Broj11 by Klub studenata geografije Zagreb

Zagreb, sijeÄ?anj 2014.

11. broj

IS jiie a io ia A n list Kluba studenata geografije Zagreb Zagreb siječanj 2014. 11. broj

Izdavač:

Glavna urednica:

Urednici:

Grafičko oblikovanje:

Lektura:

Tisak:

Naklada:

Klub studenata geografije Zagreb Geografski odsjek PMF-a Marulićev trg 19/2 10 000 Zagreb, Hrvatska 16meridijanksg@gmail.com

Jaka Ćosić

Petar Fijačko Tomislav Jogun Lucija Krpan

Tena Grgić

Petar Fijačko Tomislav Jogun Lucija Krpan

Tiskara Kasonić Vunarići 9, 10000 Zagreb, Hrvatska Tel/Fax: ++ 385 1 3881 860 www.kasanic.hr

130 komada

Časopis izlazi uz pomoć Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu i tiskare Kasanić te je besplatan za članove Kluba studenata geografije Zagreb.

Poštovani čitatelju, pred tobom je 11. broj „16. meridijana", ljubljenog časopisa Kluba studenata. Priča je počelo 1999. godine kada je odlučeno da, kao svaki pravi klub, KSG mora imati svoje glasilo. Svi su se mudro složili da se mora zvati ,,16.meridijan“ jer ipak smo u Zagrebu, ne. Ostatak priče je poznat. Časopis je redovito izlazio do svoga jubilarnog 10. broja, sada već davne 2009. godine. Tada je nastupila kriza; mijenjali su se urednici, mijenjao se sadržaj i onda je jednoga hladnog dana u siječnju 2013. godine časopis pao na pleća dviju nadobudnih studentica. Jedna je u međuvremenu postala predsjednica KSG-a, a druga vam eto piše uvodnu riječ. Put postavljen pred mene bio je sve samo ne lagan. Kretala sam iz početka. Bez previše znanja o tome kako i gdje započeti obratila sam se posljednjem uspješnom uredniku Mariju Krpaniću koji mi je dao par dobrih i poučnih savjeta, ali i ideja. Sljedeći korak je bio okupiti uredništvo za ovaj strašni pothvat oživljavanja nečeg što su svi već otpisali, lako sam od početka sumnjala da će se itko javiti, iznenadio me kolega s godine, Petar Fijačko, pa smo nas dvoje kratko vrijeme činili cijelo uredništvo. Imali smo neke početne ideje, neodređene i neoblikovane, ali su postojale. Uskoro nam se pridružila i Lucija Krpan, a brzo poslije nje i Tomislav jogun. Kako su dolazili, tako su unosili nešto svoje u sadržaj. Osim svojom dobrom voljom, doprinijeli su idejama, znanjima, a i radovima. Ovom prilikom bih im htjela zahvaliti. Ta vesela trojka me trpjela sve ove mjesece i zaista, samu sebe sam izluđivala, a ne mogu zamisliti kako je tek njima bilo. Nije uvijek bilo idealno i definitivno nije uvijek išlo kao planirano. Bilo je razočaranja, neslaganja, propalih ideja, neplan iranih promjena, ali i mnogo uspjeha. Nakon svega, mislim da smo napravili nešto na što možemo gledati s ponosom. Ipak, uspjeli smo tamo gdje drugi nisu. Ne mogu reći da mi to ne pruža malo zadovoljstva. U ovom broju smo pripremili mnogo zanimljivih tema. Na samom početku, napisali smo dvije-tri o Hrvatskom geografskom društvu i terenskoj nastavi. Zatim slijede aktivnosti KSG i EGEA-e Zagreb tijekom prošle akademske godine i radovi naših kolega s temama od Brazila do Rugvice. A u zadnjem dijelu - putovanja. Ako nisi do sad, možda se nakon čitanja ovih izvještaja i ti odvažiš na nešto slično, a onda nam dođi sve ispričati. Kao šlag na kraju, očekuje vas zabavna križaljka koja dokazano budi moždane vijuge. Dragi čitatelju, nadam se da ćeš biti zadovoljan ovim novim, preporođenim, brojem 16. meridijana. Cilj je bio zabaviti, ali i donijeti nešto novo i zanimljiva Nadam se da smo kao uredništvo to i uspjeli. ! sada je mom monologu stigao kraj. Htjela bih zahvaliti svima koji su nam pomogli u ovom pothvatu, kojem se ponekad nije nazirao kraj. Bez posebnog redoslijeda, hvala Nikoli Marijanu što nam je bez imalo vjere prepustio časopis, Mariju Krpaniću na savjeti ma i posuđenim časopisima, svim autorima koji su doprinijeli svojim radovima i člancima, asistentima koji su nas uputili na te iste radove, Teni Grgić koja je prihvatila posao grafičke urednice, svima koji su stalno pitali: „A kako napreduje časopis?“, predsjednici Butorac na podršci i veliko, neopisivo HVALA tiskari „Kasanić“ koja je tako velikodušno pomogla u objavljivanju časopisa. Glavna urednica,

Sadržaj

PMF - GEOGRAFSKI ODSJEK HG D..................................................................................................................................................... 6 Ankete o terenu.................................................................................................................................. 7 Članci o terenu................................................................................................................................ 10 Istra uzduž i poprijeko..................................................................................................................10 Terenska nastava Slovenija - Italija 2013.................................................................................. 11 Terenska nastava Slovenija - Istra 2013.................................................................................... 12 Terenska nastava Južna Italije 2013........................................................................................... 13 Terenska nastava BIT-a 2013......................................................................................................14 KLUB STUDENATA I EGEA ZAGREB Riječ predsjednice........................................................................................................................... 17 Aktivnosti KSG-a............................................................................................................................... 18 Crovveek 2 .0 ..................................................................................................................................... 20 Dani geografije u Z a dru ..................................................................................................................21 IDEA 2013......................................................................................................................................... 22 RADOVI STUDENATA Strategija ruralnog razvoja Baranje............................................................................................... 24 O pćina Rugvica - primjer uspjeha ruralnog p o d ru čja ..................................................................29 Gradovi Japana............................................................................................................................... 32 Stvaranje identiteta kroz ropstvo....................................................................................................35 Proizvodnja kokaina u Kolumbiji...................................................................................................... 37 PUTOVANJA O točna Odiseja 2012.................................................................................................................... 40 Lijepom našom na biciklima.............................................................................................................45 Berlin..................................................................................................................................................48 Putovanje u Ameriku......................................................................................................................... 50 Križaljka

16. MERIDIJAN

3EOG RAFSKI ODSJEK

RV A TSK O H

e o g r a fsk o

ruštvo

Hrvatsko geografsko društvo je

Društva bio je uzrokovan teškim

nacionalna strukovna geografska udruga osnovana 1897. godine, čime se svrstava u red najstarijih institucija takve vrste u ovom di jelu Europe. Društvo je osnova no s ciljem promicanja geografije

povijesnim prilikama u vrijeme Drugoga svjetskog rata. U poslijeratnom razdoblju, zala ganjem prof. Josipa Roglića i prof. Ivana Rubića, Društvo je obnov ljeno 1947. godine pod nazivom

kao struke, nastavnog predmeta i znanosti u Republici Hrvatskoj na način da priređuje i organizira znanstvene skupove, održava veze s drugim srodnim udrugama, izdaje

Geografsko društvo Zagreb. Go dine 1950. Društvo m ijenja naziv

znanstvene časopise i publikacije, vodi istraživačke i edukativne pro jekte, provodi učenička natjecanja na nacionalnoj i internacionalnoj razini te sudjeluje u raznim drugim aktivnostima vezanim uz geografi ju, znanost i edukaciju.

PO V IJEST Povijest Hrvatskoga geografskog društva seže u drugu polovicu 19. stoljeća. Kao godina osnutka uzima se 1897., kada je na poticaj prof. Petra Matkovića osnovano Geografsko društvo u Zagrebu. Nekoliko godina ranije prof. Matković, prvi sveučilišni profesor iz geografije u Hrvatskoj osnovao je i Katedru za geografiju, prvu službenu geografsku instituciju u Hrvatskoj. U to je vrijeme njezino osnivanje bilo iznimno važno jer je omogućila visokoškolsku nasta vu na hrvatskom jeziku, a utrla je i put znanstvenom geografskom istraživanju u Hrvatskoj. Dvije godine nakon osnutka, Geograf sko društvo se kao samostalna sekcija priključilo Hrvatskom naravoslovnom društvu. Nakon Prvoga svjetskog rata dje lovanje Društva je zamrlo. O b novio ga je 1929. godine prof. Artur Gavazzi i ujedno pokrenuo izlaženje Hrvatskoga geografskog glasnika. Još jedan prekid u radu

u Hrvatsko geografsko društvo, a 1982. se pretvara u Savez geograf skih društava Hrvatske. Godine 1991. Društvo je preustrojeno u Hrvatsko geografsko društvo, zadržavajući i svoj rad po ogran cima. Od 2003. godine Društvo djeluje kao savez stručnih udruga. Prošle, 2012. godine navršilo se 115 godina od osnutka i 65 godina kon tinuiranog djelovanja Hrvatskoga geografskog društva, što je popra ćeno znanstvenim skupom 15. studenog u Zagrebu pod nazivom „Geografija u sustavu znanosti i odgojno-obrazovnom sustavu“.

Č A SO P ISI H RVATSKO GA GEO GRAFSKO G DRUŠTVA: H RVATSKI G EO G R A FSKI G LA SN IK Godine 1950. tiskan je dvobroj 11-12 Hrvatskoga geografskog gla snika, obnovljenoga znanstvenog časopisa Geografskog društva Hrvatske, čime je nastavljen kon tinuitet publiciranja znanstvenih radova. Do 2002. godine časopis je izlazio jednom godišnje (uz iznimke 1952., 1954., 1971., 1974. i 1979. kada je tiskan kao dvobroj) do kada su objavljena 64 broja (volumena) časopisa. Od vol. 65 odnosno od 2003. se godišnje ti skaju dva broja časopisa. Do 2013.

godine ukupno je objavljeno 75 volumena (76 svezaka) Hrvatsko ga geografskog glasnika. Svi su brojevi (svesci) dostupni na por talu znanstvenih časopisa HRČAK.

redovni termin je ponedjeljkom

G EO G R A FSKI H O RIZO N T

Ljetni i zimski seminari za na

Hrvatsko geografsko društvo objavljuje i stručno-inform ativni časopis Geografski horizont od 1955. godine. Časopis je pokre nut u cilju širenja i obnavljanja geografskih znanja članova i šire javnosti te stvaranja priručnika u kojem u će se razm jenjivati in form acije nužne za kvalitetniju i efikasniju nastavu geografi je i popularizaciju geografske znanosti i nastavnog predmeta. Od pokretanja do 2012. godine uspješno je objavljeno 106 bro jeva časopisa. Popis svih članaka objavljenih u časopisu dostupan je na www.geografija.hr, a cjelo viti časopis od godišta 53, od nosno broja 1-2/2007 na issuu. com/h.g.d.

stavnike geografije organiziraju se od pedesetih godina prošloga

u 19 sati u predavaonici G eografskog odsjeka.

SEM IN ARI, KO N G RESI I E K S K U R Z IJE

stoljeća. Neki od posljednjih te renskih ljetnih seminara održani su u Lici, delti Neretve i Bosni pod vodstvom profesora s Geo grafskog odsjeka u Zagrebu. Na zimskim seminarima raspravlja se 0 metodici nastave i usavršavanju nastavnika geografije u srednjim 1 osnovnim školama, a prosječno sudjeluje oko 500 geografa. Do danas je održano i 5 hrvatskih geo grafskih kongresa. Stručne ekskur zije također imaju dugu tradiciju, a zadnjih godina ih organizira prof. dr. sc. Zoran Stiperski - odredišta putovanja su države različitih kon tinenata, kao što su Brazil, Japan, Južna Afrika, Indija, Rusija i Mon golija, Kenija i Tanzanija.

N A TJECA N JA IZ G EO G RA FIJE

O ST A LE A K TIV N O ST I HRVATSKOGA GEO GRAFSKO G DRUŠTVA:

Pokrenuta su 1994. godine, u su radnji s Ministarstvom prosvjete i sporta. Kontinuirano se održavaju 20 godina, u organizaciji MZOS-

GEO G RAFSKI P O N E D JE L JA K

a, Agencije za odgoj i obrazovanje (prije Zavod za školstvo) i HGD-a.

Tribina pod nazivom Geografski

Na školskoj razini sudjeluju tisuće

1947.

učenika, dok je županijska razina

godine. Do danas je održano više

limitirana financijskim mogućno

ponedjeljak pokrenuta je

od 920 stručnih, znanstvenih te

stima županija i upravnih grado

znanstveno-popularnih predavanja domaćih i inozemnih predavača.

va. Na državnim natjecanjima su djeluje oko 140 učenika i učenica

Uz geografske teme zastupljene su i

od 5. do 8. razreda osnovnih i od

teme iz geografiji srodnih znanosti,

1. do 4. razreda srednjih škola iz

teme o nastavnim i metodičkim

svih županija Republike Hrvatske.

pitanjima.

Godine 2009. i 2011. najbolji

Tribina

javna,

16. MERIDIJAN

učenici predstavljali su Repu bliku Hrvatsku na regionalnim geografskim olim pijadam a u Poljskoj i Češkoj. No posebno se ističu rezultati sa svjetskih ge ografskih olim pijada održanih 2010. na Tajvanu, 2012. u N je mačkoj i 2013. u Japanu. Prve i - “: : r - : r .c ; =Tajvana donijeli su Petra Lacković i Karlo Lugomer. U Kolnu je najuspješnija bila K a tarina Pavlek osvojivši srebrnu medalju. Posljednja olim pijada u Kvotu bila je ujedno i najuspješ nija je r je hrvatska reprezentaci ja ukupno zauzela drugo mjesto. Zlatne m edalje osvojili su Mislav Glibo i Petra Pajtak, koja je od ove godine studentica na G eo grafskom odsjeku. Srebrne su medalje osvojili Vedran M ihal i ponovno Katarina Pavlek, tako đer nova studentica geografije. Stariji olimpijci Petra Lacković i Karlo Lugomer već su dokazali svoje sposobnosti na studiju ge ografije, a zasigurno će njihovim stopama krenuti i mlađe kolegice. Uz širenje geografskih znanja i

LITERATU RA I IZV O R I

vještina, natjecanja imaju veliku važnost u popularizaciji nastav nog predmeta i geografske zna nosti, a među učenicima srednjih škola selektiraju kandidate za upis na studij geografije na Geografski odsjek PMF-a Sveučilišta u Zagre

Hrvatskog geografskog dmšt\’a

(ur.

Spevec, D.; Vuk, R.), Hrvatsko geograrNjegač, D„ 1997: Hrvatsko geografsko društvo (1897.-1947.-1997.), Hrvatski geografski glasnik 59, 3-12. Pepeonik, Z„ 1995: Razvoj geografije u Hrvatskoj od njene institucionaliza cije do danas, u: Geografija u funkciji razvoja Hrvatske, zbornik radova, 1. hrvatski geografski kongres (ur. Pepeo nik, /.,), Hrvatsko geograf sko društvo, Zagreb, 12-18. Sić, M„ 1980: Izvještaj o 30. godišnjem razvoju GD Hrvatske, u: Spomen zbor nik o 30. obljet nici Geografskog društva Hrvatske 1947 - 1977 (ur. Sić, M.j, Geografsko društvo Hrvatske, Zagreb, 11-17. Vuk, R„ 2012: Osnivanje i rad Hrvat skoga geografskog društva, u: Geo grafija u sustavu ziianosti i odgojno-

bu te na studij geografije na Odjelu za geografiju Sveučilišta u Zadru. Članstvo u Hrvatskom geo g r a fs k o m d ru š tv u Redovni članovi Hr vatskoga geografskog društva mogu biti fizičke ili pravne osobe koje plaćaju godišnju članarinu (50 kn za studente), a počasne članove bira Skupština na prijedlog Upravnog odbora, čime se oslobađaju obveze plaćanja članarine. Svi članovi udruge dobi vaju časopise (Hrvatski geograf ski glasnik i Geografski horizont) k o je izd aje H rv atsko g e o g ra f sko društvo, a m ogu d o biti i o stale p o g o d n o s t i prem a od lu ci U pravnog od bora.

sko društvo, Zagreb, 9-15. Hrvatsko geogi-afsko društvo, Povijest društva, http://www.hagede.hr/index. php/en/povijest-drustva (11. 6. 2013.) Hrvatsko geografsko društvo, Statut, http://w w w .hagede.hr/in dex.php/en / statut (11. 6. 2013.) Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Čestitka ministra Fuchs-a hr vatskom geografskom timu na posti gnutom uspjehu na Svjetskoj geograf skoj olimpijadi, http://public.mzos.hr/ Default.aspx?art=10126 (28. 9. 2013.) Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Ministar čestitao učenicima na uspjehu postignutom na 9. svjetskoj ge ografskoj olimpijadi u Kolnu, http://public.m zos.hr/D efault. aspx?art= 11953 (28. 9. 2013.) Portal za škole, Hrvatski srednjoškol ci osvojili 4 medalje na 10. svjetskoj Međunarodnoj geografskoj olim pijadi, http://www.skole.hr/vijesti/ skolstvo?news_id=8770 (28. 9. 2013.)

obrazovnom sustavu, knjiga sažetaka, znanstveni skup povodom obilježa vanja 115. godišnjice osnivanja i 65. godišnjice kontinuiranog djelovanja

Tom islav Jogun, GIS

USPJEŠNOST T I M N t K I NASTAVI U AKADEMSKO] GODIN! 2012./2013. Na samom kraju posljednjeg dana terenske nastave, među studentima je provedena anketa sa svrhom dobivanja odgovora na pitanja o općoj uspješnosti terenske nastave, zadovoljstvu istom te željama i prijedlozima studenata za poboljšanje budućih terena. Rezultati istraživanja biti će tekstualno ili grafički Broj ispunjenih \ prikazani u nastavku. Voditelji Destinađja Cijena (kn) anketa No, najprije će se na vesti prostorni obu 245,00 38 Prelogović, Župane Istra A hvat pojedinih terena Istra/Slovenija 600,00 30 Jakovčić, Spevec, Vuk B (zajedno s njihovim 45 Toskić, Orešić, Curić Istra 70,00 C voditeljima), okvirni 935,00 11 Opačić, Zagoda Južna Hrvatska D novčani iznos kojim su

E \ F

Stiperski, Šakaja, Njegač Pejnović, Lukić

Južna Italija Slovenija/Italija

3,65

4,3

3,82

4,55

3,34

4,56

3,68

3,53

4,29

4,09

4,36

4.16

4,58

4,13

4,47

4,36

3,83

3,64

3,26

4,07

3,93

4,45

3,61

4,32

Susretljivost voditelja nastave na samom terenu Motiviranje studenata od strane voditelja na samom terenu Odabir stručnih suradnika na terenu

3,82

4,53

4,69

4,55

4,58

4,68

3,05

3,86

3,51

4,45

3,92

4,6

3,92

4,17

4,07

4,18

3,92

4,84

Ukupna uspješnost terenske nastave

3,82

4,1

4,31

4,27

4,28

4 ,2 4 /

Pravodobnost informiranja studenata o njihovim točnim zadacima na terenskoj nastavi Odabir lokacije terenske nastave Odabir smještajnih objekata na izabranim lokacijama Organizacija terenske nastave na samom terenu

36 25

900,00 650,00

16. MERIDIJAN

studenti participirali te broj ispunjenih anketa na pojedinom terenu.

Kod o cjen jiv an ja p o je d in ih segm enata organizacije i proved be terenske nastave studenti su b ili n ajza d o voljn iji susretljivošću vod itelja nastave na sam om terenu, ali treba napom enuti da se i sveukupna p ro sječn a o cjen a (4,11) sm jestila u gabarite vrlo dobrog, i to p ri ličn o čvrsto.

PMh - GtUljKAhSKI UUbJtK

Protekla terenska nastava bila je :

N ažalost, rezu ltati isto tak o p okazu ju da se v ećin a stu d en ata (5 6 ,2 2 % ) u o p će ne p rip rem a za stru čn i dio teren sk e nastave ili za to odvoji

Q višednevm izitt s previađavajDćooi zabarauu slobodno vrijeme a kombinacija pasivnog rada i zabaveu slobodno vrijane l kombinacija aktivnog rada i zabave u slobodno vrijeme

tek n ek o lik o sati (2 3 ,2 4 % ). U tjeh u nu de p o d aci, vid ljiv i n a jed n o m od sljed ećih g ra fičk ih p rik aza, da je v ećin a stu d enata za idealnu teren sk u nastavu sp rem n a izd v o jiti p u no više vrem en a za vlastitu p rip rem u stru čn o g d ijela teren a. Sto se tiče izn o sa stud entske p a rticip a cije , ovisno o aranžm anu p o je d in o g teren a, ta se c ije n a k retala od 7 0 ,0 0 do 9 3 5 ,0 0 kun a. O p ći je u tisak (7 7 ,3 0 % ) da su izn o si p a rticip a cije b ili p rim jeren i, iako se s tim ne bi slo žili stu d enti k o ji su su d jelovali na teren sk o j nastav i B i D, a k o ji sm atraju (s 56,6 7 % i 9 0 ,9 1 % ) te izn o se prevelikim a.

Biste li ponovno išli na isti teren?

Zadovoljan/na sam postojećom satnicom terenskih nastava. 100% 90% 80% 70% 60% 50% 40“ o 30% 20% 10% 0%

ONE BDA

QNE ■ DA

Zbog smanjenja troškova terenske nastave i povećanja terenskih sati spreman/na sam hotelski smještaj i prehranu zamijeniti smještajem niže kategorije.

Studenti bi trebali biti direktno uključeni u organizaciju terenske nastave.

•

Za idealnu terensku n ištavu spreman/na sam izdvojiti puno više vremena u vlastitu pripremu za stručni dio terenske nastave.

Za idealnu terensku nastavu spreman/na sam izdvojiti veća financijska sredstva.

100% 90% 80» o “

□N E

60° o

DNE

■ DA

50%

BDA

40« o 30° t,

20» o 10%

Također, oko 60% studenata misli da bi terenske nastave trebale biti organizirane tako da cijela studijska godina zajedno odlazi na određenu destinaciju, dok se preostali postotak gotovo ravnomjerno raspodijelio u mišljenjima da bi terenska nastava trebala biti organizirana po principu sve godine studija izmiješano, odnosno po grupama unutar studijske godine. Više od polovice (55,14%) ispitanih studenata misli da bi se terenska nastava trebala provoditi u vremenskom periodu od 5-6 dana, gotovo četvrtina (24,32%) misli da bi trebala trajati više od 6 dana, a samo 3,78% ispitanika misli da bi se terenska nastava trebala p_ovoditi u obliku nekoliko jednodnevnih izleta. / STRUČNE I PRAKTIČNE V JEŠTIN E VEZANE UZ K O L E G IJE (kartiranje, anketiranje itd.) ZNANJA O PROSTO RU U K O JE M SE ODRŽAVA TEREN SKA NASTAVA V JEŠT IN E KOMUNICIRANJA, PREZENTIRANJA, TIM SK O G RADA, IZRADE PRO JEK A TA NE ZANIMA M E UNAPRJEĐIVANJE ZNANJA I VJEŠTIN A , VEĆ ZABAVA U \SLOBODNO V R IJE M E

42,11%

50,00%

77,78 %

45,45%

50,00%

72,00%

76,32%

63,33%

64,44 %

81,82%

80,56%

76,00%

23,68%

46,67%

42,22%

36,36%

44,44%

28,00%

5,26%

13,33%

6,67%

9,09%

0,00%

F \

Prijave studenata, po mišljenju njih samih, treba le bi se vršiti kod asistenata/profesora u zakaza nom terminu (56,52%), odnosno preko intemeta (39,13%). Javno izvlačenje prijavnica (4, 35%) nije odgovarajuće rješenje za prijavu terenske nastave. Iako ovdje prikazani rezultati provede nog istraživanja već nameću određene logične zaključke, ostavljamo Vam prostor da one ključ

ne donesete sami.

Petar Fijačko, Baština i Turizam

16. MERIDIJAN

CLANCI O TERENU Istrom uzduĹž i poprijeko Terenska nastava Slovenija i Italija 2013 = Terenska nastava Slovenija i Istra 2013. Terenska nastava JuĹžna Italija 2013. Terenska nastava BIT-a 2013. god.

ČLANCI 0 TERENU

Istrom uzduž i poprijeko dolina rijeke Pazinčice. Nakon razgledava nja i kraće pauze zaputili smo se prema Bu zetu, čiji se stari dio grada nalazi na brdu. U Buzetu smo nakon slobodnog razgledavanja imali pauzu za ručak, no kako je bila nedje lja, morali smo se zadovoljiti obrokom iz pe kare. Nakon „ručka“ vozili smo se dolinom rijeke Mirne odakle smo imali lijepi pogled na Motovun, grad poznat po filmskom fe stivalu. Krenuli smo se prema Bujama, no

SI. 1 : Arena u Puli Terenska nastava. Tema o kojoj smo svi neprestano brujali već od prvih dana studija geografije. Unatoč našoj znatiželji tijekom cijele godine, tek smo neposredno prije putovanja saznali kamo točno idemo. Naša destinacija bila je Istra, profesor zadužen za nas „brucoše“ bio je prof. Orešić, a rutu i autobus dijelili smo s prvom godinom diplomskog studija GlS-a i nastavničim smjerom geografija - povijest koji su bili pod „koman dom“ prof. Toskića i prof. Curica. Krenuli smo ujutro s autobusnog kolodvora u Zagrebu. Atmosfera u autobusu bila je odlična te je uz zezanciju i razgovor vrijeme brzo pro lazilo. Naše prvo odredište bila je Rijeka. Iskrcavanje iz autobusa bilo je na Trsatu, odakle smo krenuli u našu ekspediciju Rijekom. Nakon razgledavanja crkve Gospe Trsatske i šetnje parkom spustili smo se mnogobrojnim stubama Petra Kružića do riječke Delte. Nakon kraćeg obilaska samog grada imali smo slobodno vrijeme u kojem je većina nakon ručka pohrlila što bliže moru. Vrijeme je bilo dosta oblačno pa je svima bilo jasno da će nas prije ili kasnije oprati kiša, no to nikome nije pokvarilo raspoloženje. Na našu sreću nebo se otvorilo tek nekoliko minuta nakon što smo se ponovo ukrcali u naš dvokatni autobus i kre nuli dalje. Sljedeća stanica je bilo simpatično mjestašce Raša gdje smo se samo kratko zaustavili. Momci su kratko pogledali lokalnu nogometnu utakmicu, a potom smo se zaputili prema Labinu. Nakon kratkog ra zgledavanja i uživanja u istarskom krajoliku i starim , kam enim uli cama Labina uputili smo se prema Poreču i našem hotelu. Vozili smo se sporednim cestam a kroz istarska sela, jedva prolazeći pored kuća, zbunjenih stanovnika i raslinja uz cestu, pri čemu je naš vozač m o rao pokazati sve svoje um ijeće upravljanja autobusom. U večernjim satima sretno smo stigli do hotela. Nakon večere ostali smo se družiti po hotelskim sobama te je v e ć in a d o sta ra n o o tiš la na sp a v a n je . Sljedećeg jutra krenuli smo u Pazin. Zadivila nas je veličanstvena

profesori su odlučili malo promijeniti rutu pa smo umjesto u Buje otišli u Grožnjan. U Grožnjanu smo prošli kroz tunel koji je nekoć bio dio stare željezničke pruge Parenzane. Samo mjesto nas je zapanjilo svojom ljepotom i fe nomenalnim pogledom. S jedne strane pre ma moru, a s druge prema Motovunu i dolini Mirne. Nakon cjelodnevnog razgledavanja vratili smo se u hotel kasno poslijepodne pa smo imali nešto slobodnog vremena. Neki su bili dovoljno hrabri da se okupaju, dok su drugi otišli malo istraživati Poreč. Nakon ve čere svi smo se okupili na obližnjoj plaži te se zabavljali uz pjesmu duboko u noć. Treći dan bio je za mnoge vrhunac terenske nastave. Na rasporedu je bilo razgledavanje Nacionalnog parka Brijuni, no prije samih Brijuna na redu je bila Pula. Naravno, razgledavanje smo započeli veličan stvenom Arenom nakon koje smo pješice nastavili kroz stari dio grada gdje smo vidjeli mnoge znamenite spomenike i crkve. Poslije Pule stigli smo u Fažanu odakle smo brodom došli do famoznih Brijuna. Otok Veliki Brijun obišli smo vožnjom u vlakiću te smo tako imali svojevrstan safari. Na otoku smo vidjeli mnoge egzotične životinje te najstarije golf igralište u Hrvatskoj. Poslije vožnje razgledali smo Muzej Josipa Broza Tita, a nakon kratkog uži vanja u suncu i moru došlo je vrijeme da napustimo ovaj otočni raj. Našu posljednju večer proveli smo slično kao i prethodnu, iako u nešto manjem broju jer je mnoge svladao umor. Tek posljednjeg dana razgledali smo naše sjedište, Poreč. Uz veselog vodiča prošli smo cijelu povijesnu jezgru, posebice znamenitu Eufrazijevu bazili ku. Potom smo se zaputili prema jami Baredine. Jama je bila veličanstvena. Njenu unutrašnjost krasili su mnogi podzemni krški oblici, kristali i rijetki primjerci podzemnog životinjskog svijeta. Nakon povratka na Zemljinu površinu prošetali smo prema ostacima povijesne utvrde Monkodonje. Ne koliko kolega prisjetilo se knjige „Kratki izlet“ čiji glavni junaci također tra gaju za izgubljenim gradom u Istri te smo diskutirali je li možda i sam pisac dobio inspiraciju zbog ovog mjesta. Saznali smo d aje prije nekoliko tisuća godina Monkodonja bila vrlo važan grad. Zapanjila nas je njena veličina i ostaci samih zidina. Nakon kraćeg istraživanja krenuli smo prema našem posljednjem odredištu, Rovinju. Ondje smo sami razgledavali grad te nešto prigrizli prije povratka. Zadnje trenutke studenti su iskoristili za kupnju su venira i fotografiranje, dok su se neki zabavljali hraneći galebove. Došlo je vrijeme povratka. Svi smo bili tužni što je došao kraj ovom predivnom iskustvu, ali i sretni jer smo proveli prekrasno vrijeme zajedno sa svojim kolegama. Ivan M artinić, 2 .godina

16. MERIDIJAN

Terenska nastava Slovenija i Italija 2013 Na terensku nastavu u Sloveniju i Italiju išli su studenti 1. godine diplomskoga studija Prostorno planiranje i regionalni razvoj, dio studenata 3. godine preddiplomskoga istraživačkog studija geo grafije te integriranog studija geografije i povijesti. Nastava je tra jala od 27. do 30. svibnja 2013., a voditelji su bili prof. dr. sc. Dane Pejnović i doc. dr. sc. Aleksandar Lukić u suradnji s asistenticom PetromRadeljak. Relativno mala, ali raznolika ekipa krenula je ujutro u 7 sati s tradicionalnog term inala za terenske nastave profesora Pejnovića - s parkirališta ispred Boćarskog doma. Zanimljivo je i pohval no da nitko nije kasnio. Odmah po ulasku u m ini-bus voditelji su posegnuli za arsenalom svoga enciklopedijskog znanja kojim su oba sipali studente tijekom većine putovanja. Nekima je to bilo naporno pa su gledali unutarnju stranu svojih kapaka, dok su drugi slušali i intelektualno se bogatili. M eđutim, atmosfera je tijekom cijele n a stave bila radna i profesionalna, kako i priliči uzornim akademskim građanima. Tijekom prvog dana prijeđen je najdulji put: Zagreb - op ćina Podčetrtek (istočna Slovenija) - Ljubljana (središnja Slovenija) - Robidišče (najzapadnije naselje Slovenije). Odmah na početku pri vožnji pograničnim područjem Hrvatske i Slovenije m ogla se u oči ti izrazita kvalitativna razlika u izgledu kulturnog pejzaža. D ok su s hrvatske strane prevladavale zapušte ne okućnice i poljoprivredne površine, sa slovenske je strane sve bilo mnogo

vodstvom dvoje geografa počelaobnavljati Robidišče, pretvorivši ga u eko-turističko naselje. Danas Robidišče ima desetak stanovnikapaje lako zaključiti da je dolazak studenata umnogostručio taj broj. Drugi je dan započeo predavanjem u Tolminu o Lokalnim ak cijskim grupama (LAG). Nakon toga je posjećen Kobarid, gdje je prvo odredište bila jedna od najvećih ekoloških mljekara u Sloveniji, Plani ka. Ondje je objašnjena suradnja s kooperantima u proizvodnom lancu, potom je ponuđena degustacija sireva i drugih m liječnih proizvoda, a u muzeju je održana interaktivna prezentacija o povijesti i prirodnogeografskim obilježjima područja te proizvodnji sira. Skupina se zatim „raspala“ na malobrojnije avanturiste koji su se odlučili za rafting na Soči, koja glasi kao jedna od najrenomiranijih rafting-destinacija još od vremena bivše Jugoslavije. Druga, brojn ija skupina posjetila je c rkvu sv. Antuna gdje je pokopano više od 7 000 žrtava iz Prvoga svjetskog rata. Na dugoj šetnji kroz šumu iznad Kobarida studenti su vidjeli arheološke iskopine Tonocovoga grada iz bakrenog doba te je d in stven prirodni fenom en - slap Kozjak u kupoli od sedim entnih stije na. Dvije su se grupe u poslijepodnevnim satima ponovno sastale u Kobariškom muzeju posvećenome Prvom svjetskom ratu. M oto mu zeja - „Zbogom oružje“ - zaista se usjekao u pam ćenje posjetiteljim a zbog impresivnih ratnih artefakata. Prije noćenja u Robidiščuđom aćinski je bračni par održao predavanje o revitalizaciji naselja.

uređenije i razvijenije. Slovenci su očito vješto iskoristili fondove EU za razvoj pograničnih područja, o čemu je preda vanje održao načelnik općine Podčetrtek, PeterM isja. Za geografe je bilo interesan tno čuti iskustva iz prve ruke je r će danas-sutra hrvatska pogranična područja imati sličnu m ogućnost razvoja. Načel nik je bio raspoložen pa je grupi kasnije pokazao osnovnu školu, vrtić, sportsko igralište, novu m ultifunkcionalnu sport sku dvoranu, nadaleko poznate topli ce - Terme Olim ia, samostan u Olimju, čokoladnicu te golfske terene.Sljedeća je postaja bila Ljubljana, gdje su dom aćini bili kolege s Odjela za geografiju na Fi lozofskom fakultetu. Nakon predavanja obavljen je obilazak Ljubljane uz stručno vodstvo profesora Rebernika. Obilazak je uključio razgledavanje cijelog grada - od centra, parka Tivoli, novijih stam benih četvrti, trgovačkog centra i poslovne zone sve do ljubljanskog slama. Ovo zadnje uopće n ije ličilo na divlju četvrt, nego je izgledalo poput m orfoloških cje lin a k o je sučeste u hrvatskim gradovim a.Završno odredište prvog dana bilo je najzapadnije nase lje Slovenije, Robidišče, gdje su studenti dvaput prenoćili u zasebnim kućama. Robidišče je prije nekoliko desetljeća potpuno izumrlo zbog nepovoljnog položaja na„periferiji periferije“. Ovu je sintagmu teško shvatiti ako se ne doživi, a najviše je poteškoća s tim imao naš vozač mini-busa. Kakogod, prije petnaestak je godina skupina volontera pod

16. MERIDIJAN

SI. 1: Podčetrtek

Treći je dan započeo posjetom Škocjanskim jamama, špiljskim susta vom pod zaštitom UNESCO-a od 1986. godine. Nakon šetnje kroz dio špilje koji je bogat raskošnim stalaktitima, stalagmitima i stupovima, na red je došla posebnost zbog koje je nacionalni park uvršten na popis UNESCO-a - podzemni kanjon s rijekom. Sljedeće je odredište bila vinska regija Goriška Brda i naselje Šmartno, čija je jezgra spomenik kulture. Cijelo je područje vrlo nalik unutrašnjoj Istri - po kulturnom

ČLANCI 0 TERENU

pejzažu, ali i submediteranskoj klimi i vegetaciji. Poslije obilaska jezgre naselja, studenti su tijekom šetnje do vidikovca saznali da su trešnje u tom području barem jednako važan poljoprivredni proizvod kao grožđe te da im je čak posvećen praznik. S visokog vidikovca pružio se lijep pogled na cijelo područje koje se nalazi blizu talijanske granice. Sredi šte regije, Nova Gorica, zapravo je morfološko-funkcionalni produžetak talijanskog grada Gorizie, koja je završetkom Drugoga svjetskog rata podijeljena između tadašnje Italije i Jugoslavije. Budući d a je riječ o vin skoj regiji, nezaobilazno je bilo posjetiti kompleks podruma i kušaonice Vinska klet Goriška Brda. Ondje je domaćin objasnio način proizvodnje vina i važnost slavonskoga hrasta kao sirovine za bačve, a tijekom degustacije moglo se naučiti o kulturi pijenja vina. Noćenje je bilo u hotelu u Sempeteru pri Gorici. Četvrti, posljednji dan terenske nastave odrađen je u talijan skom Trstu. Planiran je i posjet Piranu, ali nije bio realiziran zbog ne dostatka vremena.Budući da je Trst najvažnija sjevernojadranska luka, upoznavanje grada započelo je vožnjom brodom preko Tršćanskog za

ljeva, gdje su se mogle vidjeti lučke funkcije. Brod je pristao nedaleko od glavnoga trga u Trstu, koji je bio polazište obilaska grada s turističkim vodičem. Na tom obilasku mogle su se vidjeti znamenitosti poput Ponte Rossa (nekadašnjega kultnog odredišta za kupovinu), ostataka rimskog teatra, kazališta GiuseppeaVerdija, gradske vijećnice i fontane 4 kon tinenta. Zatim je posjećeno Sveučilište u Trstu gdje su kolege geografi održali predavanje, a kasnije su organizirali posjetdrugim dijelovima grada. U središtu interesa bila je stara luka i srednjovjekovna katedrala sv. Justa, zaštitnika Trsta. U skladu s planiranim smanjenjem intenziteta nastave odlučeno je o direktnom povratku u Zagreb do otprilike 20 sati. U konačnici, bila je to vrlo sadržajna i poučna terenska nasta va. Ponekad je bilo naporno, ali to je očekivano s obzirom da je riječ o terenskoj nastavi, a ne običnoj ekskurziji. Budući da je vrijeme iskori šteno maksimalno, svatko je mogao pronaći svoje interese te je ukupan dojam d a je terenska nastava provedena uspješno. Tom islav Jogun, GIS

Terenskanastava Slovenija i Istra 2013. Od 25. do 29. svibnja 2013. godine na području Istre i Slovenije održa na je terenska nastava za studente 1. godine integriranog nastavničkog studija geografije i povijesti te povijesti i geografije, 2. godine integrira nog nastavničkog studija geografije i povijesti te 1. godine diplomskog nastavničkog studija geografije. Terensku nastavu vodili su doc. dr. sc. Martina Jakovčić, doc. dr. sc. Dubravka Spevec i doc. dr. sc. Ružica Vuk, a suradnik je bio znanstveni novak - asistent Ivan Šulc, mag. geogr. Organizacija terenske nastave započela je početkom travnja, nakon što je Vijeće Geografskog odsjeka potvrdilo iznos subvencije Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i Geografskog odsjeka za izvedbu terenske nastave. Nastavnici i suradnici su se prema međusobnom dogovoru ras poredili po studijskim grupama koje će voditi, pri čemu su spojene po jedine manje studijske grupe na diplomskim smjerovima i na integrira nom nastavničkom studiju geografije i povijesti radi smanjenja ukupnih troškova terenske nastave po studentu. Tako je ostvarena suradnja vo ditelja ove terenske nastave koja je okupila više nastavničkih smjerova. Voditelji ove terenske nastave održali su nekoliko sastanaka na kojima su dogovorili prostor odvijanja, program i ciljeve terenske nastave (spe cifične za nastavnička usmjerenja): (1) upoznati prirodno-geografska i društveno-geografska obilježja prostora, probleme prostornog razvoja Istre i upravljanja prostorom (metodama stručnog vođenja i promatra nja), (2) razvijati vještinu sažimanja stručnih sadržaja i vještinu usmene prezentacije zadane teme, i (3) razvijati model terenske nastave kojeg budući nastavnici mogu primijeniti u vlastitom radu. Nakon definiranja programa kontaktirana je turistička agencija koja je bila zadužena za tehničku izvedbu terenske nastave (rezervacija smješta ja, najam autobusa, kupnja ulaznica). Početkom svibnja voditelji teren ske nastave održali su sastanak sa sudionicima na kojem su ih upoznali s programom, ciljevima i zadacima terenske nastave. Studenti su prije početka terenske nastave trebali napisati seminarski rad na zadanu temu (44 teme). Seminarske radove pregledali su voditelji terenske nastave, vratili na doradu i napisali sugestije za prezentiranje radova na odabra nim dionicama i lokalitetima na terenskoj nastavi. Tijekom same teren ske nastave na temelju izlaganja voditelja i suradnika terenske nastave te izlaganja studenata, rukovodeći se nastavnim programom geografije za osnovne i srednje škole, studenti su svaki dan trebali voditi terenski dnevnik u kojem je bilo potrebno transferirati stručne sadržaje i nastav ne sadržaje, odvojeno za učenike osnovne i srednje škole.

Prvi dan terenske nastave (25. svibnja) uključio je stručni obilazak Opa tije, Raše i Labina. S obzirom na prolazak dijelom dionice autoceste Zagreb - Rijeka i dijelom stare Lujzinske ceste, studenti su upoznati s važnošću s ogrankom b koridora V, historijskogeografskim značenjem starijih cestovnih prometnica koje su povezivale Karlovac i Sjeverno hr vatsko primorje i suvremenim nepovoljnim društveno-gospodarskim procesim uz njih, kao posljedicom izgradnje suvremene autoceste. U Opatiji su studentima objašnjene promjene turističkog značenja destinacije u prošlosti i danas te transformacija Opatijskog primorja pod utjecajem turizma. U Plominu su studenti upoznati s etapama u gradnji sva tri bloka termoelektrane Plomin te aktualnim dilemama oko gradnje bloka C. Na području Istočne Istre, odnosno prostoru Labinštine objaš njene su posebnosti razvoja pod utjecajem intenzivne rudarske proi zvodnje, u svrhu čega je planski izgrađeno čitavo rudarsko-industrijsko naselje Raša. Posjećen je i Labin, u kojem se više od 400 godina odvijala intenzivna rudarska djelatnost, a rudnici ugljena predstavljali su osno vicu labinskog gospodarstva. Studenti su navečer smješteni u hotel Pical u Poreču u kojem su odsjeli do kraja terenske nastave. Drugi dan uključio je odlazak u Pulu, NP Brijune i Bale. Studentima je objašnjen historijskogeografski razvoj Pule, njezino značenje u poje dinim razdobljima (od predantičkog do suvremenog) i turističko zna čenje antičkih spomenika. Posebno su izdvojeni suvremeni problemi prostornog razvoja i struktura gospodarstva. Posjet NP Brijuni uključio je upoznavanje s faktorima zaštite 1983. g„ a uz stručno vodstvo studen ti su upoznati s geografskim posebnostima, društveno-gospodarskim vrednovanjem i transformacijom krajolika Parka. Po povratku s Brijuna studenti su posjetili naselje Bale, akropolsko naselje pravilnog kružnog tlocrta, na primjeru kojeg je prikazan razvoj turizma u unutrašnjim istarskim naseljima temeljen na raznovrsnoj atrakcijskoj osnovi. Treći dan realiziran je na području gradova Rovinja i Poreča. Rovinj je drugo po veličini gradsko i industrijsko središte Istre (iza Pule) i druga po redu turistička destinacija (iza Poreča). Uz stručno vodstvo Zeljka Baloga, prof. studenti su dobili uvid u prostornu strukturu Rovinja i aktualne društveno-gospodarske procese. Posjećen je Centar za povi jesna istraživanja, gdje su studentima prezentirane djelatnosti centra, bogata knjižnica i osobito vrijedna kartografska zbirka. Nakon Rovinja studenti su posjetili arheološki lokalitet Monkodonja u blizini ceste Ro vinj - Bale, na čijem su primjeru spoznali faktore lokacije prapovijesnih

16. MERIDIJAN

ilirskih gradinskih naselja i njihova protourbana obilježja s jasno dife renciranim socijalno-prostornim i funkcionalnim zonama. U poslije podnevnim satima studenti su se, uz stručno vodstvo Martine Hrestak Biševac, prof., na terenu upoznali s historijsko-geografskim razvojem Poreča, niegovom urbanom strukturom koja potječe od rimskog raz doblja, važnim kulturno-povijesnim spomenicima (posebno Episkopalnim kompleksom Eufrazijeve bazilike uvrštene na UNESCO-ov Popis svjetske baštine) i suvremenim značenjem turizma. Četvrti dan realiziran je u unutrašnjosti Istre gdje su studenti imali pri like usporediti razlike u naseljskoj strukturi, demogeografskim proce sima, gospodarskom razvoju i transformaciji krajolika između obalne i unutrašnje Istre. Studenti su upoznati s historijsko-geografskim razvoiem Pazina i njegovim suvremenim funkcijama, te Pazinskom jamom, specifičnim krškim fenomenom nastalom na kontaktu fliša i krša. Po sjećen ie Etnografski muzej, u kojem su, uz stručno vodstvo muzejskih kustosa, prezentirani kulturna baština Pazinskog kraja i sam Pazinslci kaštel u koiem je Etnografski muzej smješten. U nastavku su studenti p : sjetih Gimnaziju i strukovnu školu Jurja Dobrile, u kojoj je ravnatelj Josip Šiklič, prof., predstavio posebnosti organizacije nastave i uključi vanje u nacionalne i međunarodne projekte. U poslijepodnevnim satima na primjeru Grožnjana objašnjeni su faktori lokacije i struktura

akropolskih naselja u unutrašnjoj Istri te suvremeni procesi kojima su zahvaćeni. Na povratku u Poreč posjećeni su stara zvjezdarnica u Višnjanu i nova zvjezdarnica u obližnjem Ticanu te je studentima objaš njena njihova svjetska važnosti i mogućnosti uključivanja učenika u projekte koje organiziraju članovi Astronomskog društva. Posljednji dan terenske nastave realiziran je na području Slovenije. Studenti su posjetili Portorož, naselje s dugom turističkom tradicijom, koji su mogli usporediti s Opatijom, kao oblike turizma koji se u njima razvijaju. Uz to, studenti su upoznati s problematikom razgraničenja Hrvatske i Slovenije u Piranskom zaljevu. U Ljubljani je studente s ur banom strukturom upoznao prof. dr. sc. Dejan Rebernik sa Sveučilišta u Ljubljani koji se osvrnuo na aktualne urbane probleme i na socijalnu topografiju grada, a posjećen je i Ljubljanski grad. Nakon povratka s terenske nastave studenti su trebah dovršiti svoje te renske dnevnike, koji su svakoga dana tijekom terenske nastave pregle davani i u koje su upisivani prijedlozi poboljšanja za sljedeći dan. Budu ći da su svi zadaci terenske nastave kvalitetno izvršeni, postavljeni ciljevi uspješno ostvareni, a program terenske nastave realiziran prema planu, terenska nastava se može ocijeniti vrlo uspješnom! Ivan Šulc, asiste n t - zna nstven i novak

Terenska nastava J u in a Italija 2013. 7errr.>.<a nastava za studente druge godine istraživačkog studija geogra fije održana je od 25. do 30. svibnja 2013. godine. Tijekom šest dana putovanja au:obusom studenti su posjetili jug Italije, točnije regije Molise, Apuliju i Basilicatu te na povratku Republiku San Marino. Voditelji terenske nastave bih su prof. dr. sc. Dražen Njegač, prof. dr. sc. Zoran Stiperski, prof. dr. sc. Laura Šakaj a te dr. sc. Jelena Lončar. Za organi z a ;" - putovanja bila je zadužena turistička agencija „Alga“ u suradnji s voditeljima terenske nastave. Nakon određivanja lokacije održavanja terenske nastave, organizacije putovanja te utvrđivanja konačnih troškova, studenti su tijekom neko like sastanaka s voditeljima nastave upoznati s planom putovanja i ob vezama. Također, prije odlaska na terensku nastavu dr. sc. Jelena Lončar pripremila :e za svakog studenta informacije o putovanju koje su sadr žavale detaljni plan terenske nastave, opća geografska obilježja regija i gradova koji su bih predviđeni za posjet te karte i planove istih. Tijekom putovanja, prilikom prolaska kroz pojedine talijanske regije i n ep : íre c r.: r r :;e dolaska na svako odredište, svaki od profesora održao je kratko predavanje o prostoru u kojem se nalazimo. Predavanja prof. Stiperskog odnosila su se na industrijska obilježja i problematiku regio nalnog razvoja odredišta koja smo posjetili, prof. Njegač upoznao nas je s obilježjima urbanizacije i urbanih sistema južne Italije i pojedinih grado va, pro£ Sakaja govorila je o kulturnim obilježjima, povijesnom naslijeđu, m : numentalnim građevinama te arhitektonskim stilovima koji obilježavaju posjećeni prostor, ali i o jezičnim karakteristikama južne Italije, a prof. Lon čar upoznala nas je s općim geografskim obilježjima, povijesti i turistički važnim lokacijama svakog pojedinog grada kojeg smo posjetili. Terenska nastava započela je 25. svibnja u popodnevnim satima. Prvi dan uključio je samo vožnju autobusom prema našem prvom odredištu - Moliseu, gdje smo došli sljedeći dan ujutro. Iznenađene natpisima na hrvatskom jeziku u srcu Italije, u selu Mundimitar srdačno nas je doče kala predstavnica hrvatske nacionalne manjine u Moliseu. Tijekom krat kog razgleda sela upoznala nas je s poviješću moliških Hrvata, njihovim načinom života, aktivnostima nacionalne manjine, ali se i požalila zbog nezainteresiranosti hrvatske Vlade o održavanju odnosa s moliškim

16. MERIDIJAN

: :

■ ,=/, j;£|Hp!gjp

!■•::;:;;;11?J:;Í?;?5i;«-■¿;íí¡J|*f|f|¿5í íí£íií® íi

* ' -

••

’■

i SO::-.;;:..::::::!!::.;;!; SI. 1: De la Fratta, San Marino

CLANCI 0 TERENU

Hrvatima. Njezin nam je suprug održao kratko predavanje o moliškim Hrvatima na izvornom moliškohrvatskom jeziku što je izazvalo izni mno pozitivne reakcije kod većine studenata, iako su ga neki vrlo teško razumjeli. Nakon razgleda Mundimitra, uputili smo se do sela Filič, još jednog od tri hrvatska sela u Moliseu, nakon čega smo nastavili put pre ma jugu. Zbog produženog druženja s moliškim Hrvatima nismo imali vremena za obilazak poluotoka Monte Gargano pa smo odmah krenuli prema hotelu koji je bio smješten u okolici Manfredonije. Za razliku od Molisea, ovdje su već jasno bile uočljive karakteristike talijanskog juga koje smo i očekivali: nerazvijenost, zapuštenost i zabačenost. Sljedeći smo se dan zaputili prema gradu Traniju. Tamo smo razgledali staru gradsku jezgru i tipičnu romaničku katedralu specifičnu po tome što se nalazi na samoj obali Jadranskog mora. Zagonetni dvorac Castel del Monte bio je naše sljedeće odredište. Ova osmerokutna građevina smještena na uzvisini iznad apulijskih ravnica sagrađena je u 13. stoljeću kao lovačka palača cara Fridriha II., a danas je jedna od najprepoznatljivijih znamenitosti Apulije. Sljedeće odredište bio je gradić Alberobello koji je pak prepoznatljiv po karakterističnim tradicionalnim kamenim kućicama kružnog tlocrta sa stožastim krovovima, tzv. trulli. Osim u samome gradu, ovakve kućice obilježavaju krajolik cijele ove regije. Pri je odlaska u hotel u okolici Barija, posjetili smo centar ovog glavnog i najvećeg apulijskog grada. Bari je glavno industrijsko i gospodarsko središte Apulije i jedan od najvažnijih gradova talijanskog Mezzogiorna. Dio je gospodarskog trokuta Bari-Taranto-Brindisi i glavno je odredište doseljavanja stanovništva iz ruralnih područja Apulije. Bari je zanimljiv i kulturnim geografima zbog svoje stare gradske jezgre, vjerskih spome nika u romaničkom i bizantskom stilu, ali i zbog specifičnog „pidžin“ dijalekta nastalog zbog internacionalne važnosti pomorske luke. Četvrti dan zaputili smo se još više prema jugu, prema poluotoku Salento, poznatoj „peti“ talijanske „čizme“. Na putu do Salenta razgledali smo gradić Ostuni prepoznatljiv po svojim bijelim fasadama zbog čega se često naziva i „Bijelim gradom“. Ostuni se smatra arhitektonskim dra guljem južne Italije, a tijekom povijesti bio je sjedište brojnih plemićkih obitelji. Četvrti dan uključio je i izlet u Lecce, najveći grad poluotoka Salenta smješten u njegovoj unutrašnjosti, posebno zanimljiv kulturnim geografima. Poznat je po iznimno velikom broju crkava u baroknom

stilu („barokna Firenca“) te po svojim dobro očuvanim gradskim zi dinama. Nakon raskoši Leccea put prema jugu donosi nešto potpuno suprotno: krajolik koji nas je sve poprilično iznenadio. Riječ „razvoj“ u ovom je području potpuna nepoznanica, a zapuštenost, zabačenost i odvojenost od ostatka svijeta svakodnevica. Mnogi od nas pitali su se nalazimo li se na divljem zapadu, u Meksiku ili u Europskoj Uniji, kako zbog izrazito različitih načina gradnje, tako zbog generalno zapuštenog krajolika koji nas je okruživao. Uslijedio je posjet Otrantu smještenom na ulasku u Jadransko more gdje nam je glavni cilj bio ugledati albansko kopno s druge strane mora. Za kraj smo se uputili na krajnju točku po luotoka Salenta, rt Santa Maria di Leuca. Peti dan uključio je izlet u „industrijsku meku“ Italije - Taranto. Grad koji sam proizvodi gotovo toliko onečišćenja koliko svi ostali gradovi u Italiji zajedno. Poznat je po svojoj metalurškoj industriji, kemijskoj industriji i brodogradilištu. Posjetili smo staru gradsku jezgru koja je gotovo u potpunosti zapuštena i prepuštena zubu vremena te Castello di Taranto. Nakon Taranta zaputili smo se u regiju Basilicata u grad M a tera, slikoviti gradić smješten na kanjonu rijeke Gravina. Poznat je po svojim špiljama „sassi di Matera“ iz prapovijesnog razdoblja te se smatra najstarijim naseljem u Italiji karakterističnim po svojim zgradama uko panim u vapnenačke stijene. Posljednji dan terenske nastave posjetili smo Republiku San Marino, prisje tili se dobro nam poznate priče o klesaru Marinu s otoka Raba i zaputili se u obližnji Rimini gdje smo razgledali gradsku jezgru i Tiberijev most sagra đen od istarskog kamena. Nakon pet dana ovdje smo napokon osjetili dašak „one prave europske Italije“ kakvom smo je do tada svi percipirali. Nakon povratka u Zagreb svaki je student morao napisati kratak osvrt o terenskoj nastavi u obliku eseja na samostalno izabranu temu. Osim mnogo novih činjenica koje smo naučili, novih prostora koje smo posjetili i ugod nog vremena provedenog s kolegama i prijateljima, ova terenska nastava pružila nam je priliku upoznati drugu i drukčiju Italiju i dala nam do znanja da razmišljanja koja imamo o određenim regijama i državama su samo ste reotipi te da se geografski prostor mora posjetiti kako bi se realno objasnili procesi koji se u njemu odvijaju. G oran Krsnik, 3 .godina

Terenska nastava BIT-a 2013. g o d Vesela grupa četrnaestero studenata diplomskog studija Baštine i tu rizma krenula je u ponedjeljak, 27.05.2013. u 6:45 s 502. perona autobusnog kolodvora u Zagrebu na šestodnevnu terensku nastavu. Stručnu pratnju činili su Vuk Tvrtko Opačić, voditelj spomenutog diplomskog smjera, glavni organizator i ultimativni šef putovanja, te Leonardo Zagoda, „tehničko osoblje“, a ujedno i službeni fotograf ovog pothvata. Itinerar putovanja izradio je Vuk-Tvrtko Opačić, tematski usmjerivši te rensku nastavu na Južnu Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Naš minibus bio je prilično limitiran glede prostora, samim time i komocije, zbog čega su voditelji snažno inzistirali na čim manjim prtljagama što su, pak, pojedinci na ovom putovanju koristili kao izgovor za višednevno korištenje iste odjeće (posebice čarapa), te tako stvarali nezaboravnu olfaktornu kulisu. Prva postaja na našem putu bio je slap Krčić. Krčić je desetak kilometara dugačka rječica koja završava svoj vodeni tok ulaskom u Kninsko polje, u koje se obrušava kao 22 m visoki slap. Četvoricu naivaca zaintrigirao je maleni most koji spaja dvije „obale“, neposredno kraj samog m jes ta obrušavanja vode u niži dio riječnog korita. Postavilo se pitanje je li moguće prijeći s jedne strane obale na drugu kroz zavjesu kapljica vode donekle suh. Pothvat je bio osuđen na propast, te smo se vraćali

na drugu stranu mokri do gaća. Moram istaknuti kako je i jedan član stručnog stožera također pokleknuo pred izazovom, te se s mrskim iz razom lica vraćao u autobus. Radi se o Leonardu Zagodi, popularno znanim kao ,,Zagy“. Rezigniranim tonom pravdao se da je samo htio dobru fotografiju, pokušavajući se tako distancirati od kvarteta naivaca. Međutim, skidajući hlače iza minibusa tik kraj državne ceste, svi smo bili u istoj gabuli. Zadivljeni ljepotom ovog lokaliteta, mokri do kože krenuli smo put izvora Cetine. Na putu do izvora prof. Opačić održao je kratko predavanje o materijalnoj kulturnoj baštini Cetinskog kraja. Uskoro stižemo do izvora Cetine te nakon nekoliko fotografija hitamo put Sinja gdje je planirana pauza za ručak. Isti onaj kvartet ovog puta nije ispao naivan, već je naprotiv jedini „namirisao“ konobu u kojoj se poslužuje teleća džigerica za samo 30-ak kuna. Punih trbuha krenuli smo put vodopada Grbavica, te nakon nekoliko sjajnih fotografija uze li desetak minuta za sebe i uživali u prekrasnom pogledu koji nam se pružao kao na dlanu. Do Ville Ceres u Kleku smo stigli prije večere pa smo se okušali na teniskom terenu smještenim tik pred našim hotelom. Nasuprot mreže autoru ovog članka stajao je kolega iz Međimurja, koji se poslužio paletom međimurskih smicalica i prevara te tako izvojevao nezasluženu pobjedu, a usput dobio i okladu „tešku“ nekoliko litara

16. MERIDIJAN

piva. Nakon opuštene grupne šetnje penzionerskog tempa, sjeli smo na terasu lokalnog restorana gdje smo uz valove mora i pokoju litricu crnog vina popričali „o životu“, a usput smo stigli i istračati dobar dio Geograf sko ; : đsieka PMF-a. Nakon toga smo krenuli prema sobama, no vječito nabrijane partv kolegice Melnjak i M artič spriječile su nas u tom naumu pa smo s još nekoliko litrica crnog vina nastavili druženje do jutarnjih sati u sobama. Sljedeće jutro nakon doručka krenuli smo put Opuzena gdje nam se s brda na kojem je smještena Fortica pružao prekrasan pogled na Neret vansku dolinu. Prof. Opaćić iskoristio je ovu priliku za kraće predavanje o specifičnostima delte Neretve. Spomenuo je tako fizičko-geografske Specifičnosti ovog područja, povijesni razvoj te antropogene modifi kacije prostora koji se procesima melioracije pretvorio u bogato poljoprivredno p ađrućie, kolokvijalno nazvano „Hrvatska Kalifornija“. Za tim smo krenuli put Vida gdje smo posjetili Arheološki muzej Narona, in a če prvi hrvatski muzej izgrađen ,,in situ“. Dvosatno raziled 2van;e kipova rimskih careva i ostataka rimskog ■• . • Augusteuina bil ie više nego zanimljivo pa je u skladu ? time grura veoma pozitivno reagirala. Nakon Kurire suvenira krenuli smo put Bosne i Hercegovine. Prve irteu isie rilo ie Radimlja, lokalitet nekropole stećaka na otvorenom. Tek tada saznajemo mračnu i ¿otad dobre skrivenu opsesiju našeg prof. Opačića stecci! Dakle, ne postoji jedan jedini lokalitet stećaka na prostoru južnije od Sarajeva koji ova grupa nije posjetila. Neovisno o vremenskim uvjetima i stanju na terenu prof. Opačić je neustrašivo, poput Indiane vodič grupu studenata po šumama i gorama, ne bi li nas uvjerio u važnost stećaka u kulturnoj ponudi turizma BiH. Vidjevši sve te nadgrobne kamene, krenuli smo put Stolca gdje smo se izubijali u „pleski“

spomenik na Tjentištu i spomen-muzej posvećen bitci na Sutjesci, koju su partizani 1943. vodili protiv njemačkih snaga. Na zidovima objekta nalaze se motivi iz Drugog svjetskog rata, rađeni tehnikom freske, au tora Krste Hegedušića. Moram priznati da svi ti motivi u kombinaciji sa 7.000 imena palih partizanskih boraca izgledaju prilično morbidno. Prof. Opačić nije mogao propustiti priliku da nas i na ovom prostoru kroz šumske putove dovede do lokaliteta stećaka. Nakon što smo se još jednom uvjerili u njihovu važnost, nastavljamo prema Sarajevu. Nakon večere u hotelu Grand planirano je grupno druženje u gradu. Kao i svaki put prije toga, provod u Sarajevu bio je urnebesan te je izlazak bio pun pogodak. Moram istaknuti kako su se druženju priključili i naši šefovi te tako upotpunili ovu prekrasnu noć. Neki od nas zapartijali su malo prežestoko, te zaspali na doručak i ju tarnji polazak na vrelo Bosne. Naravno, u pitanju su vječito nabrijana kolegica Melnjak, te podli kolega iz Međimurja, Lisjak. Nakon niza

: ćevapima, nakon čega smo krenuli preko planina pa stirskim putevima do Neuma. Poharali smo lokalnu trgovinu poput uragana, noseći desetke litara sokova, i : koladn: g mlijeka i dječjeg šampanjca. Vratili smo se i : Kleka, večerali u obiteljskoj atmosferi Ville Ceres, te započeli večernje druženje. Moram priznati da je na poćetkn atmosfera bila klimava, no kako smo praznili

SI. 1.: Grupna „duck-face“ fotografija, Sarajevo

tetrapake soka i čokoladnog mlijeka, atmosfera je postajala sve vatrenija.

avantura, s dva sata zakašnjenja priključili su nam se u razgledu Sara

Podučili sn o tada ..old-school“ generaciju Vuka i Zagya svim tajnama

jeva. Posjetili smo staru jezgru: Baščaršiju, gdje smo se (opet) ubili u ćevapima kod Zelje, Kuću Sevdaha gdje smo uzeli pauzu za kahvu, te

—o d e o o g :r.:ormacijskog društva: kako upotrebljavati Facebook, što znači biti staiker“ te, naravno', kako se radi „duck-face“ fotka. Klimaks večeri predstavljalo je teatralno otvaranje dječjeg šampanjca okusa šljive od strane kolege Mašića. Kako je taj šampanjac krenuo u krug, moje 5; erar;e i i gubi. no bila je to definitivno noć za pamćenje. Kada je sunce ve¿bilo debelo Iznad horizonta otplesao sam posljednji ples s kolegicom Melniak na terasi Ville Ceres, te mi je ona poželjela laku noć rekavši: -Budim o se za 50 minuta“. Iduće ieg= se sjećam je razjareno lice naše tehničke pratnje i povišeni to r • : rus ie jedva probudio. Ostali smo tom prilikom bez doručka, te smo jedva rotrpali naše guzice na sjedala minibusa. Kakva agonija. Međutim, došavši u Dubrovnik ova mala grupa nije nimalo kukala nad svojom sudbinom, već smo sve to okrenuli na zabavu i s veseljem prošetali zidinama najljepšeg hrvatskog grada. U više navrata našu eutorićnu šetnju prekidala bi grupna fotografija, a mi bismo onako glas ni i veseli nerijetko bili počašćeni pogledom ispod oka nekolicine j apan skih turistu koii su se, ni krivi ni dužni, našli u krivo vrijeme na krivom miestu. Nakon razgleda zidina u planu je bio ručak, koji smo zbog as tronomskih dubrovačkih cijena obavili u lokalnoj pekari. Nakon kave na Stradunu .-toiu sam, usputno rečeno, platio 25 kuna, krenuli smo put Muzeja Domovinskog rata na Srđu. Prof. Opačić iskoristio je tu priliku da prezentira prednosti i nedostatke buduće gradnje golf kompleksa na Srđu. Nakon pre)skupog Dubrovnika zaputili smo se prema Trebinju, gdie smo bili smješteni u motelu „Ačimović“. Pauzu do večere neki su iskoristili za šišanje i brijanje, a drugi pak za šetnju. Večera je bila više nege ukusna, te je nakon nje uslijedio zasluženi odmor. SHeđeceg utra nakon doručka smo posjetili Turističko informativni centar Trebinje gdje smo doznali nešto više o samom gradu i njego vi— rurističkim karakteristikama. Popodne stižemo do Nacionalnog parka Sutjeska, te po vrlo nepovoljnim vremenskim uvjetima obilazimo

16. MERIDIJAN

Svrzinu kuću, izgrađenu u tradicionalnom bosanskom stilu. Nakon toga slijedila je grupna „duck-face“ fotka kod Sebilja na Baščaršiji, a imali smo i nešto slobodnog vremena za vlastite potrebe. Kvartet naivnih iskoristio je to vrijeme za posjet neboderu Dnevnog avaza. Povratkom u hotel većinu studenata uhvatila je bezvoljnost kao rezultat nakuplje nog umora. Međutim, tada naša stručna pratnja stupa u centar pozor nosti. Vuk i Zagy iskazuju nevjerojatnu nabrijanost mladenačkog duha koji očito posjeduju, što izaziva revolt među studentima. Shvatili smo da nikako ne smijemo dopustiti dvojcu u pozamašnim godinama da prednjače u partijanju pa smo prihvatili njihov izazov. Izlazak na rockplesnjalc završili smo u ranim jutarnjim satima. Idućeg dana u planu je bio povratak kući. Međutim, tada Murphy dolazi po svoje. Nekoliko kilometara od Travnika puca osovina na minibusu te shvaćamo da nas gosp. Pribanić neće dovesti u Zagreb. Međutim, brižni vozač osigurava nam alternativno rješenje: dva kombija lokalnog prije voznika, koji nas prvo prevozi do centra Travnika. Tamo posjećujemo Stari grad te rodnu kuću Ive Andrića. Na preporuku našeg novog vozača sjedamo u ćevabdžinicu „Hari“ gdje je uslijedila totalna destrukcija probavnog sustava. Vozač je rekao kako je to „najbolja ćevabdžinica na svijetu“, pa smo iskoristili priliku i uzeli po 20 komada pojedinačno. Zaista su neodoljivi, ukusni i masni, ali nakon 20 komada osjećao sam kao da ću u zemlju propasti. Jedva smo se dovukli do kombija i krenuli put Zagreba. Tijekom cijelog puta kući imali smo show program našeg vozača, koji je neprekidno pričao viceve - onako, na pravi bosanski način. U Zagreb stižemo oko 22h, kojih pet sati kasnije od očekivanog, s velikim osmjehom zbog predivnih i neponovljivih 6 dana, ali i odvrat nim zadahom travničkih ćevapa. Kristian Pire, B aština i turizam

KLUB STUDENATA

I EGEA ZAGREB Riječ predsjednice Aktivnosti KSG-o Croweek 2.0 Dani geografije u Zadru IDEA 201 3.

Većina zna što je to Klub studenata geografije Zagreb, odnosnošto je EGEA Zagreb, no potrebno je podsjetiti se i naučiti nove generacije studenata, koji nisu imali priliku čitali prethodne brojeve našega glasila, časopisa „16. Meridijan". Klub studenata geografije Zagreb je neprofitabilna, nevladina i nepolitička udruga studenata geografije Sveučilišta u Zagrebu. Osnovni ciljevi udruge su organiziranje i usmjeravanje članova k postizanju i ostvarivanju zajedničkih, prvenstveno geografskih interesa i ciljeva. Naš cilj je promicanje geografije kao znanosti, nastavnog predmeta i potrebe suvremenog društva. Klub studenata geografije Zagreb član je Europskog geografskog udruženja (ECEA) od 1999. godine. Kao što je napisano u statutu naše udruge, cilj je promocija geografije kao struke te osvješćivanje naše „negeografske" okoline o važnosti i primjenjivosti naše struke No, na koji način ispunjavamo naše ciljeve? Pojednostavljeno rečeno, postoje tri vrste aktivnosti kojima promičemo interese geografije. Najzastupljenije aktivnosti (koje je najlakše organizirati) su popularno-zabavne, koje obavezno dobivaju prefiks ,,geo“ kao svojevrsnu zaštitu autorskih prava. U takve aktivnosti spadaju jednodnevni i višednevni izleti, sportske aktivnosti te razna druga „geo" druženja, kao što je motivacijski vikend za brucoše i sama brucošijada. Poanta takvih druženja jest upoznavanje i zbližavanje studenata geografije. Stepenica iznad ovih, mogla bih ih nazvati „baznih" aktivnosti jesu one znanstveno-popularne koje ponekad poprime i međunarodnu dimenziju. Ponekad ih organizira KSC, ponekad drugi entiteti EGEA-e, no u svakom slučaju, uvijek sudjelujemo. Svaka od tih aktivnosti je višednevna te ima glavnu temu, koja je u pravilu problematika prostora u kojem se aktivnost odvija. Tema se obrađuje na radionicama, raspravama te predavanjima profesora sa Sveučilišta iz prostora u kojem se aktivnost odvija. Treća vrsta aktivnosti jesu znanstveno-istraživački projekti u kojima studenti surađuju s djelatnicima našeg odsjeka. Izuzev svih navedenih ciljeva koji se provode u obliku aktivnosti, izdvaja se jedan koji nije propisan statutom KSG-o. Cilj mene kao predsjednice je osvijestiti studente o važnosti naših međustudentskih (međuljudskih) odnosa i važnosti dobre komunikacije Do soda je u KSG-u uvijek bio zastupljen manji dio studenata, no ako većpostoji mogućnost za takvim djelovanjem preko naše udruge, voljela bih da svi sudjeluju u tome. Studiranje geografije nije samo odlazak na predavanje, pisanje seminara i polaganje ispita. Studiranje geografije je druženje s kolegama, kovane možda „besmislenih" ideja i sanjarenja, te zajedništvo svih nas, i studenata i djelatnika Odsjeka U moru struka moramo priznati da smo zapostavljeni, stoga je jedina nada da se svi skupa udružimo i učinimo nešto s čime ćemo izaći na pozornicu. Za takvo što moramo podupirati jedn: druge, a to je ono što u KSG-u radimo. Za kraj, moto koji me osobno vodi: „Ako se jedna osoba obraća masi vičući, a samo jedna osoba iz mcse shvati poruku, cilj je postignut."

Volerija Butorac

KLUB STU D E N A TA I EGEA ZAGREB

Aktivnosti KSG^a gdje smo bili —što smo radili 2 0 1 2 /2 0 1 5 . U p reth o d n o j ak adem sk oj go d in i Klub stu d en ata je kao i p rijašn jih go d in a o rg an izirao p reg ršt ak tivn osti, a naši su član o vi ta k o đ e r sudjelovali u b ro jn im d ogađ an jim a. K ako Klub djeluje i u n u tar E u rop sk e geografsk e aso cijacije (E G E A ), n av ed en a su i d ogađ an ja koja sm o p oh o d ili u in ozem stvu .

Motivacijski vikend za brucoše — PD Omanovac, Papuk

10.11.201 2.

Brucošijada G e o g ra fije

4 .1 2 .2 0 1 2 .

Dani planina — izlet na Sljeme

1 1 .1 2 .2 0 1 2 .

Balkanijada by EGEA Skopje

4. - 8 .1 0 .2 0 1 2 .

M eđunarodni skup studenata g e og ra fije , ekologije i prostornog planiranja u Banja Luci EGEA Banja Luka u Zagrebu Geom aškare Razmjena EGEA Novi Sad — EGEA Zagreb Razmjena EGEA Zagreb - EGEA Temisoara: Timisoara visit Zagreb Razmjena EGEA Zagreb — M ostar WRC Berlin by EGEA Berlin Razmjena EGEA Berlin — EGEA Zagreb: Balkan SpiritM eets Berlin NBRC Copenhagen by EGEA Copenhagen

14. - 16 .1 2 .2 01 2 . 13 .2 .2 0 13 . 6 . - 11 .3 .2 0 13 . 7 . - 10 .3 .2 0 13 . 22. - 2 4 .3 .2 0 1 3 . 1 .- 5 .4 .2 0 1 3 . 6 . - 12.4.2013. 1 5 .- 2 0 .4 .2 0 1 3 .

KSG sudjeluje u „Zelenoj čistki“

2 0 .4 .2 0 1 3 .

1 1. Festival znanosti — Tehnički muzej

2 6 .4 .2 0 1 3 .

Dani g e o g ra fije u Zadru EMRC El Bosque by EGEA Barcelona, M a d rid , Seville Georoštilj na Bundeku KSG Sportske aktivnosti

2 3 .- 2 4 .4 .2 0 1 3 . 1 .- 5 .5 .2 0 1 3 . 10.5.2013. s v ib a n j/lip a n j 2 0 1 3 .

IDEA by EGEA Zagreb

10. - 16.7.2013.

AC W arszaw by EGEA W arszaw

17. - 2 2 .9 .2 0 1 3 .

Razmjena EGEA Berlin — EGEA Zagreb, vol. II.

2 0 .- 2 7 .9 .2 0 1 3 .

Balkanijada „Croweek 2 .0 “ by EGEA Zagreb 18

26. - 2 8 .1 0 .2 0 1 2 .

3 0 .9 .-4 .1 0 .2 0 1 3 . 16. MERIDIJAN

Pa počnimo redom .. .Kako nam tradicija nala že, godinu smo otvorili Motivacijskim viken dom za brucoše. Odlučili smo se za već pro vjerenu lokaciju na Papuku koju smo pohodili i 2010. godine. Planinarski dom Omanovacje ponovno prihvatio 50 geografa željnih m o tivacije za novu akademsku godinu. Od toga je bilodvadesetak brucoša spremnih na m oti vaciju za novi život -prelazak iz srednjoškol skih u studentske klupe te za ostale stvari koje čine studentski život: menze, domove, čekanja ispred referade, skupljanje potpisa, pisanje se minara, itd.Po mnogima je to bio najbolji motivacijski vikend,što ne znači da će tako i ostati. Nakon što smo motivirali brucoše, osjećali smo se dužnima da ih zabavimo pa smo orga nizirali već tradicionalnu brucošijadu studena ta geografije. Kako i gdje je organizirana, zna svih 270 ljudi koji su prisustvovali događaju. Brucošijada će ostati upamćena po veselim brucošima i nikad brojnijem događaju unutar KSG-a. Hladni prosinac nastavili smo obilježavanjem Međunarodnog dana planina. Jednodnevni izlet na Medvednicupohodiloje 12 geografa. Ni >niieg do koljena niti temperatura ispod ni štice nije ih omela u usponu na vrh zagrebačke gore - Sljeme. Članovi kluba potom su uzeli malu pauzu od javnih događaja i tijekom siječnjaposvetili seplaniraniu budućih događaja, kao i učenju za predstojeće ispitne rokove. Nopotkraj ispitnih rokova organizirana je još jedna zabava, ovog puta pod maskama. Kako ne bi progovorio poznati hrvatski jal koji •ekom govori: „Vi se samo zabavljate“, spomenut :em o i ozbiljnija djelovanja Kluba. Tako su se članovi Kluba priključili akciji „Zelena čistka“koia se odvijala diljem države. Sudjelo

vanjem smo dali svoj mali obol zbrinjavanju otpada i omogućavanju bolje sutrašnjice ge neracijama koje dolaze. Nedugo nakon toga, Klub studenata se prvi putpriključio Festivalu znanosti u Tehničkom muzeju u Zagrebu.Uz pomoć asistenata Odsjeka, studenti od prve do pete godine radili su na dvije radionice: „Geografska kuhinja“ i „Geografija i računalne tehnologije“. Radionicama su htjeli doprinijeti prezentaciji geografije kao znanosti, kako djeci tako i odraslima.Slično je sudjelovanje bilo i na Danima geografije u Zadru koje je organizi rao Odjel za geografiju tamošnjeg Sveučilišta. Ondje su četiri naša člana održala predavanja, između ostalog predstavljajući KSG i EGEA-u Zagreb. Kao što to već biva u proljeće, tradicionalno smo održali dva roštilja na zagrebačkim jeze rima Jarun i Bundek. Prije roštilja na Jaranu, gdje smo se družili sa studentima igostima iz SAD-a,održao setradicionalni geografski tur nir u nogometu koji je na trenutke prekinula kiša, alinas nije spriječila da ga završimo. Od bojku na pijesku igrali smoi ove, treće godine zaredom.To međutim nije bilo moguće s ko šarkom zbog nepovoljnih vremenskih prili ka koje su nas prisilile da dva puta otkažemo turnir. Kao što je već napisano, Klub studenata je dio EGEA-eunutar koje smo godinu započeli s Balkanijadom koja se održavala na Peristilu u Makedoniji, gdje smo uz domaćine Makedon ce bili najbrojniji. Kasnije u listopadu nekoliko je zagrebačkih geografa otputovalo u Banju Luku na Međunarodni skup studenata geo grafije, ekologije i prostornog planiranja gdje su, između ostalog, promovirali EGEA-u i sve mogućnosti koje ona pruža te tako potakli for miranje novog entiteta, EGEA-e Banja Luka.

Članovi novonastalog entitetauzvratili su nam posjet u prosincu. Ožujak je bio mjesec rezerviran za razmjene. Bili smo u Novom Sadu, potom su Novosađani došli u Zagreb, a nakon togasmougostili kolege geografe iz Mostara i Temišvara. Kako se ispo stavilo, travanj je bio mjesec rezerviran za dje vojke. Na Zapadnom kongresuimali smo četiri participanta, a zatim je na razmjenu u Berlin otišlo šest djevojaka. Na Sjevernom kongresu u Kopenhagenu imali smo jednu sudionicu. Euromed kongres za našu regiju održavao se u E1 Bosqueu(Cadiz)gdjeje sudjelovalo neko liko naših kolega. U rujnu se održao Godišnji kongres na kojem smo imali jednog sudionika. Sredinom srpnja EGEA Zagreb je sudjelovala u organizaciji IDEA seminara. Tadasu Zagreb i nekoliko bližih gradova posjetili gosti iz 17 europskih država. Seminar je trajao 7 dana protekavšiu radnom, ali zabavnom okruženju. Središnji događaj za EGEA-u Zagreb bila je Balkanijada, odnosno Croweek 2.0, čije je planiranje i organizacija trajala tijekom cijele godine. Početkom listopada EGEA Zagreb je drugi put ugostila kolege s Balkana, a realiza cija svih planova i ideja organizatora prošla je više nego idealno. Više o IDEA seminaru i Croweek 2.0 možete pročitati na idućim stranicama. Godina iza nas ispunjena je događajima i pu tovanjima, susretima s novim i starim prijate ljima, organizacijama i planiranjem. Bili smo veseli i tužni, pod stresom od silnih obaveza i planova, ali i opušteni jer smo se družili s kole gama na Maruliću. Nadamo se da ćemo i ovu, sljedeću godinu ispuniti m nogim aktivnostim a, uključiti što veći broj novih i starih članova te nadmašiti očekivanja s novim idejama.

Š to n a s č e k a 2 0 1 3 ./ 2 0 1 4 .:

M otivacijski vikend za brucoše

1 6 .-1 7 .1 1 .2 0 1 3 .

Brucošijada G e o g ra fije

prosinac 201 3.

G eom aškare

veljača 2 0 1 4 .

Zelena čistka

tra v a n j 2 0 1 4 .

1 2. Festival znanosti — Tehnički muzej

tra v a n j 2 0 1 4 .

G eoroštilj

svibanj 2 0 1 4 .

KSG sportske aktivnosti

svibanj 2 0 1 4 .

Dani g e o g ra fije u Z a g re bu

svibanj 201 4.

Geotulum

Razmjena EGEA Z a g re b — EGEA Temišvar, vol. II.

1 JOŠ PUNO , PU NO T O G A ! Ne za b o ra vite pratiti Facebook stranicu E G E A -e Z a g re b i K lu b a studenata!

Lovro Laurenčič, 3. godina

16. MERIDIJAN

I\LUB 31 UUCIMAIA I CbCA ¿AbKtb

Croweek 2.0 Ponedjeljak ujutro je i pada kiša. Većini najgora kombinacija. Dok se vozimo kroz Liku u nama se miješaju uzbuđenje i neki tup, omamljujuć osjećaj kojeg ubrzo odnosi bura kod sv. Roka. Putujemo za sv. Filip i Jakov gdje će se održati studentski geografski kongres pod nazivom ,,Croweek vol. 2 - Geografija i turizam“ ili jednostavnije i neslužbeno - „Balkanijada“. Dan provodimo obavljajući posljednje zadatke s, ne tako davno, beskrajnog popisa. Nakon obilnog ručka kontempliramo uz čašu pive i dim cigareta. Iako nitko to nije izrekao na glas, svima nam se na licima mogla primijetiti začudna opuštenost. Nakon mjeseci priprema, planiranja, pisanja natječaja i borbe s birokracijom sve je bilo na svom mjestu i jedino što nam je falilo

obilaska Zadra uz stručno vodstvo, posjećujemo Muzej antičkog stakla. Muzej se ističe brojnim eksponatima najrazličitijih veličina, oblika i boja, a većini je bilo najzanimljivije doživjeti proces izrade staklenih predmeta, sličan onome u antičko vrijeme. Slobodno vrijeme koje smo dali našim gostima, ali i sebi, prošlo je u šetnjama zadarskim ulicama, sunčanju ili uživanju u melodijama poznatih orgulja. Povratak je protekao u revijalnom tonu - s puno šala na račun slovenskih otoka, srpskog mora i si. Po povratku u turističko naselje „Margarita Mariš“ uslijedio je bogat ručak, odmor i naposljetku hrvatsko sportsko popodne gdje su mnogi pokazali zavidnu kondiciju i timski duh. Iako je većini nakon rekreacije krevet bio najprimamljivija opcija, na redu je bilo predavanje docenta Opačića s Odsjeka u Zagrebu. Zanimljivim usporedbama i energičnim pristupom uspio je zainteresirati i najumornije. Nakon predavanja i večere dali smo priliku našim gostima da nam prezentiraju svoje zemlje i to prvenstveno kroz hranu i piće, što su oni na naše zadovoljstvo kvalitetno i napravili. Slovenska vina, makedonski ajvar, srpske kobasice i čvarci... Iako smo još osjećali posljedice prejedanja za večerom, nismo odustajali dok i zadnja delicija nije nestala sa stolova. Najzainteresiraniji su druženje završili u apartmanu 24C, raspravljajući o važnosti geoprostora do ranih jutarnjih sati.

SI. 1.: Hrvatska večer

su bili naši dragi gosti. Sunce dolazi s istoka stoga su s dolaskom braće Srba kiša i oblaci potražili mjesto iznad Velebita. Dijelimo ključeve od soba, promotivne materijale, posebna ponuda - slikanje s predsjednicom! Ubrzo nam se pridružuju i Slovenci te ostatak domaće ekipe. Uslijedilo je veselo druženje sa starim i upoznavanje novih prijatelja. Makedonci su javili da su zapeli očarani Dubrovnikom i našim jugom, pa smo prebacili svečano otvorenje na kasniji termin. Većina juri na kupanje, ostali uživaju u sunčanju na obali, pojavljuje se i paralignja. Nakon emotivnog dočeka Makedonaca počinje svečano otvorenje koje vodi glavni organizator Silvije. Rezime govora je sljedeći: peta po redu Balkanijada s 55 sudionika iz 4 zemlje tj. 6 entiteta, 3 gostujuća predavača, 4 radionice, 2 izleta i brojni popratni sadržaji. Drugi put da je čast organizacije pripala EGEA-i Zagreb i drugi put da podižemo ljestvicu očekivanja. Nakon otvorenja uslijedilo je predavanje prof. Mate Bobanovića o sv. Filipu i Jakovu, Zadru i okolici, a sve u cilju kako bi sudionici stekli dojam o prostoru koji je sljedećih dana bio predmet našeg proučavanja. Nakon ugodne i vesele večere, atmosfera je privremeno zamrla, sve dok se nismo ponovo okupili svečano obučeni i dotjerani za gala proslavu otvorenja Balkanijade. Sljedeći dan za doručkom šarolika ekipa, neki još veseli i s osmjehom na licu, a drugi sa sunčanim naočalama i nepomičnih crta lica. Koristimo stari, već isprobani trik s najavom ranijeg polaska (ranije nego što je zapravo predviđen), pa relativno lako okupljamo naše goste nakon doručka i krećemo prema planu za Zadar. Sunce i osvježavajuć povjetarac lagano bude, a ljepota Zadra uspijeva privući pažnju i najnemirnijih duhova. Nakon

U srijedu nas je dočekalo još jedno sunčano jutro, a sat više sna zbog kasnijeg doručka većini je bio od presudnog značaja. Neobično šutljivo, družeći se s kavama, sokovima, vodom i jesenskim suncem dočekane su radionice. Do pauze za ručak većina se u potpunosti razbudila, čemu je najviše pridonio koncept radionica koji je predviđao aktivno sudjelovanje i naprezanje moždanih vijuga. Kasnije popodne, kad su participanti i voditelji iskoristili sve mogućnosti koje im pruža tehnologija, radionice su preselile na klupe, travnjake, plaže... Po završetku radionica uslijedilo je predavanje prof. Jadranke Brkić Vejmelke o razvoju turizma na zadarskim otocima. U prezentaciju Hrvatske na zasebnoj hrvatskoj kulturnoj večeri uložili smo poseban trud i pažnju, a sam pogled na zadovoljna lica naših gostiju bio nam je nagrada. Probrana klapska glazba našeg DJ-a Luciana doprinijela je atmosferi koju je stvorila konoba uređena u autohtonom dalmatinskom stilu, a ponuda stolova je nadmašila sva očekivanja. Dan poslije, nakon doručka, polazak za NP Krka. Na izletu smo imali iskusnog pratitelja, našeg počasnog člana Marka Kovača, koji je na svoj način upotpunio ovaj cjelodnevni izlet. Prekrasno vrijeme, pogled na Skradin s vidikovca, vožnja uzvodno Krkom, Etno selo... Još jednom smo uspjeli izmamiti uzdahe oduševljenja. Dan smo priveli kraju družeći se na obali Krke uz zalazak sunca i šum Roškog slapa. Umjesto predavanja uslijedio je sastanak kontakt osoba svakog od prisutnih EGEA entiteta, a iza njega po svemu žestok i emocijama nabijen BDC okršaj. Za neke ipak ni ovakva atmosfera nije bila dovoljna da održe ritam, druge je međutim izvukla iz mrtvih, ali samo da bi ih još dublje zakopala, a treći, oni najjači, probudili su se u petak i pokazali da žele još. Ipak, svemu dobrom dođe kraj, pa tako i Balkanijadi. Nakon dirljive oproštajne ceremonije, vraćanja izgubljenih stvari, rješavanja računa i ispraćanja naših posljednjih gostiju, uputili smo se nazad za Zagreb, no samo kako bismo i tamo bili domaćini starim i novim prijateljima. Međutim, to je već druga priča. Nikola Marijan, Baština i turizam

16. MERIDIJAN

Dani geografije

Zadar 2013» U Zadru su se od 23. do 26.

nas je upoznala s poviješću

travnja, u organizaciji U dru

grada od prvih spomena do današnjih dana, a hodajući

ge studenata geografije Za dar. održali ..Dani geografije

pokraj stoljetnih zidina upi jali smo duh grada. Osobno

2013.“ Ova m anifestacija or ganizirala se drugi put, a cilj io; ie prom icanje geografije

me senajviše dojm io posjet košarkaškoj dvorani Jazine, o kojoj sam čuo puno priča

kao znanosti kroz predava nja profesora i studenata.

od kolege Krstića. Zbilja,

Na inicijativu U SG -a Zadar

na kraju obilaska, ovaj grad

i njezina predsjednika Kre šim ira Samodola, upućen je

ima ONO nešto. U utorak, prvog dana m a nifestacije, nakon uvodnog

poziv Klubu studenata ge

predavanja prof.dr.sc. Magaša i prof.dr.sc. Čuke, ko lega Krstić i ja održali smo

ografije Zagreb da održe tri predavanja. Pozivu su se odazvala tri stu denta Teiena M elnjak, Luci-

predavanje o radu KSG-a

ano K rstić i M ihovil M ašić) te počasni član K SG -a Za

Zagreb i EGEA-e Zagreb. Prisutnim a smo htjeli p o

greb M arko Kovač. Na put

bliže objasniti rad i ulogu

smo krenuli u kasno poslijepodne, s autobusnog kolod vora. Iza sebe smo ostavili

Kluba studenata geografije kako bism o ih potakli da, poučeni našim prim jerom , osnaže domicilnu udrugu. Drugi dio našeg izlaganja

tm urno zagrebačko vrijem e i i nadom u bolje sutra uputili se u pravcu iuga. Većina puta

posvetili smo EGEA-i, kako

protekla je sklopljenih oči-

bism o studente upoznali s

iu u pokušajim a ignoriranja

m ogućnostim a koje EGEA

glazbenog odabira DJ Šofera, ali bez pretjeranog uspjeha. Jedini nredah koji smo dobili bila je stanka na odmorištu

nudi i kako bism o ih m o tivirali da se reaktiviraju

Jad ovo, gdie smo napunili baterije i nastavili putovanje

ka Kovača i kolegicu Jelenu

kao entitet. Srijeda je bila rezervirana za kolegu M ar M elnjak. Kolega Kovač odr

ka Zadru. U ranim večerniim satim a pristigli smo na

žao je predavanje o O točnoj SI. 1.: Luciano i Jelena u kraj crkve sv.Donata

g c : e su nas čekali predstavnici USG Zadar Krešim ir Samodoli Josip Jolić, koji su nam poželjeli dobrodošlicu i poveli nas u Malu valu, inače kultno okupljalište studenata geografije u Zadru. Nakon što

odiseji 2012. u sklopu koje je predstavio cijeli projekt koji je odradio s kolegom Šimom Sušićem, te je uz prezentaciju sli ka i filmova prisutnim sudionicim a dočarao svoju avanturu. Nakon njega, kolegica M elnjak održala je predavanje o održivom razvoju

smo se upoznali s našim domaćinim a, uz piće dobrodošlice popričali smc : uvijek aktualnim studentskim temama, razm jenjujući iskustva

PP Medvednica. Posljednje predavanje toga dana održao je doc.dr.sc. Vuk Tvrtko O pačić s Geografskog odsjeka u Zagrebu s tem om „Vi-

zadarski autobusni kolodvor,

studiranja u Zagrebu i Zadru te organizaciji studentskih aktivnosti.

kendaštvo u hrvatskom priobalju: jučer, danas, sutra“.

C r.n i zacrtanih predavanja koje smo planirali održati, cilj delegacije iz Zagreba bio je i aktivirati studente iz Zadra da se ponovno aktivno

Nakon održanog predavanja morao sam se,na m oju veliku žalost, oprostiti sa Zadrom i uputiti nazad u Zagreb gdje su me čekale obve

uključe u rad EGEA-e. Nakon čašice razgovora uputili smo se u pre viđen nam smještaj, gdje smo s našim dom aćinim a završili započete diskusije. Sliedeci dan započeo je radnim prijepodnevom u kojem nas je n e

ze. No, Zadar mi je, kao i nekoliko puta ranije,om ogućio nova isku stva i ostao u prelijepom sjećanju. Ovom prilikom želio bih zahvaliti našim dom aćinim a koji su nas ugostili i pružili nam nezaboravne trenutke. Iskreno se nadam da će se ovakvi (i slični) projekti odr

službeni domaćin Luciano (postao prvostupnik geografijeu Zadru)

žavati i u budućnosti kako bism o ostvarili što bolju suradnju s k o

poveo u obilazak grada. Iako smo već barem jednom bili u Zadru, nitko od nas nije imao priliku iskusiti grad očim a čovjeka koji je

legama iz Zadra.A do tada, skitat ću se ja, je r se tako sm iruje duša geografska.

tamo. citiram: „proživio najljepše godine svoga života“. Koristim ovu priliku kako bih kolegi Krstiću zahvalio za nadasve inspirirajući obilazak i revno odgovaranjem sva naša pitanja. Šetnja gradom pobliže

16. MERIDIJAN

M ih o vil M ašić, B a š tin a i tu riza m

KLUB S T U D E N A TA I EGEA ZAGREB

IDEA 2013. U organizaciji KSG-a Zagreb početkom srpnja ove godine pod financiranjem Europske komisije održan je seminar 0 međukulturalnom dijalogu naziva Intercultural Dialogue: a European Adventure. Seminar je okupio 50-ak sudionika iz gotovo 20 zemalja Europe koji su u Zagrebu proveli tjedan dana prepunih zanimljivih radionica, posjeta 1predavanja. Osnovna ideja sem inara bila je sudi onike upoznati sa životom nacion al nih m anjina u Republici H rvatskoj, njihovim svakodnevnim problem i ma i načinim a na koje se pokušavaju nositi s njim a. U sklopu sem inara sudionici su im ali prigode upozna ti članove nekoliko nevladinih or ganizacija koje se bave navedenom problem atikom te nakon zanim ljivih predavanja o njihovu radu pitati ih što god ih zanima. Rasprava je o b i lovala zanim ljivim pitanjim a koja su uglavnom bila usm jerena na proble m atiku srpske nacionalne m anjine i njenog suživota s hrvatskim stanovništvom u poratnom razdoblju. Kako bi se bolje upoznali s tim problemom koji je većini njih veoma ap

SI. 1.: Grupna slika na izletu u Pakrac donijeti vlastiti sud o uspješnosti tog procesa u Hrvatskoj. Tjedan u Zagrebu, osim aktivnostima seminara, bio je ispunjen i društvenim životom. Održane su već tradicionalne “Hrvatska večer” i “Kulturni sajam”, te je zadnju večer organizirana i gala večera za sve sudionike kako bi se proslavio uspješan tjedan.

straktan i neshvatljiv, organizatori su u program seminara uključili dva izleta. Veći izlet na kojem su sudjelovali svi sudionici seminara odveo ih je u Pakrac. Iznimno zanimljiv posjet započeo je prijemom kod grado načelnika pri čemu je on održao i kratki govor o Pakracu, stanju u gradu prije rata, ratnim zbivanjima te životu u po become happy slijeratnom razdoblju i problemima s kojima se zajednica suočava. Predavanju je prisustvovala i predsjednica Centra

too

za podršku i razvoj civilnog društva “DELFIN” koja već dugi niz godina pokušava život u Pakracu učiniti što ugod nijim za sve njegove stanovnike, bez obzira na nacionalnu ili vjersku pripadnost. Nakon predavanja gradonačelnika sudionicima je organiziran kratak obilazak grada gdje su iz prve ruke mogli vidjeti kako ratom zahvaćeno područje izgleda danas. Obilasku se priključio i član “Srpskog De mokratskog Foruma” koji je sudionicima ponudio svoje viđenje događanja i današnjeg života. U sklopu seminara sudionici su bili podijeljeni u neko liko grupa, ovisno o vlastitom odabiru NVO (nevladine organizacije) s čijim se radom žele bolje upoznati. Jedna od grupa tako je posjetila Vrginmost gdje su posjetili dvo jezičnu osnovnu školu te imali priliku upoznati djecu koja sudjeluju u programu škole namijenjenom zbližavanju djece različitih nacionalnih pripadnosti te također posjetili načelnika općine i slušali njegovo kratko viđenje situacije u općini. Druge grupe tog dana posjetile su Hrvatski Sabor gdje su upoznali gospodina Furia Radina, predstavnika nacionalnih manjina u Saboru, zatim azil u Dugavama i Grad Petrinju. Na svim izletima sudionici su upoznali pripadnike neke od manjina u hrvatskom društvu i imali priliku kroz razgovor s njim a i onima koji se brinu o njihovom uspješ nom uključivanju u svakodnevni život upoznati obje strane medalje i

Local orga-team

Posebne zahvale organizatora idu Geografskom odsjeku na ustupljenim prostorijama i opremi, kao i maksimalnom izlaženju u susret u svim si tuacijama, zatim Centru za mirovne studije, Nansen Dialogue Centre-u, organizacijama IKS, Delfin, Suncokret, te svim ostalim partnerima u rea lizaciji ovoga zahtjevnog projekta. Filip Jakopović, Prostorno planiranje

16. MERIDIJAN

RADOVI STUDENATA Strategija ruralnog razvoja Baranje O pÄ&#x2021;ina Rugviea - prim jer uspjeha rural podruÄ?ja G radovi Japana Stvaranje identiteta kroz ropstvo Proizvodnja kokaina u Kolumbiji

rvAUUVI 5\UUCIV1AIA

Strategija ruralnog razvoja Baranje Predmet istraživanja ovog rada je razvoj rural nog prostora Baranje sa svojim zakonitostima, strukturama i procesima, te problemi i moguć nosti održivog razvoja promatranog područja. Područje istraživanja, Baranja, tradicionalna je regija koja zbog jasne prostorne izdvojenosti prema Mađarskoj i Vojvodini, odnosno Slavo niji, tvori dobro definiranu geografsku cjelinu Istočnohrvatske ravnice [LI.]. Zauzima povr šinu od 1149 km2 na kojoj je 2011. registrirano 39.416 stanovnika [14.]. Po svojim općim prirodnogeografskim obi lježjima to je pravi panonski prostor, uvjetno

(Branjin Vrh, Šumarina i Šećerana), koja su s njim neposredno funkcionalno povezana i tvore uvjetno jedinstvenu fizionomsko-morfološku cjelinu. Ostale jedinice lokalne samou prave (Bilje, Čeminac, Darda, Draž, Jagodnjak, Kneževi Vinogradi, Petlovac, Popovac) imaju više ili manje prevladavajuća obilježja ruralnih područja. Takva podjela dodatno je opravdana zbog praktičnih razloga je r omogućuje primje nu pristupa centar - periferija. Promatrani prostor karakterizira izrazito po granični položaj, što je temeljno utjecalo na

istraživanja postavljene su sljedeće radne hi poteze: • Razlike u smjeru i intenzitetu prostornih procesa u prvom su redu uvjetovane položa jem i prometnom dostupnošću glavnih sredi

njegov dosadašnji razvoj i odražava se u po stojećim prevladavajućim obilježjima ruralne periferije. Do kulminacije negativnog utjecaja takvog položaja došlo je u ratnim zbivanjima tijekom 1990-ih godina. Pridruživanjem Hr

Od istraživačkih metoda, pored kompilacije dosadašnjih istraživanja, u radu je korištena statistička deskripcija. Za tabelarnu analizu statističkih podataka primijenjene su tehnike M icrosoft Excell-a.

homogene reljefne strukture u kojoj se kao posebne morfološke cjeline izdvajaju Bansko brdo (danas glavna vinogradarska zona) i m o čvarno područje parka prirode Kopački rit. S obzirom na nodalno-funkcionalnu organiza ciju, sastavni je dio Osječke funkcionalne re

vatske Europskoj uniji geografski položaj Ba ranje dobit će novu dimenziju, a posebno će

gije i gravitacijski je izrazito usmjeren prema Osijeku, kao makroregionalnom središtu. Ta kvi prostorni odnosi nalaze svoju potvrdu i u aktualnoj upravno-teritorijalnoj organizaciji, pri čemu je baranjski prostor organiziran u sastavu Osječko-baranjske županije. U baranj skom dijelu Županije ustrojeno je devet jed i nica lokalne samouprave prema kriteriju broja stanovnika, udjelu nepoljoprivrednog stanov ništva i zaposlenog stanovništva u mjestu sta novanja. Kriterij za gradsko naselje ispunjava jedino Beli Manastir s još tri prigradska naselja

dobiti na značenju nakon završetka europskog autocestovnog koridora Vc koji će je prometno otvoriti za intraeuropsko povezivanje. Temeljni je cilj ovog istraživanja detektirati postojeće probleme i sagledati mogućnosti razvoja Baranje. U okviru toga pobliže će biti razmotreni demografski resursi, sustav nase lja i gospodarski razvoj, te indeks razvijenosti jedinica lokalne samouprave, kao osnova za uopćavanje problema i razmatranje mogućno sti održivog razvoja promatranog prostora. Na temelju poznavanja prostora i predmeta

šta rada, Osijeka kao makroregionalnog i Belog Manastira kao područnog središta; • Nepovoljna demografska kretanja glavni su limitirajući faktor društvenogospodarske revitalizacije Baranje, a posebno razvojne sta bilizacije i održivog razvoja njezine ruralne periferije.

POKAZATELJI RURALNOG RAZVOJA BARANJE 1. Demografski resursi Prema Nejašmić, Mišetić (2011), indeks de mografskih resursa je sintetički pokazatelj ko jeg čine dvije osnovne sastavnice: demografski indeks (idem) i indeks obrazovanosti (io), dok je demografska masa uključena u izračun, kao korektiv u obliku koeficijenta (k). Indeks de mografskih resursa jedinica lokalne samou prave Baranje nalazi se u tablici 1.

Tab. 1. Indeks demografskih resursa baranjskih jedinica lokalne samouprave 2011. godine

G ra d o v i/o p ć in e

^dem

^der

TIP 201 1 TIP 2001

G ra d Beli M an astir

0 ,0 5

10,9

3 9 5 ,0

2 0,3

O pćina Bilje

0 ,0 3

14,9

248,1

7 ,9

O pćina Čeminac

0 ,0 2

13,1

7 8 ,4

1,8

O pćina D a rd a

0 ,0 3 5

17,6

1 67 ,2

6,5

O pćina Draž

0 ,0 2 5

4 ,5

7 6 ,3

1,6

O pćina Ja go dn ja k

0 ,0 2

10,2

3 4 ,0

0,9

O pćina Kneževi V in o g ra d i

0 ,0 3

9,1

124,2

4,0

O pćina Petlovac

0 ,0 2

10,2

5 9 ,6

1,4

O pćina Popovac

0 ,0 2

7 ,8

5 3 ,2

1,2

k = koeficijent (korektiv u izračunu) Ider = indeks demografskih resursa I , = demografski indeks TIP = tip demografskog resursa I = indeks obrazovanosti

^Napomena: podaci za indeks obrazovanosti su prilagođeni, tj. korišteni su podaci iz Popisa stanovništva 2001. zbog nepostojanja istih za 2011. godinu. Izvor: www.dzs.hr. Stanovništvo prem a spolu i starosti p o naseljima, Popis 2001., Državni zavod za statistiku, Republika Hrvatska., Stanovništvo prem a spolu i starosti p o naseljima, Popis 2011., Državni zavod za statistiku, Republika Hrvatska., Stanovništvo staro 15 i više godina prem a završenoj školi i obrazovnim područjima, po gradovim a/općinama, popis 2001.

16. MERIDIJAN

Baranja kao cjelina ima iznimno slabe de mografske resurse. Uz tradicionalno niske stope rodnosti („bijela kuga”), prisutna je se lektivna migracija bioreproduktivnog i obra zovanog stanovništva što rezultira starenjem demografske mase, tj. izumiranjem. U ok viru niskog baranjskog potencijala, na razini jedinica lokalne samouprave, prisutne su raz like. Indeks demografskih resursa odražava centar-periferija model. Grad Beli Manas tir ima dobre demografske resurse (tip C), najveću koncentraciju stanovništva, skladniju dobnu strukturu, povoljniji migracijski trend, veći udio mladog stanovništva i najveći udio obrazovanog stanovništva. To je i razumljivo zbog urbanih beneficija koje ga prate. Općina Bilje, Darda i Kneževi Vinogradi imaju vrlo slabe demografske resurse (tip E). Prevla davaju starije dobne skupine, a obrazovanost stanovništva niska. Međutim, kao suburbane zone Osijeka, položene uz prometne osovine,

demografski tokovi su povoljniji nego u rub nim područjima. Sve ostale općine imaju najnepovoljniji tip demografskih resursa (tip F). To je ruralna periferija u svakom smislu. D i namika i struktura stanovništva su nepovoljne, poremećene. Ne postoji demografska osnova za gospodarski razvoj te su potrebne oštre mjere i instrumenti poticanja razvoja. U usporedbi s indeksom demografskih resursa za 2001. godinu, prilagođeni indeks za 2011. godinu pokazuje da se stanje pogoršalo. Subur bane zone Osijeka (općine Bilje i Darda) izgu bile su dio svog potencijala koji se uglavnom preselio u Osijek.

2. Gospodarski razvoj PIK Belje je sinonim za gospodarstvo Baranje. Utjecajem Belja razvile su se djelatnosti, pro metni sustav, te sustav naselja. Ulaskom Belja u koncern Agrokor prošireno je područje djelovanja temeljeno se na vertikalnoj kooper

aciji. U procesu je revitalizacija gospodarstva vrednovanjem najvažnije resursne osnove, tla. Djelovanjem Agrokora i zbog jeftini jeg zemljišta, Baranja postaje sve privlačnija poslovna zona za vanjske investitore. Opća stopa aktivnosti u Baranji niža je od razine Hrvatske, iako se povećala za oko 5% od 1991. do 2001. godine. Porast opće stope aktivnosti u Baranji je prividan, posljedica je smanjenja broja stanovnika uslijed starenja populacije i snažne selektivne emigracije kao i deagrarizacije. Više od polovice radno sposob nog stanovništva u Baranji je nezaposleno [L7.].

3. Funkcija rada Funkcija rada nije ravnomjerno raspoređena u Baranji, a tržište rada je oslabljeno [L9.]. Jače je koncentrirana u gradu Belom Manastiru i u općinskim središtima, zbog lokacijskih prednosti i prometne dostupnosti. Gotovo trećina radnih mjesta je u Gradu Belom Manastiru (Tab. 2.).

Tab. 2. Funkcija rada u jedinicama lokalne samouprave Baranje 2001. Godine

Jedinica lokalne sam ouprave

U kupan b ro j radnih mjesta u jedinicam a loka lne sam ouprave

BARANJA Beli M an astir

Jedinica lokalne sam ouprave

U kupan b ro j radnih mjesta u jedinicam a lokalne sam ouprave

D raž

569

3119

J a g o d n ja k

515

Bilje

693

Kneževi V in o g ra d i

1 170

Ceminac

431

Petlovac

391

D a rd a

1327

Popovac

479

Izvor: P opis stanovništva 2001., Z a p o s le n o st p o naseljim a, [CD -ROM ], Z agreb: D ržav n i z av o d za statistiku.

N eravnomjeran raspored funkcije rada uz rokuje polarizirani razvoj na lokalnoj razini, a očituje se i u prerazm ještaju stanovništva [L7.]. Agrokor (Belje) je distribucijom svojih poslovnih jed in ica pridonijelo razvoju cen tralne mreže naselja. Razvojem autom obil skog prom eta, poraslo je značenje dnevnih cirkulacija koje su usmjerene prema Gradu. B eli M anastir, najveći centar rada, sa svo jim urbanim obilježjim a, glavno je sjedište tercijarnih i kvartarnih djelatnosti. Općina Bilje ima najveći udio zaposlenog aktivnog u ukupnom broju stanovnika zbog u tje caja suburbanizacije Osijeka, te uspješnom afirm acijom obiteljskih gospodarstava. U rubnim ruralnim općinama veliko značenje ima poljoprivreda. To je posljedica obrazovne strukture i tradicionalne usmjerenosti popu lacije. Polifunkcionalnom usmjerenošću radne snage ističu se opčine u glavnoj gospodarskoj zoni, uz prometnu osovinu.

Nodalno-funkcionalna organizacija Baranje Mreža centralnih naselja u B aranji je n e dovoljno razvijena i raščlanjena, no os novna karakteristika je dom inacija manje

16, MERIDIJAN

urbanih naselja. Većina naselja upućena je na korištenje centralnih funkcija Belog M anastira je r vlastitih nema, te su preve like investicije za pokretanje istih. U većini ruralnih (perifernih) općina visok je udio starog stanovništva, te je regeneracija cen tralnih funkcija s tog stajališta neisplativa. Četvrtina svih djelatnosti nalazi se u Belom M anastiru koji je, sukladno tome, populaci jsko žarište [L4.]. To je uvjetovano prom et nom dostupnošću i jačom gravitacijskom snagom. Rubne ruralne općine imaju nizak stupanj centraliteta. Posljedica toga je ne prim jerena infrastrukturna oprem ljenost i depopulacija. S. druge strane, na području Baranje ne postoji bolnica, niti sveučilište, te ulogu glavnog čvora u tim funkcijam a ima Osijek. Beli M anastir gubi utjecaj u naselji ma bližim Osijeku, te mu na taj način slabi centralitet.

gospodarskih pokazatelja od prosjeka Re publike Hrvatske radi utvrđivanja stupnja razvijenosti jed in ica lokalne samouprave. Pokazatelji za izračun indeksa razvijenos ti su stopa nezaposlenosti, dohodak po stanovniku, proračunski prihodi općine, grada, županije po stanovniku, opće kre tanje stanovništva, stopa obrazovanosti. Jedinice lokalne samouprave svrstavaju se u skupine ovisno o vrijednosti svog indeksa, razvijenosti („Narodne novine“, broj 63/10) Indeks razvijenosti grada i općina Baranje nalazi se u tablici 3.

Indeks razvijenosti jedinica lokalne samouprave Baranje Indeks razvijenosti složeni je pokazatelj pro pisan Zakonom o regionalnom razvoju. Računa se kao ponderirani prosjek odstupanja standardiziranih vrijednosti više društveno-

R A D O V I STUD E N A TA

Tab. 3. Indeks razvijenosti baranjskih jedinica lokalne samouprave 2010. godine

Indeks razvijenosti skupine

Indeks razvijenosti skupine G ra d /O p ć in a

Indeks razvijenosti

G ra d /O p ć in a Skupina

<50%

5 9 ,7 1 %

5 0 -7 5 %

P e tlova c

6 1 ,0 9 %

5 0 -7 5 %

P o po va c

5 9 ,2 1 %

5 0 -7 5 %

HRVATSKA

100,00%

7 6 ,4 4 %

7 5 -1 0 0 %

Bilje

7 8 ,0 8 %

7 5 -1 0 0 %

Č em ina c

7 2 ,4 9 %

5 0 -7 5 %

D a rd a

6 3 ,2 1 %

D ra ž

5 4 ,7 1 %

J a g o d n ja k K neževi V in o g ra d i

Izvor: MRRFEU

Potpomognuta područja

osim Grada Belog Manastira i Općine Bilje, pripadaju potpomognutim područjima. Pre ma stupnju razvijenosti značajno zaostaju za nacionalnim prosjekom, te je njihov razvoj po trebno dodatno poticati [13 j. Grad Beli Manastir i Općina Bilje okupljaju ve lik broj društvenih djelatnosti, radnih mjesta i dobro su povezana s okolnim prostorom. Naj lošije stanje je u Općini Jagodnjak (skupina I.). Nepovoljna obrazovna struktura stanovništva, nedostatak sekundarnih, tercijarnih i kvartarnih djelatnosti uvjetuje nizak dohodak po sta novniku, proračunske prihode po stanovniku, te najvišu prosječnu stopu nezaposlenosti od svih baranjskih jedinica lokalne samouprave.

NACRT STRATEGIJE RAZVOJ

ODRŽIVI

Održivi razvoj podrazumijeva ravnotežu eko loškog, ekonomskog i sociokulturnog aspekta u određenom području potican od lokalnog stanovništva [L3.]. Najveće baranjsko bogatstvo je plodno zemlji šte kao gospodarska i egzistencijalna osnova. Turizam je danas značajan izvor prihoda Ba ranje. Smjernice daljnjeg razvoja ne bi trebale narušavati baranjsku tradiciju i identitet. Dob na i obrazovna struktura stanovništva ne idu u prilog gospodarskom razvoju. Periferni po ložaj u državi umanjuje mogućnost gospodar ske kooperacije s ostatkom Hrvatske, a lokalna ekonomija nije dovoljno jaka da bi nadjačala taj nametnuti nedostatak. Agrokor kao najve ći gospodarski subjekt u Baranji ima dovoljnu snagu za pokretanje razvoja, no pri planiranju gospodarskog razvoja treba paziti na oštrinu mjera koje će se primjenjivati. Ukoliko dođe do prevelikog pritiska na okoliš, mogući su kontradiktorni rezultati. U budućnosti će pro

Skupina

4 1 ,6 3 %

Beli M a n a s tir

Analizirana strukturna obilježja stanovništva i prostora pokazuju dosljednost i u indeksu razvijenosti. Sve jedinice lokalne samouprave,

Indeks razvijenosti

metni položaj Baranje imati veliku važnost u povezivanju Europe i formiranju tranzitne gospodarske zone u regiji.

Funkcionalna revitalizacija naselja Za skladnije funkcioniranje Baranje kao cje line potrebno je osnažiti mrežu centralnih naselja, pokrenuti urbanu dekoncentraciju i obnovu ruralne periferije te disperzirati funk ciju rada [L8.]. Problem je i opadanje značenja funkcija jer gube stanovništvo koje im gravitira zbog izumiranja Baranje. Za ravnotežu mre že centralnih naselja posebno je značajan grad s funkcijama kojima okuplja okolni prostor i stabilizira naseljenost prostorne cjeline. Beli Manastir ne može nadjačati funkcije Osijeka, ali potrebno je smanjiti utjecaj Osijeka na ba ranjska naselja kojim se smanjuje gravitacijska snaga Belog Manastira. Slijedeći postulate europske politike, u Baranji se počinje sa specijalizacijom poljoprivredne djelatnosti. Ekološka poljoprivreda pokrenuta kroz manja i srednja obiteljska gospodarstva omogućila bi ekološki i ekonomski gospodar ski razvoj. Obiteljska poljoprivredna gospo darstva su jedna od glavnih smjernica budućeg ruralnog razvitka i među najučinkovitijim m e todama revitalizacije. Postaju element agrar nog pejzaža, te utječu na ukupnu iskoristi vost ruralnog prostora i radnog kontingenta. Pritom Analizirati proizvodnju autentičnih prehrambenih proizvoda i osnažiti poveza nost poljoprivredne proizvodnje u ruralnim područjima s formiranjem gospodarstava u središnjim naseljima [L2.]. Treba se uspostavi ti ravnoteža i funkcionalna komplementarnost između poljoprivrednih i proizvodnih funkci ja te izbjeći širenje monokulture (vinogradar stvo). Injektiranjem funkcija u ruralna naselja zadržala bi se, i poboljšala naseljenost u njima. Pri planiranju infrastrukturnog popunjavanja naselja ne smiju se zanemariti temeljne karak teristike stanovništva kojima bi ta infrastruk tura trebala biti na usluzi. Budući da u Baranji

prevladava starije stanovništvo, jasne su potre be za zdravstvenim ustanovama višeg stupnja.

ZAKLJUČAK Provedeno istraživanje, u okviru kojega je izvr šena provjera utemeljenosti hipoteza iz uvod nog dijela rada, omogućuje sljedeće zaključne postavke: •Prva hipoteza - Razlike u smjeru i intenzite tu prostornih procesa u prvom su redu uvje tovane položajem, udaljenošću i prometnom dostupnošću glavnih središta rada, Osijeka kao makroregionalnog i Belog Manastira kao područnog središta - u visokoj je m jeri po tvrđena. To se prije svega odnosi na utjecaj Osijeka koji svojim funkcijama generira brži razvoj i preobrazbu prigradskih općina (Bilja i Darde), a tek u manjoj mjeri i Belog Mana stira koji zbog slabije funkcionalne razvijenosti ima ograničen utjecaj na ruralne općine svoje okolice; »Potvrđena je i druga hipoteza - Nepovoljna demografska kretanja glavni su limitirajući faktor društveno-gospodarske revitalizacije Baranje u cjelini, a posebno razvojne stabiliza cije i održivog razvoja njezine ruralne perife rije. Izložena zakonitost jasno je uočljiva u ru ralnim područjima Baranje, pri čemu općine s manje nepovoljnim demografskim procesima na prometnom koridoru prednjače i višim in deksom razvijenosti (Bilje, Čeminac, Darda). Periferne općine, zahvaćene demografskim izumiranjem, osjetno zaostaju za prosječnim indeksom razvijenosti Baranje (Jagodnjak, Draž, Kneževi Vinogradi, Popovac, Petlovac). Izložena obilježja razvojnih procesa u Baranji pokazuju da regija u cjelini i glavnina njezinih ruralnih područja imaju obilježja tzv. pro blemskih područja, tj. područja koja svojim strukturnim i dinamičkim obilježjima optere ćuju razvoj šireg prostora. To nalaže potrebu prim jene odgovarajućih m jera i instrum e nata politike regionalnoga i, posebno, rural-

16. MERIDIJAN

nog razvoja, s ciljem usm jeravanja razvojnih procesa u skladu s načelom održivog razvo ja. Kao instrum ent takvog razvoja, središnju bi ulogu trebale im ati m jere demografske i ekonomske politike, te koherentnija nodalno-funkcionalna organizacija [L6.]. Ključno značenje među m jeram a demografske p oliti ke treba dati im igracijskoj i pronatalitetnoj politici, s ciljem srednjoročne stabilizacije naseljenosti u regiji. Takva nastojanja treba pratiti i ekonom ski razvoj tem eljen na multisektorskom modelu gospodarskog razvoja, s ciliem poboljšanja ekonomske strukture. Za stabilizaciju ruralnih područja neophod no je funkcionalno osnaživanje središnjih naselja. Pri tom je posebno nužno osnažiti funkciju rada u Belom M anastiru, kako bi afirm irao svoju stožernu ulogu regiji, a na taj način i pridonio nužnoj stabilizaciji perifer nih područja zahvaćenih ruralnim propada njem u sjeveroistočnom i sjeverozapadnom dijelu regije.

Literatura 1. Bognar, A., 1990: Geomorfologija Baranje, Savez geografskih društava Hrvatske, Zagreb, 14-20. 2. Franić, R., 2006: Politika ruralnog razvitka: nova pri lika za Hrvatsku, Agronomski glasnik, 68 (3), 221 -236. 3. Lay, V., 2003: Proizvodnja budućnosti Hrvatske: integralna održivost kao koncept i kriterij, Društvena istraživanja, 12 (3-4), 311-334. 4. Lončar-Vicković, S., Stober, D., 2010: A contribu tion to settlement network analysis in Baranya - A projection o f spatial development potential, Tehnički vjesnik 17, 83-91. 5. Nejašmić, I., Mišetić, R„ 2010: Sintetični pokazatelj demografskih resursa: doprinos tipologiji hrvatskog prostora, Hrvatski geografski glasnik 72(1), 49-62. 6. Pejnović, D„ 1996: Geografski aspekt revitalizacije depopulacijskih i ratom pogođenih područja Hrvatske na primjeru Like, u: I. hrvatski geografski kongres (ur. Z. Pepeonik), Zagreb, 255-273. 7. Šašlin, P., 2005: Stanovništvo Baranje: obilježja i procesi, Meridijani, Samobor. 8. Štambuk, M., 2002: Selo u europskom iskustvu, u: Prostor iza: kako m odernizacija mijenja hrvatsko selo (ur. Štambuk, M„ Rogić, I., Mišetić, A.), Institut druš

tvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb, 361-390. 9. Žutinić, Đ., Kovačić, D., 2008: Percepcija kvalite te življenja i namjere o odlasku iz ruralnih sredina, Društvena istraživanja, 19 (1-2), 137-159. Izvori: 1. Vrijednosti indeksa razvjenosti i pokazatelja za izračun indeksa razvijenosti na lokalnoj razini, MRRiFEU, h ttp://www. mrrsvg. hr/ UserDocsImages/ (10. 4. 2013.) 2. Popis stanovništva 2001., Zaposlenost p o naseljima, [CD-ROM], Zagreb: Državni zavod za statistiku 3. Strategija regionalnog razvoja Republike Hrvatske, http://www.mrrsvg.hr/VserDocsImages/ (12. 4. 2013.) 4. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2011. : Prvi rezultati p o naseljima, Statistička izvješća 1441, DZS, Zagreb, 2011. 5. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prem a spolu i starosti, p o naselji ma, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003. 6. Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prem a završenoj školi i obrazov nim područjim a, po gradovim a/općinam a, Statistička izvješća, DZS, Zagreb, 2003.

Demografski resursi u regijama i gradovima/općinama Baranje 2011. godine P aram etri potrebni za dobivanje indeksa dem ografskih resursa (Id ):

G ra d o v i/o p ć in e

^dem

^đer

TIP

G ra d Beli M a n a stir

0 ,0 5

10,9

3 9 5 ,0

2 0 ,3

O p ćina Bilje

0 ,0 3

14,9

248,1

7 ,9

O p ćina Ceminac

0 ,0 2

13,1

7 8 ,4

1,8

O p ćina D a rd a

0 ,0 3 5

17,6

1 67 ,2

6,5

1,6

O p ćina D raž

0 ,0 2 5

4 ,5

7 6 ,3

O p ćin a Ja g o d n ja k

0 ,0 2

10,2

3 4 ,0

0 ,9

O pćina Kneževi V in o g ra d i

0 ,0 3

9,1

1 2 4 ,2

4 ,0

O p ćina Petlovac

0 ,0 2

10,2

5 9 ,6

1,4

O p ćina Popovac

0 ,0 2

7 ,8

5 3 ,2

1,2

k = koeficijent (korektiv u izračunu) Ider = indeks demografskih resursa Idem= demografski indeks TIP = tip demografskog resursa Io = indeks obrazovanosti

P aram etri potrebni za dobivanje dem ografskog indeksa (Id ):

G radovi/općine

1,dem

1p2011/p2001

P(0-14)

P^(20-29)

G rad Beli Manastir

10,9

0,9

14,3

10,8

0,08

Općina Bilje

14,9

1,0

16,6

10,7

0,08

Općina Ceminac

13,1

0,9

15,0

13,1

0,07

Općina Darda

17,6

1,0

16,6

12,7

0,09

Općina Draž

4,5

0,8

11,8

11,3

0,04

Općina Jagodnjak

10,2

0,9

16,5

11,3

0,06

9,1

0,9

14,2

12,2

0,06

Općina Petlovac

10,2

0,9

15,7

12,4

0,06

Općina Popovac

7,8

0,9

14,3

11,1

0,06

Općina Kneževi Vinogradi

16. MERIDIJAN

Idem= demografski indeks i p2001/pl991 = indeks promjene broja stanovnika

P(o-i4)= uc^0

stanovništva mlađeg od 14 godina u ukupnoj populaciji

pf(20 29) = udio ženskog stanovništva 20-29 godina u ukupnoj ženskoj populaciji I = indeks vitaliteta

RA D O VI STUDENATA

P aram etri potreb n i za dobivanje indeksa obrazovanosti ( I o) :

Gradovi/općine

P o l«

Grad Beli Manastir

395,0

10,2

46,3

Općina Bilje

248,1

6,4

46,7

Općina Ceminac

78,4

2,7

34,4

Općina Darda

167,2

Io = indeks obrazovanosti p m = udio stanovništva s

5,6

36,9

Općina Draž

76,3

3,6

24,4

Općina Jagodnjak

34,0

1,9

20,8

tercijarnom obrazovanošću u populaciji starijoj od 15 godina Ss = stopa studiranja

Općina Kneževi Vinogradi

124,2

5,2

28,2

Općina Petlovac

59,6

2,5

28,2

Općina Popovac

53,2

2,9

21,9

P aram etri potrebni za dobivanje indeksa vitaliteta ( I ):

Gradovi/općine

Grad Beli Manastir

0,08

38,5

Općina Bilje

0,08

Općina Ceminac

24,3

12,9

132,0

40,9

26,5

12,3

91,9

0,07

48,0

25,3

13,5

1 12,4

Općina Darda

0,09

42,1

26,4

11,7

90,5

Općina Draž

0,04

37,6

21,6

24,5

197,5

Općina Jagodnjak

0,06

53,3

24,8

17,2

1 14,1

Općina Kneževi Vinogradi

0,06

41,4

24,2

17,0

139,2

Općina Petlovac

0,06

46,9

24,2

16,7

120,4

Općina Popovac

0,06

49,7

24,1

17,4

134,2

P (2 0 -3 9 )

Iv = indeks vitaliteta f = opća stopa(ženskog) fertiliteta P ( 2 0 - 3 9 ) = udi0 m lađeg zrelog stanovništva u ukupnoj populaciji m = opća stopa smrtnosti i = indeks starosti

N evena Beuk, P rostorno planiranje

16. MERIDIJAN

Općina Rugviea “primjer uspjeha ruralnog područja Jeste li čuli za Rugvicu? Ne, to nije dječji vrtić, lunapark ili crtani film, ali ima veze s mladošću. Naime, Rugviea je općina u zagrebačkom zelenom prstenu koja, za razliku od većine ruralnih područja u Hrvatskoj, bilježi porast stanovništva. Osim toga, u Rugvici se u po sljednjih nekoliko godina otvaraju radna m je sta u tercijarnim djelatnostima, što doprinosi jačanju polifunkcionalnosti. Dinamika razvoja općine Rugviea uvelike pro izlazi iz povoljnoga geografskog položaja, koji se u ovom slučaju može smatrati resursom.

OBILJEŽJA OPĆINE RUGV1CA 1. Geografski položaj i p riro d n a oblježja

tendenciji razvoja gradskih regija u Hrvatskoj zadnjih dvadesetak godina, tj. suburbanizacijom i decentralizacijom funkcija, on povoljno djeluje na razvoj okolice. Važni čimbenici de centralizacije u okolicu jesu jeftinije zemljište te dobra prometna povezanost. Rugviea je po vezivanjem s državnom autocestom Bregana Lipovac dobila mogućnost prihvaćanja nekih od tih funkcija i tako ostvarila razvoj [ I I 1] [L6], Izvrstan primjer decentralizacije funkcija zbog navedenih čimbenika jest poznati Bc Institut za oplemenjivanje i proizvodnju bilja. Sve je počelo 60-ih godina 20. stoljeća kada je Institut otkupio 2 050 hektara zemljišta na današnjem lokalitetu općine Rugviea. Kasnije je uslijedila gradnja skladišta i farmi, da bi sve kulminiralo 2008. godine kada se otvorila upravna zgrada u kojoj se danas formalno nalazi sjedište tvrtke [L4], Zbog blizine Zagreba kao velikog tržišta, za dnjih godina sve veći broj tvrtki povezanih s

Općina Rugviea sa svoja 23 naselja smještena je u istočnom dijelu Zagrebačke županije na li jevoj obali rijeke Save, tj. u nizinskoj Posavini. Na zapadu i sjeverozapadu graniči s gradom Zagrebom, na sjeveru s gradom Dugim Selom, a na istoku s općinom Brckovljani i gradom Ivanić-Gradom [113]. Položaj je puno teže definirati jer ga određuje mnoštvo prostorno-funkcionalnih kriterija. Za geografski položaj općine Rugviea najvaž nija su tri obilježja: blizina Zagreba, prometnih veza i Save (si. 1).

računalnim tehnologijama i trgovinom nalazi svoje mjesto na teritoriju Rugvice omogućuju ći nastanak poslovnih zona [L4] [113]. Među tim, u medijima je najsnažnije odzvonila vijest da bi ondje svjetski poznata švedska drvnoprerađivačka kompanija IKEA trebala otvori ti svoju prvu robnu kuću i trgovački centar u Hrvatskoj. Taj bi megalomanski projekt donio oko 2 750 novih radnih mjesta i veliko poveća

Sjedište Općine, naselje Rugviea, udaljeno je

nje novčanog prometa (Slobodna Dalmacija).

*Strug^artska

'•''¿rpec Dugoselski

?• ^selm^Jartski, ^meaRugvički" «•»*> ^ M

ruovica

J6X

/'N ovaki Oborovski

VELIKA GORICA

Preseka Oborovska

IV AN IG -

-GRAD

integracije više vrsta prometa. I tu je bitan po ložaj uz Zagreb jer je promet oko njega velik, a prometne su veze važne onoliko koliko imaju prometa. Daleko je najvažniji cestovni promet, a općina Rugviea doslovno „leži“ na državnoj autocesti Bregana - Lipovac (D4/A3), i to u konvergencijskom prostoru svih prometnih pravaca u Hrvatskoj. No Rugviea je sve donedavno bila odsječena od te „prometne arterije“ Hrvatske. Koliko je izlazak na autocestu bio od prekretničkog značenja, potvrđuje već spomenuti pri mjer premještanja uprave Bc Instituta. U 2008. godini ostvaren je i izlazak na autocestu i pre mještanje tvrtke u Rugvicu, što nije slučajnost. Još jedna vrsta prometa o kojoj se raspravlja već dugi niz godina jest riječni promet na Savi. Sava je danas plovna do Siska, a posebnim teh nološkim zahvatima na koritu ostvarila bi se plovnost II. kategorije do Rugvice. Međutim, problem je što je riječni promet zbog sve veće nerentabilnosti nakon Domovinskoga rata doživio kolaps u cijeloj Hrvatskoj, a posljedi ce se osjećaju i danas. Bitna slabost riječnog prometa je vremensko ograničenje plovnosti uvjetovano prirodnim faktorima zbog kojih bi plovnost na dionici Sisak - Rugviea - (Zagreb) bila skraćena na samo 97 dana. Navedeni ogra ničavajući faktori ostavili su luku u Rugvici tek „mrtvim slovom na papiru“ [LI] [L 2] [111], Rijeka Sava je glavno prirodno obilježje rugvičkoga kraja koje od samih začetaka njegova postojanja utječe na način života i mentalitet stanovništva. Ti su ljudi naučili živjeti uz bla godati Save, ali i ponekad uz njezinu gnjevnu narav u obliku poplava i si. Čak i brojni toponi mi dokazuju da je Sava integralni dio identiteta toga prostora; npr. ime Rugviea je izvedeno od staroslavenske riječi horugva - zastava, barjak; zastavom se označavalo riječno pristanište za trgovinu i ribarstvo [L5]. Položaj uz Savu omo gućio je razvoj primarnih i sekundarnih dje latnosti koje su nekoć bile od vitalne važnosti za lokalnu privredu. Šljunak iz savskih terasa poslužio je kao osnovica ekstraktivne indu strije i proizvodnje građevinskog materijala, a aluvijalne naslage oplemenile su tlo za poljo privredu. Buduće preuređenje akumulacijskih jezera Abesinije, Trstenika i Siromaje moglo bi se turistički valorizirati [111].

2. Demografska obilježja

Autocesta Općina Rugviea Gradska naselja

SI. 1. Geografski položaj istraživanog prostora (naselja općine Rugviea) 23 km od središta Zagreba koji u urbanom sistemu Hrvatske ima nerazmjerno najjači funkcionalni gravitacijski utjecaj. Sukladno

16. MERIDIJAN

Radovi na izgradnji kompleksa već su počeli. Općinu Rugviea odlikuje izvanredan prometno-geografski položaj te mogućnost razvoja i

Općina Rugviea imala je dinamičan demograf ski razvoj obilježen pozitivnim i negativnim kretanjima od prvog popisa do danas. Od popisa 1857. do 1910. zabilježen je porast broja stanovnika kao posljedica ulaska u po četnu fazu demografske tranzicije. U međupopisnom raz dobiju od 1910. do 1981. registriran

RA D O V I STUDENATA

je konstantan pad broja stanovnika zbog društveno-političkih faktora - svjetskih ratova, vanjske emigracije mladog stanovništva i socijalističkog režima. Što se posljednjeg tiče, Rugvičani su bili odani katolici pa do njih dugo nije mogao dopri jeti ni vodovod ni telefon, a kamoli koja tvornica [L4] [L3]. Navedeni su faktori bili okidač i katali zator ruralnoga egzodusa koji je do osamdesetih godina okljaštrio demografsku sliku mnogih se oskih naselja Hrvatske. Nakon Domovinskog rata uslijedio je veliki po rast stanovništva i pomlađivanje dobne struktu re, uzrokovano imigracijom stanovništva koje je izbjeglo ratna razaranja u Bosni i Hercegovini. Motivi doseljavanja u Rugvicu bili su: velika bli zina Zagreba kod Ivanje Reke; blizina autoceste Bregana - Lipovac; jeftino zemljište; ležišta šljun ka prijeko potrebnoga građevinarstvu; manja komunalna davanja u odnosu na druge općine; obiteljske veze i velika uloga Crkve u socijalnoj integraciji [L4] [L3], Ironično, u starom je sistemu Crkva bila dio push faktora emigracije, a nakon osamostaljenja postala je jednim od glavnih pull čimbenika doseljavanja i demografske revitaliza cije općine. U socio-ekonomskoj strukturi tijekom zadnjih pedesetak godina dogodile su se radikalne pro mjene. Godine 1961. oko 86% stanovništva pre življavalo je od primarnih djelatnosti. Osamosta

u sekundarne i tercijarne djelatnosti. Od sekundarnih djelatnosti, osim spom enu tog iskapanja šljunka, važna je eksploatacija nafte i plina. Prve bušotine napravljene su sredinom 20. stoljeća na naftnom polju Je ževo koje je sastavni dio pogona Šumećani u posjedu INA-e (si. 3) [17] [111]. Tercijarne djelatnosti u istraživanom prostoru pokazuju najveću raznolikost i mogućnost ra zvoja. Prethodno su već opisane neke tvrtke (Bc Institut) i planovi za razvoj trgovine (trgovački

ničko-poslovne zone Rugvica sjever. Poduzeće M SAN Grupa bavi se proizvodnjom, servisom i isporukom računala, a nedavno je otvorilo svoj logističko-distribucijski centar na području Rugvice. Ne treba ni reći da se to dogo dilo 2008. godine zbog izlaska na autocestu, ana logno BC Institutu. Dakle, u poslovnom je pro storu integrirano više tercijarnih djelatnosti na jednom mjestu. Tu je uspostavljena glatka veza između proizvodnje informacijskih proizvoda, njihova plasmana na tržište i poduzetništva.

ljenjem Hrvatske te suburbanizacijom Zagreba dogodio se obrat - djelatnosti primarnog sektora postaju gotovo marginalne, a najvažnije postaju tercijarne i sekundarne djelatnosti [II 1] [110] [16].

3. Gospodarska obilježja Poljoprivreda je nekoć imala veliku važnost zbog plodnoga aluvijalnog da, ali u posljednjih pola stoljeća dolazi do snažne deagrarizacije. Broj po ljoprivrednog stanovništva smanjio se 6 puta. To utječe na fizionomska obilježja naselja, pa su če sta pojava kuće koje služe jedino stanovanju (si. 2). Sve je manje zemljišta, a napose pašnjaka na kojima su se nekad uzgajali autohtoni posavski konji. Dolazi i do pojave „socijalnog ugara“ ozelenjivanja parcela zbog prelaska stanovništva

SI. 3. Aktivno crpilište nafte u Ježevu - osnova ekstraktivne industrije Izvor: snimila JoanaBrezni, 22.12.2011. centar i robna kuća IKEA) i turizma (preuređe nje šljunčara za rekreaciju). Ovdje će se prostor posvetiti ostalim tvrtkama i planovima tercijar nih djelatnosti o kojima nije bilo govora u pret hodnom dijelu rada. To su tvrtka M SAN Grupa koja posluje u Rugvici te plan otvaranja poduzet

Zbog jeftinijeg zemljišta poslovni su objekti ve likih razmjera, a uključuju urede, skladišne hale i parkirališta (si. 4). Ako se ta investicija pokaže uspješnom, u Rugvicu će zasigurno privući i dru ge tvrtke slične ekonomske orijentacije. Informa cijske tehnologije su industrija budućnosti, stoga je ovo obećavajuće za razvoj općine [18]. Urbanističkim se planom predviđa i gradnja poduzetničke zone Rugvica sjever u kojoj bi bile proizvodne i poslovno-trgovačke zgrade te zelene površine za rekreaciju. Ta bi zona bila u blizini naselja Črnec Rugvički i županijske ceste Crnec Rugvički - Ježevo. Cilj poslovne zone je transformacija općine Rugvica u „Meku“ za sred nja i mala poduzeća te otvaranje radnih mjesta za lokalno stanovništvo. Ostvarenjem projekta omogućila bi se i zajednička promocija gospo darskih djelatnosti sa čitavog područja. Također, poboljšala bi se kvaliteta komunalne infrastruk ture, a poštivanje ekoloških standarda jamčilo bi održivost razvoja [113].

ZAKLJUČAK

SI. 2. Kuća bez gospodarskih zgrada u Črnecu Rugvičkom - fizionomska promjena Izvor: snimila JoanaBrezni, 22.12.2011.

Ruralni je prostor često puta sinonim zaosta losti, depopulacije, perifernosti i svekolikog propadanja. Međutim, u slučaju prostora opći ne Rugvica navedene su postavke beziznimno demantirane, što je bilo predmet istraživanja ovog rada.

16. MERIDIJAN

Sv. Jurja Mč. i Jakova Ap„ Oborovo.

5. Nadu, M., 2002: Život uz Savu, Muzej Prigorja, Sesvete. 6. Vresk, M„ 2002: Grad i urbanizacija: osnove urba ne geografije, Školska knjiga, Zagreb, 28-35, 233.

SI. 4. Poslovna zgrada i parkiralište poduzeća M SAN Grupa u Rugvici Izvor: snimila Joana Brezni, 22.12.2011. Na početku je iznesena teza da je geografski položaj resurs, a stanje u prostoru to afirmira. Otvaranjem prometnog čvorišta 2008. godine kojim je Rugvica izašla na državnu autocestu Bregana - Lipovac omogućena je kapitalizacija komparativne prednosti jeftinijeg zemljišta u odnosu na Zagreb i prihvaćanja nekih njego vih funkcija (Bc Institut i M SAN Grupa). Izvr stan opći geografski, a napose prometno-geografski položaj u funkciji privlačenja investicija te poslovnih planova daje uporište optimizmu i za budući napredak općine. Najeksponiraniji planovi su trgovački centar i robna kuća IKEA te otvaranje poslovne zone Rugvica sjever. Prema svemu sudeći kretanje stanovništva bit će pozitivno i ubuduće, što je rijetkost u ru ralnim prostorima. Opet treba naglasiti ulo gu geografskog položaja kao vanjskog faktora prostorne polarizacije koja djeluje po načelu kružne kumulativne kauzalnosti. Naime, po voljan položaj zbog blizine Zagreba i autoceste privlači gospodarske djelatnosti, koje potom

privlače stanovništvo. Povećanje stanovništva značit će povećanje radne snage, što će opet privući gospodarske djelatnosti. Tako se za tvara krug gospodarskoga i demografskoga napretka, a za taj scenarij postoje naznake u prostoru općine Rugvica [L6]. Sve u svemu, pitanje je trenutka kad će ostvare nje nekoga poslovnog projekta gurnuti ruralni prostor općine Rugvica u žarište općedruštve nog interesa, tako da treba slušati vijesti i čitati novine jer će to biti izvanredna priča o uspjehu (koja je rijetkost hrvatske današnjice). LITERATURA 1. Dokl, A., Dmgičević, M., 200S: Analiza riječnog prom eta Republike Hrvatske i prognoza budućih kre tanja, Pomorski zbornik 45 (1), 181-196. 2. Ilić, M„ 1993: Riječna luka u Zagrebu, Geografski glasnik 55, 203-211. 3. Jambrečec, M. (ur.), 1999: Dugo Selo, Brckovljani i Rugvica, Nula jedan, Zagreb, 15, 99, 102, 120-124, 155-157. 4. Levanić, S. (ur.), 2009: Savska tiha voda, Rkt. župa

IZVORI 1.Državni zavod za statistiku (DZS), Naselja i stanov ništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., Stanovništvo - gradovi/općine, http://www.dzs.hr/ (2.1.2012.) 2.Državni zavod za statistiku (DZS), Popis poljopri vrede 2003., Kućanstva s poljoprivrednom proizvod njom, Zemljište, Tab. 2. Površina korištenoga i poljo privrednog zemljišta po kategorijama, http://www. dzs.hr/ (2.1.2012.) 3.Državni zavod za statistiku (DZS), Popis poljopri vrede 2003., Kućanstva s poljoprivrednom proizvod njom, Stoka, perad i ostale životinje, Tab. 1. Broj gove da, http://www.dzs.hr/ (12.1.2012.) 4.Državni zavod za statistiku (DZS), Popis poljopri vrede 2003., Kućanstva s poljoprivrednom proizvod njom, Stoka, perad i ostale životinje, Tab. 12. Broj ko nja, magaraca, mazgi i mula, kunića, peradi i pčelinjih zajednica - košnica, http://www.dzs.hr/ (14.1.2012.) 5.Državni zavod za statistiku (DZS), Popis stanovniš tva 2001., Tab. 1. Stanovništvo prem a spolu i starosti, p o naseljima, http://www.dzs.hr/ (2.1.2012.) 6.Državni zavod za statistiku (DZS), Popis stanovniš tva 2001., Tab. 27. Zaposleni prem a pretežitoj aktiv nosti p o položaju u zaposlenju, djelatnosti i spolu, p o gradovim a/općinam a, http://www.dzs.h r/ (5.1.2012.) 7.INA, Pogon Šumećani, http://www.ina.hr/default. aspx?id=444 (13.1.2012.) 8.Msan.hr, Distributivni centar Rugvica, http://www. msan.hr/Default.aspxhabid~88 (13.1.2012.) 9.Popis poljoprivrede 1960., Osnovni podaci indivi dualnih gazdinstava po naseljima, Knjiga I, Savezni zavod za statistiku (SZS), Beograd, 1964. 10.Popis stanovništva 1961., Aktivnost i delatnost, Rezultati za naselja, Knjiga XIV, Savezni zavod za statistiku (SZS), Beograd, 1965. 11.Prostorni plan uređenja Općine Rugvica (PPUOR), Urbanistički zavod grada Zagreba, Zagreb, 2005., http://www.rugvica.hr/ProstorniPlan/PPUO_Rugvica.p d f (5.1.2012.) 12.Slobodna Dalmacija, Projekti IKEA u Rugvici, http://w w w .slobodnadalm acija.hr/0-ku% C 4% 87om a la /ta b id /9 3 /a rtic leT y p e/A rtic leV ie w /a r tic le Id/110306/D efault.aspx (29.12.2011.) 13. Urbanistički plan uređenja (UPU) poduzetničke (radne) zone - Rugvica sjever, Urbanistički zavod grada Zagreba, Zagreb, 2006., http://w ww.rugvica. h r/dow n /text.pdf (3.1.2012.)

Tomislav Jogun, GIS

16. MERIDIJAN

RA D O V I STUD E N A TA

Gradovi ¡apaua U istraživanju japanskih gradova otkrivamo specifična socijalna, ekonomska i geografska obilježja njihova nastanka i evolucije. T o kom više stoljeća njihova razvoja isprepleću se kulturni i urbani u tjecaji kineskih, budističkih i šintoističkih vrijednosti, feudalnih zakona, zatim i utjecaji Zapada. Produkt nalazimo u kompleksnoj

nastajali su prim arno zbog političkih, vojnih te drugih potreba kao što su Osaka i Kamakura (Karan i Stapleton, 1997).

društvenoj i prostornoj stvarnosti japanskih gradova, danas karakteriziranih velikim brojem stanovnika, visokim stopama urbaniza cije, koncentracijom funkcija i prostornim povezivanjem u aglom e racije [L 3]. Suvremeni razvoj japanskih gradova nastavlja tradiciju višestoljetnog urbanog života, u kojem pod utjecajem globalizacije i povezivanja m nogih socijalnih, tehnoloških i ekonom skih mreža, poprim aju nove karakteristike urbanog razvoja. S ciljem razm atranja gradova u Japanu nužno je upoznavanje s n ji hovim historijsko-geografskim razvojem te identificiranje glavnih

njihov rast su bili koncentrirani oko dvoraca lokalnih vojskovođa i daimyo). Uz spomenute dvorce građena su stambena područja profesio nalnih ratnika samuraia. Uzimajući u obzir prednosti lokalnih i regi onalnih tržišta, razinu sigurnosti u ratnim vremenima koju su pružali samuraji, mogućnosti trgovine i specijalizacije manufakturnih radnii. formiranje gradova oko utvrđenih dvoraca je bio očekivani razvojni korak. Postepeno tijekom 16.st. gradovi-dvorci, joka machi, postaju administrativna središta vojnih čelnika i postaju karakteristična forma japanskog grada, obilježena ujedinjenjem dvorca i tržišta, sve do Meiji restauracije. S daljnjim gospodarskim promjenama, joka machi. pod utjecajem vojnih čelnika, vrše preobrazbu u administrativne i kom erci jalne centre pod pravilom „jedno područje, jedan dvorac“ što je dovelo do stabilizacije broja joka machi na 200-250. Poput feudalnog sustava u

razvojnih etapa i dom inantnih utjecaja pripadajućih razdoblja. Za početak urbanog razvoja Japana uzima se 8. st. i osnivanje centra lizirane države i grada Nare 710. godine. U kontekstu razm atranja evolucije gradova i razvoja mreže gradova iduću važnu etapu čini Heian period, nakon čega je slijedio feudalni period koji je postavio tem elje za suvremeni urbani okvir i uveo Japan u m oderni period (de)industrijalizacije i pripadajućih procesa 19. i 20. stoljeća [L2], Naglašavajući dugotrajnu urbanu tradiciju Japana, nužno je upozna vanje s konkretnim urbanim obilježjim a gradova. Pritom se posebice m isli na obilježja japanskog megalopolisa, viđena kroz zakonitosti urbanog planiranja i međuovisnost isprepletenih utjecaja trad icio nalnih povijesnih i kulturnih vrijednosti sa suvremenim procesima globalizacije, internacionalizacije i ekoloških i urbanih izazova ra zvoju, viđenih u finalnom produktu urbanog krajolika, strukture i suvremenih urbanizacijskih procesa japanskih gradova.

POJAVA PRVIM GRADOVA 1 H1STOR1JSKOGEOGRAFSK1 RAZVOJ Gradovi u Japanu se razvijaju tokom nekoliko stoljeća u različitim geografskim prilikama i ekonom skim uvjetim a te predstavljaju poveznicu između povijesti, kulture i ekonom ije japanskog društva. U suvremeno doba japanski gradovi se razvijaju pod utjecajem trendo va globalizacije, internacionalizacije i tehnološkog napretka, napu štajući time tradicionalne okvire urbanog razvoja starog Japana [L2], Japan je jedna od najurbaniziranijih država svijeta. Porast gradskog stanovništva se najvećim dijelom odnosi na posljednjih 50ak godina. Smatra se da je Tokio bio najveći grad na svijetu tokom 18.st. s pro cjenam a na mil. stan. [L2], dok danas, aglom eracija Tokija broji više od 37 mil. stan. i čini najveću aglom eraciju na svijetu [II],

Japanske prijestolnice Počeci urbanog razvoja se vežu za periode Nara (710.-794.) i Heian (794.-1185.), kada su osnovani gradovi Nara i Kyoto. Nara je plani rana po uzoru na glavni grad kineske dinastije Tang, C hangan, sa shemom mreže podijeljene na blokove između kojih su se pružale glavne ulice sm jera sjever-jug i istok-zapad te brojnim budističkim hramovima. Kyoto, nekadašnji Heiankyo, je bio japanski glavni grad u periodu 794.-1868., također planiran i izgrađen po uzoru na k i neski Changan. Sm ješten između rijeka Kamogawa i Katsuragawa iskorištene su prednosti geografskog sm ještaja stoga je rijeci Kamoragawi preusm jeren tok kako bi okruživala grad. Grad se sastoji od brojnih avenija karakteristična pružanja sjever-jug i istok-zapad, zonirajući tim e grad na centre različitih funkcija. U Nara i Heian periodim a gradovi su planirani pod utjecajem kineskih planerskih m odela i japanske urbanističke tradicije i vrijednosti. I drugi gradovi

Feudalno razdoblje Usporedno sa slabljenjem centralne vojne vlasti u 15. i 16.st., gradovi i

Europi, i u Japanu je došlo do socijalno-prostorne segracije; elitni pri padnici društva su stanovali u blizini dvorca, dok je puk naseljavao od dvorca udaljenije dijelove grada, pretežito siromašne gradske četvrti. U navedenom razdoblju stvoren je današnji okvir urbanog razvoja Japana. Pored navedenih joka machi u Japanu se javljaju vjerski gradovi (monzen machi), lučki gradovi (minato machi), tržišni centri (ichiba machi) te gradovi na glavnim prometnicama koji su služili kao odmorišta put nicima, zaslužni za nacionalnu integraciju Japana (shukuba machi). Još jednu specifičnost urbanog razvoja Japana čine onsen machi, ti. gradovi nastali na mjestu toplica. Uzeći u obzir razvoj temeljen na lokacijskim prednostima i funkcijama gradova, mnogi od navedenih vrsta naselja tipičnih za Japan su postali suvremena urbana središta (Osaka, Tokio, Nagoya, Hiroshima...) [L2].

Moderno razdoblje 1868. - 1990. Razoblje od kraja 19.st. smatramo razdobljem modernizacije koje po činje M eiji periodom. Ekonomske promjene vidljive kroz napuštanje djelatnosti primarnog sektora i usmjeravanje na industriju inicirale su porast broja stanovnika (si. 1.) kao i emigraciju velikog dijela sta-

mmmth 8800000070000000-

-7M$C-WS

60000000-

-««««

3971.

1980,

1989.

1998.

2007.

SI. 1. Porast urbanog stanovništva Japana 1971.-2007. Izvor: http://www.tradingeconomics.com/japan/urban-population-wb-data.html, 17.10.2013.

novništva prema urbanim područjima. Udio gradskog stanovništva je porastao s 10% iz 1868. na 24% 1930. godine te na 37% polovicom 20. st. Usporedno s urbanizacijom na početku 20.st., došlo je i do procesa metropolitanizacije. Situacija je nešto drugačija nakon Drugog svjetskog rata. Zbog ratnih razaranja i evakuacije mnogih područja tokom rata na Pacifiku, udio gradskog stanovništva se smanjio, no ponovni intenziv ni urbani rast je započeo nakon 1970. kada je 70% stanovništva živjelo u gradovima. Koncentracija stanovništva u ovom razdoblju je posebice intenzivna u Tolciu, Osaki, Nagoyi, Kyotu i Kobeu. U posljednjim deset-

16. MERIDIJAN

Ijećima 20.st. udio gradskog stanovništva iznosi više od 75%. Isti period je obilježen tehnološkom i industrijskom preobrazbom Japana u postin-

ne stvarnosti koje je nužno početi neutralizirati u najkraćem roku u svrhu sprječavanja urbane degradacije [L2],

dustrijsko društvo. Urbani rast je nastavljen, no gradovi u odmakloj, ter cijarnoj fazi urbanizacije - Tokio, Osaka, Kitakyushu - gube stanovniš tvo sukladno karakterističnim procesima metropolitanizacije, naspram gradova mlađe urbanizacije obilježenih porastom broja stanovnika [L2].

URBANI KRAJOLIK JAPANA

Japanski megalopolis Osovina najgušće koncentracije gradove u Japanu pruža se od regije Kanto preko regije Kinki sve do SZ Kyushua. Tu je uključeno 6 veli kih m etropolitanskih područja - Tokio, Yokohama, Nagoya, Kyoto, Osaka i Kobe - koja tvore Japanski megalopolis, novi oblik organi zacije prostora s dom inantnim uslužnim djelatnostim a u japanskom postindustrijskom društvu (si. 2.) . Smatra se da približno dvije tre-

U japanskom krajoliku prevladavaju kontrasti. Ravna područja su vrlo mala i odvojena velikim područjim a grube topografije. Planine dom iniraju na svim glavnim otocim a. Stoga je Japan uglavnom pla ninska, šumovita te rijetko naseljena zemlja u navedenim p od ručji ma, dok je veliki udio stanovnika u urbanim područjim a. Japanski krajolik zapravo je slika japanskih ideja i sustava vrijednosti prostor ne organizacije, a pom oću urbanog krajolika može se spoznati kultu ra preciznosti koja je evoluirala na takvoj fizičkoj osnovi.

Karakteristike japanskog urbanog krajolika Japanski gradovi obilježeni su nedostatkom praznih prostora, isprepletenošću tipova korištenja zem ljišta (interdigitacija) (si. 3.), kompaktnošću, pedantnom organizacijom i besprijekornošću (si. 4). Značajke urbanog krajolika predstavljaju urednu, dobro organizira nu i visoku iskorištenost specifičnih prostornih resursa. No s druge strane, urbani krajolik obilježen je širenjem m odernih arhitekturnih zdanja na račun zelenih površina i tradicionalne arhitekture kao po sljedica specifičnog urbanog razvoja što i vodi specifičnim urbanism problemima [L2],

Sea o f Japan

•:

Pacific Ocean

MegalopoKs

SI. 2. Japanski megalopolis zvor: Karan, P.P., Stapleton, K., 1997: The Japanese City, The University Press of Kentucky, USA

ćine Japanaca (80 m il.) živi u Japanskom megalopolisu na otprilike 3% površine Japana. Regija čini jedno od glavnih središta Japana još od feudalnog razdoblja, tem eljeći razvoj na povijesnoj državi Kinki iz 15.st., da bi tokom M eiji perioda afirm irala vlastiti značaj kroz ekonomski napredak. Svi gradovi megalopolisa su sm ješteni na alu vijalnim ravnicama ili na kontaktu s njim a te su svi gradovi na obali (osim Kyota). Regija bilježi snažnu im igraciju, stoga i demografska i gospodarska kretanja su popraćena m igracijam a i dnevnim cirkula cijam a. Specifičnost megalopolisa je što osim velikog udjela urbanih područja unutar samog megalopolisa nalazimo seoska naselja s b ro j nim farmama. Tokom zadnjih desetljeća dogodile su se značajne prom jene eko nom skih, socijalnih i geografskih obilježja japanskih gradova u m e galopolisu; ekonom skim razvojem i globalizacijom stvoreni su fu turistički gradovi i futuristički urbani prostori. Osnivaju se gradovi usm jereni na istraživanje, razvoj i visoke tehnologije te znanstveni gradovi. Dolazi do centralizacije i decentralizacije funkcija i djelat nosti, prostorne specijalizacije te do (sub)urbanizacije u obližnje, m anje gradove. U rbani krajolik je pod utjecajem i u stalnoj m ijeni navedenih faktora; zapušteni stari industrijski prostori se prenam ijenjuju i m oderniziraju, šire se uredski kompleksi i tehnološki parkovi, trgovački centri zauzimaju važnu ulogu u urbanoj i druš tvenoj dim enziji, javlja se intenzivna im igracija. Unatoč pozitivnim efektima, ekonomske i socijalne prom jene su izazvale zabrinutost za ekološki aspekt megalopolisa. Širenje urbanih i industrijskih pod ručja u obradive prostore ruralnih područja, opći m anjak prostora za širenje, prom etna preopterećenost, onečišćenje zraka su neke od po sljedice dugotrajnog urbanog razvoja i japanske društveno-prostor-

16. MERIDIJAN

SI. 3. Tokio lzvor:http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/d/dc/Skyscrapers_of_Shinjuku_2009_January_(revised).jpg, 17.10.2013

Slika 4. Posljedice tsunamija 2011 .g. Izvor:http://news.nationalgeographic.com/news/2011/03/pictures/110315-nuclear-reactorjapan-tsunami-earthquake-world-photos-meltdown/#/where-next-big-tsunami-could-strikejapan_49814_600x450.jpg, 17.10.2013.

Opadanje tradicionalne arhitekture U urbanom krajoliku Japana postoje dragocjeni biseri prošlosti poput poznatih povijesnih građevina u Nari i Kyotu, ali većina konstrukcija današnjeg krajolika je slična onima modernog industrijskog svijeta. Tradicionalna arhitektura se smanjila, a gubitak starih disperznih struk tura su ubrzale i česte prirodne katastrofe poput tajfuna, tsunamija, po tresa i požara te ljudska aktivnost. Gradovi su preplavljeni modernim zdanjima s vrlo malo simbola prošlosti [L2],

KADUvl bi UULNAIA

URBANO PLANIRANJE 1 ORGANIZACIJA PROSTORA Godine 1968. donosi se izrazito važan Zakon o urbanom planira nju kako bi omogućio planski razvoj gradova. U zakonu razvoj grada usmjerava se planiranjem korištenja zemljišta, održavanjem gradskih objekata i određivanjem stambenih i drugih funkcija kako bi se ostva rio željeni rast grada. Do donošenja tog zakona zgrade u gradovima su bile ograničene na 34 m visine, no tehnološkim razvojem omogućena je gradnja viših zgrada otpornih na potrese što je eliminiralo potrebu za ograničavanjem visine. U Japanu se sustav zoniranja smatra najvažni jim elementom u urbanističkom planiranju. Područja u planovima su podijeljena na dva dijela: urban promotion area (UPA) u kojem lokalna samouprava potiče urbanizaciju i urban control area (UCA) u kojima se pokušava usmjeriti, kontrolirati urbanizacija zabranama gradnje i dru gim ograničavajućim mjerama [12], Šezdesetih godina prošlog stoljeća zagovarane su ideje o kreiranju master planova gradova (prostornih planova) koji bi integrirali grad, riješili urbane problem i pružili osnovne smjernice za urbani razvoj. Master plan Tokija iz 1986., imao je za cilj riješiti probleme svladavanja veli kih udaljenosti u javnom prijevozu, prometne zagušenosti i visokog stupnja centralizacije urbanih funkcija. Rješenje se naziralo u provedbi decentralizacije grada [L2]. Tijekom osamdesetih Tokio se intenzvino afirmira u suvremenim globalnim ekonomskim okvirima što vodi još većoj koncentraciji funkcija u Tokiju, uz usporedno metropolitanizaciju. Rezultat je vidljiv u polarizaciji između gradova i gradskih regija. Uz ekonomsku recesiju u devedesetima i aktualne urbane procese, 1997. donesen je plan razvoja tokijskog zaljeva. Favoriziralo se usmjerenje na intenzivni urbani razvoj i valorizaciju gospodarskih i razvojnih poten cijala u okviru globalne ekonomije, što je naveliko promijenilo obras ce korištenja zemljišta u Tokiju. Restrukturiranje je omogućilo veliku akumulaciju kapitala, izazvalo klasnu formaciju stanovništva, izazvalo konflikte oko budućeg identiteta Tokia i stvorilo veliki pritisak na okoliš što je potenciralo važnost planiranja i zaštite životne sredine. Rastući broj stranih radnika dodao je ovo svojstvo socijalnoj strukturi Tokija i ostalim većim gradovima [L2].

URBANI RAZVOJ, ONEČIŠĆENJE OKOLIŠA I PRIRODNE KATASTROFE Uzimajući u obzir zavidnu razinu društveno-gospodarskog razvoja Japana, njihovu uključenost u globalne razvojne tokove i razvojni put kojim su ostvareni današnji pozitivni efekti slijedeći procese industri jalizacije, tehnološkog unapređivanja i kapitalističkog natjecanja, kao nužna nuspojava razvoja javila se i degradacija prostora. Identifikacija ekološkog onečišćenja kao nacionalnog problema javila se polovicom 20.st. Industrijska postrojenja, iako pretežno urbano locirana, u počeci ma razvoja nisu bila vezana za gradove stoga u razmatranju onečišćenja okoliša isprepliću se utjecaji ruralnih i urbanih područja. Negativni utjecaji industrijskih kompleksa megalopolisa na okoliš pre poznati su u 1970-ima i uvedene su restrikcije. No krajem 1980-ih, osim aeropolutanata, javljaju se novi izvori onečišćenja: rast stanovništva i životnog standarda vodi do veće automobilizacije i povećanje ispušnih plinova. Osim porasta broja automobila, u gradovima je javni prijevoz moderniziran što vodi do podizanja razine buke. Nezadovoljstvo život nim uvjetima dovelo je do uspostave Zakona za kompenzaciju bolesti uzrokovanih polucijom iz 1973. Ustanovila se poveznica između plućnih bolesti stanovnika i „onečišćenih područja“ te su nametnute financijske kazne nadležnim onečiščivaćima. Prema određenim istraživanjim, osim direktnog biološkog utjecaja urbano-bazirane industrije i pripadajuće razine onečišćenja, predviđaju se psihološke traume i sociološka pro blematika vidljiva u socijalno-prostornoj polarizaciji. Kao česti primjer navodi se Amagasaki, industrijsko predgrađe Osake u kojem je došlo do složenih urbanih i socijalnih problema, odnosno do segregacije između stanovnika koji žive u onečišćenoj zoni i onih, pretežito bogatijih, koji žive van onečišćene zone, ovisno o socijalnim i stambenim obilježjima uvjetovanim lokacijom kuća i stanova [L2],

Osim onečišćenja uzrokovanog industrijskim i drugim gospodarskim faktorima, prijetnju Japanu predstavlja geološka situacija šireg područja. Karakteristika Pacifičkog vatrenog prstena su brojni potresi i erupcije vulkama do kojih dolazi konvergencijom Euroazijske, Filipinske i Pacifičke litosferne ploče. Japanci naglašavaju ,,70-godišnje pravilo“: tokom proteklih tri i pol stoljeća, Tokio je bio pogođen snažnim potresima ot prilike svakih 70 godina [L I], Potresi često vode do tsunamija, koji ie i uslijedio nakon razornog potresa 11. ožujka 2011. godine u Sendaiju. S epicentrom potresa u blizini poluotoka Tohoku smatra se da je bio najrazorniji potres u povijesti Japana. Potres je izazvao tsunami koji ie dosegnuo visinu od 40 metara na istočnoj obali Japana. Više od 15,000 stanovnika je proglašeno poginulim, preko milijun građevina ie pot puno ili djelomično uništeno, izazvana je nuklearna katastrofa nakon oštećenja reaktora u nuklearnoj elektrani Fukushima, pojedini gradovi - poput Minami Sanrikua - su potpuno nestali (si. 4.) [13], Na primjeru prošlogodišnjeg tsunamija vidljiva je osjetljivost japanskih gradova u odnosu na neposredne prilike iz okoliša. Snažan udarac je za dan brojnim gradovima diljem istočne obale Japana razornim učincima potresa potom i tsunamija, no i ostatku Japana na temelju posrednih ekonomskih, društvenih i financijskih gubitaka. Urbana stvarnost ja panskih gradova definirana je ovakvom podložnošću prirodnim fakto rima koja djeluju na cjelokupan teritorij i društvo Japana, uzeći u obzir koncetraciju financijskih, ekonomskih i industrijskih resursa u Tokiu (i drugim gradovima) i njegovu blizinu epicentru nedavnog potresa.

ZAKLJUČAK Historijsko-geografski razvoj japanskih gradova dočarava nam spe cifična obilježja urbanog razvoja u istočnoj Aziji, iako nalazimo neke sličnosti s razvojem u Europi, misleći pritom na feudalni sustav, primje re segregacije i ulaska ekonomskih zakonitosti u urbano oblikovanje. No za japanske gradove je jedinstven stupanj urbanog razvoja i snažan utjecaj globalizacije u gradovima. S jedne strane nalazimo koncentra ciju i centralizaciju tehnoloških, financijskih, ekonomskih institucija te povezanost urbane i ekonomske sfere vidljive kroz napredak gradova. Ističu se odlike japanske kulture i sustava vrijednosti u elementima pe dantnosti, besprijekornosti i organizacije prisutnih u gradovima diljem Japana i prisutnih u kriznim situacijama čestih prirodnih katastrofa koje su zbog navedenog nadvladane. S druge strane, iste karakteristike pove zane s ekonomskim razvojem I integracijom u globalne razvojne tokove su djelovale isključivanjem i narušavanjem tradicionalnih elemenata ja panske kulture iz čega proizlaze kontrasti suvremenog i tradicionalnog u gradovima. U gradovima Japana ispisan je složeni historijsko-geografski razvoj, obi lježen tradicionalnim i suvremenim elementima, vidljiv u gradovima male veličine kao i u masovnom japanskom megalopolisu, te opterećen problematikom zavidnog stupnja društveno-gospodarskog razvoja iz čega proizlazi pozitivan primjer Japana na područjima modernizacije i internacionalizacije, no i primjer za dodatnu i efikasniju prostornu i urbanu planersku politiku te veću brigu za očuvanjem životne sredine.

Literatura 1.De Blij, H. ]., O. Muller, P., 2006: Geography - Realms, Regions and Concepts (Twelfth Edition), Wiley 2.Karan, RR, Stapleton, K„ 1997: The Japanese City, The University Press o f Ken tucky, USA 3.Vresk, M., 2002: Razvoj urbanih sistema u svijetu - geografski pregled, Školska knjiga, Zagreb Izvori l.W orld Urbanization Prospects 2011. - The 2011. Revision, 2012., DESA, United Nations, http://esa.un.org/unup/pdf/WUP2011_Highlights.pdf, 12.11.2012. 2.1he Global Development Research Center, http://www.gdrc.org/uem/observatory/land-regulation.html, 23.11.2012. 3. Japan Tsunami - March 2011., Geographical Association, http://www.geography. org.uk/resources/japantsunami, 18.11.2012.

Slaven Kllček, Prostorno planiranje, Nastavnički smjer Monlka Tomaško, Nastavnički smjer

16. MERIDIJAN

Stvaranje identiteta kroz ropstvo Afričko stanovništvo u Brazilu Svi pomisle na isto pri spomenu Brazila: samba, predivne Brazilke, zem lja prepuna radosti, veselja, boja i različitosti. Sve ono što je danas najkarakterističnije za Brazil, plod je robovlasničkih odnosa koji su trajali gotovo 300 godina. Ono što su danas nacio nalni sim boli, zapravo su najvećim dijelom elem enti afričkog (robovskog) stanovništva koje je, iako zvuči iznimno paradoksalno, kroz ropstvo stvorilo specifičan identitet i kulturu.

MULTIKULTURNA DRŽAVA Dolaskom portugalskih kolonizatora na tlo Brazila 1500. godine počinje doseljavanje Portugalaca, Španjolaca i ostalih europskih naroda, m iješanje sa zatečenim dom orocim a i stvaranje današnjega brazilskog naroda. Uspostavom države dodatno se pospješilo doseljavanje stanovništva iz Europe, A zije i ostatka svijeta, a do 1870. naseljeno je i 1,5 m ilijuna robova iz Afrike. Od kolonizaci je do danas nije bilo pokušaja zaustavljanja doseljavanja pa ovaj prostor tvori svojevrsni „melting pot“. Osnovni dokaz različitosti stanovništva su udjeli rasa (koji se u Brazilu danas izbjegavaju) pri čemu kategorija m ije šanog stanovništva čini veliki kontingent od čak 43,8% ukupnog stanovništva. Naime, to nisu mulati već razne kom binacije rasa, n a roda, m iješanih rasa s drugim m iješanim ra sama itd. No, unatoč njihovoj brojnosti i da lje prevladava bijelo stanovništvo s udjelom od 48,43% , dok crna rasa čini 6,84%. Brazil su stvorile sve te rase i svi ti narodi zajedno, pa je možda u tome ključ njihova „jedinstva u različitosti“. M ultikulturalnost Brazila ne očituje se samo u podacim a o stanovništvu i njihovim ka rakteristikam a. Tragovi su vidljivi i u izgledu naselja, načinu života ljudi i procesim a ra zvoja. Uz Rio de Janeiro, koji je reprezenta tivni uzorak ukupnog stanovništva Brazila, bitno je spomenuti i Salvador de Bahiju, prvu prijestolnicu Brazila. Salvador je p o zornica na kojoj se stvarao ovaj identitet, a ujedno je najznačajnija akum ulacija afričkog stanovništva i njihove specifične afro-brazilske kulture. Imao je funkciju najzn ačajn ije ga središta trgovine robljem u cijeloj Južnoj Am erici. U Salvadoru se isprepliću m n o gostruki utjecaji dom orodaca indijanskog podrijetla s doseljenicim a iz Afrike i rom an skog svijeta, a često se opisuje kao najvažniji grad brazilske prošlosti i najslikovitija m e tropola obojenog stanovništva.

16. MERIDIJAN

O POVIJESTI 1 ODNOSIMA BIJELOG 1 AFRIČKOG STANOVNIŠTVA Portugalski kolonizator Pedro Alvares Cabral je 1500. godine stupio na današnji teritorij Bra zila i osnovao portugalsku koloniju. Portugalce su dočekale male skupine domorodaca koje im se nisu suprotstavile nego se povukle u mračna prostranstva amazonske prašume. Kolonizato ri su počeli osnivati manja naselja na obali u kojima su ubrzo razvili plantaže (uglavnom) šećerne trske. U početku su na tim planta žama radili domoroci, no kolonizatori su sa sobom donijeli „europske bolesti“ na koje do moroci nisu bili imuni. Oni koji nisu podlegli bolestima, bili su suočeni s fizički zahtjevnim poslovima na što nisu bili naviknuti. Zato Por tugalci, kao alternativnu radnu snagu, dovode crno stanovništvo iz svojih afričkih kolonija. Time počinje razdoblje robovlasništva. Isprva su robovi radili samo na plantažama, zatim u rudnicima, a kako je vrijeme prolazilo, postali su prisutni u svim sektorima djelatnosti. Naj veće područje koncentracije robova bilo je na sjeveroistoku te na području današnje savezne republike Bahije. Ne postoji točan broj dove denih afričkih robova, no procjenjuje se da ih je bilo oko 3,6 milijuna, što je oko 40% od ukupnog broja robova u obje Amerike. Robo vlasnički sustav u Brazilu imao je svoje speci fičnosti. Posjedovanje robova nije bio privilegij isključivo više klase, već je doslovno bilo tko od bijele populacije mogao posjedovati roba. Naravno, postojali su slučajevi oslobođenja od ropstva. Neke afričke žene stupale su u veze s bijelim gazdama, no zanimljivije je da su sami gazde oslobađali određene robove kod kojih su uvidjeli posebne sposobnosti. Oni koji nisu imali takvu sreću, često su se odlučili na bijeg. Najčešće su bježali u zaleđe gdje su osnivali naselja quilombos koja su se i danas održala. Razloge za bijeg nije teško pronaći. Ne samo da su bili iskorištavani i prisiljavani na rad, već su i bilo kakvi izražaji njihove kulture bili strogo zabranjivani od strane njihovih vlasnika, a čla novi istih plemena su redovito razdvajani kako bi se smanjio potencijal izbijanja organizirane pobune. Takvim razdvajanjem i miješanjem afričkih plemena tadašnji su robovlasnici „po mogli“ nastanku današnje jedinstvene afrobrazilske kulture. Brazil je posljednja latinoamerička zemlja koja je ukinula ropstvo. Dogodilo se to 1888. godi ne dokumentom kraljice Izabele „Lei Aurea“

(„Zlatni zakon“). No, danas se nameće pitanje modernoga ropstva koje nije izravno rasno obojeno, već se tiče ogromnih razlika između bogatih i siromašnih. Pripadnici miješane rase su najsiromašniji, zapostavljeni od strane dr žave, a istovremeno imaju najbogatiju kulturu, sastavljenu od elemenata drugih kultura, da nas nazivanu brazilskom kulturom, na temelju koje se promiče slika multikulturalnosti Brazi la u svijetu. Zapravo je brazilska vlada, nakon ukidanja ropstva, nametanjem naziva moreno, smeđi ili miješani pokušala zataškati afrički identitet i preoblikovati ga u brazilski. Ostaje pitanje koliko je onoga izvornog afričkog osta lo u današnjem načinu života i kulturi tog dije la stanovništva?

CANDOMBLE Candomble je afro-brazilska religija koja da nas broji čak 2 milijuna sljedbenika u Brazilu. Nastala je za vrijeme robovlasničkog sustava i spoj je manjih afričkih vjerovanja s nekim ele mentima kršćanstva (sinkretička vjera). Pojam candomble znači „ples u čast boga“ pa je lako zaključiti kako su ples i ritam itekako značajni za ovu vjeru. Candomble je isključivo oralna vjera, jer ne postoje nikakvi pisani dokumen ti. Također je specifično da ne postoji koncept dobra i zla, već svaka osoba jednostavno mora ispuniti svoju sudbinu, kakva god ona bila. Najslikovitiji prikaz identiteta toga stanov ništva i njihove čvrste povezanosti s afričkim domovinama je proces inicijacije. Prilikom inicijacije novog sljedbenika, pripadnici istih skupina okupljaju se na velikoj ceremoniji gdje upoznaju novoga člana te u ritmovima sambe prizivaju duhove predaka i doživljavaju trans u kojem se vraćaju u svoju domovinu - Afriku. U početku, candomble je bio zabranjivan od strane bijeloga kršćanskog stanovništva koje je pokušavalo preobratiti robove na kršćanstvo. Nerijetko im je to i uspijevalo, no zapravo je doprinijelo razvoju candomblea jer su se robo vi u tajnosti molili svojim drevnim duhovima i zaštitnicima. Ono što je stvorilo candomble i ono što ga je ojačalo jest jedinstvo afričkog na roda u borbi protiv svojih robovlasnika. Iako pod silnom represijom, robovi su se međusob no sve više povezivali te su na svakom vjer skom skupu zapravo planirali napade na bijele gazde. Koncentracija sljedbenika candomblea u prostoru prati prostorni razmještaj i najve ću koncentraciju afričkog stanovništva, a to je regija Sjeveroistok i savezna republika Bahia te Salvador de Bahia kao centar sveukupne afro-

RA D O V I STU D E N A TA

brazilske kulture. Salvador postaje vjersko sre dište u koje hodočasti crno stanovništvo Brazi la. Za mnoge od tih ljudi, candomble nije samo religija, već kulturni identitet. Najvažniji izri čaj unutar candomblea je ples i pjevanje himni, odnosno vjerskih napjeva. Za vrijeme ropstva, iako je bilo zabranjivano, robovi su plesali u poljima šećerne trske, a unutar tih plesova se počela razvijati svojevrsna borilačka vještina, capoeira, koja je bila još jedan od odgovora na represiju i zabranjivanje afričke kulture.

CAPOEIRA Capoeira je afro-brazilska vještina u kojoj se isprepliću elementi borilačkih vještina, akrobatike, plesa i teatra. Nastala je kao izričaj afričke kulture i identiteta među robovima, što je vidljivo u ritmovima, pokretima te ponajviše riječima napjeva i simbolici same igre. Nakon abolicije ropstva, capoeira je u različitim periodima imala različita značenja: bila je vadia<;ao („provođenje vremena ne radeći ništa“); igra lučkih radnika i uličnih prodavača; tajno oružje plesača sambe; okrutna vještina za provođenje političkih ciljeva itd. U vrijeme ropstva, ali i nakon njegovog ukidanja bila je, kao i sve ostalo vezano za identitet afričke populacije, zabranjivana i strogo kažnjavana. S obzirom da je nastala među robovima ne postoje pisani dokazi o njezinim počecima i načinima izvođenja, već su jedini dokazi bila policijska izvješća koja su s vremenom spaljena i uništena, kako bi Brazil na svjetsku pozornicu izašao kao svijetla, neokaljana zemlja. Capoeira je nastala u specifičnoj mješavini kultura raznih afričkih plemena. Stoga nije iznenađujuće što mnoštvo elemenata capoeire podsjeća na neke afričke plemenske obrede. Najveća promjena koja je označila povijest capoeire je abolicija ropstva 1888. godine. Iako je predstavljala povijesni čin, nije imala pozitivan utjecaj na društvenu i ekonomsku situaciju u državu. Odjednom se u Brazilu našao ogroman broj oslobođenih, nezaposlenih robova koji su pohrlili u gradove u potrazi za boljim životom. Znatan dio tog stanovništva posjedovao je znanje vještine capoeire. U uvjetima diskriminacije, okrenuli su se tom znanju kako bi sebi i obitelji osigurali uvjete za život. To se razdoblje naziva „tamnim razdobljem capoeire“ jer se povezuje s nasiljem, kriminalom i uličnim bandama. Vlast je u takvim okolnostima zakonom zabranila capoeiru te je njezino prakticiranje kažnjavala čak i smrtnom kaznom što je, u jednu ruku, bio samo nastavak represivne prakse bivših robovlasnika. Istovremeno je ta ista vlada zapošljavala capoeriste kao tjelohranitelje i regrutirala ih u vojne redove. Za ovo razdoblje se veže i spomenuti pojam vadia^ao, čije je značenje zapravo „gubljenje vremena“. Nastao je od one skupine capoerista koji su uspjeli pronaći poslove, većinom kao lučki radnici, i koji su capoeiru počeli igrati radi zabave, odm aranja, druženja i „ubijanja vremena“ između pošiljki s brodova. U tom istom periodu razvijaju se i legende o „capoeristim a banditim a“ koji su se borili

za prava naroda, a protiv represivne vlasti. Upravo su te priče, legende i junaci važni identitet afričkog stanovništva. Koja je simbolika capoeire i kako je stvorila i očuvala identitet afričkih robova u Brazilu? Pojam malandro je najbolji opis capoeire, a označava svojevrsno nadmudrivanje, tjeranje protivnika da igra po tvojim pravilima. Nastao je u vrijeme represije kada se capoeira morala prikazati kao bezazleni ples ili igra robova, te su zbog toga pokreti jako nepredvidivi, a neki su veoma slični životinjskim pokretima. Takve prizore robovlasnici nisu smatrali prijetnjom, već priprostom zabavom robova. Još jedna stvar koja je važna za prikrivanje je nedostatak fizičkog kontakta kako nitko ne bi posumnjao da je riječ zapravo o borilačkoj vještini. Zbog vještog prikrivanja, capoeira je ubrzo postala izražaj slobode afričkih robova koji su nadmudrili svoje bijele gazde, a nakon određenog vremena počela je dobivati dublji smisao. Capoeira se počinje igrati unutar kruga koji se naziva roda, kako bi energija ljudi koji stoje u krugu bila prebačena na par koji igra unutar kruga. Nakon rode, počinju se uvoditi izvorni afrički instrumenti na kojima se sviraju

i pjesničke forme te instrumenata, koji su obogatili i promijenili prvobitni ritam i koreografiju. Samba de Roda smatrana je izrazom slobode i identiteta potlačenih te sredstvom emancipacije. Postala je glavnom komponentom regionalne popularne kulture Brazilaca afričkog podrijetla. Migracijom u Rio de Janeiro, Samba de Roda utjecala je na razvoj urbane sambe, koja je u 20. stoljeću postala jedan od glavnih simbola brazilskoga nacionalnog identiteta.

ZAKLJUČAK Brazil, „gorostas tropa“, podignut je na leđima crnog stanovništva. Razvoj države započeo je kolonizacijom današnje brazilske regije Sjeveroistok, a ubrzo nakon kolonizacije raširen je sustav robovlasništva, u sklopu kojeg je dovedeno gotovo 4 milijuna afričkih robova. Oni nisu podigli Brazil samo u ekonomskom smislu, već i kulturološkom. Tijekom gotovo 300 godina ropstva stvarana je specifična kultura koja se danas naziva afro-brazilska. Najistaknutija je u spomenutoj regiji, no raširena je po cijelom Brazilu. Zašto

afrički ritmovi koji zazivaju svetice Orixae te prenose energiju na cijelu rodu i osobe koje

se ta kultura ne naziva samo afričkom? Zato što se identitet tadašnjih robova stvorio u

igraju. Glavni instrument je berimbau. To je neka vrsta svetog instrumenta unutar vještine, a prvi put se pojavljuje na špiljskim .crtežima prvih stanovnika afričkoga kontinenta. U capoeiri, onaj koji svira berimbau najdubljeg tona je posrednik između Orixaa i ljudi koji sudjeluju u igri. Ista ta osoba pjeva napjev, koji se najčešće naziva ladainha. U capoeiri je na svemu stavljen naglasak dijaloga, poštovanja i jednakog sudjelovanja svih. Tako osoba koja pjeva ladainhu zapravo postavlja pitanja ostatku rode koji kao zbor odgovara na upit. Tematika pjesama je vezana uz candomble i Orixae te povijest afričkih robova. Pjevaju o životu u Africi prije ropstva, o putovanju brodovima, o stvaranju capoeire, pjevaju o radu na poljima šećerne trske i time predstavljaju jedan od važnijih izvora znanja o kulturi i identitetu afričkog stanovništva i njegovoj promjeni u uvjetima ropstva. U capoeiri također postoji proces inicijacije, što je još jedna poveznica s izvornim afričkim običajima. Ta se inicijacija zove batizado, što znači krštenje. To je čin kada učenik capoeire po prvi puta ulazi u rodu, igra s Mestreom, biva „kršten podom“, te dobiva svoje nome de guerra (ratničko ime). Unutar capoeire postoji igra chamada, što znači poziv. Chamada je bio još jedan način prikrivanja, nadmudrivanja vlasnika. Naime, kada netko od capoerista pozove chamadu tako što podigne ruke i raširi ih, drugi capoerista mora što brže doći do njega te tada skupa izvode korake koji izgledaju kao traljavi portugalski dvoran ski plesovi. Još jedan izražaj afro-brazilske kulture proizašao iz capoeire je Samba de Roda koja ujedinjuje muziku, ples i pjesništvo. Razvila se u Bahiji (Reconcavo) u 17. stoljeću iz raznih plesova i kulturnog naslijeđa afričkih robova. Kasnije je poprimila i elemente portugalske kulturne tradicije, poput jezika

specifičnim okolnostima. Osnovu čine afričke kulture, no sile i procesi koji su p o ta k n u li stvaranje današnjeg identiteta bih su od strane portugalskog, kolonizatorskog, bijelog stanovništva. Oni su svojim stavovima, zabranama i zakonima te svojom kulturom potaknuli integraciju afričkog stanovništva koje je u takvim uvjetima premostilo svoje međusobne plemenske razlike te poprimilo neke karakteristike kolonizatora, prvenstveno portugalski jezik, koji je postao jezik capoeire i candomblea. Literatura: 1. G. Taylor; Capoeira:The Jogo de Angola from Lu anda to Cyberspace; Blue Snake Books, Berkeley, Ca lifornia; 2007. 2. M. R. Assuncao; C apoeira:lhe History o f an AfroBrazillian Matrial Art;Routledge, Milton Park, Abing don; 2005. 3. F. Merrell; Capoeira and Candomble: Conformity and Resistance trough Afro-Brazilian Experience;\larkus Wiener Publishers,Princeton 2005. 4. Atkinson, Jackson, Sibely, Washbourne; Kulturna geografija: kritički riječnik ključnih pojm ova; Disput d.o.o., Zagreb, 2008. 5. J.Riđanović, Brazil; Geografska biblioteka Širom Svijeta, Školska Knjiga, 19S0.

Valerija Butorac, Fizička geografija

16. MERIDIJAN

Proizvodnja kokaina u Kolumbiji Kolumbija je država koja se nalazi na sjeve rozapadu Južne Amerike. Na sjeveru graniči s Panamom i ima izlaz na Karipsko more, na jugu graniči s Peruom i Elcvadorom, na isto ku s Venezuelom i Brazilom, a na zapadu izla zi na Tihi ocean. Glavni grad je Bogotá. Kroz zapadni dio prolazi poznati planinski lanac Ande. Površina joj iznosi 1 141 748 km2, a broj stanovnika oko 41 milijun. Više od 70% stanovnika živi u gradovima, a najnaseljenija područja su dolina rijeke Magdalene i karipska obala. Kolumbija postaje samostalnom dr žavom 1830. godine odcjepljenjem od Velike Kolumbije koju su činile Kolumbija, Venezuela i Ekvador. Država se od samog početka stva ranja suočavala s nemogućnošću održavanja reda i provođenja zakona zbog stalnog suko ba liberalaca i konzervativaca. Stanje je i dalje iznimno loše - svakodnevno se krše ljudska prava od strane gerile, desničarskih paravojnih skupina i narkotrafikanata (osobe koje su po vezane s krijumčarenjem, odnosno proizvod njom i trgovinom droge). Najproblematičnija je država u široj regiji jer je kriza zahvatila i sve političke institucije, zbog čega brojni zlo čini ostaju nekažnjeni. Neki stručnjaci sustav vladavine u Kolumbiji nazivaju „narkodemokracijom“, iako to nije znanstveni termin. Taj pojam se odnosi na države čiji su politički su stav, ekonomija i cijelo društvo duboko prožeti iskrivljenim vrijednostima zbog pretjeranog

zahvaćenoj državi. Došlo je do širenja paravojnog nasilja uzrokovanog ulaganjem novopeče nih narkobogataša u poljoprivredna zemljišta na području sjevera države (atlantska obala i dolina rijeke Magdalene). Zemljoposjednici su narkotrafikantima prodavali svoje posjede jer su im oni nudili više novca nego što je zemlja vrijedila. Tako je u 15 godina gotovo 6 milijuna hektara zemlje došlo u ruke narkotrafikanata. To je dovelo do problema ruralne sirotinje, koncentracije zemljoposjeda u rukama neko licine te klasnih sukoba. Kako bi se zaštitili, narkotrafikanti su sklapali saveze s lokalnim političkim moćnicima i vojskom. U istočnim dijelovima Kolumbije, tj. Andama, gerila je bila ta koja je surađivala sa seljacima, malim i srednje velikim uzgajivačima koke. Oni su šti tili njihove usjeve, a seljaci su im plaćali porez. Gerilci su uz njih štitili i narkotrafikante odno sno njihova polja koke i laboratorije u kojima su proizvodili kokain. Gerila, narkotrafikanti i paravojne skupine još uvijek oblikuju i utječu na kolumbijsku politiku.

UZGOJ KOKE 1 PROIZVODNJA KOKAINA Kolca je biljka koja od davnina raste u Andama. Isprva su je koristila razna plemena i lokalno stanovništvo tako da su žvakali njezine listo

ma Bolivije i Perua i danas određene skupine stanovništva koriste lišće koke u religioznim i društvenim ceremonijama. Biljka koke je za pravo grm koji raste na području tropske kišne klime. M nogi seljaci su se bavili uzgojem tradicional nih kultura, no u drugoj polovici osamdesetih godina u Kolumbiji je zavladala ekonomska kriza te je najunosniju granu privrede pred stavljao uzgoj koke, odnosno proizvodnja ko kaina za američko tržište. Uzgajanje usjeva je postalo neisplativo i dovodilo ih je u veliko si romaštvo, pa je velik broj seljaka počeo uzgaja ti koku za narkokartele jer su globalni zahtjevi za kokom stalni, dok za ostalim usjevima nisu. Procjenjuje se da postoji oko 10 000 farmera koji uzgajaju koku. No dok karteli zarađuju milijune dolara krijumčarenjem kokaina, se ljaci i farmeri koji uzgajaju koku sretni su da imaju novca za preživljavanje. Diljem Kolumbije, u džunglama, skriveni od kolumbijske vojske, izgrađeni su brojni labo ratoriji za proizvodnju kokaina iz lišća koke. Neki od tih laboratorija pripadaju seljacima, a neke drže isključivo narkokarteli. Berba koke vrši se prosječno 4 puta u godini, a nakon toga se lišće prenosi u laboratorije kako bi se dobila smjesa, odnosni bazni materijal iz kojeg se ra finira kokain. U prosjeku se s jednog hektara dobije oko 6 grama kokaina godišnje. Samo 1% lista sadrži u sebi kokain.

utjecaja moći i bogatstva narkoindustrije [LI]. Daljnji tekst bavit će se počecima i uzrocima „narkoindustrije“ u Kolumbiji, proizvodnjom kokaina te trgovinom i narkokartelima koji „vladaju“ državom. Latinska Amerika poznata je po proizvodnji i trgovini kokainom, a vode ća je država upravo Kolumbija.

POČECI 1 UZROCI ILEGALNE INDUSTRIJE DROGE U državi poput Kolumbije, s velikim neredi ma i zaraćenim političkim skupinama, vrlo je lako procvala narkoindustrija koja je znatna sredstva usmjerila u džepove pobunjeničkih paravojnih skupina. Kolumbijski problemi s proizvodnjom droge započeli su krajem se damdesetih godina kada se uzgoj marihuane iz Meksika preselio na područje atlantske obale Kolumbije, a ubrzo su uzgoj i trgovinu marihu anom zamijenile proizvodnja i trgovina kokai nom. Tijekom osamdesetih godina Kolumbija je učvrstila svoju poziciju najutjecajnijeg trgov ca kokainom. Isprva se za proizvodnju kokaina dobavljalo lišće iz Perua i Bolivije jer je ondje tada uzgoj koke bio legalan, a tek se kasnije biljka počela ilegalno uzgajati u Kolumbiji. Sve je to dodatno poticalo nasilje u ionako krizom

16. MERIDIJAN

SI. 1: Plantaža i berba koke u Kolumbiji Izvor: www.bestourism.com ve koji su prirodni anestetik te su je koristili za liječenje nekih bolesti. U nekim područji

No uzgoj koke nipošto nije bez rizika. Uzgajivači su pod stalnom opasnošću jer vlada

RAD O VI STUDENATA

seljake-uzgajivače također doživljava kao velike trgovce drogom, iako seljaci godišnje zarade oko 500 do 750 dolara jer ne mogu proizvesti mnogo kokaina godišnje, za razliku od narkokartela koji u vlastitim laboratorijima tjedno proizvedu i do 600 kg. Svakog dana kolumbijske specijalne snage helikopterima ulaze u džungle kako bi pronašli zemljišta na kojima se uzgaja koka. Ondje uhićuju radnike, uništavaju plantaže i laboratorije, a u slučaju da radnici predaju svu robu i novac koji imaju, puštaju ih na slobodu. Iako m nogi seljaci znaju za globalne posljedice, ne odustaju od posla jer ga smatraju jedinim načinom za preživljavanje i mogućnost nešto boljeg života, obrazovanja djece i si. Uzgajanje bilo kojega drugog usjeva poput banana, riže, kukuruza, krum pira ili avokada dovelo bi ih u veliko siromaštvo. Spomenute kulture uzgajaju za osobne potrebe, odnosno prehranu.

One koji ne žele surađivati „kupuju“ mitom, zastrašivanjem, otmicom ili ih ubiju. Urbani građani, zbog uvjeta u kojima žive te visoke stope kriminala, podržavaju borbu protiv nar kokartela i iskorjenjivanja trgovine drogom, dok su seljaci u južnom ruralnom području na strani gerile jer nemaju što proizvoditi osim li šća koke i maka [LI]. Godine 1993. slomljen je Medellin kartel, no Cali kartel je i dalje vladao jer nije ubijao poli tičare nego ih je potkupljivao i bio je diskretniji u trgovini. Cali kartel uništen je 1997. godine, ali njegovo uništenje nije smanjilo opseg trgo vine drogom jer posao preuzimaju ostale narkoorganizacije kao što je kartel Norte del Valle. Iste godine Kolumbija postaje vodeći proizvo đač koke na području Latinske Amerike, a do tada je vodeća država bila Peru (si. 2). Kolumbijska je vlada borbu protiv kartela za mijenila borbom protiv koke, tj. fumigacijom

Si. 2: Proizvodnja koke u Kolumbiji, Peruu i Kolumbiji Izvor: www.systemdynamlcs.org

NARKOKARTEL11 TRGOVINA KOKAINOM Dva najpoznatija narkokartela, tj. dvije suprot stavljene kriminalne organizacije koje su se ba vile proizvodnjom i trgovinom droge su karteli Cali i Medellin, nazvani po gradovima u koji ma je njihovo središte. Kolumbijski karteli or ganizirano su ubijali brojne specijalce kako bi zaštitili svoje usjeve, laboratorije i kokain. In filtrirali su se u državne službe i kupovali svoju sigurnost u trgovini drogom. Karteli uz gerilce i paravojne skupine povećavaju oružane su kobe, nerede i nesigurnost u Kolumbiji. Život u gradovima u kojima vladaju karteli vrlo je opasan, a ubojstva koja prolaze nekažnjeno su svakodnevica. Pretpostavlja se da su karteli Medellin i Cali godišnje zarađivali otprilike 5 milijardi do lara, od čega je 1,5 milijardi dolara odlazilo na kolumbijsko crno tržište čime je zapravo kolumbijski „narkokapitalizam“ omoguća vao stabilnost države. Trgovina drogom, kao i njezina proizvodnja bile su toliko upletene u sve sfere društva da se Kolumbija više nije mogla boriti protiv toga. Narkokarteli su veliki davatelji pomoći kolumbijskoj sirotinji čime stvaraju vlastitu glasačku masu koja na izbo rima glasa za odabrane kandidate. Surađuju s tradicionalnom političkom elitom i financiraju njihove kampanje, čime utječu na izborne re zultate svih grana vlasti, a oni koji uz njihovu pomoć dođu na vlast, kasnije im se odužuju.

koja je bila usmjerena protiv malih proizvođa ča. Fumigacija je zaprašivanje polja koke koja se izvodi avionom. Kemijska sredstva uništa vaju biljku koke, ali se time uništava i sav biljni i djelomično životinjski svijet na zaprašenom području. To zaprašivanje nije donijelo velike koristi jer se uzgoj koke preselio na drugo po dručje, čime se sele svi akteri uključeni u pro izvodnju i trgovinu te oružani sukobi zajedno s njima. Nakon proizvodnje kokain se krijumčari pre ko međunarodnih granica, a na ulici se prodaje preko „dilera“. Glavno tržište kokaina je svaka ko SAD koji je još od sedamdesetih godina ulaz za prodavače i veliki broj dilera. Glavna područja trgovine su M iami i Florida. Mnogi meksički karteli dovoze kokain iz Kolumbije i prodaju ga u SAD-u. Osim SAD-a, drugi naj veći potrošač je Europa. U SAD-u je kokain u upotrebi odmah nakon marihuane, dok se u Europi još uvijek najviše konzumira marihua na, heroin, a tek zatim kokain. Također, cijene kokaina u SAD-u su veće nego u Europi. Iz Ko lumbije se kokain prevozi do Afrike (Guinea Bissau), nakon toga do Maroka i Španjolske, da bi na kraju došao do Londona gdje se naj više konzumira u Europi. Prema procjenama, u Londonu se konzumira 42 tone godišnje. Dileri kupuju gram za 25 dolara te ga prodaju korisnicima za 75 dolara. Najveći profit u trgo vini imaju prijevoznici i „velike ribe“ na vrhu. Prijevoznici u prosjeku zarade 42 000 dolara mjesečno. U SAD-u se kokain najčešće pre vozi brodovima, a brojka konzumenata je vrlo

velika, preko 1,9 milijuna, od kojih je 3 600 teže ovisno o „cracku“. U svijetu je zabilježeno 20 milijuna korisnika, no većina konzumira ušmrkavanjem, što je manje opasno i štetno.

ZAKLJUČAK Narkoindustrija je industrija koja „okreće“ m i lijarde dolara, a uz sâm kokain potiče kriminal i nasilje kao ni jedna druga stvar na svijetu, premda pretvaranje vođa kartela u milijardere te ilegalna industrija droge pružaju vitalne pri hode mnogim siromašnim radnicima diljem svijeta. Kolumbija je eklatantan primjer kako proizvodnja i trgovina takvom drogom naru šava mir i ograničava slobodu stanovništva ier se upravo zbog mafije i razvoja ilegalne indu strije zemlja još uvijek nalazi u velikoj krizi i brojnim problemima. S druge strane, vrlo je teško povući granicu između isplativosti ta kvog oblika trgovanja i poslovanja, je r iako nudi posao siromašnima i ulaganje brojnih narkokartela u bolju infrastrukturu i razvoj gradova, ostali stanovnici svijeta postaju sve veći konzumenti droge koja ih vodi u ovisnost, a često i u smrt. LITERATURA I IZVORI 1. Kos-Stanišić, L. 2009: Narkodem okracija kao oblik defektne demokracije: slučaj Kolumbije, Politička mi sao 45 (3-4), 91-112. 2. United Nations Office on Drugs and Crime, http: www.unodc.org/ (9.5.2012.) 3. Cocaine and Columbia; li f e in producing areas, http://w w w .huum aa.net/cocaine-and-colom bia/lifein-producing-areas/151-life-in-coca-producing-areaslong (9.5.2012.) 4. Coca Farming Dynamics: The Colombian Case, http://w w w .system dynam ics.org/conferences/2011/ proceed/papers/P1367.pdf (10.5.2012.) 5. National Geographic Magazine; Violence, drugs, and poverty m ade fo r a deadly mix in Colom bia’s notorious murder capital. Is there hope f o r a lasting turnaround?, http://ngm.nationalgeographic.com/ ngm/0503/feature4/index.html (10.5.2012.) 6.Cocaine Production and Trafficking: W hat Do We Know?, http://www-wds.worldbank.org/servlet/ W D SContentServer/W D SP/IB/2008/05/13/000158 349_20080513084308/R endered/PD F/w ps4618.pdf (10.5.2012.) 7. Geografija.hr, http://www.geografija.hr (11.5.2012.) 8.Destinations; The most dangerous destinations in the world; Colombia Country, http://www.bestouris m .co m /item s/d i/1 122? title= C olom b ia& b= 1 7 7 (11.5.2012.) 9. Drugs inc.; cocaine, 2010., producent: Wall to wall media, ltd., za "National Geographic Channel”

M elanija K olarić, 3 .godina

16. MERIDIJAN

PUTOVANJA Otočna Odiseja Lijepom našom na biciklim a Berlin Putovanje u Am eriku

PUTOVANJA

(1000 l\in rjci vesfci po Jadranskom n\oru) Ideja o veslanju do svih naseljenih otoka u Hr vatskoj je nastala u kolovozu 2011. kada sam, kao i svake godine, s prijateljem i kolegom Šimom Sušićem došao na meni najdraži otok. Jedne večeri smo počeli pričati o ljetovanju

mogla ići pravocrtno od sjeverozapada prema jugoistoku. Linija itinerara morala je krivudati, ići gore, dolje, lijevo i desno ižmeđu hrvatskih otoka (slika 1). Zbog sponzorstva smo imali obavezu biti na deset otoka u određenim da-

čen, zapadno od Stare Baške. Najduži dio dana proveli smo na otoku Sveti Grgur gdje smo s Rapskim gubavcima uživali u konobi Arta uza živu glazbu. Sveti Grgur je otok koji je za vrijeme Jugoslavije služio kao zatvor za žene, dok je Goli otok bio poznati zatvor za muškar ce. Drugi dan smo odveslali do istočne obale Cresa, gdje smo napravili veliku pauzu u uvali Mali bok. Dok su moji suputnici „ubijali oko“ ja sam prošetao pola sata uz brdo po najjačem suncu do malog dućana u naselju Orlec, po namirnice i mrzlo pivo. Dan smo završili u Koromačnoj uvali gdje smo spavali na plaži u vrećama za spavanje, kao i ranijih noći. Sljede ći dan smo spavali „na divljaka“ unutar kampa Baldarin na Punta Križi, da bi dan poslije spa vali u Radiboj uvali gdje nas je uhvatio pljusak

SI. 1.: Karta rute veslanja

sljedeće godine kada je Šime spomenuo kako bismo mogli iduće ljeto doveslati kajakom do Lastova. Naime, par dana prije smo na Koločepu iznajmili sit on top kajak, te napravili krug oko spomenutog otoka u trajanju od 4h što nam se jako svidjelo. Nisam ga odmah shvatio ozbiljno, zapravo mislio sam d a je ideja suluda te sam u šali predložio da bismo onda mogli veslati do svih otoka. Neočekivano, Šime se složio s time. Kratko sam razmislio i samo re kao: ,,...a mogli bi!" Tako je nastala ta luda, originalna i jedinstvena ideja o veslanju do svih naseljenih otoka H r vatske. Tada smo još bili studenti geografije, odnosno geografije i povijesti, željni novih iskustava i znanja. Bacili smo se na istraživanje otoka, pa sam tako naišao na zanimljivu pro blematiku definicije otoka i naseljenih otoka. Na kraju smo odlučili jednostavno uzeti Popis stanovništva 2001. te vidjeti koji su otoci stalno naseljeni. Od svih, 48 otoka je bilo navedeno kao stalno naseljeni, no jedna gospođa je go dinu ranije preminula na otoku Sveti Andri ja (Svetac), pa smo spomenuti otok izbacili s našeg popisa. U projekt se uključio i Draško Andrić te smo svi zajedno uz prijatelje detalj no dogovorili projekt, između ostalog i njegov naziv - Otočna Odiseja 2012. Odlučili smo ve slati Jadranom do svih 47 naseljenih otoka u 47 dana tijekom ljeta 2012. Zbog dalmatinskog (kanalskog) tipa obale naša ruta veslanja nije

tumima tijekom putovanja zbog humanitarnih večeri na kojima je hranu trebao pripremati Šime, inače pobjednik natjecateljsko-kulinarskog show-a M asterChef Hrvatska.

Kyarrfersk^p otočje Prvi tjedan putovanja meni je bio najgori. Iako se u prvom tjednu velikih putovanja poput ovog očekuju poteškoće zbog perioda privika vanja tijela na svakodnevne fizičke napore, ja sam najviše ludio u sebi zbog svojih suputnika. Oni su relativno sporo veslali jer su paralelno lovili ribu na panulu. Nije me toliko smetala ulovljena riba koliko nisam prihvaćao njihovo rekreativno i sporo veslanje jer sam želio doći do zadanog cilja za taj dan što prije, kako bi smo mogli istraživati otok i uživati na njemu. Kao i na svim velikim putovanjima, uz privi kavanje na fizičke poteškoće, potrebno je i pri vikavanje na ljude oko sebe. Svoje frustracije zadržao sam za sebe. Prvi tjedan smo krenuli s otoka Raba, točnije iz Gornje Supetarske Dra ge u 9h ujutro, 3. srpnja 2012. Noć prije odra dili smo prvu humanitarnu večeru u gradu Rabu, gdje je Šime napravio fritaju (kajganu) sa sušenom hobotnicom, polpetu (pljeskavicu) od hobotnice, a za desert je jedna gospođa s otoka pripremila rapsku tortu prema tradicio nalnoj recepturi. Prvi dan veslanja završili smo u uvali M. Pe

popraćen grmljavinom i vjetrom te meni osob no otežao noć jer nisam imao šator već samo vreću i šatorsko krilo. Uspio sam sačuvati metar i pol kvadratni, ali to nije bilo dovoljno da se ispružim i nesmetano spavam na suhoi zemlji. Mislio sam da ću cijelu noć biti budan, no nakon nepunih sat vremena premjestio sam svoju vreću i šatorsko krilo na kamenje koje je manje mokro nego zemlja. Cijelo to vrijeme su Šime i Draško mirno spavali u šatoru. Dan pri je smo imali veliku pauzu u naselju Osor, koju smo Šime i ja iskoristili za uspon na najviši vrh Osorčice, Televrin (588 m). Peti dan veslanja izašli smo na otvoreno more. Doveslali smo do Unija koje su nas ugodno iznenadile. Mali otok, jedno naselje, jedan mah dućan koji je centar zbivanja na otoku. Tamo smo upoznali domaćeg ribara, koji je ponudio marendu ako očistimo ribu! Srećom, uz Šimu MasterChefa to je bio čas posla! Odlično smo se zabavili i cijeli dan družili s domaćima. Za bavu smo morali prekinuti u sumrak kada smo krenuli za Vele Srakane. Vodeći se definicijom otoka - kopno okuženo morem površine veće od lkm 2, to je najmanji otok u Hrvatskoj. Uju tro smo se iznenadili ugledavši 15-ak djece na otoku koji službeno, prema popisu naseljuje 8 osoba. Logičan odgovor za to je, naravno, ljeto. Kada nema škole, djeca provode ljeto na tom malom, izuzetno zanimljivom otoku. Nakon doručka smo otišli na Male Srakane, otočić s najmanje stanovnika unutar svih 47 stalno naseljenih otoka, samo dva. To dvoje čini sta riji bračni par, gospođa rodom iz Vrbovskog u Gorskom kotaru i gospodin Austrijanac. Nakon lijepog druženja nastavili smo naš put do otoka Suska, gdje smo uz prijatelja Vedrana uživali cijeli dan. Sušak kao pješčani otok je izuzetno zanimljiv i specifičan u Hrvatskoj. Sljedeće jutro ustali smo prije sunca te smo krenuli u smjeru Malog Lošinja. Na pola puta

16. MERIDIJAN

između Suska i Malog Lošinja uživali smo u predivnom izlasku sunca koje nam je napunilo baterije i učinilo veslanje nimalo teškim. Sed mi dan nas je u gostima kod prijatelja čekao mekani krevet za spavanje, kupaonica i kuhi nja tako da smo se osjećali kao kod kuće.

te na noge uskočio u more. Jako zabavno! Ka snije smo odveslali do Vira gdje smo spavali u uvali Srpljica. Ujutro je puhala bura zbog čega smo raspravljali treba li veslati ili ne. Bio nam je plan ujutro veslati put Zverinca, ali na kraju smo krenuli tek oko 15h. Tamo smo stigli toč

bila potpuna: Šime, Kovač, Draško, Kristina, Klara i pas Khan. Otok Ošljak je predstavljao mali problem, jer smo morali proći kroz kanal Zdrelac (između Ugljana i Pašmana), te veslati na sjever, a onda istim putem natrag na Pašman. Dolaskom na

Sjevertipdcili^citinskp otočje U Malom Lošinju smo se odmarali i uživali u normalnom životu, a osmi dan smo imali drugu humanitarnu večeru u Velom Lošinju. Taj dan smo malo veslali, a navečer smo Šime i ja napravili odličan brujet. Večer je bila duga i vesela, pa mi je jutarnje buđenje u 6h izuzet no teško palo, ali morali smo nastaviti dalje put Ilovika i Premude. Draško je ostao sređi vati papire za gumenjak, odnosno brod koji će nas pratiti tijekom putovanja zbog sigurnosti. Šime i ja smo stali na Ilovik za doručak, pro šetali se otokom te nastavili za Premudu. Sada smo ponovno bili na otvorenom moru. Imali smo bočne valove, do metar visoke što je bilo izuzetno zanimljivo i nama jako zabavno. Stali smo za kupanje i odmor na otočiću Grujica sa svjetionikom, koji se nalazi na polovici puta iz među Ilovika i Premude. Nastavili smo dalje, a između Kamenjaka i Premude naišao je jedan brodić koji je udvostručio visinu vala pa je val poklopio Šimu i kajak. Srećom, nije bio bočno okrenut je r bi ga sigurno izvrnuo. Nakon dva sata veslanja po velikim valovima više nam nije bilo zabavno, ali uskoro smo sti gli do luke Krijal na Premudi i napokon zavr šili veslanje za taj dan. Otok Premuda ima dva naselja, Krijal i Premuda, međusobno udaljena lkm . Kao i druge male otoke, Premudu tako đer karakteriziraju neregistrirani osobni auto mobili. Dan poslije smo nekoliko sati proveli uživajući na nenaseljenom otoku Skarda, iako smo mislili napraviti pauzu od 20-ak minuta za kupanje. Poslije Škarde smo doveslali do Zapuntela na otoku Molat, a kasnije na otok Ist. Ujutro smo se popeli na vrh Straža (175m) odakle smo imali prekrasan pogled na sjevernodalmatinski arhipelag. Kasnije smo krenuli u smjeru Silbe, gdje smo održali humanitarnu večer. Većinu vremena nismo znali što očeki vati na svim ovim otocima pošto smo samo nekolicinu njih posjetili prije. Silbenjani, kao i sam otok, su nas osobito iznenadili i ostali u srcu i sjećanju. Sljedeće jutro smo otišli na otok Olib, ali samo nakratko, odakle smo nastavili za Pag, odnosno kamp Šimuni gdje se održa vala još jedna humanitarna večer. Sljedeći dani su nam bili opušteni jer nismo bili pod pritiskom rasporeda humanitarnih večera. Sljedeća humanitarna večer bila dogovorena na Kornatima tek za 7 dana! U kampu Šimuni smo uživali tako što smo ujutro vježbali ronje nje s bocama, a poslije toga smo koristili Blob. To je veliki napuhan zračni jastuk koji služi za „katapultiranje“ pomoću sile. Na jednom kra ju sam ležao ja, dok je četvero odraslih skoči lo na drugi kraj. Njihov pritisak na jedan kraj zračnog jastuka potisnuo je zrak u drugi kraj, odnosno tamo gdje sam ja ležao te me odbacio 5-6 metara u zrak (slika 2). Napravio sam salto,

16. MERIDIJAN

SI. 2: Blob

no minutu prije zatvaranja dućana, gdje samo oboje kupili svoj gušt, Šime King sladoled, a ja mrzlu Žuju! Nakon upoznavanja i priča s lo kalnima, Šime i ja smo dogovorili smještaj kod gospođe prodavačice iz dućana. S obzirom da smo došli neplanirano, na Zverincu su na od lično ugostili. Ujutro smo odveslali do Božave, odakle smo prošetali na drugu stranu otoka do uvale Sakarun. Prekrasna uvala s vanjske strane sjevernog dijela Dugog otoka. Nakon kupanja i uživanja u uvali Sakarun, vratili smo se do kajaka u Božavu te odveslali na Sestrunj, Rivanj i Ugljan, gdje smo prenoćili. Petnaesti dan smo imali prvo napornije, 20-minutno veslanje u vjetar i valove maestrala, što je bilo prilično zahtjevno

Ošljak smo se ugodno iznenadili i bilo nam je više nego drago što je Ošljak u našoj ruti vesla nja. Cijeli otok (otočić) je privatno vlasništvo, odnosno vlasnici mogu biti samo obitelj Valčić. Danas još uvijek postoji koji incest, ali otok ima svoju priču i dušu, što je meni bilo dovolj no da ostavi potpuno drugačiji, odličan dojam od onog što sam mislio prije dolaska na Ošljak. Poslije smo otišli na gablec u naselje Kali na Ugljanu, pa nastavili natrag do uvale Kablin na Pašmanu. Dok sam ja otišao do dućana po namirnice, društvo je čistilo plažu od krupnog smeća. Uz ukusnu večeru završili smo dan te utonuli u san. Ujutro smo preko sitske skupine otočića doveslali kroz Malu Proversu do Du gog Otoka, odnosno uvale M ir unutar najveće

jer traži uporno i snažno veslanje protiv vjetra bez pauze. Nagrada za to intenzivno veslanju je stigla odmah poslije na putu prema Ugljanu gdje smo imali taj isti maestral u leđa pa smo vrlo brzo došli do ciljane destinacije.

prirodne uvale u Hrvatskoj, Telašćica. Lisjak i Silvač su ujutro bili na sjevernom dijelu otoka (uvala Sakarun), a sada su došli pješice i autostopom do nas. Uživali smo u prirodnim fenomenima PP Telašćice (strmci, jezero Mir, uvala Telašćica), a navečer uz večeru i priču spavali u uvali Mir. Ujutro su nas probudile domaće životinje. Šime i ja smo krenuli veslati dalje, a ostali su otišli svojim poslom. Pratnja (Draško, Kristina, Klara i Khan) su nas do čekali u uvali Šipnata na Kornatu. Tamo smo imali jednu malu večeru za 20-ak ljudi, uklju čujući ekipu NoveTV. Sljedeći dan je puhala bura, pa smo ostali na otoku jer smo imali dan viška. Taj dan sam iskoristio za planinarenje otokom, Šime i Klara također. Navečer smo ponovno guštali u Šiminim specijalitetima. Dan kasnije bura je bila još jača, ali poslije podne smo Šime i ja zbog nestrpljenja i želje za avanturom odlučili odveslati prema Ravnom Zakanu. U cijeloj diskusiji ići ili ne ići nismo uzeli fotoaparat ni kameru, tako da najopasnije veslanje ekspedicije nismo dokumentirali, već

Zadarski arfjipe(ag U sljedeća tri dana smo odveslali s Ugljana preko Rave, Iža, Ošljaka, Pašmana do Dugog, odnosno uvale Telaščica unutar istoimenog Parka prirode. Otok Rava nam nije ostavio previše dojmova jer smo tamo bili samo četi ri sata usred dana, a odakle smo nastavili za naselje Mali Iž. Otok Iž je zanimljiv mali otok koji ima svakodnevnu vezu s gradom Zadrom, pa su nam se ovdje ponovno pridružili kolege Silvije Polanšćak i Luka Lisjak. Obojica su nas već posjetili na Silbi i Pagu, a sada ponovno na otoku Ižu, te dva dana kasnije na Dugom oto ku. Srećom za Silvača i Lisjaka je to što brod iz Zadra staje u Malom i Velom Ižu. Upravo su Klara i njih dvoje propustili izaći u Malom Ižu. Srećom brod prije Rave staje u Velom Ižu pa smo ih uspjeli vidjeti sat vremena kasnije. Klara se pridružila ekspediciji Otočna Odiseja 2012 nakon nepunih tri tjedna putovanja, te počela raditi kvalitetnije fotografije nego što smo ih činili nas trojica. Sada je ekipa Odiseje

nam je samo u uspomenama. Bilo je izuzetno riskantno, nismo bili pametni već smo bili do sta neiskusnog razmišljanja. Dok smo veslali u zavjetrini bura je bila podnošljiva, ali nakon sat i pol veslanja u zavjetrini odlučili smo preve slati preko kanala za Ravni Žakan. Kasnije se

PUlUvANJA to pokazalo jako opasno jer smo sat i pol vesla li u jako teškim uvjetima, uz nalete bure, valovi i vjetar su nas bočno udarali i mučili. Sve je to nama izgledalo žestoko, ali bilo je napornije i opasnije nego što smo mislili tada. Prateći gumenjak je imao više problema nego mi pa su morali zbog svoje sigurnosti što brže otići na sigurno u zavjetrinu, odnosno na Ravni 2akan. Mi smo posljednjih 40-ak minuta bili već prilično umorni, kada smo shvatili da nas bura nosi izvan naše rute, odnosno na stijene oto čića Lunga. Shvatili smo da ćemo nastradati i uništiti kajake ukoliko dođemo do stijenovite obale, pa smo morali veslati direktno u buru. Tih petnaest minuta smo umirali od težine veslanja u valove i vjetar bure. Tijelo čini otpor veslanjem u buru, a valovi nose kajak prema stijenama. Trebali smo veslati nekih 400 meta ra u buru kako bi zaobišli puntu (rub) otočića Lunga, pa nastaviti u smjeru puhanja bure, ali to je bila 15-minutna muka. Inače bi tu uda ljenost odveslali za maksimalno 2-3 minute, ali sada smo se doslovno kretali oko 30 cm po sekundi. Bilo je grozno! Veslamo punom snagom, a ne idemo nigdje. Nakon par minuta takvog tempa imali smo osjećaj da ipak napre dujemo, međusobno smo si dovikivali potica je i ohrabrivali se. U pitanju je bio život naših kajaka, odnosno naše ekspedicije, ali i naših života jer bi vjerojatno zadobili teže ozljede da nas je bacilo na stijene. Nakon 15-ak minuta konstantnog veslanja punom snagom uspije vamo zaobići sjevernu puntu Lunge. Došli smo nakon 5 minuta do zavjetrine Ravnog Zakana gdje je bonaca u odnosu na proteklih sat i pol. Bili smo sretni što smo uspjeli doći do Ravnog Zakana živi i zdravi po onakvim uvjetima, ali svijesni smo opasnosti u koju smo se upustili te što smo izazvali brigu našoj pratnji.

Š ib e n s k i art\ipe\ag Sljedeći tjedan ekspedicije bio je ludilo, a vri jeme nam je bilo odlično. Novi dan je počeo, a bura je skroz oslabila. Na izlazu iz NP Kor nati smo vidjeli dupine, te stali na hrid Babina guzica. Okupali se, probali divlji luk i nastavili dalje veslati prema jugoistoku. Na Zirju smo vidjeli vojne objekte koji su bili vrlo značajni u Domovinskom ratu, a zbog kiše i odličnog neplaniranog gostoprimstva ostali smo preko noći na otoku. Dan poslije smo odveslali na Kaprije, gdje je jedna od najljepših boja mora na Jadranu, a taj dan smo završili na Murteru uz ponovnu prisutnost dupina. Plan za slje dećih četiri dana je bio sljedeći: prva večer je humanitarna večera u Betini (uz veslanje do Vrgade), dan poslije Srdelada na Zlarinu (uz stajanje na Prviću), dan poslije toga do Primoštena preko Krapnja, a dan kasnije moramo biti na Čiovu kod Žmire do 16h uz stajanje na Drveniku Malom i Velom. Uspjeli smo sve, ali ja sam bio potpuno iscrpljen. Fešta na Betini je za mene trajala do šest ujutro. Tada sam pro budio Šimu i bez spavanja odveslao do Zlarina, gdje sam zaspao na tri sata u hotelu, pa se probudio navečer točno na početak Srdelade. Fešta je trajala do osam ujutro, ali ovaj dan sam odspavao do podne. Potom smo krenuli veslati za Primošten, gdje smo spavali tri sata kako bi

mogli krenuli u 6h ujutro jer smo morali stići u Čiovo do 16h. Na Čiovu je večeru pripremio Robert Predrag Žmire, finalist MasterChefa. Dan kasnije smo imali lagano veslanje do Šo lte i Brača (područje Milne). Bio je to odličan tjedan - tjedan feštanja! Otoci su prekrasni, boja mora vrhunska, a ljudi su posebna priča za svaki otok. Prehrana taj tjedan je bila razno lika, od sirove palamide kod Rogoznice (sli ka 3) do vrhunske peke u konobi Dva Volta i specijalitete Ž mire na Čiovu. Fešta u konobi

noćili u gostoprimstvu gospodina Radovana, kojeg smo tada tek upoznali. On je ručno na pravio drveni kajak u nepuna tri mjeseca. To je pravo remelc-djelo i životni rad. Tada sam pomislio kako bih i ja mogao takav napraviti jednog dana. Družili smo se za vrijeme veče re bez struje uz zvukove gitare i prepričavanie dogodovština. Ujutro smo oko 5 sati krenu li veslati prema otoku Visu. Ta nas je dionica zabrinjavala zbog velike udaljenosti na otvo renom moru, ali je bila bonaca cijelim putem

Sl. 3: Sirova palamida

Dva Volta u Betini je bila luda i još jedna neprospavana noć na ekspediciji. Na Zlarinu smo se družili s kolegama Lovrom Lučevom, Matijom Markušićem, Markom Luketićem ... Bio je to odličan tjedan. Na Čiovo je došla i moja sestrična s djecom, a dan kasnije sam posjetio rođaka na Braču.

Sreclnjedcdrrta l inskr) otočje Taj tjedan smo najmanje veslali. Prvo zapadnu polovicu južne obale Brača, gdje smo odspava li u Bolu, odnosno blizu Zlatnog rata. Ujutro smo se rano digli te odveslali preko puta do naselja Jelsa, na otoku Hvaru. Ponovno smo svjedočili prisutnosti dupinima u Jadranu, ali ovaj put su bili najrazigraniji. Jedan od dupi na je skočio cijeli iznad površine mora. Uživali smo gledajući njihovu igru nekoliko minuta. Nakon približno tri sata veslanja do Jelse, cijeli dan sam se odmarao, dok je Sime uz asistenci ju Klare napravio osam imotskih torta. Torte su bile za ribarsku noć u Komiži. Poslijepodne sam dogovarao prijevoz kajaka za Grad Hvar s veslačkim klubom Jelsa. Ujutro smo prebače ni na drugu stranu Hvara, gdje smo u naselju Hvar ostavili kajake ispred restorana Divino. Prošetali smo se na tvrđavu Španjol iznad grada. Potom smo otišli u restoran Divino po zdraviti Marka i Nastasju, Šimine prijatelje iz MasterChefa, a oni su nas nahranili najboljom hranom koju sam probao. Nakon druženja s Markom i Nastasjom od veslali smo na Paklene otoke, gdje smo pre

pa smo došli nešto prije 9 sati. Nakon tri sata odmaranja i dosade u gradu Visu, Šime i ia smo odlučili odveslati do Komiže sjevernom stranom otoka, pa da ne moramo sutra veslati. Tako smo i učinili te po najjačem suncu odve slali do Komiže. Pauzu smo napravili u uvali Tiha (Oključna), gdje su nas dvije slovenske obitelji počastile ručkom. Nastavili smo i došli u Komižu gdje smo dvije noći bili smješteni u hotelu Biševo. Napokon krevet, tuš i normalan smještaj. Nisam dugo bio u sobi već sam otišao lutati po prekrasnom naselju Komiža. Našli smo se s našom kolegicom Veni, a večer smo zaključili večernjom šetnjom i druženjem na rivi. Dan kasnije je bila humanitarna večera, odnosno ribarska noć u Komiži. Bila je to pra va fešta. Vinko Coce svojim vrhunskim glasom je obilježio ovu večer, a fešta je potrajala do ju tarnjih sati. Sljedeće jutro smo trebali veslati na Biševo, ali jugo je bilo jako pa smo otišli kod Veni u vikendicu na njen rođendan. Baš nam je teško palo neveslanje! Dan kasnije je jugo još uvijek bilo jako, ali odlučili smo veslati prema južnoj punti otoka Visa. Unatoč tome, osjetili smo snagu juga. Bilo je jako teško. Šimi je bilo teže nego bura na Kornatima, ali meni se čini kako je bura bilo mnogo gora i opasnija. Napravih smo pauzu od dva sata, da se jugo smanji, pa smo odvesla li na Biševo. Prošetali smo otokom, popili piće s lokalnima, a onda krenuli natrag za južnu obalu Visa. Odlučili smo probati ući u Modru spilju, iako je bilo skoro šest sati poslijepodne i lagano jugo. Pošto sam nekoliko puta bio u Modroj spilji te se sjećam morfologije špilje, odlučio sam ući. Kroz mrkli mrak sam se pola-

16. MERIDIJAN

umijeća od hrane. Uživali smo u gofu na tri na čina te torti od datulja za desert, a za predjelo su bile pohane vlasulje, koje sam sam nabrao! Navečer smo autom otišli do naselja Blato po

smo doveslali na južnu obalu Visa, uvala Mala Travna, gdje smo prenoćili na plaži.

gledati tradicionalni ples viteškog udruženja

telja Tonina, ali sada nismo spavali u Tatinici već na obali Velikog jezera! Tamo smo proveli i Veliku Gospu, a dan kasnije smo nastavili put Dubrovnika. Tu noć smo posjetili Odisejevu špilju, gdje smo i proveli noć. Dan kasnije smo odveslali do Sipana, gdje smo bili ugošćeni kod prijatelja Zvonimira Koporčića. Sve je bilo odlično! Zadnji dan su nam preosta li samo otoci Lopud i Koločep. Ponos, veselje, sreća, samopouzdanje i samopoštovanje koje sam osjećao na samom kraju, na otoku Koločepu, nije ni mrzla Zuja uspjela ugasiti. Nakon 47 dana, više od l.OOOkm uzastopnog veslanja do svih naseljenih otoka, nije mi bilo ravno ga. U glavi mi se vrtjela pjesma TBF-a: „Zna se zna, da najbolji sam ja ... Ja sam GENIJE, čudo p rirod e...“. U Dubrovniku smo odradi li poslijednji intervju za NovuTV, dao sam im materijale za reportažu, a ujutro nakon 3 sata sna sam poslao kajake na trajekt za Rijeku. I to je bio kraj. Tada je završila Otočna Odiseja 2012, ali je počelo ljeto 2012. koje je potrajalo još 27 dana! Ekspedicija me potaknula da malo stručno istražim problematiku otoka u Hrvatskoj. D o laskom na otoke imao sam mogućnost vidjeti realnu situaciju u odnosu na službene infor macije (tab. 1). Prema službenim podacima broj stanovni ka na otocima se povećao, što bi značilo da se život na otocima povećava. Nažalost, to je

„Kumpanija“. Ujutro smo odveslali do Brne, pozdravili Šiminu rodbinu, a poslijepodne

samo podatak za sve otoke zajedno jer ako po gledamo detaljnije možemo vidjeti da je broj

Ju z t\pd ci l rtjci l i n s kf> otočje

smo odveslali do Lastova. Na ovoj dionici sam bio najmanje koncentriran, pa sam tako iz gubio veslo (na kratko), a bočni val me skoro okrenuo u more. Na Lastovu smo tri dana uži vali s našim dugogodišnjim prijateljima. Ovdje smo odradili posljednju humanitarnu večeru, iako ja nisam skoro ništa napravio jer sam se cijelo vrijeme družio s lokalnima. Prvu noć na Lastovu nisam spavao zbog sreće koju mi ovaj otok uvijek pruži. Veslali smo oko cijelog otoka te nastavili preko Sapluna i Glavata za Mljet. Na Mljetu smo ponovno posjetili prija

stanovnika porastao samo na otocima koji su povezani s kopnom mostom (Krk, Pag, Vir, Murter, Čiovo). Ostali su iznimke koje vrlo vjerojatno možemo povezati s činjenicom da su otoci od posebne državne skrbi što znači da stanovnici hrvatskih otoka imaju određene povlastice s obzirom na troškove života koji su manji nego kada bi bili prijavljeni na kopnu.

ko kretao desetak sekundi, a onda sam naišao na modru boju. Uslikao sam se, malo uživao u valovitom kretanju mora u špilji, pa sam na kon pet minuta izašao (slika 4). Nakon toga

SI. 4.: Modra špilja

Ujutro smo odveslali do poznate uvale Stiniva. Tamo smo uživali par sati, pili mrzlu Zuju, a kasnije smo odveslali do Zelene spilje. To je velika dvorana koja na sredini stropa ima rupu prom jera metar-dva. Posto je dva ulaza u špilju, poput velikih garažnih vrata, jedan do drugog. Ulaz je toliko veliki da je policijski brod ušao unutra dok smo mi uživali. Kasnije smo odveslali

Hrvatski otoci su prelijepi. Teško je reći da je neki najljepši jer svaki ima ono nešto bolje i ljepše od onog drugog, ali zato postoji najdraži otok. Za mene je to Lastovo (slika 5)!

do Velikog Budikovca gdje smo mislili spavati „na divljaka“. Na kraju smo se ipak odlučili za uvalu Zaglav što je bila odlična odluka je r su nas tamo ugostili domaći ljudi. Ponovno neplani rano, a rezultat je bio vrhunski. Ujutro nas je čekala najveća dio nica otvorenog mora za odveslati. Maestral je bio lagan, a prije svitanja krenuli smo s otoka Visa put Korčule. Udaljenost od Visa do Proizda, otočića kraj Korču le, je 18 nautičkih milja, a put je trajao nešto manje od pet sati. Nakon kupanja i odmaranja na Proizdu, nastavili smo veslati uz južnu obalu Korčule. Maestral je bio jači, a tako i valovi, što je dalo dodatno uzbuđenje pri veslanju. Dan kasnije smo odvesla li samo do Gršćice gdje smo bili smješteni u restoranu i apartma nu Gršćica. Sime je ondje radio

16. MERIDIJAN

SI. 5: Zalazak Lastovo

P U TO VAN JA

Tablica 1: Popis naseljenih otoka Hrvatske (Otočna Odiseja 2012), te podaci o površini otoka (km2), broju stanovnika prema Popisu stanovništva 2011., te u odnosu na Popis stanovništva 2001., gustoća naseljenosti otoka (na km2), te vrsta dostupnosti otoka u odnosu na javni prijevoz

Ime naseljenog otoka

Površina

2011.

2001.

Gustoća naseljenosti

Dostupnost

Kvarnerski otoci

999,35 km2

39 450

+ 673

39,5 st./km2

Rab

86,12

9 241

- 239

107,3

Krk

405,21

19 286

+ 1 426

47 ,6

Most

Cres

4 0 5,70

3 055

- 158

7,6

Trajekt

Lošinj

7 4 ,3 7

7 550

- 282

101,5

Trajekt

Unije

16,88

- 2

5,2

Putnički b. Putnički b.

Trajekt

Vele Srakane

1,18

- 5

2,5

M ale Srakane

0,61

3,3

Privatno

Sušak

3,77

147

- 41

39,0

Putnički b. Putnički b.

llovik

5,51

- 26

14,2

Sjevernodalmatinski o.

740,47 km2

27 883

+ 1 823

37,6 st./km2

Premuda

8,67

+ 4

7,1

M olat

22,18

148

- 6

6,7

Trajekt Trajekt

Ist

9,73

178

- 24

18,3

Putnički b.

Silba

14,27

286

+ 21

20,0

Putnički b.

O lib

26,14

132

- 15

5,0

Putnički b.

Pag

284,18

9 228

+ 830

32,5

Most

Vir

22,08

3 032

+ 1 424

137,3

Most

Zverinac

4,18

- 6

10,0

Putnički b.

Dugi

113,31

1646

- 174

14,5

Trajekt

Sestrunj

15,12

3,0

Trajekt Putnički b.

Rivanj

3,62

8,3

Ugljan

51,05

6 133

- 219

120,1

Trajekt

Rava

3,63

108

+ 10

29,7

Putnički b.

Iž

16,51

559

+ 2

33,8

Trajekt

Ošljak

0,33

81,8

Putnički b.

Pašman

60,1 1

2 848

+ 147

47,4

Trajekt

Kornaf

32,44

+ 14

0,6

Privatno

Žlrje

15,08

- 30

6,2

Trajekt

Kaprije

7,12

164

+ 21

23,0

Putnički b.

Mu rte r

17,58

2 020

- 48

114,9

Most

V rgada

2,32

240

- 2

103,4

Putnički b.

Prvić

2,41

392

- 61

162,6

Putnički b.

Zlarin

8,05

278

+ 2

34,5

Putnički b.

Krapanj

0,36

170

- 67

472,2

Putnički b.

Srednjedalmatinski o.

889,90 km2

34 969

+ 412

39,3 st./km2

Drvenik M ali

3,43

+ 38

26,8

Trajekt

Drvenik Veli

11,70

140

- 28

12,0

Trajekt

Čiovo

28,13

4 698

+ 613

167,0

Most

Šolta

58,18

1 675

+ 196

28,8

Trajekt

Brač

395,44

13 987

- 44

35,4

Trajekt

Hvar

297,38

10 948

- 155

36,8

Trajekt

Vis

89,72

3418

- 200

38,1

Trajekt

Biševo

5,92

- 8

1,9

Privatno

Južnodalmatinski o.

433,35 km2

18 190

-8 1 7

42,0 st./km2

Korčula

2 7 1,47

15 489

- 693

57,1

Trajekt

Lastovo

40,82

792

- 43

19,4

Trajekt

M ljet

98,02

1 081

- 30

11,0

Trajekt

Sipan

16,22

41 4

- 22

25,5

Trajekt

Lopud

4,38

249

- 20

56,8

Putnički b.

Koločep

2,44

165

- 9

67,6

Putnički b.

UKUPNO:

3063,07 km2

120 492

+ 2 091

39,3 st./km2

Izvor: Državni zavod za statistiku

M arko K ova č

16. MERIDIJAN

J L i j e p

o m

r j a š o m

t \ a

b i c i k l i n j c i

(V u k o v a r - D u b ro v n ik ) Tko? Samoprozvani „luđaci na biciklim a“ (Mate O mazić, M arijo Tolić i Robi Barbić). Kada? Srpanj 2013. Gdje? Kamo? Kuda? Od Vukovara preko Zagreba do Dubrovnika. Za koliko dana? Sedam. Zašto?? Hm, možda najteže pitanje. Znatiželja, sportski duh, natjecanje sa samim sobom, druženje, želja za upoznavanjem krajolika, ljudi i kulturne baštine diljem Hrvatske, uživanje u prirodi, zabava na drukčiji način...

Odakle uopće ideja za tako r\ešto? Nakon nekoliko individualnih podviga na dva kotača odlučili smo zajedno ostvariti najveći do sad. Mate je već ranije odvozio od Zagreba do Dubrovnika za četiri dana. M arijo od Zagreba do Biograda za 3 dana, a ja od Zagreba do Pule u jednom danu. O no što svu trojicu povezuje je višegodišnje članstvo u Hrvatskoj akademskoj sportskoj udruzi - SUBOS (u kojoj zajedno treniram o) i ljubav prema amaterskom biciklizmu. Na našim treninzim a fizičke pripreme često se dovodimo u situacije iscrpljenosti pri kojim a tijelo već pomalo otkazuje, ali i dalje vježbam o i dalje se trudimo, te pom ičem o svoje granice izdržljivosti. Tako smo i put biciklim a iz Vukovara do Dubrovnika doživjeli kao izazov i ispitivanje granica vlastite fizičke, te naročito psihičke snage. Nakon višem jesečnih neozbiljnih i ležernih dogovora za naš put, početkom svibnja krenule su ozbiljnije pripreme je r se početak puta sve više bližio. Pripreme u fizičkom smislu uglavnom su bile odlasci biciklom na Sljem e, te pojačani aerobni i anaerobni treninzi. O statak priprema odnosio se na logistiku, odnosno planiranje rute, oprem anje bicikala, traženje sponzora itd. Prvi planirani term in za našu „biciklijadu“ bio je kraj svibnja. M eđutim, zbog nepovoljnih m eteoroloških uvjeta morali smo odgoditi put za sredinu srpnja. U subotu ujutro (13.07.) avantura je započela. Prvo vlakom do Vukovara, a zatim biciklim a u sm jeru Dubrovnika. Planirano vrijem e putovanja bilo je sedam dana, ali bez strogog plana, s m ogućnošću produljenja za dan-dva. H tjeli smo prevaliti put od Vukovara do Dubrovnika i usput upoznati prirodne ljepote Hrvatske, kulturnu baštinu, život ljudi, tradiciju i gostoprimstvo pojedinih krajeva.

smo na jednu djevojačku večer. Neki bi rekli: „Dobro im je krenulo...“. No, na kraju smo pronašli hotel i naspavali se kako bism o sutradan mogli nastaviti dalje. Ipak je pred nama bilo jo š oko 750 kilometara.

Dan 2. Virovitica - Tušifović (cca 220 krn) Malo smo kasnih u polasku, pa smo znah da će nas i tog dana čekati noćna vožnja. Vozili se i dalje uz Dravu, a u Đurđevcu skrenuli prema jugozapadu. Bez dužih zaustavljanja vozili smo prema Zagrebu, prošli uz Bjelovar, Vrbovec, Dugo Selo i Sesvete. Uz ta smo naselja samo „projurili“ jer smo htjeli što prije stići u Zagreb. Međutim, tog su dana već počeli bolovi u koljenu kod jednog člana naše trojke, ali nije bilo ni pomisli o odustajanju. Malo jača tableta protiv bolova i pedaliraj dalje. Kada smo stigli u Zagreb obavili smo ručak/večeru, šoping u ljekarni, slikah se kod glavnih znamenitosti i prepričavali dojmove s dosadašnjeg dijela putovanja prijateljima koji su nas došli pozdraviti. Iako se bližila noć nismo se odlučili za noćenje u Zagrebu, već smo nastavili put prema mjestu Cerovac Vukmanićki pored Tušilovića. Pozdravili smo Zagreb i ljude koji su bili s nama, te se uputili preko Save prema jugu. Vozili

Dan L Vukovar - Virovitica (cca 170 ktn) Polazak iz Vukovara, najistočnijeg većeg grada u Hrvatskoj, grada koji je u Domovinskom ratu najviše stradao, pretrpio ogromna ljudska i m aterijalna stradavanja. Tek oko 13 sati krenuli smo prema Osijeku i dalje podravskom m agistralom prema Virovitici. Prolazili smo kroz Našice, Orahovicu, Slatinu i druga m anja naselja, koja su uglavnom izdužena uz glavnu prom etnicu. Ono što smo mogli zam ijetiti putujući tim prostorom jesu ljudi koji sjede u dvorištu ispred svojih kuća i prom atraju cestu, odnosno tko i kada prolazi. Nazvali smo ih statističarim a. Nekima smo u prolazu dobacili „Koliko jo š kilom etara ima do Dubrovnika?“ i zatim se sm ijali njihovom izrazito začuđenom izrazu lica, a tko će tek znati što su oni m islili o nama. Ova prva dionica također nam je ostala u sjećanju po kilom etarskim nepreglednim poljim a suncokreta, koja izrazito dom iniraju u pejzažu tog dijela Slavonije. Naravno, reljef naše prve dionice bio je izrazito povoljan. Dugačke ravnice, nepostojanje većih uspona i relativno mala količina prom eta činile su povoljne uvjete za vožnju. U Viroviticu smo stigli u kasnim večernjim satima, nakon zalaska sunca. U potrazi za sm ještajem „ni krivi ni dužni“ naletjeli

16. MERIDIJAN

SI. 1.: Serbus dragi Zagreb moj! Slikanje na glavnom hrvatskom trgu u sumrak 14.07.2013.

smo kroz Pisarovinu, zatim uz rijeku Kupu, prema Skakavcu i našem odredištu. Izabrali smo taj put jer je najkraći i jer je na njemu znatno manja gustoća prometa nego na staroj karlovačkoj cesti. Prolazeći kroz sela upitali bismo lokalne stanovnike „Kuda za Dubrovnik?“, a 90% odgovora bilo je „Samo ravno“. Već pri izlasku iz Zagreba, kod Remetinca, započeli smo s noćnom vožnjom. To znači da se pale svjetla, oblače reflektirajući prsluci, povećava pozornost i nastavlja dalje voziti.

P U TO VAN JA

Iako je vožnja noću znatno opasnija, ona nudi pravi osjećaj avanture, čak bih rekao da je pomalo rom antična. Ali ona ranije spomenuta bol u koljenu, koje je sve više jačala, nije bila nim alo rom antična. Nekoliko m inuta iza ponoći napokon smo stigli u Cerovac Vukm anićki u pansion Novković kod našeg prijatelja koji nam je omogućio smještaj i večeru. Već je puno kilom etara bilo iza nas, ali onih nizinskih. Ono što nas je od sutra čekalo bilo je nešto sasvim drugo.

večerati i zaspati. U sam sumrak napokon smo stigli u Sinj, grad Alke i sinjske Gospe. Prevalili smo velik dio puta, iza nas je već bilo skoro 700 km , a pred nama jo š 220 km i tri dana na raspolaganju. To nam je vjerojatno bio ključan dan. Putovali smo brže od očekivanog, stoga smo odlučili dobro se naspavati i sljedeća tri dana malo usporiti, odnosno m anje pedalirati, a više odmarati i uživati.

Dan 3. lušifović - Plitvička jezera (cca 75 krn) Nakon dužeg spavanja i obilnog doručka krenuli smo po jed noj od najprom etnijih cesta u Hrvatskoj - D l. Stalna zujanja kam iona, autobusa i autom obila u početku su izazvala nešto straha kod nas što je uzrokovalo znatno discipliniraniju vožnju uz sami desni rub, u koloni jedan iza drugoga, konstantno s rukama na upravljaču itd. Nakon što smo prošli Slunj počeli su i prvi ozbiljniji usponi, koje smo uspješno savladali i stigli do Plitvičkih jezera koja se nalaze na oko 600 m etara nadmorske visine (Tušilović 150 m !). Iako smo trećeg dana našeg putovanja prešli znatno m anje kilom etara nego ostale dane, ti kilom etri su itekako bili teži je r je razlika u nadmorskoj visini iznosila 450 metara. Vožnja u široj zoni Plitvičkih jezera bila je ugodna zbog toga što se tim dijelom ne odvija tranzitni promet, nego samo lokalni. Kam ionim a je zabranjeno prom etovanje tim prostorom, pa voze obilaznom cestom. Napokon malo opuštenije vožnje. Od prirodnih ljepota na ovoj dionici želim istaknuti svima poznata Plitvička jezera, koja su nas jo š jednom oduševila, ali i one m anje poznate slapove u Rastokama na rijeci Korani. Slapovi u Rastokama, s puno predivnih m ostića nad njim a, posebno su m i se sviđali je r su m anje „razvikani“. Kada smo stigli na Plitvička jezera pojeli smo pizzu, popili pivo (možda i dva, tri) i otišli spavati kako bism o se priprem ili za sutrašnju nešto dužu etapu. Završili smo sa “zemljanom” Hrvatskom, a u nastavku putovanja ulazimo u „kamenu.“

Dan 4. Plitvička jezera - Sinj (cca 2 2 0 km) Plitvička jezera - Korenica - Udbina - Gračac - Knin - Vrlika - Sinj. Kada se pogleda profil te dionice vide se samo oštri usponi i padovi, brda, planine i kotline. Usponi od 10%, dugački po 10 kilom etara, pa onda spuštanje i onda ponovo uspon i tako unedogled. Definitivno najteža dionica puta. Krenuli smo već oko 8 ujutro, napustili predivne Plitvice i nastavili vožnju kroz naša poznata polja u kršu na području Like. Planirani cilj toga dana bila je Vrlika. Prvo duže zaustavljanje bilo je u Udbini, gradu koji ima veliko povijesno značenje. Nakon Udbine stigli smo do Gračaca, važnog prom etnog čvorišta i grada na razm eđi dviju velikih hrvatskih regija: Like i Dalm acije. Ono po čemu se najlakše prepoznaje prijelaz iz gorske u prim orsku Hrvatsku je vegetacija. Već nekoliko kilom etara nakon Gračaca bila je drukčija klima, sve više m akije i drugog niskog raslinja, kam enjara, te skakavaca i sličnih kukaca po cesti. Na dijelu puta između Gračaca i Knina naišli smo na brojne vjetrenjače. Izgleda da se u Hrvatskoj ipak razvija ekološka svijest i povećava korištenje obnovljivih izvora energije. Na tom smo dijelu prošli dugačke i strme uspone, a zatim zasluženo uživali u spuštanju prema Kninu koji se nalazi u kotlini, okružen planinama Dinarom , Prom inom i Kozjakom . Zbog takvog geografskog položaja i ne čudi činjenica što je K nin često grad s najvišim dnevnim ljetnim temperaturama. Knin je također grad koji ima veliko značenje u novijoj hrvatskoj povijesti, poznat po vojnoj akciji „Oluja“. Za vrijem e pauze u Kninu odlučili smo da ćemo toga dana prijeći oko 40 kilom etara više. Razlog tome bila je činjenica da nismo uspjeli „srediti“ smještaj u Vrlici, pa smo produžili do Sinja, gdje nas je ugostio moj prijatelj Nikola, inače kolega geograf. Od Knina do Vrlike naišli smo ponovo na strme i dugačke uspone, a bili smo sve um orniji. Između Vrlike i Sinja vozili smo cestom koja se uvija uz predivno Peručko jezero, u kojem smo se poželjeli okupati, ali smo to m orali preskočiti kako bism o stigli u Sinj prije mraka. Bili smo već jako um orni i htjeli smo što prije stići na naše odredište,

SI. 2.: U pohodu prema Dinari

Dan 5. Sinj - N\akarska (cca 75 kjn) Nakon ju tarnjeg pića u gradu s najviše kafića po stanovniku i prim anja injekcije zbog konstantnih već spomenutih bolova u koljenu, krenuli smo u sm jeru Makarske. Nakratko smo se zaustavili u Trilju posjetiti spom enik ljubavi i nastavili put uz jed nu od naših najdužih rijeka - Cetinu. Uglavnom smo se kretali m anje prom etnim cestama, kako bismo m ogli opuštenije voziti, npr. paralelno jedan do drugoga, bez ruku itd. Vozili smo u vrijem e najjačeg Sunca pa smo osvježenje potražili kupanjem u Cetini. Optimalnu razinu šećera u krvi održavali smo krađom mladih smokava u gotovo svakom selu na dionici Blato na Cetini - Šestanovac. Cijelim putem nakon Trilia pratilo nas je neprestano sijanje sunca, bez trunčice oblaka, a oko nas kamen, izrazito depopulirana naselja i tipična mediteranska flora i fauna (masline, lavanda, smokve, vinova loza, cvrčci, zrikavci, skakavci...). Sve smo se više približavali veličanstvenom Biokovu, pa smo pauzu napravili u G ornjim Brelima gdje smo se okrijepili domaćim crnim vinom i priprem ili za spuštanje prema moru. Uslijedio je m eni najbolji dio cijelog putovanja. Probijali smo se kroz obronke Biokova i napokon, nakon pet dana vožnje, ugledali more! Imali smo pred sobom deset kilometara čistog spuštanja, pogled na naš predivni Jadran, otok Brač i Makarsku rivijeru. Pjevali smo pjesme naših

SI. 3.: Spomenik ljubavi u Trilju; „Jer ljubav nije velebna građevina, već iskrena sitnica“

16. MERIDIJAN

domaćih pjevača o moru i nošeni emocijama jurili nizbrdo. Prošli smo kroz turistička naselja podno Biokova: Brela, Baška Voda, Promajna, Krvavica i stigli u Makarsku. Makarska je inače poznata po beach barovima, disco klubovima, hotelima i si., uglavnom grad za mlade. Stoga smo odlučili ispitati je li to uistinu tako. Pred nama je bilo još oko 160 km, a imali smo dva dana na raspolaganju. Zato smo odlučili opustiti se i drugi dan bez žurbe nastaviti putovanje.

Dan 6. J \ {(il^(ii sf\i.i - Opuzen (cca 70 km) Šestog dana našeg putovanja probudili smo se oko 12 sati. Nakon doručka i jutarnjeg kupanja na jednoj od predivnih makarskih plaža došli smo k sebi, krenuli prema ambulanti po injekciju protiv bolova (koljeno) i nastavili put prema jugu. Često se u narodu kaže „Što južnije to tužnije“, ali u našem je slučaju vrijedilo obratno jer smo bili sve sretniji kako smo se bližili našem odredištu koje se nalazi na krajnjem jugu Hrvatske. Vozili smo Makarskom rivijerom, prolazili kroz Tučepe, Podgoru i neka manja turistička mjesta. S desne strane pružao nam se pogled na naš najduži i meni jedan od naj ljepših otoka - Hvar. Nakon što smo prošli naselje Drvenik, iz kojeg vozi trajekt prema Sućuraju na Hvaru, mogli smo vidjeti naš drugi najveći polu otok - Pelješac. Zbog visokih temperatura (18.07. 15h!!) odlučili smo sići s magistrale u Gradac i okupati se kako bi se osvježili. Nakon kupanja utonuli smo u san na samoj rivi pržeći se na suncu. Probudili smo se oko 17 sati, te pomalo izgoreni nekako skupili snage i nastavili dalje prema Opuzenu. Nakon što smo izašli iz Splitsko-dalmatinske županije i ušli u Dubrovačkoneretvansku prošli smo uz kriptodepresijska Baćinska jezera, koja su slat kovodna, a nalaze se samo nekoliko kilometara od mora. Nakon Baćinskih jezera prošli smo uz Ploče, nekadašnje Kardeljevo, lučki grad važan za BiH. Pri izlasku iz Ploča sreli smo jednog starijeg gospodina na cesti (lokalnog pijanca) kojeg je Mate na istom mjestu sreo godinu dana ranije kad je bi ciklom išao iz Zagreba do Dubrovnika. Naravno slikali smo se s njim, po pričali koliko je to bilo moguće i nastavili dalje. Sunce je već zalazilo kad smo napokon stigli u dolinu Neretve. Naočigled plodna zemlja, s brojnim kanalima koji su umjetno prokopani, a u njih se ulijeva voda iz Neretve. Zbog integralne melioracije provedene sredinom 20. stoljeća u dolini Nere tve dominira kazetni pejzaž. Uz cestu su se nalazili brojnim štandovi s nere tvanskim agrarnima i drugim domaćim voćem i povrćem. Prenoćili smo u Opuzenu gdje su nas ugostili roditelji jednog našeg prijatelja. U razgovoru s njima shvatili smo kako se Opuzen zapravo nalazi na otoku. Naravno, ne na otoku u pravom smislu riječi, ali činjenica je da taj dio kopna nema čvrste veze s ostatkom kopna. Opuzen se nalazi između Neretve, mora i tzv. Male Neretve (rukavca Neretve). Nakon obilne večere s posebnim naglaskom na desert koji se sastojao od autohtonog voća (lubenica, dinja, naranče...) pro šetali smo Opuzenom, gradom s oko 3.000 stanovnika, koji gravitira Met koviću. Pred nama je bilo završnih dvadesetak kilometara, Dubrovnik nam je bio sve bliže.

cilj. Uslijedila su naselja: Trsteno, Orašac, pa onaj duboko uvučen u kopno Zaton i na kraju napokon most preko Rijeke Dubrovačke i malo naprijed žuta tabla s natpisom DUBROVNIK!! Krajnji cilj našeg puta bio je Stradun, glavna ulica u staroj dubrovačkoj jez gri. U tih posljednjih nekoliko kilometara (od table do Straduna) odvozili smo najbrže i najlakše. Svi bolovi su prestali, više nije bio problem ići uz brdo, umor je odjednom nestao. Kroz glavu su nam prolazili svi prijeđeni kilometri do Dubrovnika i događaji koje smo zajedno proživjeli posljednjih tjedan dana. Spuštali smo se prema Stradunu i osjećali se ponosno. U staru gradsku jezgru, unutar zidina, ušli smo kroz Vrata od Ploča (istočni ulaz). Probijali smo se kroz kolone turista i pjevali, neki su nas možda gledali čud no, ali nije nas bilo briga. Konačno smo izbili na Stradun. Ostvarili smo svoj cilj. Stigli smo iz Vukovara do Dubrovnika biciklima u 7 (slovima: se dam) dana. Iza nas je bilo preko 900 prijeđenih kilometara. Nakon slikanja na Stradunu, odlučili smo se počastiti pivom pivom u jednom od kafića. Kažem „počastiti“ jer smo veliko točeno pivo čija je inače prosječna cijena oko 15 kuna, platili 45 kuna. Dok smo uživali ispijajući pivo u jednoj od najljepših svjetskih starogradskih jezgri, u gradu s toliko bogatom i burnom poviješću počevši od razdoblja dok je bio središte Dubrovačke Republike pa nadalje, prisjećali smo se zanimljivih događaja i susreta na našem putu. Odlučili smo malo više vremena provesti u Dubrovniku, zabaviti se navečer i drugi dan odmarati. Imali smo smještaj u stanu jednog našeg prijatelja, u samom srcu zidina, točno na Stradunu kod Orlandovog stupa. Naravno, vratili smo se autom, nismo ni pomišljali vratiti se biciklima, bilo nam je dosta pedaliranja za sljedećih mjesec dana. Prošli smo veći dio Hrvatske, kroz 13 naših županija. Vidjeli smo gotovo sve veće hrvatske rijeke: Du nav, Dravu, Savu, Kupu, Koranu, Krku, Cetinu i Neretvu. Prošli uz ili preko naših velikih planina: Velebit, Dinara, Kamešnica, Biokovo. Vidjeli predivne kontinentalne i primorske gradove. Zahvalni smo svim ljudima koji su nam pomogli u ostvarivanju tog podviga. Zahvalni smo na strpljenju naših majki koje su se danonoćno brinule. Na putu smo stvarno nailazili na lju bazne i susretljive ljude, naročito one koji su nas ugostili u Tušiloviću, na Plitvicama, u Sinju, Opuzenu i Dubrovniku. Možemo ponosno reći kako su članovi SUBOS teama uspješno ostvarili svoj cilj i prešli biciklima Hrvatsku od istoka preko središta do juga. I dok smo tako uživali, pili zasluženo pivo, osjećah se ponosno na kraju našeg uspješno odrađenog podviga, zahvaljiva li se na čestitkama koje su nam upućivali prijatelji i rodbina, do nas je prišao jedan gospodin u kasnim tridesetima i upitao: „Guys, where are you from?“ Mi: „Croatia“ On: „Aha, naši ste. Pa odakle putujete, kad ste krenuli?“ Mi: „Evo iz Vukovara, krenuli smo prije sedam dana.“ On: „Super. I kuda sad nastavljate, gdje idete dalje?“ Mi: „???...pa evo do ovdje, upravo smo stigli na cilj (ponosni na sebe)“ On: „Ma nemojte me zezat, samo do Dubrovnika? A ja sam se baš ponadao da ćete ići malo dalje. Ja sam u vašim godinama barem jednom godišnje vozio Zagreb-Dubrovnik“ Mi:“......... (nijemi)“ On: ,,A1 dobro, nije ni ovo loše, ajde uživajte, pozdrav.“ Izgleda da ćemo se iduće godine morati malo potruditi i odvoziti neku dužu rutu...

Dan 7. Opuzen - Duhfdvt\ik^(cca 9 0 kiti) U petak (20.07.) negdje oko 9 sati ujutro krenuli smo iz Opuzena i uputili se prema našem krajnjem cilju - Dubrovniku. Bio je to već sedmi dan pedaliranja, pa je postajalo sve teže i napornije, ali cilj nam je bio sve bliže i ta nas je činjenica znatno ubrzavala. Napustili smo plodnu dolinu Neretve i nastavili vožnju jadranskom magistralom, a s naše desne strane Pelješac nam se sve više približavao. Prošli smo kroz mjesto Komarna odakle je planirana iz gradnja mosta prema Pelješcu. Kako je do Dubrovnika još uvijek nemoguće doći kopnenim putem bez ulaska u BiH, morali smo se zaustaviti na granici. Međutim, carinici i policija bili su izuzetno susretljivi, pitali nas odakle pu tujemo i propustili dalje bez uvida u dokumente. Nakon što smo prošli kroz Neum (BiH), poluotok Pelješac nam se približio na samo nekoliko stotina metara, a nakon što smo njega prošli Dubrovnik se već nazirao u daljini, no ipak je još dosta kilometara bilo pred nama. Posljednje duže zaustavljanje bilo je u mjestu Slano, gdje smo se okupali u moru i pripremili za finalnih tridesetak kilometara. Što smo bili bliže Dubrovniku to nam se činilo kao da nema kraja. Svaki kilometar je bio sve teži i teži, ali uzbuđenje i adrenalin su nas nosili prema našem cilju. Dubrovnik nam je gotovo bio na dlanu, pedaliranja nam je već pomalo bilo dosta, samo smo htjeli što prije stići na

16. MERIDIJAN

«J80S

SI. 9. Na cilju našeg putovanja; Stradun, Dubrovnik

Robi Barbić, GIS

r l l I UvA lM JA

Merfim zctpadr\i -regiotjctltii k o n gres i razm jerja “Nema ničeg ljepšeg od trenutka prije putovanja, trenutka prije nego što sutrašnji horizont dođe da nas posjeti i iznese svoja obećanja.” S ovom rečenicom u mislima i nestrpljivim iščekivanjem uputilo se nas pet kolegica, Marija Dujić, Martina Bajić, Josipa Šarić i ja, Doroteja Držaić, na Uskrs 31.03.2013. u Berlin - glavni grad najrazvijenije države Europe, Njemačke, spoj zapada i istoka. Sa populacijom od 3.5 milijuna ljudi, čini najveći njemački grad i drugi je grad po veličini u Europskoj Uniji! Nalazi se na sjeveroistoku Njemačke, na rijeci Spree i u njemu žive ljudi iz 180 nacija diljem svijeta. Brandenburška vrata, slavan Ber linski zid, televizijski toranj, parlament i još mnogo toga je bilo u našem planu za posjetiti, no pravi povod našeg putovanja je bio Zapadni regi onalni kongres EGEA-e, odnosno EGEA W RC 2013. koji se održavao u Werftpfuhlu kraj Berlina od 01.04. do 05.04. Adrenalin je bio na vrhun cu, a naša očekivanja velika! No, krenimo redom...

Kao malu zamjerku, spomenula bih da je bilo premalo diskutirania na studentskom nivou, a previše kreativnih igrica. No bez obzira na to, ra dionice su zahtijevale da se svi maksimalno uključe i podijele pokoiu pametnu misao sa ostalima kroz razgovor i prezentaciju koju smo una prijed trebali pripremili. Nakon radionica u prostorima dvorca, svoja novostečena znaira smc trebali primijeniti na terenu. Izleta je bilo nekoliko, od proučavanja ra zvijene prometne mreže u Berlinu, razgledavanje Berlina iz nekoliko aspekata, proučavanje industrijske okolice grada do penjanja na vjetre njače i razgledavanja glacijalnih područja u okolici Brandenbum . Sve to je rezultiralo buđenjem još većeg interesa za boljim upoznavanjem Berlina. Berlin nije samo Brandenburška vrata, Berlinski zid i druge znamenitosti već ogroman grad prepun sadržaja, koji oduševljava na svakom koraku i kojeg je nemoguće istražiti u tako kratkom vremenu. Osim radionica, slušali smc i dva zanimljiva predavanja. Tema prvog predavanja su bili obnovljivi izvor: energi je, a predavač je bio Fabian Joas, akademik sa istraživač kog instituta u Potsdamu. Na drugom predavanju Je bila riječ o održivom turizmu : promicanju ideje “bicikliz mom po granici željezne za vjese” koje je držao Michael Cramer, član Europsko - par lamenta. Na kongresu su se sklopila

SI 1.: Grupna slika na zapadnom regionalnom

Nakon što smo se smjestile u hostel u živopisnom okruženju dočekale smo jutro. To je mjesto okupljanja stranaca iz cijelog svijeta, svih dobi, a najviše mladih, i svih društvenih slojeva i tamo nema spavanja. Sutra dan smo, nakon kraćeg razgledavnja grada, krenule s glavnog kolodvora na kongres koji se održavao u dvorcu. Tamo nas je ljubazno dočekao organizacijski tim i kongres je službeno počeo. Tulumi navečer s domi šljatim tematikama, svakodnevni zanimljivi izleti, vrlo kreativne radi onice, odlična hrana i smještaj, vrlo poučna predavanja te naposljetku 120 sudionika iz svih krajeva Europe su sve stvari koje su tih pet dana učinile nezaboravnim! Na kongresu je bilo 10 radionica različite tematike: GIS, subkulture u Berlinu, kulturna baština, poplave, obnovljivi izvori energije, transport u Berlinu. Uz to smo mogli naučiti kako postati dobar voditelj radionice ili nove načine istraživanja grada. Radionice su imale vrlo zanimljiv i neobičan pristup. Sudionici su igrali društvene igre, bilo je tu pjesme, plesa i umjetničkog izražavanja, ah i rasprave o zadanoj problematici.

divna poznanstva. Ljudi koie sam upoznala su veoma sim patični, pametni i talentirani. Na kongresu sam spoznala da iako smo svi različiti, do lazimo iz različitih krajeva, pričamo različitim jezicima, drugačije smo odrastali i pri padamo drugačijim mentali tetima, EGEA nas je ujedinila i kongresu imamo iste ciljeve, geografi ja i putovanja, a ona su nam donijela velika iskustva koja imamo sreću podijeliti jedni s drugima na tako vrhunski organiziranom događaju. Nakon predivnih 5 dana došao je kraj druženju, a neki su čak pustili i suzu. Za mene osobno pustolovina još nije bila završila je r je uslijedila razmjena s EGEA-om Berlin. Dan nakon kongresa, pet veselih, nasmi janih studentica, Sara Cetković, Doroteja Brozan, Lucija Krpan, Jaka Ćosić i Kristina Kozić, doputovalo je vlakom u Berlin i tako je krenulo novih uzbudljivih tjedan dana u Berlinu. Dočekalo nas je šest zbunjenih, ali simpatičnih brucoša s Berlinskog sveučilišta i smjestilo u svoje domove. Svaki dan se uglavnom sasto jao od razgledavanja Berlina uzduž i poprijeko te šetnjama berlinskim ulicama koje su preplavljene turistima iz cijelog svijeta. Prvi dan smo uspjeli osjetiti dašak II. svjetskog rata razgledavajući podzemne bun kere. Šetanje skučenim podzemljem grada i slušajući strašne priče iz vremena Hladnog rata u nekima je izazvalo strah i nelagodu. Poslije smo posjetili DDR muzej u kojem smo imali priliku naučiti par stvari

16. MERIDIJAN

0 načinu života u istočnoj Njemačkoj koji se bitno razlikovao od onog u zapadnoj Njemačkoj. Najzanimljiviji izložak definitivno je popularni autić Trabant u kojem smo se mogli čak i “voziti”. Prikaz tadašnjeg ži vota nas nije previše iznenadio jer nam je dosta toga, od stanovanja do gospodarstva, podsjetilo na priče i ostavštinu socijalizma u Hrvatskoj. Jedino nas je malo iznenadio veliki nudistički pokret koji je dobio svoj zasebni dio unutar muzeja. Posjetili smo naravno i ono neizostavno. Lijep početak su bila monu mentalna Brandenburška vrata koja su nas ostavila bez daha, a potom kip pobjede - Siegessäule na čiji vrh smo se popeli i uživali u predivnoj panorami i zalasku Sunca i Muzejski otok- kompleks od 5 muzeja koji su nas očarali svojom arhitekturom. Posebno nas se dojmila um jetnič ka instalacija kao spomen na Holokaust. Nakon toga smo prošli kroz Checkpoint Charlie-ja, najpoznatije prijelazne točka između zapadnog 1 istočnog Berlina u vrijeme Hladnog rata i vidjeli East Siđe Gallery, ostatak Berlinskog zida koji je oslikan zanimljivim slikama s porukama mira i dočaravaju nam kako je to izgledalo kad je Berlin bio podijeljen. Zatim smo posjetili ogroman prekrasan park Tiergarten koji između mnoštva vijugavih staza i šuma krije razne umjetničke skulpture i insta lacije i spomenike iz doba Hladnog rata. Posjetili smo u pratnji vodiča i naselje moderne arhitekture koja je pod zaštitom UNESCO-a u Britzu, arhitekta Brune Taut. Naselje je specifično zbog svog tlocrta ali i izgle da stambenih jedinica. Naime, glavna zgrada ima oblik potkove, a u uređivanju su korištene samo 4 boje: crvena, plava, bijela i žuta. S li jed eće na popisu „m u st-see“ u B erlinu bio je parlam ent, odnosno Bundestag, sa očaravajućom staklenom kupolom na vrhu zgrade s koje se također pruža predivan pogled je r se nalazi u samom srcu grada. Im ali smo priliku posjetiti Humboldtovo sveučilište i Freie Universität Berlin gdje smo odslušali predavanja na njem ačkom i nismo skrivali oduševljenje veličinom njihovih predavaonica i izgle dom kampusa te njihove menzi koja je također zadivila veličinom ali i ponudom hrane, na što u Zagrebu i nismo navikli. Posjetili smo i njihovu sveučilišnu biblioteku koja definitivno daje motivaciju za uče njem, ali nije nam se svidjela premala kolekcija knjiga iz geografije.

SI. 2.: East Side Gallery

Ono što nas se jako dojmilo je Flohmarkt - tržnica poput našeg “Hrelića”, na kojoj smo vidjeli, doživjeli i kupili nevjerojatne stvari. Nalazi se u Mauer Parku na velikoj zelenoj površini i tamo kupuju ljudi svih društvenih slojeva, a može se naći stvarno svega, od antikviteta, second hand odjeće, nakita, namještaja do eto nama najzanimljivijeg dijela, ge ografskih karata svih vrsta,veličina i si. Ima stvarno za svakog ponešto, a sve je to popraćeno dobrom živom muzikom te hranom i pićem, odno sno berlinskim pivom i pikantnim specijalitetom Currywiirst! Pošto se naši domaćini i nisu baš potrudili organizirati nam ili možda skuhati ručak svaki dan, rješenje za naše gladne trbuščiće smo pronala-

16. MERIDIJAN

žili u raznoraznim restoranima poput Subwaya, Mc’Donaldsa, Burger Kinga, turskih restorana, meksičkih restorana itd. Nasreču ili nažalost, kako za koga, uspjeli smo probati stvarno raznovrsnu hranu i piče te stvari koje nismo nikada imali priliku probati. Jedne večeri Berlinci su za nas organizirali i „beer-tasting“ u kojem smo kušali sva najpoznatija berlinska/njemačka piva i davali ocjene rangira jući ih tako od najgoreg prema najfinijemu. Najbolji je bio Erdinger, ali samo malo bolji od Köststrizera i Berliner Kindla. Aha, u Zagreb smo se vratile pune znanja o pivama. Kad smo kod piva, svakako moram spo menuti naš posjet pivnici Brauhaus gdje su proizvodili promotivno pivo koje su posluživali na kongresu i gdje smo sudjelovali na sastanku čla nova EGEA-e Berlin. Zapravo smo gledale utakmicu Bayern- Juventus što nam je bio veći doživljaj te večeri. Navijanje s Nijemcima nije nešto što se događa svaki dan, a osobito zabavno je bilo kada je naš Mandžukić zabio gol, što je dovelo do prave cike i vike s naše strane. Večeri smo provodili u barovima ili u opuštenom ozračju nečijeg doma , a jednu večer smo čak organizirali i BDC u kojem smo mi odnijele uvjerljivu pobjedu. Nakon tog napetog natjecanja krenuli smo u rock klub “Magnet” u kojem smo većinu vremena igrali stolni nogomet, a neki su čak i zaplesali uz zvuk teškog rocka. To je bila vrlo zanimljiva večer, uz napete igre stolnog nogometa i ljubavne drame, mnogima je uzrokovala glavobolju i mamurluk idući dan. Zadnji dan naši su nas domaćini odveli u Potsdam, grad kraj Berlina kojeg oni zovu naselje jer ima „samo 160 000 stanovnika“. Tamo smo posjetili nizozemsku četvrt i prošetali se prekrasnim parkom oko dvorca Sanssouci i divili se skulpturama i građevinama iz razdoblja baroka. Grad je prekrasan i miran, ima sve što čovjeku treba za pristojan život, a opet tako je blizu velegrada. Nakon razgleda Potsdama, vlakom smo se vratili u Berlin i zadnju večer odlučili malo “šopingirati”, a nakon toga smo se svi okupili u stanu kod organizatorice razmjene. Nakon prefine večere koju je pripremila, pala je i pjesma uz gitaru. Nijemci su bili odu ševljeni tradicionalnim hrvatskim pjesmama, a nakon što su djevojke počele pjevati srcedrapajuće pjesme krenule su i suze jer je naš neza boravni boravak u Berlinu bio pri kraju i bilo je vrijeme za povratak u realnost. Za kraj bih mogla i napisati koju o na šim domaćinima. Oni su svi vrlo zani mljivi ljudi, puno su putovali svijetom i od njih smo puno naučili o životu mla dih u Njemačkoj. Iskreno, razmjena nije bila najsavršenije organizirana, ali imali smo ih pokušali razumijeti s obzirom da je svima njim a ovo bila prva razmjena. Najviše nas je smetala njihova odsutnost jer nisu svi domaćini jednako sudjelova li u svakodnevnim aktivnostima. Una toč tome, nikada nije bilo monotono i dosadno, trudili su se koliko su mogli i na kraju, uz sve dobre i loše strane, dru ženje s njima nam je ostalo u dobrom sjećanju. Berlin je velik grad, a kako smo jurili s jednog na drugi kraj čini mi se kako smo jako puno vremena provodili u metrou, ali sada mi to i nije toliko strašno. T ije kom vožnje je uvijek bilo smijeha i zafr kancije te redovitog naslikavanja što na šim domaćinima nikako nije bilo jasno. Grad je prepun neobičnih ljudi, stilova, ali svi su vrlo ljubazni i uslužni. Njihova otvorenost i pristupačnost nas je ugodno iznenadila, a njihov način ži vota nam je otvorio neke nove poglede na život. Pomalo se razlikuju od ostatka N jem ačke, ali i ostatka Europe. To je definitivno mjesto koje se mora vidjeti i doživjeti. Doživjeli smo niz avantura i upoznali Berlin stvarno iz svih aspekata, no još uvijek ga nismo u potpunosti istražili. To je nemoguća misija u samo tjedan dana, ali zato nam ne preostaje drugo nego opet se tamo vratiti jednoga dana. Doroteja Držaić, GIS Josipa Šarić, 2.godina

PUTOVANJA

Putovanje u o\n\eriku Sve je bilo jako spontano. Samo tjedan prije polaska pala je odluka - „Idem u A m eriku!“. I tako smo krajem veljače ove godine, m oja sestra Gea i ja, krenuli iz zagrebačke zračne luke prema Bruxellesu i dalje ka New Yorku. Povod našem izletu bila je njezina iznenadna „obaveza“ iskorištavanja preostalih šest dana godišnjeg odm ora iz 2012. Stoga je nakon razm išljanja i konzultacija od nekoliko dana odlučila provesti svoje slobodne danena drugom kontinentu, a kao logičan izbor nam etnuo se New York. Jedan od razloga bio je što n i kada nije bila u New Yorku, a drugi razlog bili su bakin brati njegova suprugakoji u New Yorku žive već oko 45 godina, te smo kod njih bili smješteni. Nakon što je m oja sestra donijela konačnu odluku putovati u „Big Apple“, ta je ideja počela sve više i mene privlačiti, pa smo šest dana prije planiranog polaska odlučili kupiti dvije avionske karte. Nakon m anjih problema vezanih uz putovnice i boravak u SAD-u (koje smo zahvaljujući vrlo brzim i sposobnim intervencijam a člano va naše obitelji uspjeli riješiti), napokon smo poletjeli iz Bruxellesa, te nazdravili (nekoliko puta) i zaključili „Pipi mast trast as“.Let je bio vrlo ugodan te nas je iznad Kanade i SAD-a pratilo izuzetno sunča no i m irno vrijem e. Međutim, ovdje nije vrijedila izreka „po jutru se dan poznaje“, je r osim prvog i zadnjeg dana meteorološke prilike nisu bile kakve bi tipični turist poželio na godišnjem odm oru. Stigli smo u New York - grad od 8,5 m ilijuna stanovnika, koji se sastoji od 5 velikih četvrti. To je zapravo otočni grad povezan b ro j nim mostovim a i podvodnim tunelima. Od 5 velikih četvrti, njih 4 se nalaze na otocim a. M anhattan i Staten Island na istoimenim otocim a, Queens i Brooklyn na Long Islandu, a jed in o se Bronx n a lazi na kopnu. M anhattan je središnji dio grada, okružen rijekom

stiti za razgledavanje turističkih atrakcija na otvorenom (Kip slobode, Empire State Building, Top of the Rock...), a drugi za posjet poznatim njujorškim muzejima. Ono što svakako preporučujem budućim po sjetiteljim a je New York Pass - kartica čijom kupnjom (cijena ovisi o tome za koliko dana se uzima) ostvarujete pravo na: ulaz u goto vo sve njujorške muzeje, vožnju brodom do Kipa slobode, vožnju brodom oko M anhattana, ulaz u Empire State Building, Top o f the Rock i niz drugih turističkih atrakcija i znam enitosti. Osim velike uštede novaca, prednost te kartice je brži ulaz, tj. ulaz „preko reda“ u m uzeje i si. gdje se inače čekanje u redu može odužiti i po nekoliko sati. Osim New York Pass-a preporučljivo je kupiti i tjednu kartu za m etro, s kojom se možete neograničeno voziti autobusima i podze m nom željeznicom.

1. dan Nakon početnog snalaženja po metrou (uz pomoć vrlo ljubaznih Njujorčana) stigli smo do Lower Manhatanna odakle smo brodom krenuli prema Kipu slobode. Na našu veliku žalost nije bilo moguće iskrcati se na Liberty Island, pa nam je jedino preostalo slikanje na brodu s Kipom slobode u pozadini. Naime, površina cijelog otoka uništena je u listopadu 2012. kada je velik dio istočne američke obale poharao uragan„Sanđy“. Kažu da New York treba vidjeti po danu i noći, pa smo drugu vožnju brodom obavili nakon sumraka. Na isti smo način posjetili dva trenutno najpoznatija vidikovca (Empire State Building i Top oftheRock), jedan po danu, a drugi po noći.U konačnicije teško odlučiti koji je pogled na grad bolji. Do 2001. najviša zgrada bio je W TC (poznati „blizanci“). Danas se na tom mjestu nalazi memorijalni centar, a samo nekoliko metara dalje gradi se novi W TC koji je u samo tri (3!!!) mjeseca otkako se počeo graditi postao najviša zgrada u New Yorku. Definitivno preporučujem odlazak na jedan od tih vidikovaca jer se tek pogledom s te visine dobije dojam o veličini grada.

Hudson, Istočnom rijekom i kanalom Harlem. To je tzv. „Central B usinessD istrict“(C BD ) gdje su smještena sjedišta brojn ih finan cijskih ustanova i m ultinacionalnih kom panija. Na M anhhatanu se osim visokih poslovnih nebodera nalaze i muzeji, razne znam eni tosti, te poznati C entral Park. Najveća četvrt je Brooklyn, koji bi bio 4. n aj veći grad u SAD-u kad bi se izdvojio. Queens i Staten Island su tipične stam bene zone. Iako sam već bio u SAD-u, samo na drugoj obali, ponovo sam bio pomalo im presioniran am eričkim autom obili ma, koji su znatno veći nego prosječni europski. Osim toga početnog dojma, značajan je bio i onaj iz aviona pri po gledu na New York, odnosno na dio megalopolisa Bowash, je r je nem ogu će pri pogledu na tu kontinuirano iz građenu urbanu zonu odrediti granice samoga grada.Uslijedila je vožnja od aerodroma JFK do stana u Queensu gdje smo bili smješteni. Imali smo nepunih šest dana na raspo laganju, što je izuzetno malo za razgle dati grad kao što je New York, a htjeli smo „skočiti“ i do Washingtona kako bismo posjetili bratića koji tamo živi. Stoga je bilo vrlo važno dobro se orga nizirati i maksimalno iskoristiti svaki od tih šest dana. S obzirom na vremensku prognozu,prvi dan smo odlučili iskori SI. 1.:Pogled na južni Manhattan i u pozadini Brooklyn s Empire State Building-a

16. MERIDIJAN

2. dan

I), dan

Drugi dan bio je za nas dan muzeja. Kad smo već platili prije spominjanu karticu, htjeli smo je što bolje iskoristiti, pa smo posjetili muzeje koji nam inače sigurno ne bi bili na rasporedu. Tako smo obišli Guggenheim Museum i MOM A (Muzej suvremene umjetnosti). Arheološkopovijesni Metropolitan Museum definitivno je najveći muzej u New Yorku, a možda i u cijelome svijetu. Vrlo zanimljiv i poučan bio je Natural History Museum (prirodoslovni muzej), prepun raznih simulacija pomoću kojih je prikazan razvoj Zemlje od „Velikog praska“ do danas. Muzej koji je definitivno izazvao najviše smijehabio je Madame Tussauds, odnosno muzej voštanih figura, u kojem se nalaze figure poznatih američkih i svjetskih sportaša, pjevača, političara, glumaca itd. No za mene je najimpresivniji bio IntrepidSea, Air &SpaceMuseum koji se nalazi na pravom nosaču aviona dugom 300-tinjak metara. U sklopu tog muzeja nalazi se i podmornica iz II. svjetskog rata kroz koju se može

Na red je došao obilazak manje privlačnih četvrtiako je suditi prema pričama. Harlem (sjeverni dio Manhattana) i Bronx često su u filmovima i pričama drugih ljudi spominjani kao opasni kvartovi u kojima bijelci nemaju što tražiti. Velika znatiželja i pojačana doza adrenalina pokrenula nas je u „istraživanje“ tih dijelova grada. Međutim, kažu da Harlem danas nije ni blizu onoga što je nekada bio. Planski potaknutim mjerama socijalnog prestrukturiranja grada,velikije dio siromašnog

prošetati uz uvjet da niste klaustrofobični.

3. dan Buđenje u 3 ujutro, polazak metroom prema Penn Stationu (glavnom kolodvoru) i vlakom Amtrak-a prema Washingtonu, gdje nas je dočekao bratić Mladen i poveo nas u razgledavanje američkoga glavnoga grada. Washington je za razliku od New Yorka čisto političko središte, bez prave poslovne zone grada. Jako široke ulice i puno zelenila ukazuju na plansku izgradnju centra grada. Sve važnije institucije, građevine i spomenici nalaze se u jednom kontinuiranom nizu između zgrade Parlamenta i hrama Abrahama Lincolna. U tom kontinuiranom pojasu nalazi se Bijela kuća, poznati obelisci u spomen obilježja u čast žrtvama Vijetnamskog, Korejskog i II. svjetskog rata. Između svih tih zgrada i spomenika nalazi se čista zelena površina koju stanovnici Washingtona koriste za razne sportskorekreacijske aktivnosti, piknik, izležavanje i druge aktivnosti. Veliko odavanje počasti državi i državnim upraviteljima vidljivo je u postojanju brojnih hramova posvećenih bivšim američkim predsjednicima. U razgovoru s bratićem posebno je zanimljiva bila jedna konstatacija u kojoj su do izražaja došla različita gledišta na državni proračun između nas koji živimo u Hrvatskoj i njega koji živi u SAD-u. Na pitanje je li besplatan autobus kojim njegova djeca idu u školu, Mladen je odgovorio: „Ne, nije besplatan, ja to plaćam svaki mjesec kad od svoje plaće izdvajam za porez.“ U sklopu Hrvatskog mentaliteta često se ono što se ne plaća izravno smatra besplatnim.

afroameričkog stanovništva iseljen iz Harlema, a svoje utočište pronašli su u Bronxu i sve više na istočnom dijelu grada, poznatom kao Jamaica Center. Dolaskom u Bronx lako se mogu uočiti razlike u odnosu na druge dijelove grada. Rasni udio stanovništva naglo se promijenio u korist Afroamerikanaca. Čistoća ulica nije ni na približnoj razini kao u drugim dijelovima grada. Prometnice i zgrade su u znatno lošijem stanju. Nema onog blještavila kao na Times Squareu niti trgovina kao u 5. aveniji. Pod utjecajem cjelokupne atmosfere, a vjerojatno i predrasuda, javila se mala doza straha i skepticizma prema svemu. Međutim, nismo skretali s glavnih ulica i zavlačili se u neke sumnjive dijelove, tako da nismo imali nikakvih neugodnih iskustava. Za kraj dana posjetili smo Central Park - zelenu oazu usred Manhattana okruženu neboderima prosječne visine 40-ak katova. Central Park pruža utočište, tišinu i odmor od blještavila, ubrzanog načina života i gradske buke. Kako bi upotpunili ugođaj iz filma „Sam u kući 2“ navratili smo i u „Hotel Plaža“ u kojem se uz Central Park odvija veći dio radnje.

SI. 2.: Central Park i u pozadini Hotel Plaža

4. dan

6. dan

Ponovo rano buđenje, ali ovaj put umjesto vožnje vlakom letimo avionom iz D.C.-a prema New Yorku. Slijećemo na JFK i odmah nastavljamo tour po Brooklynu - najvećem kvartu. Mene kao zaljubljenika u NBA najviše je zanimala dvorana Brooklyn Netsa. Ne trebam ni napominjati da sam se još prvog dana slikao ispred jedne od najpoznatijih košarkaških dvorana u svijetu - Madison Square Gardena (dvorane New York Knicksa). Nakon brzinskog „ručka“ u jednom od lanaca brze prehrane nastavili smo prema Manhattanu na koji smo prešli najstarijim mostom u New Yorku- BrooklynBridgeom. Do kraja dana obišli smo specifične

Stigao je i posljednji dan naše avanture. Poslušali smo savjete prijatelja i u Ameriku otišli s polupraznim torbama. Naravno, zato da bismoobavili shopping i vratilise s punim torbama. Cijene odjeće, obuće i tehnologije su znatno povoljnije nego u Hrvatskoj, a izbor je i do nekoliko puta veći. U poslijepodnevnim satima zahvalili smo našim domaćinima koji su nam omogućili da se osjećamo kao kod kuće i uputili se prema zračnoj luci. Zanimljiva je bila njihova konstatacija kako smo mi u ovih šest dana puno bolje razgledali grad nego oni u 45 godina, što dovodi do zaključka kako je sasvim različit pogled na New York privremenog

četvrti na Manhattanu: Little Italy i Chinatown. Ono što nikoga ne može ostaviti ravnodušnim je Times Square - glavni trg. Kada sam iz

posjetitelja i pogled na New York jednog radnika čiji se radni tjedan sastoji od prosječno 60 sati. Ljudi u Hrvatskoj često kažu kako se dobro živi u Americi. Da, dobro se živi, ali se i jako puno radi, puno više nego kod nas.

metroa izašao na TimesSquare, shvatio sam onaj drugi nadimak New Yorka - „Grad koji nikada ne spava“. Toliko blještavila, reklama, ljudi na ulicama, događanja...Dok ne pogleda nebo, čovjek nezna je li noć ili dan, što je stvarno impresivno. Četvrti dan zaključili smo u ambijentu tipičnog američkog bara koji se nalazi u poznatom Soho-u.

16. MERIDIJAN

Robi Barbie, GIS

i za kraj malo zabave

vodoravno: 2 - glavni grad Kolumbije, 5 - grad u sjeverozapadnoj Engleskoj, sjedište regije Lancashire, 7 - nizozemski otok u Karibima, 9 - morska pijavica (atmosferska pojava), 11 - biofizička pojava koja se opaža periodički u jakom razvoju zooplanktona i fitoplanktona u površinskom sloju mora, 12 najveći kanadski grad, 13 - druga najmnogoljudnija zemlja na svijetu, 14 - zemlja u JI Aziji, nekadašnja Kampućija, 17 - skup pojava koje se odnose na protjecanje voda i oblike reljefa u karbonatnim stijenama (Roglić, 1974.)» 18 - grad na jugu Francuske značajan po antifašističkoj pobuni hrvatske divizije 1943. godine, 21 - jedan od tri tanzanijska velika otoka, 23 - američka savezna država; hint - Dorothy & Toto, 26 - prvi indijski premijer, Jawaharlal, 28 - kolokvijalni naziv za Australiju i Novi Zeland, 31 - politička stranka Angele Merkel, 32 - auto-oznaka za Švicarsku, 33 - sinjski vit ezovi, 34 - glavni grad američke savezne države Aljaske, 35 - vrijednost numeričkog obilježja koja niz uređen po veličini dijeli na dva jednakobrojna dijela, 36 - otok u Ligurskom moru; progon Napoloeona 1814. godine, 37 - vulkan u Meksiku, posljednja erupcija 1952. godine, 40 - otok u Irskom moru, 41 - grad na jugu poluotoka Krima; konferencija o uređenju svjetskog poretka 1945. godine, 42 - krivulje koje sijeku sve meridijane pod istim kutem, 43 - starogrčko svetište i proročište, od 1987. na UNESCO-vom popisu svjetske baštine

okomito: 1 - turističko središte na krajnjem istoku Meksika, 2 - crnački narodi Subsaharske Afrike, 3 - grad u središnjoj BiH u gornjem toku rijeke Vrbas, 4 - 33. predsjednik SAD-a, po njemu ime dobila doktrina o ograničavanju utjecaja komunizma, 5 - laguna koja nastaje naglim taloženjem pijeska na ušćima rijeka, 6 - njemački geograf Walter, osmislio model središnjih naselja koji je po njemu dobio ime, 8 - tibetanski naziv za Mt. Everest, 10 - glavni grad američke savezne države Louisiane, 13 - prvi Hrvat koji je oplovio svijet, 15 - grad u zapadnoj Njemačkoj, glavni grad nekadašnje SR Njemačke, 16 - prvi čečenski predsjednik, 19 - izumitelj esperanta, 20 - država u Africi glavni grad Kigali, 22 - 7200km dugo južnoameričko gorje, 24 - ruski otok u sjevernom Pacifiku, 25 - horizontalna izmjena topline između pojedinih dijelova Zemlje, 27 - najsjeverniji otok kanadskog Arktika, 29 - glavni grad Namibije, 30 - europska rijeka; izvire u švicarskim Alpama, a ulijeva se u Sjeverno more, 35 - glavni grad Filipina, 37 - grad na sjeveru Italije; poznato sveučilište, 38 - glavni grad Dominike, 39 - morenski materijal nastao u doba glacijacije

Petar Fijačko, Baština i turizam

16= MERIDIJAN

Želiš putovati

naučiti nove stvari

sklapati nova pri

e o o ra f ile i E G E A -i

Zagrebi«

Pridruži s e Klubu s t u d e n a t a 0'

Kako? N ovi članovi se mogu upisati na Velikom vijeću čiji ć e termin biti objavljen na fb stranici EGEA-e Z a g re b i u fb grupi Kluba studenata. Za sve d o d a tn e informacije posjeti fb stranicu i grupu navedenu g o re i slo bodno postavljaj milijun pitanja! Također, ne zab ora vi posjetiti web stranicu egea.eu kako bi se inform irao/la o svim mogućnostima koje EGEA pruža mladim g e ografim a Usput možeš izraditi profil te tako sudjelovati u razgovorim a na forumu. Aktiviraj se i pridruži nam se u svim našim geo-avanturam a!