VRATA,DVERI I PORTALI GORNJEGA GRADA 2
O PLANU GRADA I GRAĐANIMA Na najstarijem tlocrtu grada vidimo pravilne blokove (srednjovjekovne insule). Svaki je građanin dobio parcelu: 350 m ² površine, širine 14 metra, dubine 25 metara te je plaćao godišnji porez. Kuće su uglavnom bile drvene sa zabatom prema ulici. Unatoč gustoj naseljenosti svaka je kuća imala manje dvorište a često i vrt ili voćnjak. Veća obradiva zemljišta građani su imali ispod Gradeca na koja su izlazili kroz Dverce.
Prikaz Gornjega grada iz Atlasa N.Angielinija, 1563.
Prema Zlatnoj buli građani Gradeca imali su pravo na zemljišne posjede, a gradska uprava je mogla donositi uredbe kojima se regulira život i rad stanovnika. Najviši organ vlasti bio je gradski sudac koji se birao svake godine na Trgu sv. Marka a na Blagdan sv. Blaža ( 3. veljače).
Biralo se i općinsko zastupništvo od 8 članova. Izbori su bili javni. Od 2. pol. 14. st. biralo se 20 zastupnika s tim da je i svaka zajednica stranaca imala po jednog zastupnika. Članovi gradske uprave obavljali su svoje dužnosti besplatno, a činovnici su bili plaćeni službenici.
Grb grada Zagreba iz 1499. godine na sjeverozapadnom zidu Crkve sv. Marka
Prema prvom Popisu kurija, građana i stanovnika Gradeca iz 1368. grad je imao 2000 stanovnika i 400 kuća, a porezi su glavni izvor prihoda.
GRAĐANSKE (PURGERSKE KUĆE) Srednjovjekovne kuće na Gornjem gradu bile su građene od drveta te su stoga izbijali česti požari. Bile su to uske prizemne kuće sa zabatom prema ulici građene na malim parcelama. Sastojale su se uglavnom od dviju prostorija s kuhinjom u sredini. Najbolje sačuvane građanske kuće nalazimo u Matoševoj ulici na br. 5 i 7 . Iako su sagrađene u 18. st. pripadaju srednjovjekovnom tipu gradnje.
O ŠTACUNIMA U KAMENITOJ ULICI U Kamenitoj ulici, koja se proteže od Kamenitih vrata do Trga sv. Marka, do 19. st. nizale su se trgovinice i obrtničke radionice, tzv. štacuni. Do danas su se sačuvale kuće s otvorenim arkadama koje su zidane još u 17. st. U prizemlju kuće na br. 13 očuvana su kovana željezna vrata nekadašnje trgovine s rokoko elementima.
O PLEMSTVU NA GRADECU Usporedo s jenjavanjem turske opasnosti u 17. st., na Gradecu je živjelo stalno ili povremeno oko 50 plemićkih obitelji. Njihove kurije su se razlikovale od građanskih kuća. Redovito su to bile solidno građene jednokatnice s više prostorija. Na katu su se nalazile stambene prostorije s dvoranom za primanje gostiju. U prizemlju je bila kuhinja, smočnica i sobe za sluge. Plemićke su obitelji u njima uglavnom živjele samo zimi, a ljeta su provodile na ladanju.
O PALAČI ZRINSKI Trg F. Markovića 3
Sagrađena je u 17. st. (na mjestu kraljevske palače iz 14. st.) za bana Nikolu Zrinskog koji je 1664. poginuo u lovu. Zgrada je dugačka jednokatnica s kraćim pročeljem prema trgu. Portal je skroman, renesansni plitko klesani. Nakon Nikoline pogibije tu je palaču koristio njegov brat Petar, ali nije bio vlasnik (iako to piše na fasadi). Petar je imao kuću na Markovu trgu na mjestu Banskih dvora. Nakon Petrova smaknuća u Bečkom Novom Mjestu, Dvorska komora je zaplijenila sva imanja Zrinskih koja su zatim opljačkana pa tako i ova palača.
O PALAČI VOJKOVIĆ-ORŠIĆ RAUCH Matoševa 9 Barun Žigmund Vojković je 1764. kupio parcelu od Žigmunda Ilijaševića za 3000 forinti te uzeo u najam ciglanu na Tratinama da sagradi vrlo veliku kuću na doličan ukras i diku grada. I sagradio je najljepšu gornjogradsku palaču. Palača je jednokatnica U- tlocrta s izuzetnim pročeljem na čijem se vrhu nalazi grb Vojkovića (ruka s mačem i trima krunama). Portal ove palače također je u skladu s njezinim značajem: bogato izrezbarene drvene vratnice i razrađena dekorativna oprema.
U unutrašnjosti nalazimo kamene balustrade simetričnih stubišta. Na katu je velika središnja dvorana u kojoj su se održavali plesovi i kazališne predstave. Ženidbama prelazi u vlasništvo Oršića i Raucha. Gradsko poglavarstvo ju je kupilo 1931. za sjedište načelnika. Od 1959. u njoj se nalazi Najreprezentativniji, najkvalitetniji i Hrvatski povijesni muzej. najcjelovitije očuvani primjer feudalne
civilne gradske izgradnje barokne epohe u Zagrebu. ( Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture)
O PEJAČEVIĆ–AMADEOVOJ PALAČI Demetrova 1 Velika palača koja se sastoji od četiriju krila s unutarnjim dvorištem. Izgrađena je na dijelu gradskih bedema i nekoliko puta je pregrađivana. Najstariji dio palače nastaje krajem 18. st. kad grof Adam Pejačević gradi kuću s plesnom dvoranom u kojoj su se prikazivale kazališne predstave već od 1797. Jedan od vlasnika bio je i grof Antun Amadé de Vorkonyi koji je nastavio s iznajmljivanjem dvorane kazališnim poduzetnicima i družinama pa je tako ta prva stalna pozornica u Zagrebu poznata kao – Amadeovo kazalište.
Sredinom 19. st. izgrađena je široka veža s klasicističkim portalom i arkadama rastvoren hodnik oko dvorišta. Tada je Narodni muzej u nju smjestio prirodoslovni odjel. U njoj je sredinom 19. st. bilo sjedište mađaronskog društva Casino.
O PALAČI ŠKRLEC - BALBI Demetrova 11 Palača Škrlec–Balbi, tlocrta u obliku slova "U" s dva uska bočna krila i stubišnim aneksom, podignuta je postupno kroz 18. stoljeće. Cjelovito je sačuvana barokna prostorna struktura palače s dvokrakim stubištem. U dvorištu je sačuvan barokni bunar na kolo s kamenom krunom i nadstrešnicom pokrivenom šindrom, jedini sačuvani bunar na Gornjem gradu. Od 1948. u zgradi djeluje Staroslavenska akademija koja od 1952. nosi naziv Staroslavenski institut.
O PALAČI MAGDALENIĆ-DRAŠKOVIĆ-JELAČIĆ Demetrova 7-9 Za predsjednika sudbenog stola Baltazara Magdalenića sredinom 18. st., arhitekt Matija Leonhart izgradio je kuću u koju je bila uklopljena srednjovjekovna polukružna kula. Nakon što je kupio ovu baroknu kuću, grof Ivan Drašković dao ju je adaptirati. Godine 1831. prigrađen je portik s jonskim stupovima na južnoj strani te dodana ulična jednokatnica jednostavnih klasicističkih oblika i drvena ograda s uličnim portalom. Adaptacija se pripisuje Bartolu Felbingeru. Palača je bila u drugoj pol. 19. st. u vlasništvu Đure Jelačića, banova brata.
O NARODNOM DOMU Opatička 18
Palača koja je poznata kao Narodni dom, Preporodna dvorana ili Ilirska dvorana, sagrađena je 1838. za grofa Karla Draškovića, a graditelj joj je bio Bartol Felbinger. Glavno krilo palače prati liniju nekadašnjeg istočnog gradskoga bedema, a dvama bočnim krilima zatvara mali vrt, odijeljen od ulice željeznom ogradom u obliku kopalja.
Preporodno društvo zgradu je kupilo 1846. Zanimljivo je, da je grof Karlo Drašković palaču otpustio Društvu za 25 000 forinti iako je za gradnju potrošio 70 000. Nakon kupnje preuređenje je vodio A. Brdarić te je u središtu uređena velika dvorana s galerijom i ogradom od kovana željeza te zidovima urešenima pozlatom. Svečano otvorenje bilo je 8. veljače 1847. velikim plesom za 550 uzvanika. Iz Preporodne dvorane širene su domoljubne ideje. Danas pripada HAZU.
O PALAČI ODJELA ZA BOGOŠTOVLJE I NASTAVU Opatička 10
Palača je trokrilna zgrada na dva kata koja se istočnim, dužim dijelom oslanja na gradski bedem. U Opatičkoj ima predvrt a u Radićevoj ulici vrt. Sagrađena je u prvoj polovici 18. st. za prisjednika Sudbenog stola Josipa Magdića. Vlasnik kuće je bio i Nikola Škrlec te obitelj Vojkffy-Paravić za čijeg je vlasništva zgradu preuredio A. Brdarić.
Palača je od 1882. sjedište Odjela za bogoštovlje i nastavu Zemaljske vlade. Nakon što je Izidor Kršnjavi postao predstojnik Odjela za bogoštovlje i nastavu, dao je 1892. zgradu temeljito preurediti prema zamislima H. Bollea. Drugi kat je podignut 1913.-14. Unutrašnjost palače je prema nastojanjima I. Kršnjavog raskošno opremljena slikama i skulpturama hrvatskih umjetnika koje odražavaju kulturu antike, renesanse i kršćanstva što su ujedno temelji prosvjetne politike 19. st.
Naročito je dojmljiva Zlatna dvorana sa svojom bogato pozlaćenom štukaturom i platnima V. Bukovca, F. Kovačevića, O. Ivekovića, C. Medovića, B. Čikoša Sesije, I. Tišova te reljefima R. Frangeša Mihanovića. Ovo je najsvečanije opremljena javna zgrada 19. st. u Zagrebu u kojoj je danas Hrvatski institut za povijest.
I ograda ove palače također je gornjogradska znamenitost. Prema Bolléovim nacrtima i pod vodstvom bravarskog majstora Đure Burića u Obrtnoj školi je iskovana željezna ograda s dvokrilnim vratima – remek djelo historicizma.
O PLEMIĆKOM KONVIKTU Kamenita-Habdelićeva Danas se u ovoj zgradi nalazi Gimnazija Tituša Brezovačkog, a zna se da je pripadala podbanu Gašparu Alapiću, da bi 1602. dospjela u posjed grofa Ivana Draškovića koji ju je 1627. poklonio isusovcima da u njoj urede konvikt za siromašne đake. Od 1796. u zgradi je smješten Plemićki konvikt koji je postao rasadištem hrvatske kulture i napretka. Baš u ovoj zgradi je prvi put izvedena komedija Matijaš grabancijaš dijak T. Brezovačkog 12. siječnja 1804.
U uglovnici s Habdelićevom ulicom se nalazi najstarija zagrebačka ljekarna, K crnom orlu osnovana 1355. koja radi do danas. Prema predaji tu je ljekarnu držao Danteov unuk Nicolo Alighieri. Kuća je 1823. renovirana u neoklasicističkom stilu prema projektu B. Felbingera.
O PALAČI DVERCE Trg Katarine Zrinske 6
Palača je nazvana Dverce po malim gradskim vratima koja su se nalazila uz nju. Građena je na južnom gradskom bedemu što je vidljivo u prizemlju zgrade. Doživjela je mnoge pregradnje i bila u vlasništvu i građanskih i plemićkih obitelji. Od 1708. obnovom je dobila izgled barokne palače s križnim svodovima u prizemlju. Sredinom 19. st. dospijeva u vlasništvo obitelji Vranyczany-Dobrinović.
Kada se Klotilda VranyczanyDobrinović udala za venecijanskog baruna Burattija, kao vjenčani poklon dobila je palaču. Prema projektu Kune Waidmana krajem 19. st. palača je temeljito rekonstruirana. Dograđeno je ulično krilo s plesnom dvoranom na prvom katu, izveden je svečani portal i ograda prema trgu. Tako je dobiveno svečano dvorište. Unutrašnjost je obnovljena u historicističkom stilu s izuzetno bogatom opremom stana. U palači je barunica Buratti priređivala raskošne plesove i predstave s tzv. živim slikama. Oporučno je palaču ostavila gradu, a danas služi protokolu gradonačelnika.
Dodatak
Palača Drašković; Palača Jelačić Basaričekova 22
Opatička 29/ Demetrova 17
Pogled iza portala – I.
Demetrova 7 Dvorište kuće Egersdorfer-Ficher (obnova 2008.)
Pogled iza portala – II.
Dvorište u Basaričekovoj 11 u kojem je sniman film Tko pjeva, zlo ne misli K. Golika