Broj03 by Klub studenata geografije Zagreb

I J 4V

MEH BROJ 3

2001 / 2002 .

i M t

# r*

K O RIATI Ž I V O T SA SJEVEA

I O I J S K 4

kamo

MOM SUCU kade

v a i i

...

SARAJEVO -OTVOREII fiHAD ~ iir

**'

Ii šAl

I ^ IM f~

1 ~

Dragi čitatelji, konačno ste dočekali i ovaj novi, treći broj 16. Meridijana. Prošla je godina dana od izlaska prošlog broja, a što se sve dešavalo kroz to vrijeme moći ćete saznati upravo čitajući ovaj list. Vjerojatno ste primijetili i mali pomak u kvaliteti tiska - nažalost unazad najveći krivac tome je naravno novac kojeg smo imali tek toliko da pokrijemo troškove ovakvog "retrofotocopy-t)skanja". Ali kao zamjenu za onaj fini, glatki papir nudimo vam mnogo zanimljivih i kvalitetnih i tekstova U ovom broju prošetali smo cijelom Europom, saznali kako je ..studirati geografiju u Estoniji, Francuskoj, Grčkoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Poljskoj, SloveilM^Srbi ii: 'Ako nikad niste prošli Skandinavijom, Sarajevom, Poljskom, ali i nekim ' Hrvatskim predjelima (Bijele stijene, Kornati^ Plitvička jezera, Papuk - ima vas i takvih - sram vas bilo) nudimo vam alternativu, da bar kroz naše putopise doživite te krajeve, i 'ko zna, možda vas baš potaknu da uprtite ruksak i

Glavni i odgovorni urednik: Jeronim Cimperšak Žigrović

Uredništvo: Denis Cerić Hrvoje Grujić Lovro Skračić

Pisali... M artin Barhtel D enis Cerić Jeronim Cim peršak Žigrović K onrad L. Czapiewski V anja Devčić Rok G odec H rvoje Grujić

sami krenete tim putovima. Bavili smo se malo i istraživanjima po našem geografskom odsjeku a rezultati su također tu negdje par stranica iza ove. Ostatak sadržaja otkrijte sami. Vjerujemo da će svatko pronaći štivo po svojoj mjeri i mislimo da će većina tekstova zadovoljiti i one najizbirljivije a nadamo se da ćete znati cijeniti trud i vrijeme uloženo u izradu ovog lista. Na kraju pozivam i vas da se i sami uključite, ne samo u izradu ovog časopisa, već i u sve ostale klupske aktivnosti, Javite se sa svojim idejama, kritikama i zapažanjima. Nemojte da vam ove četiri godine studija prođu na relaciji doma-faks-doma, skrenite malo s nama... ^

Fotografije: nastavnica- otok Borovnik, Kornati (Denis Cerić) zadnja stranica- NP Kuršius Nerios; Crkva iz Gola, Skandinavija; XIII. godišnji EGEA kongres, Poljska; Kraljevska plača u Warszawi, Poljska; Smeće na otoku Levemaka, Kornati; Bit će u BIH, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Božica Horvat Ann Ideon Josip Jukić Suzana Jurišević KSG Zagreb Martijn de Laat Marianna M alliaraki

Vaše najdraže Uredništvo

Izdavač: Klub studenata geografije Zagreb; EGEA Zagreb, Marulićev trg 19/2 HR-10000 Zagreb, Hrvatska E-mail: ksgzagreb(a)}iotmaiLcom Naklada: 200 primjeraka 16. Meridijan izlazi uz pomoć Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu

D anica M iličić M arijana M iličić Vid Jakša Opačić Dane Pejnović Prim ož Pipan Sylvain Rigollet Lovro Skračić

Ivo Turk Filip V ujasinov:;

■ STUDENT SKIBZBCR« SVEUC L 5TA um z-

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ **QRŽAJ STUDIJ GEOGRAFIJE K ako to rad e v a n i« Estonija »«.«».00^00, Francuska »«ooooooo», G rčk a____ .......... Jugoslavija N izozem ska......... N jem ačka.............. P o ljsk a .................. Slovenija .............

•4 o5 >0 6

..7 ,. 8 10 11 12

K ako to rad© k o d stas»..

A k tivn osti geografskog odsjeka ».»«o. 1| R ezultati a n k e ta ................................... 17

IZ STRUKE D aljinska istraživanja u geografiji .... 23

IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA V eliko ne

. . . < , » . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . < > . < > 00. 0. 0.

KONGRESI Finska - centar i periferija ........... K ijev _____________________ ____ XIII. godišnji EGEA kongres ........ One Europe: From in tegration to regional d iv e r sltie s.......................

32 34 35 38

STUDENTSKE RAZMJENE Zagrepčani m Ljubljani ......................a 41 A res, dobrodošli u Zagreb»........ . 42 Poljska u mom s r c u .......................... . 44

IZLETI Njima nekaj f@........................................ . 49 Slovenci na P litv ica m a ............... . §©

PUTOPISI Barcelosia ............................... . SS Sedam dana gs© L itvi i Latviji ..«.«..o, §4 Život na sjeveru ................................. §§> Sarajevo ■otvoreni g ra d .................... 63 K ornati - nepoznati zn a n a c.............. 67 Krv, suze, zstof i sm ijeh .................... 70

mmmm

STUDIJ GEOGRAFIJE

Geografija kao znanost se podučava na mnogim sveučilištima diljem cijelog svijeta. Prilikom susretanja sa studentima različitih sveučilišta, uvidjeli smo da se koncepcija studija geografije na mnogima od njih bitno razlikuje od one koju mi poznajemo na zagrebačkom sveučilištu. Stoga smo odlučili u ovom broju 'Ić.meridijana' objaviti članke o studiju geografije na pojedinim europskim sveučilištima, a koje su napisali sami studenti određenih sveučilišta. U nastavku slijede originalni članci prevedeni na hrvatski jezik (uz svekoliku pomoć Marijane Miličić i Jeronima Cimperšak Zigrovića). Članci su vrlo interesantni i potiču na dublja razmišljanja, ali budući da svatko ima svoja, ovom prilikom ne želim oduzimati dragocjeni prostor '16-og meridijana' te pisati komentare i usporedbe. Pročitajte, razmislite, razvijte diskusiju o tome uz jednu od kavica,... __

Estonija - Tartu

Prvi korak: uzmi kartu i nađi Estoniju. Pronašao? Drugi korak: Nađi Tartu - gradić na sjeveru Estonije na rijeci Emajogi, Sradić je jako malen, ali jako značajan je r je to jedino mjesto u Estoniji gdje možete studirati geografiju. Sveučilište Tartu osnovao je švedski kralj Sustav Adolf I I 1632. godine. In stitu t za geografiju osnovan je prije 81 godinu i imao je različite ciljeve razvoja. Međutim, danas se dijeli na tri smjera: fizička geografija, socijalna geografija te kartograf ija & (SIS. Geografski položaj Estonije te povijesna i društvena zbivanja u novije vrijeme uvjetovala su da ekologija, prostorno planiranje i S IS postanu najvažniji i jako posjećeni pravci istraživanja. Nužnost ovih kolegija očitovala se kroz brojne publikacije - geografski odsjek drži vrlo visoko mjesto na tartuanskom sveučilištu. Njegova veličina može se mjeriti brojem studenata koji su diplomirali (najviše ih je). Ipak, krenimo od početka. Prije "stvaranja znanosti11 i dobivanja diplome, student se tre b a upisati na studij koji tra je 4 godine. Završni ispit u srednjoj školi se računa kao prijemni ispit za fakultet. Engleski, kemija i matematika su obavezni

ei usu 6E0GKÂFIJE predmeti zajedno sa fizikom i geografijom, naravno. Svake godine upiše se oko trid e se t studenata i u prve dvije godine upoznaju se sa osnovama fizičke i socijalne geografije kao i kartografije i GISa. Tijekom ove četiri godine imamo 8 terenskih nastava koje se obavljaju diljem Estonije.

mišljenje da fizička geografija, kartografija i socijalna geografija zajedno najbolje mogu funkcionirati i nadopunjavati se. Njihovo razdvajanje bilo bi veliki nedostatak za geografiju, i to ne samo u Estoniji.

Francuska - Dijon

Studenti se usmjeravaju na trećoj godini, a da bi diplomirali rade se dva istraživačka rada (po mogućnosti na istu temu). Tako se prati odrastanje, sazrijevanje, sve veće znanje i razumijevanje koje je student usvojio tijekom studija. Većina studenata diplomira nakon pet godina.

Da bi u Francuskoj upisali studij, potrebno je prethodno završiti srednju školu i položiti maturu (Baccalauréat). Tada odaberete fakultet koji želite, platite regularne administrativne troškove (oko 200$) i to je to.

Budući da smo jedini u Estoniji i da nas je jako malo, čvrsto smo povezani. Nove studente odmah uključujemo u sve naše aktivnosti. Kroz godinu (bar jednom mjesečno) organiziramo razne događaje: izlete, zabave i si. Dva puta godišnje, u siječnju i svibnju su ispiti, a inače estonski studenti jako puno putuju po zemlji, ali i dalje. Tijekom ljeta mnogi kreću na putovanja po Europi i to najčešće autostopom.

Za studij geografije vrijede ista pravila. Jedina specifičnost našeg fakulteta je što studenti prve dvije godine studiraju i povijest uz geografiju. Time se pripremaju za predavanje obaju predmeta u školama. JoŠ jedna posebnost je postojanje različitih diploma: ÙEUô nakon završene dvije godine, LICENCE nakon tri, M A IT R IS E nakon č e tv rte i DEA ili ÙESS nakon završene pete godine. Na kraju možete uzeti doktorat PhD koji tra je tri godine.

Većina studenata je zaposlena tijekom studija. I to u lokalnoj vladi ili ekološkim udrugama. Geografi su jako traženi tako da se naši studenti ne moraju bojati za svoju budućnost. Ipak, budućnost našeg fakulteta nije baš svijetla. Postoje težn je da se studij produži za još jednu godinu (3+2). Također se raspravlja i o podjeli fizičke i socijalne geografije. To, naravno, ima i prednosti i nedostataka, ali generalno je

Godina je podijeljena u dva sem estra. Prvi počinje 1. listopada i tra je do polovice siječnja (tada imamo dva tjedna praznika), a drugi počinje krajem siječnja i tra je do polovice svibnja uz tjedan praznika u veljači i dva tjedna u travnju. Ispitni rokovi su dva puta godišnje uz izvanredni ispitni rok u rujnu za studente ponavljače.

STUDiJ GEOGRAFA Usporedo s ovim različitim vrstama diploma, teško je reći koliko tra je studij. Možete studirati od dvije do osam godina. Prve dvije godine su dosta općenite. Uvode vas u osnove fizičke i socijalne geografije te kartografije. Na trećoj godini studenti se dijele prema usmjerenjima koja nisu identična na svim sveučilištima u Francuskoj. Na mom sveučilištu (Université de Bourgogne, Dijon) možete uzeti specijalizaciju iz povijesti za studente koji žele biti učitelji, dokumentaciju za studente koji žele raditi u knjižnici i prostorno planiranje za one koji će se nastaviti baviti geografijom. Četvrta godina pruža daljnju specijalizaciju za geografe: klimatologija, prostorno planiranje, ekologija, dok je peta godina podijeljena na DEA (nastavak studiranja i istraživanja) i DESS (dodatna specijalizacija - još jedna godina). Studenti koji usmjere DEA, nakon završene pete godine studija spremaju se za doktorat (PhD). Studij se sastoji od predavanja (2025 sati tjedno za DEUG, 15-20 za LICENCE i 5-10 sati za MAITRISE i DEA). Predavanja su obavezna, osim za studente koji se sami uzdržavaju. Međutim ispite polažu svi jednako. Ostali studenti plaćaju studij novcem koji uštede preko praznika ili financiraju roditelji. Uz predavanja, potrebno je jako puno samostalnog rada, ali studenti imaju dovoljno slobodnog vremena. Terenska nastava se izvodi 1-2 puta godišnje u bližoj okolici. Mnogi francuski studenti ne putuju puno, ali je u mom slučaju obrnuto. Putujem

2-4 mjeseca godišnje kako bi upoznao različite zemlje i posjećivao kongrese (npr. EGEA kongresi). Geografija u Francuskoj je podijeljena između društvenih i prirodnih znanosti tako da se na velikim sveučilištima uči uz povijest i filozofiju, a na drugima uz fiziku, biologiju i geologiju. U Dijonu su spojena oba smjera odje! za klimatologiju (fizička) i odjel za povijest i filozofiju (socijalna geografija). Budućnost geografije u Francuskoj je dosta upitna. Studenti koji diplomiraju najčešće su profesori, ali mogu biti i nešto više. Međutim, kada tra ž e posao, odgovori su često negativni, je r se tra ž e pravi specijalisti što geografi nisu. Mislim da će se upravo zato geografija morati više pobrinuti da svojim studentima omogući bolju budućnost.

Grčka - Mytilene

Geografski odsjek na Aegeanskom sveučilištu je sm ješten u Mytilenu, glavnom gradu otoka lesvos. To je prvi geografski odsjek u Grčkoj, a osnovan je 1989. godine. Svoje prve studente prima u akademskoj godini 1994./'95. Zajedno s odsjekom socijalne antropologije, sociologije i studijem o okolišu, tvori Fakultet socijalnih znanosti Aegeanskog sveučilišta. Da bi postali student geografije morate prisustvovati i proći Opće "Panhelenske" (General Panhellenic) ispite odmah po završetku srednje

STUDIJ GEOGRAFIJE škole. Dodiplomski studij tra je Četiri godine (8 semestara). Za stjecanje geografske diplome potrebno je uspješno proći određeni broj kolegija (i položiti pripadajuće im ispite) i pripremiti diplomski rad. Kolegiji su podijeljeni na obavezne i izborne.

S truktura akademske godine: • Zimski sem estar listopada do veljače • Proljetni sem estar veljače do lipnja

od od

Postoje tri ispitna roka. Prvi na kraju zimskog sem estra, drugi na kraju proljetnog, a treći u rujnu. U toku dodiplomskog studija studenti se ne specijaliziraju, već dobivaju diplomu "općeg geografa". Ako se žele specijalizirati mogu upisati postdiplomski studij. Važan dio studiranja geografije su ljetne vježbe u kojima sudjeluju "dodiplomski" studenti, koji obično rade u različitim jedinicama javnog sektora tokom ljetnih mjeseci. Pronalaženje posla vezanog za geografiju čini se vrlo teškim, posebno za one koji su tek diplomirali. Takva situacija je uzrokovana činjenicom da je geografija u Grčkoj skoro nepoznanica - činjenica čija je posljedica totalno pomanjkanje bilo kakve brige za diplomirane geografe. Usprkos negativnoj situaciji, Društvo Studenata Geografije i SveuČiliše daju Sve za poboljšanje slike o geografskoj disciplini u Grčkoj. Zato se očekuje da buduće generacije neće imati mnogo problema u

pronalaženju posla na grčkom ili europskom tržištu. Većina studenata prolazi studij uz financijsku podršku roditelja, budući da je program studija dosta intenzivan pa je nemoguće obavljati fu ll-tim e posao. Međutim postoji mogućnost p a rt-tim e zaposlenja, obično u putničkim agencijama i kafićima. Studenti s niskim obiteljskim primanjima imaju pravo na sm ještaj u studentskim domovima. Što se tič e odsječke percepcije geografije, poduzimaju se sve mjere da se razina studiranja podigne na što viši nivo, a da različitost kolegija zadovolji potrebe studenata i šireg Grčkog i europskog tržišta.

Jugoslavija - Beograd

Geografski fakultet Sveučilišta u Beogradu je jedan od najstarijih i najvećih fakulteta te vrste u ovom dijelu Europe. On ima međunarodnu reputaciju, ne samo u domeni geografskih nauka nego i prostornog planiranja, demografije i srodnih nauka. Redovna i postdiplomska nastava se odvija u dva instituta: In stitu tu za geografiju i In stitu tu za prostorno planiranje. U okviru Geografskog fakulteta kao nosioci i organizatori obrazovnog, stručnog i znanstvenog rada su: 1. Dekanat 2. In stitu t za geografiju 3. In stitu t za prostorno planiranje 4. Centar za životnu sredinu 5. Centar za demografiju

studij geografije U sastavu instituta su katedre:

prostorno planerskih istraživanja. Broj ekskurzija zavisi od godine - u In stitu tu za geograf iju studija i povećava se u skladu sa njima. Obično se obilaze oni predjeli 1. Katedra za fizičku geografiju Srbije i Jugoslavije usko povezani sa 2.Katedra za društvenu geografiju 3. Katedra za regionalnu geografiju problematikom predmeta. Tokom godine se studentima pruža 4. Katedra za kartografiju i mogućnost samostalnog organiziranja aerometode putovanja u skladu sa željama i 5. Katedra za didaktiku i metodiku nastave. interesima. Postoje četiri ispitna roka. Jedan je zimski (januarsko- u In stitu tu za prostorno planiranje: februarski), drugi je proljetni Katedra za prostorno planiranje (aprilski), zatim slijedi ljetni Fakultet surađuje kako u izvođenju (junski), a potom jesenski nastave tako i u znanstveno(septembarsko-oktobarski). Apsolventima je pružena mogućnost istaživačkom radu s brojnim institutima i srodnim fakultetima: polaganja ispita svakog mjeseca. Fakultet posjeduje opremljenu Geografskim institutom «Jovan Cvijić« Srpske Akademije Nauka i knjižnicu s brojnim knjigama i Umetnosti, Institutom za časopisima, koji služe radu arhitekturu i urbanizam Srbije, studenata, nastavnika i suradnika. U Jugoslovenskim institutom za okviru fakulteta postoje i tri urbanizam i stanovanje, Vojnolaboratorija: za fizičku geografiju, geografskim institutom, kartografiju i zračno-satelitske Geografskim fakultetima u Novom metode i računarski laboratorij. Svi Sadu, Nikšiću i Nišu. Ova suradnja laboratoriji su dobro opremljeni i omogućava studentima osim koriste se za izvođenje nastave i kvalitetne nastave i znanstveno znanstveni rad. istraživačko usavršavanje od samog početka studiranja. Studij tra je četiri godine. Već na početku se Nizozemska - Utrecht pojedinac mora opredjeliti da li želi upisati sm jer Geografija, Prostorno planiranje, Demografija ili U trecht je četvrti grad po veličini u Geoprostorne osnove životne Nizozemskoj a broji 230.000 sredine, i u skladu s tim polaže stanovnika. Sm ješten je nedaleko od odgovarajući prijemni ispit (koji je Amsterdama i Roterdama što mu je obavezan i od čijeg rezultata zavisi otvorilo velike mogućnosti razvoja. prijem na fakultet). U trecht je važno prometno čvorište Terenska nastava i naučne (naročito željezničkog prometa) te ekskurzije su sastavni dio nastavnih trgovački i financijski centar, a kao programa, koji omogućavaju grad sa 30.000 studenata i Studentima da se na najadekvatniji najstarijim sveučilištem dobio je način i naj neposredni je upoznaju sa naziv - studentski grad. osnovnim problemima geografskih i

srUDIJ GEOGRAFIJE Pravo, Medicina i društvene znanosti imaju najveći broj studenata, a priključuje im se i Fakultet prostornih znanosti sa više od 1500 studenata. On se dijeli na fizičku i socijalnu geografiju. Tretiraju se kao dva odvojena sveučilišta, tako da studenti nikad nemaju zajednička predavanja. Studij socijalne geografije tra je 4, a fizičke 5 godina. Međutim, studenti najčešće produže studij za još jednu godinu.

fakultetu su terenske nastave koje se organiziraju i u zemlji i izvan nje. Nažalost, ova putovanja održavaju se jednom, ili ako imate malo više sreće, dvaput godišnje. Putuje se npr.: u Brussel - jednotjedni posjet EU, posjet PAMINA regiji na francuskonjemačkoj granici ili proučavanje urbane problematike JI Amsterdama. Ovim izletima nastojimo još više naučiti i upoznati se međusobno.

Prve dvije godine su identične na oba smjera. Tu studenti dobivaju općenita znanja i uvode se u fizičku i socijalnu geografiju, nakon čega specijaliziraju na polju koje sami odaberu. Na području društvene geografije to su: urbana geografija, ekonomska geografija, prostorno planiranje, uvod u ekonomiju, kartografija & GIS te razvoj zemalja, dok kod fizičke geografije moraju birati između: hidrologije, okoliša, geomorfologije i klimatologije, ekologije ili znanstvenih inovacija.

Studenti sa našeg sveučilišta imaju priliku studirati i u stranoj zemlji ili raditi diplomski rad, također u nekoj drugoj zemlji. Tako sam ja proveo š e st mjeseci u Bergenu na drugoj godini studija, a za diplomski rad sam odabrao Hrvatsku, koju sam posjetio u siječnju i veljači ove godine.

Studiranje geografije u U trechtu je prilično jednostavno. Predavanja su otprilike tri puta tjedno (na zadnje dvije godine čak dva puta tjedno), tako da imate jako puno slobodnog vremena za razne aktivnosti, sudjelovanja u raznim organizacijama ili pa rt-tim e poslove. Jedino što imamo jako puno domaćeg rada kao npr. čitanje stručnih tekstova, pisanje seminara i si. Godina je podijeljena na tri sem estra, a na kraju svakog su ispiti koje tre b a položiti. Jedna od najzanimljivijih stvari na našem

Nakon završenog studija nije teško pronaći posao i zaposliti se, a ni nastaviti karijeru kao geograf. Jedina nepogodna okolnost je što geografija nije baš tako popularna u Nizozemskoj. To se jasno vidi na TV kada u emisijama sudjeluju ekonomisti, povjesničari ili sociolozi, ali nikad geografi. To je, naravno, vrlo čudno. Jedan od nedostataka U trechta je pronalazak sm ještaja. Ponekad treb a čekati i do tri godine da bi dobio sobu, čak i ako živiš daleko od grada. Drugi nedostatak je taj što i ako dobiješ sobu, ona je u neprivlačnom području, dosta udaljenom i loše povezanom sa centrom grada. Osim ovih nedostataka studiranje u U trechtu je jako zanimljivo i uzbudljivo.

STUDIJ g e o g r a f iji Njemačka - Berlin

Organizacija sveučilišta u Njemačkoj razlikuje se od pokrajine do pokrajine, kao i među sveučilištima pojedinačno. Međutim, da bi došao na sveučilište moraš položiti "A-nivo" maturu. Svakih pola godine postoji natječaj za upis u novi sem estar. Ako je broj studenata koji se prijave veći od broja slobodnih m jesta, vijeće odlučuje tko će se upisati. Studij u Njemačkoj se ne plaća osim što vas neka sveučilišta traže da platite administrativne troškove, koji na mom sveučilištu (Freie Universität, Berlin) iznose 173 DM po semestru. Geografija je dio geoznanstvenog odsjeka, a naš institut (geografski) je organiziran u tri smjera: socijalna geografija, fizička geografija i kartografija.

je i u tome što se biraju dva sporedna kolegija. Studenti imaju široki izbor koji se proteže od geologije i biologije do novinarstva i prava. Glavna im je zadaća da pomognu studentu kod odabira specijalizacije na višim godinama studija ( Hauptstudium ). Nakon četvrtog sem estra studenti polažu 11Vordiplorri' (preddiplomu) koja je jedan od dva glavna ispita. Nakon toga počinje "napredno učenje" tzv. Hauptstudium, na kojem se studenti opredjeljuju za društvenu, fizičku geografiju ili kartografiju. Studij se nastavlja pisanjem seminara, prezentiranjem i obrazlaganjem svojih rezultata iza čega slijedi terenska nastava od dva tjedna. Tijekom Studija potrebno je "odslušati" pola godine na nekom drugom sveučilištu. Studij završava diplomskim radom ( Diplomarbeit), nakon Čega vas čeka diploma.

Glavna usmjerenja su vezana uz proučavanje pustinjskih, ruralnih područja, razvoj zemalja i hidrologiju. Bavimo se također i urbanom, ekonomskom te turističkom geografijom i glacijacijama.

Važno je reći da je studij organiziran na način da zahtjeva dosta samostalnog rada i više organizacije. Studenti su ti koji odlučuju kada što žele raditi tako da se njihove ocjene dosta razlikuju.

Studij tra je 10 sem estara (5 godina). U prva četiri sem estra uče se osnove geografije (iGrundstudium ), a studenti svoja znanja dokazuju raznim prezentacijama i seminarima. Još uvijek nema pravih ispita. Posebnost

Predavanja tra ju sedam mjeseci godišnje. Studenti u Njemačkoj jako puno putuju tokom cijele godine. Imaju dosta slobodnog vremena. Mnogi su i zaposleni a država stipendira smo dobre i siromašne studente. Zahvaljujući sporednim predmetima, studenti ne bi trebali

STUDIJ GEOGRAFIJE Imati problema posla.

pronalaženjem

Kad me netko pita što mogu postati sa završenom geografijom, ja mu odgovorim da mogu biti vozač taxija ili vlasnik lokala. Nije lako predvidjeti što me Čeka nakon diplome: sve i ništa. Između ostalog, geografi se uvijek moraju boriti da ih se ne miješa sa geolozima ili objašnjavati prednosti geografije. Za većinu, geografija je samo predm et u školi, ali ja znam da opet moram birati - odabrao bih isto.

Poljska - Warszawa Dobrodošli na Fakultet geografije i regionalnih znanosti koji su dio Warszawskog sveučilišta u Poljskoj. Budući da je broj ljudi koji žele učiti o svijetu oko nas u porastu, tako je i broj studenata na našim sveučilištima iz godine u godinu sve veći. Dvije tisuće i prve godine prijavilo se po še st studenata na jedno slobodno mjesto. Kod upisivanja studija polaže se te s t iz geografije i još jednog predmeta po izboru - matematika, biologija, kemija ili fizika. Naše sveučilište je provelo reformu prije godinu dana. Studij se sastoji od tri godine temeljnog studija {¡¡cencjat) plus dvije godine profesorskog studija, dok je do sada bilo pet godina profesorskog studija. Studenti koji su na višim godinama studija rade po starom programu.

Fakultet je organiziran dosta jednostavno: jedan dekan, tri prodekana i fakultetsko vijeće koje se sastoji od članova sa doktorskom diplomom i pet predstavnika godina. Studij se ne plaća. Uz obavezne kolegije, kao npr. meteorologija, hidrologija, geomorfologija, socijalna geografija i biogeografija, imamo mnogo neobaveznih poput ekonomije, m atem atičko-statističkih metoda, geologije, ekologije, astronomije, informatike, psihologije itd. Također imamo i jedan strani jezik i tjelesnu kulturu. U tjednu se održi otprilike 25 predavanja, što nam ipak ostavlja dosta slobodnog vremena. Mnogi studenti studiraju paralelno geografiju i još neki drugi fakultet, ili imaju večernja predavanja, a mnogi i rade. Sredinom studija biramo usmjerenja. Možemo birati između klimatologije, hidrologije, geomorfologije, geoekologije, turističke geografije, regionalne, društveno-ekonomske geografije, razvoja zemalja, kartografije ili odjela za daljinska istraživanja okoliša. Nakon prve godine studija obavlja se terenska nastava iz kartografije (12 dana), nakon druge godine na sjeveru Poljske - nizine (6 dana) uz razumijevanje fizičke i socijalne geografije (24 dana). Na trećoj godini je posjet planinama (6 dana). Na našem sveučilištu djeluju dvije organizacije: KNSG (klub znanstvenika) i EGEA. One potiču studente koji žele više istraživati putujući po Poljskoj, Europi i cijelom svijetu.

studij geografije Što možemo nakon završenog studija? Možemo raditi kao profesori, ali i u raznim firmama, udrugama koje su povezane sa menadžmentom, zaštitom i razvojem okoliša, u turizmu ili izdavačkim kućama. Mislim da studenti geografije u Poljskoj nemaju nekih problema pri pronalaženju nekog zanimljivog posla.

Slovenija - Ljubljana

U visokoškolski studijski program geografije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani može se upisati svako tko je uspješno položio maturu sa općim obrazovnim programom. Prema traženom broju bodova, Geografski odsjek je već nekoliko godina u samom vrhu unutar Filozofskog fakulteta. Za akademsku godinu 2001./2002. se na 50 m jesta namjenjenih dvopredmetnom studiju (pedagoškom) prijavilo 69 srednjoškolaca (138%), dok se na jednopredmetni studij (nepedagoški) na 50 slobodnih m jesta prijavilo 90 srednjoškolaca (180%). U akademskoj godini 2000/2001. bila su redovno upisana 453 studenta i 95 apsolvenata. Oni koji ne uspiju ostvariti redovni upis u prvu godinu, njima ostaje mogućnost izvanrednog studija koji košta 4.335 DM u jednom ili 4.800 u dva obroka. To vrijedi za oba smjera. Nakon uspješno završene prve godine, izvanredni se studenti mogu upisati u redovni program druge godine. Izvanrednih jednopredmetnih studenata je bilo 14 (1998.), 11 (1999.) i 23 (2000.), a dvopredmetnih 7 (1998.), 22 (1999.) i 8 (2000.). Iz toga možemo zaključiti da je studij geografije u Sloveniji vrlo popularan i svakako nije samo rezerva za studente koji nisu bili primljeni na neki drugi studij. Tablica: godišnji broj sati JEDNOPREDMETNI NEPEDAGOŠKI PROGRAM

Godina B roj s a ti B ro j dana terenske nastave*

1. godina 780

2.go dina 795

3.god i na 780

4.godina 675

ukupno 3030

2. godina 420

3.godina 360

4.godina 345

ukupno 1510

DVOPREDMETNI PEDAGOŠKI PROGRAM

Godina 1. godina B roj s a ti 385 B roj dana terenske 10 nastave * *Terenski dan se b ro ji kao 5 sa ti

STUDIJ GEOGRAFIJE U vezi prolaznosti među godinama predstavljam podatke za akademsku godinu 1999/2000. koji se bitno ne razlikuju od onih za prijašnje godine. Tablica: prolaznost među studentima za akademsku godinu 1999/2000. Prolaznost svih studenata Prolaznost *čiste generacije 1.godina u 2. godinu 46% 40% 2. godina u 3. godinu 86% 47% 3. godina u 4. godinu 84% 22% 4. godina u apsolventski 100% 30% staž *Cista generacija: prolaz bez ponavljača Studij geografije na FF Sveučilišta u Ljubljani u prosjeku tra je oko 7 godina. U tom vremenu studenti moraju izraditi dva seminarska i jedan diplomski rad te ih predstaviti na prigodnom seminaru. Studenti jednopredmetnog nepedagoškog programa, moraju na trećoj godini obaviti dvotjednu praksu na području u kojem su usmjerili studij. Studenti dvopredmetnog pedagoškog programa moraju na četv rto j godini obaviti jedan tjedan prakse u osnovnoj i jedan tjedan u srednjoj školi. Odsjek vodi pročelnik, koji je iz redova profesora izabran na dvije godine. Nakon te dvije godine bira se novi pročelnik, a stari postaje njegov zamjenik. Na odsjeku se nalazi knjižnica s približno 41.000 djela, 312 izlazećih listova, od toga 192 strana. Također posjedujemo i zbirku od 38.000 karata. U sklopu odsjeka se nalazi fizičko-geografski laboratorij za detaljno analiziranje uzoraka s teren a i kompjuterska radionica sa 6 računala, pisačem i skenerom. Odsjek nažalost dobiva

premalo financijskih sredstava za kupnju tehničke opreme. Prve dvije godine nepedagozi i pedagozi zajedno slušaju sva predavanja, a na trećoj se vrši odabir usmjerenja. Trenutačno se može birati između: političke geografije, geografije krša, geografije turizma, prostornog planiranja i očuvanja geografskog okoliša. Na Četvroj godini se još uvijek slušaju odabrani kolegiji, ali se uzima još jedno usmjerenje. Na prvoj se godini brucoši moraju odreći dosta toga. Ali kada se naviknu na studentski ritam, pronalaze slobodnog vremena i za sebe i za društveni život. Terenska nastava je bitan i obavezan sastavni dio studija geografije. Na prvoj i drugoj godini terenska nastava se odvija uglavnom po Sloveniji, a na trećoj godini i po široj Europi, dok se na početku četv rte godine prelaze europske granice. Naravno, ovo posljednje prije svega ovisi o zainteresiranosti i samoinicijativnosti studenata, koji

STUDIJ GEOGRAFIJE sami brinu za organizaciju - ali i profesori budu pozvani... Tako je 1998. godine cilj bila Kina, 1999. Tanzanija, 2000. Meksiko, a ove se godine priprema dvanaestodnevna ekskurzija po Srbiji, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Sve obavezne i neobavezne terenske nastave studenti moraju plaćati sami. Zbog toga što su stipendije male, a troškovi života visoki (osobito za one koji nisu iz Ljubljane), većina studenata uz studij obavlja stalne ili povremene poslove preko studentskih servisa. Ispiti se načelno održavaju tijekom ispitnih rokova u mjesecu siječnju, veljači, lipnju i rujnu. Također, profesori mogu raspisati ispitne rokove izvan službenih, a nerijetko je datum ispita direktan dogovor studenata i profesora. Unutar akademske godine profesori vam ne stvaraju probleme ukoliko želite napraviti mali jedno/dvotjedni skok u inozemstvo. Obično se na četv rto j godini grupice studenata "otisnu" na neko dulje (čitaj dvomjesečno) putovanje izvan Europe, je r tada za prijelaz na

apsolventski staž nije potrebno ispunjavati nikakve uvijete. Po završenom studiju, profesori geografije i diplomirani geografi imaju mogućnost zaposlenja na osnovnim i srednjim školama, Institutu za istraživanje krša u Postojni, In stitu tu za geografiju, Geografskom institutu Antona Melika ZRC-SAZU, u raznim ministarstvima, općinama, u turizmu, u privatnim poduzećima i, naravno, bilo gdje, gdje uspiju naći posao. Zadnjih se godina geografija briše sa rasporeda srednjih stručnih škola, što, dakako, ne pripomaže činjenici da je geografija predmet od nacionalne važnosti. Takav pristup bi mogao biti presudan pri ulasku u demokratsku Europsku Uniju. Na stručnom području bilo je mnogo prijedloga od kojih nažalost mnogi nisu zaživjeli u praksi (npr. podjela Slovenije na regije). Bit će potrebno uložiti još mnogo energije da (nakon što, kao geografi, uvjerimo sami sebe) u svoje ideje uvjerimo političare i ekonomiste te time geografiju preselimo iz teorije u praksu.

Na samom kraju bih se želio iskreno zahvaliti stranim studentima koji su nam uveliko izašli u su sret te napisali i poslali članke koje s te ovdje imali priliku i pročitati: Ann Ideon (Tartu), Sylvain Rigollet (Dijon), Marianna Malliaraki (Mytilene), Danica Miličić (Beograd), Martijn de Laat (U trecht), Martin Barthel (Berlin), Konrad-L.Czapiewski (Warszawa) i Primož Pipan (Ljubljana). Hvala vam! Denis Cerić

STUDIJ GEOGRAFIJE

m010rade kod nas... A K T IV N O S T I G E O G R A F SK O G O D SJE K A NA U N A P R E Đ E N JU D JE L A T N O ST I U protekloj i na početku tekuće akademske godine na Geografskom odsjeku poduzeto je niz aktivnosti s ciljem rješavanja postojećih problema, odnosno poboljšanja funkcionalnosti Odsjeka. Budući d a je o planiranim mjerama i do sada ostvarenim postignućima informiran razmjerno mali broj studenata (uglavnom studentski predstavnici u Vijeću Odsjeka i pojedinci iz KSG), objektivno je potrebno o tome upoznati širi krug studenata geografije. To me, kao pročelnika Odsjeka, ponukalo da u ovom broju "16. meridijana" u osnovnim crtama izložim što je sve poduzeto i koje su smjernice razvoja Odsjeka u neposrednoj budućnosti. Kao temeljne odrednice recentne aktivnosti Geografskog odsjeka moguće je izdvojiti sljedeće: 1. Povećanje suradnje unutar Odsjeka; 2. Pomalađivanje odsjeka; 3. Rješavanje prostornih problema i povećanje funkcionalnosti postojećeg prostora; 4. Sveobuhvatna i ubrzana informatizacija; 5. Osnivanj e kartografsko-tehničkog odj ela; 6. Osuvremenjivanje nastavnog plana i uvođenje stručnog smjera studija; 7. Afirmiranje pozitivnog sustava vrijednosti među studentima geografije. U nasojanju da se poveća suradnja među djelatnicima Geografskog odsjeka, početkom prošle ak. godine, 2000./2001. izvršena je reorganizacija njegovog poslovanja, na način da je iz redova mlađih nastavnika i suradnika imenovano 8 pomoćnika pročelnika, dok je redovnim profesorima namjenjena savjetođavnomentorska funkcija. Rezultat toga je postojanje pomoćnika za informatizaciju, matrijalnofinancijsko poslovanje, suradnju sa inozemstvom, dodiplomsku nastavu, poslijediplomsku nastavu, studentska pitanja, izradu pravilnika i izgradnju PMF-a. Takva funkcionalna organizacija tipa "mini-vlade" s "resorsnim ministrima" pokazala se kao dobro rješenje, što se očituje i u povećanoj opreativnosti Odsjeka. Zbog izrazito nepovoljne dobne strukture nastavnika i suradnika, s 5 redovnih, 2 izvanredna profesora, 5 docenata te 2 viša asistenta i 2 postdoktoranta (umjesto "piramide",

imamo "pješčani sat"), pnstupljeno je odlučnom kadrovskom pomlađivanju. Od početka prošle ak. god. ukupno je primljeno 5 znanstvenih novaka, a to će se, ovisno o kadrovskim prilikama i prostornim mogućnostima, nastaviti i u doglednoj budućnosti. Budući da je nedostatak prostora, posebno odgovarajućih predavaonica, jedan od ključnih ograničavajućih čimbenika funkcioniranja Odsjeka, pokrenuta je inicijativa da se Odsjeku ustupe sadašnje prostorije Fizičko-kemijskog zavoda nakon njihova preseljenja na Horvatovac (prema optimističkoj varijanti to bi bilo do početka sljedeće ak. god.). Povezano s tim, Ministarstvu znanosti i tehnologije upućena je zamolba za dodjelu sredstava za izradu projekta rekonstrukcije i obnovu cjelokupnog krovišta te preuređenje potkrovlja i drugog kata zgrade na Marulićevom trgu 19. U međuvremenu su poduzete odgovarajuće aktivnosti na podizanju razine funkcionalnosti postojećeg prostora (saniranje sanitarnog čvora, instaliranje automata za tople napitke), odnosno održavanje njegove urednosti (zamolba za pridržavanjem zakonske odredbe o zabrani pušenja u javnom prostoru). Tu valja ubrojiti i povećanu informiranost studenata (javno izvješeni termini konzultacija i telefonskih brojeva nastavnika i suradnika). Zbog izrazitog kašnjenja u informatizaciji, glavni je neposredni i strateški cilj razvoja Geografskog odsjeka hitna i sveobuhvatna informatizacija. Posebno treba istaknuti da Odsjek pritom djeluje usklađeno s Hrvatskim geografskim društvom, a u posljednje vrijeme i Klubom studenata geografije. U sklopu takvih nastojanja tijekom prošle ak. godine za potrebe rada nastavnika i suradnika kupljeno je 20 računala, od čega 3 sa poticajnih projekata. Krajem godine također je kupljen i LCD projektor, a -uskoro će biti nabavljen i laptop, što će omogućiti modrenizaciju nastave prezentacijom nastavnih sadržaja uz korištenje Powerpoint programa. U okviru projekta "GIS-EDUKO" Hrvatskog geografskog društva, sa pozicije U reda za udruge Vlade RH nabavljen je software Arc View 8.1

studij geografije University Pack. S tim u vezi, pet djelatnika Odsjeka početkom tekuće ak. godine pohađalo je seminar GISDATE, a njezini su djelatnici na tribini Geografski ponedjeljak održali dva veoma instruktivna i poticajna predavanja o mogućnostima i tehnikama korištenja GlS-a u geografiji. Istovremeno je i Ministarstvo znanosti i tehnologije Odsjeku načelno odobrilo nabavku 4 GIS softwarea, ali uz odgodu isporuke sredstava za njihovu kupnju. Kako zbog neopremljenosti informatičke učionice na Odsjeku ne postoje minimalni potrebni uvijeti za izvođenje nastave iz GIS-a, M ZT upućen je zahtjev za nabavku kompletne opreme (hardware i software) za tu specijalnu predavaonicu. Do opremanja informatičke učionice, od početka ljetnog semestra tekuće ak. godine studenti 1. godine geografije nastavu iz G lS-a pohađat će na Geodetskom fakultetu. Tome valja dodati da su za tekuće potrebe studenata (pisanje seminarskih i diplomskih radova) u knjižnici Odsjeka instalirana 2 korisnička računala i printer. Zbog znatnog porasta broja računala (uključujući već kupljene i one koje tek očekujemo) i sve složenijih softwarea, od MTZ zatražena je suglasnost za otvaranje radnog mjesta "voditelja odjela za informatičke poslove" (tj. sisteminženjera koji bi organizirao i vodio sve informatičke poslove no Odsjeku). Krajnji je cilj tako sveobuhvatne pokrenute informatizacije da se stvore pretpostavke za što brže i šire razvijanje znanja i sposobnosti iz GISa i njegova široka praktična primjena u geografiji. Tome će pridonijeti i planirano (nakon opremanja informatičke radionice) sustavno informatičko obarzovanje studenata Geografskog odsjeka (održavanje tečajeva tijekom cijele ak. godine). U cilju dugoročne racionalizacije poslovanja, kao posebna funkcionalna jedinica Odsjeka ustrojen je kartografsko-tehnički odjel. U z izradu nastavnih sredstava za tekuće potrebe i grafičkih priloga za geografske znanstvene i stručne časopise, njegov je temeljni zadatak tehničkodizajnersko oblikovanje, odnosno priprema za tisak (slog i prijelom) časopisa Odsjeka (Acta Geographica Croatica) i Hrvatskog geografskog društva (Hrvatski geografski glasnik, Geografski horizont). Jedna od aktualnih preokupacija Odsjeka je i netom pokrenuta rasprava o reorganizaciji dodiplomskog i poslijediplomskog studija geografije na PM F-u u Zagrebu. Iako je takvo preispitivanje postojećeg nastavnog plana neposredno motivirano nastojanjem za ponovnim uvođenjem stručnog smjera studija, krajnji mu je cilj koncepcijsko osuvremenjivanje studija geografije, primjereno razvijenim europskim zemljama i potrebama društvene prakse u Hrvatskoj.

Naposlijetku, ali ni i najmanje važno, Odsjek je poduzeo odgovoarajuće mjere s ciljem afirmiranja pozitivnog sustava vrijednosti među studentima. U okviru takvih nastojanja na različite načine podupiremo i podupirat ćemo istaknutije studente, počevši od preporuke za dobivanje stipendija, preko poticajnog upisa na poslijediplomski studij do angažiranja kao znanstvenih novaka ili davanje preporuka za zapošljavanje u drugim visokoškolskim ili znanstvenim ustanovama. U prilog takve orijentacije svjedoči već gotovo uhodana praksa davanje preporuke za studente, kao i proveden poticajni upis na poslijediplomski studij u ak. god. 2000./2001. (pristupnik s najboljim prosjekom ocjena potpuno je oslobođen plaćanja studija, drugi 75%, treći 50%, a četvrti 25%). Tome valja dodati i prednost pri studijskom usavršavanju u inozemstvu. Sastavni dio takve afirmacije pozitivnog sustava vrijednosti je i potpora Klubu studenata geografije. Cijeneći uzornu organiziranost i ostvarene rezultate skupine naprednih studenata koji su ga obnovili i vode njegov rad, uskoro će iz zajedničkih sredstava PM F-a i Geografskog odsjeka biti kupljeno računalo odgovarajuće konfiguracije i printer za potrebe organizacije regionalnog kongresa EGEA-e, odnosno budućeg rada Kluba. No postoji i ona druga kategorija, slabije motiviranih i internih studenata koji svoju nedovoljnu radno-stručnu angažiranost nastoje opravdati raznim "eksternim" čimbenicima. Svjesni smo da neki od razloga destimuliranosti za studij zaista postoje, između ostalog i u tzv. objektivnim i subjektivnim slabostima Geografskog odsjeka. Stoga ih novim pristupom želimo na što je moguću manju mjeru. Uvjeren sam da ćemo to najbrže postići ako se na prevladavanju postojećih problema svi zajedno angažiramo. Svatko na svom dijelu posla. Nadam se da će izložene aktivnosti Geografskog odsjeka doprinijeti boljem razumjevanju zajedničkih nastojanja Odsjeka, H G D -a i K SG na planu unapređenja geografije u Hrvatskoj. Ali i da će potaknuti studente da odgovornijim odnosom prema radu i akademskim ponašanjem pridonesu ostvarenju tako postavljenog čina.

Prof. dr. sc. Dane Pejnović

STUDIJ GEOGRAFIJE Rezultati anketa U sklopu velike akcije izlaska iz 19. stoljeća, preskakanja 20. i direktnog ulaska u 21., došli smo do ideje da tekovine 20. stoljeća upotrijebimo i iste nastavimo dalje razvijati kroz budućnost. Naime, radi se o tome da je na svim boljim sveučilištima u cijelom svijetu uobičajeno vrednovanje svih kolegija i predavača od strane studenata. Sveučilišta s dugom tradicijom, poput onih u Velikoj Britaniji i onih visokog stupnja demokracije (u SAD-u), provode ovakvo vrednovanje kontinuirano, a rezultate obrađuju vrlo sustavno i uveliko uzimaju u obzir dobivene rezultate, dovodeći čak svoje zaposlenike do raznih tipova degradacija. Na manje savjesnim sveučilištima ankete se provode, ali njihovi rezultati se ne uzimaju previše u obzir, nego stvar ostaje na moralu pojedinaca, koji sami odlučuju da li će uzeti u obzir navedene rezultate i koje te da li će pokušati uvidjeti probleme s kojima se susreću i probati ih riješiti na svoje zadovoljstvo, kao i zadovoljstvo puno većeg broja akademskih građana. Relativno slabo organizirana sveučilišta, koja su osnovana 23.9.1669.godine, koja su prošla kroz mnoge reform e i ratove te koja su danas podijeljena na 29 fakulteta, imaju svoje s ta tu te u kojima piše da je obavezno provođenje vrednovanja profesora od strane studenata, ali navedeno je napisano uglavnom sa ciljem zadovoljavanja međunarodnih zakona u sklopu ulaska u velike organizacije. Da ¡i se navedeno vrednovanje provodi na našem sveučilištu? Odgovor je i da i ne, budući da neki fakulteti shvaćaju pojedine odrednice sveučilišnog sta tu ta ozbiljno, a neki vrlo neozbiljno. Da H naš fa k u lte t provodi sustavno anketiranje? Odgovor je jedan: ne. Naime, 4.500 studenata PMF-a se nema priliku izjasniti o tome kako vide rad njihovih predavača, voditelja seminara, vježbi, terenskih nastava,... Zašto naš fa k u lte t ne provodi anketiranje? Priča je duga. Istina, postoji ideja o provođenju anketa, ali problem nastaje u pripremi anketa i samoj realizaciji - činu podjele i obrade. Ove ankete je izrazito teško pripremiti, budući da se radi o provođenju anketa na razini cijelog fakulteta, koji je vrlo kompleksan. Zbog toga izrada samog modela može potrajati i više godina. Sto se tiče same realizacije, članovi Predsjedništva Studentskog zbora PMF-a su u više navrata ponudili suradnju, ali povratni odgovor ne dolazi već više od osam mjeseci.

Svjesni da još dugo vremena nećemo ugledati službenu anketu PMF-a ili samog Geografskog odsjeka, a čitajući u mnogim međunarodnim studentskim časopisima

ffjp fj geografije rezultate anketa, koje njihova sveučilišta provode i ponukani dobrim iskustvom s anketama udruge studenata biologije (BIUS), odlučili smo se na korak izrade vlastite ankete i objave rezultata iste u '16.meridijanu'. Anketa je sastavljena kao kombinacija slovenskog i poljskog modela ocjenjivanja profesora geografskih odsjeka, a studentima je dana na anonimno ispunjavanje polovicom listopada 2001.godine. U anketi se studenti svake godine studija izjašnjavaju o svim kolegijima i predavačima istih, koje su slušali na Geografskom odsjeku PAAF-a u okviru akademske godine 2 0 0 0 ./’01. Svaki kolegij su studenti ocjenjivali s ocjenama od 1 do 10, s tim da je ocjena 10 predstavljala najveću, a ocjena 1 najmanju vrijednost. Kolegiji i predavači su ocjenjivani po segmentima: koncepcija kolegija, organizacija predavanja, retorika na predavanju, sudjelovanje s auditorijem, zanimljivost predavanja, upotreba nastavnih sredstava i pomagala, motiviranje studenata, susretljivost i konzultacije, organizacija ispita i objektivnost na ispitima. Uz ocjenjivanje svakog kolegija, vježbi ili seminara, studenti su na svakoj godini ocjenjivali navedenim ocjenama i ukupnu uspješnost terenske nastave, kao i uspješnost cjelokupne godine studija kao takve. Svjesni činjenice da anketa ima određenih nedostataka, objavljujemo njezine rezultate kao pionirske na Geografskom odsjeku PMF-a, sa ciljem ukazivanja na dobre i loše segmente u organizaciji nastave na Geografskom odsjeku PAAF-a i pokušaja eventualnog djelovanja na poboljšanje situacije. Ukupno je obrađeno 114 anketnih obrazaca, što daje i više nego dovoljnu kvantitetu, a vjerujemo i kvalitetu, odnosno kvalitetan uzorak, budući da su u svakoj godini studija zastupljeni studenti svih smjerova studija geografije. Slijedi dio u kojem je izdvojen poredak po tri kolegija i njihovi voditelji, a koji su po pojedinim segmentima dobili u prosjeku najveću, odnosno najmanju ocjenu. U nastavku objave rezultata slijede rezultati cjelokupne ankete, ispisani u tablicama koje su se nalazile u anketnim obrascima, a koje su ispunjavali sami studenti ispitanici.

1«

STUDIJ GEOGRAFIJE TOP 3 •

koncepcija kolegija

+ 1. Azija 2. Vježbe - demogeograf ija 3. Seminar - ekonomska geografija •

8,77 8,31 7,45

1. Praktikum - hidrogeografija 2. Praktikum - hidrogeografija 3. Hidrogeografija

organizacija predavanja

+ 1. Azija 2. Osnove statistik e s GGM 3. Angloamerika •

9,25 8,64 8,45

1. Praktikum - hidrogeografija 2. Seminar - geoekologija 3. Praktikum - hidrogeografija

1. Azija 2. Osnove statistik e s GGfA 3. Seminar - prometna geografija

9,17 8,44 8,42

1. Seminar - geoekologija 2. Praktikum - hidrogeografija 3. Seminar - urbana geografija

1. Azija 2. Seminar - prometna geografija 3. Seminar - ekonomska geografija

9,17 8,83 8,73

1. Ekonomske geografije 2. Seminar - urbana geografija 3. Prometna geografija

2,71 2,86 3,07

zanimljivost predavanja

+ 1. Azija 2. Angloamerika 3. Turistička geografija •

3,64 4,00 4,00

sudjelovanje s auditorijem +

•

3,47 4,09 4,14

retorika na predavanju

•

4,00 4,06 4,29

9,55 9,00 8,50

1. Seminar - geoekologija 2. Praktikum - geomorfologija 3. Seminar - urbana geografija

3,10 3,88 4,17

upotreba nastavnih pomagala i sredstava

+ 1. Angloamerika 2. Turistička geografija 3. Turistička geografija

8,70 8,30 8,27

1. Seminar - urbana geografija 2. Ekonomska geograf ija 3. Seminar - geoekologija

2,67 3,00 3,00

s t u d ij g e o g r afije s

motiviranje studenata

+ 8,82 8,25 8,18

1. Azija 2. Seminar - prometna geografija 3. Seminar - ekonomska geografija •

1. Jugoistočna Europa 2. Seminar - ekonomska geografija 3. Azija

9,05 8,73 8,73

3,85 3,86 4,08

1. Azija 2. Osnove statistik e s GGM 3. Kartografija

9,05 8,73 8,73

uspješnost terenskih nastava

1. godina 3. godina (ind. geog.) 3. godina (urb., ekon.,prom.) 2. godina 4. godina

8,03 7,31 6,91 5,14 4,75

zadovoljstvo akademskom godinom

1. godina 2. godina 3. godina 4. godina

1. Geomorfologija 2. Geoekoiogija 3. Geografija Europe

objektivnost na ispitima

•

3,85 3,86 4,08

1. Azija 2. Hidrogeografija 3. Osnove statistike s &6 AA

•

1. Geomorfologija 2. Klimatologija 3. Industrijska geografija

organizacija ispita

2,50 3,00 3,00

susretljivost i konzultacije

•

1. Seminar - urbana geografija 2. Geografija Europe 3. Seminar - geoekoiogija

7,32 7,07 6,05 6,00

1. Geomorfologija 2. Geografija Europe 3. Uvod u geografiju

3,85 3,86 4,08

STUDIJ GEOGRAFIJE

LEGENDA: a - koncepcija kolegija b - organizacija predavanja c - retorika na predavanju d - sudjelovanje s auditorijem e - zanimljivost predavanja f - upotreba nastavnih sredstava i pom agala g - motiviranje studenata h - susretljivost i konzultacije i - organizacija ispita j - objektivnost na ispitima

I.godina studija na Geografskom odsjeku PMF-a opis za ocjenjivanje kolegij i predavač Uvod u geografiju Dr.sc.Dragutin Feletar, red.prof. Klimatologija Dr.sc.Anita Filipčić, docent Kartografija Dr.sc.Aleksandar Toskić, docent Osnove statistike s geo.graf.met. Dr.sc.Milan lik5, asistent

6,95

7,10

7,40

5,65

6,10

3,95

4,75

5,30

4,95

3,95

5,14

4,47

5,81

4,47

5,17

5,08

3,94

3,86

5,86

6,19

7,31

7,36

6,28

7,00

7,53

8,23

6,94

7,86

7,83

8,00

8,17

8,64

8,44

8,72

7,81

7,20

7,89

8,14

7,97

8,20

II.godina studija na Geografskom odsjeku PMF-a opis za ocjenjivanje kolegij i predavač Hidrogeografija Dr.sc.Danijei Orešić, viši asistent Praktikum iz hidrogeografije Dr.sc.Danijei Orešić, viši asistent Praktikum iz hidrogeografije Ivica Rendulić, prof - stručni suradnik Geomorfologija Dr.sc.Andrija Bognar, red.prof Praktikum iz geomorfologije Dr.sc.Dražen Perica, viši asistent Praktikum iz geomorfologije Dr.sc.Sanja Lozić, postdoktorant Praktikum iz geomorfologije Dr.sc.Sanja Faivre, asistent Demogeografija M rse.Stjepan Šterc, asistent Vježbe iz demogeografije Mr.sc.Ksenija Bašić, asistent

4,29

4,19

4,29

5,14

5,98

4,88

4,05

5,14

8,64

7,86

4,00

4,14

4,00

5,27

4,36

4,45

5,59

4,64

4,06

3,47

4,71

4,76

4,63

3,59

3,82

5,00

6,12

5,85

5,70

4,53

6,18

3,40

3,85

3,32

3,29

6,63

6,33

6,96

6,83

7,38

7,67

6,79

7,25

5,18

5,29

4,35

4,76

3,88

4,88

3,53

5,06

6,51

5,68

7,73

8,56

7,80

3,48

6,10

5,24

6,24

6,50

8,31

8,40

8,29

7,74

6,24

6,45

5,95

7,88

STUDIJ GEOGRAFU^

I I I . godina studija na Geografskom odsjeku PMF-a opis za ocjenjivanje kolegij i predavač Urbana geografija Dr.sc.Milan Vresk, red.prof. Seminar iz urbane geografije Dr.sc.Dražen Njegač, izv.prof Ekonomska geografija Dr.sc.Miroslav Sić, red.prof. Ekonomska geografija Dr.sc.Milan llić, asistent Seminar iz ekonomske geografije Dr.sc.Milan llić, asistent Prometna geografija Dr.sc.Miroslav Sić, red.prof. Seminar iz prometne geografije Dr.sc.Milan llić, asistent Industrijska geografija Dr.sc.Dragutin Feletar, red.prof. Praktikum iz industrijske geografije Dr.sc.Zoran Stiperski, docent Geografija Europe Dr.sc.Miroslav Sić, red.prof. Metodika nastave geografije Dr.sc.Zoran Curić, docent Geografija Jugoistočne Europe Dr.sc.Dane Pejnović, izv.prof. Geografija Rusije Dr.sc.Aleksandar Toskić, docent

6,70

6,27

4,96

3,57

5,13

6,00

3,39

5,24

7,23

7,32

5,17

4,58

4,00

4,42

4,17

2,67

2,50

4,25

5,95

5,62

5,33

2,71

4,90

3,00

3,14

5,19

4,33

4,12

7,23

7,68

8,00

7,55

7,45

5,77

7,55

8,64

6,07

7,33

7,45

7,91

8,36

8,73

7,73

6,45

8,18

8,73

7,00

6,21

5,64

3,07

5,00

4,00

3,50

4,79

5,67

5,50

7,33

7,75

8,42

8,83

7,58

5,82

8,25

8,67

6,54

6,00

6,38

4,31

5,23

5,15

4,08

5,27

4,00

7,11

6,95

7,58

8,05

7,74

5,21

7,16

7,95

6,00

5,62

5,33

2,86

5,10

3,52

3,00

4,86

4,27

3,86

7,22

7,61

8,04

7,13

6,43

7,39

6,22

7,17

7,55

6,32

6,55

6,05

7,10

6,20

5,40

5,80

5,20

9,05

5,64

6,20

5,20

5,15

4,55

3,45

4,30

4,95

3,25

5,35

5,75

6,17

IV . godina studija na Geografskom odsjeku PMF-a opis za ocjenjivanje kolegij i predavač Teorija geografije Dr.sc.Milan Vresk, red.prof. Turistička geografija Dr.sc.Zlatko Pepeonik, red.prof Seminar iz turističke geografije Dr.sc.Zoran Curić, docent Uvod u prostorno planiranje Dr.sc.Milan Vresk, red.prof Geoekologija Dr.sc.Andrija Bognar, red.prof. Seminar iz geoekologije Dr.sc.Sanja Lozić, postdoktorant Historijska geografija Dr.sc.Borna Furst-Bjeliš, docent Geografija Hrvatske Dr.sc.Dražen Njegač, izv.prof. Azija Dr.sc.Zoran Stiperski, docent Angloamerika Dr.sc.Zlatko Pepeonik, red.prof. Seminar iz metodike nastave geogn Dr.sc.Zoran Curić, docent Geografija mora Dr.sc.Danijel Orešić, viši asistent

5,69

5,58

5,18

3,83

4,27

3,40

3,91

6,09

6,20

6,67

7,38

7,73

7,64

8,18

8,50

8,30

6,90

7,40

7,00

6,08

5,64

5,91

5.09

5,50

6,70

4,50

5,80

6,75

6,27

5,45

4,18

5,40

3,70

4,60

5,90

6,20

6,90

5,58

4,27

4,36

3,91

4,60

3,40

3,60

5,00

3,60

4,83

4,27

4,09

3,64

3.27

3,10

3,00

4,20

5,92

5,75

5,83

4,58

4,64

5,00

4,55

6,91

6,22

6,67

6,08

5,45

5,18

4.36

4,60

4,50

4,00

5,40

5,33

5,67

8,77

9,25

9,17

9.17

9,55

8,27

8,82

8,73

9,64

9,18

7,38

8,45

8,09

8,55

9,00

8,70

7,60

7,70

7,00

6,15

7,00

7,14

7,43

7.00

7,33

7,17

7,50

7,83

7,60

7,63

5,54

5,33

5,08

4.92

4,82

6,60

4,64

4,30

5,70

4,60

Klub studenata geografije Zagreb

DA LJINSKA IS T R A Ž IV A N JA U G E O G R A FIJI

naziva, koordinatnog jedinstvenog mjerila.

Karte I planovi prikazuju neki prostor na signaturni način, te nam tako daju pojedine informacije o njemu. Karte prikazuju zemljišne oblike i ostali sadržaj u određenoj projekciji i mjerilu putem crteža, boja, uvjetnih znakova i naziva po nekom usvojenom ključu. Količina podataka, koje sadrže karte i planovi, prilično je ograničena. Sto je karta sitnijeg mjerila, to će njezina generalizacija biti veća. Problem sadržaja rješava se izradom niza tematskih karata. Njihovo sastavljanje u mnogim je slučajevima znatno olakšano korištenjem aerosnimaka.

Upotreba snimaka snimljenih iz daljine (iz zraka ili iz svemira) raznim tehnikama snimanja i mjerenja (fotografski snimci, termalni snimci, radarski snimci, radiometrijska mjerenja) bez kontaktiranja snimljenog objekta nazivamo daljinskim istraživanjem. U novije doba daljinska istraživanja imaju sve veću primjenu u geografiji, budući da omogućavaju relativno dobar uvid u prostor kojeg istražujemo. Stoga je nužno upoznavanje s pojedinim tehnikama izrade daljinskih snimaka, koje se mogu primjeniti u geografskom istraživanju.

Kako bismo se mogli služiti kartama, potrebno ih je znati čitati, što znači da je nužno znati orijentirati kartu, razumjeti se u način prikazivanja reljefa, znati očitavati koordinate točaka, mjeriti udaljenosti, te poznavati način prikazivanja ostalih informacija. Za razliku od karte, aerosnimak je slika određenog područja. Na toj slici sav je sadržaj prikazan svojim oblikom i dimenzijama tonskim razlikama (V. Donassy, 1983). Prema tome, snimci sadrže obilje informacija kojih, s kartografskog gledišta, ima i suviše mnogo, da bi ih se moglo kartografski prikazati (V. Donassy, 1983). S druge strane, snimak ne sadrži pojedine važne informacije koje sadrže karte poput

sustava

Metode izrada snimaka primjenjivih u daljinskim istraživanjima U svrhu što kvalititnije primjene daljinskih istraživanja valja znati osnovne metode za njihovu izradu. Jasno je da snimke koje se koriste u daljinskim istraživanjima ne mogu nastati bez primjene različitih letjelica. a) Primjenjena letjelica daljinskim istraživanjima

Za snimanje malih površina iz zraka najpogodnije je snimanje s male visine, za Što se vrlo često koriste helikopteri. Oni su pogodni za snimanje s ručnim aerokamerama, te se manje koriste za snimanje

IZ STRUKE pojedinačnom automatskom aerokamerom. Za snimanje iz malih visina često nose automatske stereokam ere (dvije kamere na konstantnom razmaku - bazi) (V. Donassy, 1983). Helikopteri Imaju prednost u tome što se iz njih može snimati u relativno sporom kretanju, kao I u mirovanju. Uz to, helikopteri su također pogodni za snimanja u vrlo krupnom mjerilu, kao što je to pri snimanju za arheološke svrhe, u šumarstvu, za studije prometa u gradovima i cestovnim čvorištima i slično. Pri snimanju iz helikoptera s malih visina valja paziti da helikopterska elisa ne podigne prašinu s tla i tako onemogući snimanje. U takvim uvjetima uspješno se koriste baloni. Naj masovni ja letjelica koja se koristi za snimanje iz zraka je avion. Najznačajnija prednost aviona je u tome Što ima veliki radijus kretanja, pogodnu i jednoličnu brzinu. Uz to, avioni se još odlikuju vrlo uspješnom navigacijom i mogućnošću opterećenja. S obzirom na visine s kojih se snima, te na namjenu snimanja, upotrebljavaju se različite kategorije aviona (V. Donassy, 1983). Za fotogram etrijska snimanja s malih visina upotrebljavaju se lakši avioni. Jednomotorni avioni takvog tipa imaju nedostatak u slaboj preglednosti, što stvara poteškoće pri navigaciji, a uslijed lakoće i relativno malih brzina kretanja vrlo se teško održavaju elementi snimanja (V. Donassy, 1983). Prednost takvih aviona je njihova niska nabavna cijena i jeftino održavanje.

Za fotogram etrijska snimanja sa srednjih visina (do 6000 m) koriste se nešto veći avioni, koji moraju imati mogućnost snabdijevanja posade kisikom. Takvi avioni najčešće imaju dva motora i tri člana posade (pilot, navigator i snimatelj), a mogu nositi više kamera. Radijus kretanja takvih aviona iznosi oko 2000 km, a mogu letjeti do 6 sati. Pri snimanjima sa visine od 5000 do 10 000 m koriste se mlazni avioni. Zbog velike visine leta njihova velika brzina ne čini poteškoće pri eksponiranju. Takvi avioni nose više sredstava za snimanje. Kod snimanja s visine veće od 10 000 m koriste se specijalni izviđački avioni, koje najviše koriste u vojnu svrhu. Takve letjelice ne moraju nužno imati ljudsku posadu, piafon kretanja im je iznad 30 000 m, a mogu postići brzinu veću od 3000 km/h. Najpoznatije letjelice ovog tipa su američki vojni avioni U-2 i SR-71 Blackbird. Snimanje s visina većih od 40 000 m, pa i većih, vrše se iz stratosferskih balona i to isključivo u svrhe vojnog izviđanja. Takvi baloni lete bez ljudske posade i teško se otkrivaju radarom. Mana im je to što ih nosi zračna stru ja, pa je upravljanje njima moguće jedino ako postoji pogonski motor, a i tada je upravljanje teško. Za snimanje iz zemljine orbite koriste se sate liti. Najznačajniji takvi sateliti su oni tipa Landsat. Sateliti mogu biti u stalnom orbitalnom pokretu, mogu slijediti

unaprijed programirane putanje ili pak mogu biti stalno stacionirani iznad neke određene točke na zemlji (u tom slučaju im je kutna brzina kretanja jednaka brzini rotacije Zemlje, tako da prividno stoje) (V. Donassy, 1983). Sateliti Landsat koriste se u znanstvenoistraživačke svrhe i od Zemlje su udaljeni oko 915 000 m. Sateliti za vojna izviđanja skuplji su od onih tipa Landsat i nalaze se na manjim udaljenostima od Zemlje (160 000 - 250 000 m) kako bi mogli što kvalitetnije snimati u krupnijem mjerilu. Zbog veće privlačne sile Zemlje, vijek trajanja ovakvih sate lita j e kraći, a pojedini su takvi sateliti opremljeni i raketnim motorima koji ih povremeno podižu natrag u određenu putanju. fa) Vrste

snimaka

postupci

snimanja

Za fotointerpretacijske svrhe koriste se razne vrste fotogram etrijskih snimaka dobivenih snimanjem na konvencionalni i nekonvencionalni način (V. Donassy, 1983). Konvencionalne fotogram efrijske snimke su one koje su dobivene fotografskim putem, za razliku od nekonvencionalnih, koje se dobivaju različitim postupcima nefotografskog snimanja. Fotografski postupci koriste se vidljivim dijelom spektra i nadovezujućim užim dijelovima nevidljivih zraka (ultraljubičaste i infracrvene zrake), koji imaju dovoljno energije da neposredno eksponiraju fotosloj (V. Donassy, 1983). N efo tog rafski postupci dijele se na pasivne i aktivne. Pasivni

postupci (npr. termalni skenerpostupak) koriste se termalnom ili radioaktivnom radijacijom (V. Donassy, 1983). Budući da takve vrste radijacija pri snimanju iz zraka nisu dovoljno snažne za neposredno eksponiranje fotosloja, registrira ih se posredno (ili na fotografske slojeve, ili na elektronski način). Kod aktivnih postupaka valovi se emitiraju iz uređaja i hvataju reflektirani od promatranog objekta, te se takvi registriraju. Najčešći postupak ovog tipa je radarski postupak. c) Fotografski postupci

Fotografske snimke se mogu podijeliti na crno-bijele i na one u boji. Za crno bijelu fotografiju se pri snimanju iz zraka njačešće upotrebljavaju pankromatski i superpankromatski (veća osjetljivost na crveno) senzibilizirani fotoslojevi, kao i infracrveni slojevi (V. Donassy, 1983). Pri snimanju s većih visina upotrebljavaju se slabije osjetljivi fotoslojevi koji daju finije zrno i time povećavaju čitljivost snimaka sitnog mjerila. Uz to niža osjetljivost podrazumijeva veći kontrast, koji inače opada s visinom. Dulja ekspozicija koja je potrebna pri korištenju takvih fotoslojeva ne pričinjava problem je r je, zbog velike visine s koje se snima kutna brzina aviona relativno mala. Pri snimanju s malih visina (velika kutna brzina letjelice 0 kratka ekspozicija) koriste se visokoosjetljivi fotoslojevi koji daju grubo zrno i manju čitljivost, no to se kompenzira zbog krupnog mjerila fotografije. Pri snimanju iz zraka na infracrvene

IZ STRUKE senzibilizirane fotoslojeve koriste se nevidljive infracrvene zrake tzv. blizog područja (do 900 nm) i dio vidljivog spektra (V. Donassy, 1983). Kod fotografije u boji razlikujemo preobratne (reversal) slojeve, kod kojih se razvijanjem dobiju izravno dijapozitivi u boji (kao unikati), te negativ-pozitiv postupak u boji, kod kojega se na negativu dobiju tzv. negativne boje, a pozitivi se izrađuju na troslojnom fotografskom papiru za boje kopiranjem ili povećavanjem u željenom broju (V. Donassy, 1983). Prednost negativ-pozitiv postupka je u tome što se pri izradi pozitiva koriste korekcijski filtri za korigiranje boja. đ) Nefotografski postupci

Osim fotografskih postupaka u fotointerpretaciji i daljinskim istraživanjima veliku ulogu imaju i nefotografski postupci. Dok se kod fotografskog snimanja svjetlosne zrake od objekta snimanja neposredno registriraju na fotoslojeve osjetljive na svjetlost, kod nefotografskih se postupaka registracija emitiranih ili reflektiranih valova stanovite valne duljine izvan područja vidljivog spektra ne vrši neposredno na fotografske slojeve, već na neki posredan način (V. Donassy, 1983). Tu se mogu primjeniti dva postupka; pasivni i aktivni o kojima je ranije već bilo govora. Najčešći postupci nefotografskog snimanja su termografJja, ¡andsatov skener (pasivni postupak) i radarsko snimanje (aktivni postupak).

Termografija se koristi u slučajevima kada je intenzitet infracrvenog zračenja preslab za neposrenu fotografsku registraciju, pa se stoga ona vrši posredstvom posebnih senzora i sistema pojačala, ili na fotografske slojeve ili na magnetske trake. Na tom principu rade tzv. sekneri (eng. scanner) za termičku registraciju, a fotografski rezultat se naziva termogram. Za skeniranje iz satelita koriste se posebni skeneri koji, osim aparature za snimanje, moraju imati i uređaje za elektronsku predaju podataka na zemaljsku stanicu. Tako je na satelitu Landsat ugrađen specijalni skener za multispektralno snimanje, koji se sastoji od višekanalnih radiometara, a radi na četiri kanala (V. Donassy, 1983). Pri radarskom se postupku upotrebljavaju valne duljine od 1 100 cm. Emitirani se valovi najčešće usmjeruju pomoću antene okomito na sm jer kretanja aviona da bi se njihova refleksija ponovo pomoću antene hvatala i dovela u sistem za registraciju (V. Donassy, 1983). Velika pogodnost ovog postupka je u tome što on djeluje neovisno o prirodnom zračenju, dnevnoj svjetlosti i meteorološkim uvjetima, pa se može koristiti gotovo uvijek i svagdje.

Primjena daljinskih istraživanja u geografiji

Daljinska istraživanja imaju relativno veliku primjenu u geografiji, prije svega zato što omogućavaju

sagledavanje nekog prostora na specifičan način. Pomoću daljinskih istraživanja moguće je proučavanje pojedinih problematika nekog prostora bez izravnog kontakta s njime, što je velika prednost. Uz to proučavajući npr. snimku nekog prostora iz zraka, naša spoznaja o njemu dobiva novu dimenziju. Daljinska se istraživanja mogu primjeniti u svim geografskim disciplinama. Razvojem novih tehnika daljinskih istraživanja, kao i usavršavanjem postojećih, povećava se i njihova primjena. Satelitske snimke danas uglavnom više nisu privilegija uskog sloja ljudi, već su postale svakodnevna pojava. Kao zanimljiv primjer za to može se navesti prognoza vremena na televiziji, gdje imamo svakoga dana prilike vidjeti satelitsku snimku Europe. Snimka dijela zemljine površine iz zraka ili svemira može se primjeniti kao geografska karta. Uostalom ona to i je. Primjenom geografskih informacijskih sustava i drugih oblika računalne obrade snimaka iz zraka ili svemira na snimku je moguće unijeti i kartografski sadržaj, tako da u tome slučaju doista možemo govoriti o pravoj geografskoj karti. Kao primjer za to može se navesti novoizdani satelitski atlas Hrvatske. Pri takvoj primjeni daljinskih snimaka u geografiji valja paziti na to da karte (snimke) budu čitljive, što znači da ne tre b a na snimku unijeti previše kartografskog sadržaja, te da mjerilo karte bude optimalno izabrano. Takve karte imaju svojih prednosti, ali i mane u odnosu na klasične karte. Prednost

je svakako izvornost same te karte, buduće da su daljinske snimke stvarne slike nekog prostora, dok se kao mana može navesti čitljivost karte, koja kod daljinskih snimaka može biti smanjena u odnosu na klasične karte. Daljinska su istraživanja uvelike promijenila naš način percipiranja zemljine površine. Omogućila su sagledavanje izvorne stvarnosti iz daljine, što je rezultiralo sve većom primjenom takvih oblika istraživanja u geografiji. Primjena daljinskih istraživanja ugeografiji, kao i u ostalim znanostima bilježi stalan porast. Stoga je za geografe nužno da se što bolje educiraju u pogledu primjene daljinskih istraživanja. To prije svega podrazumijeva upotrebu geografskih informacijskih sustava (SIS-a), bez kojih je teško moguće zamisliti suvremeno geografsko istraživanje. U suvremenoj je znanosti izuzetno važno biti u stalnom kontaktu s inovacijama, je r bez proučavanja i usvajanja inovacija nema napretka. Daljinska su istraživanja dobar primjer za inovaciju koju geografi možda premalo koriste, te bi se stoga njihovom izučavanju i primjeni u geografiji trebalo više posvetiti.

Ivo Turk

IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA VELIKO NE! Peticija Studentskog zbora VELIKO NE ide u smjeru upoznavanja hrvatske javnosti s mišljenjem studenata o mjerama koje se donose, a koje direktno narušavaju studentski standard. Peticiju VELIKO NE nismo naslovili ni na koga posebno (npr. Kraljević, Račan, Vlada) već smo napravili jednu općenitu, cijeloj hrvatskoj javnosti, čisto radi isticanja naših stavova i stvaranja novog jakog argumenta u pregovorima koji će, nadam se, uslijediti kroz 11. i 12. mjesec. Je r, bez obzira na nesuglasice, svima je jasno da se stvari ne mogu rješavati dekretima, nego razgovorima. Osobno sam vrlo zainteresiran za rješavanje ovih problema i prvi sam spreman razgovarati, pregovarati i pokušati pronaći neko rješenje koje će zadovoljiti Vladu u smislu štednje, a studente i roditelje u smislu egzistencije. Ali moramo sjesti za stol, moramo vidjeti brojke, koliko će stvarno država uštedjeti, a koliko time Hrvatska gubi. Moraju nam biti dostupni podaci, izračuni, projekcije... J e r, valjda nije Vlada krenula u ovo što radi bez prethodne analize. Iako, sve upućuje upravo na to. Zašto su izostali okrugli stolovi, emisije na HRT-u, gdje su mišljenja profesora, školstva, akademika, radnika, roditelja, pa i udruga građana (čak eventualno i stranaka, iako svi zaziremo od upletanja politike u MARKOV TRG Sveučilište)? Pa ovo je puno važnije pitanje od granica sa Slovenijom! A Na sjednici Skupštine na Markovom trgu (pazite, Skupština Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu, vrhovno tijelo koliko je to dobilo medijskog prostora! zagrebačkih studenata, a ne kvazi-skupština kako se Ako je Vlada krenula grlom u jagode, najavljivalo na radiju) doneseni su jednoglasno slijedeći zaključci: inzistiramo da se legalne studentske predstavnike to bi stvarno moglo značiti katastrofu uključi u procese donošenja svih odluka koji se tiču studenata, za budućnost Hrvatske i hrvatske pozivamo Sabor i Vladu, te sve državne i sveučilišne inteligencije bez imalo pretjerivanja i institucije da omoguće demokratski izabranim predstavnicima izvršavanje svojih zakonski definiranih zadaća, zahtijevamo davanja na dramatičnosti, iako na to povlačenje pravilnika o prehrani, pokrećemo potpisivanje peticije, tražimo hitao uvođenje X-ica u dislocirane fakultete ljude danas asocira i samo spominjanje Sveučilišta u Zagrebu (Varaždin, Sisak), itd... Hrvatske i hrvatske budućnosti. Ako Na dneMiiku nije bilo ni jedno slovo o sjednici. Pitao sam nisu, te imaju dobar plan, zašto ne mnoge studente iz mnogih država je li moguće da studentski parlament održi sjednicu ispred zgrade parlamenta i vlade, a upoznaju javnost sa svojom vizijom, pa da središnji dnevnik nacionalne televizije o tome ne izvijesti bi dobili podršku i zajedničkim snagama javnost. Svi odreda, pogađate, rekli su da to nije moguće. Dragi studenti, to je cenzura! Ili bar medijska blokada, ma bi mogli možda podići hrvatsko visoko kako okrenuli stvari... školstvo na višu razinu. Čemu dekreti (kg.) ako imaju dobre namjere? Budući da zakonodavci i oni koji zakone predlažu ne čine ništa kako bi informirali javnost o svojim mjerama, sve ostaje na nama studentima. Ali kad pokušamo bilo što, čime bi informirali širu hrvatsku javnost, naiđemo na medijsku blokadu i cenzuru (vidi članak Markov trg). Ostaju nam samo studentski mediji i zato sam si dao truda da napišem ovaj članak, pa da makar svoje kolege upoznam s nekim činjenicama...

IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA U peticiju je uključeno VELIKO NE novom pravilniku o prehrani, te smanjenju kvalitete i kvantitete naše prehrane. Svi smo već primijetili ove godine u vlastitim tanjurima neke čudne promjene, zapravo sitnice, a ono što nas očekuje u budućnosti nakon donošenja novih menua velika je nepoznanica. Studenti nisu bili uključeni u izradu novog pravilnika, već su samo bili dio takozvanog savjetodavnog tijela kojeg su činili predstavnici M inistarstva, 2 predstavnika Zbora i 2 predstavnika studentskih udruga. No, u određenom trenutku i oni su bili isključeni iz bilo kakvih razgovora, a Pravilnik je jednog lijepog dana dekretom donesen od strane samog ministra. Savjetovanje studentskih predstavnika o prijedlogu Pravilnika o studentskoj prehrani Savjetovanje u organizaciji Zbora održano je u travnju u Varaždinskim toplicama. Sudjelovali su Milanović (prorektor za nastavu i studente Sv. u Zag), Pavković (ravnatelj SC-a ZG), Marić (voditelj Programa prehrane SCa), ravnatelji SC-a Varaždin i Karlovac, stud. predsjednici zag. fakulteta, te predstavnici stud. udruga. Pozivu se nije odazvalo jedino Ministarstvo znanosti i tehnologije. Prisutni studenti s PMF-a: Branimir Mađer, Petar Bezjak i dolje potpisani. Doneseni su zaključci: ne smije se smanjiti kvaliteta prehrane koja je uglavnom zadovoljavala zg studente, takav isti standard (kao i X-ice) osigurati i ostalim studentima u RH, svi redovni studenti moraju imati ista prava, sva jela moraju biti % subvencionirana, pravilnik donijeti tek nakon analize na Prehrambeno-biotehnološkom i Ekonomskom fakultetu, u pregovore uključiti i SC-e, jasnije definirati dužnosti Povjerenstva za kontrolu prehrane studenata. Na kraju smo još jednom pozvali MZT da ne ignorira inicijative studentskih predstavnika, te da uvaže Zaključke sa Savjetovanja o studentskoj prehrani. (hg.)

Uvedeno je dnevno ograničenje potrošnje. Ukinuta je godišnja akumulacija i uvedena mjesečna, što znači da vam 1. u mjesecu brišu sve što niste potrošili i stavljaju iznos za tekući mjesec. Uvedeno je ograničenje na 5 sokova i mliječnih proizvoda. No ono što mene najviše sm eta je s t da studenti iz Zagreba nemaju više 30 obroka mjesečno, nego su nam ukinute subote, nedjelje i blagdani. Na početku ak. godine ministar donosi cijene (sada je menu 16.70) i naravno da studenti kažu VELIKO NE bilo kakvom poskupljenju prehrane, kao i poskupljenju sm ještaja koje se također najavljuje. Sigurno ne u ovoj socijalnoj situaciji u državi.

Unatoč svemu, pritisci iz Zbora (dopisi, tribine, zaključci Skupštine, priopćenja za javnost, savjetovanje studentskih predstavnika u Varaždinskim toplicama...) donijeli su barem mali uspjeh, je r je u ranijim verzijama pravilnika o prehrani bilo predviđeno subvencioniranje dodatnih jela koja nisu na menu samo do iznosa koliko košta menu. Dakle, ako bi ukupna cijena bila 21.70, student bi prema prvotnoj ideji Ministarstva platio 4.40+5.00 kuna. Treće VELIKO NE odnosi se na odluku Hrvatskog sabora kojom su ukinuti dječji doplaci za studente. Tako je 25.000 hrvatskih studenata iz socijalno najugroženijih obitelji ostalo bez te male, ali za njih značajne potpore države. Kako je moguće da takvo što prođe u Saboru? Kad bi zastupnici znali samo pola od onoga što bi trebali znati prije izglasavanja o studentskim pitanjima, mislim da nitko normalan ne bi dizao ruku za ovakve stvari. Jedino ako je stranačka stega jača od njihove savjesti, a bojim se da je, s obzirom na političku i moralnu situaciju u državi, problem upravo u tome. Hopa-cupa, naše ručice skupa. Popričao sam malo s jednim profesorom s PMF-a, koji me upozorio da se u demokratskim zemljama takvi problemi rješavaju pismima zastupnicima, lobiranjem, pronalaženjem zainteresiranih za određeno pitanje bez obzira na boju stranke koji onda preuzimaju na sebe borbu za svoje birače i porezne obveznike od kojih primaju plaću.

IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA Možemo se napraviti naivni i pokušati, ali već sam objasnio Što će se dogoditi u situaciji kad su, umjesto zastupnika, članovi Sabora postale stranke. I što onda? Četvrto VELIKO NE. Ministar Crkvenac najavljuje uvođenje dodatnog doprinosa na studentski rad od 36%. Ako se to provede, to će značiti gašenje studentskog rada i Student servisa. Do sada su studenti bili najjeftinija radna snaga, a ovako će postati najskuplja, je r i SC uzima proviziju. Tko bi normalan ukinuo mogućnost povremenog rada uz studij? Osim toga, već je donesen pravilnik po kojem posredovanje pri zapošljavanju studenata može obavljati i Hrvatski ferijalni hostelski savez, a isti (za razliku od studentskih centara) nema nikakvu obavezu time stečena sredstva ulagati u studentski standard. Peto VELIKO NE. Na studentski standard udara se iz svih oružja Vlade, a niti jedno ministarstvo nema kontakte sa Zborom. Studentski predstavnici potpuno su isključeni iz svih priprema zakona i podzakonskih regulativa koje se direktno tiču studenata. A po zakonu imamo pravo na pregovore s Ministarstvom. Ne samo da nisu bili konzultirani studenti, nego ni hrvatska javnost nije na odgovarajući način bila upoznata s mjerama koje krešu studentska prava. Donose se odluke na prepad, pravi pravcati dekreti. Tko je, od poreznih obveznika do ostalih građana s pravom glasa, prije izbora (i još dugo poslije njih) znao kakva je studentska politika ove Vlade? Zašto se uporno preskače javna rasprava među studentima, akademskim građanima, roditeljima, ostalim poreznim obveznicima. Pa možda porezni obveznici žele plaćati studentima i više nego do sada!? Ne znamo, je r ih nitko nije pitao. Š esto VELIKO NE. Ministar najavljuje plaćanje studija od slijedeće godine. Spomenuto se namjerava regulirati Zakonom o visokim učilištima koji će također u bliskoj budućnosti biti donesen. U svezi s ovim mogu nadodati da je od 5 kandidata za rektora njih tro je bilo apsolutno protiv uvođenja plaćanja studija, a 2 su bila protiv u ovom trenutku, s obzirom na stanje u državi. Ivančić je apsolutno protiv. Dakle, subjekti visokog školstva već se o tom pitanju očituju, pa smatram da se trebamo očitovati i mi. Osim svih već spomenutih problema, pojavio se još jedan. Zapravo, potpuno neočekivan. J e r tko bi mogao pomisliti da će se među studentima samima naći oni koji će poslužiti kao instrument kojim će se pokušati ispolitizirati ova peticija. Mislio sam da toliko puta već viđeni scenarij, kad se interesnoj grupi koja se buni pripiše politikanstvo (i tako vrlo jednostavno poništi argumente i razloge njezinog nezadovoljstva), ovdje neće dogoditi. J e r radi se o hrani i sm ještaju, o plaćanju studija.. Pa bar smo tu jedinstveni, ako nismo oko drugih stvari! Tko bi se usudio dirati u jedinstvo studenata kad je u pitanju hrana i stan? Ali prevario sam se. O pokušajima da se ova peticija ispolitizira govorila nam je na sjednici Skupštine’u Varaždinu i predsjednica Grafičkog fakulteta izvijestivši nas o bojkotu peticije na tom fakultetu je r su studenti (nekim čudom) izbombardirani “informacijama" o tome tko zapravo, u ime studenata, provodi peticiju. Čak su i na našem fakultetu primijećeni pokušaji bojkota i stavljanja političkog predznaka ovoj peticiji.

IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA Osobno me ne zanima nimalo, ni najmanje, ništa što će se događati oko studentskih pitanja osim studentskih pitanja samih. Smanjivanje studentskih prava. Amen. Tko, što, zašto - ne zanima me. Pročitao sam jedan dobar članak u «Iuridicumu» (glasilo istoimene udruge na Pravu), u kome autor govori o prošlom sistemu u kojem je bilo dovoljno svrstati onog koji se buni (protiv bilo čega) u određenu kategoriju (da sad ne spominjem koju) pa da mu se izbiju svi argumenti iz ruku, ma kako kvalitetni oni bili. U sličnoj se situaciji nalazimo i danas. E, pa, možda će i ova vlast pokušati svrstati studentsko vodstvo u jednu takvu kategoriju (možda čak i onu istu), ali, ako je cijela Skupština jednoglasna (a nisu svi istih ideja po drugim pitanjima, ako se razumijemo), a pored toga skupimo 20-30.000 potpisa, to ćemo, donekle, onemogućiti. Naravno da se određeni broj ljudi može izmanipulirati, ali svatko sa malo soli u glavi moći će se izdići iznad toga i sagledati problem iz perspektive iz kojeg i tre b a biti sagledan. Dakle, zaštita studentskih prava i standarda i točka. To nije politika i nećemo dopustiti politizaciju studentske scene. Pozivam sve studente da se homogeniziraju u cilju zaštite naših prava, a svi se skupa ograđujemo od bilo kakve politike. Osuđujem svaki pokušaj politikanstva i prikupljanja političkih bodova na studentim a i preko njihovih leđa. Eto, nadam se da sam vam baf« malo pojasnio situaciju oko peticije. I, potpišite, ako još niste. Peticija vas čeka nasuprot glavne oglasne ploče Odsjeka... Hrvoje Grujić predsjednik Predsjedništva podružnice Studentskog zbora PMF-a

Budući p ro feso ri g e o g ra fije - imamo konkurenciju! Ministar p rosvjete i športa Vladimir Strugar donio je 11.6. dopunu pravilnika o stručnoj spremi u čitelja u osnovnom školstvu, kojom dopušta «diplomiranom učitelju razredne nastave s pojačanim predmetom» izvođenje nastave odgovarajućeg predm eta u osnovnoj školi. To znači da će npr. zemljopis u višim razredima osnovne škole moći predavati (osim profesora geografije s PMF-a) i diplomirani u čitelj koji je kao pojačani predm et upisao zemljopis. Diplomirani u čitelji do sada su mogli predavati samo u nižim razredima osnovne, a predmetna nastava bila je rezervirana za bolje osposobljene kadrove, posebno obrazovane p rofesore koji su završili jednopredmetni ili dvopredmetni studij. Ova odluka je u suprotnosti s odlukom Senata prema kojoj predmetnu nastavu od 5. do 8. razreda moraju izvoditi profesori koji se školuju na nastavničkim smjerovima odgovarajućih učilišta. Od 32 fa k u lteta s ovom je odlukom suglasna, naravno, samo U čiteljsk a akademija, a najoštrije joj se protive PMF, Filozofski, Muzička i Likovna akademija, Kineziološki,... Ali, to nije sve. J er , visoke u čiteljsk e škole u Rijeci, Gospiću, Puli, Splitu, Osijeku i Zadru mogu izvoditi stru čn e stu d ije za naobrazbu u čitelja jednopredm etne i dvopredm etne nastave u osnovnom školstvu. Prema tom e, čak i da s e problem s Učiteljskom akademijom riješi, o sta je problem na razini države, budući kadrovi izašli iz visokih Škola dobivaju diplome s kojima mogu predavati u cijeloj osnovnoj školi. Hrvoje Grujić

S I

^ .O N G R E ^ / FINSKA - CENTAR I PERIFERIJA Osnovna pitanja koja su nam ljudi postavljali kad su čuli da idemo u Finsku bila su : "Zašto uopće idemo tamo?" i "Tko će nam to platiti?". Objašnjenje da idemo na kongres Sjeverne regije EGEA-e, a put plaćamo same, mnogima je djelovalo čudno. Put u Finsku sam je po sebi predstavljao izazov, jer se radi o dalekoj i bogatoj zemlji u kojoj je "sve drugačije nego kod nas". U Finsku smo otputovale 27. ožujka, u vrijeme kada je zemlja još pokrivena snijegom. Upravo taj term in nam je pogled na Finsku, kakav drugi turisti obično nemaju. Naime, ovu zemlju turisti uglavnom posjećuju tokom ljeta, kad je sve zeleno (75,5% površine čine šume) i kad jezera (vode čine 10% površine) nisu pokrivena ledom. Tokom putovanja zadržali smo se u glavnom gradu Helsinkiju i u regiji Kainuu, koju njeni stanovnici smatraju pravom finskom periferijom. Finska je 31.12.1999. imala 5 151 302 stanovnika na površini od 338 000 km2. Stopa nezaposlenosti iznosila je 13,9%, a BNP po stanovniku poklapao se s prosjekom EU. Oko 65% aktivnog stanovništva radi u uslužnim djelatnostima, a samo 6% u prim arnom . Službeni jezici su finski i švedski, kojim govori oko 6% stanovništva. Švedski nazivi, koji su uvijek istaknuti pored finskih, prilično su nam pomogli u snalaženju jer se finski razlikuje od svih europskih jezika. Obično se misli da je finski sličan mađarskom, no Finci su nas upozorili da sličnost postoji samo s estonskim. Helsinki - finski centar Naše "istraživanje" Finske započelo je u glavnom gradu u kojeg smo stigli preko aerodroma Vantaa. Neki upravo taj aerodrom smatraju najljepšim na svijetu, prvenstveno zbog parketa na podovima. N a vezu ovog terminala s centrom grada nismo imale prigovora - autobusi su redoviti, putovanje traje oko pola sata, a cijena karte iznosi dvadesetak kuna. Današnji Helsinki (ili u švedskoj varijanti Helsingfors) nastao je spajanjem tri grada: Vantaa, Espoo i Helsinki. Lučki terminali razmješteni su duž cijele obale, a stambene zone nalaze se neposredno uz njih. Krajem ožujka mnogi su zaljevi uz Helsinki još zaleđeni, a stanovnici unatoč znakovima upozorenja prelaze preko zaleđenog mora. U vrlo dostupnom centru, uz željeznički kolodvor, nalazi se niz robnih kuća i restorana, ali i pubova, jer finsko nacionalno piće nije samo vodka, već i pivo. Cijene su općenito znatno više od hrvatskih. Stambene zone okružuju centar, a uglavnom se sastoje od raznobojnih nižih zgrada s kosim krovovima pa dijelovi grada izgledaju kao uvećana sela. Uz željezničku prugu, koja iz Helsinkija kreće prema sjeveru, smještena je prilično prljava industrijska zona. Tramvaji i autobosi su vrlo česti i brzi što olakšava kretanje, a nama je pom oglo i u razgledavanju. Helsinki ima podzemnu pa u tramvajima nema gužve, a tokom vožnje putnici m ogu pročitati besplatne novine. U javni gradski prijevoz uključeni su i trajekti. Kainuu - periferna regija Kongres Sjeverne EGEA regije održavao se od 28.03 do 01.04.2001. u organizaciji EGEA podružnice iz Oulua. Tokom ta 4 dana bili smo smješteni u geografskoj istraživačkoj stanici na jezeru Oulujarvi, stotinjak kilometara udaljeni od zapadne finske obale. Ovaj kontinentalni dio središnje Finske, koji graniči s Rusijom, poznat je kao regija Kainuu. 1999. ovdje je na površini 24.452 km2 stanovao 91.081 stanovnik (3,8 stan/km2). 1980.g. broj stanovnika istog prostora bio je 99.247, prema tom e radi se o znatnom padu. Migracijska bilanca negativna je od početka

^ONGRE s , 80-ih, a sredinom 90-ih Kainuu bilježi i negativan prirodni prirast. Nezaposelnost je dosegla 21,5%, a GDP po stanovniku je 30% niži od finskog prosjeka. Upravo je model centar - periferija bio tema naše radionice tokom kongresa. Regija Kainuu još nedavno nije imala tako izrazite karakteristike periferije, već ih je dobila turističkim razvojem sjevernije Laponije. Pojam "Laponija", u smislu razvijenosti, u Finskoj ima negativno značenje i određivanje njene granice je vrlo problematično. No, danas najsjeverniji dio Finske napreduje, a unutrašnjost uz rusku granicu postaje krizno područje. M ogućnost da ovaj prostor predstavlja vezu između južnog i sjevernog dijela, smanjena je postojanjem zapadnog prom etnog koridora preko Oulua. Ovaj pravac može biti alternativan, ali kako na finskim cestama nema zagušenosti, nije nužno potreban. Glavni grad ove regije je Kajaani s 36.000 stanovnika. Grad je potpuno uništen tokom zimskog rata s Rusijom, a danas ga zovu "mali veliki grad" jer zauzima veliku površinu zbog niskih kuća. Kroz grad prolazi rijeka na kojoj su izgrađene 3 hidroelektrane: 2 na površini i 1 u podzemlju. Na dan našeg posjeta radila je i tržnica, a otvoren je bio čak jedan štand. M noge škole u Kajaaniju su ukinute i danas tamo djeluje samo pedagoški fakultet i tehničko učilište. U blizini grada nalazi se skijalište Vuokarti s poznatom stazom za slalom i tunelom sa snijegom, koji se može koristiti i kad nema pravog snijega. Razvoj regije kroz povijest se bazirao na proizvodnji smole, a danas je njena prizvodnja isključivo turistička atrakcija. Svoju budućnost stanovnici vide u iskorištavanju šumskih površina koje pokrivaju 95% kopnene površine (rijeke i jezera čine 12% ukupne površine). Osim toga usmjeravaju se na preradu kamena te visoke tehnologije, a kao i sve periferne regije veliku važnost daju i turizm u, temeljenom na prirodnim ljepotama. Rad preko interneta mogao b i biti jedno od rješenja za zaustavljanje iseljavanja. 1 još... O dnos cenrar-periferija izrazito se vidi u željezničkoj mreži Finske. Mreža je gusta samo između tri grada na jugu: Helsinklja, Tampere i Turkua. Oulu, koji je 4. najveći grad, povezan je s glavnim gradom s 4 linije dnevno. Putovanje na toj dionici dugoj, 680 km traje oko 9 sati. Ceste su vrlo kvalitetne, ali i relativno prazne pa auto iz drugog smjera ponekad nismo vidjeli i na dionicama do 50 km. Finci inače imaju relativno stare automobile, a to objašnjavaju visokim porezima. N a finskim suvenirima najčešći je motiv los, a vrlo su popularni predmeti od drveta te različiti odjevni predmeti "u laponskom stilu". Oni koji zaista žele nešto originalno finsko, otputovat će do sela Rovaniemi i slikati se s Djedom Mrazom. Finska je, bar klimatski gledano, hladna zemlja pa je grijanje vrlo važna stvar. Jedan od oblika zagrijavanja je odlazak u saunu, kojih u Finskoj ima preko 2 milijuna. Preporučili su nam izlazak na snijeg direktno iz saune, što su neki od nas i isprobali. U zemlji su vrlo popularni i društveni plesovi, posebno tango. Najpoznatija finska kompanija je Nokia, koja vrijedi oko 138,5 milijardi eura. Po vrijednosti je na drugom mjestu telekomunikacijaka tvrtka Sonera. Računa se da 70% Finaca ima mobitel.A, kad smo već kod statističkih podataka treba reći da Finci u brak stupaju s prosječno 28 godina, žene rađaju prvo dijete s 30 godina, a prosječna obitelj ima 1,7 djece. Ako ste se namjeravali vjenčati sa zgodnim Fincem (ili Finkinjom) i živjeti nezaposelni od ogrom ne socijalne pomoći moramo Vas upozoriti da ni to neće ići lako. Socijalna pomoć veća od hrvatske plaće može se dobiti samo ako ste radili u dužem periodu i prima se samo prva dva mjeseca! Božica Horvat Suzana Jurišević

Kijev —’'Eastern Europe —from past to the future..." Regionalni kongres studenata geografije Istočne Europe ove se godine održao u glavnom ukrajinskom gradu Kijevu, u organizaciji EGEA-Kijev. Naslov kongresa glasio je "Eastern Europe: Erom past to the Future...’'. Na kongresu je sudjelovalo 62 studenata iz 9 zemalja i 13 organizacija: Nizozemska (Amsterdam), Njemačka (Berlin, Köln), Francuska (Dijon), Poljska (Warszawa, Krakow, Wroclaw, Sosnowiec), Slovačka (Bratislava), Hrvatska (Zagreb - studenti Frane Krpan, Vid Jakša Opačić i Marko Bartaković), švedska (Lund), Đusija (St. Petersburg) i Ukrajina (Kijev). Prvi dan (8.IV.) bio je rezerviran za registraciju sudionika, smještaj te neslužbeni početak kongresa na "Opening party-ju". Ovdje bih želio naglasiti kako su svi sudionici smješteni u sobe sanatorija kijevskog predgrađa Vorzelja (1 sat vožnje vlakom udaljen od središta Kijeva). Službeno otvaranje održano je sljedećeg jutra (9. IV.) u Kijevu na Ekonomskom fakultetu gdje su se sudionicima obratili ukrajinski sveučilišni geografski profesori te predstavnici sponzora cijele manifestacije. Potom je uslijedila ekskurzija po Kijevu u sklopu koje su sudionicima pokazane glavne turističke atrakcije (manastir Lavra, zgrada Parlamenta, Zlatna vrata, crkva Sv. Sofije...). Istu je večer održan "Talent show" na kojem su se predstavili članovi pojedinih organizacija. Sljedećeg dana (10. IV.) održane su radionice (workshops). Naime, sudionicima je ponuđeno da izaberu jednu od p e t radionica: 1. 2. 3. 4. 5.

Energetics: Problems and Perspectives Tourism in Ukraine Integration in European Region (new vison aller 10 years) Extremal Geography Protected Areas in Ecologicla Education

Odlučio sam se za radionicu "Tourism in Ukraine" u sklopu koje su ukrajinski studenti ukazali na glavne probleme turizma njihove države. Izlaganje j e popraćeno statističkim podacima, filmom o Ukrajini te dijapozitivima. Potom su i predstavnici drugih zemalja objasnili osnovne karakteristike turizma u njihovim državama. Na kraju prvog dijela radionice hrvatski su studenti održali predavanje 0 hrvatskom turizmu. Ono je bilo koncipirano da kroz uvodni povijesno-geografski prikaz te film, dijapozitive, prospekte i statističke podatke, ponudi presjek hrvatskog turizma te da ukaže koji sve turistički potencijali postoje u Hrvatskoj. Predavanje je održano u okvirima nastavnog sata te je izazvalo velik interes sudionika radionice. U sklopu drugog dijela radionice održana je ekskurzija po kijevskoj regiji. Namjera organizatora bila je pokazati potencijalne turističke sadržaje koji se ne mogu pronaći u turističkim vodičima. Tako smo razgledali bunker iz Drugog svjetskog rata na tri razine ispod Zemljine površine te drvenu crkvu ispod koje se nalazi špilja u lesu. Na večernjem partj-ju održane su prezentacije svakog pojedinog workshopa. Posljednjeg je dana (11. IV.) bila ekskurzija u čemobilsku regiju. Sudionici kongresa upoznali su se s okolnostima velike ekološke katastrofe koju je izazvala eksplozija na četvrtom reaktoru NE Čemobil 1 istjecanje radioaktivne tvari u atmosferu. U upravnoj zgradi održana su dva predavanja u kojima su izneseni planovi za daljnji rad ove NE. Osiguran je i prijevoz do potpuno iseljenog grada Pripjata, udaljenog 3 km od NE u kojem su živjeli čeraobilski radnici. Povratkom u Kijev završio je program kongresa. Vid Jakša Opačić

^ONGREs^

XIII. godišnji EGEA kongres D u szniki Z d rô j

Poljska,

29.9.-5.10.200!.g. Za većinu studenata geografije diljem Europe, godišnji EGEA kongres predstavlja još uvijek jednu od najvažnijih djelatnosti kojima se bavi organizacija EGEA (European Geography Association for student & young geographers). Održava se obično početkom listopada svake godine s trajanjem od sedam dana. Tijekom kongresa se stotinjak mladih geografa iz velikog broja europskih zemalja okuplja u određenom broju tem atskih radionica gdje razmjenjuju znanja i iskustva o unaprijed zadanim geografskim temama. Višednevne diskusije u n u tar svake radionice se pred sam i kraj kongresa prezentiraju svim sudionicima kongresa, a dosezi svih radionica se naknadno objavljuju u kongresnim izvještajima. Osim rada u radionicama, tijekom kongresa se održavaju i geografske ekskurzije, mnogobrojne prezentacije studentskih radova na polju geografije, prezentacije država, sveučilišta i organizacija studenata geografije (podružnica EGEA-e). Večeri su ispunjene kulturnim i socijalnim programima, raznim natjecanjim a i sastancima. Osnovni zadatak ovakvih okupljanja je poticanje i podržavanja razmjene geografskog znanja i informacija među studentim a geografije i mladim geografima različitih nacionalnosti te ostvarivanje jačih i funkcionalnijih kontakata među studentim a geografije različitih europskih sveučilišta. Od utem eljenja organizacije EGEA 1988.godine, održano je trinaest godišnjih EGEA kongresa:

Warszawa ’89., P raha ’90., Budapest ’91., Heemskerk ’92., Barcelona ’93., Vosu ’94., Zierenberg ’95., Vilarinho das Fumas ’96., Poiana Brasov ’97., Lammi ’98., Nunspeet ’99., Bohinj ’00. i Duszniki Zdroj ’01. Organizatori ovogodišnjeg kongresa (EGEA-Wroclaw) su se potrudili održati tradiciju poboljšanja kvalitete godišnjih EGEA kongresa iz godine u godinu. Pred njima je bio težak zadatak, budući da su organizatori prošlogodišnjeg godišnjeg kongresa (EGEALjubljana) postavili vrlo visoke kriterije. Ipak, 18 geografa iz Wroclawa su uspjeh u svojoj namjeri i pripremili izvrsnu manifestaciju za sebe i ostalih 89 sudionika s 35 r a zličitih europskih sveučilišta. Naravno, u svemu su im uveliko pomogli mnogobrojni sponzori te pokroviteljstvo predsjednika Republike Poljske, gospodina Aleksandera Kwasniewskog. Sam kongres je otvorio ko-ordinator kongresa Wojtek Zalewski (student geografije wroelawskog sveučilišta), a pozdravni govor sudionicima održali su dopredsjednik Republike Poljske, rektor wroelawskog sveučilišta, dekan tamošnjeg Geografskog fakulteta i mnogobrojni predstavnici regije, općine i obližnjih nacionalnih parkova. Potom su sudionici u Chopinovom dvorcu poslušali klavirski koncert djela Frydrika Chopina i pregledali

y jQ N G R E $ f izložbu fotografija studenata pod naslovom ‘Djeca svijeta’. Sudionici kongresa su pri samoj prijavi mogli birati između osam geografskih tem atskih radionica čijem radu su željeli doprinijeti: 1. Zaštita okoliša prekogranična zagađenja

2. Geografija kultura 3. Geografija religija - religija i krajobraz 4. Geomorfologija 5. Turizam prostorima

zaštićenim

6. Meteorologija - urbana klima 7. Nacionalne manjine u Europi 8. Hidrologija Svaki sudionik kongresa je u izabranoj radionici proveo točno 19 sati raspravljajući na engleskom jeziku o zadanom problemu (temi radionice) sa ciljem donošenja određenih zaključaka koji su poslije prezentirani pred svim sudionicima pred sami kraj kongresa. Neke radionice su se sastojale samo od diskusija, dok su neke uključivale i praktični rad (mjerenja, unošenje podataka u računalne programe, izrada modela,...). Neke su radionice uključivale i dodatne ekskurzije. Osim ekskurzija u okviru radionica, sudionici su mogli birati kojoj će cjelodnevnoj ekskurziji prisustvovati: Sudeti ili regija Klodzko. Obije su bile vrlo atraktivne i vrlo dobro organizirane. Od prezentacija, organizatori su prezentirah Poljsku, Donju Šlesku, regiju Klodzko i ekskurzije te organizirah ‘Poljsku kulturnu večer’. Ostale prezentacije bile su organizirane od samih sudionika:

Jedna od zgrada u kojima se održavao kongres

jedan je broj sudionika održao prezentacije vlastitih geografskih istraživanja, gotovo svi sudionici su prezentirali studentske organizacije čiji su predstavnici, a članovi EGEAe Zagreb su organizirali prezentaciju regionalnog EGEA kongresa Južne ih Eurom editeranske regije, koji će se održati u Fužinama od 15. do 19.4.2002.godine. Za prezentaciju država sudionika jednostavno nije bilo slobodnog termina, ah su za tu namjenu postavljene pohce na koje su sudionici ostavili propagandne materijale o državama i sveučilištima iz kojih dolaze. Kako bi bolje funkcionirala, EGEA je još davno podijelila Europu na četiri regije (Zapad, Istok, Baltičke i sjeverne zemlje te Južna ili Eurom editeranska regija). Stoga su tijekom kongresa održani sastanci svake regije pojedinačno gdje se raspravljalo o tem am a važnim za organizaciju pojedinih EGEA regija. Tu su donešene odluke o

^O N G R £^ regije te ko-ordmatora slijedećeg godišnjeg kongresa. Tako će tijekom akademske godine 2001./’02. upravu EGEA organizacije činiti: Denis Cerić - predsjednik EGEA organizacije i kontakt-osoba za Južnu ih Eurom editeransku EGEA regiju (EGEA-Zagreb, Hrvatska) Magdalena Bednarz dopredsjednica EGEA organizacije i kontakt-osoba za Istočnu EGEA regiju (EGEA-Krakôw, Poljska) Erki Saluveer - tajnik EGEA organizacije i kontakt-osoba za Baltičke i sjeverne zemlje (EGEATartu, Estonija) Najava kongresa u Hrvatskoj pobudila je veliki interes

povjeravanju organiziranja regionalnih kongresa 2002.godine i o tome tko će biti kontakt-osoba svake pojedine regije. Tako će regionalni kongresi biti povjereni slijedećim organizacijama: EGEA-Amsterdam (Zapadna regija) EGEA-St.Petersburg (Istočna regija) EGEA-Vilnius (Baltičke i sjeverne zemlje) EGEA-Zagreb (Južna Eurom editeranska regija)

Tijekom kongresa održana je i godišnja skupština EGEA organizacije (GBM - General Board Meeting) gdje se raspravljalo o temama vezanim za EGEA organizaciju uopće, odnosno probleme koji su pred njom, koji su ostali i kako ih riješiti te kako poboljšati organizaciju kao takvu. Tijekom skupštine je povjerena organizacija XIV. godišnjeg EGEA kongresa organizaciji EGEA-Dijon, a izglasane su i funkcije u n u tar uprave EGEA organizacije, odnosno između već izabranih kontakt-osoba svake

Winneke Lobeer - blagajnica EGEA organizacije i kontakt-osoba za Zapadnu EGEA regiju (EGEAGroningen, Nizozemska) Sylvain Rigollet - ko-ordinator XIV, godišnjeg EGEA kongresa (EGEADijon, Francuska) Gotovo svi sudionici kongresa su vrlo zadovoljni manifestacijom, što je lako vidljivo s prepunog Message boarda na službenim stranicam a EGEA organizacije (http://egea.geog.uu.nl) gdje su gotovo sve poruke u stilu ‘Thank you EGEA-Wroclaw’. Sudionici iz Hrvatske (Petra Buterin, Denis Cerić i Hrvoje Grujić) su također vrlo impresionirani viđenim, i to ne samo u organizacijskom smislu, nego i u stručnom smislu, odnosno u tome koliko se studiji geografije razlikuju na pojedinim sveučilištima i koliko veći se značaj geografiji kao znanosti i studentima geografije kao takvima daje u ostalim europskim državama. Ovaj kongres će zasigurno ostati zauvijek u dobrom sjećanju sudionika našeg sveučilišta, a negdje podsvjesno će djelovati kao ogromno motivirajuće sredstvo za daljnji jači rad na polju geografije. Denis Cerić

^O N G R E ^

One Europe: from integration to regional diversities - a geographical perspectives Međunarodni kongres studenata geografije Euromediteranske EGEA regije - 15.-19.travnja 2002, (Fužine, Hrvatska) Prošlo je već nešto više od dvije godine od kada su članovi Kluba studenata geografije Zagreb po prvi put zakoračili u međunarodne suradnje, odnosno u mnogobrojne aktivnosti Europskog udruženja studenata geografije i mladih geografa, organizacije bolje znane pod engleskom skraćenicom EGEA ili punim nazivom European Geography Association for s tu dents and yonng geographers. Veliki preokret zbio se nakon XLgodišnjeg kongresa studenata geografije koji se održao u Nizozemskoj početkom jeseni 1999.godine. Doživljaj prvih sudionika zagrebačkog sveučilišta jednom EGEA događaju detaljnije je opisan u prvom broju 16.meridijana’, a isti je uzročnik vrtoglavom osvješćivanju dijela studenata Geografskog odsjeka PMF-a i njihovom sve aktivnijem djelovanju unutar Kluba studenata geografije, a samim tim i EGEA organizacije. EGEA je međunarodna udruga čiji je osnovni cilj poticanje razmjene geografskog znanja i informacija među studentima geografije i mladim geografima mnogih europskih sveučilišta. Cjelokupnu organizaciju čini veliki broj manjih samostalnih studentskih organizacija kao što je Klub studenata geografije Zagreb ili EGEA-Zagreb. One djeluju samostalno na razini jednog sveučilišta, a grupno u okviru jedne od četiri EGEA regije (Euromediteranska ili Južna, Istočna, Sjeverna ili Baltička i Zapadna) ili ukupno u okviru qelokupne EGEA organizacije. Uključenjem Kluba studenata geografije Zagreb u EGEA organizaciju, odnosno sudjelovanjem

članova Kluba u mnogim aktivnostima koje EGEA pruža, velik broj studenata se uvjerio u izrazitu vrijednost prisustvovanja takvim događajima. EGEA aktivnosti djeluju izrazito motivirajuće za pristup geografiji kao vrijednoj znanosti, važnom nastavnompredmetu i značajnoj potrebi suvremenog društva. Nakon prisustvovanja godišnjem EGEA kongresu u Nizozemskoj 1999.godine dolazi do velikog broja aktivnosti koje organiziraju članovi Kluba studenata geografije Zagreb, a od onih međunarodnog karaktera vrijedno je istaknuti organiziranje dvije studentske razmjene sa studentima geografije ljubljanskog sveučilišta, po jedna sa studentima iz Warszawe i Berlina te odlasci naših studenata na gotovo sve godišnje i regionalne EGEA kongrese koji su se održali od jeseni 1999.gođine (Strasbourg, Cork, Bohinj, Hannover, Kyiv, Oulu i Duszniki Zdroj). Nakon tolikih sudjelovanja i konačnog sazrijevanja qelokupne organizacije Kluba studenata geografije Zagreb, došao je red da njegovi najaktivniji i najiskusniji članovi preuzmu organizaciju jednog od EGEA kongresa. Klub studenata Geografije Zagreb (EGEA-Zagreb) je tijekom održavanja ovogodišnjeg regionalnog kongresa u Petniđ (Jugoslavija), a u konkurenciji EGEA podružnica Iz francuske i Grčke te uz svesrdnu pomoć kolega Iz Ljubljane, uspio izboriti' organizaciju regionalnog kongresa Euromediteranske EGEA regije 2002.godine.

o n g r e

Regionalni EGEA kongresi su, uz godišnje, jedni od osnovnih đogađaja unutar EGEA organizacije. Održavaju se tijekom proljeća svake godine za svafcu pojedinu regiju po jedan. Tijekom pet dana se pedesetak studenata geografije raznih europskih sveučilišta okupi u više tematskih radionica u kojima razmjenjuju svoja geografska saznanja, iskustva i Informacije o unaprijed zadanim temama. Diskusije i praktični (terenski) rad tijekom kongresa na samom kraju istog rezultira predstavljanjem postignutog pred svim sudionicima kongresa, odnosno u kongresnom izvještaju koji se izdaje po završetku manifestacije. Tijekom kongresa se organizira i najmanje jedan terenski izlazak ekskurzija, a večeri su rezervirane za prezentacije, kulturna događanja i neformalna upoznavanja na organiziranim zabavama.

održavanja kongresa. Jedan od ciljeva je upotrijebiti znanja naših studenata (voditelja radionica) i sudionika kongresa (stranih studenata) kako bismo donijeli zaključke upotrebljive općini u Fužinama i širem prostoru regije u svrhu Izrade prostornog plana - još bolje organiziranosti i razvoja. U nastavku slijedi kratki opis radionica kongresa u Fužinama,

Organizacijski odbor nadolazećeg regionalnog EGEA kongresa u organizaciji Kluba studenata geografije Zagreb još je u veljači ove godine odabrao mjesto I vrijeme održavanja kongresa - Fužine (Gorski kotar#, 15.-19.travnja 2§02.godine te prionuo u poslove organizacije, prvenstveno prezentacije prema sponzorima.. EGEA organizaciji, potencijalnim sudionicima,...

Nakon izvršenog geoekološkog vrednovanja, prostor općine Fužine bit će podijeljen na segmente. Svaki segment bit će specifičan po tome što će imati različit optimalan način Iskorištavanja. Svi će segment! biti uneseni na kartu općine fužine i ta će karta biti predana općinskome poglavarstvu kao doprinos Izradi razvojnog prostornog plana.

Osnovni cilj nam je okupiti studente geografije mnogih europskih sveučilišta. Oni će tijekom petodnevnog zajedničkog boravka i aktivnog sudjelovanja u različitim tematskim radionicama, integracijskim večerima, ekskurziji, kulturnim programima I prezentacijama proširiti, svoj znanstveni horizont te biti upoznati s novim interesantnim ljudima, kulturama f običajima. Nadamo se da će kongres svim sudionicima otvoriti posebna vrata ka budućnosti punoj Izazova. Osnovnu kariku kongresa dne četiri geografske radionice čije teme su izričito vezane uz sam prostor

Prlmjenjena fizička geografija a prostornom planiranju Glavni cilj ove radionice je geoekološko vrednovanje prostora općine Fužine u cilju izrade razvojnog prostornog plana. Pri geoekološkom vrednovanju navedenog prostora razmatrat će se geomorfološki, hidrogeografski, Mimatološki i pedološki čimbenici.

(voditelj radionice: Ivo Turk, 2.godina poslijediplomskog studija, smjer: Prostorno planiranje; pomoćnica voditelja: Mihaela Mesarić, 2.godina studija, smjer: prof.geologije i geografije)

Izgradnja autoceste kroz planinsku regiju U ovoj ćemo se radionici upoznati s problemima izgradnje buduće autoceste Zagreb - Rijeka koja povezuje nizinsku i primorsku Hrvatsku preko planinskog dijela. Htjeli bismo napraviti usporedbu situacije, kao što je ova, Između

^ .O N G R E á ^ Hrvatske I zemalja iz kojih dolaze sudionici kongresa. Radionica je zamišljena kao spoj elemenata geomorfologije, prometne i ekonomske geografije te demogeografije. (voditelj radionice: Vid Jakša Opačić, 4.godina studija, smjer: prof.geografije i povijesti; pomoćnik voditelja; Frane Krpan, ¿godina studija, smjer: prof.geografije)

više funkcionalnost europskih ruralnih prostora: potencijali i ugrožavanje Ova radionica će se usredotočiti na diverzifikaciju, višeaktivnost i dopunske aktivnosti na posjedima kao proces obično viđen odličnim razvojem potencijala ruralnih prostora. Višefunkcionalnost ruralnih prostora proglašena je 'novom' politikom Europske unije za ruralne prostore Europe, ali ostalo je puno neodgovorenih pitanja, „.osobito vezanih uz tržište, natjecanje s ostalim europskim državama, regionalne europske krugove,... Fužine je naselje smješteno uz jezero u pretežno ruralnom prostoru planinskog kraja Hrvatske. Osim poljoprivrede i šumarstva, širok raspon razvojnih mogućnosti daje blizina značajnog lučkog grada i makro-regionalnog centra Rijeke i turističkih odredišta na jadranskoj obali, blizina nacionalnog parka i zaštićenih prirodnih prostora. Rekreacija i turizam, organska poljoprivreda i rukotvorine čine samo neke od primjera. Kroz diskusije unutar radionice, terenske izlaske i posjetima čelnicima lokalne zajednice nastojati ćemo usporediti te naći sličnosti i različitosti u gore navedenim procesima različitih europskih država. (voditelj radionice: Aleksandar Lukić, znanstveni novak, Geografski odsjek

PMF-a; pomoćnica voditelja: Petra Buterin, apsolvent studija, smjer: prof.geografije)

Pomorske luke i regionalni razvoj (luka i grad Rijeka) Radionica će raspravljati o slijedećim temama: razvoj luke I grada, utjecaj fizičkih faktora na gradnju i razvoj luke, luke kao elementi prometnog sustava, industrija i trgovina oko luka, infrastruktura koja povezuje luke i zaleđa, utjecaj političkih i ekonomskih faktora na stvaranje zaleđa te perspektive razvoja luka. 0 temama ćemo raspravljati na tri razine; europske luke, luke u euromediteranskoj regiji i luka 'Rijeka'. (voditeljica radionice: Božica Horvat, 4.godina studija, smjer: prof.geografije; pomoćnica voditeljice: Suzana lurišević, 4.godina studija, smjer: prof.geografije) Pred Klubom studenata geografije Zagreb je novi zahtjevni zadatak, a pred već navedenim voditeljima radionica, njihovim pomoćnicima i qelokupnom organizacijskom odboru stoji velika odgovornost Nadamo se da ćemo uspjeti napraviti kvalitetan i nezaboravljiv mađunarodni kongres studenata geografije. Sve dodatne informacije o ovom kongresu moći ćete uskoro pronaći na internet stranicama Kluba studenata geografije Zagreb, oglasnoj ploči Kluba na Geografskom odsjeku PMF-a ili na internet stranicama organizacije European Geography Association for students and young geographers. Denis Cerić ko-ordinator kongresa

studentske

RAZMJEM

Zagrepčani u Ljubljani - a resi studentska razm jena EG EA Ljubljana - EGEA Zagreb

Kraj studenog 2000. godine kod vas m ožda izaziva razne asocijacije, no prvo što m eni pada na pam et je - prvi dio razm jene s EGEA Ljubljanom. Jedinstvena prilika za iskusiti čari slovenske m etropole; oni koji jo š nisu bili u Ljubljani (sram ih bilo) su doživjeli dobro poznati efekt “ne želim već ići dom a” pri povratku. Dakle, da ne duljim previše, poziv za sudjelovanje u ovoj već tradicionalnoj, drugoj, studentskoj razm jeni izm eđu ovih dvaju prijateljskih EGEA entiteta bio je prvenstveno upućen m ladim članovim a kluba. O daziv je bio sve sam o ne loš, šestoro hrabrih brucoša i dvoje nešto iskusnijih Egeanaca s druge godine su bili pod budnim okom koordinatora Vuka Č orka i njegove pom oćnice Željke Kovač. N a dan sastanka sa Slovencima jak e snage K SG -a su ciljano uranile, želja za sam ostalnim istraživanjem Ljubljane bila j e ja č a i od prijeteće hladnoće koja je probijala i najdeblje zim ske jakne članova

ekspedicije. Nakon nekoliko sati razgledavanja ipak se svi nađosm o na zadanom mjestu. KSG-ovci što vlakom, što autom, a Slovenci busom , cipelcugom ili pak helikopterom s planine (čitaj Rok). Svi tekući problem i oko cim era su riješeni uz vrući čaj i neka hladnija i manje “neutralna” pića. Ova razm jena ne m ože poći po krivu, bio je konsenzus m eđu K SG-ovcim a nakon što su vidjeli u obližnjem fast foodu san svakog ljubitelja “brze” u m enzi SC-a: Pizza-burek! No, bilo vrijem e za poć, te nakon sitnica koje život znače otići na zasluženo spavanje pred veliki izazov kojim su nas Slovenci plašili. Velika planina - brdo iznad Kranja. Ne, ipak to nije pošteno; V elika planina sa svojih 1666 m etara bila bi dostojan izazov svakomu osim zagrebačkim geografima. No, po redu. Prijevoz do Velike planine je bio besprijekoran, Prim ož Pipan je dem onstrirao vozačko znanje upravljajući kom bijem u kojem nije bilo tijesno,

Tradicionalno krštenje novih planinara - bičevaniem

STUDENTSKE r a z m neudobno a ni dosadno. Hvala Primož! V elika planina je jednostavno mjesto nevjerojatne ljepote i iako smo je mogli svladati u nekoliko nadm oćnih koraka, nam jerno smo pravili duge pauze uživajući u vidicim a i svježem, britkom planinskom zraku znajući da nas u kućici čeka švedski stol razne hrane i pića. 1 nismo se prevarili! Sve je to značilo samo jedno: zabava počinje! N e treba ni pričati kako izgledaju geografske zabave, bilo je plesanja, pjevanja, padanja, drinking contest, opet padanja i jo š koješta. Iduće jutro je donijelo lagani spust prem a izvoru zapanjujuće lijepe i kristalno čiste (pitke, naravno) Kamniške bistrice. Ali prvo je na vrhu Velike planine trebalo obaviti tradiconalno “krštenje” novih planinara. Bičevanje! Kolega M itja se i dušom i tijelom unio u proces ali ipak popustio pred beskonačnim m olbam a članica razm jene i omekšao ruku. I samo par sati kasnije evo nas u Ljubljani... Ljubljanski noćni život donosi neočekivane teškoće m lađim a od 21, o nim a koji nose ruksake ili tenisice. N akon kraće potrage potvrdili smo nepisano pravilo da je zabava dobra tamo gdje je dobra ekipa. Iduće jutro donijelo je razgledavanje grada (ne bih ulazio u detalje da ne pokvarim iznenađenje) od kojeg treba izdvojiti pogled s Bežigrada zapanjujuće! Svem u što je lijepo dođe kraj, pa tako i ovoj “m aloj” razmjeni. Suze na rastanku, osjećaj zahvalnosti prem a Slovencima (M arko, bilo je super!), posebno cim erim a i neizbježna konstatacija, ujedno i želja: Dobimo se v Zagrebu!

A res, dobrodošli u Zagreb! uzvrat razmjene EGEA Ljubljana EGEA Zagreb 2000./2001. D ugo očekivana četiri dana, 08.03 do 11.03; jo š od Slovenije u prošlom tisućljeću. Kulm inacija priprem a u kojim a je 10 K SG -ovaca dalo sve od sebe u želji za savršenom razmjenom. Četiri dana početkom ožujka koji bi se količinom

je n e zabave i veselja raznih mogli uspoređivati i s većim razm jenam a. Ovaj tip razmjene poznat je jo š i kao “vikend razm jena” pa stoga nije čudno što je prvi dan bio četvrtak, osm ogžujka popodne, kojeg smo iskoristili “radno”. Prim jereno raspoloženi, upriličismo kratak ali vesel doček na Glavnom kolodvoru. Nedugo zatim, vesela povorka se zatekla u dobro poznatim prostorijam a geografskog odsjeka gdje smo odslušali kratko, ali iznimno inform ativno te ponekad i iznenađujuće predavanje o Hrvatskoj prof. Pepeonika (hvala!). Kako svaki znanstveni rad m ora biti praćen odgovarajućom logistikom, zakuska poslije predavanja poslužila je i kao priprem a za posjet nekim znamenitim zagrebačkim kafićima. A nakon toga, ravno kući. Iduće jutro krenuli smo pokazati Slovencim a što je prava planina. Treba se tu posebno zahvaliti dr. Perici na stručnom vodstvu puta od Sljem ena do planinarskog dom a Lipa. Posebno zanim ljiv i koristan bio je posjet m eteorološkoj stanici gdje su m lađi studenti m ogli iskusiti klimatologiju iz prve ruke. Geografi nikad ne miruju! Č im smo došli na Lipu valjalo se nekolicini spustiti do Č učerja po ostatak geografske ekipe, zagrebačke i ljubljanske. N akon vraćanja, savršenog treninga za predstojeće natjecanje u oijentacijskom trčanju (pravila: 1 geograf = 1 ruksak sa sadržajem om anje birtije), bilo je vrijeme za večeru i zabavu po volji. Ali kako u planinarskim dom ovim a nem a previše m ogućnosti izbora, svi su bili prisiljeni ludo se zabaviti. Nakon preranog (naravno!) jutarnjeg buđenja signaliziran je m asovni spust u Čučerje. Sto je pravi planinar, pokazao je kolega M itja (brutalni bičevatelj s Velike planine) savršeno vodivši kolonu živahnih veseljaka. Ali ostatak dana nism o ljenčarili, a ne. N akon samo par sati odm ora sastali smo se radi razgledavanja središta Zagreba i popratnih gornjogradskih atrakcija koje smo okrunili nenadm ašnom pizzom iz m ajstorske radionice m enze SC-a. Puna želuca hrane i puna srca veselja Slovenci se pod našim stručnim vodstvom upoznaju s noćnim životom Opatovine. Takvu priliku treba zabilježiti. Upravo j e zato, uz

s tu d e n ts k e

RAZMJENE

P.D. Lipa- drinking contest - svi su bili prisiljeni ludo se zabaviti... obilnu pom oć m uza i jo š koječega drugog, nastala Pjesm a razm jene koja je na šaljiv i dobroćudan način opisala većinu događaja i prijateljstvo naših dvaju klubova. Pjevalo se do dugo u noć. Svaki dobar party, pa tako i naš, m ora imati afterhour party. Dugave su poslužile. Iduće jutro, nakon što smo odvojili puna dva sata za “beauty sleep”, došlo je i vrijem e sprem anja za skori i neumitni

oproštaj. Tim e to say goodbye? Ne, bolje tajm tu sej do viđenja. Kakav je bio oproštaj na Glavnom ? Puno emocija, m ahanja bijelim m aram icam a, ali nažalost, nitko nije bio u stanju trčati za vlakom... Vidjeli smo se ponovo, kao što ćemo se i dalje viđati i ostati u kontaktu. H appy end? Apsolutno. Legenda kaže da ako pažljivo osluškujući prolazite Opatovinom , navodno m ožete čuti Pjesm u razmjene...

F ilip V u ja sin o v ić

STUDENTSKE r a z m

je n e

POLJSKA U MOM SRCU " Tko doma ne sidi i ne haje truda, po svitu taj vidi i nauči svih čuda." Marin Držić, Tirena

Ako možda pamtite, tamo negdje u listopadu dvijetisućite, dvanaest studenata geografije iz Zagreba ugostilo je dvanaest istih iz Warszawe. Priredili smo im super program, provozali kroz cijelu Hrvatsku, napravili super tulume... Slijedećih šest mjeseci po njihovom odlasku nestrpljivo smo čekali drugi dio te razmjene i nadali se da će ispuniti sva naša očekivanja. Čekanju je došao kraj, it's a pay back time... Poštediti ću vas priče o prva dva dana našeg puta do Poljske što ne znači da im je manjkalo zanimljivih sadržaja, ali rekli bi stari Latini : idemo mi u medias res (lat. srediste zbivanja). Nakon što je naš kvazi-vođa proglasio prohibiciju, u vlaku je sve zamirišalo na pobunu i puč. Gubčeva krv u nama je provrela, ali zaustavljanje vlaka zaustavilo je i nas u namjeri da ga linčujemo. Na glavnom kolodvoru u Krakowu naši poljski kolege dočekali su nas s kruhom i solju, no ni mi nismo došli nespremni - nas šest starih kavalira podjelilo je Poljakinjama ruže nakon čega smo krenuli u kraće razgledavanje Krakowa, koje je završilo u jednom od puhova. Tamo smo upoznali Zywiec i Tyskie (pandani Ožujskom i Karlovačkom

pivu) s kojima smo se družili skoro svakodnevno do kraja razmjene. Večer je završila u hotelu, gdje se većina nakon večere opredjelila za spavanje. "Još samo 5 minuta!!!", bespomoćno smo, tog kišnog jutra, k'o ranjene krtice, molili i preklinjali za još malo sna. Ali, očito nisu poznavali riječ milost, (op.a. sad znam zašto je Auschwitz u Poljskoj). Nakon doručka identičnog večeri, javnim prijevozom došli smo do centra Krakowa. Više mi nije bilo žao onog mučeničkog buđenja i nisam proklinjao onaj doručakvečeru. Lagana kišica nije nimalo narušila ljepotu i šarm ovog grada. U njemu se nalazi Wawelov dvorac koji je stoljećima bio prijestolnica poljskih kraljeva. Uz pomoć izvrsnog stručnog vodiča, dvorac i pripadajuću mu katedralu, obišli smo za nešto više od tri sata. Prije tradicionalnog poljskog ručka spustili smo se u centar grada i posjetili Institut za geografiju - sve usporedbe s našim su poražavajuće, zato neću... Još jedna crkva Mariacki - za široke mase - lijepo za one malo sofisticiranijeg ukusa kič. Zanimljivost je da s njenog tornja svaki puni sat možete čuti melodiju koju čovjek izvodi na trubi, i to prema svakoj od strana

stu d e n tsk e svijeta. Melodija uvijek biva prekinuta na pola - legenda kaže da su na taj način upozoravali na dolazak neprijatelja - a ovaj prekid na pola - e pa neprijatelj se malo previše približio i navodno strijelom ušutkao trubača. Židovska četvrt Kazimierz bila je slijedeća; pusta i sumorna u naše misli unesla je na trenutak tamne tonove sirena koje su nemalo puta, tokom drugog svjetskog rata, mnogim ljudima navještale skori odlazak. Takve tamne misli još su nam neko vrijeme vrludale glavama, sve dok nismo zasjeli u jednu od krakowskih pivnica gdje se obično pijuckanje piva pretvorilo u pravi "dernekus balcanicus", djelomično zahvaljujući poljskim obradama mnogih naših pjesama, od Haustora, Parnog valjka, Prljavog kazališta, Filma,...Slijedi povratak u hotel gdje su se i posljednji plamičci dobrog raspoloženja pretvorili u umor i potjerali nas u krevet. Jutro jedva da je svanulo, a mi smo već bili u kombiju na putu za stari kraljevski rudnik soli Wieliezka koji se nalazi 10-ak km jugoistočno od Krakowa. Iznad površine to je obična zgrada u kojoj se između ostalog nalaze i jedna neobična vrata koja vode u 300 km dugačak labirint podzemnih hodnika. Prvih dvadeset minuta prošlo je spuštanjem beskonačnim stepenicama na nekih stotinjak metara ispod površine, a u pratnji vodičice koja je, na naše veliko iznenađenje, izuzetno dobro baratala hrvatskim jezikom. Nakon vertikalnog, krenuli smo u trosatni horizontalni proboj. Na tom putu naišli smo na veličanstvena

RAZMJENE

podzemana jezera, kapelicu, kipove od soli, autentičnu rudarsku opremu i alate, maketni prikaz tradicionalnih postupaka vađenja soli, a sve to između 100 i 125 m ispod površine. Rudnik seže još puno dublje, ali za posjetitelje su otvorene samo prve tri etaže. Inače, rudnik je pod UNESCO-vom zaštitom a godišnje kroz njega prođe i do 700 000 posjetitelja. Ima tamo dolje pošta, restoran, par nivoa niže je i lječilište astmatičara i sličnih bolesnika, ali ipak više volim kad mi je nad glavom nebo a ne tisuće tona zemlje i kamenja hvala lijepa - čitao sam ja kol’ko su rudnici sigurni, da, da... Zato mi je laknulo kada smo ponovo bili u kombiju na putu za mjesto Oswi^cim, pored kojeg je bio smješten konc-logor Auschwitz. "Arbeit macht frei" (njem.- rad oslobađa) - dočekao nas je poznati natpis na ulasku na ograđeno područje logora. Rijetki su bili ti koji su se uvjerili u njegovu istinitost. Zidane barake nisu mnogo preuređivane, a u njima su izloženi razni izlošcipoput stotina slika zatvorenika, njihove osobne stvari nabacane na jedno mjesto (doslovno brda cipela, češljeva, kofera), prazne limenke smrtonosnog sadržaja kojim su proizvodili zloglasni plin cijanid B, koji je bio krvnik tisućama nevinih ljudi. I tako, toga kišnog popodneva, hodajući među tim barakama, mogao sam na trenutak osjetiti strah i tugu ljudi koji su baš tim stazama napravili svoje zadnje korake. Šutke smo napustili logor koji bi nas trebao podsjećati na besmisao rata i na to kakvoj zapravo rasi bratoubica

STUDENTSKE r a z m

je n e

Auschwitz - "Arbeit macht frei"

pripadamo. Da li nas podsjeća? Da. Jesmo li što poduzeli? Premalo. Uvečer smo stigli u blizinu Zakopana - velikog centra zimskog turizma sa sjeverne strane Tatra. U prekrasnom planinarskom domu "Vila Baška" noćili smo naredna dva dana, a te noći je nakon tradicionalne poljske večere uslijedio kultumo-umjetnički program međusobno učenje poljskih i hrvatskih pjesama, glumački igrokazi,... Nisam niti slutio što me taj dan čeka... Kao, idemo u Tatranski nacionalni park. O.K.! Super! I počeli se mi tako penjati, lagani uspon, suho tlo i tako 2 sata. Kad odjednom, ups!, snijeg, ali ne ono pet, deset cm, nego pol metra, za poludit. Oprostite, kad ide slijedeća

žičara do vrha? Od žičare niti i. Ajde, nekako smo dogurali do Crnog jezera (Czamy Staxvj kojeg smo prekrstili u Bijelo jer ga od magle i snijega nismo vidjeli, ali navodno je bilo tamo kud su oni ponosno uperivali prstom, a mi se svi divili. (Ja sam ga osobno prekrstio Prokleto Bijelo Predaleko Jezero Mogli Ste Nam Pokazat Slike). Napravili smo geografskog snjegovića kojeg smo okitili raznoraznim turističko-geografskim artifaktima, poslikali ga i krenuli dalje - opet prema gore. Krajnji cilj bio je Kasprowy vrh (1987m) do kojeg smo se penjali još koja dva sata. Zaključio sam - ako sad ne umrem, neću nikad - za sad moja teorija drži, vidjet ćemo dalje. Na vrhu, hvala Bogu, ogroman planinarski dom, topli napici i slične blagodati civilizacije, a kao kruna

studentske svega žičara - spašen sam. Uokolo doma šeću dečki sa šmajserima (graničari) i zato nemojte ići predaleko iza doma jer neznaju oni da ste vi samo geograf kojeg zanimaju geomorfološke strukture s one strane brda (Slovačka). Kava i kafetin su mi popravili raspoloženje i skoro da mi je bilo žao što smo se spuštali žičarom. Uskoro smo već bili u našoj Vili Baškoj, za stolovima, trpajući u sebe ukusne poljske jestvine. Nakon toga, scenarij kao i dan prije - tulum, ali sa pretežno poljskom suvremenom muzikom i plesom uz nju. Nakon doručka krenulo se ponovno u Tatranski NP, ali na njegov rubni dio gdje smo vidjeli najveću skijašku skakaonicu u Poljskoj, neke spilje i prekrasne krajolike. Po povratku smo se nabrzinu spakirali i kombijima došli u Zakopane koje smo onako površno razgledali. Oko 22 sata kretao je vlak za Warszawu. U spavaćim kolima kojih smo se dočepali bilo je svega, samo ne spavanja. Po ranojutamjem dolasku u Warszawu svaki je sa svojim domaćinom pošao kući da bi se u ranim poslijepodnevnim satima ponovo sastali u Lazienkowskom parku u kojem smo, uz pomoć stručnog vodiča razgledali palaču ljetnu rezidenciju i sam park, u kojem smo naišli na mnogobrojne pripadnike životinjskog svijeta poput paunova i vjeverica, na koje smo potrošili brdo fotki (kao nikad ih više u životu nećemo vidjeti). Popevši se na postolje Chopinovog spomenika imali smo lijep pogled na park kojeg smo u tom trenutku

RAZMJENE

proglasili našim. Prije zanimljivog predavanja o Poljskoj na Geografskom odsjeku, obišli smo najnoviji warszawski most (Most Swi$tokrzyski ili Most Syreny), kip Syrenke (simbol i zaštitnica grada, detaljno proanalizirana i prokomentirana od muške strane) te novu sveučilišnu knjižnicu, na koju je poljska ekipa očito bila jako ponosna. Navečer - izlazak u diskoclub - znate već kako to sve ide... Kampinoski NP zapadno predgrađe grada - bio je naše prebivalište toga dana. Cjelodnevna šetnja popraćena analiziranjem fizičkih (vegetacija, tla i si.) i socijalnih obilježja parka (groblje varšavske inteligencije s početka W.W. II). Dan je završio prerano kišom prekinutim roštiljem. Rano ujutro krenulo se vlakom u Torun, grad 200 km NW od Warszawe, rodno mjesto Nikole Kopemika. Tamošnji studenti pokazuju nam sve znamenitosti (stari teutonski dvorac, rodnu kuću Nikole Kopemika). Nešto poslije podneva Toruhom je prošao pravi stampedo luđaka s ruksacima na leđima koji su bezglavo jurili prema željezničkom kolodvoru. Da, to smo bili mi u našem grčevitom pokušaju da stignemo na vlak za Brodnicu nažalost neuspješno. Nakon dva sata dolazi drugi vlak kojim ubrzo stižemo na odredište. Glavni događaj večeri bilo je noćno orijentacijsko trčanje kojeg su organizirali studenti iz Toruna. Pedesetak ljudi podijelilo se u četveročlane ekipe koje su naoružane kartom i baterijama krenule u lov na označene

STUDENTSKE r a z m j e n e punktove. Dosta nezahvalan teren oko jezera predstavljao je pravi izazov. Moj tim bio je u početku sabotiran tako što nam je osvjetljenje svedeno na baterijsku lampu veličine "labela", koja je svoj moćan snop svjetlosti bacala punih 37 cm (onako od oka), dok su drugi nosili stadionske reflektore uz pomoć kojih bi i slijepac pronašao punkt. No, kako kažu važno je sudjelovati (mošsimislit). U sklopu pobjedničke (Kraköwske) ekipe bio je i naš Lovre i naravno sve žene, slava i novac pripali su njima. Nakon trčanja - fešta, točila se Zubrowka (vodka) uz koju su se posluživali kiseli krastavci. Ako vas baš ne prisile, nemojte to probavati. Drugo jutro nekako smo se uspjeli vratiti do Warszawe, gdje su nam pokazali Palaču kulture i znanosti (Palac Kultury i Nauki), koja zajedno s antenom seže 273m pod oblake. Na nekih 200m nalazi se vidikovac s kojeg se pruža pogled na nekoć najveći europski trg i cijelu Warszawu. U Palači se nalazi velik broj kina, kazališta i muzeja, među kojima je i muzej voštanih figura - Hello Madonna, how do you do? Potom razlaz kućama, da bi se ponovno okupili u ranim večernjim satima - razgledavanje Starega Miasta, uživanje u pogledu koji je s uzvisine pucao preko pola Warszawe, utvrda Barbakan.... Slijedi večera u otmjenom restoranu te odlazak u studentski disco-club ‘Proxima3 gdje sam vidio najvišu ženu na svijetu, koja zajedno sa svojim dečkom ima oko 4,70m, a o njihovom nezgrapnom plesu ne želim ni razmišljati. Zabava do 1 sat po ponoći te odlazak domovima

domaćina. (U glavi još uvijek pitanje: Kak' netko može bit tol'ko visok? I to žensko. Ma ajde bježi...) Okupili smo se toga jutra ispod spomenika kralju Zygmuhtu, popričali s reporterom WDR-a i jedno vrijeme, čekajući ekipu, samo sam sjedio, gledao, slušao i upijao taj varszawski trg i masu ljudi koja je njime prolazila tog nedjeljnog prijepodneva. Potom smo krenuli u razgledavanje Kraljevske palače (gledanje filma o razaranju i rekonstrukc ij i W arszawe, razgledavanje same palače,...). Slijedi razgledavanje još nekoliko interesantnih lokacija (Predsjednička palača, statua Geografije, sunčani sat, Grob neznanom junaku, spomenik djeci koja su se borila u warszawskom ustanku,...). Tu negdje završava ova priča. Prije odlaska pala je još jedna oproštajna pizza, uz koju su se razmijenili posljednji dojmovi . Na glavnom kolodvoru smo se oprostili i ukrcali na vlakove, neki prema doma, neki dalje (Litva, Latvija). Volio bih da mi se još koji put pruži prilika da sa vratim u Poljsku i napišem nastavak ove priče, a do onda mi ostaju lijepe uspomene, fotke i par litara Žubrowke.

Jeronim Cimperšak Žigrović

P a p u k - njim a nekaj je, a kaj im je, ne znam Skupilo se nas dvadesetak i pet geografa, tri gepeovca (=studenti geografije i povijesti Slatki, Jeđud i Miro) i jedan pegeovac (=student povijesti i geografije Đuks iliti ja) s namjerom da odemo na Papuk 16. 3. i da se vratimo čak 18. 3. Pitate se što su geografi i ova četvorica polugeografa radili tako dugo na gon usred Slavonije- vjerujte mi gotovo sve samo ne nešto vezano uz geografiju. Dobro, lažem, putujući okolo nastojali smo obići što više dućana i birtija (malo ih je u koje nismo ušli, a to je zato što su bile zatvorene) da vidimo kako različite varijacije ruralnog prostora utječu na ekonomske djelatnosti i mentalitet ljudi koje smo tamo nalazili. Početak pješačke rute iz Velike (to je ono mjesto u kojem je stadion Kamen Ingrada, odnosno Jeđudova bivša cura) bio je obećavajući. Pred nam a su bila mala brdašca koja bi moglo dijete preskočiti i doći do planinarskog doma u kojem smo trebali spavati. M eđutim došavši do planinarske staze umjesto blago nagnutog uspona praktički smo udarili u alpinističku stazu koje se ni same Alpe ne bi posramile, a na čelu čete geografa bio je Vučko u žargonu zvan «prokleta divokoza» kojoj su ova četvorica planirali u najmanju ruku polomit noge ako ne i izbost ju švicarskim nožem (genijalna ideja Slatkog). Smatram da su to bile želje i ostatka grupe koja iz nekog neshvatljivog razloga nije to htjela reći na ovako izravan načm. Tipična pitanja: «Papa Strum f ima li još puno?» dobivala su tipične odgovore negdje gore iz oblaka: »Ovo je zadnji uspon, onda se samo spuštamo!» i slično. Da skratim uspjeli smo stići do cilja prije m raka protiv čega sam se htio i kladiti u litru stocka, i zatekli dom koji nije odgovarao danom opisu kod informiranja o izletu u Zagrebu, ali dok je piva tekla za šest kuna pola litre (osim ako ti ju ne prodaje Vučko kad umjesto tri pive moraš kupiti pet, je r šatro nema sitnih, od koje ti on popije dvije) takve sitnice su mogle biti zanemarene. U okolici doma izvire potočić maleni koji stvara dva mala jezerca prepuna žaba koje su besramno orgijale pred očima mladih geografa. Njihovu brojnost jedan moj kolega obrazložio je nedostatkom predatora poslije izigravavši jednoga- to također možemo

smatrati doprinosom znanosti najedan čudan i neobičan načm, ali ipak doprinosom Također tu je i teško pristupačna špilja u kojoj je bio pokopan, čini mi se, grof Janković, no sada se tu nalaze još samo ostatci kamenog sarkofaga. Ne bi bilo u redu da zaboravim staro partizansko groblje i spomenik na mjestu stare partizanske bolnice, ipak takve stvari danas je popularno isticati, na koje smo naišli na pohodu na drugi najviši vrh Papuka Ivačku glavu, visoku 913m gdje smo ostavili trag svoje prisutnosti svojim potpisima na papiru iz nečije bilježnice. Dakako kako je taj pohod bio dan nakon dolaska u dom i višestrukih pokušaja ubadanja Vučka s švicarskim nožem tokom čitave noći (čak i za vrijeme spavanja) koje je on očito vješto izbjegavao broj hodača bio je prepolovljen. Kolega znanstvenik i ja pridružili smo se iz jednog jedinog razloga, a to je priželjkivani znanstveni susret s divljom svinjom koju smo mogli pojesti sami budući da smo zadnje mrvice osušenog kruha pojeli već to jutro, a krute hrane u domu na koju smo računali nije bilo. Ali, opet kažem, bile su dvije vrste jela od hmelja tako da smo ipak preživjeli. Povratak je bio kao odiseja. Kupaonica i mamina kuhinja su bile maltene deset godma putovanja udaljene od Velike, glasovi Mire, Slatkog, Jeđuda i ostalih geografa zvučali su kao sirene, m ožda malo promukle i usred mutacije ... Svijetla točka bila je Požega u kojoj smo uvukli jednog kolegu geografa u naš vagon koji je putovao u Zagreb nakon vikenda provedenog vjerojatno u birtiji u rodnom mjestu i nažicali hrpicu čokolade koju mu je mama spremila (ona radi u Zvečevu), te jednu prijateljski raspoloženu kolegicu sa povijesti (hvala Bogu na dvopredmetmm studijima) s hrpom kolača koju smo znatno umanjili. Eto, ne znam šta da vam još kažem osim da znam da nam je nekaj bilo pa smo išli na Papuk, a kaj, ne znam ni sam!

Josip Jukić

Slovenci na Plitvicama Na molbu kolega iz Zagreba da nešto napišem o našem izletu u nacionalni park Plitvička jezera, odlučio sam, a res, da nešto vremena posvetim tom članku. Pa, počnimo odmah o samom izletu; najprije bih iskoristio priliku i zahvalio hrvatskom organizatoru Filipu Vujaslnoviću i predsjedniku EGEA-e Zagreb Denisu Ceriću te svim ostalim hrvatskim kolegama koji su bili zaslužni za taj projekt, a i nisam ih poimence spomenuo (da tko ne zamjeri), za organizaciju ekskurzije i pozivnicu Ljubljani. A res, ne bi bilo primjereno da se ne zahvalim organizatorima u Sloveniji Tajanu Trobcu i Luki Šporaru, koji su uložili dio slobodnog vremena u organizaciju. Kao što vas većina i zna, 8. travnja je dan Plitvičkih jezera te se tada organizira masovni studentski posjet nacionalnog parka. Uz to što se, a res, možemo pohvaliti dobrim sudjelovanjem studenata geografije iz Ljubljane i Zagreba, posebno udruženja EGEA Zagreb i EGEA Ljubljana, pozvali smo na Plitvice i mariborske studente, kod kojih pokušavamo probuditi zanimanje za EGEA aktivnosti, za što su Plitvice iznimno primjerene. Iz Ljubljane nas približno 48 (točne brojeve neznam, jer nisam bio organizator) se otputilo u 6,30 sati. To je za one koji nisu iz Ljubljane značilo ustajanje prije 5 sati ujutro. Ipak, sve za Plitvice! Put je protekao posve mirno, za što su "kriva" dva uzroka: rani jutarnji sat i putnici koji nisu bili previše živahni. Imali smo samo jedno stajanje u Metliki, gdje su si neki nasušno potrebnu kavu, a res, priuštili na benzinskoj crpki, dok su se drugi konačno odazvali zovu prirode. Pri graničnom prijelazu nismo imali problema, a u Hrvatskoj - veselo prema cilju, kojeg smo dosegli za

jedva četiri sata, što je bolje od hrvatskih autobusa koji su kasnili par minuta. No, nije im za zamjeriti; ipak su imali mnogo dulji put. Kraj motela Grabovac, par kilometara prije Plitvica, svi se sretosmo, kako studenti iz Zadra, Zagreba i Maribora tako i mi iz Ljubljane. Neki su veselo međusobno čavrljali, dok su samo zbunjeno stajali neznajući što raditi. Krećemo prema jezerima.., Što se dešavalo u ljubljanskom busu dešavalo neznam, jer sam se pridružio mariborskim kolegama, s kojima sam Imao razgovore na visokoj razini. Ali samo zato jer su imali "doubledecker" bus, pa smo bili nešto viši. Još I kad čovjek ugasi žeđ, razgovor bolje poteče. I konačno, cilj našeg putovanja, Najprije pozdravni govor pa veselo na put. Formiralo se nekoliko manjih skupina koje su izabrale svoj put. Pridružio sam se skupini koju je vodio asistent dr. Perica, jer sam "uobičajeni" put prešao prošle godine. Malo promjene nikomu ne škodi, još kad i saznaš nešto stručnih podataka i objašnjenja utoliko bolje. Najprije smo pogledali Donja jezera, čudo prirode, koja isijavaju svoju ljepotu te se ponose u svoj svojoj veličini. Imali smo sreće jer je visok vodostaj dao ljepoti parka dodatni pečat. S vremenom nismo imali problema, par kišnih kapi nisu mogle isprati svu dobru volju koja je, a res, izvirala iz ljudi. Bilo je i nešto veselijih, naime, poboljšali su volju sa čašicom ove ili one dobrote. Jezera smo prešli s južne strane te nastavili razgled sa sjeverne strane i to s višeg položaja. Spustili smo se jezerima kraj jezera Kozjak te smo napravili veću pauzu. Ipak, to nije bilo samo vrijeme za odmor, nego i za potpisivanje ugovora - Plitvičke deklaracije, koja

potvrđuje sudjelovanje i prijateljstvo EGEA Ljubljane i EGEA Zagreb, potpisnica deklaracije. Neki su po potpisivanju odmah otputili igrati nogomet (većinom Slovenci), dok smo mi drugi [a res, jesmo) uz gitaru i zapjevali. Od svih pjesama najdraža mi je bila Geografska himna koja odražava težak život studenata. Moram priznati, grupa pjevajućih hrvatskih studenata je izgledala stvarno super. Mora se ići dalje (pjevanje, naravno, nije prestajalo); vožnja brodom bila je podložena pjesmom. Na kraju vožnje se naša grupa opet razdijelila. Jedni su otišli na razgledavanje Gornjih jezera (ne svih,

nije bilo vremena), dok su drugi otputili vlakićem do zadnjeg sastajališta. Pri razgledavanju Gornjih jezera opet nam se pred očima razastirala mistika kojom su jezera obavijena. I opet, kapi kiše nisu uspjele pokvariti raspoloženje koje je, a res, ostalo na nivou. Poslije vožnje brodom slijedio je uspon do hotela Jezero, gdje smo se skupili prije rastanka. Skupili smo se kraj hotela jer se trebalo oprostiti kako spada.

Ipak, ne može to tako lako proći. Najprije piće i zdravica pa pozdravni i zahvalni govori, ne nužno tim slijedom... Govornicima nije bilo kraja; neki su bili toliko zadovoljni izvedbom izleta (čitaj Filip, koji se konačno opustio), da nisu znali što bi sve rekli i komu bi se sve zahvalili. ! za N a p o d la a i v preteklosU' podpii>aWih d ekiara«/ ivv medivaroctah « .p ra tu m o v swo h a Plitvica», dne kraj - najtužniji dio svakog 05HE6A N ’RIIA.LETA tVATISOtPRVESA susreta - oproštaj, pozdravi i ipteieU -Udu napredno-misljenjako (d u lw i« W o pozivi za buduće susrete. po£\vQojoto +er obojesVransko korisfoo podpisno W m o , «jporatunino Imenovano Nadam se, u što većem broju i što prije. Ako ne PLVTVicKA DlT&AČACijA budete prelijeni, već na Po utruja'idćiK m.ieln\w procetAk so b ila o b o p W * k . o Triglavu. sporazumno -ter s podporo obe!~ stra v u . E6EA ^ a g n t b I k ESSA sprejeia. n aslednji* dolo&lo.-

1 Podpisrtei * do

-—

n ^ d se b g n o b m ^ o j n o ^ d e lo v c e m a d n rifa g * rtu u

i P cd p '^rtd *

p c ^ v llo W l j m

Viamen. v

- v e * a K ..

i. fodptsru«

soglaiaVa, in t>i pntr!W 'eta d i^ (^ v J d s k ik prvob\t*vx. n ic g a - d an o v ^ : o rg o r t.a d i.M k u v d p v jje h o * f * * * . GE06RAFIJA fcUUfci Z.qoraj riavede.ua cfob£Q<x d o p ljo v v e ^ v o afcfom overcvitve obek t> 4raiu.

E& EA £ A 6 R E ^ i S : , , ^ “ l ^ E A

po'ils

CafitJ1-*

L J U 6 L J A .N A.--

Čisto za kraj, nekoliko riječi o našem putu kući. Ništa posebnog - opet nam je trebalo nešto manje od četiri sata, imali smo malo detaljniji pregled na granici, jedno stajanje - a res, u Metiiki - i sretno smo stigli u Ljubljanu. Konačni dojam: bilo je super i nadam se da ćemo tradiciju susreta na Plitvicama nastaviti još dugo, dugo po izmjeni generacija. Lijepi pozdravi svima iz sLOVEnije, a posebno sudionicima prošle razmjene s EGEA Ljubljanom!

Rok Godec Plitvička deklaracija

Putopisi BARCELONA 2000/2001 TAIZE

te -V

U I,. I f ¥ K 0

E W C H - E Ö B E i;s%

Što su to Taize novogodišnji susreti mladih?

Na tim susretima, koji se svake godine organiziraju u drugom gradu Europe, okupi se više desetaka tisuća mladih. Organizaciju preuzimaju župe u dotičnom gradu, koje prihvaćaju mlade, a spavanje je organizirano u obiteljima, domovima i školama. Budući da se plaća samo put i nešto sitno za hranu, mnogi u ovim susretima vide priliku za jeftinije putovanje u atraktivne gradove. Prvi susret u neprekinutom nizu održan je davne 1978. u Parizu, a domaćini su još bili Rim, London, Köln, Wroclaw, Prag, Budimpešta, München... Posljednih pet bili su Stuttgart, Beč, Milano, Warszawa i Barcelona. 23. Taize susret mladih, održan u Barceloni 28.12.2000.-01.01.2001., okupio je preko 80000 mladih iz cijele Europe. Iako je Barcelona smještena na krajnjem zapadu Europe, njih čak 35000 došlo je iz srednje i istočne Europe (bez Njemačke i Austrije). Npr., oko 1000 mladih došlo je iz Ukrajine, 2200 iz Litve, te 10 buseva iz Rusije nakon trodnevnog putovanja... Rumunja je bilo 2900, Slovenaca 2200, ali zasigurno su najbrojniji (osim Španjolaca) bili Poljaci. Došli su u tolikom broju da je poljski jezik skoro postao službeni jezik susreta. U Barceloni je bilo nazočno i 4000 mladih katolika iz Hrvatske i BiH, te nešto iz SR Jugoslavije. Iako Taize susreti okupljaju mlade svih vjeroispovijesti, pravoslavnih vjernika s ovog prostora skoro da i nije bilo. Što se zapadnih zemalja tiče, najviše je bilo Španjolaca (naravno), Talijana (7000, od toga 1700 iz Milana), hrpa Portugalaca i Francuza, te oko 4000 s njemačkog govornog

e - i , f,

* .;

'"i-ß:

Taize

2»O0 C3I 2 CHO"i )

c t| i

(

’ 1

područja. Dakako da se domaćini Katalonci nisu mogli ni izbrojati...

Kako to funkcionira (iz prve ruke)?

Preduvjet za smještanje tolikog broja ljudi u prvom je redu velika srdačnost i gostoljubivost domaćih obitelji. No, hoćete li stvarno biti smješteni u toplom krevetu u nečijem domu ili pak na hladnom podu sportske dvorane u vreći za spavanje, zapravo je stvar sreće. Ipak, i spavanje u dvorani ima svoje prednosti kao što su druženje s više ljudi i zajednički tulumi. Baš kad si se upoznao s ljudima u busu (na putovanju od 25 sati), odmah vas po dolasku razbacaju po župama diljem Barcelone i okolice. Ali možda je to dio plana? Prvo rastaviti, a onda sastaviti nešto novo od skupine potpuno različitih ljudi? Šarenilo zastava, majica, pjesama iz svih krajeva Europe... Jeste li kad čuli Talijane kako zajedno s Poljacima pjevaju poljske pjesme, a sve uz pratnju nekog Kineza na gitari? Iako je program susreta vrlo bogat i zanimljiv, mislim da je doživljaj potpun tek ako se dio programa eskivira, a tako

Putopisi dobiveno vrijeme utroši na razgledavanje i, naravno, noćni život. To sam i sam učinio, a trpilo je i vrijeme predviđeno za spavanje, te sam na kraju uspio skupiti tek nekoliko sati sna. Malo je reći da je Barcelona prekrasan grad, mogao bih do sutra opisivati sve zanimljivosti. Umjesto toga samo ću nabrojati neke znamenitosti (La Rambla, Gotička četvrt, katedrala (13 st.), Sagrada Familia, Časa Batllo, Časa Amatller, Časa Mila, Olimpijska luka, Park Guell, spomenik Kolumbu..) i reći da bih bio presretan da se gospodin Gaudi rodio u Zagrebu...

pljeska i dizanja atmosfere jedan mo| prijatelj (koji nije čuo što je voditelj rekao) osjetio trenutak da počne kao lud mahati zastavom. Uslijedio je urnebesni aplauz cijele dvorane (skoro cijele), a zbunjeni Petar nastavio je mahati, iako mu nije baš bilo jasno odkud najednom toliko oduševljenje prisutnih. Sastanak je nastavljen, voditelj više nije načinjao nezgodne teme i na kraju smo se razišli u miru. Uostalom, Barca je tih dana bila puna zastava iz svih krajeva Europe, pa što se ne bi mahalo i našom?

Slijedeći susret

Jedna od zanimljivosti...

Zanimljivo je bilo na regionalnom sastanku koji je bio dio programa. Bili smo strpani u regiju zajedno s Bosnom, Jugoslavijom i Makedonijom. Skupilo se par tisuća ljudi u ogromnoj dvorani na Velesajmu, a tek možda svaki deseti nije bio Hrvat. Bilo je mnogo zastava, a voditelj sastanka (od nekud iz Bosne) upozorio je da možda nije prilično isticati nacionalna obilježja na susretu koji propagira ekumenizam i zajedništvo. Začuo se lagani pljesak svih prisutnih. Zbog tog je

24. susret bit će održan u Budimpešti. Dolazak je ujutro u petak 28.12., a odlazak u utorak popodne (1.1.2002.). Prijaviti se možete preko FRAME Kaptol, FRAME Siget, a nekoliko buseva vjerojatno organizira i pastoralni ured na Cvjetnom. Ipak, provjerite i u vlastitoj župi... Nakon Barcelone rekao sam sebi da ću ići svake godine. Za Budimpeštu sam bio siguran do kongresa u Wroclawu, gdje sam saznao da geografi iz Berlina organiziraju novogodišnji EGEA party. Sad sam na velikim mukama. Što izabrati? Hrvoje Grujić

S ed am d ana po L itvi i L atviji

M jesecim a smo razmišljali o tom e gdje ćem o se zaputiti nakon drugog dijela razm jene kojeg smo imali sa studentima iz W arszaw e u Poljskoj krajem ove godine. O tići samo u Poljsku na deset dana razm jene nam nije predstavljalo neku veliku avanturu i gotovo smo svi odlučili isplanirati nastavak turneje po Istočnoj Europi. N akon više dogovora, koji su uključivali opcije poput Bratislave, Praga i Budim pešte, odlučili smo se na krajnju L itva i Latvija. Iako je to iziskivalo nešto veću financijsku priprem u i nešto više propuštenih predavanja, gotovo smo jednoglasno odlučili d a j e to prava odluka. Njoj su prethodila razmišljanja: jednom se živi, jed n o m si m lad i sposoban noćiti na svakakvim m jestima, putovati danima, upoznavati nove krajeve i nove ljude, upijati nova znanja kao spužva i uz sve to se jak o dobro zabaviti. N a kraju krajeva sve je to geografija, a kad ostarim o moći ćem o sve žive daviti pričam a u stilu: ‘Kad sam vam j a početkom stoljeća bio u Litvi i L a tv iji...’.

Putovanje u Vilnius Stoga se, nakon znanstveno-populam og i turističko-zabavnog desetodnevnog boravka u Poljskoj, osam članova dvanaesteročlane ekspedicije ‘Studentska razm jena - Poljska 2001’ (Marijana, Vanja, Baksa, Filip, Lovro, Toni, Vučko i ja ) uputilo ka daljnjim odabranim destinacijam a - Litvi i Latviji. Rastanak sa studentim a geografije varšavskog sveučilišta nije bio toliko tužan, budući da sm o znali da ćemo se uskoro vidjeti s njim a - točnije pri povratku prem a Z agrebu (budući da smo kod njih ostavili višak svojih stvari). Ipak, najradosnijim nas je držala sama činjenica da odlazim o u sedm odnevno ‘istraživanje’ tih mladih baltičkih država. N akon cjelonoćne vožnje vlakom i dugih razgovora o dojm ovim a s netom završenog drugog dijela razmjene, stigosmo u

Suwalki. Ovaj grad na samom sjeveroistoku Poljske bio je naše mjesto presjedanja, odnosno traženja veze prema Vilniusu, glavnom gradu Litve. Nakon površnog razgledavanja ovog vrlo zanim ljivog grada, odlazim o vlakom za Šeštokai, m alo m jesto odm ah po prelasku poljsko-litvanske granice. Tam o u rekordnom roku (2 m inute) kupujemo karte za Vilnius i presjedam o na drugi vlak kojim predvečer stižem o u litvansku prijestolnicu.

Topli doček u litvanskoj prijestolnici Željeznički kolodvor gotovo kao i svugdje: iznim no prljav i nedojm ljiv. Negativan utisak ostavlja i veliko prostranstvo ispred same kolodvorske zgrade, ali nas sve to previše ne zabrinjava, budući da je naš glavni zadatak ovdje nazvati Vitu. Naime, ona je studentica geografije u Vilniusu, odnosno član tam ošnje EG EA podružnice i pri sam om planiranju posjeta Vilniusu, javili smo se tam ošnjim studentima (njihovoj kontakt-osobi Viti) da nas uputi što bi bilo interesantno pogledati u samom gradu i Litvi općenito, a da nije razglašeno na sva zvona po raznim turističkim vodičim a i drugim knjigam a koje posjedujemo. O dgovor sa sjevera je bio vrlo jasan: ‘... reći ćemo vam kad dođete

ovdje, a dio i ćemo vam i sami pokazati,... dođite, samo se javite kad stignete,... ovdje je puno geografa koji bi vas željeli upoznati,... Takav poziv se nikako ne odbija pa smo slijedili upute. Uskoro smo i upoznali dotičnu m ladu gospodičnu, a ubrzo zatim i ostalih desetak geografa sveučilišta u Vilniusu, koji su nas čekali tog dana. Nakon sam og čina upoznavanja s vrlo zanim ljivim i sim patičnim osobama, pješice prolazim o dobar dio ovog grada 579.000 duša. Iako je naš prvotni cilj bio da nas dom icilni studenti samo upute što da pogledam o u Vilniusu i okolici te da nam kažu gdje m ožem o naći pristupačan smještaj, na kraju šetnje dolazim o do studentskog dom a gdje su nas domaćini odlučili besplatno smjestiti dok smo u njihovom gradu. Živjela EGEA! Studentski dom. Tko god se žali na smještaj u našim studentskim domovima,

neka samo na čas zaviri u ove zgrade. Po mračnim hodnicim a širi se nepodnošljiv smrad, sobe su skučene, kreveti vojnički, menza ne postoji pa studenti svu hranu priprem aju na m alim kuhalim a u svojim sobama. Nadalje, komunikacija s ovdašnjim studentim a ostvarivana je na više načina. Neki su izvrsno baratali engleskim jezikom te nas zadivili svojim znanjem o najnovijim ’ događajima u Jugoistočnoj Europi. S nekim a smo se sporazum ijevali m iješanjem engleskog, hrvatskog i njem ačkog jezika, a neki su bili u potpunosti isključeni. Moj cimer, inače Rus, n a m oje pitanje vezano uz postojanje m ogućnosti tuširanja nakon kojih 24 sata provedena u vlaku, pokušao m i je kroz sm ijeh dočarati stanje njihove tuširaonice. N išta mi nije bilo jasno iz tog govora tijela dok se sam nisam pojavio tam o dolje - u podrum u. Stanovnici ove oveće zgrade studenti, imaju na raspolaganju dvije zajedničke tuširaonice po dvanaest tuševa svaka. Ove dvije prostorije se nalaze u podrum u koji je iznim no vlažan. Tuširaonice su iza zatvorenih hrđavih željeznih vrata na koja se treba pokucati. Ako se iznutra čuje ženski glas, m uškarci m oraju pričekati ili provjeriti stanje druge kupaonice - također kucanjem. Ako pak čujete muški glas, a vi ste m uško, sm jelo ulazite u tuširaonicu. Na veliku vješalicu u sredini prostorije ostavljate sve svoje stvari (budući da bi se svagdje drugdje smočile) i birate tuš. Procedura je završila prije no što je počela: tuširanje pod jakim m lazom mjeri se u sekundama. Ipak, nakon svakog, pa i ovakvog tuširanja, puno je lakše. Naši dom aćini nas odvode u večernje razgledavanje grada. Prvo se penjemo na najvišu zgradu u gradu i uživamo u pogledu koji se pruža na sve četiri strane i na noćna svjetla ovog dotjeranog grada. Spuštam o se na zemlju i odlazimo nešto prizalogajili. Poslije pizze nastavljamo s Vilniusom noću. Iako um orni od iscrpne razm jene s Poljacim a i dugog putovanja, sa znatiželjom razgledavam o ovaj grad osnovan davne 1321.godine. Tijekom svoje i Litvanske povijesti, Vilnius je 60 godina bio glavni grad Poljsko-litvanskog carstva, najvećeg u Europi. Iako pada pod sovjetsku palicu poslije 2 .svjetskog rata, uspjeva izbjeći klasičnu sovjetizaciju

grada pa i danas predstavlja najljepši grad Baltika. Ipak, izrazito umorni ovo noćno razgledavanje brzo završavamo izrazito umorni u svojim vrećam a za spavanje u studentskom dom u negdje daleko....

Trakai Sunce nas budi i odlučujem o da više nem a sm isla spavati - treba ići dalje je r smo tu vjerojatno samo jednom i zasigurno jak o kratko. Lovrin i m oj cimer sprema za doručak gulaš koji s užitkom jedem o, a nakon toga napuštam o sobu. Naši vodiči bili su već spremni i ubrzo ulazimo u obližnju zgradu kako bi pregledali bogatu geološku zbirku i zbirku prepariranih životinja. Cijelo poslijepodne odlučujem o posvetiti 28 kilom etara zapadno udaljenom gradiću Trakai. Zanim ljivost ovom gradu daju m nogobrojna jezera koja ga okružuju, a posebno dvorac iz 15.stoljeća koji je kroz jedno povijesno razdoblje vršio funkciju glavnog grada Litve. Očekivali smo tog prvom ajskog poslijepodneva iznim no velik broj posjetitelja, vesele fešte i zanim ljive kulturne program e n a ovom izletištu, ali ništa od svega toga,... Naše sjeverne kolege su nam samo hladnokrvno pojasnile da ih taj datum previše podsjeća na doba SSSR-a i da je jednostavno izbrisan s litvanske liste praznika. Po povratku u Vilnius imali smo tek nešto vremena da probam o tradicionalno jelo koje su nam spremili dom aćini, uzm em o svoje stvari i odjurim o jeftinim taxijim a na željeznički kolodvor, odnosno na noćni vlak za RIgu, glavni grad Latvije litvanskog sjevernog susjeda. Pozdravljamo se s našim dom aćinim a na stanici i odlazim o vlakom u noć i san,... Granica. U sred noći nam se policajka u najboljim godinama obraća na čistom latvijskom da nam trebaju vize za Latviju. Ne razum ije našu riječ ne, iako je latvijska riječ za isto ne. Ne razum ije niti ne svog kolege policajca, budući da očekuje nešto opipljivo od nas. Ipak, vidjevši da od nas neće ništa dobiti, dopušta nam ući u svoju zem lju te mi nastavljam o sa snovim a do sam e RTge.

Putopisi Riga G otovo sve nas budi strašna buka, budući da vlak prelazi dugi m ost preko rijeke Daugave i ulazi u samu Rlgu. Po izlasku iz vlaka pom ičem o naše satove jedan sat unaprijed i odlazim o već planiranom rutom prem a jednom od predviđenih hostela. Z a nekoliko m inuta nalazimo dotični, dogovaram o cijenu i sve ostalo uz pom oć ruku i nogu pa nakon kraćeg odm ora odlazim o u razgledavanje grada. R lgu jo š nazivaju ‘Parizom istoka’, budući da obiluje fascinantnim muzejima, sjajnom arhitekturom i diplom atskom važnošću. O sobno bih ovaj grad radije nazvao Las Vegasom , budući da obiluje casinima koja su otvorena 24 sata dnevno i mnoštvom djevojaka koje uredovno obavljaju najstarije zanimanje. 796.732 stanovnika R lge živi uobičajenim životom građana jed n e tranzicijske zemlje, uključujući sve prednosti i nedostatke takvog života. Mi sm o tog dana ubrzanim tem pom obišli gotovo sve znam enitosti grada, a najveći dojam na nas je ostavio toranj crkve Sv.Petra i M uzej Okupacije. Naime, pogled sa 123 m etra visokog tornja nam je om ogućio pravi uvid u prostranost ove m etropole, a hladni vjetar sa sjevera na paralelu na kojoj se nalazimo. Kako nas je hladnoća potjerala s vidikovca, odlučili smo se zgrijati u već spom enutom muzeju. Iako malen, im a izvanrednu koncepciju i toplo ga preporučujem budućim potencijalnim istraživačim a ovih prostora. Izložba dokum enata, karata i cijelih objekata u svojoj ukupnosti gotovo u potpunosti objašnjava i dočarava okupaciju Latvije od strane Sovjetskog saveza. Z a kvalitetno proučavanje cijelog m uzeja i svih, srećom multijezičnih, pojašnjenja, potrebno je izdvojiti nekoliko sati. Arhitektura Rlge je vrlo slična skandinavskoj, dok smo u Vilniusu prim jetili uglavnom srednjoeuropski i istočnoeuropski utjecaj. I cijene su u Latviji skandinavske, što nas je sve vidno zaprepastilo.

Baltičko more Ipak, uspjeli smo smanjiti troškove i ostati jo š jedan dan u Rlgi sa ciljem obavljanja dva poludnevna izleta. Za to sunčano jutro

smo odabrali Jurm alu - 20 kilom etara od Rlge udaljenu skupinu turističkih mjesta na samoj obali Baltičkog mora. Z a vrijeme Sovjetskog saveza, jurm alski pojas je predstavljao jedno od om iljenih odredišta sovjetske elite. Po proglašenju nezavisnosti od SSSR-a, lokalna ekonom ija je oslabila, ali srećom u novije vrijem e ponovno raste, budući da mnogi bogataši ponovno otkrivaju ovaj raj vila, lijepo uređenih vrtova i dugačkih pješčanih plaža Baltika. N aša ekipa geografa se ovdje odlučila za jednu brzu partiju picigina, ali uvjerivši se u priče o tem peraturi Baltika, ostali smo na običnom nogom etu na pijesku i izradi raznih pješčanih tvorevina.

Nacionalni park Gaujas Teško je bilo napustiti pješčanu plažu okupanu suncem, ali čovjek m isli želucem kad zagusti, p a tako i mi. N akon obroka dio tim a se odlučio na povratak u RTgu, dok smo Toni, Lovro i ja produžili za Siguldu, točnije Nacionalni park Gaujas

udaljen 50 kilom etara na suprotnu (istočnu) stranu od Rlge. Nakon razgledavanja nekoliko slabo očuvanih dvoraca i utvrda, uputili smo se u dolinu inače najduže latvijske rijeke Gaujas i prostor prekrasnih brdovitih krajobraza u kom binaciji s brzim m alim potocim a i nešto većim m irnim jezerim a. Ušli smo u prostor Nacionalnog parka Gaujas. Tu smo pronašli i Gutm anovu pećinu - najveću na Baltiku s otvorom visokim 10 i širokim 12 m etara te ukupne dužine 18,8 metara. Pećina je dobila naziv po legendi o ‘dobrom čovjeku’ (Gut man) koji je živio pored nje, davao vodu iz obližnjeg izvora putnicim a nam jernicim a i liječio ih ljekovitim biljkama. Pregledavši ruševine jo š jednog reprezentativnog dvorca (Traidas pils iz 13.stoljeća), počeli smo se vraćati prem a željezničkoj stanici. Usput smo odbili vožnju balonom za skromnih 250 D EM po satu i osobi te pronašli jo š jednu zanimljivu točku - stazu za bob koju je izradila tvrtka ‘G ram ing’ iz Sarajeva davne 1981.godine. Vjerojatno je to bila generalna proba za olim pijske igre ’84. u Sarajevu?! Ipak, razgledavanju ovog oblika za ovaj dan došao je kraj, budući da su satovi pokazali d a j e 22.10, a počela se spuštati i noć. Iz te noći, s istoka je iz m raka dolazio naš vlak za Rlgu.

Ponovo u Litvi Jutro petog dana litvansko-latvijske avanture bilo je rezervirano za pakiranje i pronalazak najboljeg prom etnog pravca i prom etnog sredstva za jeftiniju, a samim tim više opuštajuću Litvu. Odredište je bilo određeno m jesecim a prije - Klaipeda, a kako bism o ga dostigli, izabrali smo verziju presjedanja s autobusa na vlak u litvanskom gradu Šiauliaiu sa ciljem upoznavanja i njegovih znamenitosti. Današnji grad ovog čudnog naziva nastao je kada su jednog sunčanog jutra 1236.godine germanski vitezi, vraćajući se s pohoda pokrštavanja Litvanaca, bili napadnuti iz zasjede i masakrirani. Grad nastao na tom m jestu nazvan je upravo po navedenom događaju, odnosno uzimajući kom binaciju riječi ‘sjajno Sunce’ i ’krvavi dan’. Četrnaest kilom etara od današnjeg

grada, veličine našeg Osijeka, smješten je veliki kom em oracijski centar, odnosno Brdo križeva (Kryžu[ Kalnas) gdje Litvanci stavljaju križeve kako bi se sjetili svih poginulih i protjeranih građana. U ranim večernjim satim a dosegnusmo i Klaipedu. Po sm ještaju smo krenuli u potragu za kvalitetnim obrokom . Našli smo ga po vrlo pristupačnim , ili bolje reći, po uobičajenim cijenam a (za razliku od onih u Latviji). Ipak, um or je bio jača od nas taj dan i išli smo u svoj hotel odmoriti se za sutrašnji naporni dan.

Nacionalni park Kuršii} Nerijos Da, Klaipeda nam nije bila interesantna sam o kao jo š jedan veći baltički grad (202.484 st.) ili velika pom orska luka. Bila nam je značajnija njezina funkcija centra odlaska na cjelodnevnu ekskurziju na veliki pješčani sprud Neringa. Stanovnici ovog dijela Litve, ali i Rusije (budući da i kaljingradska ruska regija posjeduje južni dio spruda) se ne bore više s pijeskom koji je, napredujući kroz 18. i 19.stoljeće, uništio čak 14 sela, nego nastoje sačuvati pješčani nanos od nestajanja u Baltičkom moru. Stoga je sredinom 20.stoljeća poduzeta sveobuhvatna forestacija spruda, što je i urodilo plodom , ali neki dijelovi pješčanog nanosa i dalje rastu i prijete zatrpavanjem obližnjih mjesta. To su dijelovi na središnjem dijelu, neposredno uz litvanski gradić N idu i rusko-litvansku granicu. Taj dio je i bio naš glavni cilj ovodnevne ekskurzije, ali za uvertiru smo izabrali show na sjevernom dijelu spruda razgledavanje Pom orskog muzeja, ribarskog etno-sela, akvarijuma i delfinarijum a. Potom unajm ljujem o kombi i vozača koji nam uz vožnju prem a jugu na izvrsnom njem ačkom priča zanimljivosti o nacionalnom parku. Prije samog odredišta stajem o na nekoliko zanim ljivih lokacija i susrećem o veprove koji mrtvo-hladno hodaju po cesti ili pored nje. Vozač nam kaže da ih im a oko 400 samo na litvanskom dijelu spruda. N a naš izričit zahtjev, vozi nas do litvansko-ruske granice samo iz razloga da se možemo pohvaliti kako smo prišli Rusiji sa sjevera i kako bi ovjekovječili isto fotografijama.

Tu napuštam o vozača s kojim dogovaram o ponovni susret za par sati i krećem o u sam ostalno istraživanje dina koje na nas, uz činjenicu jakog Sunca tog dana, nikako ne m ogu ostaviti dojam da smo negdje na sjeveru.

Kaunas Za posljednji dan boravka u Litvi odlučili smo se na Kaunas - gotovo polum ilijunski grad u gotovo sam om središtu Litve. Ovaj grad odlikuje litvanškom stvarnošću, odnosno nije toliko beautificiran kao V ilnius ili germ aniziran kao Klaipeda. On je odraz stvarnosti koja im a temelje prvenstveno u višegodišnjoj sovjetskoj okupaciji. To je grad realsocijalističkih blokova, ali i grad koji se m ože pohvaliti najdužom pješačkom zonom na svijetu.

Ljudi koje smo upoznali u ovom gradu pitali su nas samo da što mi tu radim o (?!). Ipak, sve smo razgledali kroz nekoliko sati i navečer odmah po ukrcaju u vlak prem a jugu polijegali u svoja spavaća kola. Kako ne bism o zamrzili vlakove, nism o odlučili loviti najbolju vezu prem a Zagrebu, nego smo jo š dva dana ostali u W arszawi kako bism o proveli jo š neko vrijem e s dragim prijateljim a s razm jene iz Poljske, a onda krenuli put Zagreba, put obaveza i uobičajenog života s iskrenom željom da će nam se uskoro pružiti jo š koja prilika odlaska u neke zanim ljive i nam a nedovoljno poznate krajeve.

Denis Cerić

ŽIVOT NA SJEVERU Ako niste ljubitelji ljetnih vrućina, postoje alternativni, a vrlo zanimljivi načini ljetovanja. Nije to bio jedini m otiv našeg odlaska u Skandinaviju. Dugogodišnje želje pretvorile su se u višemjesečne pripreme. N orveška večer u KSET-u i vodiči koje smo proučili bili su tek uvod u ono što smo doživjeli. Po svršetku ispitnih rokova, kupili smo Interrail karte i otisnuli se na dalek put.

Prvi dodir sa Sjeverom Prva postaja bio nam je jo š bliski M iinchen, a onda smo noćnim vlakom Ham Christian Andersen krenuli put Skandinavije. U jutro smo stigli u Kopenhagen, a za tridesetak m inuta već smo bili u švedskoj luci Malmo. Ta dva grada n a obalam a 0resu n d a povezuje najdulji m ost na svijetu (7845 m) preko kojega vozi S-bahn, dijelom ispod m orske površine, a dijelom po mostu. M ost je pušten u prom et 1. srpnja 2000. godine. M alm o, glavni grad pokrajine Skane i treći najveći grad u Švedskoj, dojm io nas se živom jezgrom i dvorcem , ali smo zbog nedostatka vrem ena već isto popodne stigli u Lund, najstariji švedski grad i jedan od dva sveučilišna središta Švedske. U gradu smo vidjeli jednu od najim presivnijih katedrala Sjeverne Europe. Posljednji švedski grad koji sm o vidjeli na putu za Norvešku bio je G oteborg - Venecija sjevera. Taj atribut u potpunosti pristaje ovoj najvećoj švedskoj luci. Pored sjajnih m uzeja posebno nas se dojm ila živost grada u večernjim satim a te iznimna prirodna ljepota švedskih djevojaka. Ako granicu izm eđu D anske i Švedske nismo ni osjetili, švedsko-norvešku granicu smo itekako zapam tili po policajki i psu koji su svoj posao obavili više nego temeljito, valjda zato što N orveška nije članica Europske unije ili su joj se dvojica Hrvata u Norveškoj učinila isuviše egzotičnima.

Po norveškim gradovima Oslo, naše prvo dulje konačište, pozdravilo nas je i prvom kišom, no

temperature su jo š uvijek bile gotovo ljetne. Kratkom vožnjom na brodu došli smo do poluotoka B ygdoya na kojem smo vidjeli najbolje očuvane vikinške brodove u Skandinaviji, Am undsenov brod Fram kojim je osvojio Južni pol, Kon-liki, splav kojom je Heyrdahl preplovio Atlantski ocean i druge zanimljivosti. N a prijelazu s 19. u 20. stoljeće, Oslo je bilo jedan od najznačajnijih kulturnih centara Europe u što smo se uvjerili posjetivši Vigeland park, najposjećeniju turističku destinaciju u Oslu te Ibsenov i M unchov muzej. Put nas je vodio prem a pokrajini Telemark na ju g u Norveške. Daleko od civilizacije nalazi se najveća drvena crkva u državi (Heddal). Očuvano je tridesetak tih autohtonih gotičkih crkava, po čemu je N orveška poznata po cijelom svijetu. Isti dan stigli smo u slikoviti Stavanger, nekoć ribarsko m jesto koje novi procvat zahvaljuje blizini naftnih crpilišta Sjevernog mora. Zbog izrazito razvedene zapadne norveške obale, sljedećih nekoliko dana putovali smo brodom ; najprije do Bergena, drugog najvećeg norveškog grada, a zatim po fjordovim a. Bergen je s 285 kišnih dana u godini najkišovitiji grad u Europi, što sm o osjetili i na vlastitoj koži. To je uvjetovano reljefom ; Bergen je, naim e, jo š jedan od gradova na sedam brežuljaka. Osobito je dojm ljiv bio Bryggen, drvena jezgra grada pod zaštitom UNESCO-a, koja je bila boravište Hanzinih trgovaca i skrovište pripadnika Pokreta otpora. Ujedno je Bergen i rodni grad skladatelja Edvarda Griega, čiji je dom na obližnjem jezeru jedno od najljepših m jesta koje smo vidjeli. Svaka čast klasičnoj glazbi, ali Bergen nam je ostao u sjećanju po jedinstvenoj ribljoj tržnici na kojoj se m ože osjetiti norveški okus dim ljenog lososa. Bergen je polazna točka svih izleta po fjordovim a te Hurtigrutena, broda koji plovi duž cijele norveške obale prem a sjeveru, a na koji smo se ukrcali nešto kasnije.

Ljepote Zapadne Norveške Sljedećih nekoliko dana proveli smo daleko od gradova upoznavajući čudesnu norvešku prirodu: Sognefjord, najdulji fjord na svijetu (175 km), Jostedalsbreen, najveći ledeni kopneni pokrov u Europi i Geirangerfjord, najposjećeniju turističku atrakciju u zemlji. Posebno nas se dojm ila plavičasta boja leda do kojeg smo došli unatoč zabranama. Tu smo se, šećući po okolnim planinam a i diveći se brojnim vodopadim a, po prvi puta susreli s izuzetno dugim danom. Naime, nikad do tada nism o krenuli planinariti nakon večere, a vratili smo se u ponoć. Iz Geirangera smo stigli do jo š jed n e turističke atrakcije, Trollstigena, ceste koja se u zavojim a od 180° strmo spušta niz padinu. N aše naredno odredište bio je olim pijski gradić Lillehammer. Razgledavši sportske objekte, počastili smo se pivom i ostali zatečeni cijenom od gotovo 50 kuna / 0,5 litara. Kratka natuknica za sve koji se odluče na putovanje u Norvešku: uistinu je jed n a od najskupljih europskih zemalja. N akon Lillehammera stigli smo do Trondheim a, prve norveške prijestolnice koju je krajem 10. stoljeća utem eljio kralj O laf Tryggvason. Imali smo sreću stići baš na njegov svetak. G otička katedrala u Trondheim u najljepša je crkva koju smo vidjeli na putovanju. U Trondheim u smo zadnji put u Norveškoj osjetili Sunčeve zrake.

Bliži Sjevernom polu nego Zagrebu Već naša sljedeća destinacija, Rodo, tem peratum o nam je dala do znanja da smo prešli polam icu. Bodo je polazište za Lofote, otoke nastale taloženjem ledenjačkog m aterijala, a koji su poznati kao jedno od najvažnijih ribolovnih

Nordhapp područja svijeta. U jednoj sm o ribarskoj kućici i mi prenoćili, osluškujući vodu ispod parketa. Lofotsko otočje poznato je po naseobinam a Vikinga, od kojih se isticao Borg kao sjedište poglavara i sveto m jesto. Tam o smo posjetili jedan od najzanim ljivijih m uzeja gdje sm o probali vikinške specijalitete i na vlastitoj koži upoznali život Vikinga. Dok smo na jugu vidjeli najdulji, ovdje smo vidjeli najkraći fjord (Trollfjord, 2 km). Ipak, sjever N orveške urezao nam se u pam ćenje po neprekidnoj šestodnevnoj kišurini, jakom vjetru i hladnoći. C esto smo se, pothlađeni i m okri do kože, prisjećali prošlih ljetovanja na Jadranu.

Hurtigrutenom smo doplovili do Tromsoa, najsjevernijeg sveučilišnog grada na svijetu te najsjevernije protestantske i katoličke biskupije. Z bog svog položaja na otočiću i kulturnog značenja, dobio je naziv Pariz sjevera. Iz Trom soa su kretale sve polarne ekspedicije s čim e smo se upoznali u Polarnom muzeju. Od tamo smo krenuli put Nordkappa, našeg konačnog odredišta i svojevrsnog vrhunca putovanja. Ondje smo trebali prisustvovati spektaklu ponoćnog Sunca (ono ne zalazi ispod horizonta od kraja lipnja do početka kolovoza), ali se razvedrilo tek nakon što smo napustili N ordkapp, pa smo se morali zadovoljiti činjenicom da smo osvojili najsjeverniji rt Europe (7 1 10 21 ). Kiša, vjetar, m agla i tem peratura od 2°C te saznanje da je najsjeverniji rt zapravo Knivskjelodden, udaljen samo nekoliko m inuta od nas, nisu um anjili užitak osvajanja Sjevernog rta. U najsjevernijoj norveškoj pokrajini Finnm ark posjetili smo i najsjeverniji grad na svijetu - Hamm erfest. Grad je u potpunosti podignut nakon 1945. godine, je r je, kao i cijela pokrajina, pretrpio iznim no velika razaranja tijekom Drugog svjetskog rata. Tu smo se susreli i s jo š jed n o m zanimljivošću. Naime, prom et u Sjevernoj Norveškoj često om etaju sobovi koji bez straha šeću uskim cestama, a u Ham m erfestu znaju prošetati i gradskim grobljem . Posljednje norveško naselje na putu za finsku granicu bilo je Karasjok, adm inistrativno središte Laponaca, m anjine koja je do 1960. godine bila izložena pritiscim a norveške vlade, ali se odonda izborila za značajna prava.

U zemlji 1000 jezera S obzirom da smo Norvešku upoznali uzduž i poprijeko, za Finsku nam je ostalo svega nekoliko dana. Letimično smo razgledali Rovaniemi, grad Djeda mraza, u kojem smo posjetili Arktikum, zanimljiv m uzej o polarnim krajevima, dok smo više vrem ena odvojili za Helsinki. Već po dolasku na željeznički kolodvor primijetili smo dvojezične natpise. Naime, zbog švedske m anjine (6% ) koja živi na jugozapadu države te na Alandskim otocim a, službeni jezici u Finskoj su finski i švedski, dok se u pokrajini Lapland

koristi i laponski jezik. Vrativši se u južnije krajeve, vratile su nam se tem perature prim jerenije kolovozu. Helsinki je moderan, planski izgrađen grad u kojem ne nedostaju parkovi, trgovi i dugačka šetališta uz Finski zaljev Baltičkog mora. Ne m ože se zaobići ruski utjecaj; tako jedna do druge stoje luteranska i pravoslavna katedrala, dok je na središnjem gradskom trgu podignut spom enik ruskom caru Aleksandru II. Finska je, naime, nezavisnost od Rusa stekla 1917. godine po svršetku O ktobarske revolucije. Helsinška luka je zatvorena otočićima, a najzanimljiviji je Suom enlinna na kojoj se nalazi tvrđava pod zaštitom UNESCO-a. Helsinki nas je oduševio i osjetno nižim cijenama, tako da smo barem na nekoliko dana zaboravili na hranu iz dućana. Vrlo zanimljivo iskustvo bio je boravak u tradicionalnoj finskoj sauni. Turku na jugozapadu Finske, rodni je grad legendarnog atletičara Paave Nurm ija i skladatelja Jeana Sibeliusa. Uz te činjenice, zanim ljiv nam je bio i kao polazna luka broda za Stockholm. Uvjerili smo se da u velikom broju na taj brod dolaze Finci željni bescarinskog alkoholnog pića.

Ponovo u Švedskoj Prolazeći kraj stockholm skog arhipelaga koji obuhvaća više od 24 tisuće otoka i otočića, stigli smo u glavni grad Švedske. Ako suvremeni geografski procesi idu u prilog Kopenhagenu, gdje se vezano uz novi razvoj stvara regija jezgre, povijest je svakako n a strani Stockholm a koji se s pravom m oze nazvati skandinavskom prijestolnicom i u kojem se osjeća da su Šveđani u novom e vijeku bili jedina nordijska velesila. Svjedoče o tom e i m onum entalne palače, ulice, trgovi, kanali i arhitektura grada. Stockholm je i skandinavski grad s najviše muzeja, a m eđu najboljim a su: Skansen, najstariji i najveći muzej na otvorenom te Vasam useet u kojem je izložen im pozantni brod iz 17. stoljeća. Nezaobilazne su u Stockholm u kraljevska palača s nekoliko m uzeja i Drottningholm, švedski Versailles, sadašnji dom švedske

Nyhavn, Kopenhagen kraljevske obitelji. No, u gradu na vodi, kako zovu Stockholm zbog položaja na otočićim a povezanim a m ostovim a i tunelim a, najdojm ljiviji je bez sumnje središnji otočić G am la Stan, srednjovjekovna jezgra grada koja uskim uličicam a, trgovim a, crkvenim tom jevim a i arhitekturom više podsjeća na srednjoeuropski grad. Stockholm je zaista m oderan velegrad, no njegova mirna okolica pruža različite m ogućnosti za jednodnevne izlete. Mi smo se odlučili za Uppsalu, najstariji švedski sveučilišni grad i najvažnije crkveno središte. U gradu smo pored katedrale vidjeli prvi u nizu dvoraca koje je švedska kraljevska obitelj Vasa podizala na pogodnim udaljenostim a kako bi im ali gdje boraviti prilikom svojih putovanja. Prije odlaska za Kopenhagen, posjetili smo jo š dva grada n a švedskoj kraljevskoj ruti. Prvi je bio Orebro, a drugi Kalmar. Potonji je značajan po Kalm arskoj uniji, a suvrem eno geografsko značenje grada proizlazi iz njegova prom etnog položaja. Naim e, Kalm ar je m ostom povezan s otokom Olandom , koji je poslije Gotlanda najveći švedski otok.

Oproštaj od Skandinavije Posljednja dva skandinavska dana proveli smo u K openhagenu. Tradicionalni kulturni elem enti isprepliću se s onim a m odernog doba. Tako spom enik Andersenove Male sirene na ulazu u gradsku luku gleda na Christianiju, grad u gradu, odnosno kom unu koju su 1971. godine osnovali hipiji i koja danas predstavlja popularno okupljalište i mladih i starijih poklonika te kulture. M eđu ljepša m jesta u gradu pripadaju pješačka zona Stroget, kanal Nyhavn i kraljevske palače s parkovim a. Ipak, ovaj je grad bio prevelik da bism o ga upoznali u svega dva dana. Došao je i 31. dan n a putu, stoga smo se preko M iinchena vratili u Zagreb. Prepuni dojm ova, teško nam je bilo priviknuti se na zagrebačkih tridesetak Celzijusovih stupnjeva, a s m nogo nostalgije prisjećam o se i svih doživljaja s naše nordijske avanture.

Vanja Devčić i Vid Jakša Opačić

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ Putopisi Sarajevo - otvoreni grad Sarajevo, grad u kojem je 26.lipnja 1914.godine u trećem pokušaju atentata tog dana ubijen Franz Ferdinand, austrijski prijestolonasljednik, i njegova supruga, što je bio povod Austrije za objavu rata Srbiji u koji se odmah uključio gotovo cijeli svijet i koji je poznat pod nazivom Prvi svjetski rat. Sarajevo, grad u kojem su u zimu 1984.godine održane XIV.Olimpijske igre u kojima je sudjelovalo 2691 sportaš iz 49 država svijeta, koje je po procjeni pratilo 2,5 m ilijarde ljudi širom svijeta i koje su bile proglašene najbolje organiziranim Igram a do tada. Sarajevo, grad koji je kroz cijelo svoje postojanje neprestano isijavao svojom jedinstvenom u svijetu multi-nacionalnošću, multikulturalnošću i multi-religijskom orjentiranošću i ljubaznošću. Sarajevo, grad koji je ipak najpoznatiji cijelom svijetu upravo po tragičnim događajima koji su ga pogodili krajem proteklog stoljeća - potpunim neprijateljskim okruženjem pune četiri godine i danonoćnim brutalnim granatiranjem u kojem je život izgubilo oko 12.000 Sarajlija, od čega čak 1.600 sarajevske djece. Upravo zbog tih zadnjih događaja je za nas, obične smrtnike, sve do nedavno odlazak u Sarajevo predstavljao jednu veliku, skupu i neizvjesnu avanturu. Ipak, danas su stvari znamo drugačije vlakom se m ože dosegnuti Sarajevo i vratiti u Zagreb za relativno m alo novaca (260 Kn), a sam boravak u Sarajevu danas predstavlja veliku ugodu i relaksaciju. Tijekom same vožnje vlakom morate upoznati najm anje četiri konduktera, dva policajca, dva carinika, a ukoliko ste voljni pričati, i nekoliko zanim ljivih osoba vas zasigurno čeka kako bi vam ispričalo zanim ljivu priču svog života u proteklih desetak godina. Vrlo je vjerojatno da susretnete i ponekog stranaca koji s velikim ruksakom putuje k Sarajevu kako bi ‘istražio’ ono o čemu je dosta čuo, čitao,... upravo kao i vi. Ako vam postane dosadno, uvijek m ožete brojati prom jene lokomotiva, budući da vas u jednom smjeru voze čak četiri, ovisno o tom e na čijem teritoriju se nalazite (Hrvatska, ‘Republika Srpska’, Federacija BiH), odnosno da li je pruga elektrificirana ili ne (elektrificirana je Zagreb - V olinja i Dobrljin - Doboj, a neelektrificirana je Volinja - Dobrljin i Doboj Sarajevo). Također su zanim ljiva mnogobrojna potpuna stajanja kom pozicije na gotovo svakom križanju željezničke pruge i ceste prilikom čega duge lokom otivske sirene (tritonusi) upozoravaju stanovništvo koje je odavno nenaviknuto na prolaz vlakova da se udalji od pruge, je r vlak ipak prolazi.

Navedene okolnosti uveliko utječu na trajanje samog puta, a kad se svemu pridruži jednosatno zaustavljanje na graničnom prijelazu Hrvatske i Bosne i H ercegovine Volinja - Dobrljin, trajanje puta se penje na već predviđenih devet i pol sati. Ovakva stajanja i brzina vlaka nam omogućuju kvalitetnije upoznavanjem prostora kojim prolazimo, a u kojem se svojom atraktivnošću najviše ističu doline i kanjoni rijeka Une i Bosne. Također, ovakva brzina vlaka, zajedno s uništenim i devastiranim željezničkim stanicama te zahrđalim i u travu utonulim ostalim željezničkim kolosjecima, kao da neprešutno govori o strahovitom ratu i 200.000 stradalnika u Bosni i Hercegovini. Nakon svih tih desetosatnih razmišljanja koje vam prolaze glavom, u večernjim satim a stižete u glavni grad Bosne i Hercegovine. Iako sve više-manje znate i očekujete da vas više ništa ne može iznenaditi, odm ah vas po izlasku iz zgrade željezničkog kolodvora zaprepaštava veličina i strmina Trebevića (1.629m ) koji i danas, kao i prije par godina danonoćno bdije nad jugoistočnim dijelom Sarajeva. Osim Trebevića, Sarajevo u prvom krugu okružuju jo š i Rom anija (1.652m), Ozren (1.533m ) i Igman (1.504m ) - sve planine sa čijih obronaka i vrhova je Sarajevo izgledalo kao na dlanu i s kojih je ispaljeno na m ilijune projektila različitih kalibara tijekom perioda od 1992.1995.godine. Sarajevo ja danas sastavljeno od obnovljenog starog dijela grada Baščaršije i užeg centra grada te od djelomično obnovljenog ostalog dijela grada. Posljedice rata su vidljive na svakom koraku: od m nogobrojnih devastiranih objakata, nadgrobnih spom enika u parku u centru grada (Parkuši), spomen-ploča koje upućuju na m jesta gdje su stradale grupe civila i m nogobrojnih vojnika SFORa - prvenstveno Talijana i N ijem aca (što bi Valter rekao?). Ipak, stanovništvo i veliki broj turista Sarajevu daje potpuno drugi image. Sarajevo je, uz sve okolnosti, ostalo pravo multi-etničko mjesto čime se Sarajlije nedvojbeno ponose. To je grad u kojem se suprotnosti međusobno prožim aju pri čemu se ne sudaraju - jedn a pored druge nalaze se džamija, katolička katedrala, pravoslavna crkva i sinagoga, a pojedini natpisi na oba pism a - ćirilici i latinici, mogu se prim jetiti čak i na samoj Baščaršiji. Baščaršija znači glavni trg. Daleko prije dolaska Turaka na teritorij budućeg Sarajeva na ovom prostoru su bila uveliko poznata trgovišta, prostor je

trgovački centar. Visoko cijenjeni proizvodi se prodaju prvenstveno kao sarajevski suveniri, a značajno m jesto današnje Baščaršije zauzimaju m nogobrojne ćevapdžinice, burkdžinice i aščinice m jesta ispunjena građanim a i njihovim gostim a koji uživaju u jedinstvenim sarajevskim prehram benim proizvodim a - junećim ćevapim a u somunu, sudžukicam a, burecima, pitam a sirnicam a i zeljanicam a,...U koliko navratite u ove krajeve, obavezno navratite na ‘desetku u p ola’ (ćevape deset kom ada u pola som una) kod ‘Ž elje’ ili kod Ferhatovića - tradicionalno najbolja m jesta za ovaj proizvod. Kao što nećete ni u kom slučaju biti u m ogućnosti naručiti proizvode svinjskog mesa, na Baščaršiji nećete m oći naručiti niti alkoholno piće oboje se protivi vjerskim uvjerenjim a tamošnjeg većinskog stanovništva - M uslim ana. Baščaršija u sumraku ulazi u svoj puni sjaj. N akon napornog dana, građani na Baščaršiji traže trenutak odmora, trenutak vrem ena za m olitvu ili druženja s ostalim građanima. V ećina prodavaonica i ugostiteljskih objekata radi do ponoći kada noćni čistači vodom počiste sve uske uličice ovog starog dijela grada.

Baščaršija bio centar susretanja roba sa svih strana svijeta. D olaskom T uraka na tom mjestu nastaje jedan od najjačih trgovinskih i zanatskih centara Balkana. C aršija je građena po uzoru na arapski suk, niz prostranih placeva povezanih bezbrojnim spletom uličica. Baščaršiji, glavnom trgu, gravitiralo je četrdesetak različitih čaršija u kojim a su razvijani specifični zanati i koje su po tim zanatima i nazivane. I danas većina ulica ove ‘turske četvrti’ nose te nazive: Bravadžiluk (bravari), Sarači (sedlari), Kazandžiluk (kotlari), Kujundžiluk (zlatari), Sam ardžije (kožari), Kundurdžiluk (tračeri), M uđželiti (knjigoveže), Aščiluk (kuhari, gostioničari), Abadžiluk (prerađivači abe), Jorgandžiluk (poplunari),... Ovo je centar Sarajeva, prem da se nalazi n a njegovom krajnjem istočnom dijelu. B aščaršija je u potpunosti obnovljena nakon nedavnog rata. Svoju ljepotu kojom se Sarajevo odlikuje na ovom dijelu duguje instituciji vakufa javnih zadužbina. Po islamskoj tradiciji, bogatstvo što g a čovjek stekne za života treba dijeliti s onim a koji ga nem aju. Tako su bogati ljudi uvijek dio svog imetka, a ponekad i sve što su stekli, ulagali u dobrobit naroda - u izgradnju javnih dobara. Jedno takvo dobro je i Gazi-Husrevbegova (Begova) džam ija iz 16.st. - najm onum entalnija sakralna islam ska građevina na Balkanu. O na daje poseban sjaj Baščaršiji. Baščaršija je i danas zanatski i

§4

N a zapadnoj strani grada n a B aščaršiju se nastavlja dio grada izgrađen kroz 19. i prvu polovicu 20.st. Uz rijeku M iljacku se u to vrijeme, vrijeme austrougarske vladavine razvijaju Nacionalna knjižnica (zgrada koja je oštećena granatiranjem 1992.godine priliklom čega je izbio požar u kojem je progutano više od dva m ilijuna knjiga), Narodno kazalište, zgrada Sveučilišta u Sarajevu,... M iljacka je prem ošćena s trinaest m ostova. Oni vode na južnu stranu grada, na obronke Trebevića. Tu se nalazi i poznato naselje G rbavica sa stadionom nogom etnog kluba ‘Željezničar’ - područje grada koje je pretrpjelo najžešće granatiranje bosanskih Srba. M alo zapadnije je i poznati kultumo-sportskoposlovni centar Skenderija pored kojeg se nalazi m ost kojeg je dizajnirao sam Eiffel (ne m ože se prom ašiti). Jedan dio rijeke M iljacke na ovom dijelu toka predstavljao je i liniju razgraničenja između srpskih napadačkih i m uslim anskih obrambenih sn ag a Paralelno uz rijeku, s njezine desne - sjeverne strane, proteže se žila kucavica Sarajeva - ulica Ferhadija koja se na m jestu vječnog plamena, upaljenog za sve borce poginule u oslobađanju Sarajeva tijekom D rugom svjetskog rata, nastavlja na U licu m aršala Tita. Ove dvije ulice sa m nogobrojnim okom icam a predstavljaju okupljalište građana u dnevnim i noćnim satim a pa slobodno m ožem o reći da je pješačka zona Sarajeva puno veća, a kasnije provjereno i zanimljivija, sadržajima raznolikija i posjećenija od one zagrebačke. Na ovom području grada se održavaju m nogobrojni performancei i predstave od kojih većina upravo u

sam om centru, ispred rom aničke katoličke katedrale s kraja 19.stoljeća. Broj događanja je jo š i veći za trajanja Baščaršijskih noći (krajem srpnja), Sarajevskog filmskog festivala (kolovoz) ili Sarajevske zim e (siječanj). Obe ulice kriju strahote rata u obliku m nogobrojnih ploča koje nas podsjećaju na veliko stradanje civila. Ipak najstrašnije su ‘Sarajevske ruže’, mjesto u Ulici m aršala T ita označeno crvenom bojom nanesenom rasprskavajućim načinom po pločniku - m jesto koje ukazuje na stravično strdanje 17 civila na jednom m jestu 1992.godine. Sjeverno od m aršala Tita široka Alipašina ulica vodi do naselja Koševo sa stadionom nogom etnog kluba ‘Sarajevo’ i sportskim centrom ‘Z etra’. Ipak, prije stadiona prizori s jedne i druge strane ceste ponovno podsjećaju na početak devedesetih. Naime, s obije strane ceste nalaze se prostrane travnate površine preplavljane bliješteće-bijelim nadgrobnim spom enicim a. Tu se i prije nalazilo staro sarajevsko groblje, ali danas ono zauzim a tek petinu današnje veličine groblja. Ostale četiri petine su označene uglavnom godinam a 1992.,... 1993.,... 1994.,... 1995. Uz M iljacku dalje prem a zapadu, dolazim o do, fizički gledano, centra grada - m jesta gdje se uglavnom odvija politički i poslovni život grada. Ovdje su jako primjetljivi ostaci granatiranja, na pločnicim a i na m nogobrojnim stam benim i upravnim zgradama, trgovačkim centrim a i hotelima. Dok su neke zgrade u potpunosti obnovljene (hotel Hollyday Inn - hotel u kojem su bili sm ješteni svi izvjestitelji iz Sarajeva tijekom rata), neke djelom ično (Unisovi poslovni neboderi blizanci popularno zvani ‘M om o’ i ‘U zeir’ od kojih je jed an renoviran, a drugi je jo š na čekanju u jednom od m nogobrojnih program a za rekonstrukciju), a neke gotovo nikako (stam bene zgrade u kojim a je redovito jedan dio obnovljen, a drugi ostao nedotaknut ili zgrada Parlam enta u kojoj je početkom ’92.godine, nakon što su predstavnici H rvata B iH napustili Parlament, srpski ekstremist R adovan Karadžić javno izjavio kolegam a M uslim anim a: ‘II’ nam se pridružite, ii’ vas neće b iti.’). N edaleko od zgrade parlam enta nalazi se i zgrada Prirodno-m atem atičkog fakulteta u sklopu kojeg djeluje i Odjel za geografiju, a koji je prem a obavijestim a na ulaznim vratim a ove godine upisao 45 studenata u prvu godinu studija. Zapadnije od ovog m jesta nastavlja se uglavnom stam bena zona oko središnje ulice Zm aja od Bosne, koja se popularno tijekom rata nazivala Aleja snajpera, budući da je veliki broj Sarajlija izgubio život u njoj upravo od snajpera. Ova ulica završava

zgradom dnevnog lista ‘O slobođenje’ - zgrade koja je u potpunosti razrušena (ostali su samo potporni stupovi) i koja će uz donaciju jednog nizozem skog poduzeća biti prekrivena prozirnom oblogom, kako bi se trajno zaštitila kao spomenik. Zgrada se nalazila 50 m etara od same crte razgraničenja, a zaposlenici su tjiekom rata radili u podrum im a srušene zgrade te svakodnevno izdavali novine p a m akar one bile u nakladi od svega 200 primjeraka. Put tram vajem dalje vodi ka Ilidži, jugozapadnom dijelu Sarajeva koji je bio u neprijateljskim rukama tijekom rata. N edaleko od Ilidže (5 km) nalazi se znamenito vrelo rijeke Bosne - iznimno lijepo uređeno izletište podno lgm ana do kojeg se dolazi širokom pješačkom cestom kojom voze fijakeri. N akon svih strahota, daleko najbolji dojam o svemu se dobija posjetom m uzeja Ratni sarajevski tunel, kojeg je osnovala obitelj Kolar. Muzej se nalazi pored Ilidže, u naselju Butmir, južno od sarajevskog aerodroma. Do samog m uzeja je iznimno teško doći p a više puta treba zatražiti pom oć građana za upute. Dovoljno je reći ‘tunel’ i svi znaju. Konačno dolazite do ulice Tuneli sa čije se sjeverne (lijeve) strane nalazi razrušena kuća obitelji Kolar u čijem podrum u i polukatu se nalazi muzej. Naime, Sarajevo je bilo u potpunosti okruženo neprijateljskim snagam a i približno 300.000 građana nije imalo nikakav doticaj s okolinom. Najtanji dio doticaja sa cijelim svijetom nalazio se na jugozapadnoj strani grada, upravo na m jestu aerodrom a. D užina i širina aerodrom a predstavljala je prostor koji je razdvajao građane Sarajeva od slobodnog teritorija (dijelova lgm ana i dalje Hercegovine). Područje aerodrom a je bilo u srpskim rukam a do srpnja 1992.godine. Tada UN preuzim a aerodrom uz odrednicu ugovora sa bosanskim Srbim a da će ga koristiti samo za svoje potrebe. Stanovništvo koje je kriom ice u noćnim satim a prelazilo preko aerodrom a bilo je stradalo od snajpera ili pak vraćeno sa strane UN-a nazad, budući da se on striktno držao ugovora potpisanog sa Srbima. Nakon što je više stotina građana nastradalo na aerodrom skoj pisti, rješenje je Armija BiH našla u prokopavanju tunela ispod aerodrom ske piste početkom 1993.godine. Projekt kom unikacije D-B (D obrinja - Butmir), završen je u siječnju 1993. Prokopavanje se vršilo s obije strane istovremeno, kom unikacija koordinacije prokopavanja je ostvarivana noćnim pretrčavanjem inženjera preko uzletno-sletne staze te je konačno krajem srpnja 1993.godine, nakon 4 mjeseca i 4 dana kopanja 24 sata dnevno iskopano oko 2.800 kubičnih m etara zem lje i tim e probijen tunel dužine 800 metara, prosječne širine 1 m etar i prosječne visine 1,5 metar.

Srbi su saznali za prokopavanje tunela tijekom cijelog vrem ena gradnje, a i poslije te su svakodnevno zasipavali granatam a cijelo područje. Srećom su bili neuspješni. UN je vjerojatno znao za tunel, ali tijekom cijelog rata nije htjeo reagirati, jer ‘nije im ao dokaza’. Čim je iskopan, iste noći je kroz tunel u Sarajevo ubačeno 12 tona ratnog materijala. Za prolazak kroz tunel, civilim a i vojnicim a je bila potrebna dozvola vojske koja se nije trebala plaćati. Tunelom se prenosila hrana, cigarete, lijekovi, nafta, m unicija, naoružanje, ranjenici i drugo. Poslije je napravljena i pruga kroz tunel koja je uveliko pom ogla bržem i lakšem transportu. Zbog visoke razine podzem nih voda i naglog kopnenja snijega u ovom prostoru, tunel je bio često poplavljivan. Iako su bile priključene pum pe za ispum pavanje koje su radile na agregate, ljudi su često morali gaziti i u vodi preko koljena. Tunel je bio zatvoren samo za vrijem e svakodnevnog održavanja - izm eđu 8 i 11 sati prijepodne. Prolazak ljudi kroz tunel se odvijao u dva sm jera naizm jenično tijekom dana. Grupe su se kretale izm eđu 20 i 1.000 osoba od kojih je svaka nosila približno 50 kilogram a u ruksaku. Razlozi prolaska ljudi kroz tunel bili su uglavnom nabava hrane i potom povratak u Sarajevo. Većim grupama je za prolazak kroz 800 m etara tunela trebalo i do 2 sata. Prosječno je kroz tunel prolazilo 4.000 ljudi dnevno. Transport m aterijala se obavljao noću, približno 20T tijekom jedne noći. Poslije je zbog nedostatka nafte u gradu kroz tunel proveden cjevovod, a zbog potrebe komunikacije i telefonski kablovi. M alo poslije provučen je i 12 Megawat-ni visokovoltažni kabel za potrebe napajanja Sarajeva strujom. Tunel je postao jako opasan za prolaz. D anonoćno srpsko granatiranje ulaza u Butm iru koji su se nalazili u podrum u kuće K olarovih i izlaza u garaži prve zgrade u Dobrinji u spoju sa visokonaponskom strujom, naftom, oružjem, eksplozivim a i vodom ,...

Ipak, tunel se uveliko koristio jer je bio jedina kom unikacija kojom je čak i predsjednik Predsjedništva BiH, Alija Izetbegovic, jednom prilikom izašao iz Sarajeva. Ovaj tunel spasio je 300.000 građana Sarajeva od srpskih logora, ubijanja i protjerivanja. Poslije završetka rata, tunel D-B je napušten te je počelo njegovo propadanje. Obitelj Kolar, u čijem podrum u je započelo kopanje tunela s butm irske strane, odlučila je sačuvati dio tunela, stvari koje su se koristile pri kopanju, m nogobrojne fotografije, karte pa čak i dokum entarni film o ratu u Sarajevu te sve zajedno pretvoriti u jedan autentični muzej koji će imati svoj povijesni, sim bolični i edukativni karakter. Sarajevo danas predstavlja ipak prvenstveno Baščaršija i stari dio grada. D uša ovog grada njegovi stanovnici nisu se niti nakon svih ovih strahota uveliko prom ijenili. I dalje ulicama odzvanjaju m nogobrojne šale u stilu ‘Nadrealista’ i ‘A udicije’. Sarajevo je grad mladih, grad kulture i sporta. U koliko im ate vremena, svratite putovim a ‘Indexa’, K em ala M ontena, ‘Bijelog dugm eta’, ‘Plavog orkestra’, ‘Zabranjenog pušenja’, ‘Crvene jab u k e’,...O p e rite lice na ‘krivoj česm i’, pogledajte sat ‘na kuli, kraj B egove džam ije’, posjetite ‘Vratnik, M altu, čitav svijet’, svratite na ‘fildžan viška’, pogledajte utakm icu na Koševu ili samo obratite pogled na ‘onu stranu ulice’, . ... Sarajevo se službeno kandidiralo za organizaciju XXI. Zim skih olim pijskih igara 2010.godine. Velika je vjerojatnost da ovaj grad to m ože i da će m u svijet dati svoju punu podršku u organizaciji koju će grad vjerojatno iskoristiti u potpunosti te se i dalje puno brže i bolje razvijati od svih ostalih dijelova razrušene B osne i Hercegovine. Zbog toga: ‘D obrodošli u Sarajevo!’.

KURNÄTI -NEPOZNATI ZNANAC “B ogovi su htjeli okruniti svoje djelo, p a su p o sljed n jeg dana o d suza , zvijezda i daha m ora stvorili Kornate. ”

Georg Bernard Shaw

’KORNATI’ Koje asocijacije u vama budi spomen tog imena ? Arhipelag, robinzonski turizam, nautički turizam. Sto o njima znamo? Sto mislite o njima? Što oni zapravo jesu? Čuli ste za njih i znate nešto o njima, vjerojatno ste ih vidjeli na nekom od spotova turističke zajednice, na telefonskim karticama, na poštanskim markama i zasigurno još negdje. Kumati jesu takvi kao što ih vidite, krševiti, puno otoka na malo prostora. To je najgušća otočna skupina na Sredozemlju. Evo par manje poznatih crtica o njima. Povijest zaštite u Kumatima seže u 1967.g. kada je područje Kumat proglašeno zaštićenim krajolikom i to sva četiri otočna niza - sitski, žutski, kumatski, te donji vanjski - piškerski. Kumati su proglašeni nacionalnim parkom 1980.g., ali samo kumatski i vanjski niz. Već tu se nameće pitanje imajući u vidu sličnosti u izgledu, načinu iskorištavanja zašto cijeli Kumati nisu uključeni u nacionalni park? Odgovor do kraja ne znam. Možda su ga znali tadašnji (1980.g.) inicijatori proglašenja nacionalnog parka. Koliko mi je poznato bilo je pokušaja pred par godina da se i taj dio uključi u Park.Bio je proveden referendum među vlasnicima Žuta i ostalih otoka koji dosad nisu uključeni u nacionalni park. Odgovor je bio negativan vjerojatno zbog nezadovoljstva radom Parka na dosadašnjem prostoru i straha (opravdanog) od smanjivanja njihovih prava kao vlasnika. Malo o imenu Hrvatsko ime prvi put se spominje 1435.g. i danas je službeno ime tog arhipelaga Kornati, međutim autohtono stanovništvo i

vlasnici Murterini i Betinjam kažu KURNATI, a za vlasnik a i stanovnika KURNATAR. Ja bih se priklonio tom obliku i specifičnom naglasku. Strmci-krune Još jedna mala crtica. U spominjanju Kumat često ćete čuti pojam klif za ono što uistinu nije klif nego strmac tj. više njih velikog jadranskog rasjeda. Klifovi nastaju prvenstveno djelovanjem mora tj. abrazijom. Kumatske okomite litice su zapravo paraklaza rasjeda, a abrazija je ipak sekundarni faktor. Autohtoni naziv za te strmce je krune. Najviša je 82 metra na otoku Klobučaru, a najduža 1350m. na otoku Mani. Pod njima se dubina spušta do 96 metara (pod Velim Rašipom). Mobiteli i antene - jesu Ii nužni i pod koju cijenu? Eto, zagazili smo lagano u 21 stoljeće koje mnogi nazivaju informatičkim dobom. Internet, mobiteli, Internet preko mobitela i ostale blagodati današnjice. Kumati su mjesto odmora mnogih ljudi pa tako i onih poslovnih koji svakodnevno nadziru poslovanje svojih tvrtki preko telefona. Da li je nužno omogućiti svima pa i njima signal mobilnih mreža na svakom koraku u Kumati i bilo gdje drugdje? Da li bi okolišu dobro pristajali višemetarski odašiljači? Naravno pokrivenost signalom se donekle može riješiti postavljanjem odašiljača na okolne otoke izvan Nacionalnog parka, ali ni tamo nisu baš melem za oči. No ima i u mobitelima dobrih strana osim zračenja i izgleda, naime oni povećavaju sigurnost i olakšavaju poziv u pomoć u slučaju nezgoda u što su se neki geografi imali

Pogled s Metline (237m) na uvalu Kravljačica i otok Levrnaku

prilike i sami uvjeriti (razmjena Zagreb Warszawa, akcija čišćenja - Kornati 2001).

rečeno). Za fotoaparat.

Kurnati skriveno planinarsko odredište ili malo o planinarenju

Geografija (pod)mor(j)a

Mada može izgledati smiješno planinarenje u Kurnati s obzirom da je najviši vrh (Metlina) visok svega 237m. zbog krša tj. oštrog kamenja ono to nije. Onima koji vole alpinističko ili ekstremno planinarenje primamljivije izgledaju strmci vanjskog niza otoka. More izgleda bolje za ublažavanje pada nego stijene ili zemlja, ali i pri padu u more može se slomiti vrat. Penjanje po strmcima nije preporučljivo zbog ugrožavanja ptica koje se gnijezde po pukotinama strmaca i zbog oštećivanja specifičnih biljnih vrsta kao što je dubrovačka zečina. Tko je pak za duže rute otok Kumat dug je 25km. Budete li krenuli po vrhu glavnog grebena (po samom vrhu antiklinale) od Opata do Proverse ili obrnutim smjerom prehodat ćete solidnu transverzalu (planinarskim rječnikom

svaki

slučaj

ponesite

Ako vam se sve to čini prizemno i plitko, a zaljubljenik ste u dubine i podvodnu fotografiju vi zaronite. Za vas ima mjesta u Kurnati bilo zimi bilo ljeti. Oni su zanimljivi za ronjenje stoga što se na više mjesta iz dubina dižu podmorska uzvišenja braci, po tome što uz vanjski niz otoka uza same strmce dubina pada čak do 96m.. Oni koji rone na dah, a pogotovo oni koji rone s bocama imati će što vidjeti. Ali oprezno! Amatersko ronjenje seže svega do 40 metra, a najbliža barokomora je tek u Splitu. Uz ronilačko odijelo neće vam biti hladno budući da temperatura mora kada je najhladnije iznosi 12-13 C što je ljetna temperatura Baltika. Ako ste i ekološki osviješteni uz to što ste strastveni ronilac možete iz podmorja izvaditi ponešto otpada. Za ronjenje s bocama potrebno je imati dozvolu koja se može nabaviti u upravi nacionalnog parka.

utopisi Speleološka geografija Kumati su vapnenačkog sastava krškog tipa reljefa koji obilježava velika poroznost. Tu su prisutne jame i spilje koje nisu previše istražene, što kopnene što podmorske. U Kumati su prisutni i ostali krški oblici škrape, kamenice, polja u kršu. U neke jame su gusari skrivali blago, po nekima su se naši didi igrali 'kauboja i Indijanaca' s Nijemcima i Talijanima kad su bili naših godina. Bili su 'Indijanci', ali su ipak pobijedili, a danas, ako ste dovoljno opremljeni i obučeni speleološke škole i slično možete se igrati Indiane Jonesa. Kruh naš svagdašnji U Kumati je malo tvrđi ali i slađi, evo zašto. Nađete li se slučajno krajem kolovoza u nekoj od kumatskih vala pitajte kod mještana i imati ćete priliku kušati sigurno neprskane čiste smokve svježe ili sušene, u uz njih domaće sredstvo za dezinfekciju (rakiju) od baš tih smokava. Tada i drača daje svoj plod-kupinu. Jesen je rezervirana za berbu čupanje maslina, izradu ulja i lignje. Ako se zateknete u Kumati zimi kada je sezona lova na tunje zamolite nekog od mještana da vam spremi ili bar pokaže divlji luk i divlju blitvu. To sigurno niste kušali, vjerujte odlično je. Zalijevali su ih samo kiša i more. Proljeće je vrijeme šparoga i cvjetanja kadulje. Uza sve te delicije da vam spomenemda na kurnatskim (škrtim) pašnjacima trči janjetina koja se hrani škrtom ispašom ,a pije kišnicu iz kamenica ili more. U Kumati ljeti rijetko pada kiša. Ljudi u Kurnati Prisutni su još od neolitika, a prva prava kolonizacija započinje s Ilirima. Prisutni su bili i Rimljani i Bizant. I danas ljudi žive u Kumati. To je specifičan oblik naseljenosti jer sadašnji većinski vlasnici imaju posjede na tri različite strane: na kopnu -Mođrave, na otoku Murteru i okolnim otocima te u

Kumati. Neki ljudi stalno (10-11 mjeseci u godini) žive u Kumati gdje imaju prijavljeno i mjesto stanovanja i prebivalište budući da su izvorom prihoda vezani uz Kumate. Drugi su pak vlasnici manje prisutni u Kumati jer su poslom više vezani za Murter. Ali i oni dolaze u vrijeme sezonskih radova ili preko vikenda. O toj tisućljetnoj naseljenosti Kumat svjedoče ilirski tumulusi, rimski ostaci na Maloj Proversi, Šipnatama, savmari kod Svršate i Lavse, ranokršćanske bazilike i utvrde Tarac. Siimma summarum Kumate je moguće posjećivati organizirano ili samostalno, ljeti ili u neko drago godišnje doba. Organizirano ljeti u sklopu jednodnevnog izleta razgledavanje brodom, osim strmaca i prolaska kroz njih upoznavanje s Kumatima, bit će samo površinsko. To je jeftinija varijanta ali koliko eura toliko muzike. Po mom skromnom mišljenju, ako ćete ih posjećivati, preporučio bih vam neko drugo godišnje doba koja itekako imaju svoje prednosti (vidi tekst). Pravih je Kumat možda sve manje, možda mi se to samo čini jer je sve manje Kumatara, a baš ti zimski Kumati i Kumatari su oni izvorni, oni koji su istukli mora i mora, nadrhtali se noćima i usadili sebe u to more, krš, maslinike i suhozide. Ljetni Kumati su, reklo bi se, odraz današnjice, modernog doba, turizma, glisera i mobitela. I oni su pravi ali .... Stari Kumatari su ih učinili onakvima kakvi su danas, da ih sačuvamo na radost budućim naraštajima i na ponos našim starima. Na kraju, ako vam se sve ovo čini lokal patriotski, ovdje su na nekim specifičnostima naglašene neke stvari i problemi koji su prisutni i drugdje, ne samo u Kumati i koji se tiču nas kao geografa. To su problemi o kojima bismo trebali razmišljati, kojima bismo se trebah baviti i rješavati ih. Stoga, slušajmo kako zemlja diše. Lovro Skračić

Krv, suze, znoj i smijeh.. O d dana kada smo krenuli na ovo putovanje padaju prijedlozi kako će se članak zvati. Naslov koji sam mu nadjenula sasvim odgovara svim događajima koji su uslijedili i o kojima ćete ovdje čitati. Krenuli smo, eto, 18. X. popodne. Istina, ne svi u isto vrijeme, a sastali smo se ujutro u Murteru gdje smo ostavili naše aute među kojima je i bio predsjednički Geoforce 1 - stožerni automobil K SG -a ili kako smo ga od milja zvali Crna pantera. Pokupovali smo zadnje sitnice, nakrcali pinicu (brod nacionalnog parka) i isplovili. N atpis "Nacionalni park Kornati" značio je ulazak u jednu veliku, novu i zasigurno nezaboravnu avanturu. Pomislili smo "Bože pomozi!", jer tada još nije bilo našeg zaštitnika Sv. M uje (čiju smo sektu osnovali odmah pošto nam se ukazao prilikom branja maslina, propovjedajući ljubav i mir među ljudima, ovcama, tovarima i maskama - "š" je namjerno). Pred nama je deset dana. Sami u divljim, daleko od vode, struje i telefona, prepušteni jedni drugima. Ljude koje poznajemo već par godina, tek tu smo uistinu počeli upoznavati. N a putu prema Kravljačici (mjesto na otoku Komatu) stali smo na otoku Lavsi gdje smo pomogli u berbi maslina a za uzvrat dobili ručak i večeru (tada nam se ukazao Sv. Mujo). Predvečer smo stigli u Kravljačicu i smjestili se u Lovrinu kućicu, najljepšu u uvali. Uokvirena borovima i oplakana morem, tih dana puno nas je naučila. Jerko je mučenički tri sata namještao poklopac W C školjke čiji patent su, prem a njegovim riječima, radili s ciljem da u čovjeku ubiju volju za životom. Mare i Zeljka su prale suđe a kad je pao prvi mrak uživali smo uz pjesmu i kuhano vino. Sljedeći dan započela je velika akcija. Zadatak nam je bio sakupiti smeće na jednom dijelu Nacionalnog parka. U grupama, sa rukavicama i vrećama, raspodijelili smo se po "kopnu" i otočićim a Sve je dobro krenulo, ali je loše završilo. Penta je otkazala poslušnost, Vučko se razbio i nakon što smo ga izvukli iz lokve krvi i malo uredili, po njega je došao policijski gliser i njega i njegovu pratnju odveo u noć... Svanuo je prekrasan dan, a mi smo se zaputili na Metlinu, najviši vrh Kornata (23 7m). Cijeli dan sm o skakutali po škrapama, ganjajući ovce, zmije i magarce. Toga smo se dana uputili i prema središtu zemlje kada smo se uz pomoć Danijelove oprem e spustili u 20-ak metara duboku jamu. Dolje smo snimili dokumentarac o krškim podzemnim oblicima, a nakon toga smo se preselili do velike M agazinove škrile (klizište). U podnevnim satima smo starom gajetom (tip broda) obišli strmce (krune) Velikog jadranskog rasjeda.I tako, more, vjetar, sunce, prošek...

Lovro ima pravo kad kaže da mu samo dobra žena fali. "Kad imaš ja ja svašta možeš napravit!'1, komentirao je Denis nakon što smo skužili da smo ih zaboravili kupiti. A budući da je nestalo i kruha, slijedećih smo g a dana sami pekli (ili bolje rečeno - pokušavali smo ga peći). Dok su dečki po Levmaci kupili smeće, cure su spremale spizu. Toga dana ni M ujo nam nije mogao pomoći u spašavanju kruha koji je prešao u stanje ugljena, tako da smo od užicanih jaja morali napravili tonu palačinaka koje smo jeli u raznoraznim slatko-slanim kombinacijama. Umor nas je lagano potjerao u krevete nakon čakulanja na taraci. Dečki su se prije zore na Lovrinu "zapovijed" dizali da dignu m riže koje su svako jutro bile sve punije, a došlo se i do zaključka da sadržaj dignute mreže pripada onima koji su je bacili. M ujo nam se smilovao, kruh nam u spjeva, mreže su pune, na otok dolaze berači m aslina Naučili smo i Morseovo pismo, kojim smo zbunjivali prolazeće brodove. Jerko, kao vrhovni svećenik, i Denis, kao ministrant, održavaju obred zahvale Sv. Muji na kojem svi prisustvujemo. Jednog hladnijeg dana Denis kupuje foru od Jerka - cijena - kupanje u moru - vjerujte, i po suncu je bilo svježe a toga dana ga nije bilo. Danijel je postao pravi ribar, baca i diže mreže, vadi ribe svih kalibara, vjera i rasa... Oko kuće maške - naš mačak Rapaić, debeli prasac izdajica, popalio nam je najbolji komad piceka i to kad smo bili najgladniji. Ali stići će ga Mujin papak,]exM ujo to od gore vidi sve... A vidio je Mujo i naših 200 vreća smeća koje smo danima sakupljali, riskirajući naše živote i zdravlje, je r smo među inim naišli i na razne vrste šprica i igli. Količina smeća bila je prevelika za kapacitete naših vreća tako da g a je još ostalo. Tako imamo razlog za skori povratak i nastavak započetog posla... Do kraja je bilo tu još svega - sva sreća najviše smiješnog i veselog, ali uskoro je došao i kraj. Koliko god nam je bilo žao, tješila nas je pomisao na ponovni dolazak, ali i na tuš, kavu sa šlagom i ostale blagodati civilizacije u koju nas je doveo zeleni leut. I ako jo š nekog vidim da m ore prlja, ima da nadrlja...

M arijana Miličić Lovro Skračić Jeronim Cimperšak Zigrović