broj 17

meridijan 16°E

List Kluba studenata geografije Zagreb broj 17, Zagreb, 2023.

TEMA BROJA: Geografski aspekt

ME RI DI JAN

IMPRESSUM:

MERIDIJAN 16°E

Godišnjak KSG-a Zagreb

17. izdanje, 2023. godina

ISSN 1333-8676

Izdavač:

Klub studenata geografije Zagreb

Geografski odsjek PMF-a

Marulićev trg 19/II, 10000 Zagreb

web: www.ksg.hr

Glavna urednica:

Karla Laginja

Uredništvo:

David Dudaš

Petra Vrbanić

Grafički dizajn i prijelom:

Alegra d.o.o. Zagreb

Tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o.

Pokrovitelji:

Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu

Studentski centar u Zagrebu

Naslovna fotografija:

Plaža Ursa, Antea Faraguna

Utjecaj virusa Covid-19 na turizam Istarske županije i perspektiva njegova budućeg razvoja

Pozitivni učinak pandemije na klimatske promjene: Što nam je Vakula rek’o o klimatskim promjenama u pandemiji, ekologiji i meteorologiji

Utjecaj pandemije na mogućnost putovanja: Alternativa putovanjima

U SLOBODNO VRIJEME?

Riječ urednika

Dragi čitatelji,

Prošle godine izašao je 16. broj Meridijana 16°E nakon četiri godine kašnjenja. O ra-

zlozima tog kašnjenja više je navedeno u tom broju, a ja bih ovdje istaknula samo jedan od razloga, a to je pandemija koja je cijeli svijet, moglo bi se reći, zaustavila ili barem usporila na neko vrijeme pa tako i naše izdavanje ovog časopisa. S ciljem i nadom ponovnog vraćanja redovitosti u izlaženju nadolazećih brojeva, pred vama se sada nalazi 17. broj Meridijana 16° E.

Kao što ste već mogli pročitati na naslovnoj stranici, ovaj broj posvećen je upravo temi pandemije, točnije pandemiji virusa Covid-19, nazvanog još i koronavirus. Pandemija koronavirusa, poput i svih ostalih pandemija koje su se dogodile u povijesti, u jednoj je mjeri utjecala na globalno gospodarstvo, industriju, klimu, društvo, pa čak i socijalne odnose te time značajno obilježila dio života svih nas. Upravo zbog toga smatrali smo da je to tema vrijedna spominjanja, pričanja o njoj te da zaslužuje da joj se posveti ovaj broj časopisa, ujedno i prvi nakon koronakrize.

Kao malo osvježenje i inovaciju, ovom broju dodali smo neke nove sekcije u sklopu Zabavne rubrike, no upravo zbog toga ovaj će broj biti i nešto dulji od prijašnjih te u drugačijem stilu tiska, kao što ste mogli primijetiti čim ste uzeli ovaj broj u ruke.

Prva sekcija ovog broja posvećena je samoj temi, odnosno učincima i posljedicama pandemije koji se odražavaju u različitim djelatnostima, pojavama i aktivnostima naše svakodnevnice. Iz geografske perspektive pisano je upravo o najaktualnijim i najčešće spominjanim temama i problemima u vremenu koronakrize: turizmu, klimatskim promjenama i (ne)mogućnostima putovanja.

Druga sekcija udaljava se od ozbiljnosti problema pandemije, njezinih učinaka i posljedica te nam pruža uvid u društveno stanje, odnosno način provođenja slobodnog vremena naših kolega u vrijeme koronakrize. Zbog raznih preventivnih mjera Stožera za civilnu zaštitu i česte nemogućnosti napuštanja kuće, naselja ili županije te izolacije, slobodnog vremena je u tom razdoblju nekada bilo i viška. Neki su to vrijeme provodili čitajući, a neki su se upustili u, tada ograničena i rijetka, putovanja. Putopisi naših kolega pružit će vam zaista iscrpne opise i doživljaje pojedinih udaljenih, egzotičnih ili manje popularnih destinacija poput Nepala, Pakistana, Moldavije i Pridnjestrovlja. No, da vam ne otkrivam sve, zaputite se prema navedenoj sekciji i uživajte u sadržaju prepunom ljepota i obilježja svijeta koji nas okružuje.

Treća i posljednja sekcija ovog broja posvećena je KSG aktivnostima u periodu od siječnja 2021. do prosinca 2022. godine. Nakon stanke uzrokovane koronakrizom, uslijedio je period prepun aktivnosti i događanja u sklopu našeg kluba studenata, poput stručnih terena, motivacijskih vikenda, tribina o zapošljavanju, edukativnih tura gradom, akcija čišćenja potoka i pošumljavanja te mnogih drugih, a o pojedinima ćete moći više pročitati u člancima ove sekcije.

Karla Laginja

TEMA BROJA:

Geografiski aspekt posljedica pandemije

Utjecaj virusa Covid-19 na turizam Istarske županije i perspektiva njegova budućeg razvoja

Pozitivni učinak pandemije na klimatske promjene

Utjecaj pandemije na mogućnost putovanja: „Alternativa putovanjima za vrijeme pandemije – bicikliranje“

Utjecaj virusa Covid-19 na turizam Istarske županije i perspektiva njegova budućeg

razvoja

Istra je danas jedna od vodećih turističkih regija u Republici Hrvatskoj. Svoj status najpoželjnije i najposjećenije turističke destinacije duguje prije svega svojoj prirodnoj osnovi te svom smještaju i položaju. Smješten na samom zapadu Hrvatske, hrvatski dio poluotoka broji 195 tisuća stanovnika na prostoru od 2815 km2 (DZS, 2022; Grbac, 2020). Teritorijalni ustroj organiziran je u 10 gradova i 31 općinu, a sjedište županije je u Pazinu. Na slici 1 može se vidjeti reljef Istre, koji je svakako jedan od važnijih čimbenika koji su pridonijeli razvoju turizma, kao i nekoliko važnijih gradova.

Povijesno gledano, turizam se u Istri javljao još u vrijeme Rimskog Carstva, no turizam kakav danas poznajemo svoje korijene vuče iz 19. stoljeća kada je počeo rasti broj ugostiteljskih objekata. Intenzivna turistifikacija obilježila je 60-e godine prošlog stoljeća, kada je najveći razvoj doživjela zapadna obala Istre. Nagli i stihijski razvoj ipak se dogodio nakon 2000. godine, kada je došlo do procvata Istre kao turističke regije. Danas ima status najposjećenije hrvatske regije sa preko 3 milijuna dolazaka godišnje (Grbac, 2020; DZS, 2021). Što se tiče oblika turizma, najrazvijeniji oblik turizma u Istri jest svakako kupališni turizam. Od ostalih oblika turizma izdvajaju se sportsko-rekreacijski oblik zbog brojnih pješačkih i biciklističkih staza diljem Istre, zatim komercijalni turizam zbog mnogobrojnih manifestacija koje se održavaju tijekom cijele godine te kulturni turizam zbog zaštićene kulturno-povijesne baštine. Naravno, pandemija virusa COVID-19 nije zaobišla ni ovaj sektor, pa se tako 2020. godine, kada je Hrvatska imala izrazito restriktivne mjere, dogodio nagli pad turističkih dolazaka i noćenja, što je vidljivo na slici 2.

Istra je oduvijek bila pristupačna destinacija za svoja najvažnija emitivna tržišta, mahom zemlje Europske unije, što je vidljivo i na slici 2 – broj dolazaka i noćenja u godinama nakon ulaska u EU povećao se gotovo dvostruko. Vrhunac je dosegnut 2019. godine, posljednje „dobre“ godine prije pandemije, kada se o Istri pisalo na sve strane kao idealnoj destinaciji za obiteljski, luksuzni, ali i ruralni odmor.

Obzirom da je Istarska županija jedna od nekoliko

Ana Vrbica

Sl. 1: Istarska županija – reljef i važniji gradovi Izvor: DGU, 2016

Sl. 2: Dolasci i noćenja stranih turista u Istarskoj županiji u razdoblju od 2010. do 2021. godine Izvor: DZS, 2022

županija čija je glavna gospodarska djelatnost turizam, mjere su bivale popuštene u svibnju 2020. godine kako bi se „spasila sezona“, što je samo dokaz izražene sezonalnosti turizma. Godinu kasnije, kada su na snazi bile nešto blaže mjere, dogodio se porast broja dolazaka i noćenja, ali nije dosegnut vrhunac iz 2019. godine. Za sezonu 2022. godine, pretpostavlja se kako bi mogla dosegnuti brojke iz 2019. godine, a tome u prilog govori i činjenica kako je na razini cijele Hrvatske u prva četiri mjeseca 2022. godine ostvaren broj noćenja koji je vrlo blizu broju iz 2019. godine (HINA, 2022). Službeni se podaci još čekaju, no obzirom da je Rovinj kao najvažnija destinacija u Istarskoj županiji dosegnuo brojku od tri milijuna noćenja nekoliko dana ranije negoli prije pandemije, za očekivati je izvanredne rezultate te se može zaključiti kako se Istarska županija, u turističkom sektoru, već oporavila od posljedica pandemije.

Ono što je u pandemiji bila pozitivna, gotovo i po-

Izvori

željna stvar, nakon pandemije postaje negativna –prema podacima Glasa Istre, 2022. godine je u kategorijama privatnog i nekomercijalnog smještaja ukupni kapacitet postelja iznosio preko 605 tisuća (Glas Istre, 2022). Naravno, u jeku pandemije privatan je smještaj svakako bio poželjan, posebice u periodu prije nego se stanovništvo procijepilo, međutim ovdje se radi o regiji u kojoj je dominantan masovni turizam i u kojoj se pokušava iskoristiti svaki slobodni centimetar prostora. Danas je ipak potrebno gledati širu sliku i shvatiti kako se dogodila turistifikacija, posebno u pogledu smještaja. Obzirom da se pandemija polako privodi kraju, za očekivati je kako će se narednih godina ponovno tražiti postelja više, posebice nakon ulaska u eurozonu, no ostaje vidjeti kako će se Istra izboriti s time – izgradnjom novih i prenamjenom postojećih hotelskih kapaciteta, ili će se dozvoliti daljnja masovna gradnja, stihijski razvoj i preopterećenje postojećih kapaciteta, do točke istjerivanja lokalnog stanovništva sa ovih prostora.

Državna geodetska uprava (DGU), 2016: Središnji registar prostornih jedinica RH (GIS shapefileovi), Zagreb. Državni zavod za statistiku (DZS), 2022: Turizam – pregled po županijama, www.dzs.hr (11.4.2022.).

Dujmović, M., 2022: U Istri u kategoriji privatnog smještaja ima 470 tisuća kreveta. Plaže su preopterećene, a radna snaga, prometnice parkirna mjesta nedostatna, dostupno na https://www.glasistre.hr/turizam/2022/12/18/u-istarskoj-zupaniji-u-kategoriji-privatnog-smjestaja-je-470-tisuca-kreveta-plaze-su-propterecene-836180 (25.12.2022.).

Grbac, M., 2020: Razvoj turizma u Istarskoj županiji, Završni rad, Sveučilište Jurja Dobrile u Puli.

Što nam je Vakula rek’o o klimatskim promjenama

u pandemiji, ekologiji i meteorologiji?

Helena Brković

Klimatske promjene sastavni su dio „života“ Zemljine atmosfere. Zemlja se trenutačno nalazi u neizbježnom prijelaznom razdoblju u toplo doba, a klimatske promjene, ali i djelovanje čovjeka te povijesni tijek tehnološkog napretka čovječanstva ubrzavaju ovaj proces koji negativno djeluje na cjelokupno zagrijavanje atmosferskog omotača. Srednja godišnja temperatura zraka povisila se za 1°C u odnosu na razdoblje prije industrijske revolucije. U samo pet narednih godina predviđa se rast za čak dodatnih 0.5°C.

koncentracija stvaraju ozbiljan problem po pitanju zagrijavanja Zemljine površine. Suvremenim načinom života ljudi su ispušnim plinovima iz tvornica, automobila, izgaranjem fosilnih goriva, sječom šuma te mnogim drugim aktivnostima osigurali svoj doprinos u porastu udjela CO2 u atmosferi, za čak oko 35%. Ovoliki porast broja, od pojave prvih strojeva do danas, ukazuje na alarmantnost trenutačne situacije.

Staklenički plinovi svakako su najveći narušavatelji ravnoteže zračnog omotača. Jedan od najznačajnijih je ugljikov dioksid sa svojim kemijskim posebnostima štetnima za proces globalnog zatopljenja. Djelovanjem molekula CO2, odnosno njihovim utjecajem na dugovalnu terestričku radijaciju, pospješuje se intenzitet efekta staklenika, a stalni dio plinskog sastava atmosfere i njegova pojačana

Virus COVID-a 19 zahvatio je Zemljinu populaciju ostavljajući za sobom brojne negativne posljedice na ljudske živote. S obzirom na novonastalu situaciju, svijet je morao reagirati. Vodeće globalne vlasti bile su primorane ograničiti ljudska druženja i kretanja. Pandemija i klimatske promjene u složenoj su interakciji. Borbom protiv zloglasnog virusa smanjene su čovjekove svakodnevne funkcije, a minimalna kretanja ljudi utjecala su na promjenu stope zagađenosti zraka. Posebno su zanimljive drastične promjene nad područjima poznatima po velikoj ulozi u globalnom zagađenju, poput Kine.

Sl. 1: Globalna emisija štetnih plinova

Sl. 2: Globalna emisija CO2

Koje mjere ljudi moraju poduzeti u korist planeta Zemlje? Mogu li se mjere poduzete u razdoblju pandemije uzeti za prototip i koristiti kao model smanjenja ljudske aktivnosti, odnosno uključenosti u negativni utjecaj na klimatske promjene? O tim i drugim klimatološkim i vremenskim meteorološkim temama upitali smo hrvatskog renomiranog, omiljenog meteorologa Zorana Vakulu. Povod tome bila su njegova predavanja o vremenu i klimi koja je ljetos održao u sklopu manifestacije Museum summer mood u Sinju.

S obzirom na Vaše zanimanje meteorologa, možete li nam iz prve ruke objasniti kako je pandemija utjecala na procese u atmosferi? Jesam meteorolog, ali ne od onih koji proučavaju djelovanje pandemije na procese u atmosferi. Stoga moj odgovor neće biti temeljen na rezultatima mojih analiza i istraživanja, nego na onome što sam uočio u nekim izvještajima, primjerice Svjetske meteorološke organizacije, koja je izrazila zabrinutost zbog manjeg broja mjerenja prouzročenog znatno rjeđim zrakoplovnim letovima u odnosu na razdoblje prije pandemije. Naime, poznato je da se kod pokušaja što točnijeg opisa aktualnog vremena – koji je uvjet za kvalitetnu prognozu sljedećih dana – osim konvencionalnih meteoroloških mjerenja koriste i mjerenja s komercijalnih zrakoplovnih letova. Budući da je

njih tijekom pandemije bilo manje, smanjio se i broj podataka, pritom vjerojatno i kvaliteta analitičkog, početnog skupa podataka potrebnog za izračunavanje vremenske prognoze.

Biste li rekli da je po pitanju klimatskih promjena došlo do znatnih modifikacija?

Uh, ovo su sve pitanja za stručnjaka – znanstvenika na polju klimatskih promjena, a ne za običnog meteorologa poput mene. Ne znam je li došlo do modifikacija. Primijetio sam da je bilo nekih istraživanja koja su pokazala manje onečišćenje atmosfere u nekim dijelovima svijeta zbog prestanka ili smanjenja rada tvornica zbog pandemije, ali ne znam koliko se to odrazilo na klimatske promjene. Ne vjerujem da je i malo, a kamoli znatno. Uostalom, postoje istraživanja i razne simulacije koje pokazuju kako bismo se i dalje godinama suočavali s posljedicama klimatskih promjena i kada bi trenutačno prestalo svako onečišćenje atmosfere, zemlje i oceana.

Mislite li da će se nakon ovog pandemijskog razdoblja ljudske aktivnosti glede brige o klimi promijeniti?

Hoće li se ljudske aktivnosti promijeniti nakon Covid-19? Neke hoće, ali nisam optimist u neko iznenadno jako djelovanje većeg dijela zajednice u cilju zajedničkog dobra.

Biste li rekli da se u odnosu na čestinu teme poduzima premalo konkretnih mjera?

Nemam dovoljno kvalitetnu spoznaju stanja svijesti u svijetu , ali po onome što vidim po medijima – nisam optimističan.

Kakav je Vaš pogled na školstvo po pitanju znanja djece vezano uz klimatske promjene i smatrate li da postoji određen uzrast koji bi bio optimalan za upoznavanje s tom temom?

Svi uzrasti su dobri. Svijest svih – i djelovanje na svim nivoima – morala bi se promijeniti kako bi se nešto uspjelo promijeniti. „Priroda teži ravnoteži“ i „Klima nam se klima“ već oko dva desetljeća govorim na svojim predavanjima i mladima i starijima. I pritom uočavam daljnji porast srednje godišnje temperature zraka i na lokalnom i na globalnom nivou. Djeluje mi nevjerojatnim da za barem mali dio tog porasta nije „kriv“ i čovjek, naša civilizacija...

Smatrate li da su službeni podatci lako razumljivi i dostupni svakom građaninu?

Podaci su znatno dostupniji nego prije, ali uvijek može bolje

Koliku važnost pridajete klimatskom aktivizmu? Koji bi oblik po Vama bio najbolji i u kolikoj mjeri su po Vama ljudi danas upoznati s problematikom klimatskih promjena?

Djelovati je nužno, ali ne znam koji je oblik aktivizma najbolji, ni koliko su ljudi upoznati s problematikom klimatskih promjena u ovim vremenima u kojima se velik broj stanovništva bori za egzistenciju, a nisu rijetki ni oni koji misle i rade samo po onoj „u se, na se i poda se“, bez razmišljanja o javnom dobru...

O javnom dobru gospodin Vakula itekako promišlja, a svoj aktivizam prenosi, ne samo preko malih ekrana i predavanja, nego i preko svoje nakladničke kuće „Vakula“ preko koje izdaje svoje priče za djecu vješto ilustrirane od strane Nika Titanika. Njegove priče o vremenu i ekologiji „na daske koje život znače“ postavlja Mali teatar preko programa „Tata slikovnica“ i prenosi ih djeci diljem Republike Hrvatske. Kratak osvrt na njih dao nam je umjetnički voditelj Malog teatra i autor programa Tata slikovnica, glumac Igor Baksa: „Vakuline vremenaste priče inspiriraju i provociraju umjetničku kreativnost na način kako to obično ne čine drugi tekstovi.U prvom redu, radi se o meteorološkim fenomenima koji su odraz promjenjivosti svijeta koji nas okružuje. Umjetnički, radi se o prilici za scensku igru koja je stalno u pokretu i mijeni, kao oblaci koji se pretvaraju u kišu ili snijeg i padaju, te se pretvaraju u hranu za biljke i ljude. U Vakulinim tekstovima svi

Klimatske promjene događaju se tu i sada. Iako ih ne možemo spriječiti, možemo ih usporiti svojim djelovanjem, svaki pojedinac ponaosob, a gospodin Vakula pokazuje nam kako budeći u nama nadu da i naša mala kap može tkati ljepšu budućnost.

smo dio ekološkog sistema, povezani svakodnevnim silnicama, o kojima rijetko tko i razmišlja. Ne robuje se narativnoj liniji kao većina današnjih predložaka za predstave. Sve je nepredvidljivo, baš poput vremena kojem vremenska prognoza nastoji predvidjeti putanje. Poseban aspekt Vakulinih predložaka za dramsku igru čini prilika da se djeci ukaže na tu povezanost sa svijetom koji nas okružuje, te da ih se (jednako kao i roditelje, a njih možda još i više!) osvijesti o odgovornostima i brizi za okoliš. Kazališna predstava, kao izvedbena umjetnost i inače je savršeni alat za prenošenje socioemocionalnih, komunikacijskih i drugih vještina. Vremenaste priče osim navedenih potiču i razvoj eko-emocionalnih vještina, ako to tako mogu nazvati. Vještine odgovornog ponašanja prema svijetu koji nas okružuje i osjećaj brige za okoliš. Ako Tata Slikovnica brine za povezanost svih ljudi i uzajamnu brigu jednih o drugima, Vakula brine o povezanosti tih ljudi sa svijetom i brigu o okolišu.“

Sl. 3: Razgovor s Vakulom

Sl. 3 i 4: Smanjenje globalne emisije štetnih plinova na primjeru Kine

Alternativa putovanjima za vrijeme pandemijebicikliranje

Filip Leko

Bicikliranjem se bavim od prvoga razreda srednje škole (2016.). To je bilo bicikliranje na malene udaljenosti unutar svoga naselja i svoje općine, zatim je to polagano, ali sigurno preraslo u bicikliranje na sve duže dionice. U toplijem dijelu godine, umjesto autobusom, redovno sam išao na nastavu u Vinkovce biciklom, a zatim i dalje od Vinkovaca. U razdoblju od 3 godine obišao sam svaki kraj svoje županije, a uz to i Osijek, Đakovo te Orašje u susjednoj Bosni i Hercegovini. Vrlo brzo kratke rute (do 20km) postaju za mene normalne, poput pijenja vode, a pravo zadovoljstvo daju mi duže rute. Prvi slučaj COVID-a-19 bio je zabilježen u Hrvatskoj krajem veljače 2020. godine, a već sredinom ožujka donesene su odluke stožera RH za usporavanje širenja bolesti COVID-19. Na državnim i lokalnim razinama odluke su bile drukčijih intenziteta. Tako je u Vukovarsko-srijemskoj županiji kretanje bilo ograničeno na područje vlastite lokalne administrativne jedinice pa sam ja bio „zatočen“ u svojoj općini. Svatko tko voli bicikliranje bio je znatno ograničen prilikom pokušaja bavljenja tim sportom i/ili hobijem za vrijeme pandemije. Bilo je izazovno smanjiti opseg bicikliranja sa dugih ruta na već stoput viđene kratke rute, ali promatrajući i zamjećujući bogatstvo površinom malenog područja geografskim elementima omogućilo mi je da zavolim geografiju još više. Mnogi su moji suseljani, kao i ja, počeli razonodu pronalaziti na zraku u malenome prostoru; ja bicikliranjem, a većina ostalih šetnjom ili trčanjem u prirodi. Poljoprivredni putevi zaživjeli su od ljudi. U tom periodu bicikliranja unutar općinskih granica, prilikom višestrukih prolaženja istim putevima, zamjećuju se i najmanje razlike i posebnosti kao što su neka-

dašnji meandri rijeke Vuke, različite vrste tala te drukčiji biljni pokrov s obzirom na blizinu vodenih površina i dr. Nakon prestanka najstrožih mjera bilo je moguće vratiti se bicikliranju na duže rute, no problemi nisu prestali. Naime, tijekom 2020. godine, bilo je preporučeno ne putovati van zemlje ukoliko za to nije postojala prijeka potreba, ali i to nije bilo poželjno s obzirom da je po povratku radi obuzdavanja pandemije bilo potrebno provesti 14 dana u samoizolaciji. Zbog toga su moji planovi, da biciklom ponovno posjetim Bosnu i Hercegovinu, ali i da odem u Novi Sad te godine, pali u vodu. Ta nepovoljna situacija sa granicama premjestila je moj fokus prema Istočnoj Hrvatskoj; u planu su bili gradovi Beli Manastir, Belišće, Slavonski Brod i Valpovo te Čepin kao jedno od najmnogoljudnijih sela u Hrvatskoj. Prilikom obilaženja gradova u Osječko-baranjskoj županiji primijetio sam jasni utjecaji baroka (osječka Tvrđa), industrije 20. stoljeća (Belišće) i još uvijek velikog utjecaja poljoprivrede u ovom kraju Hrvatske. Demografsku posebnost lako je uočiti sa dvojezičnim natpisima naselja, na hrvatskom i mađarskom (Novi Bezdan/ Újbezdán), prilikom putovanja Baranjom, u kojoj žive hrvatski Mađari, jedna od najstarijih nacionalnih manjina. Ruta prema Slavonskom Brodu omogućila mi je uvid u jasno pozicioniranje autoceste A3, koja je smještena upravo tamo kako bi se potrošilo što manje vrijednih resursa (građenje u podnožju Dilja i drugih gora), ali i osiguralo postojanost i sigurnost same prometnice (gradnja daleko od Save zbog plavljenja). Slavonski Brod je grad izrazito obilježen i vezan za svoj položaj na granici. Impozantna brodska Tvrđava jasni je spomenik nekadašnjoj granici dvaju moćnih carstava.

Povratkom iz Slavonskog Broda uz rijeke Savu, Beravu i Bosut prema Vinkovcima zamijetio sam koliko je malo automobila bilo na cestama. Morao bih istaknuti i tu pozitivnu stranu bicikliranja prve polovice 2020. godine, a to su već spomenute ceste na kojima je preko noći gotovo prepolovljena količina automobila, a manji broj vozila na cestama učinio je bicikliranje na duže rute znatno sigurnijim, a time i višestruko ugodnijem.

Bicikliranje mi je omogućilo da me zainteresira kraj iz kojeg potječem, ali i krajevi oko mene. Bicikliranje je sjajan način za upoznati okolinu u kojoj živimo i koja je oko nas. Planovi nam se uvijek mogu pomrsiti, samo je na nama znati kako ćemo negativni tren okrenuti u pozitivno sjećanje. 2020. godina, što se tiče mojeg bicikliranja, ostaje kao pozitivan pomak u napredovanju samog bicikliranja, ali i ljubavi prema geografiji i prostoru oko nas.

RUBRIKA ZABAVNA

ŠTO GEOGRAFI ČITAJU U SLOBODNO VRIJEME?

Je li ovo najbolja infografika svih vremena?

Prikaz knjige: Edward Tufte, 2001: The Visual Display of Quantitative Information (drugo izdanje), Graphics Press, Cheshire, Connecticut

Lucijan Černelić

Što prikazuje ova karta? Sad vjerojatno škiljite i pokušavate dokučiti je li ovaj intrigantni, ali naizgled logični sklop linija uopće karta. Ono što stoji pred vama možda je jedna od najboljih vizualizacija podataka svih vremena – barem ako je vjerovati prosudbi Edwarda Tuftea, profesora na sveučilištu Yale i autora knjige The Visual Display of Quantitative Information koja je od svoje prve objave 1983. godine doživjela brojna izdanja i ne bez razloga postala jednim od temeljnih tekstova na području dizajna dijagrama, grafova i tematskih karata – nečega što nas mora zanimati, s obzirom da tematska kartografija i interpretacija podataka zauzimaju mjesto u srži geografske struke. Tufte u knjizi iznosi niz principa izrade dobrih vizualizacija podataka i kritizira primjere loših, ali prije svega, ona je

galerija izvrsnih karata i dijagrama koja slavi moć vizualizacije kvantitativnih podataka kao sredstva komunikacije te alata za istraživanje i davanje smisla svijetu oko nas. Iako se knjigu, kao i sve drugo, može pronaći na Internetu, odlučio sam se počastiti i naručiti si ju u tiskanom obliku. Bila mi je zanimljiva i inspirativna, a pošto kod nas nije osobito poznata, volio bih ju ovdje ukratko prikazati. Vratimo se na sliku s početka. Riječ je o prikazu koji objašnjava Napoleonov katastrofalni pohod na Rusiju. Dijagram je djelo francuskog inženjera Charlesa Minarda, izrađen u 19. stoljeću. Zaista je riječ o karti; na lijevoj (zapadnoj) strani nalazi se rijeka Njemen, tadašnja granica Poljske i Rusije, a na desnoj Moskva. Geografski je prostor prikazan samo najnužnijim elementima – rijekama koje je vojska

prešla i gradovima koje je okupirala. Smeđom je linijom prikazan put vojske do Moskve, a crnom njezino povlačenje. Širina linije, kao što ste već mogli naslutiti, proporcionalna je broju Napoleonovih vojnika u svakom trenutku pohoda. Pri dnu grafike prikazane su temperature koje su pratile vojsku pri povlačenju, koje cijelim putem od opustošene Moskve do zamrznutog Njemena tonu u sve dublji i dublji minus, a vojska se nezaustavljivo smanjuje te do kraja invazije ostaje na šačici preživjelih.

Autor karte je na vrlo elegantan i inovativan način istovremeno prikazao pet varijabli (lokaciju vojske, smjer njezinog kretanja, broj vojnika i temperaturu) te ih složio, što je najvažnije, na način koji priča priču. Čitava povijest invazije sažeo je u dvije linije, koje izvučene iz tablica i iscrtane na papir brutalnom jasnoćom svjedoče o tragediji toga rata. Nakon uvoda u kojem autor hvali Minardovu kartu i druge primjere vrlo efektivnih vizualizacija podataka, u prvom dijelu knjige kritizira (tada) uobičajene tipove loših grafika. U to su vrijeme novine, službeni dokumenti, pa čak i znanstveni radovi bili su preplavljeni bespotrebnim i pretjerano ukrašenim grafikama/ilustracijama koje prikazuju malo podataka, često na iskrivljen način.

Najveći je problem ovakvih grafika to što propuštaju priliku da problem kojim se bave prikažu na kvalitetniji način; da se podacima da kontekst i da ih se usporedi. Premda je taj tip prikaza možda izašao iz mode, danas se na internetu i u tisku mogu

pronaći svakakvi dijagrami. Vjerujem da većina studenata geografije lako može uočiti bespotrebne grafike i one koji iskrivljuju podatke, no ono na što i dalje trebamo paziti su dijagrami koji ne prikazuju dovoljno podataka da bi ih čitatelj mogao staviti u kontekst ili ne uspoređuju varijablu koju proučavaju sa sličnim ili usporedivim fenomenima. Tufte smatra kako je je uzrok grafičkog mediokriteta u primjerima koje kritizira u uvriježenom mišljenju da su kvantitativni podaci „dosadni“ te ih se treba „ukrasiti“ za širu publiku, koja navodno ne razumije ništa osim najjednostavnijih linijskih i stupčastih dijagrama. Ali zašto pretpostaviti da su čitatelji nesposobni i nezainteresirani za statistiku? Dapače, moje je mišljenje da ljudi koji čitaju kako stručne, tako i popularne publikacije rado viđaju bogate, detaljne prikaze kvantitativnih podataka, bilo da je riječ o kartama ili drugim statističkim pokazateljima. Čitatelji cijene kad im se pruži prilika da sami vide rezultate istraživanja, kad ih se pozove da samostalno proučavaju podatke i uoče uzorke u njima. Zadaća stručnjaka koji izrađuje vizualizaciju trebala bi biti da interpretira podatke u svjetlu svojih saznanja i ciljeva istraživanja te uka-

že na bitne ili neočekivane dijelove skupa podataka - da im pruži smisao.

Uzmimo nama blizak primjer: kad je početkom prošle godine DZS objavio prve rezultate popisa stanovništva 2021. (broj popisanih osoba po naseljima), objavio je i kartu koja prikazuje promjenu broja stanovnika od popisa 2011. godine na razini županija. Ona nam govori da se stanovništvo svake županije smanjilo, negdje manje, a negdje više.

Iako su ti podaci dostupni na nižim prostornim razinama, u medijima je bilo teško pronaći kartu promjene stanovništva po jedinicama lokalne samouprave. Ali zašto? Ne govore li nam podaci za 556 prostornih jedinica mnogo više nego oni za 21?

Nije li hrvatskoj javnosti zanimljivo vidjeti detaljne podatke, potražiti svoj grad ili općinu i uspoređivati ju sa susjednima te uočiti uzorke na razini regije i države? Potražnja za detaljnim prikazivanjem podataka o važnim društvenim temama očigledno postoji, a smatram da to predstavlja priliku za nas geografe, koji često baratamo prostornim podacima i dobro poznajemo rad s njima.

U drugom dijelu knjige Tufte iznosi principe grafičke izvrsnosti, kojima, u suštini, nastoji dati smjernice za maksimalno iskorištavanje potencijala grafike da na efikasan način čitatelju prenese kompleksne informacije. Jedan od ključnih koncepata kojima se bavi je gustoća podataka. Ljudsko oko može razabrati vrlo mnogo detalja na maloj površini, a na tiskanim materijalima bez problema je moguće prikazati 100 točaka na jednom kvadratnom centimetru, što znači da je je grafičkim prikazivanjem moguće postići ogromnu rezoluciju informacija. Također ističe kako je važno je da grafike budu multivarijatne – da prikazuju više različitih skupova podataka i omoguće usporedbe između njih. Kako bi grafički elementi bili multifunkcionalni, predlaže različite domišljate načine korištenja koordinatnih osi, okvira, oznaka i sl. Stalnim uređivanjem i revidiranjem dijagrama došao je do nekih zaista nekonvencionalnih metoda prikaza, koje su ipak logične i čitljive. Važno je eksperimentirati i razmišljati izvan okvira kako bi na što direktniji i jasniji način prikazali rezultate svojih istraživanja. Ali kako mi svoje radove možemo obogatiti detaljnim i domišljatim prikazima podataka? Primjerice, ako se bavimo društvenogeografskim temama i radimo s podacima DZS-a na razini nižoj od cijele države, rijetko ćemo naći jako detaljne statističke podatke od kojih se može izgraditi bogzna kakav dijagram. Ali valja imati na umu da mi često radi-

mo s oblikom prikaza podataka koji je inherentno bogat i multivarijatan: s kartama. Prikazivanje statističkih podataka u geografskom prostoru automatski im dodaje novu razinu značenja. Pažljivim i informiranim izborom različitih skupova prostornih podataka i njihovim preklapanjem pokazujemo odnose u prostoru na način koji bi riječi teško mogle. Dobra karta ima moć da trenutačno, bez posredništva teksta promatraču stvori ideju o tome kako prostor funkcionira.

Znanje o prikazivanju prostornih podataka je adut geografije kao struke u Hrvatskoj. Kako bi se ti podaci sakupili i usporedili, kako bi im se dao smisao, potrebno sofisticirano poznavanje prostora, podataka i metoda njihove obrade. Prvi zaključak Tufteove knjige je taj da se pri prikazivanju kvantitativnih podataka ne treba bojati eksperimentirati. Valja biti kreativan, kombinirati karte i dijagrame i pronalaziti načine da alate koje poznajemo (dijagrami, GIS, grafički programi) koristimo na nove načine. Drugi zaključak knjige je da kvantitativni podaci ne moraju biti suhoparna statistika, koja se prikazuje reda radi. Ako ih se iskoriste na pametan način, podaci o našem svijetu služe za pronalaženje skrivenog reda u prividnom kaosu, a sposoban istraživač, vješt u njihovoj vizualizaciji, treba koristiti brojke kako bi ispričao priču koju vrijedi prenijeti.

Tim Marshall: U okovima geografije

David Dudaš, Danijel Bačan

U Londonu je 2015. godine objavljena knjiga „U okovima geografije“ („Prisoners of geography“) s podnaslovom „Deset zemljovida koji govore sve što morate znati o globalnoj geopolitici“. Autor ove knjige je Tim Marshall, poznati britanski stručnjak za vanjsku politiku s dugogodišnjim izvjestiteljima iskustvom iz svjetskih žarišta sukoba. Knjiga govori o svjetskoj geopolitici iz geografske perspektivne, odnosno kako prirodna osnova utječe na politiku, ekonomiju društvo i ostale elemente društvene nadogradnje. Sama knjiga bila je bestseler u prosincu 2015. godine za New York Times, odnosno bestseler Sunday Timesa za listopad 2017 godine. Izdavačka kuća za Ujedinjeno Kraljevstvo bila je Elliott & Thompson, a za SAD, Scribner (US). Hrvatska verzija ove knjige objavljena je 2018. godine od strane izdavača Znanje

Marshall počinje svoju knjigu s imenom čovjeka za kojega svakako smatra da je jedan od najvažnijih aktera geopolitike u svijetu – Vladimirom Putinom. Pošto je knjiga pisana 2015. godine netom nakon ruske aneksije Krima, možemo naslutiti zašto u svom Uvodu Marshall spominje upravo Putina i Ukrajinu, a samu geopolitičku krizu izazvanu aneksijom Krima objašnjava u daljnjim poglavljima. Osim toga u Uvodu se referira i na glavnu misao ovoga djela, a to je da geografija, iako možda ne u potpunosti i danas utječe na geopolitičke i međunarodne odnose u svijetu. Navodi odličan primjer Kine i Indije koje su ratovale samo jednom u cijeloj povijesti i to iznimno kratko u 20. stoljeću, unatoč tome što su susjedne zemlje s graničnim sporovima, Himalaja je prevelika prepreka u razvijanju ratnog sukoba među tim silama. Svoje prvo poglavlje Marshall je upravo posvetio državi koje je danas, tako i te 2015. godine bila svakako jedan od najvažnijih aktera geopolitike, a to je Rusija. Marshall se ukratko osvrće na povijest Rusije, od Ivana Groznog do Petra Velikog, koji je Rusiji omogućio prvi izlaz na toplo more,

iako nedovoljno veliko, ipak značajno za ulazak Rusije u geopolitička previranja tadašnjih velesila. Posebno je značajna bila Katarina Velika, za koju Marshall navodi da je osigurala Rusiji naslov zaštitnice svih pravoslavnih naroda. Marshall se zatim dotiče komunističke prošlosti Rusije koja i danas ima značajan odjek u ruskim odnosima prema ostalim silama posebice SAD-u. Navodi kako je upravo geografija, misleći prije svega na geografski položaj Rusije te značajan izvor resursa ono što ju čini tako moćnom i fascinantnom državom. Susjedna država Rusije, koja također postaje gospodarski, ali i vojno – politički div, čak veći od Rusije tema je drugog poglavlja Marshallove knjige. Svoje poglavlje o Kini Marshall počinje incidentom kineske mornarice koja je se neprimjetno ušuljala među američke nosače zrakoplova u Istočnokineskom moru. Time je Kina pokazale da je napokon postala, ono što je godinama težila postati, a to je pomorska supersila. Marshall se opet referira na povijest kineske civilizacije, zatvaranje Kine, koje se ponekad osjeti i danas, ali i na najznačajniju kinesku prednost danas, a to je svakako demogra-

fija. Kina ima odličan geografska obilježja, prije svega, kako Marshall navodi, za trgovinu i obranu. Doda li se tome i ekonomsku moć, koju Kina danas ima ne ćudi, kako kaže Marshall, da je Tajvan još uvijek nepriznata država i da Indija ne želi sukobe oko Tibeta.

Sljedeća značajna država koju Marshall obrađuje su SAD, još jedna država sa značajnim geografskim položajem, zbog kojega Marshall navodi, nitko normalan nema namjeru napasti SAD. Zbog prirodno-geografskih karakteristika, ali i ekonomske moći danas je SAD još uvijek najveća svjetska sila po Marshallu. Tijekom svoje povijesti SAD je umjesto da ratuje za određene teritorije njih kupovao, a kada je postao dovoljno politički jak poneke je teritorije jednostavno neizravno i dobivao. Marshall razlog moći SAD-a traži i u nesposobnosti političkih suparnika SAD-a; s jedne strane EU je previše nacionalno razjedinjena i vojni nedovoljno razvijena da bi u kojem pogledu konkurirala SAD-u, s druge strane Rusija koja je nekada i mogla konkurirati SAD-u, tijekom sloma SSSR-a pokazala je u potpunosti gospodarsku nesposobnost, pa ona danas SAD-u pokušava konkurirati isključivo vojno. Jedini pravi potencijalni konkurent SAD-u danas je Kina, koja uistinu brzim koracima, po Marshallu sustiže SAD-u i u političkom značenju i moći. Zapadna Europa, saveznica SAD-a sljedeća je Marshallova tema. Opet je za razvoj tog područja, temeljan geografski položaj, a Marshall navodi samo neke karakteristike, poput Golfske struje, razvijene riječne mreže, posebice rijeke Dunav, geomorfoloških karakteristika itd. Također Marshall se osvrće i na neke pojedine mane takvog položaja, a to je velika rascjepkanost među državama koja je uvjetovala razlike u mentalitetu i razvijenosti zemalja Europe, što je najbolje vidljivo u razlici Juga i Sjevera Europe. Marshall navodi i kratku povijest Europe, koja je bila područje brojnih sukoba, prije svega zbog tendencije stvaranja jake srednjoeuropske države kao što je Njemačka, što Francuskoj, najmoćnijoj kontinentalnoj državi novovjekovne Europe nije odgovaralo. Danas se stabilnost EU-a postiže upravo dogovorom tih dvaju država, iako Marshall upozorava na prevlast Nje-

mačke, prije svega zbog ekonomske nadmoći na području Europe.

Nakon iscrpnog prikaza najvećih političkih sila u svijetu, Marshall se dotiče i politički mariginalnih područja, koje svoj gospodarski ali i društveni razvoj tek doživljavaju. U poglavlju Afrika Marshall se bavi kontinentom sa brojnim prirodno geografskim pogodnostima, ali kojega je politička situacija toliko unazadila. Zbog dugog kolonijalizma, iskorištavanja resursa, Afrika je danas jedna od najsiromašnijih područja na svijetu. Bliski istok je danas već područje izravnog sukoba različitih svjetskih sila, javljanja ekstremizma, što Marshall opet povezuje sa brojnim resursima i geografskim položajem Bliskog Istoka. Duga povijest Arapa na tom području koji nisu stvorili jedinstvenu državu, nego su bili pod vlašću Osmanlija, zatim prevareni od strane europskih kolonizatora danas je rezultirala općim kaosom na tom području. Marshall zorno daje prikaz država koje su posebno bitne za to područje, ali i njihove političke situacije.

Sl. 1: Naslovnica knjige „U okovima geografije“ Izvor: Znanje, 2018.

Posebno poglavlje Marshall posvećuje i sukobu koje je obilježio područje Južne Azije, a to je sukob Indije i Pakistana. Marshall ironično navodi kako obje države, osiromašene i s velikim populacijskim rastom svoj identitet praktički definiraju u mržnji jedna prema drugoj. Opet izvor sukoba Marshall traži u geografskom položaju, točnije u pitanju je regija Kašmir, koja ima odličan geografski položaj. Još jedan sukob seže još od Hladnog rata, a to je sukob Sjeverne i Južne Koreje. U svom poglavlju Koreja i Japan Marshall iznosi povijest Korejskog rata te činjenicu kako je taj sukob, iako naizgled okončan još uvijek velika prijetnja svijetu, ali i Istočnoj Aziji. Marshall ističe također da je nekada Koreja bila spor SSSR-a i SAD-a, ali ubrzo je postala, a do danas i ostala spor Kine i SAD-a. Granica povučena na Korejskom poluotoku izrazito je umjetna, tvrdi Marshall, prije svega jer je taj prostor demografski, ali i geografski izrazito homogeno područje.

U svom pretposljednjem poglavlju Marshall se bavi Latinskom Amerikom. Marshall ističe kako se i u tom području vidi veliki utjecaj geografije na razvoj tog područja, a time i na njegovu geopolitičku moć. Prije svega je to vidljivo u razvoju gradova na obalama Južne Amerike, zbog nemogućnosti prodora u većinom prašumski dio u unutrašnjosti. Zatim se Marshall bavi graničnim sporovima nastalim zbog dekolonizacije Latinske Amerike.

U zadnjem poglavlju Arktik Marshall se bavi regijom punom prirodnih bogatstava i područjem koje postaje sve veći izvor mogućih sukoba u budućnosti. Prije svega zbog pretenzije Rusije za tim područjem koja ima značajne zalihe nafte i plina, s druge strane države NATO-a poput Norveške i Danske također imaju značajne teritorije i pretenzije na području Arktika, međutim i neke države

NATO saveza nisu u suglasnosti oko Arktika poput Kanade i Danske, zbog čega se sukob dodatno komplicira. Otapanje leda i nalasci novih izvora s jedne strane, a glad za energentima s druge strane Arktik stavljaju u područje novih sukoba svjetskih sila prema Marshallu. Za samu knjigu postoje pozitivne i negativne kritike. Pišući za Američko geografsko društvo, Douglas Webster (2017) navodi kako je knjiga očigledno privlačna, lako čitljiva i razumljiva. Navodi kako se vidi drugačiji pristup globalnoj politici, ali kako bi se knjiga mogla naći na meti kritičara jer zanemaruje jak sociološki element globalnih studija. Tako se uistinu i desilo, pa berlinski geograf Hans-Dietrich Schultz (2018) kritizira kako se knjiga temelji na starim prirodno-determinističkim paradigmama regionalne geografije iz 19. stoljeća. Također, kritičarima smeta i odnos prema Rusiji, odnosno gledanje prema njoj isključivo iz ugla njene veličine i prirodnih izvora, a zanemaruju se postupci ruske vladajuće elite. Usprkos kritikama, knjiga se našla na većini polica svih svjetskih geografa upravo iz razloga lakoće i razumljivosti pisanja.

Sve u svemu, očito je kako postoje države koje su još uvijek zatvorenici geografije, no ubrzanim globalizacijskim procesima ta se izolacije smanjuje. Marshall je vrlo dobro opisao kako je geografija utjecala na prošle vojno-političke odnose, no većina bi se znanstvenika složila kako su zanemareni određeni sociološki odnosi, koji znatno uvjetuju današnje izolacije država. Knjiga je odlična literatura za kolegij Politička geografija i slične kolegije te je izvrsna za početnike u poznavanju svjetske geopolitike, no iz nje se teško može iščitati dubina, ponajprije zbog prostornog obuhvata koji se odnosi na cijeli svijet.

PUTOVANJA

Putovanje na Cipar u vrijeme korone

NI STROGE MJERE NISU NAS MOGLE SPRIJEČITI

Cipar nam je već dugo bio na popisu destinacija koje silno želimo posjetiti, a dolazak Ryanaira u Zagreb i povezivanje grada s Paphosom upravo nam je to i omogućio. I to ni više ni manje nego u veljači 2022., usred epidemije, kada su se za ulazak u državu morali ispuniti najstroži uvjeti do tada – PCR ili antigen test uz tri doze cijepljenja i još jedno antigensko testiranje pri dolasku na aerodrom bili su must. No, ni to sve nije nas spriječilo. Povratne avionske karte koštale su 16€, a smještaj samo 35€ po osobi za 4 noćenja, pa smo time lako zaboravili na troškove testiranja. Cipar je po mnogočemu specifična država. Radi se o najistočnijem otok u Sredozemnom moru, pa je vidljiv utjecaj i Europe i Azije. Politički je podijeljen na dva glavna dijela, Republiku Cipar (takozvani grčki dio) i Tursku Republiku Sjeverni Cipar (turski dio). Također je zanimljivo da se na Cipru vozi lijevom stranom ceste, no prometnice su vrlo detaljno označene, pa turistima ta činjenica ne predstavlja velik problem. Mi smo iznajmili auto kako bismo se brže i lakše kretali po otoku, što preporučamo svima. Značajna pogodnost za studente koju otok nudi jest besplatan posjet svim javnim turističkim muzejima, nalazištima, dvorcima i drugim znamenitostima.

“DIVLJI”

ZAPAD

Literatura

T. Marshall, 2018: U okovima geografije, Znanje, Zagreb. Webster, D., 2017: PrisonersofGeography: Ten MapsThatExplainEverythingAboutthe World, The AAG ReviewofBooks, 5(3), 192-194, DOI: 10.1080/2325548X.2017.1315255. Schultz, H., 2018: DerRealraumals Problem,Wochenschauverlag, Frankfurt na Majni.

Prvi smo dio putovanja izdvojili za istraživanje pokrajine Paphos. Grad Paphos bio je u helenističkom i rimskom razdoblju glavni grad Cipra te je danas pun arheoloških nalazišta. Stoga je naša prva postaja bio Arheološki park Paphos koji je od 1980. dio UNESCO-ove Svjetske kulturne ba-

štine. Odmah pokraj arheološkog parka nalazi se Dvorac Paphos koji je izgrađen u Bizantu, a zadnje rekonstruiran u 16. stoljeću. Malo dalje od centra grada smjestila se još jedna atrakcija pod UNESCO-ovom zaštitom - nalazište Tombs of the Kings. Iako naziv upućuje da su ovdje bili pokopani kraljevi, zapravo se radi o grobnicama aristokrata, odnosno imućnih građana. Za razgled grada Paphosa dovoljno je izdvojiti jedan dan, a nikako nemojte propustiti kušati tradicionalni gyros iz lokalnih restorana.

Leona i Lana Matotek

Sl. 1: Tombs of the Kings

Nedaleko od Paphosa nalazi se tematski park Adonis baths. Na ulazu vas dočekaju ogromni kipovi iz grčke mitologije, kao i dojmljiv amfiteatar bez ikakve popratne informativne ploče. No, pokraj svega najzanimljiviji je slap kod kojeg se možete kupati, iako je voda nešto hladnija. Nas čak ni ta niska temperatura voda nije spriječila od ulaska u jezero. Upravo suprotno, poseban je doživljaj bio plivati tamo u veljači dok nas drugi turisti gledaju kao da smo sišli s uma. Taj slap veže i legenda koja kaže: ako se žene tamo okupaju, zatrudnjet će, a ako se okupaju muškarci, postat će snažniji. Mi se ipak nadamo da legenda nije točna, barem ne još nekoliko godina dok ne završimo faks. Prema našem mišljenju, ovu lokaciju možete preskočiti ako se ondje ne mislite kupati jer je ulaznica prilično skupa (10 €), a cesta do tamo jedna je od najgorih kojima smo se vozili.

Sljedeća destinacija koju smo posjetili bio je Avakas Gorge, predivan kanjon prema sjeveru otoka. Ono što je najbolje jest što je kanjon besplatan i bez velike gužve. Sveukupna šetnja destinacijom traje 45 minuta u jednom smjeru, a uz stazu su izložene table o biljkama na koje po putu nailazite. Put je često otežan zbog visokog vodostaja rijeke pa se treba snaći u prelaženju iste. Zato smo mi na pola puta odlučili izuti cipele i nastaviti šetnju bosi. Iako je to na trenutke bilo bolno, na kraju se radi čarobnog prizora koji nas je dočekao sve isplatilo! Mi smo imali sreće što u najužem i najatraktivnijem dijelu kanjona nije bilo puno ljudi, no, u ljetnim se mjesecima sigurno tamo stvara gužva, pa se za dobru fotku treba pričekati. Vožnjom sjevernozapadnom obalom Cipra naići ćete i na morske špilje te na nasukane brodove. Jedan od takvih brodova je Endro

III blizu Paphosa, no na Cipru ih ima oko 13 i svaki ima svoju jedinstvenu zanimljivu priču.

NA PUTU DO LARNAKE

Prva znamenita točka istočno od Paphosa jest Afroditina plaža, jedan od nacionalnih parkova na Cipru. Stari Grci vjerovali su da je upravo na toj plaži rođena božica Afrodita. U mit se vjeruje i danas te mnogi turisti prolaze kroz rituale kako bi dozvali spomenutu božicu. Tako često traže kamenje u obliku srca, dolaze se okupati u ponoć ili plivaju tri puta oko najvećeg kamena na plaži zvanog Petra tou Romiou. No treba ostati na oprezu jer plaža nije pretjerano pogodna za kupanje zbog velikih valova, dubine te podvodnih struja. Mi smo kupanje na Afroditinoj plaži ovog puta preskočili – ipak nešto trebamo ostaviti i za sljedeći posjet!

Sljedeća nam je točka bila antičko arheološko nalazište Kourion. Ono se zapravo nalazi u britanskom dijelu Cipra koji se zove Akrotiri i Dhekelia. Ne postoji nikakav oblik granice kad prelazite iz Republike Cipar na teritorij Ujedinjenog Kraljevstva, tek po nazivima gradova shvatite da se nalazite na drukčijem području (npr. grad Nikozija je u Republici Cipar „Lefkosia“, a u UK-u „Nicosia“). Akrotiri i Dhekelia vojne su baze koje su ostale u sastavu UK-a zbog strateškog položaja otoka u Sredozemnom moru poslije tranzicije Cipra od britanske kolonije do nezavisne republike. Vožnjom do Larnake prolazili smo i kroz drugi najveći grad na otoku – Limassol. Kako smo za istraživanje Cipra imali samo četiri puna dana, nismo se tamo zaustavljali, već smo žurili do turistički razvikane Larnake. Grad je poznat po svojoj obali s palmama, crkvi Svetog Lazara te dvorcu, no nas je posebno zainteresirala džamija Hala Sultan Tekke. Radi se o jednom od najvažnijih svetišta muslimana,

odmah iza Meke, Medine i Al-Akse u Jeruzalemu. Džamija se nalazi uz slano jezero koje je posebno po tome što ga u zimskim mjesecima posjećuju jata flamingosa. Moramo priznati da je dijete u nama vrisnulo od uzbuđenja čim smo u daljini ugledale roze točkice.

Još jedna must-visit lokacija je Ayia Napa, odnosno Nacionalni park Cape Greco. Područje je poznato po razvikanim dugim plažama, tirkiznom moru i morskim špiljama. Vrlo su specifične i plavo-bijele kapelice od kojih smo posjetili fotogeničnu crkvicu Ayia Thekla. Samo desetak minuta dalje nalazi se popularna foto-točka „Love Bridge“, odnosno stjenoviti most u obliku luka koji je oblikovan posljedicom prirodnih procesa. Kao šećer na kraju, posjetili smo poznate špilje s “prozorom” u stijenama s kojih se pruža predivan pogled na azurno more. Poseban je doživljaj ako dođete na izlazak ili zalazak sunca, iako je dio ceste do špilje zaista izazovan.

Sl. 2: Adonis Bath

Sl. 3: Avakas Gorge

Sl. 4: Morske špilje Ayia Napa

NI POSLJEDNJI

PODIJELJENI GLAVNI GRAD

NA SVIJETU

Zadnji dan posjetili smo glavni grad Cipra – Nikoziju. Grad je podijeljen na grčki dio (⅔ grada) i turski dio (⅓ grada). Odmah na prvi pogled može se vidjeti koliko je grad etnički raznolik. Grčki je dio grada šarmantan i lijepo uređen te se prođe u pola sata, no nama nije ostavio posebni dojam. S prelaskom granice i odlaskom u turski dio grada nismo imali sreće. Postoji nekoliko punktova za prelazak iz jednog dijela Cipra u drugi i obično je dovoljna samo osobna, ali kako smo mi putovali u vrijeme korone postupak je bio kompliciraniji. Za prelazak granice zahtijevao se isprintani negativni PCR test star max. 48 sati. Naš digitalni dokaz testa nisu uvažili jer nije bio isprintan i tek nam je tada postalo jasno zašto su po cijelom gradu reklame kopiraona za ispis testova. Netko je iz cijele ove situacije dobro profitirao. Ono po čemu je grad također bio poseban bila je obveza nošenja maske na otvorenom, što se nije zahtijevalo ni u jednom drugom dijelu države.

PUN POGODAK

Posjet Cipru u vrijeme korone ispao je pun pogodak! Put nas je došao jedan od najjeftinijih ikad, a u otoku smo uživali bez hrpe turista. Svakako preporučujemo posjet van sezone zbog već spomenutih prednosti, a i vrijeme je cijele godine izvrsno. Posjetite Cipar prije no što postane globalno poznat jer za to definitivno ima potencijal, a mi se jedva čekamo vratiti i još više ga istražiti!

PUTOVANJA

Put po indijskom supkontinentu

Andrija Pomper

NEPAL 18.07.-03.08.

U državu, poznatu po najvišoj planini svijeta, jedinoj nekvadratnoj zastavi na svijetu i gomili privremenih radnika koji vole imati piknike na Tomislavcu, odlučio sam putovati iz poprilično pragmatičnog razloga, a to je da sam našao jeftinu jednosmjernu kartu na ljeto, kada su cijene letova van Europe skočile u nebesa. Kompanija kojom sam letio bila je kuvajtska pa me usred leta i dubokog sna neugodno iznenadila muslimanska molitva s uzvikom „Allahu Akbar!“. Srećom, nismo letjeli prema Pentagonu, već smo sletjeli na poznati Tribhuvan aerodrom u Kathmanduu. Putovanje mi je počelo poprilično neugodno jer sam saznao da mi je aviokompanija u Kuvajtu izgubila veliku putnu torbu u kojoj su mi bile sve stvari. No, barem sam sletio u Kathmandu, koji me odmah oduševio vožnjom tik do hostela svojim kaosom mopeda i na cesti gdje pravila (a ni prometnih znakova) praktički nema. Kathmandu je glavni i najveći grad Nepala, a nalazi se u istoimenoj dolini koja je najveća dolina u državi i najpogodnija za poljoprivredu te je iz tog razloga i najnaseljeniji dio države. Nepal je danas jedina demokratska država u kojoj je na vlasti komunistička stranka koja i dalje održava slobodne izbore, a hodajući ulicama Kathmandua nerijetko se mogu vidjeti crvene zastavice sa srpom i čekićem.

Ovo je poprilično začuđujuće budući da je religija iznimno bitan dio života u Nepalu, gdje se 81% ljudi izjašnjavaju kao hinduisti i oko 9% kao budisti, no granica toga tko je budist, a tko hinduist je vrlo tanka. Većina nepalskih hramova, barem poznatijih, miješa budističke i hinduističke elemente pa na hinduističkim hramovima često možemo vidjeti poznati budistički motiv „tri oka“. Nepalska zastava sastoji se od dva spojena pravokutna trokuta koji,

među ostalim, simboliziraju dvije religije Nepala i njihovu međusobnu povezanost. Tako u Kathmanduu možemo naći najveću budističku stupu na svijetu u kvartu Boudanath, koji danas najviše naseljavaju izbjeglice iz Tibeta. Ovu stupu, kao i mnoge druge građevine u Kathmanduu, skoro je uništio veliki potres 2015. od kojeg se grad još i dan danas oporavlja. Od hinduističkih hramova najbitniji je hram Pashupatinath koji se nalazi na svetoj rijeci Bagmati koja se u Indiji ulijeva u Gangu. Hinduisti svoje mrtve ne pokapaju, već ih pale na velikoj lomači i njihov pepeo bacaju u svetu rijeku. Pogreb je velika svečanost u Nepalu, a turistima je od nedavno zabranjeno slikanje i snimanje gorenja mrtvaca. U Hinduističkim hramovima majmuni (kao i sve ostale životinje) smatraju se svetima te ih se ne smije ubijati. Tako u Kathmanduu postoji hinduistički/budistički hram koji je dom tisućama majmuna koji su skloni krađi svega, od boca vode do fotoaparata. Uz to, u Nepalu možemo naći i jedino živo božanstvo koje ljudi štuju, božicu Kumari. Ona je mala djevojčica koja živi na drugom katu posebne palači na glavnom trgu Kathmandua i ne smije nikad nogama dotaknuti pod pa iz hrama može izlaziti samo na nosilima. Vidjeti ju se može samo kad izađe na balkon (iako je to rijetko) i ne smije ju se slikati, niti snimati tiktok! (zapravo česti znak na turističkim mjestima u cijelom Nepalu). U vrijeme kada su hipiji masovno putovali u Indiju tražeći spiritualni mir, Kathmandu je bio jedan od najposjećenijih gradova u koji su hipiji dolazili uživati u ležernoj atmosferi i određenim ilegalnim prirodnim produktima. U to doba rodio se najpoznatiji i turistički najrazvijeniji kvart grada, Thamel. Ovaj kvart prošaran je kafićima, restoranima, dućanima, hostelima i klubovima u koje većina stranaca i Nepalaca zaintrigiranih europskom kulturom (znači svi) zalazi. Tako je i ovdje alkohol jedan bitan dio

života, a ljudi većinom utažuju žeđ u poznatoj nepalskoj pivi Gorkha strong, najučinkovitijem proizvodu nepalske prehrambene industrije. Nepalci su poprilično niskog rasta, što je velik problem ako si želiš kupiti neku majicu (meni je pasao tek 4XL), ali kao ljudi poprilično su topli pa se često žele slikati s vama, družiti se i upoznati vas s njihovom kulturom, što je odlično ako želite jeftino i dobro jesti. S druge strane, ima jako puno scamova, od kojih su najčešći turistički vodiči, hinduističko posvećenje, „festival je u gradu“ i mamljenje u dućane.

Nakon Kathmandua krenuo sam prema Pokhari, drugom najvećem gradu Nepala. Tamo sam odlučio ići lokalnim busom jer se u takvim busevima najbolje može iskusiti domaća kultura. Busevi u Nepalu nemaju vozni red, već kreću kad se skupi dovoljno ljudi pa tamo treba doći na kolodvor i jednostavno čekati. Putuje se većinom starim indijskim Tata Motors busevima koji se jedva kreću. Bus kojim sam se vozio kretao je na način da je par putnika izašlo van i poguralo ga (zato se bus ne gasi na stajalištima). Uz to, u jednom trenu je pukla guma pa je i to produžilo putovanje za kojih sat vremena. Kvaliteta „nepalske autoceste A1“ na istoj je razini, većinu vremena neasfaltirana i sa tolikom količinom rupa da se ne može ni čitati nešto na mobitelu, a kamoli spavati. Putovanje, zbog spomenutog neodržavanja cesta, planinskog reljefa i kaotičnog prometa punog mopeda, traje između 8 i 12 sati (nepredvidivo) za udaljenost od 200km. Pokhara, za razliku od Kathmandua, puno je mirniji grad jer se glavni i turistički najrazvijeniji dio grada nalazi uz jezero Phewa. Ovaj kvart kreativno se naziva Lake side i u principu je Pokharina verzija Thamela s gomilom kafića, restorana i hotela. Grad se nalazi na nadmorskoj visini od oko 800 metara, ali pogled iz grada, pruža se na 8 tisuća metara golemi Annapurna range čiji se odraz savršeno može vidjeti i u kristalno čistom jezeru. Ja sam nažalost bio u Nepalu za vrijeme ljetnih monsuna, kada je nebo konstantno oblačno u planinama zbog čega nisam uspio vidjeti ni H od Himalaja. Jedna od najpopularnijih aktivnosti ovdje je treking tura, zvana Annapurna circuit, koja okružuje cijeli planinski lanac. Uz to, popularni su paragliding, kad je lijepo

vrijeme, i bungee jumping, koji je provjereno 99% siguran. Pokharom je najbolje putovati skuterima, koji se jako jeftino unajme na ulici, za što nije potrebna ni vozačka. U životu nisam nikad vozio skuter, a ni po lijevoj strani ceste (što je zapravo samo formalnost) pa je ovo bilo zanimljivo iskustvo izbjegavanja krava, šahti i nadolazećih rojeva skutera na cesti. U Pokhari se nalazi i Internacionalni muzej planinarstva u kojem su opisani svi najveći uspjesi planinarstva na svijetu. Ovaj muzej nalazi se u Nepalu iz razloga što se u Nepalu nalazi 8/14 8-tisućnjaka na svijetu, a i država je oduvijek bila poprilično otvorena internacionalnom planinarstvu. Svjetski najpoznatije vjerovanje hinduista je karma, koju sam doživio kada sam jednom prilikom odbio dati novac jednom vrlo upornom prosjaku pa su mi, očito iz tog razloga, pale sunčane naočale u duboki kanjon rijeke Seti. Osjećajući višu silu oko sebe našao sam gospodina i velikodušno mu ostavio 200 rupija kako me ne bi grom udario na sljedećem uglu.

Iz Pokhare mi je plan bio ići za Lumbini, ali zbog neupoznatosti s južnoazijskom praksom mamljenja ljudi u buseve završio sam ipak u Nacionalnom parku Chitwan. Ovaj nacionalni park džungla ogromne je površine i dom je egzotičnim vrstama poput bengalskih tigrova, nosoroga, krokodila i divljih slonova. Oko parka se nalazi mnogo manjih gradova iz kojih su moguće turističke ekskurzije u džunglu, ali i životinje iz parka znaju ići na turističke ekskurzije u gradove pa je mene tako, dok sam hodao cestom gledajući svoja posla, iznenadio golemi nosorog koji je smireno šetao posred ceste. Ovaj prizor je očito iznenadio samo mene jer je čovjek na mopedu trubio nosorogu da se makne s ceste da može proći. Za sam ulazak u područje nacionalnog parka morate uzeti čak dva vodiča (makar išli sami) te s njima kanuom prelazite rijeku prepunu krokodila i hodate slabo označenim putevima kroz džunglu tražeći neku od prije navedenih egzotičnih životinja. Ljetno monsunsko vrijeme loše je i za ovaj dio Nepala jer se tada rijetko mogu vidjeti neke od ovih životinja zbog čega sam više nosoroga uspio vidjeti u gradu nego u džungli. Na kraju puta još sam svratio do sela Lumbini, mjesta gdje se prije 2650 godina rodio Buda. Ovdje je sagrađen gole-

mi kompleks od tridesetak hramova, koji je deset puta veći od naseljenog dijela sela. Tu su „poslaničke“ hramove gradile sve države koje imaju ikakve veze s religijom budizma, od Tajlanda i Kine do Kanade i Francuske. No, glavni dio kompleksa je hram

u kojem se nalazi točno jedan kamen na kojem se rodio Buda. Nakon Lumbinija, na par dana sam još svratio natrag do Pokhare i Katmandua gdje sam upoznao ljude s kojima sam dalje nastavio putovanje u magičnu i kaotičnu Indiju.

INDIJA

03.08.-21.08.

Indija je druga najmnogoljudnija država na svijetu i to se osjeti na svakom koraku. Do nje sam stigao avionom iz Kathmandua budući da indijska e-visa ne dopušta ulazak u državu preko kopnene granice. Premda sam proveo već 16 dana u Nepalu, državi kulturološki najsličnijoj Indiji, veličina i

glasnoća Indije pogodila me odmah pri slijetanju. Makar jesu slične države, u Indiji je svaka sličnost povećana 1000 puta i Indija se može shvatiti i doživjeti tek kada u nju sami dođete. Čim sam izašao iz aerodroma oprao me teški Indijski ljetni zrak, pomiješan s Delhijskim gustim smogom. Uz to, napalo me je desetak taksista koji na aerodromu imaju osmišljenu zanimljivu prevaru za turiste (koja se zapravo desila jednom prijatelju Kolumbijcu). Prvo

Sl. 1: Bouthanath stupa u Kathamandu

Sl. 2: Budističke molitvene zastavice Sl. 3: Jezero Phewa u Pokhari

namame turista u taksi za neku, začuđujuće, pristojnu cijenu te onda s njime dođu u grad do neke policijske barikade i kažu da je u gradu festival te da je cijeli grad zatvoren za promet. ALI, oni imaju rješenje. Igrom slučaja, baš imaju prijatelja koji posjeduje smještaj izvan centra i može vam (naravno kao njihovom novom prijatelju) srediti neki popust. Tako završite u nekom mračnom kvartu u nekom užasnom smještaju koji užasno puno platite. Ovo se može izbjeći ili da im zaprijetite policijom (scammeri se generalno dosta boje policije) ili da uzmete metro do centra, koji košta ravno 60 rupija ili 6 kuna.

National Capital Teritorry of Delhi zbilja je golema aglomeracija od 30 milijuna ljudi. Dva glavna dijela koja ga čine su New Delhi i (Old) Delhi. Stari Delhi grad je star tisuću godina, dok su New Delhi sagradili Britanci kao novi glavni grad Britanskoj Raja u 19. stoljeću. Grad je prepun starih građevina i atrakcija kao što su Humayunova grobnica, građena u stilu Taj Mahala, Crvena Tvrđava (koja je bila zatvorena radi dana neovisnosti), Vrata Indije, Qutub Minar, Lotus Temple, moderni hinduistički hram u obliku cvijeta lotusa, Akshardham, i mnogih drugih. Između svih ovih mjesta može se putovati ili efektivnim i jeftinim, ali prenapučenim metroom, ili tuk tukovima, koji su najbrži i najbolji način putovanja gradom te uživanja lokalne kulture. No, sve pozitivne stvari o tuk tukovima prevaguje činjenica da se čovjek mora boriti s napornim vozačima oko cijene. Turistima generalno naplaćuju minimalno dva do tri puta više od lokalne cijene, no zato je u Indiji najvažnija vještina cjenkanje. Cjenkanje je dosta teška vještina koja se jednostavno nauči kroz iskustvo, ali najbitnija stvar je ne bojati se odšetati od prodavača jer će tako čovjek gubiti potencijalnu mušteriju pa će drastično sniziti cijenu. Cijene tuk tukova jako su niske i ovise o cjenkanju i poznavanju cijena. Ja sam jednom prilikom u Jaipuru platio 20 rupija (2kn) za vožnju od 15 minuta. U Delhiju se može vidjeti dosta izražena socijalna nejednakost - tu su hoteli s 5 zvjezdica i shopping city, koji su samo jednom ogradom odvojeni od najvećeg sluma u New Delhiju. Također, na ulicama Delhija (i cijele Indije), susretao sam suludu količinu prosjaka, pogotovo djece. Protiv ovog jed-

nostavno nema borbe, takva djeca gnjavit će vas i pratiti za novce abnormalno dugo vremena. Mene je tako jednom prilikom bosa djevojčica od oko 5 godina pratila dobrih sat i pol po starom Delhiju, odbijajući bilo kakve moje ponude da joj kupim hranu, već je htjela samo novac (na kraju je pokleknula i dopustila da joj kupim ručak). Tu djevojčicu upoznao sam dok sam lutao po najvećoj indijskoj tržnici, Chandni Chowku. Ovdje čovjek može naći sve, od začina i zlatnih ogrlica do auspuha i papuča. Ja sam tamo došao s namjerom da kupim kožne isusovke (jer sam svoje japanke izgubio u Nepalu) i naišao sam na cijelu ulicu u kojoj se nalaze samo dućani koji prodaju papuče. No, Indijci su manji ljudi od Europljana pa je iznimno teško naći papuče broja 46, a ako ih koji dućan slučajno ima, onda su označene kao Special Size. Tamo sam također doživio vrhunac indijske zaluđenosti začinima kada sam u kafiću dobio začinjenu limunadu. Nakon Delhija zaputio sam se vlakom u Agru. Na moju žalost, Indijci se ne voze na krovovima vlakova jer je to strogo zabranjeno, već je to praksa česta samo u Bangladešu. Također na moju žalost, vlakovi (i busovi) u Indiji ne mogu se rezervirati preko internacionalnih kartica, ali sam imao sreće što mi je prijatelj, Indijac iz Delhija, bio voljan rezervirati sve preko svoje kartice (inače hosteli isto nude tu opciju, ali naplaćuju proviziju). Agra je, po indijskim standardima, jedan mali milijunski gradić u kojem se nalazi jedno od sedam svjetskih čuda, Taj Mahal. Baš zato je Agra, prema osobnoj procjeni, dom najvećem postotku „turističkih vodiča“ prema stanovniku. Zbilja se dobiva osjećaj da je svaka druga osoba „akademski znalac“ o mugalskom periodu indijske povijesti i kako ste baš vi sretnik s kojim je čovjek odlučio podijeliti svoje beskrajno znanje. Taj Mahal predivna je i skupa atrakcija (naspram drugih stvari u Indiji), čija ulaznica košta 1300 rupija (130kn) za turiste. Ja sam inače fulao besplatan ulaz jer je za 2 dana bio (tje)dan nezavisnosti kada su sve atrakcije u cijeloj Indiji besplatne na tjedan dana. U Agri sam proveo pola dana pa sam busom put nastavio prema 3. kutu indijskog zlatnog turističkog trokuta, ružičastom gradu, Jaipuru. Jaipur je glavni grad provincije Rajasthan i prepun je slikovitih palača poput Wind, Water i Amber Pa-

lacea, tvrđava poput Jaigarh Forta i hramova poput (još jednog) Monkey Templea. U Jaipuru su me više mučili logistički problemi, kao neuspjeh nabavljanja SIM kartice i snalaženje bez interneta 6 dana, što me mentalno iscrpilo, te odvratna rajasthanska sparina zbog koje je obična šetnja niz ulicu radila mozaike od znoja na mojoj majici. Nabava SIM kartice u Indiji je, kao i sve vezano uz Internet, kompliciran proces koji sam uspio završiti tek kada mi ju je (opet) prijatelj Indijac nabavio preko svoje osobne jer je prema indijskim telekom kompanijama, citiram „Croatian nationality – invalid“. Nakon pustinjskog krajolika Rajasthana zaputio sam se natrag u planine na sjeveru države, u jednu malu dolinu zvanu Parvati Valley. Južnoazijski monsuni nisu bili nimalo dobri prema meni pa mi je bus zapeo u koloni na planinskoj cesti zbog čestih odrona. Dvadeset i četiri sata kasnije bus me ostavio samog usred noći u šumetini. Moj hostel nalazio se s druge strane rijeke, ali most nisam mogao naći. Srećom, iz guste magle pojavio se stari napušeni djed koji mi je pokazao put preko gustog blata i najupitnijeg mosta preko kojeg sam ikad prelazio. Dolina Parvati, ili Kasol kako se češće naziva, poznata je po predivnom scenariju, ali više po uzgoju najbolje vrste hašiša na svijetu. Malana cream uzgaja se u selu zvanom Malana, do kojeg sam trebao stopirati (ili samo previše platiti taksi) po makadamskoj cesti uz strmu liticu po kojoj se sam ne bi usudio voziti. U jednom trenu cesta prestaje pa sam trebao planinariti po strmoj stazi još sat i pol. Čim sam ušao u selo, momci koje sam upoznao u Malani odlučili su ići sa mnom i povesti me sa sobom u McLeod Ganj. Ovo mjesto poznato je po tome što su se ovdje naselili Tibetanci koji su prebjegli u Indiju nakon kineske okupacije. Ovdje se preselio i sam Dalai Lama, koji ima i svoj vlastiti hram u koji je premještena njegova sveta stolica. On inače prima strance koji žele saslušanje, no za vrijeme ljeta seli se u Laddakh, duboko u indijske Himalaje. Iz McLeod Ganja uzeo sam bus s kojim sam se vozio prema gradu Amritsaru. Bus je u jednom oštrom zavoju naglo zakočio te je iz zavoja izašao ogromni slon veći od cijelog busa koji je samo gazio sve pred sobom, dok je lik, koji ga je jahao, samo mirno sjedio i pušio cigaru. Srećom, slon

nije odlučio zgnječiti bus, već sam uspio dogurati do Amritsara.

Amritsar je najveći grad indijske pokrajine Punjab, pokrajine s najvećom populacijom Sikhova na svijetu te je ujedno i njihov najsvetiji grad. U gradu se nalazi Zlatni hram, hram napravljen od čistog zlata u kojem se nalazi najveća pučka kuhinja na svijetu, u kojoj je svaka osoba, bilo koje religije, etniciteta ili ekonomskog statusa dobrodošla (te je hrana bila zapravo fantastična). Religija sikhizma definira izgled cijelog grada i regije. To se očituje u tome da je praktički nemoguće naći restoran koji poslužuje meso u Amritsaru pošto su Sikhovi strogi vegetarijanci (kao i Hinduisti pa se tako u ostatku Indije meso može naći samo kod muslimana) pa tako ovdje imamo interesantne slučajeve vegetarijanskog McDonaldsa i Subwaya. Ljudi u Punjabu također su puno slabiji u znanju engleskog od ostatka Indije (gdje nema nikakvih problema u komunikaciji). Razlog tomu je jako regionalno zajedništvo kod stanovnika Punjaba, koji pričaju punjabskim jezikom te, ako uče strani jezik, uče Hindi. Također, zanimljivo je što su ljudi ovdje iznimno netolerantni prema pušenju te postanu vrlo neprijateljski ako čovjek zapali cigaretu. Tako su mene više puta opkolili ljudi s ulice kada sam zapalio cigaretu. Taj negativni stav prema cigaretama osjeća se svugdje u Indiji (i Nepalu), ali ovdje je daleko najizraženiji. Grad se, između ostalog, nalazi u blizini jedine otvorene granice između Pakistana i Indije, na kojoj se svaku večer održava i posebna ceremonija. U samom gradu postoje ljudi koji organiziraju dijeljene tuk tukove (u koje potrpaju do 15 ljudi pa sa sam se ja vozio u gepeku) za cijenu od 10kn za povratnu kartu. Inače ne gajim veliku ljubav prema taksistima, što su mi punjabski taksisti zacementirali zauvijek, ali to je priča sama za sebe. U ceremoniji, granični vojnici Pakistana i Indije plešu, viču i nadmeću se u svemu da bi na kraju sve završili ceremonijalnim spuštanjem zastava i zatvaranjem granice. S jedne i druge strane nalazi se publika koja žestoko navija za svoju stranu pa se dobije osjećaj kao da si na seoskom derbiju dva ljuta rivala. Ja sam na ovu granicu dolazio 3 puta te sam tek treći put uspio i preći preko u Pakistan, državu koja Indiji sliči u svemu, ali je u isto vrijeme potpuno različita.

Sl. 4: Selo Malana u indijskoj saveznoj državi Himachal Pradesh

PAKISTAN

21.08.-31.08.

“Wow, you are really a tourist” riječi su koje mi je rekao pakistanski carinik pri izlasku iz Pakistana i savršeno opisuju mentalitet ljudi prema strancima u državi. To sam najbolje mogao očitovati pri ulasku u državu preko poznatog Wagah graničnog prijelaza. Na indijskoj strani granice kontrola je žestoka i pregledali su mi sve što sam nosio sa sobom (čak su mi cigarete bacili u smeće jer „not allowed!!“), te su mi dali cjepivo za Polio, jer mi je to potrebno za ponovni ulazak u Indiju, i čudno me

Sl. 6: Galta Ji hran u Jaipuru

gledali kada sam im rekao da se ne vraćam natrag. Nakon otvaranja velikih vrata kod kojih se svaku večer nadmeću i nadvikuju granični vojnici ušao sam u Pakistan. Na pakistanskoj strani zato me dočekala prazna dvorana za pregled putovnica, dok se nije nakon 5 minuta pojavio uspavani carinik koji je rekao da se tek probudio i istuširao (iako je već bilo 12) pa mi je ravnodušno lupio štambilj u putovnicu i pustio me. Na rendgenu zato carinik odgovorno nije napuštao svoje radno mjesto, već je drijemao na klupici i mahao mi da prođem. Taj dan je bila velika gužva na granici pa smo čak dvojica prelazili u isto vrijeme. Suputnik u tome trenu

bio mi je jedan engleski novinar od Financial Timesa koji me je odlučio povesti u svojem privatnom prijevozu skroz do Lahorea. Odbacio me kod njegovog otmjenog hotela od 5 zvjezdica (novinarima ne dopuštaju da odsjedaju u lokalnim smještajima zbog sigurnosnih razloga) gdje sam uspio doživjeti i pakistansku opsesiju kriketom kada je u WC-u iznad svakog pisoara bila televizija na kojoj se prenosio kriket. Također djeca na ulici ne igraju nogomet ili košarku kao djeca na Zapadu, već kriket. To dovodi i do toga da rijetko koji Pakistanac zna što je Hrvatska jer ne prate nogomet.

Pakistan je u tome trenu bio u vrlo lošoj financijskoj situaciji pa je inflacija pakistanskog rupija rasla sumanuto brzo što je dovelo do toga da u supermarketima više nisu ni pisale cijene i euri su se mogli promijeniti na ulici s obaveznim cjenkanjem za tečaj naravno.

U Lahoreu sam po prvi put na putu čak odlučio uzeti vodiča što je ispalo pun pogodak jer je čovjek zapravo vodič koji je već vodio mnoge poznate travel bloggere po gradu. Prvo me vodio po ulicama Lahorea gdje sam vidio sve čudne i praznovjerne zanate koji cvjetaju u ovome gradu. Zato na primjer ljudi koji su slomili neku kost ne idu u skupu bolnicu već kod uličnog doktora sa isprintanom diplomom s interneta koji im bolno namješta kosti „od oka“, zatim ako ih muči neki veći problem koji ni talentirani ulični doktor ne može riješiti posjete uličnog vrača koji sjedi klupicu do i rješava vas svih „demona“ koji vas opsjedaju (kad sam ja bio tamo „liječio“ je uplakanu bebu). Ako pak imate dentalnih problema ne morate plaćati cijelo bogatstvo za „nesposobnog“ certificiranog zubara, već možete samo otići kod uličnog zubara bez zubiju koji sjedi na maloj klupici iza koje ima sliku nasmiješenog zuba, što je očit znak da zna šta radi. Popravlja, vadi i ugrađuje sve od životinjskih do ljudskih zuba što radi neopranim alatom i rukama. Jedina materijalna stvar koju posjeduje i stalno nosi sa sobom je slika bivše žene s kojom je bio u braku 2 dana nakon čega ga je kurva hladnog srca ostavila i uzela mu sav novac (tuga). No, ako čovjeka ide u ljubavnom životu, ali ne i biološki može otići do još jednog vrača koji pravi napitke od otrova, sokova i krvi od kobri, guštera i mnogih drugih sastojaka za

razne muške probleme.

Centar grada je onaj dio koji su nekad opasavale zidine, unutar kojih se nalaze spektakularne arhitektonske građevine kao što su šarena džamija Masjid Wazir Khan i simbol grada, džamija Badshahi, građena u stilu Taj Mahala i koja mi je subjektivno i ljepša. Jedan od velikih problema s kojima se Pakistan bori su teroristi i talibani pa tako i dalje ima incidenata gdje se samoubojice znaju raznijeti na nekome bitnom mjestu (što se i desilo na jednom trgu par mjeseci prije nego što sam došao). Pakistanci su jedni od najtoplijih ljudi koje sa upoznao i, makar ne znali engleski, uvijek su bili zainteresirani u strance te bili spremni pomoći mi. Tako je na primjer u kulturi Pakistanaca uvijek platiti gostu obrok ili chai, koliko god ja inzistirao da ne trebaju. Chai (čaj s mlijekom) jedan je od najbitnijih dijelova kulture cijelog Indijskog supkontinenta i može se usporediti s našom opsjednutošću s kavom.

Prve noći u Lahoreu odsjeo sam u jedinom hostelu u Pakistanu i, blago rečeno, nije me oduševio. U vrijeme kad sam bio tamo renovirao se pa je bio polu razrušen i taman tada su me uhvatili teški želučani problemi (nakon što me želudac cijeli put nije iznevjerio), te pošto nije bilo WC-a u sobi, morao sam trčati hodnikom cijelu noć i boriti se metlom sa parom štakora koji su patrolirali hodnikom. Iz Lahorea plan mi je bio ići na sjever i vratiti se opet u planine pa sam tako na pola dana otišao do grada blizanca, Rawalpindija i Islamabada. Rawalpindi stari je grad koji je prepun starih tržnica i zadržao je orijentalnu dušu te ga od Islamabada dijeli samo jedna ravnocrtna cesta. S druge strane, Islamabad je potpuno moderan, zeleni grad u kojem se dobiva osjećaj da ste u jednom velikom parku ili da niste uopće u gradu zbog obilja zelenila i začuđujuće tišine. No, grad nema neki identitet i nema se što puno vidjeti osim velike Faisal džamije, koja može ugostiti i do 300 tisuća vjernika. Poslije kratke pauze u Islamabadu, sjeo sam u najneudobniji bus u kojem sam ikad bio, i krenuo na put od 18 sati prema Gilgitu, najvećem gradu na sjeveru Pakistana. No, prije duge noći, bus je stao kako bi se obavila piš pauza u Abbottabadu, gradu gdje je ubijen Osama bin Laden. Svitanjem

Sl. 5: Taj Mahal

zore, krajolik pakistanskih planina me oduševio. Apsolutno svemirskog reljefa to je mjesto gdje se spajaju 3 golema planinska lanca, Karakorum, Hindu Kuš i Himalaje. Put me je vodio preko autoceste Karakorum koja je ujedno i najviša autocesta na svijetu i spaja Pakistan sa Kinom preko prijevoja Khunjerab koji se nalazi na 4800 metara visine. Nažalost bolest i odroni spriječili su me da ga vidim, no barem sam prešao preko prijevoja Babusar, koji je drugi najveći prijevoj u Pakistanu sa svojih 4175 metara. Po autocesti se putuje isključivo autom pa je tako jedina opcija za mene bila autostop, koji je tamo vrlo česta stvar i rijetkost je da vas netko neće pokupiti ako može (pogotovo ako ste bijelac). Najsjevernije što sam došao je jedno malo selo na autocesti nakon čega sam se razbolio i odsjeo 3 dana u jedinom smještaju sela. Netom nakon krenuli su i ogromni odroni zbog kojih je cijeli promet na autocesti bio obustavljen (čak se i parking od smještaja urušio) pa nisam mogao nigdje i jako sam se bojao kako neću stići na let natrag koji je išao iz Karachija, koji se nalazi 2000km od sela. No, nakon par dana sam odlučio stopirati do Gilgita i saznao da je cesta do Islamabada otvorena samo za aute pa sam tako uzeo sharing taxi s 3

drugih ljudi i vozačem za 15 sati vožnje za cijenu od 4000 rupija (130kn). Cesta je bila u katastrofalnom stanju i vozač je stalno radio slalom između hrpa kamenja na cesti te je u jednom trenu rijeka preplavila cestu pa smo trebali gurati auto preko. U Islamabadu sam zakasnio na bus za Karachi pa sam odspavao na podu kod jednog od prijatelja iz taksija.

Vožnja do Karachija mi je zato bila najduža vožnja busom u životu, trajući puna i mukotrpna 24 sata. Iz busa sam iz prve ruke mogao vidjeti posljedice najvećih poplava u povijesti Pakistana u obliku potpuno poplavljenih polja do ceste i ljudi koji žive u malim sklepanim šatorima uz cestu. Ja sam uspio izbjeći posljedice poplava, ali narod Pakistana nije imao taj luksuz. U Karachiju sam proveo samo 2 dana i zanimljiv je lučki grad, ujedno i najveći u Pakistanu. Pun je raznih tržnica i džamija, a glavne atrakcije su Jinnah mauzolej (ocu nacije) i duga pješčana obala Arapskog mora. Gradom voze vrlo šaroliki i šašavi busovi koji su apsolutno predivni i istog su stila kao i kamioni na cijelom Supkontinentu. Iz Karachija sam preko Abu Dhabija letio za Sarajevo i onda sam se BlaBlaCarom vratio natrag u beli Zagreb grad.

8: Džamija Masjir Wazir Khan u Lahoreu

PUTOVANJA

Avanture po zemlji vina i samoprozvanoj nepriznatoj republici

Dorijan Marin

Republika Moldavija, zemlja koja se najviše ponosi proizvodnjom vina, bila je prva stanica na ovom putovanju mene i još trojice kolega geografa željnih ponajviše istraživanja novih krajeva te potaknutih jeftinim prijevozom i smještajem. Najsiromašnija i turistički najmanje posjećena zemlja smještena je na istoku kontinenta te se nalazi između Rumunjske i Ukrajine, na čijim granicama se nalaze dvije rijeke: Prut i Dnjestar, dok je od mora na jednom dijelu dijele sićušna 2 kilometra koja pripadaju već spomenutoj Ukrajini, u kojoj je u trenutku našeg putovanja bilo opsadno stanje zbog rata s Rusijom pa ćemo po strani ostaviti razlog zašto smo baš u tom periodu odlučili otputovati tako blizu svega. Službeni jezik je moldavski, koji je jako sličan rumunjskom, a uz njega mnogo ljudi priča ruski jezik iz čega se može vidjeti kako je Moldavija dugo bila dio SSSR-a pa nam je sporazumijevanje s lokalcima, vjerovali ili ne, bilo najveći problem (čast izuzecima koji znaju engleski).

Glavni grad ove zemlje je Kišinjev koji je ujedno bio i glavno odredište našeg putovanja. Smješten u centru zemlje, sa svojih 700 000 stanovnika koji

žive u gradu i okolnim mjestima, spoj je neoklasicizma i brutalizma. Nabolja usporedba može se pronaći u Parizu, zbog Arc de Triomphea i neoklasicističkih građevina te nekadašnjeg istočnog Berlina, zbog vidljivog brutalizma u starim stambenim zgradama iz vremena Sovjetskog Saveza te starih komunističkih spomenika, vladinih zgrada i lunaparkova koji su u funkciji unatoč tome što svojim izgledom ne ulijevaju veliku dozu sigurno-

sti, a mene osobno strašno podsjećaju na napušteni zabavni park u Pripjatu u blizini černobilske elektrane.

Sam Kišinjev u sebi nema puno atrakcija za vidjeti, a ni vremenska prognoza nije nam išla u prilog. Sve dane bilo je tmurno da se čovjek zapita vide li ljudi u Moldaviji ikad Sunca, no to je možda bilo i za očekivati s obzirom da smo išli sredinom jeseni. Kako smo pronašli apartman u starom centru grada, na kućnom pragu smo praktički imali nekoliko stvari koje vrijedi pogledati: spomenuti Arcul de Triumf koji je izgrađen 1840. godine u spomen na rat između Rusije i Turske te Mitropolitanska katedrala porođenja Gospodinova sa svojim zvonikom. Upravo te dvije atrakcije najčešći su motivi na suvenirima, zajedno s kipom moldavskom vojvodi Stefanu III Moldavskom (poznatijem kao Stefan Veliki), koji se nalazi ispred istoimenog i jednog u nizu parkova, a za čije vladavine je Moldavija doživljavala najznačajnije kulturne napretke pa vas zapravo ne mora začuditi njegovo pojavljivanje na svim novčanicama nacionalne valute, moldavskog leja. Velik je i broj muzeja, a neki od najvrjednijih spomena su: Muzej vojne povijesti, Muzej grada Kišinjeva, Nacionalni muzej umjetnosti Moldavije te Nacionalni muzej povijesti Moldavije u koji smo jedino zakoračili s obzirom na manjak vremena i čudna radna vremena muzeja. Iako je u suvremeno doba prožeta korupcijom i mafijom, što se najlakše primijeti po broju, ni manje ni više, nego ljekarni kojih ima suludo puno da smo brzo odustali s prebrojavanjem, postoji i jed-

Sl. 7: Badshahi džamija u Lahoreu

Sl. 9: Autocesta Karakorum

Sl.

na svijetla točka te zemlje: industrija već spomenutog vina. Uz njega može se navesti i konjak koji se također proizvodi u velikim količinama. Naime, dvadesetak kilometara južnije od Kišinjeva nalaze se vinski podrumi Milestii Mici, koji ponosno nose titulu najvećih vinskih podruma na svijetu sa svojih 200 kilometara dužine pod zemljom i kojih 2 milijuna boca vina. Unatoč velikoj želji da posjetimo podrume uz neku od vođenih tura, u tome nas je spriječio nestanak struje koji često pogodi Moldaviju zbog rata u Ukrajini, a iz koje Moldavija crpi svu struju, no valjda ćemo imati više sreće u neka druga vremena ako se odlučimo na povratak. Nakon našeg kratkog boravka u Kišinjevu, odlučili smo jedan dan provesti oko 80 kilometara jugoistočnije, u Tiraspolu, glavnom gradu Pridnjestrovske Moldavske Republike ili kraće Pridnjestrovlja (dosta je zastupljen i naziv Transnistria kojeg lokalci i nisu baš fanovi). Pridnjestrovlje je moldavski teritorij na lijevoj obali rijeke Dnjestar koji je proglasio neovisnost od Moldavije 2. rujna 1990. godine nakon kraćeg rata, a vlada u Kišinjevu danas nema apsolutno nikakav utjecaj na tom području. Pridnjestrovlje je međunarodno nepriznata zemlja koja funkcionira kao prava država s vlastitom vladom, vojskom te valutom (transnistrijski rubalj), a samo tri druge zemlje koje ni same nemaju riješen status je priznaju. To su redom Nagorno-Karabah (Gorski Karabah), Abhazija i Južna Osetija, a potonje dvije imaju svoje ambasade u centru grada. Zastava Pridnjestrovlja je jedina na svijetu koja na sebi ima srp i čekić koji su glavni simbol komunizma.

Iz Kišinjeva otprilike svakih pola sata vozi minibus (koji u Moldaviji i Pridnjestrovlju ima status autobusa pa nas je zapravo iznenadilo kad smo vidjeli kakav je naš prijevoz). Karta u jednom smjeru iznosi 78 transnistrijskih rubalja (oko 35 kuna), a na granici, čijim smo prelaskom prvi put od našeg polaska na putovanje ugledali Sunce i na kojoj sam imao čudno iskustvo jer mi je potpuno nepoznata žena moldavskog državljanstva predala svoju putovnicu očekujući da je umjesto nje predam ruskim vojnicima koji pregledavaju putovnice i stranim državljanima izdaju migracijske kartice (koje služe kao pečat u putovnici) na

kojima piše točan datum i vrijeme prije kojeg se moraju vratiti u Moldaviju.

Stanovništvo ove države pretežno su Rusi, a jezik kojim se najviše govori je moldavski, no velika većina stanovnika zna i ruski. Sam krajolik Tiraspola odiše komunizmom, a i njegovi stanovnici puni su nostalgije za dobom komunizma i SSSR-a. Tiraspol je građen u pravom sovjetskom stilu (goleme stambene zgrade u stilu brutalizma te široke ulice i bulevari), a na ulicama i unutar pojedinih građevina (restorani i hostel u kojem smo odsjeli) mogu se vidjeti biste Vladimira Iljiča Lenjina (koji je ostavio najveći utjecaj) kao i biste ostalih vođa. Također, u lokalnoj knjižari i antikvarijatu (koji služe kao suvenirnice) mogu se kupiti suveniri s njihovim likovima, a najveći je broj magneta, kalendara i antiknih novčića, dok je u antikvarijatu moguće kupiti vojne kape koje su nekad pripadale sovjetskim generalima i bojnicima. Najveće atrakcije Tiraspola su spomenik tenka i kapelica do kojih se nalazi spomen park u sjećanje na poginule ratnike u ratu za odcjepljenje. Nedaleko toga nalazi se i predsjednička palača građena u prepoznatljivom stilu s golemim Lenjinovim kipom ispred. Također, tu je i park sa trgom i kipom posvećenom ruskom generalu Aleksandru Suvorovu, ujedno i osnivaču grada. Lokalnim autobusom ili pješice može se doći do Doma Sovjeta koji danas služi kao zgrada vlade, a nedaleko se nalazi

lunapark koji ima gotovo identičan izgled kao onaj u Kišinjevu, a u funkciji je samo tijekom proljeća i ljeta pa nismo bili u mogućnosti osjetiti adrenalin na tim atrakcijama. Na ulazu u grad nalazi se stadion tamošnjeg nogometnog kluba Sheriff, čije ime potječe od istoimene kompanije koja upravlja raznim industrijama u Pridnjestrovlju, a koji nam je bio nedostupan zbog nedostatka vremena i prilično loše povezanosti gradskim autobusima pa tako nismo ni imali nekakvih mogućnosti doći do njega. Nakon noći provedene u jednom hostelu u Tiraspolu, minibusom smo prešli granicu i vratili se natrag u Kišinjev u kojem smo potom proveli dan i noćnom linijom se zatim zaputili u susjednu Rumunjsku, točnije njezin glavni grad Bukurešt koji nam je bio zadnja stanica, a od kojeg smo imali veća očekivanja, barem što se tiče noćnog života, koji nas nije obradovao ni u Moldaviji, a pogotovo ne u Pridnjestrovlju. Tamo smo također napravili kratak obilazak na koji smo bili prisiljeni odmah rano ujutro sa svim stvarima jer je oglas za apartman koji smo rezervirali davao drugačije informacije o check-inu u odnosu na ono što nam je rečeno večer prije.

Što se noćnog života tiče, njega smo istražili prijavivši se na pub crawl na kojem smo sa skupinom drugih ljudi obilazili lokalne klubove i pubove. Našu avanturu završili smo na istom mjestu odakle smo i krenuli, u Veneciji, a nova iskustva koja smo doživjeli na putovanju sigurno nam mogu pomoći u daljnjem školovanju i učenju kroz život, no ipak najbitnije je da smo se vratili živi i zdravi s obzirom na situaciju u susjednoj zemlji od one koju smo mi odlučili na ovom putovanju posjetiti.

Sl. 1: Granica Pridnjestrovlja i Moldavije

Sl. 2: Predsjednička palača s Lenjinovim kipom u Tiraspolu

Sl. 3: Panoramski kotač u lunaparku Sl. 4: Pogled sa panoramskog kotača u lunaparku

2021.

2021. u KSG-u

2022.

• Stručni teren: Mrežnica

• Tribina o zapošljavanju

• Akademija regionalnog razvoja i fondova EU

• Stručni teren: Održivo Međimurje

• Stručni teren: Grad Zaprešićputevima hrvatskih banova i 4. industrijske revolucije

• 4. MMK

• Motivacijski vikend: Daruvar

stručni teren Mrežnica

ŠIME VUKMAN

• Ekološka akcija čišćenja potoka Črnomerec

• Stručni teren: Terenska radionica krša i speleoloških objekata Korduna

• Motivacijski vikend: Čarolija labinske raznolikosti

Poslije terena na Pagu u jesen 2019. godine, uslijedila je duga pauza u organizaciji stručnih terena KSG-a, naravno, kao rezultat pandemije. Najizglednija opcija za organizaciju novog terena bio je boravak u prirodi što se pokazalo odličnim izborom. Tako su se 8. svibnja 2021. godine KSG-ovci zaputili vlakom na dugo iščekivani stručni teren, ovog puta na rijeci Mrežnici, točnije u Gornjem Zvečaju u Općini Generalski Stol. Kao što se može iščitati iz naziva terena „Geomorfološki i hidrogeografski potencijali rijeke Mrežnice“, ovog puta naglasak je bio na fizičkoj geografiji koja nudi pregršt mogućnosti u vidu terenskih istraživanja. Osim organizatora (Šime Vukman i Leon Puljević) i još 25 članova kluba, pridružilo nam se i troje kolega s Geologije kako bi svojim znanjem doprinijeli multidisciplinarnosti terena. Nakon dvosatne vožnje vlakom, smjestili smo se u Robinzonskom kampu Leskar gdje se odvijala i većina stručnih aktivnosti terena. Nakon namještanja čak 14 šatora, studenti su se odmah posvetili stručnom dijelu terena. Podijeljeni su u nekoliko sekcija te je svaka bila zadužena za mjerenje dubine rijeke na određenoj točki duž poprečnog presjeka. Mjerenja su se obavila pomoću jednostavnih alata za poput užeta i olova i to iz kanua koje smo imali na raspolaganju u kampu.

Sl. 2: Stručni dio terena

Sl. 3: Stručni dio terena

Sl. 1: Karta Robinzonskog kampa Leskar

Po završetku terenskog dijela istraživanja, na milimetarskom papiru nacrtan je poprečni presjek Mrežnice, a mjerenjem brzine rijeke izračunat je i njezin protok. Podatci o protoku uspoređeni su s onima iz svibnja 2017. godine kada su studenti KSG-a obavili isto istraživanje na tom području, također u sklopu stručnog terena. Poslije diskusije o provedenom istraživanju i njegovim rezultatima,

uslijedilo je roštiljanje, ležanje na travi, razne igre i druženje uz vatru.

Nakon vedre i za svibanj relativno hladne noći (do 2 stupnja Celzijeva) provedene u šatorima, studenti se oko 8 sati ujutro polako ustaju na organizirani doručak. Uslijedilo je predavanje studenata geologije na temu geoloških karakteristika porječja Mrežnice na što su se studenti sa smjera

Fizička geografija s geoekologijom nadovezali upoznavajući sudionike i s geomorfološkim karakteristikama prostora. Sve to je bila priprema za idući terenski zadatak – kartiranje. Svrha kartiranja je prije svega bila upoznavanje mlađih generacija s tom terenskom metodom i to koristeći aplikaciju GIS Cloud Mobile Data Collection. Nakon što ih je kolega Srećko Kajić upoznao s aplikacijom, sudionici su podijeljeni u skupine od kojih je svaka bila zadužena za kartiranje određenih elemenata na prostoru kampa.

Poslije odrađenog kartiranja uslijedio je ručak u obliku gulaša pristiglog iz obližnjeg restorana. Nakon toga, sudionici su izradili kartu kampa s pripada-

jućim elementima koje su prethodno kartirali. Slijedilo je čišćenje i sklapanje šatora, a nije izostala ni grupna fotografija za kraj, čak ni ona milenijska! Iako se radilo o kraćem terenu organiziranom na praktički samo jednoj lokaciji, možemo zaključiti da je taj teren bio upravo ono što nam je svima trebalo. Nakon više od godinu i pol stanke, KSG-ovci su se ponovno okupili kako bi spojili ono što nam najbolje ide – istraživanje i uživanje. Premda je teško razdoblje bilo iza nas, ovaj teren donio je novi optimizam u KSG i ono što je najvažnije, motivirao mlađe članove. Svemu tome doprinio je i sam boravak u prekrasnom ambijentu rijeke Mrežnice i prirode koja je okružuje. Upravo je boravak u prirodi istaknut od strane sudionika kao najveća prednost ovog terena, a svi smo se složili oko jednog - KSG-u je potrebno još ovakvih događaja!

Sl. 12:

Mjerenje dubine Mrežnice u svrhu izračuna površine poprečnog presjeka rijeke

Sl. 8 i 9: Zasluženi odmor nakon obavljenog posla

Sl. 6: Jedna zajednička

Sl. 7: Milenijska

Sl. 10 i 11: Kartiranje

EKOLOŠKA AKCIJA ČIŠĆENJA

POTOKA ČRNOMEREC

Jednodnevna akcija skupljanja smeća održana 22. svibnja 2021. godine

JAN SZABO

Jednog sunčanog subotnjeg jutra skupilo se 15ak geografa i prijatelja i krenuli smo u akciju čišćenja dijelova krajnje južnog dijela potoka Črnomerca (od Jarunske ulice do ušća u Savu), a akciju smo proširili na mali dio potoka Vrapčak i pješačku stazu koja vodi od potoka do jezera Jarun. Zašto baš taj prostor? U blizini se nalazi SD Stjepan Radić i Jarun gdje su dan prije održani Radićevi dani, party zbog kojega je bilo još više smeća nego inače. Smećem smo napunili 20-ak velikih vreća, a sakupljeno smeće odvezeno je u reciklažno dvorište Trešnjevka jug. Za akciju nam je bila potrebna oprema koju je omogućio naš Klub, a to su zaštitne rukavice i alat. Ostvarili smo kontakt s građanskom inicijativnom Čisteći Medvjedići koji su uvelike pomogli sa savjetima oko organizacije. Inicijativa je to koja je do tada uspješno organizirala preko 100 akcija čišćenja diljem grada i Hrvatske.

stručni teren Kordun Terenska radionica krša i speleoloških objekata Korduna

OPĆE INFORMACIJE

Dvodnevna terenska radionica krša i speleoloških objekata Korduna održala se 9. i 10. listopada 2021. godine. Organizatorice su Matija Lasić (tad 3. godine preddiplomskog smjera smjera istraživačka geografija), Silvija Kosić (tad 2. godina diplomskog studija smjera Geografski informacijski sustavi) i Petra Pilepić (tad 2. godina diplomskog studija smjera Fizička geografija s geoekologijom) u sklopu KSG-a. Također, kolegica s geologije Ana Ercegovac (tad 2. godina diplomskog studija Geologija zaštite okoliša) i kolegica s biologije Sara Stremšek (tad 2. godina diplomskog studija) učinile su teren interdisciplinarnim.

Cilj terena bio je uputiti mlade studente u terenska istraživanja raznih oblika, poticanje interakcije sa starijim kolegama, upoznavanje s primijenjenom fizičkom geografijom te potrebom očuvanja i zaštite bioraznolikosti i georaznolikosti na području Općine Rakovica i Grada Slunja. Izabran je upravo Kordun kao prostor očuvane prirodne osnove pogodne za proučavanje i istraživanje fizičko-geografskog predmeta interesa zahvaljujući krškoj podlozi i brojnim geomorfološkim i speleološkim objektima.

PRVI DAN

Prvi dan terena posjetili smo Značajan krajobraz „Baraćeve špilje“, obišli Gornju Baraćevu špilju te se divili raznim špiljskim ukrasima, pričajući o njihovom postanku i postanku samih špilja. Uslijedila je šetnja Vučjom pješačkom stazom gdje smo naučili kako nastaju ponikve te kakvi tipovi ponikava postoje. Okušali smo se u ručnom mjerenju ponikvi pomoću špage, metra i mnogo malih složnih ruku.

Nakon šetnje održalo se zanimljivo i edukativno predavanje ravnateljice Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Općine Rakovica, Tihane Oštrine te stručnom suradnicom, Martinom Rosandić na temu održivog razvoja Značajnog krajobraza. Tamo su nas uputili u ciljeve i probleme s kojima se Općina susreće te postojeće i buduće projekte kojima se bave. Slijedio je odlazak prema Drežnik-gradu, staroj kuli od koje kreće pješačka staza Korana Water route. Uz prekrasan pogled sa stare kule, razgovarali smo o osnovnim karakteristikama i procesima u kršu, te smo objasnili specifične oblike kao što je laktasto skretanje tekućice te kanjoni koje smo vidjeli uz pješačku stazu. Također, upoznali smo se s geološkom podlogom, vrstom stijena koju smo vidjeli te živim svijetom, specifičnom vegetacijom i životinjskim vrstama prisutnima na ovom području. Zbog nepogodnih vremenskih prilika, Korana water route je uistinu i postala vodena staza, te se pješačenje moralo skratiti. Uslijedio je odlazak u smještaj, večera te druženje uz zabavan kviz.

DRUGI DAN

Drugi dan terena započeo je razgovorom s djelatnicima Turističke zajednice općine Rakovica, gdje smo se upoznali s ciljevima TZ te utjecajem blizine NP Plitvička jezera na Općinu Rakovica i potencijalima koje Općina može razvijati.

Drežnik-grad

Uslijedio je odlazak prema izvoru rijeke Slunjčice. Gledajući na izvor rijeke, naučili smo kako nastaju krška vrela te koje su karakteristike tokova krških tekućica. Također, saznali smo mnogo toga o speleološkoj opremi, speleologiji te izazovima s kojima se speleolozi susreću u špiljama, jamama ili pak potopljenim špiljama. Vrijeme opet nije bilo na našoj strani, pa predviđeno pješačenje od vrela do ušća Slunjčice nije bilo provedeno. Slijedio je odlazak u Slunj, razgledavanje, ručak te povratak u Zagreb. Izvor Slunjčice

Motivacijski vikend 2021.

RENATA DOBRIĆ

Čarolija labinske raznolikosti

Održavanje Motivacijskog vikenda za brucoše dugogodišnja je tradicija Kluba studenata geografije. Cilj tih događaja prvenstveno je upoznati brucoše međusobno i sa starijim studentima te prikazati rad Kluba i motivirati ih na aktivno sudjelovanje u istom. Ideja za organizacijom javila se odmah nakon održavanja prošlogodišnjeg motivacijskog vikenda, kada sam ja bila brucoš. Ovo mi je bila prilika za doprinijeti radu Kluba, iskušati i razviti organizacijske vještine, ali i upoznati svoje kolege iz svih krajeva Hrvatske sa svojim krajem i njegovim posebnostima.

Od planiranja do provedbe prošlo je nešto manje od godinu dana. Motivacijski vikend u Labinu tako se održao od 6. do 7.studenog 2021. godine. Događaju je prisustvovalo osamdesetak studenata Geografskog odsjeka sa svih godina studija. U organizaciji mi je pomogla kolegica Karla Laginja.

Prvog dana smo u Labinu stigli u 11 ujutro. Prva postaja bio nam je stari grad. Ispred gradske loggie dočekala nas je turistička vodičkinja Vedrana

Juričić koja nam je zatim uz šetnju starim gradom ispričala bogatu labinsku povijest koja se bazira na rudarstvu. Najpoznatiji događaj vezan uz rudarstvo jest Labinska republika. Labinska republika trajala je od 2.ožujka do 8.travnja 1921.godine. To je bila kratkotrajna samouprava nastala pobunom rudara na području Labinštine. Posebnost ovog događaja bila je i ta što je baš te godine

bila jubilarna stota obljetnica Labinske republike. Nakon šetnje posjetili smo Narodni muzej Labin. Kroz muzej nas je vodila kustosica Olja Višković. Studenti su imali priliku vidjeti antičke spomenike, pregled labinske povijesti kronološkim sli-

jedom uz info-kiosk i interaktivne punktove. Bilo je govora o raznim upravama u Labinu, gradskom statutu, Matiji Vlačiću, Giuseppini Martinuzzi, austrijskoj upravi i rudarstvu. U etnografskom postavu bilo je prikazano tradicionalno labinsko gospodarstvo s izloženim poljoprivrednim alatima, drvenim rukotvorinama, ribarskim oruđem i sl. Predstavljene su i narodne nošnje, narodna umjetnost (lončarstvo) i narodna glazbala čiji smo zvuk mogli čuti na posebnim automatima. Studentima se najviše dojmio prolaz kroz improvizirani rudnik. Nakon obilaska muzeja, u svoj atelje ugostio nas je Petar Koroljević koji nam je rekao nešto više o radu svog ateljea i prezentirao keramičke radove. Nakon muzeja i ateljea imali smo pauzu za ručak, a zatim su slijedile orijentacijske igre po grupama. Studenti su bili pomiješani po godinama u grupama te su šetali gradom od punkta do punkta odgovarajući na tematska kviz pitanja. Navečer smo se uputili prema kampu Maslinica u obližnji Rabac gdje smo bili smješteni u mobilnim kućicama. Dolje nas je dočekala i moja nona Danijela koja je pripremila večeru za sve sudionike. Kasnije je slijedio zabavni noćni program. Drugog dana jutro je započelo opcionalnom šetnjom po Rapcu. Nakon toga zaputili smo se u Rašu, najmlađi gradić u Istri izgrađen za rudarske potrebe u vrijeme fašizma. Grad je sagrađen u samo 547 dana. Kratko smo se prošetali, vidjeli crkvu Sv. Barbare, tvornicu alatnih strojeva Prvomajsku, upoznali s prostornim planiranjem i povijesti Raše. Zatim smo produžili do županijskog središta Istre – grada Pazina. Tamo nas je kroz grad provela kolegica Ana Vrbica sa svojim zanim-

ljivim pričama. Vidjevši Pazinsku jamu, slijedila je pauza za ručak, a onda i povratak u Zagreb. Po dolasku u Zagreb, druženje se nastavilo u Caffe bar Cugu za one koji su još imali snage nakon napornog vikenda.

Sve u svemu, motivacijski vikend prošao je uspješno. Velika većina sudionika tad je prvi put pos-

jetila Labin i s toga su mi jako značile povratne informacije koje govore kako su svi oduševljeni gradom i programom. Puno smo naučili, putovali, družili se i zabavljali. Nadam se da sam uspjela motivirati brucoše u aktivnom sudjelovanju Kluba studenata geografije i da će se tradicija tih vikenda još dugo održavati.

2022. u KSG-u

Tribina o zapošljavanju

MARKO ĆORIĆ

17.5.2022.

Klub studenata geografije Zagreb

Koordinator: Marko Ćorić

Zapisničar: Jan Szabo

Panelisti: Ivan Majstorić, Magdalena Makar, Marin Mićunović, Sara Ćetković, Marija Džankić

Magdalena Makar mag. geog. (PPRR)

Udruga Odraz, održivi razvoj iz svih aspekata, mjesto suradnice na projektima, provedba projektnih aktivnosti (radionice, konferencije, tribine, participativnost, društvene mreže, pisanje izvještaja, desk job

Odraz je u tajništvo mreže cimet –održiva mobilnost

Marin Mićunović

Sadašnje radno mjesto - Hrvatska zaklada za znanost i Asistent na GO Iskustvo rada u GDI

Sara Ćetković

mag. geog. (Baština i turizam) Staž u EU parlamentu – Schuman trainship – visitor service coordinator unit – koordinacija za posjetitelje u EU parlamentu

Marija Džankić

mag. geog (fizička geografija i učiteljski smjer) GDI – IT firma, GIS bazirana, širi IT sektor, radno mjesto uključivana GIS-a u OS i SŠ – osmišljavane nastave i pomoć profesorima, radi i kao učiteljica u školi

1. Pitanje: početak radnog odnosa i kako se predstaviti poslodavcu?

Ivan: udruge svoje natječaje ne izdaju direktno na burzi rada nego često interno - važnost umrežavanja sa ljudima i organizacijama u sferi koja te zanima. Veliko iskustvo kroz KSG i HGD – velika komparativna prednost kroz volontiranje u KSG-u. Prilikom zapošljavana, osim životopisa, priložio je shemu rješavanja problema kojima se bavi udruga te kako bi udruga trebala funkcionirati na što je poslodavac vrlo pozitivno reagirao. Posao koji radi spoj je administracije i financije, a tek onda struka i kreativnost. Većina posla otpada na dokumentaciju, izvještaje, komuniciranje s javnošću, ali ima tu i priprema radionica i tribina.

Magdalena: nakon prakse u Odrazu nastavila raditi u udruzi. Interesi udruge poklopile su se sa osobnim interesima (ruralni razvoj, participativnost u planiranju…) Kad je počela raditi, znala je kako udruga funkcionira – KSG aktivnost doprinijela njenom iskustvu. Kod udruga nema javnog natječaja nego ide interno, ona se prijavila i dobila posao. Da nije bilo KSG-a, ne bi imala uvid u neke od ključnih odrednica rada u udruzi kao što je motivacija članova, financije i sl. tako da je KSG jedna odlična odskočna daska za daljnji posao, a znanje i vještine dobivene kroz vannastavne aktivnosti pomogle su kako u predstavljanju, tako i u radu u udruzi ODRAZ.

Marin: kao student radio puno poslova (Muller, Kafić, Čistač, Prodavač – zarada i fleksibilno radno vrijeme). Prvi “posao u struci“ bio je izrada digitalnog sadržaja za udžbenik geografije u Školskoj knjizi –dobro za CV. Na petoj godini tražio posao u struci. Posao u GDI, za prvu ruku na porti – fizički posao.

Na samom razgovoru spomenuo praksu i vještine u

GIS-u. Kolegij EU fondovi zainteresirao poslodavca. Bitno je kako se predstaviš – malo se predstavit kao da znaš više, malo kao da si spreman puno naučiti, ne gledati druge s visoka, voljan raditi. Godinu dana radio na mjestu koje su otvorili za njega jer se pokazao. GO – objavljen rad, interes u fiz. geog, ustrajnost, rad na sebi, istraživati, bit fer i iskren kao najbitnije stavke pri zapošljavanju.

Sara: svaki posao i prilika je vodila do sljedeće.

Umrežavanje jako bitno i prvog poslodavca je upoznala kroz organizaciju konferencije nakon čega je dobila ponudu za posao (Hrvatski ured za inovativnost). Pomoglo je i zanimanje za EU projekte. Otvorilo se mjesto u toj udruzi – radila godinu dana. Interes za EU Erasmus projekt. Jedan dan odlučila je guglati EU intership – pronašla Schumanov intership. Ima puno staža koje se nude u sklopu EU. Nadređenima je bila zanimljiva geografska podloga –drugačiji pogleda na svijet , mogućnost prilagodbe. Geografija nije bila presudni faktor u zapošljavanju (50 % geografija, 50 % aktivnost u KSG-u). Najbitnije bitan je dodatan rad na sebi, samo studiranje često nije dovoljno.

Marija: poziv na prvi posao stigao je iz Ogulina, da dođe na rad kao zamjena u školi na 2 godine – htjela skupit iskustvo, radila kao student. Teoretski se ne bi smjelo raditi kao redovan student – ne možeš raditi na ugovor o radu nego ugovor o djelu (ne bilježi se staž). Bilo bi dobro da referada ne zna ako ćeš kao student raditi na ugovor o radu. Istekao ugovor – nova škola u Zagrebu i posao u GDI-u (osoba za implementaciju GIS-a u školi). U inicijalnom razgovoru dala ideje kako implementirati GIS u škole – uvelike utjecalo na dobivanje posla. Rad na projektu u e-škole geografije i vještine na faksu pomogle da nauči kako približiti GIS učenicima. Pola radnog vremena u GDI, pola u Školi.

Komentar: Ugovor o radu se i može i ne može, rupa u zakonu, u praksi moguće i tako su Panelisti radili.

2. Koji ste feedback dobili od davatelja prakse i poslodavca?

Ivan: preko ministarstva gdje je radio praksu našao posao koji sada radi. Okruženje na poslu je administrativno, birokratsko i tromo iako postoji val mladih koji znaju što i kako treba raditi. Majstorić je sam iznjedrio nekoliko problema na koje su ga onda kasnije zaposlili. Kod zapošljavanja je imao preporuku od davatelja prakse što je malo i pomoglo. Ako te zanima neki dio geografije, pronađi poslodavca koji posluje u tom segmentu i pokaži inicijativu.

Magdalena: praksa super stvar da se umrežiš. Preko wise-a probala ali nije uspjela. Odraz je održao

radionicu u koju su uključili studente na kojoj je i Magdalena sudjelovala. Zadovoljna s praksom, pisanje članaka i objava, manji desk job-ovi, tereni. Ističe da kad dođeš negdje i kad se prijavljuješ na praksu, a nemaš iskustva u struci, svi poslovi koje si radio (konobar i sl.) tu su kao pokazatelj općenite volje. U razgovoru predstaviš trenutno znanje i vještine i moraš bit spreman učiti dalje. Seminari i projektni zadaci tjeraju te na kritično promišljanje i izražavanje i olakšaju ti rad na praksi gdje stekneš iskustvo.

Marin: praksa mora biti nešto od čega ćeš profitirati. Geografe nitko neće zvat kao npr. FER-ovce. Kod nas je bitno da se što bolje predstavimo i izborimp – to je broj jedan. Slat 25 mailova i molbi, druge nema. Nakon 3. godine praksa u DHMZ Split – korisno, ima dostupnost njihovih podataka i danas zbog poznanstava. Nakon 5. godine praksa u Institutu Ruđer Bošković – umrežavanje i veliko iskustvo u struci, brojne suradnje.

Sara: Praksa je savršena prilika za uvod u poslovni svijet. Naučiš s kojim dionicima možeš raditi. Sukladno temi diplomskog, našla je praksu u TZ Bjelovara. Nije joj se otvorilo mjesto u TZ, a da se otvorila prilika, ostala bi raditi. Zaposlenici su bili zadovoljni njenim radom, praksa je trajala 3 tjedna. Imala je veliki interes za ruralni turizam i želju za unaprjeđenjem lokalne zajednice. Udaljila se od Baštine i turizma i zainteresirala za projekte EU općenito, ne samo turizam – smatra da je mogla pružiti puno u razvoju lokalne zajednice općenito, a pomaže široki pogled geografije. U prosvjetiteljskom centru u Bruxellesu u kojem danas radi i dalje uči raditi na projektima. Ima plaćeni stručni staž, pokriva si smještaj i troškove života. Dosta ljudi ostanu raditi u EU parlamentu. Također, postoji ispostava u svim gl. Gradovima EU, pa tako i u

Zagrebu pa ako odluči vratiti se, ima i gdje. Jako su široke mogućnosti gdje geograf može raditi u parlamentu. U 5. mjesecu su prijave za sljedeću rudnu stažista. Velika preporuka!

Marija: praksa je bila loša, žao joj je što nije student da iskoristi trenutne firme koje su na raspolaganju.

Na 3. godini radila u vodovodu Ogulin, gledala je što radi GIS analitičar – ono što se radi u 10 min,

on radi 5 sati, produžuje svaki posao, pa tako i rad na terenu. Rekli su joj zašto radiš kod nas ako ćeš raditi u školi?! Nakon 5. godine već radila u školi pa je to prijavila. Što se tiče škole, ako se traži zamjena, zaposle te na 60 dana pa se nakon toga ide na ugovor (o djelu – o radu). U školama veza znači i više nego iskustvo, preporuke i znanje – primjer na vlastitoj koži. Problemi rada od kuće – kad imaš pitanja nitko te ne doživljava i nema kontakta kao što je to uživo. Ipak je dobar feedback dobila. Mi geografi smo lako prilagodljivi na razne poslove – nije stvar u znanosti na faksu, više u aktivnostima koje radimo u KSG-u – znanstvena podloga doprinosi ali naše sposobnosti koje steknemo kroz aktivnost kao studenti zapravo te učine prilagodljivim.

3. Pitanje: koje su to znanje i vještine koje stekneš kao geograf koja se najviše cijene i na kojima najviše treba raditi nakon studija?

Ivan: KSG i EGEA kao platforme za dijeljenje informacija najpozitivniji su element na faksu, za razliku od primjerice stomatologa i pravnika koji ne dijele informacije među sobom i gledaju se konkurentski. Ono najvažnije što je naučio je pisati, kritički razmišljati i iznositi glavne poruke – prezentirati. Kroz sva istraživanja naučiš prikupljati podatke i shvatiš što je bitno što nebitno. Svjestan da je studij manjkav i koliko je teško promijeniti primjerice samo naziv nekog kolegija. Potrebno modernizirati prije svega statistiku i GIS, bilo bi super da imamo matematiku, sociologiju – utopistički. Jako ovisi o osobnim preferencijama o tome na čemu ćeš raditi i gdje se usmjeriti. Uz trud i vrijeme ćeš se sigurno zaposliti.

Magdalena: umrežavanje i vještine koje smo stekli kroz rad u klubu – timski rad, upravljanje timom, organiziranje događanja, komunikacijske vještine i prezentacijske (i na faksu i klubu), GIS, filtriranje bitnog od nebitnog – ključna vještina za steći tijekom vremena. Previše je posla, a premalo vremena. Rokovi su također bitni za osobnu organizaciju. Soft skills presudne u daljnjem nastupu, pogotovo kroz klub. Dosta je literature na engleskom, fali nam engleski na faksu.

Marin: KSG najdraže što je ponio s faksa. Oblikuje te kao čovjeka, naučiš koordinirati i organizirati, što je praktički pola posla u stvarnom životu. Faks bi trebao ići u drugom smjeru, iako ima kvalitetnih ljudi i kolegija, puno je mjesta za modernizaciju. Ono što nije dobro je statistika, ravna nam je nuli. Jako je bitna u svim sferama geografije ali svi kolegiji imaju mjesta za napredak. Engleski je teško uvesti zbog širine naše struke pa bi bilo teško organizirati jedan kolegij. Što se tiče GIS-a, to nam je ogromna prednost koju ne smijemo propustiti. Naša interdisciplinarnost pruža nam da koristimo GIS u svim sferama. Svi dobijemo isto znanje ali moramo se sami dalje obrazovati, istraživati i rješavati probleme kako bi izbrusili znanje (pa tako i u GISU).

Sara: svi dobijemo jednako znanje na faksu, ali ono što je bitno je kakva si osoba, kako se predstaviš. Ako poslodavac vidi da si super osoba, a GIS znaš srednje dobro, on će uložit malo truda da to popraviš. Puno bi teže bilo da te mora preoblikovati kao osobu. Širina geografije je super jer od cijelog spektra možeš odabrati ono što te zanima i tamo se usmjerit i brzo nadoknadit ono što fališ. Ono na čemu treba raditi je sve: javni nastup, umrežavanje, pisanje, edukacije, usavršavanja, tečajevi, 90% toga stekla kroz rad u KSG-u i EGEA-i. Odradila je primjerice radionice Team Management trener i soft skill trener u sklopu EGEA-e što joj je pomoglo u radionici koju je provela sad u Parlamentu (peer to peer learning) – prenijela znanje koje je stekla kroz rad u udrugama.

Marija: Pahernik i Bočić i njihov rad u GISu je pružio puno širi raspon znanja i vještina koja nije stekla na samoj geoinformatici. Bilo bi dobro engleski i statistika, GIS, baze podataka. Gdje i kako bi trebali raditi na sebi – uvijek i svugdje ali moraš taj posao voljeti. Nema smisla se usavršavati u nešto privremeno, što ne volimo. Kad nešto radiš s voljom, to poslodavac vidi iako nekad ni sami nismo svjesni.

Savjet: sigurnost - pitanje određeno/neodređeno. Marin primjerice ima ugovor na 4 godine. To sve utječe na sigurnost – izazov u planiranju obite-

lji npr., ali posla uvijek ima i što više iskustva imaš to je vjerojatnije da ćeš se opet zaposliti. Majstorić: svi ćete premostiti tu prepreku zaposlenja ali onda idu novi izazovi, određeno/neodređeno. Sad već traži novu priliku jer radi na projektu koji će jednom završiti. Sara tvrdi da je sigurnost važna, ali Sara je imala svuda na ugovor na neodređeno i dogodilo se da je kod nje osobno to imalo rok trajanja, da to nije bilo za nju, sigurnost je tu ali trebaš se ohrabriti na idući korak, na ono što zapravo želiš.

Savjet: planski biraj praksu, temu i mentora za diplomski, budi konkretan u svom radu, nemoj ići preširoko. Tema mora biti dobra, aktualna, tebi interesantna, da se na temelju diplomskog mogu iščitati tvoje znanje i vještine – npr. GIS. Mentor će ti pomoći oko usmjerenja.

Savjet: uzmi sve dodatne mogućnosti koje se nude, tečajevi, edukacije – primjerice SRCE nudi dosta tečajeva. Na nama je da radimo na sebi i svom iskustvu.

Savjet: ne mora nas biti strah hoćemo li i nećemo se zaposliti ne trebamo se brinuti ako smo odabrali nešto i predomislili se, tržište rada je nikad dinamičnije i zanimljivije.

Savjet: CV – što u njega staviti? Ovisi kome je usmjeren. Ako znamo da će poslodavca zanimati, možemo staviti u CV bilo koje aktivnosti iz KSG-a i ostalih aktivnosti, svakako uvijek možeš naćine što iz KSG-a što bi stavio (od općenitih vještina kao što je timski rad do konkretnih organiziranja radionica).

Savjet: kako doći do natječaja koji nisu odmah vidljivi. To su interni natječaji do kojih su došli preko udruga u kojima su odradili praksu. Udruge dobiju projekt i kroz njega zapošljavaju ljude. Udruge onda uglavnom pronađu ljude iz svog internog kruga pa su tu ti natječaji teško vidljivi i stoga je vrlo važno imati profesionalne konekcije i umrežavanje. Moraš biti u pravo vrijeme na pravom mjestu. Volontirati i slanje otvorene zamolbe od velike su pomoći tu. Prepoznati svoje interese i okružiti se ljudima i organizacijama i onda će se vrata sama otvoriti.

Savjet: ako će netko na nastavnički, javiti se Mariji Džankić oko savjeta i caka oko škole.

POGLED IZ TRENUTNE PERSPEKTIVE (prosinac, 2022) Marko Ćorić:

Nakon uspješnog organiziranja i održavanja 4. MMK-a te broja karijernih radionica odrađenih svakako bih se usudio potvrditi kako su vještine stečene kroz rad u KSG-u od itekakve vrijednosti. Primjerice, prije koji tjedan, na jednoj od radionica imali smo brojne vještine podijeljenje u 5 stupaca te je na nama bilo da samokritički, ali ne i s pretjeranom skromnošću, odredimo koje vještine imamo. Kada se podvukla crta, shvatio sam kako je nezanemariv broj vještina koje posjedujem upravo plod rada u KSG-u, a osobito na organizaciji 4.MMK. Također, na tim karijernim radionicama rečeno mi je kako takve studentske inicijative kao što je 4.MMK nikako ne prolaze nezapaženo te mogu veliki „asset“ na našim životopisima uz vještine i iskustva koja smo ostvarili organiziranjem istih.

Moj savjeti, iako još nisam pristupio tržištu rada, su idući:

• Pokušavajte organizirati događanja ovakve prirode, koji istovremeno doprinose vama, ali i geografiji kao struci i znanosti jer prilikom organiziranja takvih događanja steći ćete brojne vještine i iskustva koja će Vam zasigurno biti od koristi u budućnosti. Nadalje, ostvarit ćete kvalitetan networking i poznanstva s ljudima iz područja kojima ćete se vi vjerojatno baviti u budućnosti što je također od velike važnosti

AKADEMIJA REGIONALNOG RAZVOJA I FONDOVA EU

• U slobodno vrijeme istražujte vlastite interese i gledajte što se traži na tržištu, čega nema, što i tko je tražen? Ukoliko uspijete uskladiti svoje interese s onime što se traži, nebo vam je granica. Za testiranje svojih interesa i ideja na raspolaganju imate brojne seminare našem studiju. Također, ukoliko se putem pisanja seminara ili čak završnog/diplomskog rada ispostavi da neka tema vas ipak ne interesira u tolikoj mjeri ili da ne sadrži dovoljno potencijala za primjenu u stvarnosti koliko ste mislili, ne dajte se obeshrabriti jer ste upravo s tom spoznajom opet korak bliže svome cilju

• Uz vlastite interese, bilo optimalno da na svakom seminaru primijenite i vaše vještine u GIS-u te ih na taj način samoinicijativno prakticirate i razvijate. GIS je jedan od par elemenata koji nas razdvaja od „konkurencije“ na tržištu rada te je moj dojam da iako većina poslodavaca/ljudi ne zna što je GIS u potpunosti, počinju ga dobrano vrednovati.

• Ukoliko vas zanima neka tema, informacija ili štogod kod neke tvrtke, grada, agencije što li već, pošaljite im mail. Najgore što se može desiti je da vam ne odgovore ili da vam nisu u mogućnosti pružiti odgovor. S druge strane, proaktivnost, zainteresiranost, želja i ambicija danas su na cijeni.

„Akademija regionalnoga razvoja i fondova EU“ (dalje u tekstu: Akademija) jest projekt Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije koji educira studentsku populaciju o mogućnostima korištenja fondova Europske unije te informira polaznike o uspješno provedenim projektima. Program svake godine okupi dionike iz raznih sfera – Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU, koordinatore regionalnih razvojnih agencija, Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj, korisnike strukturnih fondova, studentske udruge te neformalne grupe studenata iz cijele Hrvatske.

Projekt ima za cilj pružiti ključne informacije o Europskoj uniji i njenim fondovima kako bi se činjenično znanje moglo primijeniti kroz iskustveno učenje koje sudionici prakticiraju u edukativnim zadatcima i aktivnostima.

Projekt je svake godine isti – sastoji se od četiri zadataka koji zajedno traju nekoliko mjeseci. Svaki se zadatak boduje, a one najmarljivije skupine studenata osvajaju nagradno putovanje u sjedište Europske komisije. Dvanaest članova Kluba studenata geografije vrijedno je sudjelovalo u projektu 2021. godine. U prvom zadatku polaznici su sudjelovali u tzv. fotografskom natjecanju – ono je imalo za cilj upoznavanje s provedenim projektima finan-

ciranima iz fondova EU iz njihove neposredne blizine. Polaznici su dostavljali fotografije projekata na elektroničku adresu voditelja Akademije. KSG bio je daleko najbolji u tom dijelu natjecanja, sudionici su prikupili više od 250 fotografija provedenih projekata. Drugi zadatak bio je nešto zahtjevniji, trebalo je stati pred kameru, snimiti kratku reportažu i napisati članak o EU projektu prema vlastitoj želji. Članovi Kluba studenata geografije izabrali su Centar za posjetitelje „Med dvemi vodami“, koji se iskoristio sredstva EU kako bi zaštitio međimursku prirodnu baštinu te osvijestio širu populaciju o potrebi njena očuvanja. U trećem zadatku KSG-ovci su na tjedan dana postali voditelji Facebook stranice Akademije. Svakodnevno su pisali o novostima vezanim uz EU fondove, a najrelevantnije su vijesti ipak bile one koje se tiču mladih. Posljednji i najvažniji zadatak bio je svojevrsna edukacija podijeljena u četiri modula. Prva dva modula bila su isključivo receptivna. U prvom su sudionici učili o povijesti nastanka EU, njezinim institucijama, formiranju proračuna, postupku izrade strateških i programskih dokumenata, kohezijskoj politici te financiranju projekata za mlade. Drugi modul bazirao se na učenju o samom projektu, pristupanju izradi matrice te planiranju proračuna. Prva su dva

KORANA KOMAR

modula postavila temelje za treći u kojem su polaznici sami morali osmisliti cijeli projekt i predstaviti ga predavaču, pri čemu bi svaka grupa dobila povratnu informaciju. Taj je dio najkorisniji iz razloga što netko stručan, tko se bavi upravo ovim poslom, iznosi vlastito mišljenje i daje savjete kako unaprijediti amaterski projektni prijedlog. Zadnji, ali ne i manje važan dio edukacije informira polaznike o specifičnostima provedbe projekta, upoznaje ih s projektnom terminologijom, ugovaranjem samog projekta te njegovim vođenjem – svim aktivnostima koje slijede kada EU odluči financirati projekt. U programu Akademije 2021. godine sudjelovalo je 70 grupa, a KSG je zauzeo visoko drugo mjesto na ljestvici najboljih te su članovi osvojili nagradno putovanje u Bruxelles koje se održalo u lipnju 2022. godine. Slijedi kratki izvještaj s tog putovanja. Nagradno putovanje započelo je u utorak, 14. lipnja 2022. godine. U Bruxelles smo stigli navečer, što nam je ostavilo točno dovoljno vremena da besciljno lutamo ulicama europske prijestolnice stječući prve dojmove promatranjem gradske morfologije. Idući dan bio je rezerviran za edukativni posjet ustanovama Europske unije, primarno Europske komisije. Takvih je zgrada u gradu puno, a mi smo posjetili dvije. Nakon nekoliko sigurnosnih provjera bili smo spremni za nova znanja. Jutro je bilo pravo vrijeme za interaktivno predavanje o Europskoj komisiji kao izvršnom tijelu. Zatim je uslijedilo još jedno predavanje, ovaj put o Zelenom planu Europske unije – nizu akcija čiji je glavni cilj smanjiti emisije stakleničkih plinova, stvoriti gospodarski rast koji je neovisan o upotrebi resursa te iskorijeniti socijalnu isključenost. Zanimljiva i iscrpna prijepodnevna predavanja bila su prekinuta pauzom za ručak koja se održala u sjedištu Europske komisije – Berlaymontu. Politika koja

promiče jedinstvo u različitosti jasno se uočava u zgradi – nema razlike među ljudima, koje god oni vjere, nacionalnosti ili stručne spreme bili. Svi zajedno sjede, druže se i odmaraju. Nakon odmora, uslijedilo je nama najzanimljiviji dio znanstvenog sadržaja – predavanje o regionalnom razvoju. Postavili smo brojna pitanja, na koja su predavači i više no rado odgovorili, a istaknuli su činjenicu da je jedan geograf bio najbolji voditelj hrvatskog tima strukturnih fondova. Ostatak dana proveli smo u šetnji glavnim gradskim trgom, smijuljenju Manneken Pisu, divljenju Kraljevskoj palači, slušanju uličnih svirača i uživanju u zalasku sunca. Na kraju dana susreli smo se s našom kolegicom Sarom, koja odrađuje staž u Europskom parlamentu, a nedavno nam se pridružila na tribini o zapošljavanju. Treći i finalni dan posjetili smo Parlamentaruim – najveći centar za posjetitelje, ali i Europski parlament i poznatu vijećnicu za plenarne sjednice Europske unije. Poslijepodne smo proveli sunčajući se pored Atomiuma, a na letu natrag za Zagreb upoznali Mateju, koja je bila predsjednica Kluba studenata geografije prije desetak godina!

Na ovom kratkom izletu dobili smo uvid u funkcioniranje Europske unije, njezinih tijela te ljudi koji ih vode. Bilo je to jedno lijepo iskustvo te bismo zato poručili svim kolegama da se uključe u ovaj program te spoznaju kako je bar na dan biti europarlamentarac!

Kako priča o Akademiji ne bi stala, želim potaknuti sve geografe da se uključe u ovaj program, iz razloga što se financijska sredstva strukturnih fondova ulažu u prostor i aktere koji u njemu djeluju, a u srži je naše struke baviti se upravo navedenim –prostorom i svim njegovim komponentama. Dakle, upravo smo mi oni koji trebaju poticati promjene, koliko god one male ili velike bile.

ODRŽIVO MEĐIMURJE

LEONA MATOTEK

Već nam je svima poznato kako Hrvatska svoj turizam bazira dominantno na masovnom kupališnom ljetnom turizmu koji nije dugoročno održiv. Svake godine sve je više turista i pritisak na prostor je vrlo velik u kratkom periodu, a naša država i mediji se time iznimno ponose i ističu rekordne brojke turističkih dolazaka iz sezone u sezonu. Ne samo da se ljeti stavlja prevelik pritisak na okoliš, već je pritisak i na državnu ekonomiju koja ovisi o turističkoj sezoni Hrvatske (četvrtina BDP-a države dolazi iz turizma). Mladi studenti često odlaze raditi „sezonu“ te time taj oblik turizma najviše poznaju. Samim time, mnogi nisu upoznati s drugim, selektivnim i održivim oblicima turizma koje ostatak Hrvatske, s naglaskom na kontinentalnu Hrvatsku, razvija i nudi, a koji imaju potencijal da dodatno ojačaju i diversificiraju gospodarsku sliku države.

Bitno je upoznati mlade s prednostima održivog turizma, ali i samim razvojem kako bi se i oni sami u budućnosti odlučili za neko održivije poslovanje.

Bitno je naglasiti i okolišne posljedice neodrživog razvoja i turizma kako bi se okrenuli ekološkim rješenjima i pristupima u daljnjem životu.

Iako teorije o masovnom i održivom turizmu na studiju geografije ne manjka, bitno je da se naučena teorija potkrijepi praksom i izlaskom u teren. Ta činjenica i dobro poznavanje turizma rodnog (k) raja – Međimurja, odlučila sam organizirati teren na spomenutu temu. Tada sam prikupila još dvoje Međimuraca s geografije - Klaru Grošanić i Antonija Novaka, i krenuli smo u planiranje trodnevnog terena s glavnim ciljem upoznavanje sudionika sa samim pojmom i razvojem upravo održivog turizma u Međimurskoj županiji koja je odličan primjer prakse istog. Plan je bio da se cilj postigne kroz razgovore, predavanja i radionice sa županijskim tijelima, institucijama i muzejima koja upravljaju i planiraju razvoj županije u raznim pogledima,

pa samim time i turizmom te predstavljaju baštinu Međimurja na jedinstveni način. Na kraju, ideja ovog terena bila je da se promjeni način gledanja na kontinentalnu Hrvatsku kao turistički manje bitnu (ili perifernu) regiju jer prirodni i kulturni sadržaji kontinentalne Hrvatske predstavljaju objektivno vrlo snažan prostorni resurs.

Teren se odvio od 20. do 22. svibnja, a puni naziv terena bio je „Održivo Međimurje – primjer uspješnog razvoja i prakse održivog turizma“. Na terenu je sudjelovalo 30-ak studenata geografije svih godina i studija. U realizaciji projekta nam je pomogao i profesor geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu, Ivan Šulc, koji nam se nažalost nije mogao pridružiti na teren, ali doprinio je u formiranju pitanja za anketiranje stanovništva.

No, sam program je započeo 10-ak dana prije provedbe terena s edukacijom o održivom turizmu koju je održao Insitut za turizam. Ravnatelj Instituta prvo nam je ispričao nešto više o samom Instutitu i njegovom djelovanju, a Izidora Marković Vukadin, ujedno i bivša studentica geografije, nam je pričala općenito o održivom turizmu (u post covid eri), njegovim principima i praćenju. Naučili smo da održivi turizam uzima u obzir uzima trenutne i buduće gospodarske, društvene i okolišne učinke te planira akcije s dugoročnim ciljevima koji ne devastiraju okoliš već se uvažavaju sve vrijednosti prostora i čuvaju za buduće generacije. Tada se sudionica projekta DESTIMED PLUS, Sara Melkić, osvrnula na spomenuti projekt koji promiče održivost mediteranskih destinacija. Edukacija je održana kao uvod u stručni teren, a na edukaciji je sudjelovalo 20-ak KSG-ovca koji su na kraju edukacije razvili diskusiju te su bili vrlo zainteresirani i motivirani temom.

U petak ujutro, 20. svibnja 2022. godine započeo je stručni teren. Krenulo iz Zagreba prema Čakovcu te

smo prvo posjetili Turističku zajednicu Međimurske županije gdje nam je direktor zajednice, Rudi Grula, održao kratku prezentaciju o (održivom) turizmu i turističkoj ponudi Međimurja te nam predstavio Ekomuzej Međimurje malo koje su kasnije sudionici imali prilike samostalno pregledati. Nakon toga smo posjetili Javnu ustanovu za razvoj Međimurske županije (REDEA) gdje su nam voditeljice šetnjom po vojarni, tehnološkim parkom i prezentacijom pokazale kako izgleda dobar projekt revitalizacije područja bivše vojarne. Ovdje su studenti mogli vidjeti čime se uopće Razvojne agencije bave te su mogli čuti iskustvo zaposlenja bivše studentice geografije. Kasnije se posjetio Muzej Riznica Međimurja, novi inovativni i interaktivni muzej, u Starom gradu Čakovca koji predstavlja bogatu nematerijalnu baštinu Međimurja na jedinstven i zanimljiv način. Svakako su se razvile rasprave o različitim tradicijama diljem Hrvatske, a neki od sudionika su se po prvi puta susreli s ovakvim tipom muzeja te je on poslužio kao dobar primjer budućeg razvoja muzeja.

Nakon razgleda muzeja slijedilo je anketiranje lokalnog stanovništva o stavovima o turizmu u Međimurju kako bi se utvrdilo njihovo zadovoljstvo razvojem turizma te nedostatci/prednosti istog. Sakupio se uzorak od 100 stanovnika, a većina studenata se po prvi put susrela s licem u lice anketiranjem. No, to iskustvo će im svakako dobro doći u daljnjim istraživanjima.

Poslije anketiranje je uslijedila kratka šetnja i razgled Čakovcem uz priču voditelja o zanimljivim činjenicama grada. Sudionici su imali priliku pro-

šetat kroz Perivoj Zrinskih te očuvanu jezgru Čakovca. Predvečer smo stigli u smještaj kod Seoskog turizma Turk gdje su sudionici okusili degustaciju domaćeg vina te iz prve ruke, vlasnice OPG-a Vere Turk, mogli čuti više o samom vinu i njenom iskustvu razvoja seoskog turizma u Međimurju.

Drugi dan je uslijedilo upoznavanje Gornjeg Međimurja, a prva točka bio je Centar za posjetitelje Med

Dvemi Vodami. Nekoliko godina otvoren Centar na inovativan način predstavlja međimursku prirodnu baštinu s naglaskom na baštinu rijeka Mure i Drave. U Centru su nam ravnatelj Međimurske prirode (koja upravlja i Centrom), Siniša Golub, i djelatnica Centra, Mihaela Mesarić, ispričali više o zaštićenim područjima općenito, ali i Međimurja te važnosti očuvanja prirode. Budući da su naši voditelji završili geografiju bilo ih je posebno zanimljivo slušati te su nas svakako motivirali i ohrabrili po pitanju budućeg zaposlenja u profesiji. Poslije Centra smo posjetili Mlin na Muri gdje su se sudionici, pod vodstvom djelatnika TZ Sveti Martin na Muri, prevezli skelom na obalu preko Mure i razgledali mlin, odnosno repliku plovećeg riječnog mlina (jedinog u Hrvatskoj) s mehanizmom iz 1902. godine. Pogledali smo i etnografsku zbirku “Jen den v živlenju mlinara Franca Žalara“ koja je također vrlo interaktivna s postavljenom 3D multimedijom i drugim sadržajima. Sudionici su prošetali i dijelom šetnice Svetomartinska Mura koja broji 20-ak edukativnih tabli o prirodnoj baštini

Mure, a u sklopu nje smo vidjeli i ergelu ugroženih divljih međimurskih konja. Kasnije je uslijedio posjet najpoznatijem međimurskom vidikovcu,

Mađerkinom bregu, te vinoteci Cmrečnjak gdje su sudionici terena naučili više o vinskim cestama i enogastronomiji koja je jedan od prioriteta razvoja turizma u Međimurju.

Posljednji dan se bazirao na upoznavanju Donjeg Međimurja, odnosno njegovog središta, grada Preloga. Prvo smo posjetili Dravsko akumulacijsko jezero, umjetno jezero koje se nalazi na rijeci Dravi, te Marinu, turističko središte grada. Kod Marine nam je direktorica TZ Prelog, Petra Bobić, ispričala o povijesti, razvoju i turizmu grada Preloga. Sam održiv razvoj grada i doseljavanje stanovnika vrlo je zainteresirao studente koji su imali mnogo pitanja. Nakon kratke edukacije odlučili smo napraviti mali piknik uz priču, hranu i piće. U Zagreb se stiglo kasno popodne.

Sigurni smo da će neki od sudionika terena primijeniti naučeno znanje u daljnjem planiranju prostora i turizma u svojoj okolici kao put k više nego nužnoj održivoj budućnosti. Također, učenje o otvaranju domaćih OPG-ova na području Međimurja potencijalno može motivirati nekog od sudionika da samoinicijativno uloži u neku svoju poduzetničku ideju, ponudi svoje proizvode te pridonese gospodarstvu i razvoju Hrvatske. Naravno, uz sve stručne dijelove terena bilo je i slobodnog vremena za uživanje u prirodi Međimurja te za zabavu. Studenti su na kraju terena bili oduševljeni praksama koje se provode u Međimurju te samom razvijenošću županije. Nekoliko njih je čak i izrazilo želju za preseljenjem u ovaj mali zeleni raj nakon obrazovanja!

GRAD ZAPREŠIĆ

– putevima hrvatskih banova i 4. industrijske

DANIJEL BAČAN

Dana 22. listopada 2022. godine članovi Kluba studenta geografije išli su na jednodnevnu terensku radionicu u Grad Zaprešić. Organizatori terena bili su Danijel Bačan i Denni Kunjas. Teren je tematski bio usmjeren prema industrijskoj i turističkoj geografiji. Na terenu su sudjelovali studenti geografije sa svih triju preddiplomskih i dviju diplomskih

studijskih godina kao i studenti nastavničkog studija geografije i povijesti, ukupno je bilo 30 sudionika. Stručna pratnja bila je izv. prof. dr. sc. Jelena Lončar.

Do Zaprešića su se studenti dovezli prigradskom željeznicom te su izašli na glavnom zaprešićkom željezničkom Kolodvoru, gdje su domaćini-orga-

Sl. 4: Studenti kod Mlina na Muri u Gornjem Međimurju

Sl. 5: Priča direktorice TZ Prelog na Marini

Sl. 3: Studenti na Mađerkinom bregu

Sl. 1: Predavanje o održivom turizmu u Institutu za turizam

Sl. 2: Studenti u Starom grada Čakovca

nizatori održali kratki uvod u terensku radionicu i upoznali sudionike sa osnovnim informacijama o Gradu. Nakon toga sudionici su se uputili u industrijsku zonu, gdje su posjetili tvornicu Hrvatski kišobran d. o. o. Prije samog posjeta tvornici profesorica Lončar održala je kratko izlaganje o 4. industrijskoj revoluciji, nakon čega se su se sudionici detaljno upoznali sa suvremenim procesom proizvodnje kišobrana. Drugi posjet u industrijskoj zoni bio je namijenjen za tvornicu Elektroda Zagreb d. d., gdje se moglo vidjeti kako metalurška industrija izgleda u 21. stoljeću. Nakon posjeta dviju tvornica, sudionici su slušali još kratko izlaganje o povijesti zaprešićke industrijske zone, koja je vezana uz tvornicu Karbon i uz željeznicu. Drugi dio terenske radionice odnosio se na Jelačićevo imanje Novi dvori, gdje su sudionici ugošćeni u Muzeju „Matija Skurijeni“. Predstavnica LAG-a „Sava“ održala je predavanje o djelovanju LAG-a u turizmu i poljoprivredi. Iz uprave Grada dočekala nas je djelatnica Knjižnice „Ante Kovačić“ te nam održala predavanje o povijesti Zaprešića, a osobito o njegovom industrijskom razvoju. Nakon tih kraćih predavanja, uslijedio je obilazak Novih dvora uz pratnju predstavnice Grada, koja nam je na zanimljiv i interesantan način predstavila imanje najpo-

znatijeg hrvatskog bana. Nakon obilaska, uslijedio je ručak u obližnjem restoranu.

Posljednji dio terenske radionice uslijedio je posjetom u trgovački centar „West Gate“, najveći takvog formata u Europskoj uniji. Ondje nam je upravitelj Centra predstavio načine kako se grade trgovački centri i koji su sve procesi vezani uz taj zahtjevan pothvat te je objasnio kako sami centri posluju. Nakon tog posjeta, sudionici su nazad krenuli prema zaprešićkom Kolodvoru, gdje su sjeli na povratni vlak za Zagreb. Svi sudionici, kao i stručna pratnja izrazili su zadovoljstvo sa samom izvedbom terenske radionice te je ona u potpunosti održana bez ikakvih poteškoća.

1: Grupna fotografija sudionika ispred Muzeja „Matija Skurijeni“ Izvor: Lorena Međimurec, 2022

MMK 4.

UVOD

Sl. 2: Vizualni identitet terenske radionice

Sl. 3: Grupna fotografija sudionika na grobnici bana Josipa Jelačića Izvor: Lorena Međimurec, 2022

Prošle godine KSG je organizirao 4. MMK. Međunarodni multidisciplinarni kongres najveći je i najkompleksniji stručni događaj u organizaciji naše udruge te ima iznimnu vrijednost za organizatore i sudionike zbog iskustva koje pruža, prilika za učenje i umrežavanje – općenito, proširivanje svog stručnog vidokruga izvan okvira u koji nas smješta fakultetska rutina. Posljednji kongres održan je u studenome 2019. godine. Svima poznati događaji početkom 2020. u začetku su prekinuli planove za idući kongres, a i naredne godine nesigurnost oko budućnosti učinila je da 4. MMK, kao i mnogi drugi projekti, bude stavljen na čeka-

nje. Taj se zastoj pokazao potencijalno pogubnim, jer je za uspješnu realizaciju kongresa potrebno da u nju budu uključeni ljudi s prethodnim iskustvom u organizaciji ovakvog događaja, a protok vremena prijetio je time da organizatori Depopulacijskog momentuma diplomiraju i rasprše se po svijetu, bez da na nas mlađe prenesu svoj know-how. Zato je Malo vijeće krajem 2021. odlučilo oformiti orgateam i pokrenuti organizaciju 4. MMK.

Kao prvi korak u pripremi kongresa, organizatori 3. MMK održali su izlaganje o svojem iskustvu. Prisutni su bili svi KSG-ovci zainteresirani za sudjelovanje u novom orgateamu. Iako smo svi otprije znali da je organizacija kongresa zahtjevan posao,

Sl. : Organizacijski tim

Sl.

nakon ove radionice cijeli koncept postao nam je manje strašnim. Dobili smo „nacrt“ koji nam je pokazao koje glavne korake treba slijediti i koje greške treba izbjeći. Dobili smo i ideju o preprekama koje bi nas mogle čekati, što nam je dalo priliku da na vrijeme planiramo kako ih zaobići. Drugi korak bio je brainstorming – kroz narednih par sastanaka povela se vrlo živahna rasprava o tome kako će naš kongres izgledati. Pričali smo o temama kojima bismo se željeli baviti; o područjima geografije koja nas zanimaju, a koje su interesantne studentima, važne za širu zajednicu i značajne društvo u cjelini. Kroz raspravu smo zaključili da naše teme konvergiraju širokom znanstvenom i stručnom području koje nastoji ublažiti neravnoteže u stupnju razvijenosti različitih dijelova teritorija: području regionalnog razvoja. Primijetili smo da je ova tema višestruko prikladna za naš kongres: po svojoj prirodi je interdisciplinarna, za nju postoji velik interes u Hrvatskoj, a geografi, kroz svoj

pristup temeljen na mjestu i prostoru, mogu dati itekako važan doprinos mnogim aspektima te diskusije. Europska unija joj pridaje veliku važnost, što se odražava i u raspodjeli sredstava iz EU fondova. Sve više geografa radi u tom području, koje visoko vrednuje interdisciplinarnost. Konačno, znamo da geografi dolaze iz svih krajeva naše zemlje te bi voljeli u svom profesionalnom radu primijeniti vlastito znanje i stručnost radi napretka svojih zajednica, zbog čega je interes mnogih geografa za regionalni razvoj i osobne prirode. Kao idući korak valjalo je razmisliti o tome kako brojne pojedinačne i višestruko međupovezane teme raspodijeliti u par sekcija, koje će činiti „kostur“ kongresa, te se dogovoriti o nazivu 4. MMK-a. U ovome su nam od velike pomoći bili savjeti profesora s Geografskog odsjeka, osobito prof. Lukića. Odlučili smo da ovogodišnji kongres bude dvodnevni i bez terena – dakle, manjeg opsega. No nastojali smo se pobrinuti da usprkos tome ne pate sadržajnost i

kvaliteta kongresa te se odlučili za određene iskorake. Jako nam se svidio koncept s 2. MMK, koji je u svom programu sadržavao kratak događaj zvan „Kava & karijera“, pa smo ga odlučili proširiti i učiniti puno važnijim dijelom našeg kongresa. Još jedna novina u odnosu na prethodni bio je dizajn – odlučili smo razviti vizualni identitet i osobito se potruditi da pripremimo kvalitetne tiskane materijale, za što smo vjerovali da će podići profesionalni dojam kongresa. Nakon ove nadasve zabavne i kreativne faze, nastupilo je vrijeme da počnemo provoditi naše ideje u djelo. Prijavili smo se na uobičajene natječaje studentskih zborova PMF-a i Sveučilišta. Naučivši od prošlih grešaka, rezervirali smo prostor u Kinu Forum na Savi mnogo mjeseci unaprijed. U to je vrijeme došlo do izmjene postave, jer je odlučeno da će EGEA Zagreb organizirati EMRC 2023. godine, pa je polovica zainteresiranih članova

premještena na orgateam tog kongresa, što se zapravo nije pokazalo kao problem jer je manji broj organizatora omogućio fokusiraniji rad. Do kraja akademske godine konačno smo podijelili uloge, odnosno rasporedili sve članove po timovima i sekcijama te pronašli dizajnerice za vizualni identitet kongresa. Uslijedila je ljetna stanka, tijekom koje je rad na pripremi 4. MMK bio sveden na minimum dok su svi studenti radili, putovali i odmarali se. Kad se većina organizatora vratila u Zagreb na početku nove akademske godine, ostalo je svega sedam tjedana do predviđenog datuma kongresa, tijekom kojih se morao obaviti velik posao: pokrenuti promociju na društvenim mrežama, raspisati poziv za izlagače i sudionike, pronaći i pozvati paneliste te prikupiti financijska sredstva od sponzora. Predviđeni troškovi bili su visoki, prikupljenog novca malo, a sat je otkucavao. Trebalo se žestoko baciti na posao. Tijekom tih nekoliko tjedana intenzivno smo radili: sastavljali liste, sastavljali tekstove za objave i mailove, revidirali liste, slali (doslovno!) tisuće mailova, objavljivali postove na facebooku, instagramu i webu, koordinirali s dizajnericama, lijepili plakate. Sastajali smo se svaki tjedan. Marljiv rad polako je počeo pokazivati rezultate; gledali smo kao sve više i više sponzora potvrdno odgovara na mailove, kako panelisti potvrđuju, sažeci izlaganja pristižu, prijave se pune. Nervozno iščekivanje preraslo je u oduševljenje. Posljednji tjedan prije kongresa u žustrom su se raspoloženju vršile posljednje pripreme. Auti su prevozili robu preko cijelog Zagreba, tiskani materijali i pokloni sponzora okupljani su na Savi, smještaj za strane sudionike je dogovoren... Nakon mjeseci i mjeseci, nastupio je dugo iščekivani vikend.

Sl. 4: Kava i karijera

PRVI DAN

Prvi dan kongresa započeo je svečanim otvaranjem na kojem su uvodne govore redom održali: Lucijan Černelić, glavni koordinator kongresa, Matija Lasić, predsjednica Kluba studenata geografije, prof. dr. sc. Nenad Buzjak, pročelnik geografskog odsjeka PMF-a, prof. dr. sc. Mirko Planinić, dekan PMF-a, Nikola Petković iz Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategijsko planiranje Grada Zagreba te Ivan Bota iz Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije. Nakon uvodnih govora uslijedilo je vrlo inspirativno uvodno predavanje prof. dr. sc. Aleksandra Lukića pod nazivom O konceptu dobrih mjesta (good places) i regionalnom razvoju Poslije uvodnog programa došlo je vrijeme za prvu sekciju pod nazivom Obala, otoci i zaleđe. Naglasak sekcije bio je na proučavanju specifičnosti svakog pojedinog pojasa s ciljem boljeg razumije-

vanja problema i procesa koji se pojavljuju na tim područjima. Poseban fokus bio je i na dva procesa izrazito specifična za taj prostor – litoralizaciji i sezonalnosti. Osim toga, nastojalo se na temelju shvaćanja demografskih, gospodarskih, društvenih i ekoloških procesa predložiti potencijalne mjere za budući razvoj obale, otoka i zaleđa. Na sekciji smo čuli ukupno četiri izlaganja koja su obuhvatila sve segmente promatranog područja. Prvo izlaganje mag. geogr. Teodora Macana pod nazivom Turizam kao „kočnica“ razvoja Istre dalo je dobar uvid u problematiku suvremenog razvoja turizma, kako na obali, tako i u unutrašnjosti Istre. Uslijedila su predavanja mag. geogr. Andrije Mišetića pod nazivom Razvojne perspektive Općine Postira i mag. geogr. Magdalene Makar s temom Geografski aspekt razvoja Pašmana i Ugljana uslijed povezivanja mostom s kopnom. Na taj način dobili smo uvid u razvojne procese na našim otocima, a posebno je istaknuta važnost prometa u kon-

tekstu regionalnog razvoja. Da je promet uistinu važan faktor, potvrdila nam je četvrta izlagačica bacc. geogr. Gabriela Varvodić koja se s temom

Utjecaj prometa na geografska obilježja Grada Trilja usmjerila na razvojnu problematiku prostora Dalmatinske zagore.

Sekcija je završena kvalitetnom raspravom kojoj su izuzetan doprinos dale tri panelistice: dr. sc. Marina Blagaić Bergman s Instituta za etnologiju i folkloristiku te udruge Anatomija otoka, dr. sc. Petra Radeljak Kaufmann s Geografskog odjeka Prirodoslovno - matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te dipl. ing. arh. Josipa Slaviček iz udruge Anatomija otoka. Moderatori sekcije bili su Šime

Vukman i Pavel Gulin Zrnić.

Nakon pauze za ručak uslijedila je “Kava i karijera“, događaj u kojemu je studentima bila pružena prilika da se upoznaju s radom 11 tvrtki, udruga ili

institucija: Apsolon, Ernst & Young, GDI, Grad Zagreb-GEOS, Hidrocibalae, Libusoft, ODRAZ, Pileus, Place2go, SAFU, Smartaqua. Organizacije su to iz područja prostornog planiranja, regionalnog razvoja, zaštite okoliša, geografskih informacijskih sustava te fondova Europske unije. Sudionici kongresa imali su mogućnost razgovarati s predstavnicima relevantnih organizacija, a podijeljen je i velik broj promotivnog materijala.

Tako umreženi i odmoreni, krenuli smo u drugu sekciju – Kontinentalna Hrvatska. U sekciji smo istražili i utvrdili neke od ključnih razvojnih potencijala i izazova urbano-ruralnog mozaika izvan direktnog utjecaja obalnih procesa. Velika je pozornost bila usmjerena na koncept ruralnog razvoja, budući da poljoprivreda i ruralna područja imaju ključnu ulogu za očuvanje i poboljšanje ekosustava, proizvodnju hrane, borbu protiv klimatskih promjena i sl. O konceptu endogenog ruralnog razvoja i LEADER programa, u čijem su fokusu lokalni dionici koji sami određuju svoj razvoj i pokreću razvojne inicijative, čuli smo od studentice Patricije Velečki. Osim toga, predstavljena je inicijativa revitalizacije seoskih škola Ilije Lazića, dipl. geografa-turizmologa s Geografskog fakulteta u Beogradu. Na regionalnoj razini, veliku važnost za ravnomjeran razvoj imaju razvojne agencije, a rad agencije u Sisačko-moslavačkoj županiji predstavila je mag.geogr. Anđela Knez. Ivan Majstorić, mag. geogr. i bacc. oec. analizirao je nadregionalni projekt Slavonija, Baranja i Srijem u kontekstu depopulacije. Projekt je to pokrenut 2017. godine, s ciljem kreiranja i financiranja razvojnih projekata na području pet slavonskih županija, kojim se nastoji umanjiti negativne posljedice sve manjeg broja stanovnika na istoku Hrvatske. Nakon izlaganja studenata i mladih istraživača

Sl. 7: Četvrto izlaganje

Sl. 5: Prvo izlaganje

Sl. 6: Drugo izlaganje

uslijedila je kvalitetna panel rasprava koju je moderirao Jan Szabo. Stručnjaci koji su sudjelovali u raspravi i doprinijeli svojim znanjem i iskustvom, a posebno praktičnim i životnim primjerima su izv. prof. dr. sc. Jelena Lončar s geografskog odsjeka PMF-a, izv. prof. dr. sc. Nataša Bokan s Agronomski fakulteta te bacc. ing. techn. aliment Josip Glavačević, voditelj LAG-a Slavonska ravnica.

& ŠIME VUKMAN JAN SZABO

DRUGI DAN

Nakon vrlo ispunjenog prvog dana kongresa drugi je započeo otvaranjem treće sekcije Gradske regije, pod vodstvom Danijela Bačana. U sekciji je naglasak bio na strateškom planiranju kao i aktualnim problemima i potencijalima razvoja gradskih regija cijele Hrvatske.

Sekcija se sastojala od četiriju vrlo informativnih izlaganja redom kolega s našeg geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu. Kolega Paolo Dugandžić svojom je prezentacijom Funkcionalna klasifikacija Hrvatskih upravnih gradova započeo treću sekciju. Uslijedilo je izlaganje Frana Fabera i Dennija Kunjasa Suvremena dinamika razvoja Zagrebačke gradske regije objasnivši pojmove poput satelitizacije i suburbanizacije u kontekstu Grada Zagreba. Izlaganje Korane Komar, Gravitacijsko područje grada Zaboka pokazalo je kako i zašto Zabok svojom gravitacijskom snagom privlači stanovništvo s područja šireg od čitave Krapinsko-zagorske županije. Posljednjim izlaganjem s temom Razvoj glavnih biciklističkih ruta u Gradu zagrebu kolega Marko Marušić objasnio je koje su to najefikasnije biciklističke rute u Gradu Zagrebu koje bi svojim razvojem unaprijedile prometom zagušeni glavni grad. Sekcija je okrunjena panel raspravom koju su činili dr. sc. Irena Matković iz Gradskog ureda za gospodarstvo, ekološku održivost i strategij-

Sl. 9: Panelisti drugog dijela

Sl. 10: Pauza za ručak

Sl. 8: Panelisti prvog dijela

sko planiranje Grada Zagreba, Marko Ercegović iz

Udruge gradova u RH i National URBACT Pointa, te gradonačelnik Svete Nedelje Dario Zurovec. Posljednja sekcija ujedno je bila i jedina međunarodna, naslova Levers of development (Poluge razvoja). Težište sekcije bilo je na pronalaženju idealnih metoda, mjera i politika razvoja koje adekvatnom primjenom stvaraju pozitivnu promjenu kako u prostoru tako i u društvu. Unatoč tome što je jezik sekcije bio engleski, svi izlagači stigli su ih Hrvatske. Završnu je sekciju kongresa svojim izlaganjem otpočeo asistent mag.geogr. Ivan Šišak prezentacijom Services of general interest: From theoretical approach to application in regional planning koja je bila kamen temeljac daljnje rasprave. Drugim izlaganjem dobili smo uvid u kohezijsku politiku temom Cohesion policy: term, challenges and perspective of Vukovar-Srijem county koju je obradila Katarina Benić. Primjer kako možemo djelovati kao proaktivni akteri u društvu dala nam je univ. bacc. turism. cult. Paula Bolfan iz organizacije Pokret otoka, prezentacijom Energy transition of Croatian islands: Zadar archipelago. Završno izlaganje probudilo je maštu auditoriju

gotovo znanstveno-fantastičnim idejama koje su nikle iz Osiječkog trija sastava: Magdalena Runje, Ana Vračević i Martina Žagar koje su predstavile Project +++.

Uslijedila je panel rasprava koja je iznjedrila potencijalna rješenja u regionalnom razvoju o kojima se nastavilo razglabati i nakon službenog razgovora. Raspravu su svojim znanjem i iskustvom obogatili dr.sc. Marijana Sumpor, konzultantica za scenario i strateško planiranje i evaluacije, dr. Simon Kušar s geografskog odsjeka Sveučilišta u Ljubljani, Slaven Kliček iz glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku i Tomislav Belovari iz Ministarstva regionalnog razvoja i EU fondova. Moderatori sekcije bili su Marko Perak i Bruno Novotny. Svečanim zatvaranjem kongresa glavni je koordinator Lucijan Černelić svim sudionicima predstavio kompletan organizacijski tim 4.MMK te svih uputio u posljednje gnijezdo ovoga kongresa, afterparty u caffe baru Žabac koji je svima došao kao dobra doza zabave nakon vrlo edukativno aktivnog vikenda.

BRUNO NOVOTNY

ZAKLJUČAK

Na temelju komentara sudionika možemo bez lažne skromnosti reći kako je i ovaj kongres polučio veliki uspjeh. Interes studenata geografije bio je velik, sudionici su došli iz čak osam različitih država, izlaganja su bila zanimljiva i raznovrsna, panelisti su bili stručni i multidisciplinarni, Kava & karijera ocijenjena je vrlo korisnom, vizualni identitet hvaljen. Kao organizatorima, najveću su nam radost donosile pohvale na račun dobre organizacije i glatke provedbe kongresa. Bilo je i kritika, koje su se uglavnom odnosile na izostanak terenskog dijela i preveliku zastupljenost geografa među izlagačima. Ali na greškama se uči; mlađi članovi organizacije ovog kongresa biti će predvodnici sljedećeg i iskoristiti sve svoje iskustvo kako bi 5. MMK bio još uspješniji. Kao glavni koordinator, iznimno sam ponosan na organizatore. Samo oni znaju koliko je truda i zalaganja iza kulisa i u mjesecima prije kongresa bilo potrebno da ta dva dana prođu glatko i ugodno. Također, moram zahvaliti svim institucijama i tvrtkama koje su podržale MMK deklarativno ili materijalno, bilo novcem ili donacijom svojih proizvoda. Veoma nas je obradovalo što toliko velik broj javnih tijela i privatnih tvrtki prepoznaje važnost studentskih projekata poput našeg. Osobito bih istaknuo Geografski odsjek, koji je spremno podržao 4. MMK i deklarativno i financijski, a uz to su mnogi njegovi djelatnici, naši profesori i asistenti, doprinijeli stručnom sadržaju kongresa sudjelovanjem na panelima i izlaganjima te brojnim konstruktivnim komentarima i savjetima. Konačno, toplo zahvaljujemo svim panelistima, izlagačima, volonterima, predstavnicima na Kavi & karijeri i sudionicima koji su svojim sudjelovanjem zapravo stvorili ovaj kongres.

Sl. 12: Publika

Sl. 11: Publika

Motivacijski vikend 2022.

Daruvar

PAULA PROLOŠČIĆ

Studenti geografskog odsjeka PMF-a u Zagrebu 5. i 6.11., s namjerom boljeg upoznavanja samog centra kontinentalne Hrvatske, zaputili su se prema Daruvaru. Put pod nazivom „Baština Zapadne Slavonije“ za vrijeme kojeg smo posjetili Lipik, Pakrac i Daruvar organizirao je Klub Studenata Geografije, a sudjelovalo je 70ak studenata sa svih godina. U ta dva dana, studenti su obišli lipičku ergelu te sam Lipik, Pakrac i Daruvar. Cilj ovog putovanja, uz proširivanje znanja i stjecanja novih iskustva, je međusobno zbližavanje studenata i brucoša što se postiže već duži niz godina. U subotu, 5.11. u jutarnjim satima započelo je naše putovanje. Prva stanica bila je Državna ergela Lipik koja je osnovana 1843. godine, a izgradnju ergele potaknuo je grof Izidor pl. Janković izgradivši prve štale za konje. Tek 1938. Lipik je dobilo status Državne ergele te danas broji 60 konja lipicanaca. Ergelu smo obišli uz stručno vodstvo i saznali puno toga o samoj brizi konja i o povijesti ergele koja je teško stradala za vrijeme domovinskog rata. Nakon posjeta ergeli uputili smo se prema centru Lipika. Ovaj grad poznat je po svojim toplicama i geotermalnim izvorima, a jedno od mjesnih lokaliteta koje smo posjetili bilo je upravo Antunovo vrelo. Antunovo vrelo smješteno je u parku koji okružuje toplice, a na tom prostoru je stoljećima izvirala voda. Prvi zapisi o Lipiku iz 1517. govore o ljekovitim lipičkim vrelima no do građenja prve bušotine dolazi u 19. stoljeću. Prvi arteški bunar izbušen je ručno 1870. godine do dubine od 235 metara sa temperaturom vode od 64°C. to je ila jedn od prvih bušotina termomineralne vode u ovom dijelu Europe. Iznad izvora izgrađen je paviljon sa četiri slavine iz kojih teče ljekovita voda, a izvor je dobio ime po Antunu Knollu koji je prije bio vlasnik toga parka. Izvori mineralne vode iskorištavaju se i za proizvodnju pića koje

možemo pronaći na policama lokalnih trgovina, pića proizvodi Lipički Studenac a poznata su pod nazivom Studenac, Studena, Deit...

Nakon kratkog obilaska znamenitosti došlo je vrijeme za pauzu nakon koje su usljedile tradicionalne orijentacijske igre. Posjećujući manje lokalitete Lipika studenti su uvježbali još jednom svoje sposobnosti snalaženja u prostoru, obišli širi centar grada te se pritom dobro zabavili. Pojet Lipiku priveli smo kraju u večernjim satima te se zaputili prema planinarskom domu Omanovac gdje se druženje nastavilo uz hranu i piće do kasno u noć. Preostalo je još samo posjetiti Pakrac i Daruvar. U nedjelju nakon buđenja i doručka, svratili smo u Pakrac, u grad poznat po prvoj hrvatskoj kovnici. U Pakracu je, u prvoj polovici 13. stoljeća, prvi puta u Hrvatskoj bio kovan novac na kojem se nalazio simbol kune u trku kojeg i danas nalazimo na kovanicama. Nedaleko centra nalazi se i dvorac bruna Trenka koji nažalost stoji zapušten. Dvorac je kroz povijest funkcionirao i kao vojarna, nakon

toga jedno vrijeme i kao bolnica, pa na kraju kao školska ustanova da bi danas stojao potpuno neiskorišten. Zadnja postaja u Pakracu bila nam je trg bana Josipa Jelačića koji je okružen sa javnim ustanovama, a jedna od najupečatljivijih je takozvana Stara vijećnica koja se smatra najstarijim objektom u Pakracu a datira iz 1771. godine. Nedaleko Pakraca nalazi se špilja Trbušnjak, koju nažalost nismo mogli posjetiti, a koja sa svojih 200 i više metara nadmašuje Uviraljku koja se smatrala najduljom špiljom u Slavoniji. Na trgu Pakraca odvojili smo vrijeme za malu pauzu za kavu nakon koje smo hitro krenuli putem Daruvara.

Naša zadnja stanica je grad Daruvar, grad pozat po proizvodnji piva, geotrmalnim izvorima i dvorcu grofa Jankovića. Po dolasku u centar grada prvo smo svratili do pivovare Daruvar koja u gradu postoji od 1840. godine, a izgrađena je na poticaj

Sl. 2: KSG ispred Ginko bilobe u Daruvaru

Sl. 1: Lipicanci, Državna ergela Lipik

Sl. 3: KSG ispred Daruvarskih toplica, pored Antunovog vrela u Daruvaru

grofa Jankovića te se i dan danas nalazi na istom mjestu kao i nekada. Pivovara ima dugu tradiciju proizvodnje piva, usprko tome što je često mijenjala vlasnika, receptura i tradicija proizvodnje piva ostala je uvijek ista. Piva proizvedena u pivovari, osim što se odlikuju velikom kvalitetom, rade se prema tradicionalnoj češkoj recepturi, a najpoznatije je Staročeško pivo. Na par minuta hoda od pivovare nalaze se i Daruvarske toplice. Kod toplica obišli smo izvor tople mineralne vode te se ugrijali kod Ivanovog vrela.

Iznimnu važnost u razvoju Daruvara i okolice ima grof Janković čiji se dvorac nalazi upravo u samom sreduštu Daruvara. Dvorac je izgrađen u 18. stoljeću i danas spada u prvu kategoriju zaštićenih spomenika kulture Republike Hrvatske. Barokni

dvorac sagrađen u obliku slova U predivno je uređen kako iznutra tako i izvana, a nakon Trgovišće Daruvar 1919. otkupljuje dvorac od Hrvatske poljodjelske banke i mjenja mu funkciju u svrhu obrazovanja sve do 2004. godine. U uređenom perivoju, odmah nasuprot glavnog ulaza, nalazi se najstariji živući primjerak Ginka Bilobe u Hrvatskoj sa promjerom debla od sedam metara. Stablo je 1967. godine zaštićeno.

Ovime smo završili naše dvodnevno upoznavanje slavonskih gradova i njihove kulturne baštine. Brucoše smo nakraju upoznali sa samim fakultetom i Klubom studenata te ih potakli na aktivnije sudjelovanje u svim nadolazećim događanjima. U Zagreb smo se vratili u večernjim satima.

meridijan 16°E