Broj04 by Klub studenata geografije Zagreb

16. M M IO IM

Poštovano čitateljstvo, eto, pred vam a je još jedan b r o j' 16. meridijana', što znači da se tradicija redovitog izlaženja nastavlja - da idemo dalje, na obostrano zadovoljstvo. Zahvaljujući nešto boljoj financijskoj situaciji, '16.m eridijan' je ove godine nešto drugačijeg, vjerujem o boljeg izgleda, t.j., izlazi iz prave tiskare i u nešto većem broju primjeraka (po našem mišljenju još uvijek nedovoljnom ).

list t la ii s tB lm ti g g iin flje broj: 4 ISSN : 1333-8676 Zagreb, prosinac 2002.godine izdavač: KSub studenata geografije Zagreb Geografski odsjek PMF-a M arulićev trg 19/3 HR-10000 Zagreb, Hrvatska http://hpd.botanic.hr/geo/egea-zagreb e-mail: ksgzagreb@hotmail.com

Z a vas smo u ovom broju pripremili uobičajene aktualnosti s Geografskog odsjeka, s posebnim osvrtom na terenske

tel.: + 385 1 4895 452 fax: + 385 1 4895 440

nastave, za koje mislimo da predstavljaju jedan od najvećih problema u nastavi na Odsjeku, le m u broja upotpunjavaju članci kolega iz Europe, u kojima opisuju organizaciju terenskih nastava na svojim sveučilištima. Potom ćem o vas upoznati s brojnim Klupskim aktivnostima, koje su se odvijale u zadnjih godinu dana - da se vidi što su studenti sve radili i u čem u sudjelovali: od kongresa u Fužinam a

uredništvo: Denis Cerić (glavni urednik) Lovro Skračić Jeronim Cimperšak Žigrović za 1 6.meridijan' pišu: H rvatska Aleksandar Lukić

ostatak Europe

Božica Horvat

Almina Hurić (Sarajevo, BiH)

Danijel Barković

Anton Bukša (Sarajevo, BiH)

Denis Cerić

Eva-Charlotte Voigt (Innsbruck, Austrija)

Filip Vujasinović

Igor Miščević (Beograd, Srbija i Crna Gora)

Frane Krpan

Irmajanauskaite (Vilnius, Litva)

Irena Lučić

Joanna Markowska (Warszawa, Poljska)

nastaviti, a novom uredništvu želimo puno uspjeha, još

Ivo Turk

Kristjan Parnamagi (Tartu, Estonija)

bolji i brojniji '1 6 .meridijan' broj 5.

Josipa Kolega

i Dijonu, m eđunarodnih razm jena, studentske terenske nastave na M ljetu, pa sve do uspona na Triglav. Pred kraj, zanimljivi i stručni putopisi iz širokog svijeta. T o bi bile glavne crte ovog '1 6 .meridijana', uglavnom (čitajte između redova). N adam o se da smo vas zainteresirali za posjet nekim krajevima spomenutim u časopisu i sudjelovanje u nekim aktivnostima Kluba (posebno mlađe generacije studija). Također, vjerujem o da će se tradicija kontinuiranog izlaženja ovog časopisa i

UREDNIŠTVO

Jurica Čiček Objavljene fotografije i prilozi su vlasništvo pisaca članaka (u suprotnom je naveden izvor)

Lovro Skračić Marija Jovanović

Članci i fotografije za '16.meridijan1nisu honorirani. NAJLJEPŠE SE ZAH VALJU JEM O AUTO RIM A !!!

Marijana Bursać

Prijevod svih stranih članaka: Denis Cerić

M ihaela Mesarić

Grafička priprema: SHORTCUT, 01/29 22 924 01/29 22 925 shortcut@net.hr Naslovnica: otok Sv. Marija, NP M ljet

Nikola Šoić

Lejla Drinjaković (Sarajevo, BiH) Lina Blinstrubaite (Vilnius, Litva) Luis Scares (Lisbon, Portugal) Luka Šporar (Ljubljana, Slovenija) Martin Barthel (Berlin, Njemačka)

Marin Cvitanović Meliha Čampara (Sarajevo, BiH) Monica Cliveti (Cluj Napoca, Rumunjska)

Časopis izlazi uz pomoć: Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu; Prirodoslovnomatematičkog fakulteta i Geografskog odsjeka PMF-a.

Petra Buterin SuzanaJurišević Tomislav Šegota Vedran Berlan Vid Jakša Opačić

■ STUD EN T S K IB Z B O R B S V EU Č ILIŠT A U«ZA O REBU

Časopis izlazi jednom godišnje i besplatan je za članove Kluba studenata geografije Zagreb

Vlatka Prević

Nikos Kolios (Mytilene, Grčka) Nina Sega (Ljubljana, Slovenija) Piotr Angiel (Warszawa, Poljska) Primož Pipan (Ljubljana, Slovenija) Rok Godec (Ljubljana, Slovenija) Stefan Fritz (Amsterdam, Nizozemska)

Zoran Curić

Tajan Trobec (Ljubljana, Slovenija)

Željko Baksa

Vera Varanda (Aix-Marseille, Francuska)

Željko Mlatković

Willem dejoode (Utrecht, Nizozemska)

SA D R Ž A J^ STUDlj GEOGRAFIJE S GEOGRAFSKOG ODSJEKA Statistike Riječ pročelnika... Studentska anketa o nastavnicima - reakcija Dobio sam ocjenu! Koju? - Ne znam ni sam! ANKETE O NASTAVI NA GO 2001 ./2Q02. TERENSKE NASTAVE Tema broja: terenske nastave Kako to rade kod nas... Rezultati ankete o terenskim nastavama Kako to rade vani... GEOWEB Geografijazageografe ...and everybody go surfin'...surfin' www... GEO-OPREMA

KSG EGEA

4 4 5 6

7 7 10 10 10

14 17 22 22

Sve što ste htjeli znati o KSG-u Zagreb (a i više!) 23 EGtA - European Geography Association for students and young geographers

AKTIVNOSTI KONGRESI 26 Fužine 26 Dijon 36 Geografi na Mljetu 38 Motivacijski vikend? A što je to točno motivacija....? 41 Daruvarčani u šoku! 42 Zagrepčani na Triglavu! 43 Beogradski geografski doček 43 STUDENTSKE RAZMJENE 44 Četiri luda dana lude Slovenije 44 Razmjena kroz oči Slovenaca 46 Vraćam se tebi, Zagreba moj 48 Bosna u 4 dana - posjet kolegama 49 u Sarajevu ili: Alo ba, ša ima? Nebo nad Berlinom... 51 Samo put na jug 53

PUTOPISI KAPELSKI PLANINARSKI PUT Sjeverozapadna Poljska - postgsacijalni prostor bogate prošlosti Tunis Australija očima geografa

54 56 58 63

ZANIMLJIVOSTI Statistika sela Plaćeni oglas Euro-English: novi jezik za nove integracije Kako prosječan Amerikanac vidi svijet...? Ho-ho-ho!!??!

66 66 66 67 67

1B. MtHIOUMi I

STATISTIKE Rezultati razredbenog postupka na Geografskom odsjeku PMF-a 2002. godine {312 prijavljenih pristupnika - 78 slobodnih mjesta)

P rijavljeni pristupnici i broj siobodnih mjesta na razredbenim postupcim a 2001. i 20Q2.godine za smjerove prof.geografije, prof.geo-geo i prof.geo-pov

nije pristupilo

ispod praga

(W3t.

ispod praga mat.

ispod praga

i nonn.

neon.

izvor: Geografski odsjek PMF-a i Dekanat PMF-a

više od

701-800

800 bod.

bod.

601-700 bod.

501-600 bod.

401-500 bod.

301^00 bod.

225-300 bod.

ostvareni rezultati na razredbenom postupku

izvor: Geografski odsjek PMF-a

Profesori geografije diplomirali u ak. god. 1997/98 ... 1999/00

8* _o ■3 ¡3

srednja ocjena

trajanje studija

izvor: Dekanat PMF-a

Profesori geografije diplomirali u ak. god. 1997/98... 1999/00

5,0 • o °

4.5-

°, °0 ]o ° ° ° g 08 0 B1 4,0ci

° 0

0° o & 0 50q QP Oo c °0 8G 0 3,5 ■ -o ž-1 l-<p-o0T o cPcö?0 °oO 8 0 3,00

2.5-

°° o 0 o

t — s— ,— l— |— ,— |— i— |— i— |— |— |— i— i— r 8

god

izvor: Dekanat PMF-a

16. IM M M M

s geografskog odsjeka

STUBU GEOGRAFIJE

RIJEČ PROČELNIKA Doc.dr.sc. Zoran Curić v.d. pročelnika Geografskog odsjeka

Poštovane kolegice i kolege, Sa zadovoljstvom sam prihvatio

smjera, odvija se u dvije

i susjednih zem alja. Na skupu je

zamolbu uredništva 16. M ER ID IJA N A

predavaonice. Uvjeti u kojima rade

bilo oko 40 referata, a odrađen je i

da Vam se obratim na početku nove akademske godine. Odm ah moram

Vaši nastavnici, a osobito suradnici ne

terenski izlazak na prostoru Turopolja,

odgovaraju radnim uvjetim a kakvi bi

naglasiti da novo vodstvo Geografskog

trebali biti na početku 21 .stoljeća, lako

Banovine, Korduna, Žum beračke gore i Sam oborskoga gorja.

odsjeka kao i svi Vaši nastavnici i

je u planu izgradnja nove zgrade

suradnici podržavaju aktivnosti Kluba

geografije u sklopu cam pusa na

studenata geografije i podupiru ih u

Horvatovcu, dok se to ne dogodi nužno

Klubom studenata geografije i Zavodom

skladu sa svojim mogućnostima.

je širenje Odsjeka na trenutnoj lokaciji

za unapređenje školstva Ministarstva

Geografski odsjek PMF-a zajedno s Hrvatskim geografskim društvom.

Sigurno ste prim ijetili pozitivne

uz prim jereno uređenje drugog kata i

prosvjete i športa organizira

pomake u uređenju prostora našega

potkrovlja zgrade na Marulićevom trgu

Odsjeka koje je započeo prof.dr.sc.

19.

tradicionalni Zim ski seminar geografa koji će se održati u Zagrebu 10. i 11.

Dane Pejnović. Za njegovog mandata

Na početku akademske

povećana je suradnja unutar Odsjeka,

2002./2003. godine Geografski odsjek

ali i između Geografskog odsjeka,

ima 26 nastavnika i suradnika. Među

Hrvatskoga geografskog društva i Kluba

njim a je 5 redovitih profesora, 2

siječnja 2003. Na taj skup pozivamo studentice i studente našega Odsjeka koji se spremaju za nastavnički poziv. Slijedeće 2003. godine navršava

studenata geografije Zagreb. Započeti

izvanredna profesora, 6 docenata, 5

se 120 godina od utem eljenja prve

trend svakako treba nastaviti i u

asistenata, 2 stručna suradnika i 6

budućnosti.

znanstvenih novaka. Znam o li da će

hrvatske katedre za geografiju na tadašnjem zagrebačkom

Napokon, nakon godina čekanja, Geografski je odsjek dobio tražena

većina naših redovitih profesora kroz

M udroslovnom fakultetu. U sklopu

sljedećih nekoliko godina otići u

obilježavanja tog jubileja geografi će

računala za kompjutersku učionicu.

zasluženu mirovinu, nužno je povećati

se okupiti na III. hrvatskom

Odobreno je jedno novo radno mjesto

broj znanstvenih novaka koji će u

geografskom kongresu koji će se krajem

za inform atičara koji će profesionalno

bliskoj budućnosti biti nositelji

rujna 2003. održati u Zadru i okolici.

biti zadužen za umrežavanje i

geografskog nastavnog i znanstveno

informatizaciju našega Odsjeka. Time

istraživačkog rada. Znanstveni se

U organizaciji i realizaciji svih aktivnosti Geografski odsjek je otvoren

bi učinili veliki korak naprijed u kvaliteti

novaci regrutiraju iz redova izvrsnih studenata našega Odsjeka koji su se

punoj suradnji s našim studenticam a i

spremni posvetiti zahtjevnom

studenata geografije.

nastave, ali i u znanstveno-istraživačkom radu kroz primjenu GlS-a. Sigurno ste svjesni d aje prostorna skučenost jedan od najvećih

znanstvenom i nastavnom radu. Brojne su aktivnosti hrvatskih

ograničavajućih faktora prostornog i

geografa planirane u ovoj akademskoj

kadrovskog širenja Odsjeka.

godini. Krajem studenog u Zagrebu se

Cjelokupna geografska nastava za četiri

održao međunarodni znanstveni skup

studijske godine i četiri studijska

Problem i regionalnog razvoja Hrvatske

16. M fM M M

studentima, osobito s Klubom Na kraju svim našim mlađim kolegicama i kolegama, u ime nastavnika i suradnika Geografskog odsjeka, želim uspjeh u studiju.

STUDENTSKA ANKETA O NASTAVNICIMA - REAKCIJA Proi .dr.sc. Tomislav Šcgota, profesor u mirovini U "16-om meridijanu", br. 3/2001-2002. objavljeni su rezultati studentske ankete o uspješnosti nastavnika Geografskog odsjeka PMF-a.

1. Metodologija anketiranja Znamo, anketa nije ni egzaktna ni objektivna metoda istraživanja. Zato je bitno važno koja se pitanja postavljaju, kojoj populaciji, u kojoj fazi studija. Čini mi se da bi se moglo raspravljati o metodologiji anketiranja. U čl. 4 Statuta PMF-a stoji da su djelatnosti fakulteta: a) izvedba sveučilišnih dodiplomskih ZNANSTVENIH studija... U čl. 15 stoji: Geografski je odsjek ustrojen za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja i ZNANOSTI u grani geografija. U čl. 17 stoji: Odsjeci razvijaju ZNANSTVENI... rad. Ni u jednom od 10 kriterija u Legendi studente se ne pita "Kakva je ZNANSTVENA razina predavanja?" A to je sigurno NAJVAŽNIJA KVALIFIKACIJA predavača! _ i'. 4 Statuta stoji da u izvedbu sveučilišnih dodiplomskih ZNANSTVENIH studija spada i ..izdasačka ... djelatnost za POTREBE NASTAVE.’. Prema tome, trebalo je omogućiti vrednovanje onih nastavnika koji pisanjem UDŽBENIKA olakšavaju studij. Poseban je problem “zanimljivost predavanja". Tvrdim da polovicu stuaenata geografije uopće ne zanima studij geografije. Oni su na geografiju - zalutali. To potvrđuje činjenica da više od polovice studenata geografije nikada ne diplomira. Kako takvim studentima učiniti geografiju "zanimljivom"? Sklonost za geografiju ne postiže se "zanimljivim" predavanjima. Ako se nastavnike željelo objektivno ocijeniti onda je trebalo uzeti u obzir radno ISKUSTVO, jer je ono izuzetno važno u didaktičkom radu. Trebalo je uzeti u obzir da li nastavnik predaje kolegij godinu, dvije, tri ili trideset i četiri godine. Iz ankete se vidi da se jednako vrednuju predavanja, vježbe, praktikumi, seminari. To, dakako, nije prihvatljivo. Apsurdno je da su jedne vježbe za 22 mjesta ispred predavanja jednog fundamentalnog kolegija. Da je primjedba ispravna vidi se iz činjenice da su kod vrednovanja rada, odnosno normiranja obveza nastavnika sa strane Fakulteta daleko na prvom mjestu PREDAVANJA FUNDAMENTALNIH KOLEGIJA. Da je predavanje fundamentalnih kolegija najteža obveza potvrđuje činjenica (čl. 74 Statuta) da "Nastavnici mogu nakon svakih šest godina rada uzeti slobodnu studijsku godinu za ZNANSTVENO i STRUČNO usavršavanje." (A studenti u anketi uopće nisu upitani što misle o ZNANSTVENOJ i STRUČNOJ razini nastavnikovih predavanja.) Slobodnu studijsku godinu ne može se dobiti za bilo koje druge oblike nastave koji su u studentskoj anketi izjednačeni s predavanjima. Iz psihologije znamo pravilo da objektivno ocijeniti nastavnikov rad može samo student koji je anketiran PRIJE polaganja ispita (ili reguliranja neke druge obveze). Student koji "padne" na ispitu, ili buntovnički nije zadovoljan

ocjenom sigurno neće objektivno ocijeniti nastavnikove kvalitete. Iz ankete se ne može zaključiti je li udovoljneo ovom zahtjevu.

2. Rezultati studentske ankete Jedan od ciljeva ankete je mogućnost uspoređivanja srodne problematike, pa je potrebna određena "uniformnost". Prema čl. 109 Statuta uspjeh na ispitu izražava se prolaznim ocjenama 5, 4, 3 i 2. Prema čl. 78 nastavnici podliježu provjeri rada. Da bi s se ocjene mogle usporediti, f ocjene 1-10 iz studentske ankete preračunao sam u ocjene 1-5 i aritmetički "zaokružio" kako je uobičajeno na našem Fakultetu. Naime, ocjene poput 3,95 ili 4,05 (pet STOTINKI) nemaju zornu kvantitetu. Budući da se radi o raznim populacijama, da bi se moglo lakše uspoređivati izračunati su postoci. Time smo udovoljili statističkom zahtjevu (I. Pavlić, 1988): "Ako je područje rasipanja vrijednosti obilježja (tj. ocjene, T.S.) dosta veliko onda bismo dobili veliki broj razreda. Pri takvoj grupaciji došle bi do izražaja i najmanje, zapravo sitne i nevažne varijacije obilježja x. Takve varijacije činile bi samo zapreku u uočavanju zakona po kojem su raspoređene vrijednosti obilježja x." Upravo je to učinjeno u studentskoj anketi. Vrednovanje nastavnika, odnosno kolegija, prikazano je brojevima s dvije decimale. Samo 15 STOTINKI jedne | ocjene je dovoljno da se | rangiranje nastavnika pomakne za 6 mjesta. Isto tako, samo 16 STOTINKI je dovoljno da se u rangu "skoči" za 6 mjesta.

Rezultati studentske ankete prikazani su na si. 1. Najveći postotak, 37,8% kolegija ocijenjen je sa dobar. ISTI postotak kolegija (29,7%) dobilo je ocjenu dovoljan i vrlo dobar.

3. Kritika rezultata Problematika o kojoj raspravljamo je izuzetno važna za studente. Primjer 1 (si. 2; N. Zolia, 1978). U jednom ispitnom roku iz jednog predmeta na ispit su pristupila 82 studenta. U ovom slučaju prikazan je i udio nedovoljnih. Upozorimo na činjenicu

da je dovoljan dobilo 24,4% studenata, a vrlo dobar je dobilo samo 11,0%. Primjer 2. Analizirao sam uspjeh studenata geografije na ispitima iz klimatologije (si. 3). U analiziranom razdoblju (od 9.2. 1981. do umirovljenja 1999.) ispitima iz klimatologije sl.2: Pristupnici

pristupio je 1 981 kandidat. (Dio nedovoljnih je u drugom ili trećem pokušaju dobilo prolaznu ocjenu.) Bitno je važna informacija: dovoljan je dobilo 29,7% kandidata, a vrlo dobar samo 13,1%. Nije potrebno dokazivati: Uspjeh ispitanika (ni nastavnika ni studenata) ne podliježe ni normalnoj ni binomnoj distribuciji frekvencija. Grafički prikazi distribucije frekvencija (si. 2 i 3) si.3: Klimatologija

pokazuju da se radi o tzv. DESNOSTRANOJ ASIMETRIJI. (B. Petz, 1985 piše da je ovakva raspodjela frekvencija "TOTALNO ASIMETRIČNA".) iz za k oni t ost i o stohastičkoj raspodjeli frekvencija slijedi zaključak da (si. 1) NIJE MOGUĆE da jednak apsolutni broj, ili jednak postotak nastavnika ili kolegija može imati ocjenu vrlo dobar i dovoljan. Po spomenutoj statističkoj zakonitosti VRLO DOBRIH MORA BITI MNOGO MANJE NEGO DOVOLJNIH. Očito je da bi bilo korisno provesti novu, realniju anketu o uspješnosti rada nastavnika. Literatura Pavlić, I. 1988: Statistička teorija i praksa. Zagreb. Petz, B. 1985: Osnovne statističke metode za nematematičare. Zagreb. Zolia, N. 1978: Praktikum statistike. Zagreb.

- %

ANKETE 0 NASTAVI NA B02001./2002

D O BIO SAM OCJENU! KOJU? - NE ZNAM NI SAM!

ANKETE O NASTAVI NA GO 2001.12002,

Lovro Skračić, apsolvent Poradi obostranog zadovoljstva i profesora, a osobito studenata, te time njihovog kvalitetnijeg odnosa i suradnje ukratko ću upozoriti na par problemčića ili «nezgodacija» s kojima smo se i ja i ostali studenti više puta susretali tijekom studiranja. Na usmenom dijelu ispita nakon ispitivanja kod dosta profesora, ne samo na Geografskom odsjeku, nego i ostali koji su nam predavali, imaju običaj studentu reći: "Dajte indeks". Zatim upišu ocjenu bez da kažu studentu, i pri tom se niti ne pitaju, da li je student zadovoljan s ocjenom, iako možda neki nisu, a neki jesu. Možda neki student želi višu ocjenu pa odluči da će ponovo doći na ispit, jer i na samom ispitu on sazna koliko ustvari zna. Profesor naravno ima pravo vidjeti indeks i identificirati osobu koja je izašla na ispit i to nitko ne dovodi u pitanje, ali se pri gledanju indeksa redovito pregledavaju ocjene prošlih ispita te se na temelju njih donosi predrasuda i na temelju te predrasude ocjena. Na primjer profesor u indeksu vidi dvojke i trojke, pomisli ma što je njega briga - glavno mu je da prođe, eto njemu 2-3, on je sretan prošao je ispit, a meni jedan manje na vratu; ili vidi 45: pa ne mogu mu sad dati 2. E pa neke je studente briga i stalo im je, itekako im je stalo, mada se to ne čini tako na prvi pogled. Tako profesor upiše ocjenu, a nije ju jednostavno promijeniti - nije dovoljan korektor. Jednostavnije od toga je reći 'Kolega, vaš odgovor je za, ili, zaslužili ste: 2, 3,4 ili 5. Jeste li zadovoljni s ocjenom? Ako niste, možete doći ponovo, a ako jeste, molim indeks da vam upišem ocjenu.". "Zadovoljan sam. Izvolite indeks. Hvala. Doviđenja." ili "Nisam zadovoljan. Hvala. Doći ću ponovo na ispit Doviđenja.". Mala stvar, par lijepih riječi, nije teško, a studenti će vam biti zahvalni. U to možete biti sigurni. Da ne bih ostao samo na kritici, postoje profesori koji tako i postupaju i svaka im čast. Studenti to cijene, a ja sam im zahvalan zbog toga. Oni drugi izazivaju negativne emocije. Stoga hvala na razumijevanju i uz najbolje namjere se nadam da ćete uvažiti ovu dobronamjernu primjedbu, na obostrano zadovoljstvo. 1

16. MERIDIJAN

Klub studenata geografije Zagreb Još smo se jednom uvjerili koliko je komplicirano izraditi, pravilno provesti i obraditi anketu, te na samom kraju objaviti njezine rezultate. Prošlo je godinu dana od pionirskog čina provedbe ankete o nastavi na Geografskom odsjeku PMF-a, kojom je Klub studenata geografije Zagreb nastojao ukazati na dobre i loše segmente u organizaciji nastave, odnosno pokušao djelovati na eventualno opće poboljšanje situacije. Studentske ankete ovakvog tipa se uredno provode na mnogim europskim sveučilištima, a njihovi rezultati se shvaćaju različito. Kako bismo još bolje proveli naše istraživanje, ove godine smo se puno više potrudili oko same ankete, lako su pitanja ostala ista kao i prethodne godine, ove godine je više pažnje posvećeno samom načinu provođenja ankete, odnosno dobivanju veće vjerodostojnosti kvantitete, kvalitete, slučajnog uzorka... Stoga smo se dali u potjeru za ukupnim brojem studenata na Geografskom odsjeku u akademskoj 2001 / 02., listama studenata po godinama studija, smjerovima, spolu... Kada smo došli u posjed svih tih lista (hvala gđi.Šikić!), napravili smo liste studenata po godinama studija i spolu, obzirom na studijsku godinu koju su stvarno studenti protekle akademske godine (parcijalni upisi, ponavljanja...). Napravivši te liste, došli smo do podataka da je nastavu Geografskog odsjeka u akademskoj 2001 /02. pratilo 410 studenata kroz četiri studijske godine (97 na prvoj, 120 na drugoj, 88 na trećoj i 105 na četvrtoj godini studija). Za svaku godinu smo odredili ispitivanje 34% populacije, odnosno 34 studenta prve, 41 druge, 30 treće i 36 četvrte godine studija. Naravno, kako bi naš uzorak bio slučajan, odredili smo omjere studenata i studentica na svakoj godini studija, uskladili ga s brojem ispitanika i uvidjeli koliko osoba muškog, a koliko osoba ženskog spola treba ispuniti ankete na svakoj godini studija. Budući da su sada postojale liste studenata svake godine, odvojene po spolovima, izvlačili smo redne brojeve za svaku listu posebno i na taj način dobili slučajni uzorak ispitanika, odnosno jasna imena i prezimena studenata koji bi trebali ispuniti anketu i poslije ostati anonimni. Za svaku godinu je izvučen i određen broj 'rezervi', studenata i studentica koji bi trebali ispuniti ankete u slučaju da se ne dopre do svih 'određenih'. Anketa je provedena tijekom listopada i studenog ove godine, te je

protekla bez većih problema. Naime, na ovaj način je anketu ispunio točno određen broj studenata i studentica koji su pohađali prvu, drugu i treću godinu studija akademske 2001 ./'02. Veći problem je predstavljalo pronalaženje, na listama točno određenih, sadašnjih apsolvenata - studenata i studentica koji su protekle akademske godine, a samim tim i trebali ispuniti anketu o četvrtoj godini studija u akademskoj 2001 ./'02. Od označenih 36 studenata i studentica te njihovih 'rezervi', uspjeli smo skupiti 26, čime je, umjesto određenih 34%, ispitano 25% populacije za tu studijsku godinu. Zbog toga u pitanje jedino dovodimo objavljene rezultate za 4.godinu studija 2001 ./'02., dok ostale smatramo u potpunosti vjerodostojnima, koliko rezultati anketa općenito mogu biti vjerodostojni. U anketama se studenti svake godine studija izjašnjavaju o uspješnosti kolegija Geografskog odsjeka PMF-a, kao i o uspješnosti samih voditelja (profesora i asistenata). Kolegiji i predavači su ocijenjeni po kategorijama: koncepcija kolegija, organizacija predavanja, retorika na predavanju, sudjelovanje s auditorijem, zanimljivost predavanja, upotreba nastavnih sredstava i pomagala, motiviranje studenata, susretljivost i konzultacije, organizacija ispita i objektivnost na ispitima. Kategoriji svakog kolegija, odnosno predavača, studenti su pridružili ocjenu 1-10, pri čemu broj 1 predstavlja najnižu, a broj 10 najvišu ocjenu. Studenti su također zamoljeni da ocjenjuju samo one kolegije koje su protekle akademske godine i slušali, odnosno za koje se smatraju kompetentnima dati ocjenu. Isto tako, kategorije vezane za ispite (organizacija ispita i objektivnost na ispitima) su zamoljeni da ocjenjuju samo oni studenti koji su iste ispite i položili. U dodatnom pitanju, studenti su ocjenom 1-10 izrazili i ukupno zadovoljstvo nastavnom godinom. U nastavku slijede rezultati studentske ankete po godinama studija, a potom popis 15 kolegija koji su ostvarili najbolje rezultate, ukoliko se promatraju sve navedene kategorije zajedno. Također, u nastavku su izdvojeni i oni kolegiji s najvišom prosječnom ocjenom unutar pojedinih kategorija.

ANKETE 0 NASTAVI RIA E02001./2002.

1.godina studija stavke za ocjenjivanje Uvod u geografiju Feieiar Klimatologija Filipčić Vježbe iz klimatologije Filipčić Kartografija Toskić Vježbe iz kartografije Tosfcić Osnove statistike s GGM Vježbe iz OS s GGM IBć

koncepcija kolegija 3,34 (6.95) 6.74 (5.14) 6,08

organizacija predavanja 3.5Q (7.10) 6.94 (4.47) 6,56

retorika na predavanju 5,31 (7.40) 8.29 (5,81) 6,48

sudjelovanje s auditorijem 4.18 (5.65) 6,12 (4,47)....... 6.06

zanimljivost predavanja 4.53 (6.10) 6,62 (5.17) 6.03

upotreba nast. sredsi. i pomag. 3,63 (3.95) 5,91 (5.08) 5,90

motiviranje studenata 3,82 (4,75) 5,41 (3,94) 5,50

susretljivost i konzuHacšie 5.24 (5,30) 6,03 (3.86) 6,26

organizacija ispita 4.92 (4.95) 6,39 (5.86) X

objektivnost na ispitima 4,54 f t !* ) 7,42 (6.19) X

7,32 (7,31) 7.79

7.65 (7,36) 7.76

7.18 (6,28) 7,39

8.18 (7.00) 7,85

7.18 (7.53) 7.82

7,79 (8,23) 8,71

6,88 (6.94) 7,32

7.74 (7.86) 8,00

8,45 (7,83) X

8,19 (8.00) X

8.73 (8.17) 8.39

9,03 (8,64) 8.67

8,97 (6,44) 8,57

8.97 (8.72) 8,51

7.76 (7,81) 7.48

7.56 (7,20) 7,53

8.27 (7,89) 8,15

9,52 (8.14) 9,00

9.20 (7.97) X

8.77 (8.20) X

* brojke u zagradama predstavljaju ocjene dobivene prošlogodišnjom studentskom anketom o akademskoj godini 2000./'01.

2,godina studija stavke za ocjenjivanje iotesij i predavač -Sdrogeografiia Orešlć i "Tittlfcum iz hiđrogeografije :

iz hidrogeograf.je 3=C£nc=rfo!OQiša

—-sSiiuirn iz aeomarfoiogije raasa iz geomoitoiogtje i-=SŠ iz geomorfologije u^ć Dessageograíija im sc iz đemo-oeografije Ssšč ¿ 5-išoffska geografija «rs-Bfeiiš 1 S e se a r iz historijske geogr. ! FSs-Bjeltš

koncepcija kolegija 5.54 (4.29) 4.67 (4.00) 4,17 (4,06) 6,68 (6,12) 6.07 (6.63) 6,33 (5.18) 7,27

organizacija predavanja 5,54 (4.19) 4,87 (4.14) 5,00 (3.47) 6,22 (5.85) 5,80 (6.33) 5.87 (5.29) 7.36

retorika na predavanju 6,22 (4.29) 5,27 (4.00) 5,83 (4,71) 6,22 (5,70) 5,00 (6,96) 4.73 (4.35) 5,72

sudjelovanje s auditorijem 7,22 (5,14) 6,27 (5,27) 7,17 (4,76) 6,12 (4,53) 6.67 (6,83) 5,60 (4.76) 5,27

zanimljivost predavanja 7,29 (5,98) 5,70 (4.36) 6,17 (4,63) 6.88 (6.18) 6.47 (7,38) 5,93 (3.88) 4.82

4,83 (6.51) 8,70 (8,31) 5,24

3,56 (5,68) 9,23 (8.40) 5,62

6.32 (7.73) 8.95 (8.29) 5.26

7,78 (8,56) 9,00 (7.74) 3,85

6.71 (7,80) 7,73 (6,24) 3.82

5,43

6.50

5,86

5.29

3.71

upotreba nast sredsi. i pomag. 6.37 (4,88) 5,67 (4,45) 3,67 (3,59) 4,76 (3.40) 6.07 (7.67) 5,20 (4.88) 5,54 2.98 (3.48) 8,03 (6.45) ...... 4,74 5,79

objektivnost na ispitima 6,80 (7.86) X

motiviranje studenata 6,24 (4,05) 5,03 (5.59) 4.50 (3.82) 5,36 (3.85) 5.67 (6.79) 5,20 (3.53) 4.91

susretljivost i konzultacije 6,93 (5,14) 6,77 (4,64) 7,33 (5,00) 6,05 (3,85) 6,07 (7.25) 6,73 (5.06) 6,55

organizacija ispita 6,75 (8,64) X

5.51 (6.10) 7.75 (5.95) 3.59

4,49 (5.24) 8,68 (7.88) 6,21

5,98 (6,24) X

5,78 (6.50} X

7.00

6.75

3.93

6,43

susretljivost i konzultacije 3,93 (5,24) 6,00

organizacija ispita 6,28 (7.23) X

objektivnost na ispitima 5,10 (7.32) X

7,34 (8,64) 4.86 (5.19) 7,13 (8,73) 8,06 (4.79) 7,14 (8,67) 8,93

6,06 (6,07) 4,82 (4,33) X

7.29 (7.33) 3.71 (4.12) X

7.27 (5.67) X

7.00 (5.50) X

9,35

9,25

5,43 (3,32) X

4.35 (3.29) X

.....

* brojke u zagradama predstavljaju ocjene dobivene prošlogodišnjom studentskom anketom o akademskoj godini 2000/01.

3,godina studija stavke za ocjenjivanje kolegij i predavač Uifeana geografija VfSSfc Seminar iz urbane geografije Pmfooović Ekonomska geografija lio Ekonomska geografija Sic Seminar iz ekonomske geogr ISĆ Prometna geografija Sic Seminar iz prometne geogr. !§Ć industrijska geografija SSeerski Geografija Europe Sšć Geografija JI Europe Petnović Geografija Rusije Toskić sfetođika nastave geografije Carić

koncepcija kolegija 5.53 (6,70) 5,14

organizacija predavanja ........... '¿.97 ' ... (6.27) 5,21

6,10 (7.23) 5,59 (5.95) 5.93 (7,45) 6,19 (7,00) 6,29 (7,33) 8,39

6,58 (7,68) 5,69 (5,62) 6,33 (7,91) 6,44 ..... (6,21)...... 6,64 (7,75) 8.79

6.31 (6.00) 6,79 (6,55) 5,64 (5.20) 7.80 (7,22)

5.93 (5,62) 7,10 (6.05) 5,68 (5,15) 8,00 . (7.61)

retorika na predavanju 4,33 (4.96) 4.29 7.38 (8.00) 6,00 (5,33) 6.53 (8,36) 6.44 .. (5.64) 6,79 (8.42) 8,89

5,89 (5.33) 7,45 (7.10) 5,36 (4.55) 8.20 ... (?-p4)„, .

sudjelovanje s auditorijem 4.13 (3,57) 5.07

zanimljivost predavanja 5,63 (5.13) 4.71

6,52 (7,55) 3,48 (2,71) 7,27 (8,73) 4,44 (3.07) 7,84 (8.83) 8.88

6,76 (7.45) 4,97 (4.90) 5.87 (7,73) 7,13 (5.00) 5,93 ... . JL iig ) 9,21

4,43 (2.86) 7,71 (6.20) 4.64 (3.45) 7,80 (7.13)

6,21 (5,10) 5,68 (5.40) 5,21 (4.30) 7.67 (6.43)

upotreba nast. sredst. i pomag. 5,03 (6.00) 4,71

.....

5,03 (5.77) 3,21 (3.00) 5,67 (6,45) 5.25 (4,00) 5,93 (5,82).... ...... 8.11 4.50 (3,52) 6,00 (5.80) 5 ,% . (4,95) 7,70 (7.39)

___

motiviranje studenata 4,20 (3,39) 4,14 5,66 ...£-55) 3,90 (3,14) 15,33 (8,18) 5,06 (3.50) 6,21 (8,25) 8,86 4,82 (3.00) 5,58 (5.20) 4,68 (3.25) 7,30 (6.22)

4.96 (4,86) 3,43 (9,05) 5,60 J& 3 5 ). 7,97 (7.17)

_ ..

5.50 (4,27) 9.50 (5,64) 7,29 (5,75) 8.21 (7-55).....

4.50 (3,86) 8,00 (6.20) 6,71

G-,7> ..... 8.29 .......(6.32)

* brojke u zagradama predstavljaju ocjene dobivene prošlogodišnjom studentskom anketom o akademskoj godini 2000/01,

4.godina studija koncepcija kolegija 7.56 (7.38) 7.81

organizacija predavanja 8.08 (7,73) 7.63

retorika na predavanju 7,64 (7.64) 8.76

sudjelovanje s auditorijem 7,13 (8,18) 8,62

5.78 (5.69) 6,44 (6,08) 4,77

5,77 (5,58) 6,16 (5,45) 5,23

5,43 (5,18) 6,08 (5,18) 5.00

3,83 ' (3,83) 4,92 (4.36) 4,58

7,92 (7.38) 5,29 (5,92) 4,86

8,21 (8,45) 5.85 (5.75) 5,52

8.16 (8.09) 5,29 (5.83) 5.41

8.69 (8.77) 6.30 (5,54) 5.86 (5.58) 4,74 (4.27)

9,12 (9,25) 6,09 (5.33) 5,29 (4,27) 4,84 (4,09)

8,88 (9,17) 6,91 (5,08) 6.20 (4.36) 4,26 (3,64)

upotreba nast. sredst, i pomag. 8,36 (8,30) 6.50

motiviranje studenata 7,76 (6,90) 7,00

susretljivost i konzultacije 8,96 (7,40) 8,71

organizacija ispita 8,36 (7,00) X

objektivnost na ispitima 6,71 (6.08) X

3,43 (4,27) 5,52 ' (4.60) 4,46

4.26 (3,40) 5.72 (4,50) 5,88

3,57 (3.91) 4,44 (4.00) 4.15

6,37 (6,09) 7.15 (5,40) 7.42

7,36 (6,20) 8,75 (5,33) X

7,36 (6.67) 8,50 (5.67) X

7,22 (8.55) 4,48 (4,58) 4,53

8,87 (9,00) 4,00 (4,64) 4,11

8.29 (8,70) 5,09 (5,00) 5,21

7,66 (7,60) 4,90 (4.55) 3,95

8.67 (7.70) 7,60 (6.91) 8,00

8.44 (7.00) 9,00 (6,22) X

6.94 (6.15) 8.09 (6.67) X

8,42

8,88 (9,55) 7,57 (4,82) 5,65 (4.60)

7.30 (8,27) 7,17 (6.60) 4,65 (3,40) 4,16 (3.00)

8,44 (8,82) 6,09 (4,64) 4.65 (3,60) 3,63 (3.00)

8,77 (8,73) 6,96 (4,30) 6,50 (5,00) 6,26 (4.20)

9,00 (9,64) 6,59 (5,70) 8,00 (3,60) X

8,59 (9.18) 6.12 (4,60) 5,54 (4,83) X

__ 1?»17).... 7,26 (4.92) 6,55 (3,91) 4.11 (3,27)

zanimljivost predavanja 8,64 (8,50) 8,05

o o

stavke za ocjenjivanje Kolegij i predavač Turistička geografija Pepeonik Seminar iz turističke geogr. Opačić Teorija geografije Vresk Geografija Hrvatske Njagać Seminar iz geografije Hrv. Njegač Angioamerika Pepeonik Historijska geografija Fiirst-Bjellš Seminar iz historijske geog. FOrst-Bjeiiš Azija Stiperski Geografija mora Grešić Geoekologija Bognar Seminar iz geoekologije Lozić

* brojke u zagradama predstavljaju ocjene dobivene prošlogodišnjom studentskom anketom o akademskoj godini 2000/01.

ANKETE 0NASTAVIM SO2001./200Z.

STUDIJ GEOGRAFIJE

Zadovoljstvo nastavnom godinom 2001 ./2G02. godina studija 1.godina 2.godina 3.godina 4.godina

ocjena (1-10) 7,60 (7,32) 6,77 (7,07) 6,59 (6,05) 7,27 (6,00)

* brojke u zagradama predstavljaju ocjene dobivene prošlogodišnjom studentskom anketom o akademskoj godini 2000/01.

IO P 15 - ukupni poredak pozicija

naziv kolegija

voditelj

god.

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

Industrijska geografija Osnove statistike s GGM Azija Vježbe iz demogeografije Vježbe iz statistike s GG M Angloamerika Turistička geografija Metodika nastave geografije Sem inar iz turističke geografije Vježbe iz kartografije Kartografija Geografija J I Europe Geografija mora Sem inar iz prometne geografije Hidrogeografija

Stiperski llić Stiperski Bašić llić Pepeonik Pepeonik Curić Opačić Toskić Toskić Pejnović Orešić llić Orešić

3, 1. 4. 2. 1. 4. 4. 3. 4. 1. 1. 3. 4. 3. 2.

ukupan prosjek 8.846 8,678 8,609 8,509 8,288 8,238 7,920 7,894 7,885 7,830 7,656 7,227 6,707 6,571 6,490

Najviše ocjene po kategorijama kategorija Koncepcija kolegija Organizacija predavanja Retorika na predavanju Sudjelovanje s auditorijem Zanimljivost predavanja Upotreba nastavnih sredstava i pomagala Motiviranje studenata Susretljivost i konzultacije Organizacija ispita Objektivnost na ispitima

10. MERIDIJAN

naziv kolegija i prezime voditelja Osnove statistike s GGM, llić Vježbe iz demogeografije, Bašić Osnove statistike s GGM, llić Vježbe iz demogeografije, Bašić Industrijska geografija, Stiperski Vježbe iz kartografije, Toskić Industrijska geografija, Stiperski Osnove statistike s GGM, llić Geografija JI Europe, Pejnović Industrijska geografija, Stiperski

prosječna ocjena 8,73 9,23 8,97 9,00 9,21 8,71 9,21 9,52 9,50 9,25

TEMA BROjA: TERENSKE NASTAVE Klub studenata geografije Zagreb

Terenske nastave su integralni dio studija geografije - kako kod nas, tako i svugdje u svijetu, gdje se podučava geografija. Svake godine se podiže stara prašina: kada će biti terenska nastava i da li će je uopće biti, odnosno: da li će Ministarstvo uplatiti novce na vrijeme i koliko... Očito je da su promjene potrebne, budući da će se priča s Ministarstvom najvjerojatnije nastaviti, ali pitanje će ostati - da li se neke druge stvari mogu promijeniti i kako? Kako studenti doživljavaju terensku nastavu, koliko se pripremaju za njezin stručni dio, da li su zadovoljni količinom terenskih nastava, njihovom organizacijom i samim odvijanjem u prostoru? Kako studenti zamišljaju 'idealnu' terensku nastavu? Na sva ova, i mnoga druga pitanja, možete naći odgovore u ovoj podrubrici - 'Terenske nastave', u središnjem dijelu - rezultati ankete o terenskim nastavama. Ankete su ispunjavali isti studenti koji su ocjenjivali nastavu na Geografskom odsjeku PMF-a 2001 ./'02.godine, odnosno, sama anketa je provedena na isti način kao i spomenuta (više u članku 'Ankete o nastavi na GO 2001 ./2002.'). Ipak, prije rezultata anketa o terenskim nastavama, nudimo vam viđenje prošlogodišnjih terenskih nastava održanih na Geografskom odsjeku. O terenskim nastavama akademske 2001 ./'02.godine raspisali su se neki studenti našeg odsjeka. Nakon rezultata ankete slijedi pregled organizacije terenskih nastava po europskim sveučilištima - kolege geografi :z Rumunjske, Poljske, Litve, Estonije, Srbije i Crne Gore, Slovenije, Grčke, Portugala, Vzozemske i Austrije, putem kratkih članaka nam dočaravaju kako terenska nastava iz geografije izgleda na njihovim sveučilištima. . jerujemo da će vas ova podrubrika, i ujedno tema ovogodišnjeg '16.meridijana', nagnai: na razmišljanje i diskusiju. Nadamo se da će doći i taj dan kada će studenti geografije, i prije pisanja diplomskog rada, otkriti kako se barata s geološkim kompasom, kako se kartira, kako se anketira u geografiji,...

KAKO TO RADE KOD NAS TERENSKA NASTAVA PRVE GODINE: ISTRA - KRK Marin Cvitanović, student 2.godine studija Bršica - dolina Raše, Pula, Rovinj, Poreč, Buzet, Roč, Pazin, Motovun, (Limski kanal), Punat Jedna od najljepših stvari na studiju geografije na svakoj godini zasigurno je terenska nastava. Tako se bar čini onim budućim geografima koji kao nadobudni maturanti obilaze štandove PMF - a na Smotri sveučilišta. Tako se i nama činilo prije koju godinicu kad smo i mi posjetili štand geografije, pa i upoznali neke buduće starije kolege. Tako nam se činilo i godinu kasnije kada smo sretni i iscrpljeni pronašli svoje ime iznad crte. A danas? I danas nam se to čini, ali u mnogostruko manjoj mjeri. Već nekoliko tjedana prije terena stizale su do nas svakake informacije. "Imat ćete terensku, ali će biti skuplja nego inače" ili "Neće biti terena, fakultet nije dobio novaca" ili "Bit će, ali u nešto skraćenom obliku dan,dva". Zato, tek kad su se dva velika autobusa parkirala pred Lisinskim jedno toplo svibanjsko jutro, i kad smo u daljini ugledali prof. Toskića i Filipčić, naše su posljednje sumnje u odlazak otklonjene. Bili smo prva generacija studenata koja na teren ide u Istru, zato nam priče i savjeti starijih generacija (koje su išli na Krk) nisu bile od velike koristi. Sada je na nama bio red da skupljamo priče za druge. Obaviješteni tek o itineraru putovanja, smještaju i trajanju, otisnuli smo

se put našeg najvećeg poluotoka. Prva postaja je bila vidikovac pred Plominskim zaljevom, gdje je, uz veliku kartu Istre koju je držao kolega s geo-pov, prof. Toskić održao kratko predavanje. Od pretihog govorenja, buke koja je dopirala sa ceste i žamorenja preko stotinjak studenata, gotovo ništa se nije čulo. Još smo samo stigli na VVC, slikati dvije - tri fotografije, i već je karta bila smotana, a autobusi ponovo puni. Slijedeća postaja: dolina Raše. U blizini zastrašujuće praznog lučkog kompleksa Bršica opet se razmotala ona karta Istre, i profesori su održali još jedno kratko predavanje. Jen, dva, i autobusi su gutali cestu kao da su tri dana gladovali, vozeći nas prema Puli. Tu smo, stojeći uz maketu grada najednom gradskom trgu, i gledajući prema obližnjoj areni, dobili milijun podataka 0 Puli, kojima nas je snabdijela jedna od dvopredmetnih kolegica. Zatim smo dio vremena dobili slobodno, a onda smo krenuli prema Rovnju i hotelu "Montauro", gdje nam je bilo prenoćište. Drugi dan smo posjetiji Poreč, Buzet, Pazin, Motovun i Roč. Vozili smo se od mjesta do mjesta, izlazili na 15 minuta da dobijemo neke geo-podatke o kraju u kojem se nalazimo (u slučaju Buzeta i Roča) ili slušali malo više (u slučaju Pazina) ili jednostavno, dobili slobodno (Poreč). Na putu prema Roču jedan od autobusa se pokvario i zaustavio nasred ceste. Da spriječi prometni zastoj, prof. Toskić morao je zasukati rukave 1neko vrijeme preuzeti ulogu prometnog policajca. f.

Pola ure kulture (ali i ostatak je bio poučan)

Treći dan smo trebali obići Limski zaljev na brodu, ali spriječila nas je kiša, pa smo se uputili na Krk. Putem do Punta u autobusu smo izmijenili rečenicu - dvije s prof. Filipčić 0 cikloni iznad nas i o vrstama oblaka, i već smo stigli u - Punat. Tu nam je svakom vraćeno po 100 kn koje su bile namijenjene za Limski zaljev, a onda smo (opet) dobili slobodno. U ovih nekoliko slobodnih sati od lokalnog stanovništva na primjerima smo dobili kratki briefing na temu Što sve ne valja u hrvatskom turizmu, kolio je to uopće moglo biti brief. U prvoj pizzeriji konobar je inzistirao da prvo naručimo pića da bi nam onda rekao da pizze nemaju jer im je ponestalo brašna. Nekolicina nas se ustalo i otišlo u obližnji restoran u kojem sam na tanjur špageta čekao 40 minuta. Na povratku prema autobusu, gurajući se između štandova na kojima se prodavao kič najgore vrste, svratio sam do kioska na rivi na kojem je velikim crvenim slovima pisalo "PEKARA - FORNETTI". Unutra nije bilo ni jednog forneta ili bilo kojeg drugog pekarskog (ili bilo kakvog drugog) proizvoda. Morao sam do lokalnog dućana u kojem su jedan "Mars" 1pola litre vode došli 14 Kn. Onda smo se ukrcali u autobus i krenuli prema metropoli, s mišlju da je mnogima najbolji dio terenske nastave bilo vraćanje onih 100 kuna. Treba reći da su i prof. Toskić i prof. Filipčić uvijek bili spremni odgovoriti na postavljena pitanja. Kojih je bilo tri - četiri. I što sam na kraju naučio na svom terenu? Daje Bršica dio kompleksa riječke luke koji se koristio za transport drva i stoke. Da su ušće Raše i Limski zaljev potopljene riječne doline. Da se u Pazinu sajam zove semanj i da se Pazinska jama katkad ispuni vodom. Da postoje pizzerie koje ne služe pizzu. I da ne smijem popiti više od dvije čaše vina odjednom. A neke od ovih stvari sam i otprije znao...

16. MIHIOIM

TERENSKE NASTAVE TERENSKA NASTAVA DRUGE G O D IN E: BRAČ

1 /diko Mlatković, student 3.godine studija Svake akademske godine prije terenskih nastava slušamo jednu te istu priču: 'Znate, kolege, Ministarstvo nije odobrilo subvenciju za terenske nastave, nismo sigurni da li ćemo ići, morat' ćemo još malo pričekati' itd., itd. Ipak, špika o Ministarstvu prođe, lova sjedne na račun i kreće se na teren. Početak je uvijek isti. Parkiralište iza Cibone u 7.30 sati (naravno, kašnjenje se ne tolerira), pa pokret negdje oko 8.30 (toliko o nekašnjenju). I tako, dok se vozimo Lijepom Našom, slušamo prof.Bognara kako nam priča o reljefu kraja kroz koji prolazimo. Minutu po minutu, sat po sat i stižemo do slavne Macole (to je, za one koji ne znaju, birtija uz put, par kilometara iza Korenice) Ispijamo prve kave i brzo krećemo dalje. Dok se užurbano vozimo i gledamo Harrya Pottera, niti ne shvaćamo da smo se primakli nadomak cilju. I tako, nakon onog klasičnog aplauza i uzvika 'M ORE!!!!!', stižemo u prijestolnicu Dalmacije - Split. Srećom, imamo dovoljno vremena do polaska slijedećeg trajekta za otok Brač, pa svi tražimo najužu ulicu unutar Dioklecijanove palače, da bi pronašli dovoljnu dubok hlad. Još jedna kava i krećemo prema Braču. Nakon ugodne vožnje na trajektu, stižemo u Supetar, u hotel 'Kaktus', koji inače slovi kao najbolji hotel u Supetru. Tuširanje, kupanje, večera i spremni smo za redovitu terensku pijanku na plaži. U kasnim noćnim ili ranim jutarnjim satima (kako ih već tko voli zvati), postupno se zabava privodi kraju, a umor nas sprema u krevete. Već u 8.00 sati svi smo na doručku spremni za nove radne pobjede, iako su nas pratili najbolji prijatelji neprospavane noći - podočnjaci. Stižemo na Vidovu goru gdje promatramo, po mnogima, najljepšu plažu u Hrvatskoj - Zlatni rat. Smiješak, ptičica, par fotki i stižemo u Bol. Odmaramo se, uživamo u pogledu, a zatim svi u more. Sve što je lijepo traje kratko, tako i naše kupanje, jer nas prekida kiša koja prestaje tek kada završava naš posjet Bolu. Krećemo dalje prema Pučišćima, gdje se nalazi jedina klesarska škola u Hrvatskoj. Tada saznajemo i da poznati brački kamen nije mramor, već vapnenac posebne bjeline, tako da možemo diskeridirati sve one klesare koji nam po izuzetno povoljnoj cijeni nude izvorni brački mramor. Vraćamo se u hotel, spremni za reprizu prošle noći, koja je po mnogima bila više nego uspješna. Treće jutro svi uzbuđeno sjedimo pred TV-om, jer vatreni igraju svoju prvu utakmicu na SP-u u Japanu protiv Meksika. Razočarani rezultatom krećemo dalje. Točno u podne, dok je sunce u svojoj punoj snazi, spuštamo se niz padinu

10. M tm oim

STUDIJ GEOGRAFIJE u okolici Bola. Društvo je za pet: nas više od nekoliko, okruženi poskocima, zelenim gušterima i raznim ostalim gmizavim stvorenjima. Hodamo tako nekoliko sati, gladni, žedni i preplanuli. Dolazimo u hotel, tuširamo se, odlazimo na večeru pa na reprizu reprize. Posljednje jutro na Braču svi smo iscrpljeni. Usprkos tomu odlazimo u Milnu, koja je poznata po svojoj marini. Obilazimo i Nerežišća - najveće naselje na Braču koje nije na obali. Na kraju posjećujemo i zavičajni muzej otoka Brača u mjestu Škrip i jedan od bračkih kamenoloma. Tu bi bio i kraj našeg obilaska Brača. Vraćamo se u hotel i užurbano pakiramo, da stignemo na posljednju reprizu, s koje izravno trčimo na trajekt. Nakon ponovnog susreta sa Splitom, vozimo se vijugavim cestama prema gradu Drnišu. Kiša neumoljivo pada cijelim putem, a svoj vrhunac doživljava dok se penjemo prema Meštrovićevom mauzoleju. Mokri do kože, vozimo se prema Zagrebu. Put u metropolu obično traje 5-6 sati, ovisno o vremenskim prilikama, no mi smo ga produžili na rekordnih 9 sati zahvaljujući našoj maloj avanturi u Dalmatinskoj zagori. U Zagrebu nas je, kao i uvijek, dočekao pljusak i dobri stari smog, no mi smo preumorni i prepuni dojmova da bi nas to diralo. Ispucavamo posljednje fotke na tramvajskom stajalištu i krećemo svatko svome domu. Na kraju shvaćam daje istinita ona stara narodna izreka 'Svugdje je lijepo, ali najljepše je kod kuće!' f<p. TERENSKA NASTAVA TREĆE GODINE: STARIGRAD - PAKLENICA; VINKOVCI BUDIMPEŠTA Jurica Čiček, student 4.godine studija Svakome od nas je suđeno, više manje, da mu jednog dana teta Šikić (ona iz referade, prozor desno) udari štambilj i ovjeri upis u V.semestar, u naroda rađe spominjan kao treća godina. Tada se možete smatrati zrelim i spremnim da počnete razmišljat' o terenu broj 3, koji je po nekoj hijerarhiji odmah iza broja 1 i 2. Kada ste već zalutali i na tu treću, onda je vrijeme da vam ponude nešto novo, a to novo je još jedan. Teren naravno. POČETAK suprotno od kraja, glavna karakteristika svakog odlaska

negdje, u službi širenja geografskih znanja, duha, stanja i zbivanja. Uglavnom ga karakterizira mjesto polaska (kod Cibone, kod Glavnog, prek' puta Lisinskog), gdje se okupi između 60 i 100 duša spremnih na sve. Inače, izaziva jako dobar osjećaj, jer je puno stvari još ispred nas, a u biti ni'ko ne zna što ga čeka. Na trećoj posebno začinjen jer dolazi x2 (prvi: Starigrad Paklenica, drugi: Vinkovci, Budimpešta). VOŽNJA BUSOM - jedna specifična situacija koja se sastoji od šofera i putnika. Ovisno o udaljenostima koje se prevaljuju, može bit izdržljiva ili ne. Na prvom terenu treće godine je izdržljiva, a na drugom je još izdržljivija, jer ste se na sve već naviknuli na prvom. U korelaciji s cestama, koje su jako promjenjivog raspoloženja. Mogućnost bacanja oka kroz prozor je velika, a to je naročito upečatljivo kad se vozite kroz Slavoniju, pogotovo istočnu, gdje su tragovi rata još uvijek sveprisutni. DOLAZAK - intenzivni sukob interesa u svezi dobivanja što boljih soba. Često završava tako da oni iz lošijih ne žele imat' ništa s onima iz boljih HOTELI - što bi mi bez njih. Ćori se u njih tri, a svaki je poseban na svoj način. Prvi je onaj u Starigradu, rangiran na neslavno 23.mjesto prema anketi istočnotimorskog Ministarstva za razvoj pčelarstva. S trećeg kata puca dobar pogled prema Rumunjskoj. Drugi je vinkovački domaći. Dosta dobro izgleda, ali ne svima. Mnogi su u lošijem dijelu (tzv. Hotelski Bronx) i ne ljube one iz boljeg. Budimpeštanski je treći dom našeg svetog cilja, a kad bi me ne'ko pitao, rek'o bi mu da postoji jedan hotelčić u kvartu jednostavnog naziva Punkoszfurbo, pa da tamo iznajmi sobu, pa će onda znat' kako je. OBILAZAK - obuhvaća niz fizičkih aktivnosti koje su u interakciji sa psihičkim, jerbo jedno bez drugog ne ide. U našem slučaju obuhvaća posjet Paklenici, Zadru, Ugljanu, Pašmanu,

TERENSKE NASTAVE

STUDIJ GEOGRAFIJE Vinkovcima, Vukovaru, Osijeku, Budimu i Pešti, njihovim pripadajućim selima, zaselcima, kućama, zgradama, birtijama... Ima se za vidjet1štošta toga, pa je i dosta zanimljivo. Ak' nemaš fotić, možeš si ga slobodno zaželit slijedeći put kad si iščupaš trepavicu SEMINARI - predstavljaju individualno napisan uradak ovisno o temi. Jedna od stvari koja se od vas očekuje je upravo to da ga napišete. Održava se za vrijeme vožnje u busu (naročito su zanimljivi oni na 84.kilometru autoceste Zagreb- Lipovac), vani pred svima (pa čak i slučajnim prolaznicima), ili ga uopće ne održite. Jedna dosadna procedura na terencu. ALKOHOL - vražji proizvod koji je na terenu vrlo popularan sparing partner. Konzumira se oralno (svaka drugačija konzumacija upućuje na činjenicu da neke' na štima) a djeluje globalno. U kombinaciji s gitarom i defom (kao što je bilo kod nas), dovodi do akcije Dajmo da čuju, što dečki iz PU Mnkovačke nisu protumačili kao simpatičnu notu, pa nije izostalo ni reakcije. U

je kao rakijanje, koje je na našem terenu zauzelo posebno mjesto. Povezuje prvi i drugi dio terena. Kako? Na prvom je kupljena (kod neke žene na otoku Pašmanu), a na drugom slomljena (kod neke rijeke u Vinkovcima). BOSUT - neka rijeka u Vinkovcima kod koje je slomljena rakija. Kulminirala kupanjem u naftno-čistom Bosutu (bez posljedica) BUDIMPEŠTA - složenica riječi Budim i Pešta, inače glavni grad Mađarske, jedno od naših odredišta. Velika je, stvarno je velika. Ima puno mjesta gdje se možeš izgubit1, a naročito bune znakovi na mađarskom. Mjesta za izlazak ima ziher, ali ih mi nismo uspjeli pronać1u potpunosti (zadovoljila je kvazi pivnica plus biljar). Glavna piva je Amstel, a Mađari nacionalnu uzdanicu vide u pivi Arkany Aszok. U našem kvartu postojala je i mala kapelica (birtija), posvećena Arkanyju, pa smo i mi odali počast i slomili tucet pifkana. Mađari su nam ostali vječno zahvalni. SOJA - vrsta kulture od koje se rade sojine kuglice. U našem slučaju glavni motiv tvornice u Zadru, gdje smo imali čast gledati brda i doline od soje. Glavna disciplina uzmi šaku soje i pogodi najbližeg kolegu. STARIGRAD PAKLEN ICA& PAKLENICA-dolaze u komadu kao otac i sin. Ono prvo nije bogzna što, dok Paklenicu preporučam svima koji je nisu vidjeli. Posebno zanimljivo je gledati stričeke i tete kak1se veraju po stijenama.

Starigradu također uzrok nesporazuma na relaciji profesori geo, geo-pov i geo-geo plavi dečki. Još ne znam jel' im se barem pjesma svidjela. PIJANKE - vidi pod alkohol. Znaju bit fakat legendarne, a teren ih još samo začini. Epizode u Budimpešti su ušle u anale. Egzotično je pod gasom kupovat' sendvič na mađarskom, i reć1teti da hoćete još tri kriške sira. Ne pokušavajte to nikad doma. MAĐARI - etnička skupina koja je većina u Mađarskoj, a manjina u Hrvatskoj. Pričaju poseban jezik nerazumljiv svima, tako daje mogućnost snalaženja na ulici svedena na nulu (engleski je dosta nepoznat većini prosječnih Mađara, al' se može naletit' na nekog tko zna beknut par riječi) RAKIJA - po Indijancima vatrena voda, pri čemu nisu daleko od istine. Posebna vrsta alkohola koja vas natjera da se ničeg ne sjećate. Proces pri kojem se pije rakija znan

ODLAZAK - specifična situacija koja je dio svakog stanja i bivanja negdje, praktički početak kraja. Na trećoj bolniji nego inače, jer ga se proživljava dva puta. Obično je u uskoj vezi sa zaboravljanjem, naročito kad se kod naplatnih kućica sjetite da vam je kutijica za sapun, ili sretni grudnjak, ostao pod krevetom. U toj fazi oni iz lošijih počinju pričat' s-onima iz boljih. Soba, naravno. ZAGREB - glavini grad Hrvata, koji ga rado nazivaju hrvatskom metropolom; naše polazište i dolazište. Od kud si kren'o tu ćeš se i vratit, kaže stara južnoutrinska poslovica, koja je obišla svijet, a uvijek je se sjetim kad se vratim tamo odkud' sam kren'o. KRAJ - suprotno od početka, glavna karakteristika svakog povratka negdje. Nije baš nešto cijenjen u geografskog puka, jer izaziva osjećaj koji je potpuna suprotnost od onoga na početku. U našem rječniku kraj

nikad nije kraj, tako da ga uvijek treba shvatit relativno. EPILOG - nije vezan za terenac ali je njegova posljedica. Predstavlja jedan, krajnje očajnički, čin odlaska u prvu birtiješinu, gdje se sa suzom u oku prepričavaju doživljaji s terena. Tu i najjači padaju k'o kruške. Vrhunac je čekanje noćnog, u vrijeme kad su Sunce i Mjesec već odavno zamijenili mjesta. Doma.... BUDUĆNOST - neizvjesna. IDEJA ILI PORUKA: fino, ti samo uči, pa ćeš doživjet1i ti terenac na trećoj. TERENSKA NASTAVA ČETVRTE GODINE: HVAR Marija lovanović, apsolvcntica Danijel Barković, student 4.godine studija Potaknuti inicijativom urednika ovog časopisa, odlučili smo dati što objektivniji osvrt na terensku nastavu studenata 4.godine. jedan od razloga zbog kojeg smo zamoljeni je taj što smo oboje vrlo dobro upoznati sa prostorom izvođenja ove terenske nastave. Također ono što nas je motiviralo je i činjenica da sa svakom višom godinom studija studenti očekuju i sve stručnije izvođenje terenske nastave, no na žalost, ona sa svakom godinom postaje sve ležernija i manje stručna. OSVRT NA TERENSKU NASTAVU Organizacija je započela u 5.mjesecu od strane naših asistenata, koji su preuzeli ulogu dogovora sa studentima kako bi se odredio najpoželjniji, najbolji i po mogućnosti najjeftiniji prostor izvođenja terenske nastave. Odlučeno je da idemo na Hvar i Brač prvenstveno iz razloga što je terenska nastava 4.godine studija trebala biti u znaku kolegija Turističke geografije i Geografije Hrvatske. Dva tjedna prije polaska podijeljene su nam teme seminarskih radova koje smo trebali pripremiti za izvođenje na terenu. Uslijedio je dogovor o financijama, koji se kao i svake godine, sveo na nagađanja, iščekivanja i izbacivanja određenih iznosa, da bi naposljetku sve završilo prihvatljivim iznosom (naravno za većinu). Kada je napokon sve bilo dogovoreno dva dana prije polaska, dogodila se jedna vrlo neugodna situacija. Naime prof.Pepeonik, koji je trebao biti voditelj terena, odnosno jedina osoba upoznata sa samim prostorom, bio je prisiljen odustati od terena zbog neodgodivog posla u Švedskoj. Tako su na teren krenuli zateknuti profesori i asistenti. Prvi dan terena protekao je u vožnji auto busima uz tri izlaska: prvim na vrelu Cetine, a drugim u Zadvarju gdje smo vidjeli kanjon Cetine, što je zaista vrijedno spomena s obzirom na značaj iste rijeke, te izlaskom u

TERENSKENASTAVE Drveniku gdje smo čekali trajekt za Sućuraj na Hvaru. Tu se pojavio prvi tehnički problem: čekajući smo izgubili otprilike tri sata zbog nesusretljivosti i nemogućnosti dogovora slobodnog prolaza autobusa na trajekt. Kada smo napokon prešli na otok uslijedila je, umjesto navodne 30-mmutne vožnje, realna dvosatna vožnja nakon koje smo se napokon dokopali hotela. Sutradan smo krenuli autobusom za grad Hvar, gdje nas je dočekao 'vodič', koji je zaista lijepo govorio o samom gradu, ali je to izlaganje bilo vrlo daleko od stručnog vodstva. Nakon posjeta glasovitoj tvrđavi i šetnji kroz grad krenuli smo prema Stari Gradu, gdje smo posjetili Hektorovićeve dvore. Naravno što reći opet nego lijepo, ali neprofesionalno; nitko nije znao gdje se sama kuća nalazi, niti je tko najavio dolazak 150 studenata, tako da smo zapravo "naletili" i imali sreće. Slijedeći dan bio je pod velikim upitnikom - trebali smo ići na Brač vidjeti samostan Blaca, no pokvario se brod. Nakon uzastopnog i upornog telefoniranja od strane asistenata, te nimalo ohrabrujućih izjava mještana, problem je riješen drugim brodom, koji je svakako bio precijenjen s obzirom na brojnost grupe, da smo studenti (što se kako je praksa dokazala apsolutno nikoga ne tiče) ili možda s obzirom na vrijeme-predsezone. Prihvativši takvo rješenje, čekali smo iste brodove još narednih par sati, nakon čega smo krenuli prema Braču, gdje smo barem djelomično zaboravili na sve nedaće ugledavši samostan kroz kojeg nas je proveo koncesionar, a koji nas je uvjerio da je puno bolje upoznat s vodičkim poslom od prethodno spomenutog vodiča. Pošto smo bili podijeljeni u grupe, mogu sa sigurnošću reći da smo svi vidjeli ono što taj samostan doista nudi. Nakon toga, odvezeni smo u Bol i na Vidovu goru, svakako mjesto kojeg bi svaki geograf trebao posjetiti, no zbog krivo proračunatog vremena, nismo stigli vidjeti turistički areodrom otoka Brača koji ga i čini tako jakom turističkom destinacijom.

ib . m irim j/in

Četvrti dan terena s bio je organiziran tako da upoznamo stari, rukom prokopani tunel. Propješačivši kroz njega, nakon čega smo se spustili u Zavalu, te se na isti način vratili natrag do buseva i do hotela, bili smo slobodni. Posljednji dan teren započeo je u zoru kada smo se uputili trajektima prema Splitu, gdje smo doslovno istrpili 40-minutni seminar našeg kolege. Potom smo se zaputili prema trogirskoj katedrali, kratkotrajnom obilasku Šibenika, te prema Zagrebu. Tako je izgledao naš teren, no on za sobom povlači jednu problematiku. Terenska nastava je nešto što studenti smatraju "radnim odmorom1 1u punom smislu. Radnim zato jer je potrebna priprema, a odmorom prvenstveno radi druženja, ali i samog vremena i prostora odvijanja: početak 6 mjeseca, te destinacija dobro poznata - more, idealno za prvo kupanje u godini. No, naša zamjerka je svakako ta što taj odmor dobiva sve više na značenju u odnosu na rad. Problem je u tome što se rad studenata svodi na pripremu i izlaganje seminara. No ne bi to možda i bio problem, da veliki dio studenata ne traži liniju manjeg otpora kroz studij, pa pošto ne postoji specijalna motivacija, a niti vrednovanje takvog rada, takvi seminari se većinom svode na prepisivanje i monotono izlaganje, iz čega baš nitko nema koristi. Ostatak radnog dijela pada na leđa naših profesora koji se zaista trude, no kolika je učinkovitost takvog izlaganja pred dva puna autobusa studenata na otvorenom upoznali ste se i sami. Stoga ostaju naše ideje i nade da će jednoga dana netko biti u mogućnosti nešto promijeniti u svezi takvih pitanja. Ne bi mi bili studenti kada ne bi imali prijedloga; pa evo probat ćemo izložiti barem neke od njih. Prvi i osnovni problem funkcioniranja terenske nastave je brojnost studenata - javlja se nužnost za podjelom na manje grupe, kako bi se rad što više individualizirao. Naravno da je odgovor na takvo što novac - nema ga dovoljno da bi se takav rad mogao primijeniti u praksi, no moguće je naći rješenje. Trebalo bi se odreći smještaja u hotelima, koji doista nisu potrebni nama koji studiramo geografiju, jer s obzirom na to što studiramo, svima nama trebali bi postati bliski kampovi, šatori, škole ili planinarski domovi. Zatim slijedi problem prehrane - bilo bi lijepo kada bi mogli slijediti

primjer kolega nam s Agronomskog fakulteta koji su sami brinuli o kuhinji i jelovniku pa su na taj način uštedili veliku svotu novca. Spomenuli smo aktivnost studenata na samim terenima - smatramo da bi terenska nastava trebala biti praktična primjena stečenih znanja, što se u velikoj mjeri može primijeniti na primjerice 1. ili 2. godinu studija u okviru kolegija kartografije, klimatologije, geomorfologije i si. Crtanje topografskih karata, korištenje kompasa, promatranje, mjerenje, analiziranje atmosferskih prilika, uočavanje određenih geomorfoloških oblika te traženje njihovih uzroka, dokazivanje... sve bi to trebalo biti obvezni dio školovanja jednog geografa. Mnogi će se čitajući ovaj članak zapitati zašto smo toliko kritični prema terenskoj nastavi, zar nam nije bilo lijepo, nije li to druženje nešto što ostaje u svima nama... Istina je, teren je stvarno jedan od najljepših uspomena na studiranje, ali žalosno je da u razgovoru s kolegama dolazimo do spoznaja da netko tko je apsolvent, sutra prof.geografije, ne zna preračunati mjerilo, čitati kartu, orijentirati se, ili npr. ne zna gdje je Hidrometeorološki zavod, kartografska zbirka, da nikada nije bio u zvjezdarnici i takvih tisuću primjera. Stoga, iako financija nema, te je individualizacija dalekodostižan cilj, moguće je organizirati terene da budu učinkovitiji i pruže više. Moguće je organizirati jednodnevne terenske posjete prethodno navedenim zavodima, motivirati studente, dati zadatke, te ih naposljetku kazniti ili nagraditi za učinjeni rad. Moguće je provoditi istraživanja koja bi se mogla upotrijebiti za unapređivanje naše znanosti, pa na taj način i otkriti i potaknuti darovite studente. Sve u svemu, terenska nastava je ta koja bi trebala potaknuti na rad, pobuditi zanimanje za nečim većim i otvoriti jedan novi svijet svojstven samo nama geografima.

REZULTATI ANKETE O TERENSKIM NASTAVAMA Viđenje proteklih terenskih nastava na GO očima studenata Priprema studenata za stručni dio terenske nastave

Proteklu terensku nastavu doživljavam kao...

—

-------

j—

i jj

;

Ii I

i =1 i rl ii

terenske nastave iz geografije 2001/02. 3 i zabave u slobodno vrije.neDvišednevmizlet • ekskurzijuj O nimalo ■ nekolikosati □ jedan đan CJ2-3dana *4-7 dana Bvišeoc

iznos studentske participacije studenti smatraju

m □ malenim □ premalenim

Zad ovoljstvo studenata količinom terenskih nastava

JO Š NEKA ANKETNA PITANJA Pravodobnosi informiranja studenata o ciljevima terenske nastaye

Da Ii su studenti zadovoljni postojećim načinom organiziranja i odvijanja terenskih nastava na GO

dana prosječna ocjena studenata (1-10) 1. godina 2.godina 3.g-Feletar 3.g.-Sić 4.godina 6,91 5,37 5,63 3,90 4,23

Pravodobnosi informiranja siudenata o njihovim točnim zadacima

5,97

4,41

5,50

4,37

4,30

Pravodobnost informiranja studenata o lokalitetu odvijanja nastave

6,79

7,15

6,03

4,03

4,77

Pravodobnosi informiranja studenata o iznosu studentske participacije

6,05

5,22

4,77

2,60

4,08

Uključivanje studenata u pripremu terenske nastave (organizaciju)

4,44

3,02

3,90

3,83

3,72

Odabir lokacije terenske nastave

7,24

8,34

6,63

6,23

7,54

Odabir smještajnih objekata na izabranim lokacijama

7,91

7,66

6,53

3,77

8,27

Koncepcija terenske nastave na samom terenu (organizacija)

6,29

5,80

7,47

6,17

4,73

Susretljivost voditelja nastave na samom terenu

7,18

7,39

8,37

6,46

7,27

Motiviranje studenata od strane voditelja na samom terenu

6,59

6,05

7,27

5,73

4,69

Zanimljivost službenog dijela terenske nastave

6,61

6,44

7,43

6,27

5,88

Ukupna uspješnost terenske nastave

6,79

6,85

7,10

5,90

5,35

16. m m im

TERENSKENASTAVE

STUBU GEOGRAFIJE

Pogled u budućnost!?

Kako studenti zam išljaju 'idealnu' terensku nastavu?

Student bi trebao dobiti informacije o vrem enu i mjestu održavanja terenske nastave cilju i iznosu perticipacije...

jBkombinaciju aktivnog rada i zabave u slobodno vrijeme ■ kombinaciju pasivnog rada i zabave u slobodno vrijemeDvišednevni izlet -ekskurziju!

ierenske nastave bi trebale biti organizirane na bazi:

□ početkom akadem ske godine u kojoj se terenska n astava odvija a početkom ljetnog sem estra (u ožujuku) □ m jesec dana prije odvijanja terenske nastave

Mišljenje studenata o 'idealnoj' organizaciji terenske nastave

Q 8 osoba (1 kombi ili 2 automobila)

13 istovremeno za sve smjerove (t

lutna situacija)

ir posebno, na istu lokaciju, ali u različito vrijeme

□ z a više izbornih grupa posebno

a istu lokaciju, ali u n

h grupa posebno, na lokaciju po izboru grupe i voditelja

3 16 osoba (dva kombija)

□ 25-35 osoba (mini-bus) □ 50 osoba (autobus) S 100 osoba (dva autobusa)

Zbog sm an je n ja tro š k o va te ren sk e na stav e i povećanja teren sk ih sati, studenti su Da li bi studenti trebali biti direktno uključeni u organizaciju terenske nastave?

sp rem n i hotelski s m ještaj i preh ran u zam ijeniti nečim n iže kategorije (npr.hosteli, kam povi, p lan inarski dom ovi...)

Za 'idealnu' terensku nastavu, studenti su spremni izdvojiti puno više vrem ena u vlastitu pripremu za strueni dio terenske nastave

Za 'id ealnu' terensku nastavu, studenti su sprem ni izdvojiti veaea financijska sred stva?

Da II br treb alo biti više terenskih nastava na svakoj godini stu d ija?

Studenti su sprem ni uiožiti financijska sred stva za organiziranje i od vijanje abdatne terenske nastave na određenom prostoru Europe (svake 2 akadem ske godine) i drugih, kontinenata (svake 4 akadem ske godine)

TERENSKENASTAVE

STUDIJ GEOGRAFIJE

KAKO TO RADE VANI Monica Cliveti, studentica Terenska nastava -za brucoše zvuči kao izgubljen i nađen raj. Terenska nastava... putovanja, zabava, nova mjesta, nove stvari. Na neki način to je to, ali isto tako i učenje. Krenimo od početka. Postoje dvije osnovne terenske nastave tijekom godine. Jedna se održava u proljeće (odmah nakon Uskrsa) i traje približno tjedan dana. Navedena terenska nastava više nalikuje razgledavanju i ekskurziji, budući da se radi o dugom putu (približno 500 kilometara) u jednoj regiji (na primjer planine Apuseni), S vremena na vrijeme u prostoru od velikog interesa se tijekom putovanja stane, a profesori s geografskog i kulturnog stajališta ukratko upoznaju studente s prostorom. Zbog toga ovo i nije prava terenska nastava. Druga osnovna terenska nastava se odvija u ljeto - odmah nakon ispitnih rokova. Ona se bitno razlikuje od one koja se održava u proljeće. Prvenstveno, ona je duža (traje 2-3 tjedna) i postoje svega 2-3 osnovne teme o kojima se raspravlja. Terenska nastava je podijeljena u 2-3 dijela i svaki dio sadrži jednu temu. Studenti su smješteni u hostelima ili šatorima, a cijela terenska nastava najviše sliči radu u grupama. Nakon što profesor objasni osnovni problem, studenti trebaju izvršiti istraživanja, napraviti određene analize i sve ostalo što je potrebno. Na primjer: Ljetna terenska nastava tema: topografija cilj: karta manjeg dijela regije Studenti su podijeljeni u male grupe i trebaju izraditi kartu upotrebljavajući mjerne instrumente dostupne na fakultetu. Svaka grupa ima za napraviti mali dio regije, a na kraju karte svih grupa trebaju rezultirati topografskom kartom čitave regije. Na kraju se održava i ispit ili kolokvij čija ocjena je od iznimne važnosti. 0 odnosima između studenata i profesora? Na početku su službeni i suradnički, a na kraju...nitko točno ne zna. Najviše ovisi o pojedincu. Također, tijekom godine se održava i terenska nastava u okolici grada.... Mora se naglasiti da se terenska nastava održava u ovoj formi samo za prvu i drugu studijsku godinu. Tijekom treće i četvrte godine studija terenska nastava postaje individualna stvar (svatko treba napraviti istraživanja u polju u kojem se sprema napisati diplomski rad). Ove terenske nastave traju obično mjesec dana, a svi troškovi se svode na pojedinca - studenta istraživača. Ponekad, ako imate sreće, fakultet plati određeni iznos. Da li su studenti zadovoljni? Uvjek može biti i bolje. Moje mišljenje je da su terenske nastave neophodne ukoliko želite postati geograf. Ukoliko želite samo dobiti papir - diplomu...izaberite nešto drugo. 1 to je skoro sve. Postoji još puno stvari koje se mogu reći, napraviti ili promjeniti u terenskim nastavama. Nadajmo se dobrim promjenama...i boljoj budućnosti za sve geografe, gdje god bili. Piotr Angiel student Nema ništa više geografsko za geografe oa terenskih nastava. Stoga naš fakultet organizira dosta terenskih nastava tijekom studija. Svake godine imamo nekoliko terenskih nastava u Poljskoj, ali među njima postoje mnoge raznolikosti. Organizirane su u različitim sredinama i različite su tematike. Obično za prijevoz koristimo javni prijevoz, a za duža putovanja iznajmljujemo autobus. Smješteni smo u školama, kampovima ili jeftinim hotelima. Prve tri godine terenska nastava je jednaka za sve studente, a razlika je u tome što svaka studijska godina ide na drugo mjesto. Poslije izabiremo usmjerenja pa terenske nastave postaju usko povezane s usmjerenjem koje izaberemo. Ovakve nastave se održavaju u različitim dijelovima Poljske pa zbog centralnog smještaja Warszawe moramo prijeći 200-400 kilometara do prostora u kojima obično istražujemo - istraživačkih centara (Mazury-Olecko, obala Baltika, Podlasie, Pinczow, Tatre i Sudeti). Obično terenske nastave traju 7-10 dana, ali ona u Pinczovvu traje čitav mjesec. Terenske nastave su organizirane u grupama - studenti jedne godine studija su podijeljeni u dvije do tri grupe. Samo terensku nastavu u Pinczovvu pohode dvije godine studija pa je više i studenata, i grupa, i profesora (2-3 profesora i 6-7 asistenata). Na ostalim terenskim nastavama studente prati 1-2 profesora i 2-3 asistenta. Terenska nastava je gotovo u potpunosti financirana od strane fakulteta. Studenti se brinu o prehrani (plaćaju je ili je organiziraju samostalno). Također, studenti se mogu uključiti u organizaciju ostalih segmenata terenske nastave, ali se takve stvari događaju vrlo rijetko. Po završetku svake terenske nastave postoji neka vrsta ispitivanja studenata i profesori isto smatraju izrazito značajnim. Unaprijed zadan raspored terenske nastave se na samom terenu vrlo često mijenja. Inače su studenti dobro obaviješteni o terenskoj nastavi, njezinim zadacima, ciljevima, samom programu i troškovima. Nekoliko dana prije terenske nastave organizira se sastanak studenata s voditeljem terenske nastave - profesorom, i asistentima. Osnovni ciljevi tijekom terenskih nastava su upoznavanje prostora i istraživanje u njemu. Oprema koju koristimo pripada fakultetu, a uobičajeno se sastoji od karata, kompasa, mjernih vrpci i mnogih mjernih instrumenata za analizu vode, kartografski rad i bušenje tla. Tijekom terenskih nastava imamo slobodna kasna poslijepodneva, večeri i nedjelje. Mislim da studenti shvaćaju terensku nastavu jako ozbiljno svi žele napraviti dobre karte i izvršiti dobro ostale zadatke te dobiti dobre ocjene. Naravno, uz sve navedeno, puno se zabavljamo - svaku večer organiziramo zabavu, nekad su neki ljudi umorni slijedeći dan... Po završetku terenske nastave pišemo test, a za neke terenske nastave (Olecko i Pinczovv) radimo i prezentacije istraživanja koje smo proveli tijekom same terenske nastave. Za terenske nastave odnos između studenata i profesora - asistenata je prijateljski. Ponekad je previše služben - tijekom terenskih nastava vođenim ođ strane starijih profesora. Mislim da su studenti, osobito studenti fizičke geografije, iznimno zadovoljni terenskim nastavama organiziranim na našem fakultetu. Obožavamo to vrijeme - vrijeme praznika i posla - obaveza, ali posla na terenu i s prijateljima. Također, poslijepodneva i večeri budu jako dobra, budući da se tada bavimo sportom: nogomet, odbojka, košarka... U noćnim satima započinju zabave koje traju do jutra... Neću pretjerivati ako kažem da terenska nastava čini jedan od najljepših događaja u našim životima^

I Ü p 5

Luis Scares, student

Na našem studiju terenska nastava je uobičajena, budući daje izravan susret s fenomenom veze fizičkog i društvenog temeljni proces geografije. Terenske nastave su organizirane od strane profesora. U prvom dijelu studija (prve dvije godine) one se odvijaju jednako za sve studente. Tijekom prve godine studija iz Socijalne geografije postoji terenska nastava 'Riječne luke rijeke Tejo' gdje sudjeluju svi studenti prve godine studija. U ovakvim terenskim nastavama, organiziranim za studente prve i druge godine studija, obično se unajmljuje 3 autobusa koja voze na destinacije približno 130 studenata sudionika i 5-6 profesora. U trećoj i četvrtoj godini studija terenske nastave ovise o prirodi kolegija - da li je više praktični ili teoretski. U većini slučajeva postoje kolegiji i teme koje možemo birati pa broj studenata varira od 40 do 50. Tako je samo jedan autobus dovoljan za prijevoz. U svim slučajevima, izlasci su organizirani od strane profesora. Traju samo jedan dan i odvijaju se uglavnom u lisbonskoj regiji. Također je uobičajeno da studenti naprave mali rad o onome što su naučili., ili da odgovore na 1-2 pitanja na ispitu koji slijedi, izlazak se sastoji od nekoliko stajanja gdje profesori održe nekoliko predavanja o tematici. Odnos između studenata i profesora je prijateljskiji, nego u predavaonici, ali još uvijek na respektabilnoj razini. Za zaključak, mislim da su promjene potrebne u ovakvom sistemu, osobitu u dijelu koji se tiče financijske potpore studentima.

TEi Lina Blinstruba Irma Janauska Terenska nastava geografa traje 4 tjedna, a Istraživanja koja se vrše tijekom terenskih Sveučilište u Vilniusu (Vilniaus universitetas) je utemeljeno 1579.godine, što ga čini jednim od nastava kasnije bivaju upotrebljena u nekim radi se o Ekološkoj geografiji. Obično sudjeluju najstarijih sveučilišta u istočnoj Europi. Sveučilište znanstvenim projektima pa su i plaćena iz u različitim projektima u cijeloj Litvi. Svake se sastoji od 12 faulteta, a jedan od njih je i projektnog proračuna. Ipak, studenti ne dobiju godine se mijenja mjesto odvijanja i projekt. Studenti najčešće žive u kampovima ili školama. Fakultet prirodnih znanosti. Do 1999.godine, novac za posao koji obave . Po završetku nastave treće godine studija Tijekom terenskih nastava studenti imaju i Geografski odsjek je bio podijeljen na dva dijela: Geografski odjel i Odjel za hidrologiju i određeno slobodno vrijeme - večeri (i noći, hidrolozi i meteorolozi imaju terensku nastavu naravno) te 2-4 u potpunosti slobodna dana iz meteorologije. Ona se odvija putem klimatologiju. Obično su terenske nastave organizirane (kada nastava traje 4 tjedna). Nakon terenske individualnih programa u različitim posebno za svaku godinu studija i posebno za nastave studenti analiziraju rezultate i dobijaju meteorološkim službama u cijeloj Litvi. Studenti studente geografije, odnosno hidrologije i ocjenu. Odnos između profesora i studenata na sami pokrivaju sve svoje troškove. Terenska meteorologije. Svi studenti sudjeluju na terenskim Geografskom odjelu je suradnički služben nastava geografa se također odvija na prostoru nastavama istovremeno. Broj profesora i asistenata (ponekad s prijateljskim elementima, kada su cijele Litve, tematika je socijalna geografija, a koji prate studente na terenskim nastavama varira profesori u dobrom raspoloženju). Na Odjelu za troškovi su djelomično pokriveni od strane od 1-4 profesora, odnosno 1-2 asistenta. hidrologiju i meteorologiju taj odnos je u obliku Odjela za geografiju. Irma Janauskaite: Mislim da su terenske Terenske nastave se odvijaju svake godine prijateljske suradnje. Za nas studente, terenska tijekom ljeta, po završetku nastavne godine. nastava je ozbiljan rad s elementima zabave. nastave za studente hidrologije i meteorologije Nakon prve godine studija studenti oba organizirane dobro i nemam nikakvih pritužbi! Geografi imaju 4 tjedna terenske nastave. Studenti hidrologije i meteorologije od 2-4 tjedna. Terenske odjela imaju 2 tjedna dugu terensku nastavu iz Tijekom navedenih dobijam veliko praktično nastave se održavaju u Litvi, najviše 300 kilometara geodezije. Geografi imaju također 2 dodatna znanje iz hidrologije, meteorologije i od Vilniusa. Kako bi došli do mjesta na kojem se tjedna terenske nastave iz geomorfologije. klimatologije, koje mi je potrebno u održava terenska nastava, studenti najčešće koriste Terenska nastava iz geodezije se odvija u blizini svakodnevnom životu, ali i kao budućem javni prijevoz i fakultetski autobus koji je besplatan. Vilniusa u poljima botaničkog vrta sveučilišta. specijalistu. Također, terenske nastave stvaraju Tijekom terenske nastave studenti su najčešće Postoji mogućnost smještaja u kampu, ali studenti prijateljsku atmosferu između studenata i više biraju svakodnevni dolazak javnim profesora te studenata međusobno. To je iskustvo smješteni u kampovima. Sada nešto o financijama. Terenske nastave prijevozom iz svega 10 kilometara udaljenog koje se ne može zaboraviti. Lina Blinstrubaite: Mislim da su naše koje se odvijaju izvan Vilniusa i njegove okolice Vilniusa. I terenska nastava iz geomorfologije se terenske nastave odlične. Jako uživam u njima. bivaju djelomično pokrivene od strane fakulteta odvija u okolici Vilniusa. Nakon toga geografi idu fakultetskim Znanje koje stječem putem terenskih nastava za studente geografije oko 70%, a za hidrologe i meteorologe 50%). Nakon treće godine studija, autobusom po cijeloj Litvi kako bi upoznali i je puno zanimljivije od onog stečenog na terenska nastava postaje individualna i studenti ispitali određene geomorfološke reljefne forme. predavanjima. Skupljanje podataka za karte, Nakon druge godine studija studenti korištenje cjelokupne opreme... Tijekom sami pokrivaju sve troškove. Prije terenske nastave studenti dobiju sve hidrologije i meteorologije imaju 4 tjedna dugu terenskih nastava komunikacija među studentima potrebne informacije (ciljevi, program, zaduženja, terensku nastavu (2 tjedna hidrologije i 2 tjedna postaje drukčija - više prijateljska. Lokalni ljudi koliko će vremena trajati itd.). Ciljevi terenskih meteorologije). Postoji mogućnost da studenti nam pomažu u našim istraživanjima (bar nastava su najčešće istraživanje, korištenje stečenog budu smješteni u starim drvenim kućama ili u pokušavaju ). Zabavljamo se tijekom večeri i teoretskog znanja u praksi i analiziranje. Sva kampu. Većina studenata bira kamp (osobito noći. Jako sam sretna što imam takvu terensku oprema koja se koristi tijekom terenske nastave ako ne padaju kiše). Ova terenska nastava se nastavu nakon svake nastavne godine studija. odvija u prekrasnom prostoru Južne Litve. pripada fakultetu.

BEOGRAD Srbija i Crna Gora „.eografski fakultet u Beogradu ima dugu tradiciju terenske nastave za svoje studente koju je još davno pokrenuo Jovan Cvijić, čuveni geograf i osnivač našeg fakulteta. Ipak pored velikog povijesnog kontinuiteta, treba napomenuti da se ona vremenom provodila različitom dinamikom. U početku terenska nastava je bila sastavni dio nastave i izvodila se vrlo često (ponekad i mjesečno) da bi danas, prije svega zbog promijenjene organizacijske strukture i povećanog broja studenata na fakultetu, bila smanjena na simboličan broj terenskih izlazaka (par puta godišnje). Samo izučavanje geografije kao sistema znanosti o prostoru koji nas okružuje, podrazumijeva terenski rad. Zbog toga se i organizira terenska nastava za studente našeg i srodnih fakulteta. Naš fakultet ima 4 usmjerenja (o tome više u prošlom broju Meridijana ) i shodno tematici, postoje određene specifičnosti po smjerovima kada su terenske aktivnosti u pitanju. Uglavnom se prakticira da se svaka studijska godina bilo kojeg usmjerenja vodi zasebno na terensku nastavu, ali česti su i slučajevi spajanja različitih studijskih grupa te na terenu zna biti od dvadesetak do sto i više ljudi te od jednog do 5-6 profesora. Prijevoz je uglavnom organiziran autobusima. Ukoliko se radi o izlascima koji su

Igor Miščević, stu d en t u okolini grada koristi se gradski prijevoz, ali ako se radi o destinacijama preko 100 km iznajmljuje se autobus. Sam broj terenskih izlazaka je promjenjljiv svake godine. Uglavnom se uvijek bar dva puta studenti odvedu na terensku nastavu. U nižim godinama u pitanju su dvodnevni, rjeđe trodnevni tereni, ali najčešći su jednodnevni. Obilazi se bliža okolica Beograda (prije svega planina Avala i Košutnjak), ali ide se i dalje, prije svega na Obedsku baru, Pančevački rit i si. Sve su to destinacije do 30 km udaljenosti od Beograda i manje više u dometu gradskog javnog prometa. Kada se ide na višednevne i udaljenije terene, studenti su obično smješteni u hotelima, doduše nešto lošijih kateogorija, ali sasvim prihvatljivih uvjeta. Obično fakultet plati 50% (a ponekad i više) svih troškova, takč da je participacija po učesniku prihvatljiva. Studenti imaju mogućnost organiziranja terenskih izlazaka i neovisno od onih koje profesori organiziraju, ali mali je broj onih koji se usuđuju upustiti u takvu avanturu. Obično profesori usmeno ili putem oglasne ploče oglase koja grupa studenata i kada ide na određeno mjesto i koliko iznose materijalni troškovi. Ovo je obično desetak dana prije samog događaja. Ciljevi terenske nastave su više edukativnog, nego praktičnog karaktera (iako ovo prvo vrlo često pređe u drugo).

Zaduženja studenata su uglavnom u vidu usmenih referata koji su zadani unaprijed i zatim se o njima na terenu diskutira bez nekog pretjeranog korištenja opreme (standardna oprema: kompas, karta). Slobodnog vremena uvijek ima na terenu i to je često i najljepši dio terenske nastave. Odnos studenata prema ovakvom vidu nastave je zadovoljavajući, jer upravo na ovakvim terenima se može mnogo bliže razgovarati sa profesorima, koji su mnogim studentima predaleko kada stoje iza katedre. U svakom slučaju, studenti su zadovoljni kada izađu na teren, ali sve to može biti mnogo bolje, s više opreme i ozbiljnijim zadacima za pojedince. Ipak, treba napomenuti da je najčešće broj studenata ograničavajući faktor u organizaciji aktivnosti na terenu.

1B. M H IM Æ

TERENSKENASTAVE m

Studiram geografiju na Sveučilištu u Tartuu. Na našem fakultetu postoje tri usmjerenja: socijalna geografija, fizička geografija i kartografija/geoinformatika. Terenske nastave usmjerenja i svaku od Dosebno. Uvijek su organizirane od strane fakulteta, budući da su one sastavni dio studija, a studenti dobijaju bodove za obavljnje iste. Tijekom prve dvije godine studija svi imamo jednake kolegije, a poslije se usmjeravamo. Uobičajeno terenske nastave traju 1-2 tjedna, ali se zna dogoditi da potraju i duže. Većina terenskih nastava se održava tijekom ljeta, po završetku studijske godine. Smještaj za ove terenske nastave je organiziran u mjestima gdje sveučilište ima istraživačke centre - gdje imamo osigurano mjesto rada i smještaja. Prehrana je organizirana oa strane studenata, imamo mjesto gdje možemo kuhati. U većini slučajeva prehranu organiziramo samostalnim kuhanjem, budući da je tako najjeftinije. Budući da su terenske nastave praktični dio onoga što učimo tijekom studijske godine, ciljevi terenske nastave su nam jako poznati. Svu potrebnu opremu osigurava sveučilište, a mi moramo donijeti samo olovke. Također, sam program terenske nastave je komotan i imamo priliku dogovarati se s profesorima o njemu. Uobičajeno ujutro započinjemo, a nakon ručka završavamo s

Kristjan Parnamagi, student radom. Cijela večer je slobodna pa se možemo zabavljati ili samo odmarati. Ponekad imamo samo zadatak i rok pa sve ovisi na nama kada ćemo raditi, a kada se zabavljati - bitno je samo da zadatak bude ispunjen do zadanog roka. Pitao sam starije studente i saznao da se kroz treću i četvrtu godinu studija organiziraju puno ozbiljnije terenske nastave. One ponekad mogu trajati oko šest mjeseci, a student može biti i plaćen za svoj posao. Ove godine je vlada fakulteta promijenila sve. Sada studij traje 3+2 godine (bilo je 4+2) i nema više terenskih nastava. Dakle, ovi ljudi koji su započeli studij ove jeseni će propustiti sve navedeno! Ja sam na drugoj godini studija pa sam bio na terenskim nastavama svega 4 tjedna, ali ove godine ćemo imati još 6 tjedana. Za 4 tjedna terenskih nastava koje su protekle mogu reći da su bile jako dobre i zabavne. Ukupno gledajući, imali smo i ozbiljan rad i zabavu. Svi smo bili smješteni u jednom objektu (samo su profesori imali svoju kuću). Samo šest kilometara dalje je bilo jezero i sauna. Stol za stolni tenis nas je već čekao tamo, a donijeli smo i odbojkašku loptu i mrežu. I profesori su se zabavljali s nama. Ta četiri tjedna su bila izvrsna da se međusobno upoznamo i postanemo dobri prijatelji. Moje mišl 'šlienje je da su terenske nastave najbolji dio studija. I svi su se složili samnom.

asjek za geografiju Egejskog sveučilišta je smješten u Mytilenu, Grčka - glavnom gradu jednog od najvećih otoka Egejskog mora. Odsjek je započeo djelovanje 1994.godine i jedan je od pet odsjeka škole socijalnih znanosti navedenog sveučilišta. Od 1998,godine se naziva Odsjekom za socijalnu geografiju, a nastavni program je usmjeren na socijalnu geografiju. Jedna od 'dječjih bolesti' s kojom se prvi geografski odsjek u Grčkoj susreo tijekom svog osmogodišnjeg funkcioniranja su terenske nastave. Broj obrazovnih terenskih aktivnosti, organiziran i vođen od strane odsjeka ili studentske organizacije je-ograničen. Ne više od dvije terenske nastave su organizirane na više od dva dana u cijeloj povijesti odsjeka. Jedna u Viotiu i jedna u Atenu. Smještaj u prvom slučaju je bio hotelski, a prijevoz autobusom. U drugom slučaju, smještaj je bio organiziran u kućama rodbine, a za prijevoz su poslužili unajmljeni kombiji. Jedna od ovih terenskih nastava je organizirana od strane studentske organizacije uz pomoć jednog predavača s odsjeka. Tema obije terenske nastave je bila u okvirima ekonomske i urbane geografije, ali karakter nastave je bio bliži obrazovnoj ekskurziji, nego organiziranoj terenskoj nastavi koja uključuje angažman studenata i njihovo istraživanje. Sudionici su bili studenti koji su bili uveliko zainteresirani za tematiku, a troškovi smještaja i prijevoza su bili djelomično plaćeni od strane fakulteta. Navedene dvije terenske nastave su bili jedini odlasci studenata našeg sveučilišta s otoka Lesvosa. Osim spomenutih terenskih nastava, redovito se organiziraju jednodnevni terenski izlasci iz kolegija Okoliš i ekologija, Biogeografija i Mediteranski okoliš. Tada se koristi javni prijevoz, budući da je destinacija udaljena najviše 5 kilometara od Mytilena. Također, kroz

Nikos Kolios, student posljednje dvije akademske godine organiziraju se i dnevni terenski izlasci iz kolegija Obalna geomorfologija i Hidrologija. Ovi terenski izlasci se organiziraju na prostoru cijelog otoka, obično u grupama 2-4 studenta i nastavnik. Nastavnik uglavnom osigurava prijevoz, a ostali troškovi se dijele među sudionicima. Takvi izlasci se održavaju najčešće jednom po sememstru, ovisno o broju studenata koji pohađaju nastavu. Samo neki od spomenutih terenskih izlazaka su usmjereni na skupljanje podataka, promatranje i istraživanje. U svim slučajevima odredišta su interesna, a rezultati se koriste za potrebe projekata koje vode studenti. Oprema koja se koristi prilikom terenskih izlazaka se najčešće sastoji od 1:5.000 i 1:50.00G topografskih karata, dijagrama i mjernih vrpci. Pomagala poput GPS uređaja, digitalnih kamera, laptopova i ostalih mjernih instrumenata koji su također u vlasništvu fakulteta se ne koriste. U zadnje vrijeme je donesena odluka institucionalizacija dvije godišnje ekskurzije: jedne inozemne za studente četvrte godine studija i jedne u Grčkoj za studente treće godine studija. Odluka još nije zaživjela u praksi. Također, još nije definirano što bi bili točni zadaci i ciljevi tih elćkurzija pa sve izgleda da će se svesti na klasičnu poluobrazovnu ekskurziju s nekoliko posjeta muzeja, sveučilišta i, naravno, s puno slobodnog vremena. Konačno, količina terenskog rada ponuđena od strane odsjeka je mala. Situacija je gotovo nepromjenjljiva, što se vidi u pokušajima nekih individua, studenata ili djelatnika da organiziraju nešto bolje. Jasno je da se teoretsko znanje mora spojiti s terenskim, gdje se susreću socijalni i prirodni Fenomeni. Zato je jako važno pružiti visoko geografsko obrazovanje uopće i zato je naša dužnost kao studenata zahtijevati obrazovanje te aktivno sudjelovati u (ponovnom) donošenju i stvaranju odluka i aktivnosti vezanih uz njega. ,«>,

1B. MIRIMJAN

Eva-Charlotte Voigt, studentica Kao student Eberhard-Karls sveučilišta u Tübingenu (Njemačka), gost sam na LeopoldFranzens sveučilištu u Innsbrucku (Austrija) slijedeća 1-2 semestra. Raspitala sam se među studentima i profesorima o terenskim nastavama koje se organiziraju na sveučilištu čijem sam gost. Sto bih u rječnik prvo željela staviti: studenti geografije to znaju i iskusili su koliko su značajne terenske nastave i ekskurzije za ovakve znanosti - zbog same primjene. Terenske nastave su uglavnom financirane od strane pojedinaca - studenata i djelomično pokrivene od strane sveučilišta. Terenske nastave nisu nikako direktno povezane s našim studijem. U Innsbrucku postoje terenske nastave za odjele na kojima se studira socijalna i fizička geografija. Terenske nastave su usmjerene k znanstvenom istraživanju, obzirom na temu koju sam profesor obrađuje. Profesor je osoba koja daje zamolbe za sponzorstva nacionalnoj znanstvenoj organizaciji (FWF - koja uključuje sve znanosti u Austriji, DFG - za svaku vrstu fakulteta u Njemačkoj) te potencijalnim privatnim donatorima. Profesor je i izvođač terenske nastave. Ukoliko zamolba bude odobrena od FWF, financijska podrška je dostatna za pokrivanje svih troškova prijevoza i smještaja za sve, troškova nabave opreme, plaća znanstvenih suradnika, diplomanata i ostalih zaposlenih. Studenti su uključeni kao pomagači u dijelovima u kojima su se već dokazali (svojim vještinama ili prijaznošću). Prof. Steinicke, na primjer, se usredotočuje na dva prostora: * istočne Alpe u Italiji i Sloveniji, proučava depopulaciju alpskog prostora i efekta koji se događa s nacionalnim manjinama u tom prostoru * Sierra Nevada (Kalifornija, SAD), proučava naselja visokih planina i ekološke probleme (radi se o FWF projektu) Prof. Kaser radi na FVVF projektu u Peruu, na glečerima Prof. Stötter i prof. Geitner istražuju prirodne opasnosti u Alpama, a prof. Kerschner specijalizira povijest glečera alpskog prostora. Studenti koji odlaze na te ekspedicije uveliko uživaju u radu. Drage kolege u Hrvatskoj, nadam se da sam vas upoznala s nečim drukčijim i zanimljivim. Strukture su svuda oko nas, srećom, nisu podjednake.

TERENSKE NASTAVE Stefan Fritz, student

Tijekom petogodišnjeg dodiplomskog studija održava se nekoliko terenskih nastava. Početkom studija studenti trebaju kupiti najosnovniju osobnu opremu, kao što su kompas, geološki čekić i lupa. Navedena oprema se mora nositi na gotovo svaku terensku nastavu, koje su općenito obaveza za prve dvije godine studija. Prva godina studija započinje s kratkom jednotjednom uvodnom terenskom nastavom na Taxelu, jednom od VVaddenskib otoka u Nizozemskoj. Osnovna svrha ovog odlaska je upoznavanje s osnovnim principima studiranja. Ovu terensku nastavu u potpunosti organizira sveučilište (smještaj, prijevoz, oprema,...), a studenti djelomično sudjeluju u pokrivanju troškova. Terenska nastava je organizirana u grupama 2-3 osobe, a ukupni broj studenata prisutnih na terenskoj nastavi se penje do broja 20. Studentima u radu pomažu 1-2 profesora i isto toliko asistenata. Na kraju prve godine studija organizira se dvotjedna terenska nastava u sjevero istočnoj Nizozemskoj. Za ovu terensku nastavu vrijedi sve navedeno i za proteklu. Druga godina započinje kratkom terenskom nastavom u dinama. Kako su dine smještene u blizini Amsterdama, smještaj i prijevoz nije organiziran. Također, bitno je napomenuti da je javni prijevoz u Nizozemskoj besplatan za nizozemske studente. Studentima u radu olakšava samo materijal koji biva podijeljen od strane profesora pred održavanje nastave. Na kraju druge godine studija održava se šestotjedna terenska nastava u

Luksemburgu. Sveučilište organizira smještaj, opremu i dozvole za istraživanja na poljoprivrednim zemljištima. O prijevozu brinu sami studenti. Također, troškovi su i ovaj put djelomično plaćeni od strane sveučilišta (smještaj), ali i od studenata (smještaj, prehrana, prijevoz). Vođenje od strane 4-6 profesora i asistenata pokriva cijeli period odvijanja ove terenske nastave. Studenti rade u grupama od 3 osobe. Po završetku druge godine studija sve se mijenja. Studentima nije obaveza dalje sudjelovati u terenskim nastavama - one postaju samo volonterski izbor. Sveučilište nudi nekoliko terenskih nastava. Odredišta ovih terenskih nastava su promjenljiva. U proteklih nekoliko godina terenske nastave su bile ponuđene za Andaluziju (Španjolska) i Vorarlberg (Austrija). Ovakve terenske nastave obično traju tri mjeseca. Podijeljene su u tri dijela. Prvi dio je pripremni dio i traje 3 tjedna. Cilj ovog dijela je upoznavanje studenata s prostorom u kojem se održava terenska nastava putem literature, proučavanja avionskih snimki i sl.Tijekom tog dijela studenti organiziraju i smještaj, prijevoz te opremu. Također, studenti moraju napisati zamolbu za istraživanje. Kada se mentor terenske nastave složi sa zamolbom, student može zatražiti financijsku potporu od fakulteta. Drugi dio terenske nastave je sama terenska nastava. Ona traje pet tjedana. Radi se o individualnoj stvari, budući da studenti rade u različitim prostorima i na različitim temama. Tijekom same terenske nastave nema pomoći od strane profesora i

v.V'r Ovaj članak daje kratki pregled terenskih nastava na Sveu čilištu u Utrechtu (www.uu.nl). Za primjere i ostale detalje moguće je naći na engleskom jeziku mnoge Internet stranice, a koje će biti spomenute u tekstu. Sveučilište u Utrechtu je centralno smješteno u Nizozemskoj, a geografija se poučava na Fakultetu geografskih znanosti. (http://www.uu.nl/uupublish/17078main.html) Kako je definicija geografije različita u Europi, u tekstu su dani kratki opisi različitih usm jerenja koje pruža fakultet.Više informacija će biti dano o terenskim nastavama organiziranim za grane fizičke i socijalne geografije. Fakultet je postao jedan od najvećih centara studija geografije na svijetu. Zapošljava oko 300 djelatnika, a pohađa ga približno 1.500 studenata. Obrazovni i istraživački dio je organiziran kroz tri odsjeka: Odsjek za fizičku geografiju, Odsjek za socijalnu geografiju, urbano i regionalno planiranje te Odsjek za okoliš i inovacije. Nastavni plan je međunarodno usmjeren te uključuje uobičajene terenske nastave i istraživačke projekte u inozemstvu. Osnovna istraživanja su vezana uz urbanizam i stanovanje, razvoj, geoekologiju i okoliš, obalni razvoj i inovacije. Studenti socijalne geografije imaju nekoliko terenskih nastava, a sama organizacija se

Stefan Fritz, student

razlikuje obzirom na usmjerenje koje student izabere. Tijekom druge godine studija postoji mogućnost odlaska na terensku nastavu u Švicarsku, Wales ili Englesku. Ovdje studenti razvijaju iskustva i vještine u kvantitativnim istraživačkim metodama. Početkom četvrte i završne godine studija studenti razvijaju iste vještine i sposobnosti na terenskim nastavama po svom izboru. Kako je vođeno, gdje se organizira i sve ostalo ovisi o studentovom usmjerenju. Ove posljednje terenske nastave su ujedno i posljednja prilika studentima da nauče određene vještine, kako bi mogli napraviti samostalna istraživanja za diplomski rad. Za studente fizičke geografije terenska nastava se organizira uglavnom svake godine studija nekoliko mjeseci. Ove terenske nastave postaju kompliciranije i individualnije iz godine u godinu. Također, ove terenske nastave se organiziraju i na nekim egzotičnim mjestima. Tijekom prve godine studija studenti mogu ići i u Francusku, Španjolsku, a tijekom druge godine terenske nastave se odvijaju u Nizozemskoj. Sveučilište stimulira studente da izaberu teme istraživačkih ili diplomskih radova prije nego što odaberu državu u kojoj će raditi, kako bi spriječili studente da biraju i dobiju slobodni besplatni odmor. Ipak, još uvijek postoji mogućnost

asistenata, budući da oni pomažu studentima u prethodnom i posljednjem dijelu. Treći dio terenske nastave također traje pet tjedana, a odnosi se na 'ubacivanje' podataka u računalo i analiziranje istih. Na isti način se organizira terenska nastava vezana uz izradu nekih studentskih projekata i diplomskih radova. Troškove snose sami studenti, koji su uglavnom dovoljno mudri da pronađu druge izvore financiranja (fakultet, Erasmus program...). Općenito, terenska nastava zahtjeva puno rada, puno više nego stoje normalno na sveučilištu. Traži obavezu od svih (na primjer kada moraš dijeliti stol sa još šest drugih studenata i svi moraju crtati kartu). Terenska nastava zahtjeva dobru fizičku i mentalnu kondiciju te sposobnost kuhanja. Nema dovoljno slobodnog vremena samo nekoliko piva nakon posla i u krevet. Tijekom prve dvije godine studija program je striktan i samo je nedjelja slobodni dan (dakle, može se zabavljati subotom navečer!). Tijekom slijedećih terenskih nastava količina slobodnih dana ovisi o pojedincu. Studenti nalaze terenske nastave jako ohrabrujućim. Tijekom obrazovnog dijela nauči se puno više, nego iz knjiga. Tako se i studenti međusobno bolje upoznaju. Terenske nastave nude široki svijet kao otvorenu knjigu, a krajolik kao tekst. Neki studenti nalaze terensku nastavu i polovičnim godišnjim odmorom, obzirom na užitak koji im takav tip nastave pruža. Terenske nastave te čine da radiš sa zadovoljstvom!!!

dobivanja zanimljivog istraživačkog rada u inozemstvu - primjerice, trenutno se odvijaju neka istraživanja u Kostarici, Kini i na Grenlandu. Dobar primjer terenskih nastava (u Francuskc i Keniji) se može pronaći na Internetu: http://www.remotesensing.tk. Fakultet u Utrechtu je najveći centar na svijetu na polju geografskog informacijskog sistema (GlS-a što je također priznato u svijetu. Stoga je GlS uveliko integriran u mnoga istraživanja koja provodi naš fakultet. Za informacije o GISu i tečajevima se možete obratiti B. Ten Brinket (e-mail: b.tenbrinke@geog.uu.nl). Ovaj teča je dobar, budući daje virtualan i u potpunosti se može odraditi bez dolaska u Utrecht.

16. M iM D IM

STUDIJ GEOGRAFIJE

TERENSKE NASTAVE

Negdje u mojoj glavi još uvijek plešu dojmovi prve terenske nastave, kada sam kao prestrašena brucošica prvi put stupila u svijet sveučilišne geografije. Od tada su prošle već četiri godine i, istinu govoreći, više se niti ne sjećam tog gradiva. Puno bolje u sjećanju mi je ostala gomila studenata, iz koje su se tada prvi put izdvojili oni s kojima sam i danas u bliskom kontaktu. Terenske nastave zasigurno čine nezaboravljiv dio geografije, budući da u puno boljoj atmosferi nadograđuješ znanje, koje si dobio na predavanjima. Imamo puno obaveznih terenskih nastava, neke znaju biti i previsok udarac za plitke studentske džepove. Na žalost, terensku nastavu pokrivamo sami mi - studenti. Na to smo bili upozoreni već na samom početku studija pa financijski šok i nije tako velik. Količina terenskih nastava je ovisna o godini studija i usmjerenju. U pravilu, studenti koji studiraju samo geografiju (bez kombinacije s nekim drugim smjerom), imaju nešto više terenskih nastava, budući da je i spektar njihovih predmeta nešto širi. U 3. i 4.godini studija, nakon usmjeravanja, praktični dio nastave se odvija puno intenzivnije. Dalje terenske nastave uglavnom traju oko 5 dana. Tada idemo izvan slovenskih granica. Navedene terenske nastave su koncentrirane krajem nastave - u svibnju i lipnju, što malo pomuti savjesnu studentsku dušu, koja u zadnje dane pred lipanjski ispitni rok pokušava staviti u glavu čim više, kroz godinu dobivenog, znanja. Ipak, najčešće su jednodnevne terenske nastave krajem tjedna, kada nas vode različitim predjelima Slovenije. Jednodnevne su zbog toga što nam naša državica, sa svojih 20.273 km , nudi idealnu mogućnost da se bez

pretjeranih muka i mukotrpnih dugih noćnih vožnji vratimo na početno mjesto isti dan. I, kako u praksi izgledaju terenske nastave za cijelu godinu ili određenu studijsku grupu? Kada nam profesor ili blagajnik grupe pokupi novce i da nam program rada na terenu, obavijesti nas i o načinu prijevoza. Ponekad nam organiziraju autobusni prijevoz, ali se najčešće na početnu točku dovozimo sami s vlakom, lokalnim autobusima ili vlastitim automobilima, koji do tada vjerojatno još nikada nisu pod svojim okriljem imali toliko glava. U ovom primjeru, terenska nastava započinje na cilju našeg putovanja. U suprotnom slučaju, službeni dio autobusnih terenskih nastava započinje čim uđemo u autobus, tako da se putem zaustavljamo u više navrata i ispunjujemo svoje terenske bilježnice novim znanjima. Kada je vrijeme pauze, iz ruksaka vadimo sendviče koje smo ujutro pripremili za put. Tada oko sat vremena posvetimo hrani, a kofeinski ovisnici obavezno navrate po šalicu slasne kave u obližnji lokal. Ako terenske nastave traju više dana, imamo organizirane obroke, ali nam je i dana alternativa da sami uredimo prehranu. U tom primjeru, prvi pravi obrok imamo tek predvečer, kada završe obaveze i kada odjedrimo u slobodno vrijeme. Osobne pripreme za terenske nastave su dosta zahtjevne. Kao studenti, prije odlaska pišemo zadane referate, koje prezentiramo na terenu pa tako dopunjujemo građu rečenu od strane profesora i asistenata. Ako nas je previše i svi ne mogu doći na red, referate i izvještaje moramo napisati i predati ih po povratku. Referati i izvještaji o terenskoj nastavi se ocjenjuju, a

Nina Sega, studentica građa s terena se nađe i u ispitnim pitanjima. Iako se terenske nastave u dobrom dijelu slučajeva još uvijek izvode na ustaljeni način -više slušamo predavanja stručnjaka na terenu i prikupljamo sve informacije, nego aktivno radimo, na velikom broju terenskih nastava i aktivno radimo sami. Donesemo kompase, bojice, karte,...i uhvatimo se posla. U ovom slučaju nam profesori priskaču u pomoć, a sama terenska nastava je usmjerena nadgradnji osnova, prije svega učenju upotrebe različitih metoda rada. Kako su predavanja na fakultetu više službena, na terenu, u prirodnom okolišu svakog geografa, svi se opustimo i više povežemo. Ovo posebno dolazi do izražaja na višednevnim terenskim nastavama, kada kao studenti dostojanstveno podnesemo moguć poraz u sportskim natjecanjima s profesorima. Za nas geografe, rada u prirodi nije nikada previše i osobno bih voljela da se broj sati namijenjen terenskim nastavama još poveća. Na trenutno stanje i nema glasnih pritužbi, što ne znači da ne trebamo težiti k poboljšanju. Mislim da kao studenti, generalno gledajući, još uvijek nismo svjesni koristi koju nam daje pridobivanje znanja na ovaj način - na terenu. Vjerojatno zato što na teren idemo svega nekoliko puta godišnje pa terensku nastavu posmatramo više kao kratki odlazak od konvencionalnog načina studija. Željela bih da priroda postane naš glavni izvor informacija, gdje bi bili prisiljeni misliti isključivo svojom glavom i do podataka dolaziti osobno. Tek tako nam znanje može ostati. Tada će se i neka druga prestrašena i izgubljena brucošica možda sjećati gradiva svoje prve terenske nastave, a ne samo ljudi s kojima se upoznala.

i.:.- .'■ —=

ra ž

w. M irn im

STUDIJ GEOGRAFIJE

Geografija za geografe Za sve one koji još ne znaju: od sada studenti geografije imaju (još jedno) svoje mjesto na webu. U rujnu 2002. osnovana je mailing lista geografija_za_geografe@yahoogroups.com. Ukoliko želite primati e-mailove s te liste, ali i što je još važnije, imati 24/7/365 pristup skriptama, seminarima, bilješkama i ostalim stvarčicama neophodnim za uspješno polaganje ispita, koje članovi grupe međusobno nesebično razmjenjuju, dovoljno je poslati mail na irena.lucic@zg.hinet.hr i bit ćete dodani na grupu. Trenutni broj (zadovoljnih??) članova grupe Geografija_za_geografe je 27. A nadam se da će se uskoro permutirati u 72. Javite se!

2. Kartografija • • • • •

GeoGauss (www.geo-gauss.hr) ...korisne stranice čakovačke geodetske tvrtke Map History (www.ihrinfo.ac.uk/maps) ...povijest kartografije; al' ne spominje se nigdje Glavač, bezveze... Cartography Maps & GIS Resources (http://hpd.monarch.gsu.edu/jcrampton/maps) W orld Maps (www.lib.utexas.edu/maps/world.html) ...tu nema čega nema W orld Time Zone (www.worldtimezone.com)

3. GIS • GIS.com (www.gis.com) ...z a s ve G IS početnike • Recro (www.recro.hr) ...w ebGIS, a sve su ostalo reklame • UNESCO IIP GIS Project (http://gea.zvne.fer.hr) ...za sve one koji zaista žele naučiti nešto o GIS-u, stranice nastale u suradnji UNESCO-a Pariz, prof.dr.sc. • Davora Škrleca (predavač GlS-a na FER-u), te profesora sa mađarskih i slovačkih sveučilišta 4. Historijska geologija...da da stratigrafska Historical Geology Homepage (www.gpc.peachnet.edu/ pgore/geology/geo102.htm) A sada se spojite na Internet. Svi oni kojima se ne da prepisivati sve te silne www-ove i http-ove, mogu mi poslati mail n a , pa ću im poslati ovaj članak u word formatu, sa linkovima na koje samo treba klikntrti. Klik klik__

...and everybody's gone surfin'....

Dragi brucoši i ostali geografi, evo u par crtica popis obavezne i poželjne opreme koja bi vam mogla koristiti tijekom studija geografije za terenske nastave, ekskurzije Kluba studenata geografije i slične aktivnosti, tako da pokušate uštediti i kupiti ili posuditi istu na vrijeme.

Lovro Skračić, apsolvent

poželjna - dodatna

obavezna - serijska čvrste cipele a la gojzerice

G PS ili još bolje ploter

nepromočiva jakna i hlače

radar

karte što krupnijeg mjerila

paket prve pomoći

kompas

sredstva za dezinfekciju

dobra fizička kondicija

ronilačka oprema

dobra volja, t.j. volja za percepcijom geografskog prostora i upijanjem novih znanja

sredstva mobilne komunikacije za hitne slučajeve (npr. CB ili V H F radio stanice, mobilni ili satelitski telefon)

krema za sunčanje

sunčane naočale - da se ljepše vide boje pregršt najnovijih viceva

osvježavajuća pića ruksak veći i ruksak manji (za dnevne ture) fotoaparat - za obilježavanje svih tih divnih novih krajeva koje ćete posjetiti i nezaboravnih trenutaka koje ćete doživjeti bilježnicu i pisalo - da zabilježite, ako već ne sve, barem ono što vas zanima, jer tko nema u glavi ima u bilježnici

speleološka oprema

gitara, bubnjevi i slično: nek' se čuje kud geografska vojska prođe, sretna će se zemlja zvat'

••• ••

..AND

Jedan klik na koristan geografski web site vrijedi više od tisuću riječi opisa korisnog geografskog web site-a. Pa stoga provjerite slijedeće: 1. Geografija općenito • Geography Homework Help (http://geography.about.com) ... idealno mjesto za početak, ako imate cijelu noć vremena i dovoljno kave • Geography Homepage (www.geography.miningco.com) • Geography W orld (http://members.aol.com/bowermanb/101.html) • Geography Network (www.geographynetwork.com) ...jednostavno za zapamtiti, a korisno za pogledati • The W W W Virtual Library: Geography (http://geography.pinetree.org) ... za sve koji još uvijek muče muku sa geografskim pojmovima • Cybergeography (www.cybergeography.org) ...cyber šta? • Lonely Planet (www.lonelyplanet) ...za sve one koji prakticiraju geografiju • National Geographic (www.nationalgeographic.com) • Geografska e-škola (http://hpd.botanic.hr/geo) ...iako namijenjena prvenstveno srednjoškolcima, stranice vrijedi pogledati, ako ni zbog čega drugog onda zato što su jedini konkretni web site koji se izlista na pretraživaču nakon što se pojam 'geografija' upiše na hrvatskom ...a tek kad vidite tko su autori

EVERYBODY GO $URFIN'...SURFIN'

..A N D EVERYBODY GO SURFIN'...SURFIN' WWW...

Klub stu d en ata g eo g rafije Zagreb (ili sam o K SG , za m anje kom pliciranja) je udruga studenata n a s ta la iz ž e lje g rup e o rn ih , entuzijastičnih mladih geografa da kroz zajedničke akcije i druženje spoznaju, dožive, iskuse i objasne nove krajolike, horizonte, geografska shvaćanja i mnoge druge aspekte geografije. A sve to putem izleta, planinarenja, terenskih istraživanja, razmjene m išljenja... te u suradnji s mladim geografima iz cijele Europe putem studentskih razmjena, kongresa i drugih aktivnosti. Aktivnosti KSG-a jedinstvena su prilika da u društvu drugih studenata (naravno, prijateljski raspoloženih) vidite mjesta, krajeve i zem lje koje inače ne bi vid jeli, saznate stvari (geografske čin je n ice iii onako, općenito o životu) koje možda i ne bi saznali, te upoznate dobre ljude (a još

i k tome geografe - kud ćeš bolje!) iz cijele Europe, koje inače vjerojatno ne bi upoznali. Štoviše, pruža vam se m ogućnost da drugim a pokažete m je sto ili kraj ko ji sm a tra te g eoin teresantnim . Kao što stara poslovica kaže: "u dobrom društvu sve je zabavnije"...

na sve ostale aktivnosti KSG-a novi članovi su i više nego dobrodošli! Zašto? KSG živi od i sa svakom novom generacijom studenata, tj. članova. Novi ljudi donose nove ideje, novi polet, nove ž e lje ... što širi broj aktivnosti Kluba, čini ih raznolikijim, k v a lite tn ijim , z a n im ljiv ijim ...

Također, K SG se ponosi s a k tiv n o s tim a ko je su p o sta le tradicionalne: brucošijada, izlet na Plitvička jezera i motivacijski vikend za brucoše. Dok su brucošijada i izlet na Plitvička jezera već dugogodišnje aktivnosti Kluba (nije 157, ali ni 4-5 godina nije za zanemariti), motivacijski vikend će zapravo tek ove godine postati "tradicionalan" (2. po redu). Namijenjen je prvenstveno aktiviranju brucoša, ali i starijih , ne toliko entuzijastičnih članova Kluba kroz upoznavanje s aktivnostima, ali i svim ostalim članovim a Kluba. Naravno, i

Dakle, nemojte se bojati uključiti još aktivn ije u život i rad Kluba studenata geografije! N e bu vam žal, a jo š bu vam i ostalo... Ne bavimo se politikom , nem am o tajne obrede inicijacije (kruže glasine da na faksu postoji nekakav misteriozni U SP koji ima takve obrede), ne tražimo klupsku tetovažu, nemamo klupsko rukovanje (zasad), ali im am o hrpetinu dobre volje. A dobra volja je najbolja! Ili da ukratko, citiramo Marylin Monroe: "Ja sam djelo lju b avi". I KSG je, također.

EGEA - European Geography Association for students and young geographers U sklopu međunarodne suradnje s organizacijam a sličnih interesa i ciljeva u inozemstvu, Klub studenata geografije Zagreb je od 1999.godine p u n o p ra vn i član o rg a n iz a c ije European Geography Association for students and young geographers, m e đ u n a ro d n o g s tu d e n ts k o g udruženja bolje znanog pod kraticom EGEA.

Denis Cerić, student 4.godine studija, predsjednik uprave EGEA organizacije 2001 ./2002.

Utrechta i Berlina 1988.godine, a d anas b ro ji v iš e od 50 samostalnih udruga studenata sličnih Klubu studenata geografije iz gotovo 30 europskih zem alja. Osnovni cilj EGEA-e je poticanje i podržavanje razmjene geografskog znanja, iskustva i in fo rm a cija m eđu stu d en tim a geog rafije i m ladim geografim a

različitih europskih sveučilišta. Kako bi ostvarili navedeni cilj, članovi EGEA-e (studentske geografske udruge s različitih europskih sveu čilišta) organiziraju različite m eđunarodne aktivnosti, među kojim a su najzapaženiji studentski kongresi i stu dentske razmjene.

logo egea organizacije

Kao što sam naziv kaže, EGEA je organizacija koja okuplja studente geografije i mlade geografe iz čitave Europe. Osnovana je na inicijativu studenata iz VVarszavve, Barcelone, predstavljaju krugovi, a ona kojato nisu, a povremeno sudjeluju u egea aktivnostima, označena su kružnicama. G O D IŠN JI EGEA KO NGRES Z a većinu studenata, godišnji EGEA kongres je još u vijek jed n a od najvažnijih EGEA aktivnosti. Održava se obično početkom listopada na lokaciji koju odredi članica koja je unaprijed određena za organizaciju same manifestacije. Tijekom sedam dana se stotinjak sudionika kongresa iz gotovo čitave Europe okuplja u više geografskih tem atskih radionica. R azm jen a z n a n ja , is k u sta v a i informacija o određenim geografskim temama u svakoj od radionica rezultira p re d s ta v lja n je m p o s tig n u tih zaključaka pred ostalim sudionicima na samom kraju kongresa, a isti bivaju objavljeni i u kongresnim zbornicima po završetku kongresa. Također se organizira i najmanje jedan stručni terenski izlazak-ekskurzija, a večeri su rezervirane za p red stavljanje pojedinih studentskih istraživanja, prezentiranje država i sveučilišta te kulturna događanja i neform alna

upoznavanja sudinika na organiziranim zabavama. Do sada je organizirano č e trn a e s t g o d išn jih k o n g resa: W a rsz a w a 1989., Prah a 1990., Budapest 1991., Heem skerk 1992., B a rc e lo n a 19 93 ., Vosu 1994.,

Zierenberg 1995., Vilarinho das Fumas 1996., Poiana Brasov 1997., Lammi 1998., Nunspeet 1999., Bohinj 2000., Duszniki Zdrôj 2001 i Dijon 2002.godine.

Članice EGEA organizacije Euromediteranska ili Južna EGEA regija

Zapadna EGEA regija

Istočna EGEA regija

Sjeverna ili Baltička EGEA regija

Aix-Marseille Banja Luka Barcelona Beer-Sheva Beograd Bolonja Dijon Istanbul Lisbon Ljubljana Maribor Mostar Mytilene Novi Sad Porto Saint-Ettiene Santiago de C. Sarajevo Skopje Thessaloniki Tirana Udine Zadar Zagreb

Amsterdam UvA Amsterdam FU Berlin FU Berlin HU Bochum Cologne Cork Glasgow Groningen Helle Leipzig Hamburg Hannover Köln London Marburg Miinster Trier Tübingen Utrecnt Wageningen

Bratislava Bukurešt Budimpešta Cluj-Napoca Krakow Kyiv Lodz Lviv Moldova Moskva Odessa Olomouc St.Petersburg Sosnowiec Warszawa Wroctaw

Oulu Tartu Vilnius

iE. Mim a im

REGIO NALN I EGEA KO NGRESI Kako je Europa 'velika1, teško je održavati redovite kontakte između svih članica EGEA-e tijekom cijele godine. Stoga su navedene 'podijelile' Europu na četiri regije: Istočnu, Zapadnu, Sjevernu i Južnu. Klub studenata geografije Zagreb pripada Južnoj EGEA regiji, koja je često zvana i Euromediteranska ili EuroMed EGEA regija. Regionalni kongresi održavaju se tijekom proljeća svake godine za svaku pojedinu regiju po jedan. Za razliku od godišnjih, regionalni kongresi su kraćeg trajanja (četiri do pet dana) te se temelje na nešto manjem broju geografskih radionica i sudionika. Ostatak kongresnog programa je gotovo identičan programu godišnjih kongresa. Klub studenata geografije Zagreb (EGEA Zagreb) je bio domaćinom regionalnog kongresa Južne EGEA regije ove godine. Kongres je bio organiziran u travnju u Gorskom kotaru - Fužinama.

ZNANSTVENE KO M ISIJE EG EA pruža m ogućnost razm jene inform acija i m išljenja iz bilo kojeg područja geografskog istraživanja. Tematske komisije su odličan način za ovaj način razmjene informacija. Stvaranjem redovitih kontakata i r a z v ija n je m d is k u s ije sa zainteresiranim mladim geografima iz čitave Europe otvara se niz novih i poticajnih oblika edukacije i stručnog usavršavanja.

ig . M fnim m

EGEA M AG AZINE

STUDENTSKE RAZM JENE Studentske razmjene su vjerojatno najučestalije i najuspješnije od svih EGEA aktivnosti. O ne se organiziraju relativno jeftino i jednostavno. Dogovoren broj zainteresiranih članova dviju EGEA članica (udruga studenata geografije dvaju europskih sveučilišta) se međusobno posjećuje u dogovore nom periodu unutar tekuće akademske godine i u dogovorenom vremenskom trajanju. Obično se radi o sedmodnevnim posjetima desetak studenata iz svake udruge. Pri tome je grupa domaćina uvijek odgovorna za sam program razmjene, smještaj i prehranu, dok su gosti odgovorni samo za putne troškove. Program razmjene obuhvaća obilazak geografskih odsjeka i ostalih geografskih institucija, ekskurziju ili više izleta, obilazak grada te neformalne organizirane zabave i druženja. Na taj način sudionici razmjena bivaju na jedan od najboljih načina upoznati s državama u kojima su gosti te s kulturom i običajima tamošnjeg stanovništva. Članovi EGEAe Zagreb su do sada u više navrata uspješno realizirali razmjene sa studentima iz Ljubljane te razmjene sa studentima iz Warszawe, Berlina i Sarajeva. Budući d aje inozemna potražnja velika, a sam doživljaj neopisiv, cilj je upoznati čim veći broj studenata s ovom plemenitom aktivnosti i organizirati što više studentskih razmjena u budućnosti.

'EGEA Magazine'je stručni časopis koji organizacija objavljuje u pravilu jednom godišnje, a pruža uvid u brojna, mahom studentska, geografska istraživanja. 'EGEA Magazine' je odlična prilika za studente kako bi objavili svoj istraživački rad. Dosadašnji brojevi 'EGEA Magazine-a' mogu se prelistati u knjižnici na Geografskom odsjeku PMF-a ili u prostoriji Kluba studenata geografije Zagreb.

EGEA NEW SLETTER Budući da se u 'EGEA Newsletter-u' nalaze sve up-to-date inform acije o EGEA-i i njezinim aktivnostima, on je n e z a o b ila z n i d io c je lo k u p n e organizacije. 'EG EA N ew sletter' se objavljuje dva puta godišnje: jedan broj nakon c ik lu sa reg io n aln ih kongresa u proljeće, a drugi nakon godišnjeg kongresa u kasnu jesen. Sastavni dio čine kratki članci sa studentskih razmjena i kongresa te inform acije o ostalim proteklim ili n a d o la z e ć im m e đ u n a ro d n im aktivnostim a studenata geografije. 'EG EA New sletter' se objavljuje na Internet stranicam a organizacije, a može se dobiti i u isprintanoj verziji u prostoriji Kluba studenata geografije Zagreb.

FU ŽIN E

REGIONALNI EGEA KONGRES EUROMEDITERANSKE REGIIE - FUŽINE, HRVATSKE, 15.-19.4.2002. Denis Cerić, student 4.godine studija, koordinator kongresa

NEKOLIKO U VO D N IH RIJEČI...

Što je EGEA i što su, u pravilu, regionalni EGEA kongresi, mogli ste saznati iz prošlog članka. Nakon kandidature i dobivanja organizacije Regionalnog kongresa Euromediteranske EGEA regije 2002.godine u proljeće davne 2001 .godine, Klub studenata geografije Zagreb je zap o čeo s organizacijom ovog, za studente geografije Europe, vrlo značajnog skupa. Kongres je održan u Fužinam a, pitoresknom gradiću Gorskog kotara svega 10 kilometara udaljenom zračnom linijom od jadranskog mora, a opet na 730 metara nadmorske visine. Fužine su se pokazale idealnim mjestom organizacije ovakvog događaja, budući da su ponudile izvrsne geografske teme za kongresne radionice, a prometna povezanost im je na zavidnoj razini, pa strani sudionici nisu imali problema prilikom dolaska. Nakon gotovo jednogodišnje organizacije, koja je bila povezana sa stručnom pripremom organizacijskog odbora, tehničkim pojedinostim a i prezentacijom samog događaja prema potencijalnim sudionicima - stranim studentima, došao je dan D. Kongres je konačno mogao započeti. O detaljima možete pročitati u člancima koji slijede, a koje su napisali neki od sudionika kongresa, voditelji glavne kongresne ekskurzije te voditelji svih kongresnih radionica.

94 50 50 16

Sudionici kongresa obzirom na godinu studija

14 12-13 4,59 50 € (370 Kn) 59.050,00 Kn 1972.-1982. 29:21 45:5

broj sudionika

JO Š MALO BROJEVA... broj pristiglih prijava za kongres broj slobodnih mjesta broj sudionika broj organizatora broj prisutnih sveučilišta broj prisutnih država broj sudionika po radionicama ukupna prosječna ocjena kongresa (1-5) (iscrpna anketa provedena među sudionicima) participacija svakog sudionika kongresa potrošeni financijski iznos za potrebe organizacije kongresa raspon godišta rođenja sudionika kongresa odnos pripadnika muškog i ženskog spola odnos ne-vegetarijanaca i vegetarijanaca

KONGRESI

AKTIVNOSTI

KO NG RESN I O R G A N I Z A C I J S K I O DBO R

Denis Cerić „ Jeronim Cimperšak Žigrović Lovro Skračić Željko Baksa Aleksandar Lukić Vid Jakša Opačić Božica Horvat Ivo Turk

Vuk Čorak Filip Vujasinović Vedran Berlan Hrvoje Grujić Petra Buterin Frane Krpan Suzana Jurišević Mihaela Mesarić

SVEUČILIŠNA GRADOVI I ZEMLJE SUDIONIKA KONGRESA: Aix-Marseille, Francuska Amsterdam, Nizozemska Banja Luka, Bosna i Hercegovina Beer-Sheva, Izrael Beograd, Srbija i Crna Gora Berlin, Njemačka Bratislava, Slovačka Krakow, Poljska Leipzig, Njemačka Ljubljana, Slovenija Maribor, Slovenija Mytilene, Grčka Novi Sad« Srbija i Crna Gora Olomouc, Češka Sarajevo, Bosna i Hercegovina Skopje, Makedonija Tartu, Estonija Utrecht, Nizozemska Warszawa, Poljska Wroclaw, Poljska Zagreb, Hrvatska

HVALA MEDIJIMA HTV za reportažu Radiju Gorski Kotar Večernjem listu za objavu HVALA NA PODRŠCI !!! Stjepan Mesić, predsjednik Republike Hrvatske Dr.sc Branko Jeren, red.prof. - rektor Sveučilišta u Zagrebu Dr.sc. Aleksa Bjeliš - dekan PMF-a Dr.sc. Mladen Juračić- prodekan PMF-a Dr.sc. Tomislav Cvitaš - prodekan PMF-a Dr.sc. Dane Pejnović- izv.prof., pročelnik GO Dr.sc. Ivan Crkvenčić, red.prof. u mirovini Dr.sc. Josip Riđanović - red.prof. u mirovini Dr.sc. Tomislav Šegota - red.prof. u mirovini Dr.sc. Petrica Novosel-Žic- red.prof. u mirovini Dr.sc. Andrija Bognar- red.prof. Dr.sc. Dragutin Feletar- red.prof. Dr.sc. Zlatko Pepeonik - red.prof. Dr.sc. Miroslav Sić - red.prof. Dr.sc. Milan Vresk- red.prof. Dr.sc. Dražen Njegač, izv.prof Dr.sc. Zoran Curić - docent Dr.sc. Anita Filipčić - docent Dr.sc. Borna Furst-Bjeliš - docent Dr.sc. Zoran Stiperski - docent Dr.sc. Aleksandar Toskić - docent Dr.sc. Dražen Perica - viši asistent Dr.sc. Danijel Orešić - viši asistent Mr.sc. Ksenija Bašić - asistent Mr.sc. Milan llić - asistent Mr.sc. Stjepan Šterc - asistent Dr.sc. Sanja Lozić - postdoktorant Vedran Prelogović, mlađi asistent Ivica Rendulić, stručni suradnik Ružica Vuk, prof., vanjski suradnik

HVALA S P O N Z O R IM A !!!

Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu Geografski odsjek PMF-a Primorsko-goranska županija Ministarstvo za europske integracije Promel projekt Prirodoslovno-matematički fakultet Turistička zajednica Fužine Vinarija Katu nar Turistička zajednica općine Baška AW T International

Recro d.d. Jamnica PAN - tvornica papira GISDATA Hrvatske željeznice Albatros Coca-Cola Bavarages Hrvatska turistička zajednica Turistička zajednica Grada Zagreba Turistička zajednica Primorsko-goranske županije Turistička zajednica otoka Krka

KONGRESI

AKTIVNOSTI

KONGRESNI PROGRAM pon.,15.4.

12.00 19.00

20.00

prijava sudionika kongresa u Fužinama večera službeno otvaranje kongresa * Denis Cerić, ko-ordinator - otvaranje * Prof.dr.sc. Dražen Njegač, Geografski odsjek, Zagreb - govor dobrodošlice * Marko Milković, Općina Fužine, dogradonačelnik - govor dobrodošlice * Ivo Turk i Mihaela Mesarić - prezentacija radionice * Vid Jakša Opačić i Frana Krpan - prezentacija radionice * Aleksandar Lukić i Petra Buterin - prezentacija radionice * Božica Horvat i Suzana Jurišević - prezentacija radionice * Aleksandar Lukić - prezentacija Republike Hrvatske integracijska večer

uto.,16.4. 08.00 09.30 12.30 13.30 15.00

18.00 19.00

20.00 20.30

22.00

doručak rad u radionicama slobodno vrijeme ručak rad u radionicam a (terenski izlasci za sudionike radionica 'M ultifunkcionalnost ruralnih područja1, 'Izgradnja autoceste kroz planinski prostor' i 'Primjenjena fizička geografija u prostornom planiranju1) slobodno vrijeme večera prezentacija glavne kongresne ekskurzije 'Odredište Krk'-Lovro Skračić i Vedran Berlan prezentacije sudionika kongresa: 'The view from Downunder' - Primož Pipan, Ljubljana, Slovenija večer kulture / regionalni EGEA sastanak

sri., 17.4. 08.00 09.00 18.30 19.00

20.00

22.00 22.20

doručak polazak autobusom na cjelodnevnu glavnu kongresnu ekskurziju 'Odredište Krk' povratak u Fužine večera prezentacije sudionika kongresa: 'Looking for borders of hinterland' - Robert Buciak, Warszawa, Poljska Geopolitical aspects of the State of Israel' - Adi Weidenfeld, Beer-Sheva, Izrael Nature of Poland' - Joanna Markowska i Maja Walczak, Warszawa, Poljska otvaranje izložbe europskih geografskih studentskih časopisa socijalni program

čet., 18.4. 08.00 09.30 12.30 13.30 15.00 18.00 19.00

20.00

21.45 22.30

doručak rad u radionicama (terenski izlasci za radionice 'Primjenjena fizička geografija u prostornom planiranju' i 'Morske luke i regionalni razvoj') slobodno vrijeme ručak rad u radionicama (priprema prezentacija) slobodno vrijeme večera prezentacija zaključaka radionica: * 'Primjenjena fizička geografija u prostornom planiranju' * Izgradnja autoceste kroz planinski prostor1 * Multifunkcionalnost europskih ruralnih područja: mogućnosti i prijetnje' * 'Morske luke i regionalni razvoj (Luka i grad Rijeka)' službeno zatvaranje kongresa oproštajna zabava

pet., 19.4. 08.00

10.00

13.30

doručak sportska natjecanja / slobodno vrijeme ručak

ftJHHIIV

FUŽINE KONGRES - MOJE VIĐENJE Vera Varanda, sudionica kongresa, _________ Francuska Nakon duge kišne zime, snijega i hladnog vjetra, ideja EGEA euromediteranskog kongresa u Hrvatskoj, tamo negdje u blizini obale, pokazala se kao izvrsno rješenje. Brojala sam dane pred odlazak, oprala svu ljetnu odjeću koju sam čuvala negdje duboko u ormaru zadnjih šest mjeseci... Napokon, taj dan je došao. Šest vlakova i 48 sati kasnije bila sam tamo - Fužine! Zapravo, tamo je Sunce pokušavalo sjati, ali onime čime sam bila iznenađena su zapravo bile male nakupine snijega...Tad sam shvatila - zamisao organizatora je bila da se većina sudionika ipak osjeća kao kod kuće! Prva večer je bila uveličana prisustvom nacionalne televizije - dok su misli još bile sasvim čiste (da, bila sam intervjuirana za televiziju i kasnije prepoznana na ulicama Zagreba...i da, ukoliko želite, možete dobiti autogram). Onda je započela zabava dobrodošlice, ponovno susretanje starih prijatelja i upoznavanje novog EGEA 'mesa'. Drugi dan je bio dosta smiren, budući daje bio posvećen radionicama: 'Primjenjena fizička geografija u prostornom planiranju', 'Izgradnja autoceste kroz planinski prostor', 'Multifunkcionalnost europskih ruralnih prostora: mogućnosti i prijetnje' i 'Pomorske luke i regionalni razvoj'.

- što smo napravili. Prezentacije su nam ponudile širok raspon umjetničkih dem onstracija-od kazališnih predstava pa do apstraktnih skulptura. Kako um uvijek slijedi tijelo, slijedila su sportska natjecanja s prvenstvom u stolnom nogometu (koje je započelo odmah drugi dan kongresa). Da bi završili večer lijepo, tradicionalni 'drinking contest1 nije mogao izostati. To je bio kraj zadnjih tračaka mudrosti u našem mozgu, ili, boljim riječima, pili smo samo kako bi lakše zaboravili da se kraj uskoro bliži.... Tako smo gotovo izravno ušli u zadnji kongresni dan. Kao uvijek prerano taman kada smo se počeli privikavati na kuće u kojima smo bili smješteni. Velika atrakcija jutra je bio Rokov automobil, u više navrata napadnut od nekakvog zida tijekom noći. Potpuno iscrpljeni i u već nostalgičnoj atmosferi započeli su posljednji pozdravi sudionika. Polako se mjesto počelo prazniti. Kao i uvijek, zadnja stvar je bila: Zagrebe, bili ste izvrsni, a M ytilene - spremite se !!!

MJESTO GDJE NE MOŽEŠ PLESATI NA CESTI BEZ POSLJEDICA - FUŽINE Rok Godec, sudionik kongresa, Slovenija U pravu ste, pisat' ću o EGEA regionalnom kongresu za Južnu regiju, koji se dogodio u Fužinama, Gorskom kotaru, Hrvatskoj od 15.-19.travnja. U uvodnom dijelu bih se želio zahvaliti organizatorima kongresa, osobito velikom šefu Denisu i mojim voditeljim a radionice: Vidu i Frani (moraju biti sretni što ih spominjem ovdje, budući da ja pišem ovaj članak). Po mom mišljenju, svi su oni (ne samo spomenuti) obavili izvrstan posao. Bile su četiri radionice: * Primjenjena fizička geografija u prostornom planiranju * Izgradnja autoceste kroz planinski prostor * Multifunkcionalnost europskih ruralnih prostora: mogućnosti i prijetnje * Morske luke i regionalni razvoj (luka i grad Rijeka)

U srijedu se dogodila eksKRKurzija. S autobusom smo otišli na otok Krk, jedan od otoka na jadranskoj obali. Izašli smo iz autobusa kako bismo u šli na otok pješačeći preko dugog mosta i boreći se s vjetrom. Neki od nas su morali zgrabiti ogradu mosta tijekom cijelog pješačenja, kako ne bismo završili pozdravljajući se s galebovima... Napokon, tamo je bilo SUNCA. Otok je bio stvarno magičan; pokrio je cjelokupan program: mali gradovi antičkog stila, plaže, spilje, vinogradi - naravno, zajedno s kusanjem vina, povijesne znamenitosti, brda i doline...cijeli dan. Također, pri povratku, veliki EGEA umovi su započeli vodeni rat u autobusu kupljenim pištoljima na vodu. Što nam vrijem e tog dana nije pružilo, pružili su pištolji navodu! Slijedeći dan je ponovno bio u potpunosti posvećen radionicama. Neke su imale izlete u sklopu radionica prvi dan, a neke danas. Za radionicu o morskim lukama (u čijem radu sam sudjelovala), izlet smo imali taj dan. Posjetili smo Rijeku, glavnu hrvatsku morsku luku. Ponosno izjavljujem da smo se uspeli 553 stepenice taj dan kako bismo napravili najbolju fotografiju sudionika neke radionice ikad napravljenu. Navečer je bila izložba studentskih geografskih časopisa iz cijele Europe, a nakon toga su započele prezentacije radionica

IB. M ID IJAN

Ne mogu vam reći puno o drugim radionicama pa ću reći samo o onoj u kojoj sam ja sudjelovao. Sve je bilo kao i na cijelom kongresu - mnoštvo studenata iz bivših jugoslovenskih republika, koji su za druge sudionike govorili nerazumljivim jezicima. Čuo sam i komentar: 'Ponekad mi se činim da ne pripadam ovdje, ali mi se svejedno sviđa.'. Što možemo kad imamo svoj smisao za humor koji je razumljiv samo na ovim jezicim a? Napokon, poljski ili nizozemski jezik nije dominirao . Bilo kako bilo, sviđala mi se naša radionica, budući da smo nešto naučili - za razliku od drugih regionalnih kongresa, gdje je vrijem e prekratko da bi se razgovaralo o nečemu ozbiljno. Vrijem e je bilo različito - loše u Gorskom kotaru, idući na izlet u sklopu radionice prema Rijeci sve bolje - u Rijeci toplo i sunčano, (nema ništa bolje od popiti pivu na glavnom trgu dok sije Sunce). Mislim d aje ovaj izlet bio jedini dio radionice u kojem su sudjelovali i dečki iz Makedonije. U ostalim slučajevima su radije spavali - bili su prava maskota našeg tima. Možda bih trebao napisati nešto i o glavnoj ekskurziji koju smo imali na otoku Krku. Neću pisati o programu,

e. i - i « i - i s s-

i I », i.fe

tT trr i t b

budući da to možete provjeriti na Internetu. Moj opis može biti - mokro, budući da smo se u autobusu igrali pištoljima na vodu. Možete zamisliti nered. Cijela ekskurzija je bila izrazito opuštajuća i to je bilo upravo ono što smo trebali nakon natrpanog kongresnog programa. Neslužbeni dio kongresa je bio također izvrsno pripremljen. Mislim da organizatori nisu ispunili svoja očekivanja jedino s prvenstvom u stolnom nogometu, ali to je samo moje mišljenje - možda ostali misle drukčije. Bilo kako bilo, dogodilo se nešto jako zanimljivo - znate koliko često možete naći trač u 'Daily geographer-u' (kongresni dnevni list, op.uredništva). Tijekom ovog kongresa trač je bilo nemoguće pronaći. Glavni razlog je bio što je oko 30 ljudi formiralo ukupno približno 40 parova. EGEA je ponovno dokazala svoje osnovne ciljeve - ujediniti geografe iz čitave Europe. Pisati o zabavama nije zahvalno, budući da detalji nisu prikladni za svakoga. Mogu samo reći da zabava nije nedostajalo. Dođite drugi put i vidjeti ćete. m

* * * * *

kriteriji za geoekološko verdnovanje reljefa kategorizacija nagiba padina važnost klimatologije u prostornom planiranju geoekološko planiranje (LANDEP) osnovne faze u geoekološkom plaaniranju (LANDEP metoda) * primjeri primjene LANDEP metode u Hrvatskoj * različite metode i pristupi u procesu prostornog planiranja

Nakon teoretskog dijela sudionici radionice posjetili su upravu općine Fužine, gdje su bili upoznati s općinskim prostornim planom, kojeg su imali prilike proučiti te postavljati pitanja vezena uz njega. Drugi dan radionice bio je predviđen za terenski rad. Sudionici su obišli dijelove općine Fužine, kako bi stekli uvid o trenutnom načinu iskorištavanja prostora. Zadaća svakog sudionika bila je osmisliti optimalan način iskorištavanja prostora. Posebna pozornost posvećena je prostoru uz jezero Bajer. Nakon terenskog dijela radionice svaki sudionik je dobio topografsku kartu u mjerilu 1:25 000, na koju je trebalo ucrtati prostorni plan. Svaki je sudionik morao individualno obrazložiti svoj prostorni plan.

KONGRESNE RADIONICE (WORKSHOPS) Primjenjena fizička geografija u prostornom planiranju Ivo Turk, postdiplomant, 2.godina, voditelj radionice Mihaela Mesarić, studentica 3.godine studija, pomoćnica voditelja Radionica je započeta neformalnim upoznavanjem sudionika s voditeljima radionice. Nakon tog dijela, sudionici su upoznati s programom radionice. Na početku je najvažnije bilo definirati neke osnovne pojmove vezane za geoekologiju, aplikativnu geomorfologiju, bioklimatologiju, antropoklimatologiju, te prostorno planiranje. Radionica je trajala dva dana. U radu radionice raspravljano je o sljedećim temama: * glavni trendovi u geoekologiji (geoekološko istraživanje ekosistema, razvijanje novih metoda za poboljšanje teoretske baze) * važnost geoekološkog vrednovanja prostora * racionalna uporaba prirodnih izvora * formiranje optimalne geoekološke strukture pejsaža * očuvanje prirodnog okoliša * uloga geoekologije u zaštiti ljudskog okoliša * utjecaj ljudskih djelatnosti na mobilitet reljefa * kartiranje u aplikativnoj geomorfologiji

P rip re m a p re z e n tacije

Zaključak radionice Prostorno planiranje je nužno u suvremenom svijetu. Pri izradi prostornog plana vrlo je važno uzeti u razmatranje sve relevantne elemente u prostoru. Stoga uloga fizičke geografije u procesu prostornog planiranja ne smije biti zanemarivana. Izrada prostornoga plana moguća je jedino uz interdisciplinarni pristup problematici. Iz toga razloga, dobar prostorni plan mogu izraditi jedino timovi stručnjaka iz različitih područja znanosti. Geografija je kao znanost marginalna u procesu prostornoga planiranja, i stoga treba hitno poboljšati njezin status u navedenom procesu. Geografi bi prema svojem obrazovanju trebali imati značajnu ulogu u timovima stručnjaka koji rade prostorne planove. Sudionici radionice su posebice istakli sljedeće zaključke: * uloga geografije kao znanosti i geografa u prostornom planiranju mora se hitno popraviti * deponije otpada ne bi trebalo locirati u općini Fužine * industrija bi trebala biti locirana uz željezničku prugu, s time da to nije u bilizini željezničke postaje koja se koristi u putničkom prometu * turizam bi trebao biti glavna ekonomska djelatnost u općini Fužine, a glavninu turističkih objekata trebalo bi locirati uz jezero Bajer * poljoprivredna bi zem ljišta trebalo locirati u blizini naselja * povijesni centar Fužina treba obnoviti ©

16. MfMOIMN

Izgradnja autoceste kroz planinski prostor Vid Jakša Opačić, apsolvent, voditelj radionice Frane Krpan, student ¿.godine studije, pomoćnik

Cilj ove radionice bilo je upoznavanje sudionika s problem im a izgradnje autoceste kroz planinski prostor. Zbog činjenice da se Fužine nalaze u neposrednoj blizini nove autoceste Rijeka-Zagreb, željeli smo istražiti može li ova prometnica utjecati na transformaciju slabije razvijene gorskokotarske regije, u sklopu koje se nalazi i prostor Općine Fužine. U svrhu što potpunijeg istraživanja, povezali sm o elem ente prom etne I ekonom ske geografije s demogeografijom i geomorfologijom. U dvodnevnom radu radionice sudjelovalo je dvanaest studenata geografije iz Slovačke, Nizozemske, Bosne i Hercegovine, Njemačke, Poljske, Makedonije, Slovenije, Estonije i SR Jugoslavije. Program radionice sastojao se od dva dijela: aktivnosti u zatvorenom prostoru i poludnevne ekskurzije. 16. 4. 2002.; 9:30-12:30 Na samom početku su se sudionici upoznavali, pri čemu su navodili razloge zašto su izabrali upravo ovu radionicu, a oni su bili različiti; od neizgrađenog ijednog kilometra autoceste u zemlji odakle dolaze, preko zanimljive teme, do podataka koji bi mogli koristiti pri izradi diplomskog rada. Potom smo sudionike upoznali s m eđunarodnim prometnim položajem Hrvatske (pri čemu smo koristili kartu paneuropskih prometnih koridora), mrežom cestovnih prom etnica Hrvatske te trasom buduće autoceste RijekaZagreb. Budući d aje povezivanje kontinentalnih i primorskih dijelova Hrvatske predstavljalo velik problem dugi niz stoljeća, sudionicima smo objasnili različite oblike prometa koji su se odvijali između tih prostora u prošlosti. Zatim smo analizirali prometne čvorove na autocesti Rijeka-Zagreb (Zagreb, Karlovac, Bosiljevo, Vrbovsko, Delnice, Fužine i Rijeka). Analiza je provedena na dva načina: verbalno, navodeći razloge zašto se i na koji način razvio pojedini čvor te prikazivanjem kratkih film ova o čvorovim a uz autocestu i njihovim gravitacijskim područjima. Na kraju prvog dijela smo promatrali demografsku situaciju naselja uz autocestu. Za tu smo priliku izradili kartogram na kojemu smo prikazali demografske trendove svih naselja uz postojeću i buduću autocestu, kao i onih naselja uz nekadašnju magistralnu cestu na današnjem koridoru Vb koja su se našla daleko od nove prometnice.

lunel u izgradnji l’od Vugleš na dionici autoceste Kupjak-Vrbovsko

Zatim smo se uputili prema klizištu u blizini Fužina, gdje sm o sud ionike upoznali s geom orfološkim elem entim a izgradnje autoceste (konfiguracija terena, vrsta tla, mjere koje su poduzete da se umanje prepreke na svakoj dionici). Upravo to klizište na Preradovića brdu predstavlja dosad najveću pogrešku u izgradnji ove prometnice. Potom smo posjetili zasad jedinu servisnu postaju na čitavoj autocesti - benzinsku postaju INA s kafeterijom i samoposluživanjem, nakon čega smo prošli najduljim tunelom na autocesti (Tuhobić, 2.141 m). Na kraju poludnevne ekskurzije pogledali smo najveći prometni čvor regije - Rijeku. Sudionici su mogli vidjeti riječku obilaznicu, luku i mnoge kulturno-povijesne znamenitosti grada. 18. 4. 2002.; 9:30-12:30

16. 4. 2002.; 15:00-18:00 U nastavku radionice otišli smo na poludnevnu terensku nastavu. U dogovoru s poduzećem Autocesta Rijeka-Zagreb d.o.o. bio nam je dopušten obilazak gradilišta kraj Ravne Gore, gdje smo se mogli uvjeriti kako teku radovi na izgradnji tunela Javorova kosa i Pod Vugleš te vijadukta Stara Sušica.

U ovom dijelu svi su sudionici prezentirali mrežu autocesta u svojim državama. Zahvaljujući njihovom trudu, napravili smo tablicu u kojoj smo komparirali položaj autocestovnog prom eta u devet zem alja.

AKTIVNOSTI

DRŽAVA

UKUPNO (km) CESTE

BIH

11.425

ESTONIJA

oko 5.000

HRVATSKA

28.123

NAJDULJI

2000.

4,2

PlANIRANE oko 350 oko 500

411

5.062

179

JUGOSLAVIJA

PRVA

18. 4. 2002.; 15:00-18:00

AUTOCESTE TUNEL (m) AUTOCESTA AUTOCESTE (km)

MAKEDONIJA NIZOZEMSKA NJEMAČKA

230.753

11.515

POLJSKA

245.000

245

1972.

1.814

1980.

2.360 3.300

1935.

oko 2.000

1930.-39.

2.500

SLOVAČKA

oko 20.000

240

5.200

1971.

620

SLOVENIJA

6.523

288,2

7.864

1972.

518,6

Prezentacije su upotpunjene grafičkim prikazima i auto-kartama zem alja sudionika. Nakon toga, sudionike smo upoznali s ekonomskim aspektom izgradnje autoceste, pri čemu smo pozornost usmjerili na pravila kod lociranja sljedećih objekata: parkirališta za kraće i dulje zadržavanje, benzinske postaje s kafeterijom i sam oposluživanjem , restorane i motele. Sudionike smo podijelili u šest parova. Svaki od njih dobio je zadatak na karti smjestiti servisne objekte duž cijele trase buduće autoceste Rijeka-Zagreb. Potom je svaka grupa objasnila zašto se odlučila za pojedina rješenja, no s obzirom da nam je cilj bio napraviti prostorni plan, složili smo se oko najboljih rješenja te ih ucrtali na konačnu kartu koju želim o predati lokalnim organima ili p re d s ta v n ic im a A u to c e ste R ijeka- Zag reb d .o .o ..

Završni dio radionice pripao je sudionicima koji su smišljali prezentaciju onoga što smo radili u četiri trosatna termina, a koja je izvedena pred svim sudionicima Kongresa na zatvaranju istoga. Prezentacija se sastojala od kratkog skeča i iznošenja zaključaka radionice. Ovim bismo putem željeli zahvaliti svim a onim a koji su podržali ovaj projekt, a posebno: - sudionicima radionice koji su pridonijeli uspjehu projekta, kao i stvaranju dobre atmosfere za vrijem e rada - poduzeću Autocesta Rijeka-Zagreb d.o.o., a posebno ing. Marku Raki - Hrvatskoj Televiziji na darivanju video-kaseta - dr.sc. Miroslavu Siću, dr.sc. Andriji Bognaru, dr.sc. Milanu lliću, dr.sc. Aleksandru Toskiću, dr.sc. Sanji Faivre, gđi. Jadranki Čelant-Hrometko i gđi. Ljiljani Bajs na znanstvenoj i administracijskoj

Multifunkcionalnost ruralnih prostora: mogućnosti i prijetnje Aleksandar Lukić, postdiplom ant I.g o d in c, znanstveni novak, voditelj radionice Petra Buterin,profv pom oćnica voditelja U sklopu Euromediteranskog kongresa 2002. godine održan je i workshop o ruralnim prostorima. Okupio je sudionike iz 8 europskih zemalja i Izraela. Osnovna ideja bila je raspraviti sa sudionicima neke trendove u ruralnim područjima i podijeliti s njima znanja vezana uz njihove zemlje.

Sam workshop sastojao se od šest dijelova: 1. Kviz: Predstavljanje «ruralne Europe» 2. Prezentacija sudionika: «Ruralna područja u mojoj zemlji» 3. Prezentacija ruralnih područja Hrvatske 4. Terenski rad - izlet 5. Planiranje 6. Zaključak Počeli smo kvizom za zagrijavanje, kojim smo pokušali naučiti nešto o današnjoj «ruralnoj Europi», a ujedno i provjeriti znanje i mišljenje sudionika o pojedinim temama. Dali smo im pitanja i ponuđene odgovore, a oni su se morali odlučiti za jedan od odgovora, te ga i obrazložiti. Da biste dobili bolju sliku o tome kako je sve izgledalo, predstavit ćemo vam neka pitanja iz kviza. Koji su kriteriji za definiranje ruralnih područja u tvojoj zemlji? a) broj stanovnika b) broj stanovnika u kombinaciji s morfološkim kriterijima (npr. udaljenost između kuća) c) broj stanovnika u kombinaciji sa postotkom zaposlenih u poljoprivredi d) gustoća stanovništva e) nešto drugo

m. mirnim

Suvremeni migracijski trendovi u ekonomski razvijenim zemljama s tržišnom ekonomijom su slijedeći: iz ruralnih u urbana područja iz planinskih u nizinska područja iz slabije razvijenih u razvijenija područja Yes - Maybe/Not sure - No Koji je dominantan način preživljavanja u ruralnim područjima tvoje zemlje? a) komercijalizacija i specjalizacija farmi, okrupnjavanje posjeda b) nove djelatnosti na farmama (turizam, mala privatna gospodarstva...) c) napuštanje poljoprivrede i sela, te migracija u grad d) glavni izvor prihoda dolazi od posla izvan poljoprivrede, dok poljoprivreda ostaje samo kao hobi ili proizvodnja za vlastite potrebe Što misliš, koji bi način regionalnog i prostornog planiranja bio najpovoljniji za ruralna područja tvoje zemlje? a) državne agencije za razvoj bi trebale investirati u infrastrukturu i zajmove da bi se osigurala konkurentnost ruralnih područja b) za razvoj ruralnih područja trebalo bi koristiti lokalne, unutarnje izvore c) nešto drugo

u indijanske nošnje, a sve smo to začinili domaćom šljivovicom. Zadnja postaja bila nam je lokalna škola, gdje smo (onako polupijani) naučili nešto o starom jeziku i kulturi toga kraja, lako nam vrijeme nije bilo previše naklonjeno (da ne kažemo 'uopće'), dobro smo se zabavili. Izlet je bio izvanredna prilika za druženje, ali također i za susret s izazovima planinskog ruralnog područja «uživo». Zadnji dio vvorkshopa bilo je planiranje. Nismo puno pričali: nacrtali smo karte triju izmišljenih zemalja (Acolija, Retralija i Sabineland - nazvane po velikanima EGEA-e Zagreb, te u čast Sabini iz Berlina koja nam je pomogla crtati), a sudionike podijelili u tri grupe, od kojih je svaka dobila jednu kartu. Njihov je zadatak bio da ucrtaju pojedine prirodne i društvene sadržaje, tako da prostor bude iskorišten na najbolji mogući način. Nakon toga su grupe zamijenile karte među sobom te je trebalo izvršiti evaluaciju prostora koji je druga grupa nacrtala, tj. pronaći slabe i dobre elemente u zamišljenoj zemlji. Karte su kasnije bile predstavljene na završnoj prezentaciji vvorkshopa. Na kraju je trebalo iz svega izvesti i zaključke. Da vas

Nekoliko pitanja iz kviza. Znate li odgovore?

Nakon kviza, svaki je od sudionika trebao predstaviti ruralna područja svoje zemlje. Uglavnom smo se koncentrirali na konflikt između poljoprivrede i novih funkcija ruralnih područja, te na migracije i okoliš. Sudionici su različito predstavljali svoje zemlje, neki su se dobro pripremili, neki malo lošije, svatko je mogao birati način prezentacije, ali uspjeli smo izvući glavni zaključak, a to je da postoje ogromne razlike među europskim zemljama u svim analiziranim segmentima. Zatim je došao red i na nas. Predstavili smo ruralna područja u Hrvatskoj, uglavnom se koncentrirajući na depopulaciju, te na malene i razbacane posjede. Svoje impresivno izlaganje popratili smo različitim grafikonima, slikama i tablicama, tako da su se zainteresirani mogli dobro upoznati s našim (ne tako malim) problemima. Ali da ne bi sve ostalo samo na praznim riječima, napravili smo i mali izlet. To je bio najzabavniji dio vvorkshopa. Posjetili smo općinu Lokve - područje s oko 1000 stanovnika, čije su glavne ekonomske grane šumarstvo i drvna industrija. Odveli smo ih zato prvo u tvornicu namještaja, da vide što se dešava s drvetom nakon što napusti šumu. Nakon toga smo se prebacili na prirodno-turističku komponentu prostora odvevši ih u špilju Lokvarka. Tamo smo naučili, osim mnogih drugih stvari, i kako u auto veličine yuga potrpati sedam osoba. Od tvornice do špilje vozili smo se, naime, troje naprijed i četvero otraga. Na sreću, došli smo živi i zdravi i odmah se bacili na razgledavanje. Ne treba ni spominjati d aje špilja svojom ljepotom sve oborila s nogu. Ipak, bio je to tek uvod u ono što je slijedilo, a to je bio posjet «eko-farmi», tj. farmi s velikim brojem životinja i sa zanimljivom kolekcijom narodne baštine. Osim što smo razgledali farmu i podragali nekoliko životinja, zainteresirani su mogli jahati na konju preobučeni

ne bismo zamarali gomilom suhoparnih tvrdnji, ovdje donosimo skraćenu verziju. Dakle čitaj: * Depopulacija je vrlo važan proces demografskog razvoja tranzicijskih zemalja. Ona pokazuje da u ruralnim područjima ostaje samo starije stanovništvo koje je ekonomski neaktivno tako da ne može stvoriti dobru ekonomsku bazu regije. Taj trend je više pozitivan u EU zemljama, pogotovo u «međupodručjima» između ruralnih i urbanih područja. * Da bi se izbjegla migracija u gradove i depopulacija ruralnih područja, trebalo bi poboljšati ekonomsku bazu ruralnih područja kao i stvoriti određene uvjeteinfrastrukturu, pristup uslugama i zapošljavanju u gradu * U zemljama Europske unije postoji trend preseljenja ljudi iz urbanih u ruralna područja zbog veće kvalitete života na selu. Selo je, naime, dovoljno razvijeno i bogato da bi pružilo ljudima sve što im je potrebno * Planiranje bi trebalo provoditi prema lokalnim uvjetima. Ipak, u principu, da bi došlo do integriranog ruralnog razvoja, treba kombinirati državnu pomoć s lokalnim inicijativama Još za kraj treba reći da nam je bilo veliko zadovoljstvo voditi ovaj workshop. Nadamo se d aje tako bilo i sudionicima. Sudeći po reakcijama, svi smo se dobro zabavili, a valjda i nešto naučili.

KONBRESI

AKTIVNOSTI POMORSKE LUKE I REGIONALNI RAZVOJ - LUKA 1GRAD RIJEKA Božica Horvat, apsolventica, voditeljica radionice Suzana Jurišević, apsolventica, pomoćnica voditeljice Pomorske luke su čvorišta pomorskog prometa te mjesta povezivanja pomorskog i kopnenog prometa. One predstavljaju vrlo složena čvorišta, a njihova je važnost u suvremenim uvjetima globalizacije, kao i važnost cjelokupnog pomorskog prometa neosporna. S geografskog aspekta postoje tri faktora ključna za razvoj luka: hinterland (kopneno zaleđe), foreland (pomorsko zaleđe) te lučka infrastruktura i organizacija. Osim svima poznate prekrcajne (prometne) funkcije, luke još imaju industrijsku i trgovačku funkciju. Svojim djelovanjem luka mijenja grad u kojem se nalazi, kao i širi prostor - svoje zaleđe. No, istovremeno i grad i zaleđe predstavljaju ključne faktore u razvoju luke. Uzevši u obzir da se u neposrednoj blizini mjesta organiziranja kongresa nalazi najveća hrvatska luka - Rijeka, ona je odabrana kao reprezentativan primjer. Rijeka je do 18. stoljeća bila mali grad, a tada zahvaljujući sve boljem prometnom povezivanju prerasta u veliku luku. Velik utjecaj na njen razvoj imao je povoljan položaj te relativna blizina većeg broja srednjoeuropskih zemalja koje nemaju izlaz na more. Promjene političkih i ekonomskih faktora utjecale su na promjenu njenog zaleđa više puta tokom povijesti najnoviji slučaj je nagli pad prometa nakon osamostaljivanja Republike Hrvatske, rata i ekonomske tranzicije zemalja u zaleđu. Danas Rijeka nije velika luka (bilježi ukupno 13 milijuna tereta u sva četiri bazena), ali izgradnja autoceste na Vb europskom koridoru, preuređivanje naftovoda i strane investicije ipak bude određeni optimizam. To je otprilike stručni dio problema koji je sudionicima trebao biti predstavljen tokom dva dana uz pomoć plakata, karata, Powerpoint prezentacija, diskusija, zadataka i naravno, terenskog izlaska. U radionici je sudjelovalo 11 sudionika s osam europskih sveučilišta.

Jedan od prvih zadataka bila je izrada kartodijagrama za 20 najvećih luka Europe

Radionica je započela predstavljanjem sudionika I malim teorijsko-povijesnim uvodom. Ozbiljnije rasprave povele su se oko ekonomskih aktivnosti koje treba smještati u blizini pomorskih luka. Zadatak je bio oblikovan tako da su sudionici izvlačili aktivnosti na karticama, a zatim obrazlagali svoje mišljenje. Rasprava se pokazala toliko zanimljivom d aje na kraju upravo taj dio rada odabran za završnu prezentaciju. Popodnevni dio radionice započeli smo prezentacijama sudionika. Posebno detaljne izvještaje čuli smo o lukama Koper, Marseille i Szczgcin.

Prezentacije sudionika Predstavljena luka Sudionici

Osnovno obilježje

Sličnost s Rijekom

Koper,

Jelka Kolar &

najvažnija slovenska

položaj, isto potencijalno

Slovenija

Bojana Skrila

luka, u novije vrijeme

zaleđe, slična vlasnička

se ubrzano razvija

struktura

Marseille,

Vera Varanda

Francuska Szczecin, Poljska

Robert Budak

najvažnija mediteranska

način širenja (u susjednim

luka

zaljevima_________________

poljska luka na rijeci

odvojena od prirodnog

Odri, nekad je imala veće zaleđa granicama, razvoj značenje nego danas

u uvjetima jake konkurencije

U nastavku središnje mjesto u raspravi dobilo je lučko zaleđe i prometno povezivanje, a na samom kraju sudionici su ispunili anketu. Iz ankete smo zaključili da će količina tereta i dalje polako rasti, no važnost mediteranskih luka neće postati veća nego danas. U pogledu povezivanja sa zaleđem sudionici smatraju da se luke trebaju više povezivati sa željezničkim prometom, a manje s cestovnim. Rijeka svoje tržište treba tražiti u Srednjoj Europi i na Bliskom Istoku. Slijedeći korak u našem radu bio je terenski izlazak. Zbog nedostatka vremena posjetili smo samo Rijeku (Bakar i Omišalj smo vidjeli tokom ekskurzije u srijedu). Prošetali smo, naravno uz odgovarajuća objašnjenja, pored lučkih terminala, a zatim smo luku pogledali s Trsata. Tako su sudionici mogli stvoriti vlastite dojmove o temi koja nas je zaokupljala tih nekoliko dana. Zajedno smo uočili kako ulazak u Rijeku automobilom nije baš jednostavan, d aje grad zbog luke danas odvojen od svoje obale (što predstavlja

problem za eventualni razvoj turizma) te da lučki promet u gradu danas nije intenzivan. Posljednji zadatak bila je priprema prezentacije radionice za ostale sudionike kongresa. Vrlo brzo postignut je dogovor prema kojem će se prezentacija sastojati od ozbiljnog dijela - izlaganja zaključaka na temelju ankete; i manje ozbiljnog dijela - stvaranje modela idealne luke uz koju treba smjestiti neke (nikako ne sve) gospodarske aktivnosti. Svi su se sudionici radionice vrlo aktivno uključili u pripremu pa dobar rezultat nije izostao. Na kraju ovog kratkog izvještaja, želim zahvaliti svima onima koji su pomogli u različitim stupnjevima stvaranja radionice "Pomorske luke i regionalni razvoj". Na prvom su mjestu sami sudionici, koji su donijeli mnogo materijala i pokazali interes za raspravu. Osim njima, veliko hvala dugujem i Đr. Milanu lliću za stručne savjete, ali i prijateljsku podršku u svim etapama stvaranja radionice.

W. MERIDIJAN

KONGRESI

AKTIVNOSTI Malinske - ribarskog mjesta koje je bilo važno u 19 st., zbog izvoza drva prema gradu Krku.

Ideje oko k o jih se nismo svi složili:

koje gospodarske aktivnosti smjestiti u luke

nucivA

i> trebaju li se sve luke specijalizirati !> jesu li strane investicije dobar razvojni put 0

hoće li Europom uskoro dominirati 5 velikih luka

rviiKspsij

Riječkizaljev

R ezultaj ankd:e K d ič in a t s -š a u pomorskom promđiu će u slijedećih 6 godina:

-ubrazno rasti: 1 -polako rasti: 9 -ostati ista: 0 -polako opadati: 1 -ubrazno opadati: 0

Jabianac

r&č&lgr: ' J&rBjijrhisii k, viirialtpfcf

Važnost m edt& anskih luka ć e s e

-povećati: 1 -ostati ista: 4 -smanjiti: 6 Što će od slijedećeg biti ostvareno:

-direktno povezivanje luke "Rij ekei1s autocestom: 7 -razvoj turizma u Rijeci: 3 -stvaranje Sje/ernojadranskog lučkog sustava: 2 -stvaranje Druzhbadria naftovoda: 2 -izvoz kaspijske nafte preko Rijeke: 1 -privlačenje stranih investicija u slobodnu zonu: 1 Iz kojih prdcomorskih područja Rijdca m o že privući

>5*0RMj

Itinerar glavne kongresne ekskurzije

teret? -Bliski Istok: 10 -Daleki Istok: 1 -Australija Sje/er na Amerika, Južna Amerika... 0 O r ijs iite važnost faktora za razvoj luke ( m s K bodova):

prirodni položaj: 46 razvijenost zaleđa: 45 infrastruktura; 44 politički faktori: 43 sama luka: 42 klima: 22 Koji je o d ovih o blika prom eta najvažniji z a luke:

cestovni: 7 željeznički: 5 zračni: 0 cjevovodni: 3 riječni i kanalski: 1 Koji oblik prom eta trd s a bolje p o v e z i s lukama:

cestovni: 4 željeznički: 9 zračni: 0 cjevovodni: 2

Krk je danas centar otoka i jedno od mjesta s najdužom turističkom tradicijom. Jedino je mjesto osnovano na samoj obali, još kao rimski Curicum. Bio je sjedište Frankopana. Tamo smo obišli staru gradsku jezgru, s kaštelom i katedralom. Nakon Krka prolazimo kraj crkve sv.Dunata, puntarske drage i Punta, gradića s najstarijom marinom na našoj obali. Na putu prema Baškoj stajemo u jurandvoru, gdje obilazimo crkvu sv. Lucije - mjesto na kojem je nađena Bašćanska ploča. U samoj crkvici slušamo zanimljivo predavanje o njoj. U ranim popodnevnim satima stigli smo u Basku. Naselje je smješteno uz dva kilometra dugu šljunčanu plažu, koja privlači brojne turiste, a rezultat je rada suhe Ričine, t.j. Vele Rike. Ovdje smo se odmorili i iskoristili vrijeme za ručak i šetnju plažom, te sami uvidjeli zašto je Baška glavno turističko središte na otoku. Nakon Baške posjetili smo vinogradarski kraj oko Vrbnika i vinariju Katunar, gdje smo degustirali čuvenu žlahtinu.

O D R E D IŠ T E KRK'

glavna kongresna ekskurzija, 17.4.

Lovro Skračić, Vedran Berlan, voditelji ekskurzije Cilj glavne kongresne ekskurzije, održane u sklopu kongresa, bio nam je upoznati sudionike kongresa s velikim regionalnim različitostima Hrvatske, s prirodnim ljepotama, osnovnim gospodarskim djelatnostima, kulturnim i povijesnim znamenitostima, te ih na taj način zainteresirati za Hrvatsku kao ponovno odredište putovanja. Ekskurzija je također služila uspostavljanju boljih veza među samim sudionicima i organizatorima kongresa. Polazak je bio ujutro u 8, a povratak navečer oko 20 sati. Prema Krku smo krenuli koristeći se trasom stare karolinške ceste, prve koja je povezivala kontinentalnu Hrvatsku s Bakrom i Rijekom. Krčki most smo prešli pješice, budući da se s njega pruža lijep pogled prema Rijeci na jednu, te Crikveničku rivijeru i Velebit na drugu stranu. Most je važan jer njime prolazi vodovod i naftovod. U blizini se vodila i pomorska bitka između Cezarove i Pompejeve flote. Dolazimo na Krk, uz Cres najveći i najposjećeniji jadranski otok - zanimljiv s etnografskog stajališta te stoga što je bio centar glagoljaša. Prolazimo kraj Omišaljskog zaljeva, u kojem je smješten tankerski terminal i petrokemijska industrija. Dalje prolazimo pokraj rimskog Fulfinuma, aerodroma, Njivica i

10. MERIDIJAN

Na kraju smo krenuli put Biserujke, jedne od 54 špilje na otoku, ali jedine uređene za obilazak. Njezino otvaranje za posjetitelje povezano je s razvojem turizma. Najstariji natpis u njoj potječe iz 1859., ali se ne zna kada je točno otkrivena. Spilja se nalazi pod zemljom i zbog toga je specifična. Ljudi su uništili špiljski nakit. U suton krećemo prema Fužinama, uživajući u pogledu na Riječki zaljev i otoke. Zbog nedostatka vremena, nismo bili u mogućnosti posjetiti sva mjesta koje smo htjeli, ali zanimljivosti i atraktivnost viđenog su nam dale i razlog više da se ponovo, jednog lijepog dana, vratimo na Krk.

XIV. GODIŠNJI EGEA KONGRES - DIJON, FRANCUSKA, 8.-14.9.2002 I LITI ONLY PARTY RULES’ organizirali party u studenskom domu. Ove godine godišnji EGEA kongres Slijedeći dan odmah na početku održan je u Dijonu u Francuskoj. Okupilo se dočekala nas je obavijest da ćemo, budemo stotinjak geografa iz cijele Europe. Kao i li ponovo bučili u domu, svi biti izbačeni. Da zadnje četiri godine, i grupica studenata iz ne duljim, prijetnja da kongres završi puno Zagreba uputila se na kongres, ne bi li se ranije od planiranog bila je vrlo realna. Nakon dobro zabavili, upoznali puno zanimljivih jučerašnjeg druženja, nismo se dali smesti, ljudi, mjesta, a ponešto i naučili. U Dijon smo krenuli vlakom iz Zagreba bili smo odlučni da se i dobro zabavljamo, što smo i dokazali, snalazeći se na razne u subotu, dan prije kongresa. Sama vožnja je bila prilično ugodna, iako smo do Lausanne načine (ponekad su tulumi bili i vani na travi). promijenili tri vlaka i jedan autobus (u Austriji, Slijedilo je službeno otvaranje kongresa. Ovdje je ipak potvrđen jedan stereotip o naime, jedan dio pruge nije funkcionirao). Francuzima, onaj da ne govore strane jezike. Dakle karta iz Zagreba vrijedila je do Pozdravile su nas velike «face» dijonskog Lausanne, a onda smo trebali kupiti novu za famozni TGV. Bili smo jako uzbuđeni što sveučilišta demonstrirajući «zavidno znanje» engleskog. Ali da ironija bude veća, niti ćemo upoznati i to planetarno poznato prijevozno sredstvo, toliko puta spominjano prevoditeljice nas nisu uspjele impresionirati. Od brojnih primjera izdvojila bih jedan na predavanjima prof. Sića. Očekivali smo komfor, mahnite brzine, prekrasne interijere, rektorovo podugo izlaganje jedna od njih pa možete zamisliti naše razočaranje kad se prevela je s: «Hm, eeeeeeee....he said ’Hello1!», a svi u dvorani se grohotom ispostavilo daje to bio najgori vlak na nasmijaše. Ta rečenica postala nam je jedan putovanju. Brzina mu svakako nije od lajtmotiva kongresa, pa smo svaki daljnji premašivala brzinu prosječnog hrvatskog vlaka (kasnije su nam Francuzi objasili da na govor na nekom drugom jeziku osim engleskog popratili riječima «he said hello!» tom dijelu pruga nije prilagođena TGV-u i da prave brzine doseže od Dijona nadalje - (i danas o tome svjedoči EGEA message eh, baš!). Osim toga, cijela vožnja protekla board). Slijedio je ručak, koji ne mogu a da ne je uz neprestanu neugodnu zvučnu kulisu, vrata su škripila, cvilila i budila nas, što nas spomenem, jer smo se tada prvi put upoznali je, onako željne sna, dovodilo do stanja duha sa svojevrsnim francuskim «specijalitetom» pod nazivom «quenelle». Ja ga osobno nisam koji sad ne bih žaljela potanko opisivati. Prvi susret s Dijonom bio je lijep. Sunce imala hrabrosti probati, ali sam njegovu kvalitetu mogla lako procijeniti i prema je sijalo, dva momka ugodne vanjštine izrazima lica onih odvažnijih koji su se to objasnili su nam kako doći do autobusne usudili. U svakom slučaju, kasnije smo saznali stanice (bila nam je pred nosom!) i sve je izgledalo kao da nema nikakvog razloga ne da se radi od ribljeg ili pilećeg brašna - kaj ne zvuči primamljivo? Mi smo bili toliko biti optimističan. A onda iznenađenje na samom dolasku. Ako ste mislili da su Francuzi njime «oduševljeni» da nas je nekolicina osnovala klub obožavatelja Quenellesa, imali ležerni, srdačni i opušteni ljudi, za razliku smo svoje iskaznice, himnu, ali i samo od «krutih i ukočenih» Germana, bili ste u krivu - nikad ne treba generalizirati. Već na izgovaranje te riječi činilo nam je posebno zadovoljstvo. Queneeeeeelle! samom početku, za dobrodošlicu, morali Nakon ručka bilo je na programu smo potpisati hrpu pravila tipa: «U studentskom domu neću bučiti, neću unositi razgledavanje Dijona. Još jednom smo se hranu i piće, odgovarat ću za svaku načinjenu uvjerili daje grad prekrasan (svakako ga preporučam), a osim razgledavanja, za one štetu, ići ću rano spavati...». U svakom malo manje ambiciozne koji se nisu previše slučaju: rules, rules, rules. Prvo smo mislili obazirali na vodiča, to je bila i izvrsna prilika da se radi o nekoj šali, ali uskoro smo shvatili daje sve «za istač». Naime, nakon službenog da se međusobno bolje upoznamo. Navečer su bili organizirani regionalni otvaranja, podijelili su nam programe na sastanci, kojima vas ne bih previše zamarala, kojima je pisalo «12 p.m. go to bed!» uz dovoljno je zamorno bilo nama koji smo im objašnjenje: «You are n o t allowed to have prisustvovali. Samo bih rekla, tek toliko da parties». I to nam se činilo pomalo šaljivo , znate, da smo se dogovorili oko nekih zato smo se snašli i bez dopuštenja

Petra Buterin

značajnih stvari u pojedinoj regiji i izabrani su novi predsjednici regija. Novi predsjednik naše (južne) regije je Jean-François André iz Aix-en-Provance, Francuska. Treći dan došle su na red i radionice. Sudionici su se već ranije morali opredijeliti za jednu, a mogli su birati između slijedećih: Mjesto regije u Europi Geografija vina i vinograda Burgundija: raskršće Europe Metropolizacija Europe Zaštita okoliša - park prirode Morvan Hidrologija Migranti i grad u Europi Geomorfologija

Ja osobno izabrala sam migrante i grad, i mogu reći daje, unatoč nekim organizacijskim problemima, ispalo prilično zanimljivo. Pokušali smo definirati imigrante i napraviti razliku između imigranata i nacionalne manjine, što nije bilo lako, jer preva granica ne postoji i u svakoj je zemlji drugačija. Zatim je svatko predstavio imigrante u svom gradu, gdje žive, odakle dolaze, jesu li integrirani, koliko ih ima, te smo pokušali dokučiti je li bolje da se imigranti integriraju ili da se potpuno asimiliraju. Uslijedila je žestoka, ali zanimljiva rasprava. Naravno, nismo samo pričali. Imali smo i mali terenski rad. Proveli smo anketu među stanovništvom Dijona o tome što misle o imigrantima, jesu li prihvaćeni, imaju li iste mogućnosti, te namjeravaju li se vratiti u svoje zemlje, lako ovo pomalo izgleda kao da smo se pretrgli od posla, nije bilo tako. Dosta vremena predviđenog za workshop proveli smo ležeći na travi, sunčajući se i ugodno čavrljajući (naslovna slika). A iz pouzdanih izvora znam daje npr. workshop hidrologije, umjesto da naporno radi kao mi ostali, išao igrati

1S. MfRIDIMN

KONGRESI mini-golf. Jedina veza s hidrologijom je bila ta da su ga igrali na obali jezera (ts, ts, ts, Josipa, kaj je to u redu?!). Navečer je bila prezentacija entiteta. To je uvijek jedan od najzabavnijih događaja, jer ljudi, čak i ako se ne pripreme na vrijeme (kao mi, npr.), najčešće izvedu ili nekakav duhoviti skeč gdje pokušavaju primjenom raznih dramaturških metoda (poput ironije, alegorije, metafore i si.) prikazati svoj grad, ili se odlučuju za neku igru, čiji je često jedini cilj ponižavanje i maltretiranje onih koje su, obećavajući im bogate nagrade (kak ne!), namamili na pozornicu da u njoj sudjeluju. Srijeda je bila razervirana za izlet. Probudili su nas u cikzore (šmrc!) i potrpali u tri autobusa. Šta reći, pokušali smo u početku iskoristiti dragocijeno vrijeme za malo sna, ali društvo je bilo pre dobro za gubljenje vremena na nešto tako banalno, pa se vožnja autobusom pretvorila u nešto što ne priliči ozbiljnim geografima. No neću vas sada zamarati time (ionako vam pravu atmosferu ne bih mogla opisati), nego prelazim na ono bitno. Dakle, izlet je bio prilično zanimljiv, izuzmemo li činjenicu da je jedino taj dan padala kiša, i to, naravno, prema već dobro poznatom zakonu, prestajala bi kad bismo ušli u bus, a ponovo počinjala kad bismo bili vani (i ovo se ne šalim, pitajte bilo koga!). Enivej, to nam nije uspjelo pokvariti raspoloženje, nama je bilo super. Prvo smo posjetili famozni dijonski kanal, koji smo odmah prekrstili u quenelle, zatim općinu gdje su nam prikazali film (ne pitajte o čemu, bio je na francuskom!), nakon kojeg su nas, kao dobri domaćini, ponudili vinom (još jednom im hvala). Slijedio je posjet vinogradu koji nismo uspjeli razgledati tako dobro kao što je bilo planirano, jer, naravno, baš je tada padala kiša. Tamo smo i ručali (lunch pakete, da ne bi bilo zabune), te poslije ručka krenuli busom prema gradiću Beaunu (ne trebem ni spominjati daje za vrijeme vožnje busom sijalo sunce). Tamo nas je dočekala kiša i prelijepa bolnica iz nesjećamsekojeg stoljeća. U bolnici smo naučili puno zanimljivih stvari. Npr. jeste li znali da u jedan mali krevetić (ne znam točne dimenzije, ali negdje upola manji od prosječnog današnjeg kreveta) može stati po pet!!! bolesnika zajedno? Pati sad budi bolestan! Zadnji dio izleta mnogima je bio i najzanimljiviji. Odveli su nas u vinske podrume na «wine tasting» gdje smo probali nekoliko različitih vrsta vina, od onih jeftinijih do vrlo skupih. Moje sofisticirano nepce nije uspjelo primjetiti neku veliku razliku, ali...nisam ja tu da sudim. Navečer je bila organizirana «burgundska večere na kojoj smo se trebali upoznati s kulturom i običajima te francuske regije. Tu smo se ponovo upoznali s jednim francuskim «specijalitetom», bilo je to nešto za što smo prvo mislili daje sladoled. Na žalost, podsjećalo je na sladoled samo formom, radilo se o povrću. Zamislite želatinoznu masu odrezanu u šnitu šarenih boja - narančasto, bijelo, zeleno! Slijedeći

16. M im iju n

AKTIVNOSTI korak bilo bi, pretpostavljem, povrće u piluli. Niti nakon dugog i iscrpljujućeg razmišljanja nismo uspjeli sa sigurnošću utvrditi što točno jedemo. Moje mišljenje, kao inače dobrog poznavatelja povrća, je da smo jeli mrkvu, celer i brokulu, ali to nikad nije dokazano. Nakon takvog obroka, nije nam preostalo nište drugo nego da se svi ponapijamo i nastavimo s tulumarenjem. Slijedeći cijeli dan imali smo radionice (ime ponekad vara, vrše smo ljenčarili na travi), a navečer je održan General Board Meeting (poznat još i pod imenom Generally Boring Meeting jer je po svojoj zanimljivosti ravan regionalnim sastancima). O njemu samo najvažnije (tko želi znati više, neka posjeti: egea.geog.uu.nl). Donesen je novi statut EGEA-e, izabrano je novo vodstvo (naš Denis se konačno uspio osloboditi dužnosti predsjednika), te su potvrđena mjesta održavanja slijedećih regionalnih kongresa. Za godišnji kongres nije bilo kandidata, ali do slijedeće godine ima još vremena (nemojte nikom reći, ali šuška se da bi mogao biti u Portugalu). Dakle, da ne biste ostali uskraćeni za one najvažnije informacije i da već sada možete početi planirati kamo ćete ići u proljeće, slijedeći regionalni kongresi su: Sjeverna regija: Tartu, Estonija Istočna regija: Krakôw, Poljska Zapadna regija: Berlin, Njemačka Južna regija: Mytilene, Grčka Zadnji dan su bile na programu prezentacije radionica (događaj dovoljno zabavan čak i za najzahtjevniju publiku) i zatvaranje kongresa. Na prezentacijama smo vidjeli igara i skečeva kojih se ne bi posramio ni neki bolji HTV show. Navečer smo, konačno, imali i službeni party. Održan je i već tradicionalni Beer Drinking Contest i ja ne mogu a da ne spomenem (mislim nije da se hvalim): moj tim (Ze Quenelles) je osvojio natjecanje, pobijedivši u finalu ekipu «Joško Joras» (sori,

■ TI 1

i a

Wine tasting (fotka by Kathrin aus Trier)

Dems, sigurno teško pada poraz na tako pestižnom natjecanju, ali kao što bi uvaženi Jerko rekao: «Važno je sudjelovati - mošsimislit»), te s ponosom ponio titulu The Champions of the Drinking Contest Dijon 2002. Iza toga proglašeni su Miss i Mister EGEA 2002 (tu titulu ipak nisam ja ponijela). I party se nastavio do dugo u nooooooooooooooć..... Sutradan je bio tradicionalni «tajmtusejgudbaj» dan. Sa suzama u očima ispraćali smo stare i nove prijatelje, dogovarajući ponovne susrete, razmjenjujući još uvijek svježe uspomene, zaklinjući se na vječno prijateljstvo. Ali nije bilo pomoći, morali smo ići doma. Na povratku smo posjetili Švicarsku. Prespavali smo jednu noć u Lausannei, te proveli još nekoliko sati u Zurichu, a najčešći komentar mojih suputnika bio je: »Skupo!». Hej, pa nije valjda skupo burek platiti 8 CHF?! Ostatak vožnje do Zagreba protekao je mirno, u carstvu snova. Za kraj još želim reći daje, unatoč silnim organizacijskim nedostacima, jer gotovo ništa nije bilo onako kako bi trebalo biti, ovo bio fantastičan (možda i najbolji) kongres, jer nikad do sada nije bila tako dobra atmosfera, tako složni ljudi, zanimljivi sugovornici, suplesači, su....hm. Za svakog ponešto. I za nas iz Zagreba bio je to poseban doživljaj, te s nestrpljenjem čekamo neki slijedeći EGEA susret.

Detalj s izleta - stara bolnica i iscrpljeni studenti (fotkao Stefan iz Amsterdma)

AKTIVNOSTI g e o g r a fi n a m l je t i

Terenska nastava KSG-a Zagreb: NP Mljet, 13.-21.7.2002. Josip a Kolega, studentica 3.godine studija, ’vod iteljica projekta

E pa, bila jednom jedna jesenja subota i jedan teren koji je odveo marljive studente 2.godine geografije na Sljeme. A kako svi ti tereni nude duge šetnje kroz prirodu, neminovno je da se razviju razno-razni razgovori. E pa, Mljet je bio jedan od njih... Počelo je tako da sam s jednim svojim prijateljem pričala oko naših godišnjih terena, te pomislila zašto i mi sami ne bi nešto organizirali... Pero je stiglo u moje ruke, odabran je Mljet, napisan je projekt i dobiveni su novci od Studentskog zbora. Gotovo savršeno. Ali dug je put bio predamnom... Slijedilo je gotovo vječito pitanje za geografe: što mi možemo konkretno raditi na terenu? Hm... Nakon dugog odlučivanja,, od svog našeg znanja, odabrala sam da ćemo u prvom planu upotrijebiti - komunikaciju s ljudima. Anketa! Naslov 'Život u Nacionalnom parku Mljet'. I opet, tako je to krenulo. Kako, što, zašto, koliko? Razna pitanja na koja je trebalo dati odgovore. Napisana je anketa, prošla razne konzultacije među našim profesorima i ... bila je spremna za akciju! A studenti? Studenti su bili i više nego zainteresirani za ovaj pohod. Već u prvom mjesecu počeli su sastanci na fakultetu, a budući daje broj sudionika bio ograničen na 24, nažalost je bilo i odbijenih... Tako je došao i taj dugo očekivani dan.

13.srpnja. U subotu kasno navečer stigli smo na naše odredište. Napuštena vojarna je uistinu bila napuštena već neko vrijeme. Trebalo je malo čišćenja, pospremanja i naše dvije sobe su bile spremne za useljenje. Naravno, imali smo i svog domara... Već prvog dana je anketirano jedno selo što je bilo vrlo obećavajuće. Anketiranje se odvijalo brže od očekivanog. Odmah smo uvidjeli da želja za popisivanjem svog stanovništva (da bi se broj usporedio s brojem iz popisnice 2001.) neće biti ostvarena. Zbog ljeta puno ljudi nije bilo

kod kuće, a mnogi su nas i odbili. A zašto, možete pretpostaviti i sami. Neki uplašeni da smo poreznici, službenici vlade ili uprave NP-a, a nekima se jednostavno nije dalo razgovarati (najčešće u Govedarima). Ipak, većina ljudi je bila vrlo susretljiva. Neki čak i previše! Najčešće nuđeni sokovima, kolačima, rakijom, a neki sretnici i domaćim vinom. Naša anketa se ubrzo pretvorila u ugodan razgovor sa stanovnicima, bez obzira da li se taj razgovor odvijao u njihovom domu ili na ulici. Tako je to trajalo punih 5 dana. Šesti dan (sljedeće subote) studenti su marljivo obrađivali svoje ankete. Budući daje od 18 studenata napravljeno 9 grupa po dvoje ljudi, grupama nije bilo teško obraditi svoj dio anketa. Budući da nismo imali kuhara, uz svakodnevno teško anketiranje, svaku večer je druga grupa studenata bila zadužena za kuhinju. A kakve večere su to bile! Neke bolje, neke lošije, ali za nas su sve bile savršene! Naravno, doručci također... Pohvala svim kuharima, svima 24!

Kraj je brzo došao i morali smo napustiti našu uvalu. Bilo je to lijepih i produktivnih 8 dana... A zašto? Cilj projekta, pa tako i ankete, je bilo saznati mišljenja i stavove stalnog stanovništva NP-a Mljet. Jer, ako ne znate, NP Mljet je jedan od rijetkih koji ima stalno stanovništvo. Zapadni dio otoka Mljeta proglašen je

A što je to iza nas? Otočić Sv. Marije...

AKTIVNOSTI nacionalnim parkom 1960.godine, a stanovništvo na tom prostoru živi puno duže. Nakon navedene godine, stanovništvo se moralo prilagoditi životu pod upravom NPa, tj.raznim zakonima. A što je uprava napravila za stanovništvo? Upravo to je bio naš glavni zadatak. Saznati nešto više o njihovom međuodnosu. Točnije, anketom smo planirali saznati: 1.sve mane i vrline koje pruža život NP-a 2.razinu informiranosti o prirodnim i društvenim znamenitostima Parka 3.razinu informiranosti o zakonima kojih se stanovništvo mora pridržavati, u kojoj mjeri djeluju na njih i da li su ih uopće svjesni 4.na koji je način osnivanje nacionalnog parka utjecalo na njihov život, da li ih je u većoj mjeri izložilo javnosti 5.koliko se broj posjetitelja u tom dijelu otoka povećao nakon osnivanja Nacionalnog parka te kako je to djelovalo na razvoj turizma u privatnom smještaju

mjesto događanja: otok Mljet, Nacionalni Park Mljet lokacija smeštaja: uvala Kulijer, dvije zgrade bivše (?) vojarne vrijeme: 13.- 21. srpnja 2002. broj sudionika: 24 MALO BROJEVA.... broj stalnih stanovnika Nacionalnog parka 324 broj anketiranih sela 5 broj anketiranih osoba 50 (22 žene i 28 muškaraca) prosječna dob anketiranih 59,7 oženjenih 60% udovaca 20% rastavljeni i neoženjeni 10% prosječan broj djece 2,4

Mjesto rođenja osobe: Mljet - 75% Dubrovnik - 20% Hercegovina - 5%

Malo o stanovništvu Otok Mljet je bio naseljen još od ilirskog doba, no prvo veće naselje pojavljuje se u rimsko doba oko palače čiji se ostaci danas nalaze u mjestu Polače. Nakon propasti Rimskog carstva otok dolazi u posjed Neretljana, a godine 1151. neretljanski knez Desa darovao je otok u isključivi posjed benediktincima, koji podižu samostan na otočiću usred Velikog jezera. Kasnije, u doba Dubrovačke republike, benediktinci su ostali feudalni vlasnici samo njegovog zapadnog dijela. Budući da na svom posjedu nisu dopuštali naseljavanje, šume današnjeg nacionalnog parka su ostale očuvane. Ipak, zbog nedostatka radne snage, benediktinci su morali dopustiti useljavanje. Tako samostanski pastiri, u 18.st., osnivaju prvo selo u zapadnom dijelu otoka Govedare. Selo se nalazi u unutrašnjosti otoka na brežuljku s pogledom na plodna tla. Zatim se osnivaju sela uz obalu: Polače, Soline, Babine kuće i najmlađe selo Pomena. Kako je u prošlosti prevladavala tendencija da se živi u unutrašnjosti (zbog obrane od gusara), tako danas ljudi preferiraju život uz more - ne zbog ribarstva, već pretežno zbog razvoja turizma. Danas su Govedari još uvijek najveće selo s najvećim brojem stanovnika od ovih pet sela. Tako bar kaže popisnica provedena 2001 .godine. Ipak, mi smo doživjeli nešto potpuno suprotno. Dočekalo nas je prazno selo... Velike prazne kuće na vrhu brežuljka tvorile su prekrasnu sliku, ali gledanu izdaleka. Istina, ima nešto stalnog stanovništva. Tridesetak, rekli su nam oni sami. Na papiru ih je trostruko više. A kako to?

16. M m I M

Postignuto obrazovanje: završena osnovna škola .- 28% završena srednja škola - 55% visoka stručna sprema -1 7 %

Mjesto prebivališta potomaka: Mljet - 48% izvan Mljeta (Dubrovnik, Zagreb, Korčula) -41% inozemstvo-11%

Od 24 sudionika 6 studenata nije sudjelovalo u provođenju anketa, već su se posvetili proučavanju mljetskih spilja. Posao nimalo lak ni jednostavan. Šikara, Sunce, vrućina i gojzerice. Rezultat zamislite sami. Puno sati hoda i traženja. Poneki uspjeh, ali i nekoliko neuspjeha. Problem je bio u tome što dosta spilja i poluspilja nije pravilno ili uopće kartirano pa je trebalo puno volje i vremena da se objekt uopće nađe. Upravo zbog toga u ovih osam dana temu se uspjelo samo 'zagrebati po površini1 te se nadamo da ovom projektu tu nije kraj. Tema je i više nego zanimljiva, a studenata voljnih za rad ima... Kao i stanovništvo s ostalih otoka, tako i stanovništvo Nacionalnog parka Mljet s otoka Mljeta muče slični problemi. Ali i neki drugi. Ovdje stanovništvo, osim što se suočava sa stanjem današnjih otoka, živi i pod pravilima Uprave NP-a, što je nekad olakotna, ali i otežavajuća okolnost.

AKTIVNOSTI 1960.godine na zapadnom dijelu otoka Mljeta osnovao se Nacionalni Park. Na tom prostoru postojalo je pet sela čije se stanovništvo trebalo prilagoditi novom načinu života. U početku, bile su to promjene na bolje. 1964./'65.godine cijeli otok dobiva električnu energiju, a 1971. i prvu suvrem enu telefonsku vezu (u privatne kuće stiže tek 80-tih). Ipak, sve do prije dvadesetak godina žene su većinom rađale u svojim domovima (danas se trudnice odvoze u dubrovačku bolnicu), a vodovod još uvijek ne postoji (tako da ljudi, osim iz privatne gusterne, vodu moraju kupovati, a cijena je naravno vrlo visoka). Postoje velike razlike u mišljenju ljudi o njihovom međuodnosu sa Upravom NPa. Ipak postoji i dosta suglasnosti. Većinom stavove ljudi možemo podijeliti u dvije grupe s obzirom na godište sugovornika. Stariji stanovnici vide uglavnom samo negativne aspekte života u nacionalnom parku, dok se mlađi okreću više budućnosti otoka te pokušavaju pronaći rješenje trenutnih problema. Kao što smo vid jeli iz podataka, većinom je anketirano starije stanovništvo. Iako broj anketiranih nije dovoljan da predstavi reprezentativni broj potreban za valjani podatak, iz razgovora se može zaključiti na koji način ljudi razmišljaju te koji ih problemi muče. Među najvećim problem ima koji se odnose na pravila unutar Parka je zabrana gradnje novih objekata. Na taj taj način na prostoru Parka im a dosta bespravno izgrađenih kuća. Ili je vlasnicim a kuća

rečeno neka počnu s gradnjom, a da će dozvola ubrzo stići. I tako 30 godina čekanja, a bez dozvole nema iznajmljivanja soba turistim a, tj. nem a financijskog dohotka. Potom ci bi se i v ra tili u Nacionalni park M ljet živjeti, da imaju gdje stanovati. Ali kuće se ne smiju graditi. A ni posla nema. Da ima posla možda bi došli i ljudi za njim, jer im a li ljepšeg mjesta za život od M ljeta? A ima li posla, što m islite? U ovom trenutku nema. Nekada je glavni izvor preživljavanja bila poljoprivreda (maslenici i vinogradi) i ribarstvo. Danas se od toga ne može živjeti. Ribarstvo je u Jezerima zabranjeno (što je u potpunosti opravdano). Stalnim stanovnicim a je dozvoljen samo ribolov za osobne potrebe uz vanjsku obalu otoka. I to oni znaju, te koliko smo primjetili - i poštuju. Mnogi vinogradi su propali, a tako i maslinici. Potrebno je naći novi izvor zarade. Osnivanjem Nacionalnog parka otvorila su se mnoga radna m jesta u uslužnim djelatnostim a. Većina njih su sezonskog karaktera, što otvara pitanje turizma unutar Parka. Koliko ima hotela unutar Parka, kolika je ponuda u privatnom smještaju te što se događa s nautičkim tu rizm om ? jed an h o tel, vrlo m alo privatnog smještaja te nekoliko privatnih vezova za jahte ne čini ponudu jednog nacionalnog parka. Stanovnici su svjesni daje turizam budućnost ovog dijela otoka Mljeta, ali jednostavno nemaju mogućnost baviti se tom djelatnošću jer nemaju pravo na novogradnju. Ali zašto ne postoji neki dugoročni plan sa strane Uprave da se usklade te želje te planski izgrade turistički objekti koji bi pružili nova radna mjesta

koja bi vjerojatno privukla nove stanovnike ovog malog raja. Tada bi se povećao i broj djece, te tko zna, možda bi se i otvorila srednja škola (unutar NP-a postoji škola od 1-4 razreda osnovne škole, od 5-8 razreda škola se pohađa Izvan granica NP-a). Sljedeći problem predstavlja broj trajektnih linija. Jed na dnevno izvan ljetnog perioda uistinu ostavlja dojam odcjepljenosti od kopna (tu treba dodati i zaista visoke cijen e p rijevo za za autom o b ile). Izuzetak su u čen ici i u m iro v lje n ic i koji im aju p op u st. Povezanost između sela je također vrio rijetka, tj.odvija se samo radi prijevoza do trajekta za vrijeme trajektne linije. Za vrijem e sezone broj trajektnh linija je podređen velikom broju turista, ali što se događa u ostala tri godišnja doba? Rješenje - produžena turistička sezona. Danas ona traje kao i u drugim djelovima Hrvatske, dva mjeseca. O na bez Ikakve sum nje im a potencijala za duži vijek. Možda bi se onda otvorio i koji market više... Kao pozitivnu stranu stanovnici navode zdrastvenu zaštitu, redovit odvoz smeća te, naravno, tu prekrasnu prirodu kojom su svakodnevno okruženi, a koja im dovodi velik broj turista. A da Ii im oni sm etaju ljeti pri svakodnevnom životu? Naprotiv, oni im omogućavaju egzistenciju. ! što reći kao zaključak, nego izraziti nadanja da će ovaj mali kutak na našoj planeti ostati ovakav kakav je, ako je m oguće još i ljepši i p rod uktivniji. Naravno, sve u skladu s čovjekom, jer što je čovjek bez prirode i priroda bez čovjeka? u

ljujemo.se našim sponzor—¡a* JU N P MLJET, STUDENTSKOM ZBO RU SV EU Č ILIŠT A U ZAGREBU, Ž U PA N IJSK O M UREDU ZA D RU ŠTVEN E DJELATNOSTI D U BR O V N IK , očnoj o p tic i GHETALDUS. Ne smijemo zaboraviti ni moralnu i stručnu podršku Dr.sc.M ilana Ilića, Dr.sc.Dane Pejnovića, Mr.sc.Ksenije Bašić i Mr.sc.Stjepana Šterca. Svim a veliko HVALA!

MOTIVACilSKl VIKEND? A -ŠTO |E TO TOČNO MOTIVAC1IA,.*Jia If~ ' - b i r f i% i _ - -1 l# i l a s l j l , ! - i# t i : rf! ! r t , n

Motivacijski vikend, Fužine, 8.-9.12.2001. Kako pravom geografu doista ne treba poseban razlog da organizira neki izlet i tamo se dobro nap....ovaj, zabavi, odlučeno je da se jedan takav organizira u prosincu u svrhu, pazi sad ovo, "motiviranja brucoša", i tako se nas hrpica frešmena radoznalo prijavilo na tzv. motivacijski vikend za koji se govori da će postati tradicionalan (bio bi i ovaj, da se nije organizirao po prvi put). Naravno daje uz nas brucoše bilo još više starijih smuk ...studenata, koji su bili zaduženi za motiviranje, a što drugo. Nekim je brucošicama sama pojava starijih kolega bila sasvim motivirajuća, ali o tome nekom drugom zgodom. U rano subotnje jutro dočekao nas je pred Cibonom "veseli geografski autobus" (kako je pisalo na plakatu made by Božica), i lagano vijugajući kroz šume i ponikve Gorskog kotara dovezao do prve postaje našeg puta, romantičnih Fužina. Smještene su na obali Bajerskog jezera koje tvori rijeka Ličanka (otkud Ličanka u Gorskom kotaru, pitate se), koju ovdje nazivaju Fužinarkom, a koja kod Liča •dakle, tu smo) ponire i ponovno javlja u Vinodolu kao Dubračina i u Crikvenici se napokon ulijeva u more. Ali nas je autobus odveo još malo dalje od jezera i ostavio pod Tuhobićem (1.109 m), čiji nas je vrh očekivao... Sam uspon bio je otežan neljudskim uvjetima (čitaj "zzzzimmma bbrrrrrr"), koji su postali neljudskiji svakim metrom nadmorske visine. Negdje na pola puta na stazi smo sreli i dvije srne kojima je valjda bilo toliko hladno da se i nisu previše žurile da nam umaknu, pa je nekolicina bržih planinara (među njima na prvom mjestu Vučko, a kasnije smo naučili nimalo slučajno) imalo sreće uživati u tom lijepom i neobičnom prizoru. A onda je do tada makadamska staza krenula naglo uzbrdo, a sve ostalo nizbrdo. Na Pastirskim Stanovima (nekad :edno od najviših naselja u tom kraju, danas napušteno i u ruševinama) polovica brucoša odlučilo je odustati, pa se vratilo prema busu. Ostali su ipak nastavili put kroz šumu, dok je vjetar sve više pojačavao, a ogoljela stabla stenjala od studeni. Na oko 15 min od vrha ni stabla više nisu rasla, a bez njih nestalo je i jedine zaštite od vjetra. Tako se preko čistine do vrha hodalo puzeći, a disalo se na uši, jer su se nosevi (odnosno sadržaj u njima, bljak) smrzavali. Nekima su se smrzavale oči, nekima nosevi, nekima se hvatalo inje za kosu, ali svi su uspjeli stići na vrh i kao dokaz svog uspjeha ostavili potpise u bilježnici na vrhu, tj. oni koji su još osjećali ruke. Ali to je bilo tek pola posla, čekao na je povratak istim putem ■opet vjetar, smrzavanje, puzanje i još malo vjetra i smrzavanja. Nekako smo i stigli do busa, otopili se i stigli do "Planinke", tko trijezan, a tko ugrijan. Kratko vrijeme smo potrošili na aklimatizaciju, a već popodne čekale su nas radionice oko kojih su se potrudili Lovro, Denis i Baksa, a u kojima je rečeno daje "sve to jako lagano, a ustvari dosta komplicirano, ne treba puno vremena, ali ipak dosta traje".

Navečer je priređeno i natjecanje u štafetnom ispijanju vina (godine treninga starijih ekipa pokazale su se presudnim). Zatim je organiziran i natječaj za najnepotrebniju stvar. Našli su se tu kalendari stari po pet godina, stari novinski članci, modni dodaci iz sedamdesetih, Bruslijevski acessoire, kondomi i ine neobičosti, ali pobjedu je odnijela jedna obična -disketa. No, tu još nije bio kraj. Slijedila je prezentacija prve godine (Šonja i Filip), dijapozitivi (Denis) i film s Kornata (Lovro), sve to prije zabave kojoj su nazočile i neke estradne rock-zvijezde. Toliko uloženog truda i entuzijazma otopilo je i posljednju trunku ukočenosti i sramežljivosti svježih geografa. A sve je to bilo tek prvog dana.

Drugi je dan počeo milozvučnim čegrtanjem Jerkove paklene naprave u 6:40. Slijedio je doručak, pa sportska igra "irski božić" (u kojoj je nagradu za najbolji pad odnijela geo-geo Maja i za to dobila pusu od čovjeka iz sjene Jerka), pa ručak. Za ručkom smo saznali što je to munjara, da se ukida geografski odsjek, koliko ima homoseksualaca na faksu, a i nekoliko se puta nazdravljalo nekim profesorima. Zatim smo spakirali torbe, pozdravili se s "Planinkom", ljubaznim domaćinima iz Fužina i krenuli prema Zelenom Viru i Vražjem prolazu. Iskrcali smo se u Skradu i oko pola sata se spuštali prema Zelenom Viru. Na rubu šume dočekala nas je sedamdeset metara visoka stijena s čijeg se vrha obrušavao potok i prskao svakog tko je stajao u blizini. U dnu stijene smjestio se ulaz u špiljsko predvorje visoko i široko oko trideset metara, u kutu kojeg se

zibalo i maleno smaragdno jezero. Sliku je nagrđivala betonska brana izgrađena za potrebe munjare (a da ste bili na izletu znali bi što je to) još davne 1922. Od špiljskog jezera odvire potok Curak koji se kasnije spaja s potokom jasle i tvori Iševnicu. Mi smo od munjare "Zeleni Vir" produžili do ulaza u Vražji prolaz, kažu najsurovitiji i najdivljiji predio naše domaje. Gudura se sve više produbljavala, staza sve više sužavala, sve dok nismo završili skakajući između strmih i visokih klisura po klimavim mostićima, a katkada smo obje strane gudure mogli doticati rukama. Pod nogama, dolje ispod mostića, pjenio se i divljao planinski potok Jasle. Da je vani dan podsjećala nas je uska plava traka neba nad našim glavama. Čudovište prirode! Nakon petnaestak klaustrofobičnih minuta stigli smo do ulaza u spilju Muževu hižu koju smo istražili prvih 15 m, dokle su prilike dopuštale (u prijevodu: slaba baterija, malo hodanja, malo grbljenja, tup! ajme udarih se u glavu, šljap! u kamenicu punu vode, ajme šišmiš odoh ja van).

A onda natrag. Bus nas je trebao čekati "iza onog brijega", a to "iza brijega" se rasteglo na šest-sedam kilometara hodanja uzbrdo po mraku. Do busa smo nekako i stigli, a bilo je već blizu 19:00. i tu je završio naš motivacijski vikend i došlo je vrijeme rastanka i povratka kućama. Sjeli smo u autobus i, iscrpljeni, ali sretni, sa sklopljenim novim poznanstvima, ponosno u rukama stišćući potvrdu o motiviranosti, lagano tonuli u san. Recite što hoćete, možda i nismo bili u Casablanci, ali ovo bi mogao biti početak jednog prekrasnog prijateljstva...

AKTIVNOSTI

DARUVARČAN! U SOKU! Izlet KSG-a; Daruvar, 15.-16.3.2002.

Vesela grupa mladih ljudi sa zanimanjem pročešljava njihov grad! Po svemu sudeći ... TURISTI!!! Atrakcija u građu, to se tu ipak ne može vidjeti tako često. Prelijepo vrijeme je nagnalo ljude da izmigolje iz svojih kuća, radnike da iskoriste pauze, a đake da markiraju još koji sat kako bi slaveći neradnički duh popili koju kavicu u okrilju tako dugo iščekivanog Sunca. Kako i mi osjećamo slične porive moramo se boriti za stolicu više...Nabijamo kondiciju obilazeći grad, okolne parkove i šetališta. Lijepo je, Daruvar se pokazao kao skladan gradić, u svojoj ljepoti i mirnoći kao stvoren za odmore i rehabilitacije. A na opće veselje nađe se i dobrih bureka sa sirom. Neustrašivo se upućujemo u papučka prostranstva i prihvaćamo izazov vrlo strmih i nepredvidivih (po subjektivnoj prosudbi) uspona, te u planinarsko - geografskom duhu dodatnu snagu i inspiraciju tražimo u bocama, flašama, limenkama, čuturicama, buteljama i kanistrima (još ćemo mi i do bačve jednog dana dogurat). Posjet Juliusbrunnu (čuvenom izvoru ljubavi) rezultirao je stvaranjem parova u našim redovima, što dodatno uveseljava situaciju. I nitko mi ne može reći da je to zbog nekih drugih razloga, a daje bilo više muških, tko zna, možda bi toga (ljubavi, hm...) bilo i više. No što ćemo, pa sve znamo da nam je manjak pripadnika muškog spola teško podnošljiva boljka faksa. Predvečer osvajamo planinarski dom i odmah se bacamo na posao. Pali se vatra, prži

V latka Prević, studentica 2.godine studija, voditelj izleta

špek, reže luk, degustiraju proizvodi Daruvarske pivovare I vinarije, brblja, pjeva, pa i pleše, dok oni hrabriji (ili blesaviji, moglo bi se reći) pristaju na noćno penjanje po radioodašiljaču (što je naravno zabranjeno i time još veći gušt). Osobno se mogu pohvaliti s obaranjem vlastitog rekorda: otvaranjem dyije gajbe tvvist-off Bohemie (još jedno čudo iz daruvarske pivske obitelji), što uvelike dobiva na značenju kad spomenem da je ta serija poslije povučena iz prodaje zbog skoro nemogućeg otvaranja boca. Tjedan dana sam imala žuljeve na rukama. Ali neka, bar da se vidi da i ja ponekad obavljam teške fizičke poslove. Ono malo što smo kao planirali odspavat', remete neke jezive noćne ptičurine, a valjda

sove, što nam, uz vrisku ženskog dijela ekipe, ulijeću u spavaonicu u potkrovlju doma. Da ne bude sve zabava odlazimo u postrojenje "Kamen Sirač", gdje nam je omogućen prijem i stručno vodstvo. Oduševljeni predavanjima o geološkoj postavi tog kraja, a još više hranom koju su nam ponudili, ostajemo u Siraču cijelo dopodne te si čak dopuštamo i malo ljenčarenja uz obalu rječice Bijele. Za razliku od dolaska, pri povratku u Daruvar šofer busa nas nije skoro sunovratio u provaliju, nije umalo pregazio neku staru ženu i nije prekršio sve moguće propise u prometu. U pomanjkanju vanjske agresije svatko osjeća potrebu da u termalnim vrelima, gdje smo provodili popodne, potopi što veći broj kolega, što iz osobnih razloga - kao što su osveta za preglasno hrkanje prošle noći ili diktatorsko prisvajanje većinskog dijela tekućih blagodati, a što čisto zbog zle geografske naravi. Nakon napetog završetka u geografskim krugovima popularne tzv. "Tko će popiti veći dio bazena" igre, gladni (nikako ne žedni), umorni i iscrpljeni hrlimo u Termal na ručak. Ne prigovaramo zbog šnicli debljine flis-papira, jer ipak smo sretni što će nam se organizam barem malo oporaviti od svakodnevnih prevelikih doza sirnog namaza (eh da, zahvaljujemo se Daruvarskoj mljekari koja nas je time opskrbila za cijelu godinu, te uspjela neke od nas dovesti i u stanje ovisnosti... - o tome nekom drugom prilikom). Kao što smo došli tako i odlazimo, uvaljeni u više-manje ugodne kupee malog crvenog vlaka, samo sada s tom razlikom da znamo kako nije pametno miješati sirni namaz, pivo i kisele krastavce!

AKTIVNOSTI

ZAGREPČANI NA TRIGLAVU 4-dnevna ekspedicija članova DM G Slovenije i KSG Zagreb na Triglav, Slovenija, 20 .- 23 .8 . 2002. Krajem kolovoza ove (2002.) godine, točnije od 20-23.8., održana je mala planinarska ekspedicija na vrh Julijskih Alpa i cijele nam, oprostite, im domovine tj. dežele. Meni je to bio prvi susret sa slovenskim geografima, ali nikako ne i zadnji. No, da krenem ispočetka. Petorica šaljivih Zagrepčana krenula je u ranim jutarnjim satima u petak 20.8. vlakom prema Ljubljani. Prijevozno sredstvo trebao je biti Vučkov limeni ljubimac, ali je nekoliko dana prije polaska odlučio dobiti upalu auspuha pa je ostao u Zagrebu. Veselu petorku su činili: Vučko, Dario, Siniša, Kruno i ja. Naravno, plus još 11 Slovenaca, koji su nas dočekali u Ljubljani pred Tivolijem i od tamo nas autima brzo i bezbolno prevezli do polazne točke uspona tj. Pokljuke. Aute smo ostavili kod nekakvog vojnog objekta još se nismo ni maknuli sa asfalta, a već smo se našli u vrlo opasnoj situaciji. Naime, valjda su se svi slovenski roleri okupili taj dan upravo na tom mjestu pa je tu lokalnu cesticu bilo teže prijeći nego Savsku u vrijeme špice. Rješivši taj prvi problem, veselo i poletno krenuli smo uzbrdo. Ubrzo smo postali svjesni težine svojih ruksaka i počelo je više-manje neprestano cviljenje i jamranje. Srarn me priznati, ali uglavnom je to jamranje bilo na hrvatskom eziku. Svakih par minuta čulo se ono poznato: ima li još puno Papa Štrumpf?'. I uvijek je bilo ioš samo par minuta. Svima je laknulo kad smo nakon samo sat vremena hoda napravili prvu pauzu i počeli činiti svoje ruksake lakšima. Nakon još toliko hodanja, sa jezicima do poda, stigli smo u Vodnikovu koču i pao je i prvi pravi odmor, ali i prvi zlatorozi (ne, nijedna životinja nije stradala). U daljini smo vidjeli dom Planika, u koji smo trebali stići, i činio nam se danima daleko. Ipak, nakon još dva sata, kad nam je duša već bila na jeziku (koji je ionako od prije visio do poda), došli smo na 2.408 m i dom Planiku. Ni hotelu s pet zvjezdica ne bi se više veselili. U domu uopće nije bilo vode (osim one za kupit' koja je, baj d vej, bila 25 kuna/l), pa smo morali žrtvovati još par zlatoroga koje

smo ponijeli sa sobom (i opet nijedna životinja nije stradala). Nakon obilne večerice i par rundi pokera, već smo se oko devet sati zavukli u krevete. Odjednom ŠOK - pet sati ujutro, a oni nas bude. Pa kaj su ludi: prvo nas ubiju hodanjem, a onda nam ni spavati ne daju. Ali kaj se može kad je takvo pravilo. Ujutro je najstabilnije vrijeme pa je pametno što ranije krenuti, da bi se čovjek stigao spustiti prije promjene vremena. Problem je bio u tome kaj mi nismo bili jedini koji su to znali. Bilo je tu još barem tridesetak Slovenaca, pa i nekoliko Nijemaca (čitaj: Njemica) i Čeha, pa se na putu prema vrhu stvorila prilična gužva. Za sat i petnaest minuta bili smo na vrhu. Sa svojih 2.864 metra, svima nam je to bilo najviše brdo na kojem smo bili.

Nikola Šoi .godine studi

A na vrhu je bilo više ljudi, nego na nekim predavanjima na Geografskom odsjeku. Raspon godina od 7 do 77. Neki su prvi put bili na Triglavu prije više od pedeset godina. Nevjerojatno, ali istinito, na samome vrhu su prodavali pive, sokove, kape i majice sa natpisom Triglav te diplome za osvojeni vrh. Budući da su cijene bile odgovarajuće nadmorskoj visini, odlučili smo se samo za diplome. Slijedilo je obavezno slikanje. Iz ruksaka smo izvukli veliku hrvatsku zastavu (i

Dinamov šal) i, iako je to bilo vrijeme onih incidenata u Piranskom zaljevu, ipak nismo izazvali međunarodni incident. Ljudima se to toliko svidjelo da su nas neki potpuni stranci slikali. Kao što sam već rekao, svima nam je to bio najviši vrh pa je slijedilo klasično planinarsko krštenje. Štrik u ruke i udri po Hrvatima (kladim se da su se osvećivali za ono sa zastavom). Dežurni fotograf je bio Vučko, ali su mu se ruke malo tresle pa nije uvijek uspio slikati iz prve. Zato su neki dobili malo više batina od drugih. Veseli i zadovoljni, počeli smo se spuštati natrag u dom Planiku, ali je gužva bila još veća nego prije, pa je to malo potrajalo. Vratili smo se u dom i krenuli u dolinu. I to ne bilo koju, nego jednu od najljepših u Sloveniji dolinu Triglavskih jezera. Od ukupno sedam vidjeli smo ih četiri, a u kući na tzv. Dvojnim jezerima smo i prespavali. Treći dan smo se preko Komne spustili na Bohinjsko jezero, gdje nas je dočekalo još slovenskih kolega. Još nisam rekao ništa o našim higijenskim navikama na ekspediciji. To je zato što su bile jako reducirane. Pranje ruku i zuba je bilo jedino pranje koje smo vidjeli u tri dana, pa kad smo se spustili u dolinu, nije nas uopće zabrinjavala temperatura vode, nego smo se skoro svi zaletili u jezero. Voda je bila ledena, ali prali smo se mi i u hladnijoj (mo'š si mislit). Slijedio je roštilj, a zatim su nas napala cijela krda zlatoroga. Borba s njima trajala je do ranih jutarnjih sati. Sve što je lijepo kratko traje pa tako i ovo naše druženje. Ujutro smo polako spremili stvari, otišli na oproštajnu kavu sa domaćinima (koji su stvarno bili super i sve dobro organizirali) i krenuli prema Ljubljani. Još jedanput smo se oprostili i dogovorili da se vidimo na zagrebačkoj brucošijadi (držali su se dogovora). Hvala svim slovenskim kolegama, a posebno Luki koji je bio glavni organizator. I to bi bilo to. Bilo je stvarno lijepo i nadam se još mnogim takvim susretima. Nasvidanje! H

BEOG5UU >KX GEOGRAFSKI DOČEK

Irena Lučić, studentica 4.godine studija

Nakon nešto više od 6 sati uspavljujuće vožnje vlakom, stigla sam u zemlju Eurocrema. Prvi put sam u Beogradu... Bilo je 10:05 kad sam se našla s Igorom na Trgu kneza Mihajla. Kod konja, što bi se reklo. Kao da se odavno znamo (a 'upoznali' smo se tek nekoliko tjedana prije putem emaila), započeli smo razgovor i uskačući jedno drugom u riječ stigli smo i do Geografskog fakulteta. Pješice. Očekivala sam da ću malo pronjuškati uokolo, dešifrirati ćirilične natpise na kartama u hodnicima i ugledati možda usput kakvog zgodnog studenta. Ali Igor je imao sasvim drugi plan. još se nisam ni snašla, a već sam pila

/g.r n m

Aljazev stolp - Triglav, 2.864 m n.v.

kavu u kabinetu prof. Slavoljuba Dragičevića, asistenta iz geomorfologije. Tisuću pitanja...Kako je u Zagrebu? Radi Ii sve kako treba na katedri? Što radi KSG Zagreb? Jedva sam stizala odgovoriti na sve. Zatim su ušli profesori Dragutin Tošić i Mirko Grčić. I saznala sam sve tračeve o profesorima Geografskog odsjeka u Zagrebu . Dobila sam naređenje da obavezno pozdravim profesora Pejnovića, Bognara, Riđanovića, Feletara, Šterca, Sića. I obavezno ih pozdravljam ovim putem! Dobila sam još i zbornik radova XIV. Kongresa geografa Jugoslavije...i ponudu za još nekoliko kava...i još par pitanja o tome kako radi Klub...i poziv na sajam knjiga...i preporuku da ostanem u

Beogradu još par dana. I što je najvažnije, uspomenu na najsrdačniji geografski doček u mom životu. Zatim je uslijedila šetnja Kalemegdanom. Igor i ja pričali smo o Brankovom mostu, raspravljali o centralnim funkcijama Beograda (prema k3, k4 i k7), zaključili kako je zaista vrijeme za osnivanje KSG Beograd i proučavali štandove sa kopčicama za kosu (to sam manjeviše samo ja, a Igor je strpljivo čekao). Na mjestu gdje pogled puca na ušće Save u Dunav, ponovno sam postala svjesna činjenice da granica između tih dviju rijeka zapravo ne postoji.

s m h i m ö m tu s t m v m m EGEA Ljubljana - EGEA Zagreb, 29.11.-2.12.2001. Dan prvi (ili kako osjetiti čari Dana Republike) Tog lijepog dana 10 neustrašivih studenata (što brucošica, što starijih nam kolega), uputilo se u nepoznato, ili da budem preciznija - na razmjenu studenata LjubljanaZagreb. Na ljubljanskom kolodvoru dočekalo nas je 10 veselih Slovenaca. Uočili smo ih još iz vlaka i ushićeno im počeli mahati I pozdravljati ih, no tek kad smo uočili njihove nadasve začuđene i zbunjene izraze lica, shvatili smo da mašemo krivoj skupini ljudi. Potraga za "pravim" domaćinima završila je odmah po izlasku iz vlaka. Nikakve nelagode i zastajkivanja, sve se odvijalo kao da se već godinama poznajemo. A tome je uvelike pridonijela i činjenica da Slovenci savršeno barataju hrvatskim (u suprotnom smjeru nije baš tako idealno). Stigli smo baš na dan one bivše zajedničke nam republike, pa smo navečer imali priliku otići na prigodnu tematsku feštu u jedan bar. Ukratko: plave kape, crvene marame, masa ljudi, smijeha, znoja, alkohola, veselja, duh druga Tita ponad svih nas i sve to ulijepljeno i prošarano ex-Yugi muzikom. Bili smo primorani i na savladavanje tehnike plesanja u prostoriji gdje više ni oveća muha ne bi stala. Štos je u tome da se ne opirete i pustite da vas masa vodi, a ruke ni ne pokušavajte spustiti jer je uz vaše tijelo tak i tak već nagurano desetak tjelesa i svaki pokušaj je uzaludan. Također preskačite svaki drugi udah, jer u takvim situacijama svaka molekula kisika može biti od presudne važnosti. Eto dakle, već prve večeri smo se zbiljski (prije svega tjelesno) zbližili sa slovenskom braćom i sestrama. Oko 3 a.m., većina je već otišla kući sa svojim domaćinima, a mi malo naklonjenije sudbine dobili smo još jednu noćnu šetnju Ljubljanom i topli burek za lakšu noć.

Dan drugi (ili zašto ribe spavaju) jutarnje dizanje bilo je nešto najokrutnije što mi se zadnjih godina desilo. Sa zavišću sam gledala ribe u akvariju za koje je moja domaćica Ića tvrdila da spavaju i zbog kojih smo se pri svakom noćnom dolasku morale šuljati kako ih, ne daj Bože, ne bi probudile. I dok su ribe još dremuckale u svom svemiru od 37 litara mlake vode, mi smo se

već nadobudno penjali na stari Ljubljanski grad. Tu smo, unatoč maglici, uživali u pogledu koji je pucao na sve strane, obišli muzej i pogledali 3D-film o povijesti grada (jako zanimljivo, ali ako sjedite preblizu ekrana poslije malo boli glava - zaključeno na temelju iskustva većeg dijela grupe). Kako smo i sami pročitali u programu, slijedio je nekonvencionalan razgled Ljubljane, no tada još nismo znali što se krije iza tih riječi. Podijelili su nas u 3 ekipe, dali nam napismeno zadatke koje moramo izvršiti i pustili nas u nepoštednu borbu za društveni ugled, čokoladnu tortu i šampanjac. Za većinu nas, prevladavajući motiv bio je ovaj dio s materijalnom, tj. hranjivom podlogom. Neki od zadataka bili su da od slučajnih prolaznika naučimo slovensku himnu i otpjevamo je na glavnom trgu, da na placu kupimo žgance (to je puno teže nego što se čini, a većina sudionika od tada je alergična i na sam spomen te riječi), zatim smo morali pronaći kafić "Pri skeletu" i od konobara uzeti vrećicu šećera (tu su Slovenci igrali prljavo i unaprijed dogovorili s dotičnim konobarom da nam ne da šećer, pa smo ga morali ukrasti - u povjerenju, Jerko se iskazao kao pravi talent)... Sve u svemu, bila su to dva dobra sata trčanja i snalaženja, pri čemu su nas zbunjeni prolaznici jako čudno gledali, kao da nikad do sad nisu vidjeli Hrvate na sredini trga

kako na slovenščini izvode scenu iz Romea i Julije... KolegeJanezi bili su nadasve iznenađeni našom borbenošću, kao prvo time što smo mi cijelo vrijeme iz sve snage trčali i ni u jednom trenutku nismo posustajali, a kao drugo time što smo se posvađali kad je došlo do pitanja pobjednika (a čujte nije svejedno, ipak se tu radilo o hrani). Kako bi se izbjeglo proliće mlade hrvatske krvi, pala je odluka da se nagrada podijeli na tri jednaka dijela. I dok smo svi zajedno rukama jeli tortu u nama je otupio osjećaj suparništva, a nakon što smo popili i šampanjac, voljeli smo se kao da tog natjecanja nikad nije ni bilo. Na večernjoj fešti svi su prodrmali svoju uspavanu kreativnost, što se očitovalo u tome što su kosu ukrasili staniolom, lišćem, kineskim štapićima, kvačicama za rublje ili bilo čim drugim što se našlo nadohvat ruke. Od zanimljivijih bila je Nina, koja je svoju osobnost iskazala ulošcima i tamponima... Ovo ne može proći a da ne spomenem da smo cijelo to vrijeme uživali u Denisovom (a svi znamo tko je Denis - tko ne zna nek provjeri u redakciji) shovvu "Ja - rock'n'roll star" ...Od spavanja opet nije bilo puno

još uvijek je upitan! Slap Savica, do kojeg smo se probili Sjedamo u aute i furamo se u Triglavski nakon višesatnog pentranja po stijenama, nacionalni park. Jako uživamo u prekrasnim ostavio je nas Hrvate bez daha, tako da smo alpskim pejzažima, a malo manje u naporu na trenutak čak i zaboravili na žučljivu raspravu (koliko je to u takvoj situaciji bilo koji ulažemo za uspinjanje do vrha (bilo moguće), no Slovenci su bili malo razočarani kojeg). Unatoč dobroj volji, naša već jer, kako tvrde, slap je inače nekoliko puta izmorena tijela ne mogu dalje (kako bi se reklo: duša hoće, a tijelo ne može), tako da veći i veličanstveniji. No mi smo u svakom odustajemo pred sam kraj. No, kako misija slučaju bili zadovoljni, a našli smo i dobar ne bi sasvim propala, šaljemo predstavnika razlog da uskoro opet navratimo i vidimo Lovru (u to vrijeme poznatijeg kao Kekeca), izvor rijeke Save u punom izdanju. Navečer se smještamo u apartmane da u ime svih nas na vrhu postavi zastavu (i na obali Bohinjskog jezera te se grijemo razumije se, donese je nazad). vinom, pjesmom i plesom. Kako bismo Nedostatak alkohola i prevelika doza svježeg planinskog zraka umalo su doveli do spasili hrvatsko - slovenske odnose žrtvujemo Jerka (Hr.), koji se ženi saŠpelom krize u hrvatsko - slovenskim odnosima. Iako smo se trudili da ne spominjemo Piranski (SI.). Iako taj brak od samog početka zaljev i Sv. Geru, do problema je moralo doći podsjeća na Santa Barbaru i ne obećava neku veliku sreću, svi pijemo u to ime (što kada su naši najvažniji članovi (čitaj: nam naravno ne pada teško). predsjednik i tajnik) ostaii zanemareni od strane svojih slovenskih domaćica. Naime, one su im za put između ostalog spremile i Dar« četvrti (Ili geografi u potjeri za kuhana jaja, a kao zaboravile dati sol, te kao kremšnitama) vrhunac svega, pri punoj svijesti dale im Od ranog, oh preranog jutra, otkrivamo samo jednu (1!) vrstu kruha! Posljedice su čarolije Triglavskog nacionalnog parka. već sad jako izražene i već spomenuti Uzduž i poprijeko obilazimo Bohinjsko oštećenici ne mogu tako lako prijeći preko jezero, a na kraju dospijevamo u Bled i brže toga. ishod ovog međudržavnog skandala

IHzgubljeni u Alpama)

bolje odlazimo osobno provjeriti zašto su bledske kremšnite tako poznate. Sad znamo. Unatoč tjelesnom umoru, veselo i raspjevano vraćamo se u Ljubljanu i odlazimo prvo na piće, a zatim (nema nam druge) na kolodvor. Rastanak kao rastanak i nije baš neka najveselija stvar, no mi smo se ipak još jednom dobro nasmijali, izgrlili se, izljubili i zatim oboružani adresama, brojevima mobitela, e-mail adresama i veselim mislima o skorašnjem ponovnom susretu u Zagrebu uskočili u vlak. I to u kakav vlak! Nama koji smo naviknuti na ove naše kutije, kaubojce, konzerve (ili kako ih već to ljudi zovu), to je stvarno izgledalo svemirski. Iskreno sam sumnjala da će taj vlak ući u Hrvatsku te sam svako malo očekivala da nas izbace i premjeste u neki drugi. No to se ipak nije dogodilo i, sada već puni uspomena, otišli smo kući nadoknaditi izgubljeni san. HAPPY END Napomena: Denis i Jerko cijelo su vrijeme pokazivali znakove ovisnosti o različitim opojnim drogama, te bi ih jedno određeno vrijeme trebalo držati pod nadzorom!

RAZMJENA KROZ OCI SLOVENACA hGEA Zagreb - EGtA Ljubljana; 28.2.-3.3.2U02. Što da kažemo; još jedan izvrstan projekt naših južnih susjeda. Nakon uspješnog gostovanja mladih zagrebačkih geografa u Sloveniji, konačno je došao trenutak protu-usluge, koju smo zasigurno zaslužili. Od posjeta Hrvata Sloveniji je protekla gotovo četvrtina godine pa smo svi jedva čekali na ponovni susret. Zbog (ne)razumljivih razloga, od devet sudionika Slovenaca ove razmjene, u vlaku nas je bilo svega šest. Tim crn im ovcama mora biti žao što su ostale doma (a ne išle s nama na pašu). Ispitna groznica je bila za nama i ponovno smo se uvalili u uobičajen životni kolosjek. Tih dana naša zvijezda vodilja bila je izreka 'just relax' i tek mali bijeg iz Ljubljane te da vidimo nešto novo. Za naše kolege iz Hrvatske smo ispržili tucet CD-a sa slovenskim pjesmama. CD-ima su nedostajali samo omoti, a za to smo se pobrinuli u vlaku, tijekom putovanja. Mirno poslijepodne u vlaku je poremetio ludi kondukter, koji nas je, uz obrazloženje da nemamo vize, potjerao iz vlaka. Svima nam je pao kamen sa srca kada smo otkrili daje ludi kondukter Denis the m anice. Na peronu u Zagrebu su nas čekale i ostale hrvatske kolege: Maja, Tonka, Jelena, Vlatka, Una, Marijana, Hrvoje, Lovro i Jerko. Slijedio je prijatniji dio razmjene: rukovanje, grljenje, poljupci... Po obaveznom ritualu je svatko otišao kod svog domaćina-gostitelja trbuhom za kruhom. Pošto smo se dobro najeli, ponovno smo se skupili kako bi se još malo porazgovarali uz kapljicu. Prijatno druženje je potrajalo duboko u noć. Slijedeći danje počeo ozbiljni dio razmjene. Nakon obilatog doručka smo se našli na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu. Od tamo smo prenijeli enormne količine hrane i pića do unajmljenog autobusa koji nas je čekao. Hrvati nam nisu htjeli reći kuda nas voze i pažljivo su skrivali svoje namjere. Znali smo to da idemo prema sjeveru.

Bio je to tmurni kišni dan, kojeg je Maja definitivno razvedrila tijekom vožnje svojom duhovitom prezentacijom prostora kroz koji prolazimo - Hrvatskog zagorja. Prvo zaustavljanje je bilo u Trakošćanu, dvorcu koji je danas preuređen u muzej. Uz malo mašte, u njemu je Iako zamisliti život nekadašnjih plemića... Od plemića, put nas je vodio nekoliko stepenica nazad u evoluciji - k pračovjeku. Gdje? U Krapinu. Tamo su daleke 1899,godine u kvartarnim naslagama otkrili bogato nalazište neandertalca. Napravili su također muzej u kojem je u grubo predstavljena čovjekova evolucija. Organizatori su nam na kapaljku razotkrivali program i potencirali napetost. Slijedeće stajanje je bilo u Kumrovcu, rodnom selu preminulog Josipa Broza Tita. Danas je selo uređeno kao muzej na otvorenom. Većina kuća je 'obnovljeno' u stilu kraja 19.stoljeća. Staro Selo je i danas, unatoč (ne)slavnom raspadu Jugoslavije, još uvijek posjećeno od strane mnogih nostalgičara. Razumljivo, prije svega u čast 'Velikom' Titu. Na kraju krajeva, vjerojatno svako ima takve ili drukčije uspomene, kao što su u modi mladih bila modra kapa, bijela košulja i crvena marama. Ta vremena se različito interpretiraju. Naša generacija se može pohvaliti daje bila zadnja koja je nosila tradicionalnu pionirsku uniformu. I naši domaćini su nas upozorili daje to događaj koji, ukoliko ste bili građanin te države i uopće osoba rođena prije 1981 .godine, niste smjeli nikako propustiti. Njihovu želju za ispunjenjem prikrivenih želja je iskusila i jedna članica ove razmjene iz slovenskih redova, čije ime neka ostane u tajnosti (ukoliko te zanima, pogledaj par redova niže). Naime, hrvatski tajni agenti su po višemjesečnoj istrazi došli do strogo čuvanih podataka, koje smo mi, članovi DMGS-a do tada uspješno skrivali od očiju javnosti. U svojim redovima smo imali nepionira, koji je, po svim zakonima, to morao(la) biti. Taj izd a jn ik se odaziva na ime Špel(c)a. Tako je sa sloganom 'Lijepo je biti...pionir' i na mjestu na kojem je ritual najprimjereniji (pred rodnom kućom i spomenikom maršala Tita) počeo obred koji nikada neće zaboraviti. Organizacija je bila vrhunska, kao i stručno osposobljena ekipa, koja je za takav događaj potrebna. Službeni dio su vodili, iznenađujuće, prof.Jeronim, na domaćem Jerko, iz Instituta za upis novih pionira te počasni gost protokola dr.Denis,

Luka Šporar, Tajan Trobec, studnnti. / iuhliana poznat i kao kondukter na relaciji LjubljanaZagreb. Poradi iznimno sentimentalne atmosfere i ganutljivih prizora, opisivanje ceremonije bi bilo i suviše subjektivno napisano... Valja naglasiti jednu zanimljivu scenu koja nam se dogodila. Uvjerili smo se vlastitim očima da se uspomene ne brišu preko noći. Selom se polako kretao stariji gospodin, za kojeg smo kasnije uvidjeli da je jedan od gorljivih nostalgičara. Pridružio se našem obredu i sa zanimanjem pratio cjelokupan obred. Odjednom se, kako priliči samo jednom pravom tito lju b u , počeo , penjati na Titov spomenik, grliti ga i ljubiti u čelo. Kako smo bili svi na kupu, dobili smo i malo predavanje. Još je nešto izgovorio i veselo pozirao našim fotoaparatima (kao da ih nije vidio) te se ponovno uputio novim dogodovštinama - u seosku birtiju 'Kod Starog'. Sunce je bilo nisko nad obzorom, što je bio znak da se moramo uputiti zacrtanim putem. Cesta je htjela da dospijemo do još jednog važnog hrvatskog povijesnog mjesta. Blizu Zelenjaka se nalazi spomenik hrvatskoj himni. Spomenik je star gotovo 70 godina, razmjerno mlad za razliku od godine kada je napisana sama himna - 1 835.godine. Kako nam vrijeme definitivno nije bilo naklonjeno, ništa nas nije smelo u našoj odisejadi. Put kojem cilj još nije bio poznat, bio je još privlačniji. Slijedeće stajanje, i kako smo poslije uvidjeli - naš dvodnevni smještaj, bio je Veliki Tabor. Kao što ime tog veličanstvenog dvorca kaže, nešto je iznimno i prije svega...veliko. Grad je dobro strateški smješten, postavljen je visoko na brdu, blizu Desinića i hrvatskoslovenske granice. Za ovaj prostor sjevero zapadnog Zagorja ne čudi takav smještaj, kao ni činjenica da Grad nije jedini u okolici. Prije svega zbog lagodne i komforne vožnje u autobusu, gdje smo malo p o crn o g o rili, i mi smo - Slovenci, znani alpinistima, prilikom uspona na brdo puštali kapljice znoja, lako je 'uspona' bilo svega 10 minuta, slovenska pedantnost: kovčezi kozmetike, plesne cipelice i još nešto prtljage učinila je svoje. Da ne nabrajamo puste kostime koji su bili naručeni... Unutrašnjost grada je čak i fascinantnija od vanjštine. Zanimljivo (ali i dobrodošlo) je to da sam dvorac nije posjećen previše od strane turista, što mu daje posebnu čar. Kao i sama opremljenost - nije pretjerano obnovljen i imaš osjećaj da si stvarno otišao nekoliko stoljeća nazad. Po smještaju i grubom razgledavanju, skupili smo se u dnevnoj sobi. Pod prste je

AKTIVNOSTI turističkom seoskom gospodarstvu restoranu Grešna gorica. Osoblje nas je lijepo poslužilo, premda to nekom i nije donijelo...lakoću. Prije svega ljubazni konobar sramežljivog pogleda je na svaki način želio ugoditi strankama, iako ga je izdala...mladost, iskusni flirtač (ime nećemo spominjati, samo spomenimo daje na kraju krajeva ta X osoba bila predsjednik EGEA-e i zbog toga bi bilo kakvo suprotstavljanje uzrokovalo sankcije) je to uvidjeo te popustio pred očima javnosti (u ovom primjeru pred nama). Prizor je podsjećao na (tragi)komediju. Dobro da nam Izvanredno primanje Spele u pionire, je hrana dobro sjela (uzrok treba uz kontrolu velikog štovatelja vjerojatno potražiti u protekloj noći...). Kako to već ide kod plemića, plemići nam spremiše pravu-pravcatu plemićku feštu Juhu! Naravno daje tako bolje. Ako se stvarno da, bilo bi super. (Vjerojatno trebate (znate već kako ide: večeras je naša fešta, ...se vino pije, tko ne pije taj geograf nije??? objašnjenje: stvar je jednostavna, a odnosi Mislili smo daje ta fešta bila surprise-party. se na zajedničku odluku da ostanemo i Skrivanje programa od strane Hrvata je išlo prespavamo još jednu, našu zadnju, noć u korak dalje. Ugodno iznenađenje nam je bilo Taboru. Inicijativa je došla iz slovenskih usta, jednostavno, tako ludo nam je bilo. kada su nas Hrvati doveli u jednu sobu i otkrili nam da su pripremili - gle, gle, surprise Naravno, nešto su nam te večeri priredili, ali ništa takvo da ne mogu izostati. 1svi smo party! 'To je zares lepo od vas. Hvala.1, citiramo izjavu jednog veselog Slovenca/-ke se složili. Na kraju krajeva, bili smo dovoljni sami sebi, da smo izolirani od svijeta i (N.S.), koji želi ostati neimenovan. Neočekivan događaj se dogodio i s naše imamo svoj private, middle-age party. Juhu!). Nažalost, morali smo se oprostiti od svima strane. Za večerom smo im podijelili još nam drage Maje. Bila je previše 'trudna' vruće CD-e sa slovenskim sadržajem (ne, (lokalna fora), pa je vjerojatno zato obolila. nisu bili filmovi za odrasle). Kako je tamo Otišla je nazad u civilizaciju. Mi smo se bio i CD player, veselo smo zaplesali uz pripremali na večer prijatnog druženja. poskočnu muziku. Tamo je bilo i nemalo Za ovakve ekskurzije se kaže da nije pića, čiji nastanak lako povezujemo s sve samo u zabavi. Ona se čak ni ne očekuje alkoholnim vrenjem. I opet smo zaplesali (ili se očekuje?), ali mi smo se okrenuli bez problema. Ovaj put malo bolje...! Spomenuti također treba tradicionalno druženju kako bi u praksi saznali čim više 0 bližim i daljim krajevima koji nas okružuju. natjecanje prisutno gdje god seže termin Tako smo kroz sam put dobili jedan kup EGEA. Takozvani 'the traditional drinking zanimljivih informacija, da ne spominjemo contest of geographers'. Sve pojedinosti nećemo objašnjavati, vjerojatno vas zanima sve brošure koje su napravili i dali nam u stalno vlasništvo. Puno smo saznali i o samo rezultat, koji je bio (očekivano?) prijateljski, odnosno neodlučen. Naravno da samom Velikom Taboru, ljubazni (ne, ovaj su zbog toga stizale pritužbe s obije strane, nije bio na'onaj način' ljubazan!) gospodin, ali je rezultat ostao nepromijenjen (službeni zasigurno UPRAVITELJ/VLASNiK/GOSODAR sudac je bio nitko drugi no Denis, 'hrvatskoga samog Grada nam je s ponosom ispričao priču o Velikom Taboru i životu u njemu. naroda sin', koji ne mijenja odluke). Mogli su uslijediti i produžeci, ali zbog delikatnog Najvjerojatnije nam se svim u sjećanje utisnula legenda, koja govori o nesretnoj zahtjeva suca glede 'pravila' produžetaka, ljubavi. Daje ljubav pogubna stvar osjetila igrači s obije strane su se zadovoljili je i Veronika Desinićka, koja je neslavno neodlučenim rezultatom. Time je započeo neslužbeni dio. Naravno, opis tog dijela nije svršila svoj tragični život, lako legenda isto kaže da se nakon smrti život ne zaustavlja za objavljivanje. Il.dan. U glavnoj sobi su se polako počele 1da Veronika stvarno nikada neće otići iz Grada, 'našeg' ljubljenog dvorca, iz zidova prikupljati neke osobe, za koje se poslije u kojima je živa zakopana. Ta legenda i doručka i susreta s vodom uvidjelo da su mnoštvo mačeva, noževa i sjekira te nitko drugi, nego mi sami. Vrijeme je bilo spavanje i skrivanje po Velikom Taboru, slično jučerašnjem, samo kiše nije bilo. pojačalo je naš doživljaj, cjelokupnu Krenuli smo naprijed. Plan je plan. 1svježi zrak je jako koristio. Hodanje smo završili u atmosferu. Ovdje treba čestitati i Denisu

došao klavir, u rukama plesala gitara, ukupno zvukovi koji su podsjećali na ptičje gnijezdo...Kako god - puno talenata na jednom kupu.

1B. MIRIMJAN

na izvrsnom predavanju o Hrvatskoj. Ne samo daje bilo iscrpno, jasno i s elementima humora, nego je moglo i nas slušatelje, unatoč iscrpnog ritma zadnjih dana, cijelo vrijeme držati zainteresiranima. Zanimljivo, jednostavno i poučno. Pohvalno. Što napraviti kada imaš gitaru, klavir, nekoliko potencijalnih pjevača (nakon nekoliko čaša) i tri talentirana glazbenika? Naravno - karaoke! Prvo su Jerko i Denis odsvirali i otpjevali nekoliko domaćih, opet pohvalno. Ako pogledamo same karaoke s tehničkog stajališta, o nekim pretjerano vrhunskim glasovima nije bilo govora. Zato je došla do izražaja prije svega sama izvedba. Čista zabava. Dobili smo i pobjednicu. To je bila Una, po domaće...Una (vjerojatno je tomu pripomoglo daje bila totalno bez glasa pa ju komisija nije mogla čuti što pjeva...). Nismo ni trepnuli, a noć se bližila jutru. Pred nama je bio novi dan. Na žalost, zadnji. Nismo se dali smesti pa smo uživali u zadnjim preostalim minutama u dvorcu Veliki Tabor. Postao nam je tako domać da smo ga jako teško napustili (malo sentimentalnosti mora biti u svakom tekstu, zar ne?). Pred nama je bilo dugo pješačenje do prijevoza. U zadnji čas smo uspjeli, kao i inače - rođeni smo pobjednici. Da vožnja ne bude samo vožnja, potrudili su se glazbenici. Uskoro vidjesmo natpis Zagreb; zatim doma pod tuš i spakirati se... Naše družanje se nezadrživo bližilo kraju (kao i naš članak). Prije odlaska su se još jednom svi sudionici razmjene skupili. Ovaj put u kuglani na željezničkom kolodvoru. Svatko je u klupsku knjigu dojmova upisao rečenicu, dvije, pet, jedanaest (tko bi znao) pa smo još jednom stavili put pod noge I otišli u razgledavanje Zagreba. Sve je bilo i zanimljivije, budući da se odvijalo po noći. Zagreb je za slovenske razmjere veliki grad. Zato smo mnogi bili fascinirani samom veličinom mjesta. Da ne govorim o tramvajima (koji je kraljevac i ljubljanskim ulicama, ali smo bili premladi da se sjećamo). Jako nam se dopao i sam centar grada, vođenje još više i sigurno ćemo se ponovno vratiti. Moguće najbolja prilika godišnja, sada već definitivno tradicionalna, vikend-razmjena LjubljanaZagreb: Zagreb-Ljubljana. Super

'Vsake muške j enkrat konč pravi star pregovor, ja, obstaja pa še eden: 'Lepo je dokler traja'. Ampak na hrvačkem smo se naučili še boljšega: 'Da bi bilo bolje, ne bi valjalo'. Mislim, da to pove vse. Na kraju bi vam se najljepše zahvalili na gostoprimstvu, dobroj volji i strpljenju. Nadamo se da nismo bili prenaporni i da nećete radi nas prijevremeno posijeditL.Bok.

tGEA Zagreb - EGEA Sarajevo, 1 3 .-1 6 .1 2 .2 0 0 1 .

Ograničeni sa prostorom i vrem e nom, moramo sve svoje impresije stisnuti na obični bijeli papir, A4 formata, što je prosto nemoguće, ali pokušat ćemo. Neočekivanim ljubaznim pozivom na razmjenu studenata, koji smo dobili od KSG-a Zagreb, odlučili smo da se otisnemo u novu, nama potpuno nepoznatu avanturu, za koju nismo ni slutili kako će

prostranstvima. Putujući, prvi put nakon deset godina tom relacijom, prolazili smo krajevima za koje nismo bili sigurni da ih možemo nazvati «svojima» i tako smo još jednom postali svjedocima užasa rata. Ali, da ovaj tekst ne bi dobio tragičan prizvuk, preskočit ćemo slike predjela kroz koje smo prolazili, a vi ste sve to već imali prilike čitati u iscrpnom Denisovom izvještaju (16. meridijan; br. 3).

se završiti. U 6 i 45 je zvonio sat zimskog, prosinačkog jutra; u 8 i 15 'je kretao voz

s jednog perona na kraju svijeta' (Jerko prepoznaješ ii ovo?!). Grupa od osam studenata zauzela je svoje mjesto u jednom od kupea putničke klase (neki sa kartom, a neki bez). Naoružani toplom odjećom, velikim osmjesima i srcima punim radosti, s prvim piskom lokomotive, krenuli smo bijelim, snijegom prekrivenim

M eliha Čampara, Lejla Drinjaković, Almina Hurić, Anton Bukša> studenti, Sarajevo

U tri dana našeg boravka Zagrepčani su se zaista potrudili da nam pokažu sve znamenitosti grada, od kojih ne možemo izdvojiti neku kao posebnu, jer su sve podjednako fascinantne. Godinu dana kasnije, još se sjećamo ludog provoda na Sljemenu, impozantnog zdanja Zagrebačke katedrale, predavanja prof. Pepeonika o ljepotama Hrvatske, Jerkovog partya (iako je mama «ostala bez vaze»), ah da, i svakako onih -50°C, koji ipak nisu

Nakon desetosatnog putovanja, pred nama su zablještala svjetla Zagreba. Vlak je lagano ušao u stanicu, a tamo su nas dočekala nepoznata, ali nasmijana lica, za koja nismo ni slutili da će nam postati bliska u tako kratkom vremenskom periodu (u tome je svakako prednjačila Mare s velikim transparentom). Nakon upoznavanja, svatko se sa svojim domaćinom uputio kući, da bi se par sati kasnije svi ponovo našli na fakultetu i od

48______________________________

bili velika prepreka za dobar provod. I prije nego smo trepnuli, došlo je vrijeme za rastanak, koji ustvari i nije to bio, jer znali smo da nas čeka novi susret par mjeseci kasnije, u Sarajevu. Denis, Jerko, Mare, Lovro, Aco, Josip, Vid; HVALA VAM !!!

16. M tM M N

Bosna u 4 dana - posjet kolegama u Sarajevu ili: Alo ba, ša ima?! EGEA Sarajevo - EGEA Zagreb; 21 .-24,3.2002.

Za uvod, pisac ovog članka nikada do sada nije bio u Bosni. Izuzetak je prolazak vlaka kroz Bihać, ali to je samo iz vlaka. To znači da su ovo impresije i od prvi put i iz prve ruke. Pri planiranju za uzvratni dio razmjene kolegama s geografskog odsjeka u Sarajevu, odmah se postavilo pitanje prijevoza. Vlakom kako su i oni došli u Zagreb i putovanje koje traje 9-10 sati, a cijena 270 kuna za povratnu kartu, autobusom što traje kraće, ali je i skuplje ii osobnim automobilom što je najjeftinije ako se vozi dvoje ili više ljudi u automobilu i trebalo bi biti najkraće te zbog mogućnosti stajanja gdje god se poželi i time ostvarivanja najprisnijeg kontakta s okolinom. Hot mejutim u auto, budući da nam je samo jedan bio na raspolaganju, nisu se mogli smjestiti svi članovi razmjene nego samo njih 4 od 10 -12, što je dovelo do neminovnog razdvajanja. Ništa zato - svi su, hvala Bogu, živi i zdravi stigli tamo, a nazad. Par kolega je otišlo vlakom u pravcu Bosne već dan ranije, a neki i dva 0jukić,V.J.Opačić & company). Za ostatak ekipe dan polaska bio je četvrtak u zoru. Krenuli smo oko sat vremena kasnije od planiranog, tj. u ¡sto vrijeme kada i kolegice (Una, jelena, Vlatka) lakom, a s njima smo i tijekom putovanja bili u mobilnom kontaktu. U Zagrebu na autocestu do pred Slavonski Brod bilo je "ne dirajte mi ravnicu” četvrta brzina, pete nema. 100-110 na sat četiri jahača aopkalipse (Aco L, Marijana M., Geronimo.C. Ž.- naš je vozač pravi dasa, moje visočanstvo ). Razgovor ugodni narode Slovinskoga o Slavoniji, ravnici, Kutjevačkom kraju i vinogradima, Požegi i Papuku. Tako je to super išlo do pred Slavonski Brod, a tu je kazaljka od goriva pala na niske grane, tj. rezervu pa stadosmo na prvu benzinsku, a Marijanu dopade raspitati se dali je jeftiniji benzin kod nas ili preko u Bosni i od ljubaznih prodavača INE doznali smo gdje i kako doći preko do prve pumpe, jer je preko jeftinije. Postavilo se pitanje uštedjeti ili šetati do prve benzinske s kanisterom u ruci u slučaju greške u procjeni. Uz dosta lunjanja po Slavonskom Brodu i prizivanja svih svetaca uspjeli smo izdržati do "preko". Showtime na granici. Prvo smo bili sumnjivi našim policajcima na izlasku iz RH pa su kompjuterski provjerili sve putovnice. Zatim smo se svi raznježili ugledavši Savu i brodiće na njoj te zaključili da moramo dokaze o riječnom prometu odnijeti prof. Siću. Stoga se Aco iskrcao na mostu i ostao ispucati par fotosa, ali bez putovnice. Kad stariji prijatelji (ja) kažu 'daj čovjeku putovnicu na "ničijoj zemlji"1samo su mi rekli 'ne treba što će mu'. Za par minuta se ipak pokazalo da treba slušati starije, ma koliko oni malo stariji bili i da tko izađe iz jedne, mora ući u drugu državu - ovaj put u Bosnu i Hercegovinu, i mora proći njihove carinike jer još nismo EU, ali 'što će čovjeku putovnica'. Tako mi stanemo na 50 metara od BiH carine na ničijoj zemlji baš kraj table 'Dobro došli u

Srpski Brod", i vidi vidi vidi, baš zgodno mjesto za zajedničko fotografiranje čekajući tko će prije doći: carinik ili Aco. Aco je malo ranije došao, nego carinik. NE dovoljno. Uz pregled prtljažnika od strane 3 policajaca i prijateljsko uvjeravanje 15-20 minuta, sve je dobro prošlo da nam čak ni film nisu uzeli. Prijateljski savjet ne zadržavajte se i ne slikajte na "ničijoj zemlji". Dalje smo mirno natočili gorivo i fulali izlaz iz 'Srpskog Broda" - koja lakoća preimenovanja, te završili u industrijskoj zoni. ipak, uz pomoć lokalnih jarana, izašli smo na pravi put te obavili i ostale špijunske zadatke tj. poslikali rafineriju ili nešto slično, električne centrale, dalekovode te kroz razrušena i neka obnovljena sela nastavili kraj Dervente prema Doboju. Do Doboja smo već ogladnjeli, a ugledali smo i zanimljivu utvrdu ponad grada pa stadosmo okrijepiti se i odmorit' konje (ovaj Geoforce 1) - točno ispred srednje škole. Budući da nam razdragane srednjoškolke nisu dale proći kad su vidjele našeg šarmantnog vozača. S tvrđave se pruža lijep pogled na cijeli Doboj i bližu okolicu, a čini se daje omiljeno okupljalište srednjoškolaca osobito za derneke, što se dade zaključiti po enormnoj količini i strukturi razbijenog stakla. Odozgo viđasmo da nam se neki jarani motaju oko Geoforca 1 pa smo se pomolili da nam probuše samo jednu gumu, a ne sve četiri, jer imamo samo jednu rezervnu. No dobro je, sve je super, lišo smo prošli i kroz ulicu Sv. Save izašli na otvorenu cestu koja zavija paralelno s rijekom Bosnom vodeći prema Maglaju, Zavidovićima, Zenici. Ubrzo su se počeli otvarati prizori sela kao iz starih orjentalnih priča: bijeli minareti i džamije u procjepu između planina. No, cijelo to vrijeme u oči nam je upadala enormna količina smeća nabacana na i uz rijeku Bosnu koja je očito, kao i ostale bosanskohercegovačke rijeke, služila kao deponij, jes' bolan, bio je rat i teško je stanje, aP nije lijepo za vidit'. Biće bolje kažu svi, biće u BiH. Uz stihove hita "Zabranjenog pušenja" "taj je pravi hadžija", skrećemo u Zenicu praćeni neobjašnjivim trubljenjem nekolicine vozača. Odmah na ulazu stanemo fotografirati ono po čemu je Zenica najpoznatija - tešku industriju. Potom u centar na prvu i pravu bosansku kahvu. Usput su nas oderali provizijom u Raiffeizenovoj mjenjačnici - lopuže jedne. Kahva u Gradskoj kavani. Ambijent je bio

pust, ljudi oko 2 stola, a 50 praznih. AP su džezve, fildžani, kocke šećera i tacne bile prave - pravi doživljaj za oči i nepca. Cijena upola, ako ne i još niža, nego u prosječnom ZG kafiću. U Sarajevu su nas očekivali prije par sati, a mi pomalo. Što je bliže Sarajevo, to je više života. Gradi se autocesta Sarajevo - Zenica. S obilaznice je lijep pogled na sami grad, nove lijepe zgrade, neke obnovljene. Ulazimo u sam grad prema uputama domaćina Antona. S desna ostaje legendarno Oslobođenje ruševina-spomenik samo što se ne sruši. U zgradi su se cijeli rat tiskale novine, a sad u miru više ne izlaze. Idemo u kvart Otoka s južne strane Miljacke i orjentacijom kakvu samo geografi posjeduju, parkiramo se točno pred Antonov ulaz. S osmog kata začuli su se krici oduševljenja, a razdragane kolege samo što nisu popadali - skočili s balkona od sreće kad su nas ugledali. Domaćin nas je dočekao ležerno kako i priliči prijateljima: oskudno odjeven s osmjehom na licu i pićem na stolu, lako smo krenuli u isto vrijeme kad i kolegice, a trebali stići 3-4 sata ranije, mi smo stigli dobrih pola sata ranije - taman da svi zajedno dočekamo preostalu ekipu iz Zagreba. Po njihovu dolasku na kolodvoru se stvorio kružok, a atmosfera je postajala pretiha pa je jedna osoba održala zajedno i govor dobrodošlice i zahvalu za dobrodošlicu. Zagrepčana je došlo više nego što je bilo najavljeno, ali srdačnošću domaćina - najboljih na svijetu i EGEAi, sve je riješeno. Zatim smještaj i večera kod domaćina: tipična sarajevska - naručena pizza. izlazak šetnja po Barščaršiji, obilazak osvijetljenih džamija koje izgledaju tako egzotično kao da smo negdje na Bliskom Istoku tj. u jugozapadnoj Aziji, katedrala, mostovi preko Miljacke. Upoznavajući noćno Sarajevo završili smo u rock klubu Sloga koji podsjeća na KSET, ali je veći. Tamo smo uz živu glazbu i piće ostali do jutra. Ujutro okupljanje, naravno kod šefa Antona, te odlazak na predavanje i druženje na Geografskom odsjeku PMF-a u Sarajevu. Njihov profesor Muris Spahić nam je održao zanimljivo predavanje i tada između ostalog reče: "i prošla mi je država bila tijesna, a zamislite kako mi je bilo u Sarajevu za rata", i "Geografi vole široke horizonte.". Ima čovjek pravo: što jes jes. Inače, između dvije zgrade PMF-a koje su udaljene možda 20 m, nastradalo je tijekom rata više od 20 kolega. Potom razgledavanje muzeja BiH u kojem smo

vidjeli od narodnih nošnji, arheoloških ostataka do flore i faune. Zanimljivo, ali premalo vremena. Ručak naravno pizza, ovaj put jeftinija - samo 3 konvertibilne marke (u KOREJI, trgovačko-ugostiteljskom centru). Odlazimo preko liidže pod Igman na Vrela Bosne gdje kroz 40-ak vrela izvire rijeka Bosna protoka 35 m3/sec, a temperature 8-9°C. Lijepo je uređeno, ugođaj kao na Plitvicama. Nastavljamo preko Hadžića na Igman, kojeg obilježava pokriveni krš i srednje trijaske naslage. S desne strane ostaju olimpijske skijaške skakaonice. Nakon kratke vožnje dolazimo do novoizgrađenog doma Šumarskog fakulteta u kojem šumari tijekom ljeta imaju 45 dana terenske nastave. Oko doma su bile staze za nordijske skijaške discipline kao što su skitrčanje i slično. Nakon smještaja u prevečerje krećemo na grupnu šetnju. Pogled puca na snijegom prekrivenu Bijelašnicu u oblacima. Uz cestu bijeli stećci i grobovi vojnika koji su poginuli u borbama na ovom prostoru. Igman je tijekom rata u dva navrata mijenjao vlasništvo. Bio je pao u ruke bivše "braće "pa je vraćen i ostao pod kontrolom Armije BiH. Dolazimo do spaljenog hotela oko njega čahure svih kal¡bara i vrsta od lovačkih pušaka do kalašnjikova, dimne bombe, ostaci mina i tromblona. Bolje slikati nego dirati. Ja budala dir'o jednu i sve je super prošlo, jer dok meni dođe iz stražnjice u glavu, odnese vrag. Stoga nemojte to pokušavati kod kuće niti igdje drugdje, a neću ni javiše sreću izazivati. Uzeli smo čahure kalašnjikova za suvenire. Povratak. Ambijent kao u Alpama, vazdazelena šuma i travnjaci, rijetki auti projure cestom. Topli dom, hladne ruke i nos, sarajevsko pivo i biljar unedogled. Aco je zadužen za dobro raspoloženje ostatka ekipe uz izviđačke igre. San. Jutro 7:17. Nevjerica, vani je snijeg. Dobro da imamo lance. Gušt jutarnje šetnje. Podsjetnici na Igmanski marš. Mećava se smjenjuje sa suncem, ljiljani u snijegu, predivno, pusto i pomalo sablasno. Pred domom ptice kopaju po smeću. Kahva u 9:15 s Melihom, Adisom i Aiminom. Nakon doručka zimske radosti - grudanje. Posjet skakaonicama. Bolan, vala je strmo. Meliha i jadan moj mali autić imali su bliski susret treće vrste. Babin Dol na Bjelašnici od kud se pruža pogled na ostale planine i zloglasni Trebević. U hotelu Maršal okrjepa. Jukiću je dobar capuccino u Maršalu. Spuštamo se prema Sarajevu. Posjet i kupovina u aleji CD-a na Lukavici - predgrađu Sarajeva. Nema što nema svake sorte i vrste: muzički, playstation, CDROM. Sve naravno piratsko, ali mene su zeznuli - pola filma mi nisu snimili. Stajemo na Dobrinji, pogled na razrušene zgrade i aerodrom. Čas

sunce cas mećava. Razgledavanje grada. Pogled kroz ulicu: na jednu stranu katedrala na drugu džamija, istočni dio grada Kovači vrh brdašca i pogled na Sarajevo s istoka. Pod nama Miljacka, nasuprot zloglasni Trebević, s desne strane groblje vojnika poginulih u zadnjem ratu prepuno bijelih stećaka. Među njima i očeva naših kolega. Izgubili smo se u dvije grupe, tražili, čekali nastrateškom položaju pred ćevabdžinicom Željo 2. Eto vam još jedan savjet. Važno je biti s grupom koja lovu ima. Kad sam saznao daje lova kod nas, u maniri kulturnog gosta sam predložio da izgubljenim kolegama uz ćevape pričuvamo mjesta. To je jednoglasno prihvaćeno s obzirom na pozive iz naših trbuha. Ćevapi, desetka s lukom i kajmakom, a i kolege su odnekud iznikle. Potom slastičarnica Sarajevo. Tu sam saznao da kolači i voda NE idu zajedno. Uvečer playstation i dogodila se ljubav na prvi pogled između Elvira i pelinkovca. Izlazak prvo u prepuni kafić Davor, pokojnog pjevača Indeksa Davorina Popovića. Rezerva prva: Boemi gore kafić, dolje disko, popularne cijene, dance i techno glazba. Pred jutro grudanje ispred kafića neto napadalim snijegom. Sami idemo doma, domaćin je još malo ostao. Sarajevo je lako za orijentaciju. Jutro. Pola ekipe (Jukić, Vid & Co.) je otišlo na vlak. Mi doručkujemo i slušamo Bijelo Dugme. Sa kolodvora su pristigli i ostali. Una, Vlatka i Marijana ostaju u Sarajevu još jedan dan. Rastanak. Krcamo se u auto i krećemo. Mećava, odmah na Miljacki nas zaustavi policajac, a stari zove na mobitel. "Ma sve je super" velim "razbili su nam auto, policajac nas je zaustavio, a vani je mećava.". Aco na zadnjem sicu je skoro umro od smijeha, ali sva sreća da se u blizini našla vazda ozbiljna jelena i spasila stvar. S autom je sve OK. Idemo u centar na Baščaršiju po razglednice i na pravi mesni burek, kakvog nema u Zagrebu ni u Hrvatskoj. To je gurmanski doživljaj numero uno. Usput smo obišli živopisne radionice i prodavaonice džezvi, fildžana, tacni, izrezbarenih topovskih čahura i svega sličnoga što vješte ruke izrade te u njima kupili poklone roditeljima. Krećemo lagano oko 11:25 put Zagreba preko Viteza, Travnika do Donjeg Vakufa. Pauza za ćevape tj. ručak i bosansku kahvu i jerkov show. Naime, jerko je uspio nažicati ljubaznu konobaricu da mu proda džezvu, što je rezultiralo salvom smijeha svih prisutnih, ali kako on kaže "Svaki bedak ima

svoje veselje.". Hvala ti Aco na ručku. Tek što smo izašli iz Donjeg Vakufa stajemo. Kolona ispred nas. Čekamo dva i pol sata jer je neki SFORovac sletio s ceste. Vrijeme kratimo uz razne igre i odgovore na pozive zabrinutim roditeljima i kolegama koji su oformili čitavu mrežu praćenja našeg kretanja tzv. MAMANET i znali su bolje gdje smo, nego mi sami.. Pošteđeni nisu bili ni naši kolege u Zagrebu Baksa. Razmišljali smo i o alternativnim pravcima, zvali nas kolege da se vratimo u Sarajevo, ali mi smo ipak čekali i dočekali. Noć je nažalost već pala kada smo prolazili kraj jajca i Mrkonjićgrada, drugim imenom Varcar-Vakufa, pa se nismo mogli uvjeriti u čuvene ljepote tih gradića i okolice. Mećava nije posustajala pa nastavismo prema Ključu, gdje smo posjetili dragog kolegu geografa Emira koji nam je, počastivši nas pićem, objasnio lokalne geografske prilike i usput rečeno, dan nakon je imao državni ispit. Nakon sat odmora u Ključu krećemo dalje, u noć. U Bihać smo trebali stići za sat, a bili smo za tri. Brzina vožnje 20-30 km/h, na cesti neugaženi snijeg visine 10-ak cm, ali za Geoforce 1 nema frke. Međutim, vidjevši kamione i osobne aute

da stavljaju na jednoj uzbrdici lance, nam još nije bilo potrebe, mi smo stali i pokušavali isto 15-20 minuta izmjenjujući ruke u džepovima i na lancima. Za to vrijeme bezuspješnih pokušaja, Jelena nas je izbezumljeno gledala iz toplog auta i vjerojatno se pitala što je meni ovo trebalo. Kako su policajci upravo prolazili, odlučismo njih pitati za savjet. Rekoše nam da nema potrebe za lancima pa su nas ljubazno malo pogurali i objasnili da nema problema, da ćemo lagano ispred, a oni za nama. Stvarno krenuli dalje k'o što smo stali i vozi Jerko nema da fali: mic po mic do Bihaća, lijepog uspavanog gradića. U jedan sat iza ponoći prelazimo krasnu Unu, a tek danju kakva li je. Usput smo samo jedanput fulali granični prijelaz, no nema zime dok je benzina u spremniku. Kad smo ušli doma u našu Rvacku, zavladala je opuštena atmosfera pa su do Rakovice svi pozaspali osim, hvala Bogu, najboljeg vozača na Svijetu i okolici Jerka-Geronima-jerrya. Priznajem, povremeno sam imao napadaje buđenja: pred Slunjem, u Karlovcu, ali me nisu dugo držali. Welcome home. Zagreb. Pusto i vjetrovito. Iskrcali Acu pa mene, oko 4 ujutro. Što je dalje bilo pitajte Jerka i Jelenu, ja ne znam.... ?

Ma sve je počelo davno, jako davno; •_:.:ie u rujnu 2001 . (o.k., ne baš tako jako to!) Pao je dogovor na Godišnjem EGEA ¡rtgresu u Duszniki Zdrćju da će skupinu r.ažnih i, kao i uvijek, veselih KSG-ovaca .ijs titi ekipa iz dalekog, ali prijateljskog na. Punih mjesec dana dok je trajalo üEekivanje polaska, svi su mislili na Berlin lfc se pokušavali što bolje pripremiti za r.TOvanje koje bi se moglo nazvati otprilike * r jtovima gastarbajtera". A kako drugačije nazvati kad imate itinerar Zagreb hljana München - Berlin? Nakon što Vas svi sredili putovnice (bilo kod policije, • 3 kod kuma u tiskari), novce (bilo u šanci, biio kod kuma u tiskari) i karte (bilo . i HZa, bilo kod kuma u tiskari), došlo •vrijeme za poć. Sunce je te večeri već odavno zašlo, Beonska svijetla velegrada su palila noćno -:--do dok bi listopadska studen grizla do kostiju da se nismo dovoljno dobro ■•promili te zagrijali na vrijeme. Dok su eđni zauzimali najbolje kupee u vlaku, dhigi su se opraštali od prijatelja i od njih tražili odgovor na pitanje: "gdje je moja ietkica za zube?". Za svaki slučaj bacili no jedno brzo brojanje 'jesusviuvlaku' —letodom; umireni i ukrcani pošli smo •noćnim vlakom u bolje sutra. U vlaku se, doduše, nije puno spavalo, weć smo iskoristili priliku za cjelonoćnu čašicu razgovora' u društvu prijatelja. U som tom veselju i žaru razgovora, nažalost,

na najneugodniji smo način otkrili da se ti najbolji kupei u vlaku zapravo nalaze u nepušačkom vagonu. To, i mala financijska 'packa', je bilo dovoljno da nas uvjeri da kažemo DA nepušenju. Bar za tu večer. München. U rano jutro. Ostavili smo ruksake u ormarićima i krenuli u lutanje gradom dok ne počnu raditi kafići. Sve i da niste kavoman, nakon neprospavane noći u vlaku, treba treba kava. Zanimljiva stvar, to jutro nismo čuli pjev ptica što nas je dovelo do dva moguća zaključka: a) u Münchenu nema ptica ili b) njemačka disciplina je toliko jaka da ptice ne smiju p jevati. Z a k lju čite sam i. Kava na minhenskom banhofu je nešto najgore i najskuplje... jednostavno grozna kava. Nema veze, bar smo ubili nekih dva sata sjedeći tam o, nadgledajući raj za prometnog geografa specijaliziranog za željeznicu. Uslijedilo je razgledavanje centra Münchena, ne samo iz perspektive turista, nego i iz perspektive geografa. Pri tom su nam od neobične pomoći bila jedna polovna kolica iz dućana koje smo slučajno našli usput. Ustanovivši daje Oktoberfest završio (hej, pa što to ne traje cijeli mjesec?), odlučili smo zasukati rukave, slijedeći primjer naših starih gastarbajtera koji su, upravo ovdje, u bavarskoj prijestolnici prolili hektolitre znoja osiguravajući obiteljima dobar život. Kako je teška industrija pomalo stvar prošlosti,

sektoru, nudeći Bavarcima trenutke odmora uz milozvuke koji su dopirali iz naših grla i usne harmonike. Na zasigurno najboljem mjestu na Marienplatzu (glavni trg) uspjeli smo u nepunih par sati zaraditi četiri marke. Možda nije mnogo, ali početak je težak. Ostatak dana smo utrošili u hrvatskom kafiću (ne svira Seve, nema Sukerovih dresova po zidovima) i u trošenju one četiri marke. Put za Berlin je bio ugodan osim dva detalja: a) presjedanje u Nürnberg u dva ujutro (kakav Sibir, ovo je najhladnije mjesto na svijetu!) i b) u vlaku nije bila dobra ventilacija (to smo zažalili kad su neki ostavili djelić sebe po podu kupea). Došavši u Berlin, obavili smo formalno upoznavanje i izbor cimera na kolodvoru Zoo te se zaputili kućama. Njihovim, dakako. Kasnije tog dana imali smo u programu 'izborni' tulum. Naime, tu nedjelju, kad smo došli, bili su lokalni izbori za saveznu jedinicu Berlin, a kako ima stanovnika kao i Hrvatska (otprilike) i još je glavni grad, značenje izbora uopće ne treba detaljnije objašnjavati. Iduće jutro im ali smo zakazano predavanje na Hum boldt univerzitetu o, ponajviše, političko-geografskim aspektima razvoja Berlina i o procesima transformacije nakon rušenja zida. Nakon toga, slijedila je tura razgledavanja po gradu koja je uključivala 'katedralu jim m y H endrixa' (crkva

toliko psihodelična da jednostavno izaziva takav naziv), trgovački centar, sagrađen tik uz bivšu granicu i toliko nakićen da bi valjda izazivao zavist kod 'istočnjaka'. Sad izaziva samo ozljede i prijelome, jer s vrha, baš kod ulaza padaju ploče s fasade! I onda se mi bunimo na Zagrepčanku! Navečer smo ustanovili da smo u Berlinu došli u obrazovnu misiju; nisu, naime, znali što je 'dum-dum' (slammer)! Za svaki slučaj pobrinuli smo se da dobro nauče gradivo, a ponavljanje je osnova u čen ja... Utorak nam je donio izlet u malo seoce Rutenberg. Poanta svega je bila ne da vidimo Rutenberg kao takav, nego da bi doživjeli brandenburški 'countryside'. Više nego uspio izlet poslužio je kao odmor prije EGEA Berlin sastanka kojem smo nazočili. E,da, mjesto radnje: 'Glashaus', vrijeme radnje: srijeda navečer, radnja: obrazovna misija. Iduća stvar za koju su berlinci držali uputnom da vidimo jest istočni Berlin. Ili bar ono što je ostalo od njega. Vodič stručan (živjela u DDR-u, ljubomorni,ha?), tura

zanim ljiva. Po Berlinu su o s ta li tra g o v i b ivših vrem ena; osim svim a poznatog zida (koji se nalazi u kom adićim a, više za turiste da bi vid jeli, za domaće da bi se podsjetili), najvidljiviji je svakako TV toranj, svojedobni simbol Istočne Njemačke (toranj je n a ra v n o m a m u tsk ih proporcija, nekih 280m visine, a sad je na vrhu restoran), ostali su i tramvaji i neki spomenici. Navečer smo o tišli u 'T k a lcu '. N jih ovu verz iju . U lica prepuna nevjerojatnih kafića i barova, od kojih su većina tematski (astro, kompjuterski - tamo su dakle završili svi 'komodorci'...). Mi smo se odlučili za 'Paul's heavy metal pub'. Zvuči opasno? Nije, nitko vas neće krivo pogledati ako naručite toplu čokoladu, naprimjer u ponoć, recimo. Još umorni od prošle noći i s malom glavoboljom od one tople čokolade (fuj! neću više!), naši goniči su nas p o tje ra li p rem a Potsdamu, slikovitom gradu pokraj Berlina, koji sve više srasta s obližnjom metro polom u jedan grad. Vidjeli smo ne samo obližnje dvorce, nego i nizozemsku četvrt (pa što ste očekivali, ime grada završava na 'dam') i naravno, studentsku menzu. Nakon menze valja se vratiti na faks, ali ne da nebi propustili predavanja, nego poradi tulum a na H um boldt sveučilištu. Hm, zanimljivo, nadam se da

su stigli sve počistit do ponedjeljka. Večer smo okrunili sa suvenirom iz Finske (nemojte pitati 'što?'). Iduće jutro shvatih da je cijelotjedni program bio samo uvertira (ili bolje rečeno taktika umaranja) za ono što će uslijediti. Rana na srcu svakog Nijemca koji drži do sebe nije zacijelila od Francuske '98. Koliko ih to još uvijek boli, ustanovili smo tu subotu kad su nam organizirali nogometnu utakmicu kako bi pokušali osvetiti poraz. Kiša, neuvježbanost, (pre)veliki golovi.... sve to je uzrokovalo naše nešto slabije izdanje. Ipak, Hrvatska je još uvijek vodila na golove u gostima (u Francuskoj smo bili kao doma). Pokazali smo im par egzibicija s loptom i shvatili da se naša obrazovna m isija proširila. Nismo ih htjeli još i pobijediti, da se ne demoraliziraju. Kasnije tu večer otišli smo u bespuća berlinskog noćnog života... Za zadnji službeni dan su nam priredili razgledavanje naci-koncentracijskog logora O ranienburg u istoim enom m jestu neposredno kraj Berlina. Valjda kako bi nam poručili nešto kao: 'pa nije vam bilo tako loše kod nas'. Strahote unutra viđene morale bi biti vječna opomena na snagu ljudske mržnje, zvjerstva i gluposti. No, izgleda da ljudska vrsta strašno sporo shvaća takve očite lekcije. Večer smo završili u vedrijem tonu. Nekakav bar uređen u stilu Zvjezdanih staza. Katastrofa od imidža, ali ipak nekako šarmantno. Na neki glup način. Ponedjeljak je bio neslužben, odnosno mi smo ostali oprostit1se bez žurbe i sve to... Vidjet ćemo se u travnju pa nije bilo puno opraštanja tipa 'zbogom'. Ipak neki su i suzu pustili... 1tako, bio sam u Njemačkoj, koliko tamo im a N ijem aca! Narod stenje pod okupatorskom čizmom. Događaji s puta natrag su neka druga priča.

SAMO PUT NA JUG EGEA Zagreb EGEA Berlin, 7.-13. -

Kada smo započeli dugi put prema dolje, prema Zagrebu, svi smo val i vrući slatki jug, koji će ugrijati naše mokre stare kosti. Mislim 5=znate što Nijemci rade na jugu - idu na plažu i piju pivo. Koje je to iznenađenje bilo kada smo konačno doputovali na jug, is i tamo - skoro svaki dan kiša, pa čak i snijeg! Nema slika našim prijateljima, da im pokažemo lijepo vrijeme. ipak je s druge strane sve nadalje funkcioniralo. Mi smo geografi redno možemo ići na plažu s pivom. U stvari, nismo ni petpostavljali što su nam sudionici razmjene iz Hrvatske pripremili. Već prvi dan je bio jako lijep: dobro vođenje kroz grad, a na kraju dobro predavanje o Hrvatskoj na Geografskom odsjeku u Zagrebu. i>smo naučili o povijesti, kulturi, nacionalnoj kuhinji i pjesmama... : : štalom nisam ovlašten pričati, samo pitajte Hrvoja. Slijedeći dan je naš autobus dao gasa pa smo otišli na Plitvička -zera. Zapravo, bilo je vrlo impresivno biti tamo tijekom travnja, kada sema turista. Svi Berlinčani su se složili u tome daje ovo mjesto eno bez obzira na to što nije bilo plavog neba, istog aes je dočekalo na razglednicama kada smo se vratili ■Berlin. Osobito smo se pozanimali da istražimo domaće ■xv i sir koji nam je bio tamo ponuđen. Puni impresija, tocfsuli smo prema jadranskoj obali. Ipak, umjesto na plažu, otišli smo na Paklenicu. Put rem a gore i nije bio toliko impresivan, koliko iscrpljujući. Mi dolazimo iz Sjeverne njemačke nizine i obično se ne moramo penjati po planinama usred noći sa svim : som potrebnim za dva dana! Na žalost, kiša nas je oprala i tijekom drugog dana na Paklenici. Vrijeme nije o dobro za planinarenje, pa zato...pitajte ponovno ~rvoja. Povratak je bio puno ljepši i impresivniji, budući da smo: a) mogli vidjeti sve, b) nismo trebali nositi toliko riva i c) išli prema dolje! Zapravo, bilo je čudnovato vidjeti po danjem svijetlu stijene po kojima smo se penjali i one na kojima smo ■nali odmor. Zaključili smo i da sve to i nije tako daleko išao što nam se činilo dva dana prije. Tada je konačno došao trenutak odlaska na obalu.

Martin Barthel, student, Berlin

Naš je autobus, nezaustavljajući se, prilazio sve više i više Zadru. Više i više smo se približavali dalmatinskom duhu, a mogli smo vidjeti i sve više i više njemačkih registarskih oznaka na automobilima - savršen znak da je obala u blizini. Što bih vam mogao reći o Zadru? U biti ništa novo. Samo zamislite kako nakon duge zime dolazite iz zemlje borova, u kojoj su temperature u travnju oko 10°C, u zemlju gdje palme rastu! Takvo je bilo naše razmišljanje. Dvije slijedeće noći smo proveli na Ugljanu, u Kaliju. Tamo smo se jako dobro proveli, i ne samo zbog domaće šljive. Trebali biste Hrvoja pitati detalje... S tugom u srcima, krenuli smo prema Zagrebu, gdje se zapravo nije ništa važno dogodilo na sportskom igralištu. Stavrno ništa. Samo smo imali pivski oproštaj te se pripremali na dugi put kući, puni novih impresija, emocija i nekih novih prijatelja. I na kraju, za sve ostale priče pitajte...znate već koga!

KAPELSKl PLANINARSKI PUT Zacijelo jedna od najatraktivnijih, ali i najzahtjevnijih, uzdužnih planinarskih staza u Hrvatskoj nalazi se u južnom dijelu Gorskoga kotara. Velika Kapela, kroz koju prolazi ovaj planinarski put, dio je Dinarida smješten između Jadranskog mora na zapadu, Ogulinsko-plaščanske (Potkapelske) udoline na istoku, ceste Zagreb-Rijeka na sjeveru te ceste Josipdol-Brinje-Senj na jugu. U sklopu Velike Kapele razlikuju se tri grebena. Istočni se proteže od Bjelolasice do ceste JosipdolSenj, odakle se greben nastavlja kao Mala Kapela. Središnji greben Velike Kapele počinje kod Mrkoplja (vrh Čelimbaša) te se preko Samarskih i Bijelih stijena uzdiže prema Velikoj Javornici. Najzapadniji greben obuhvaća Bitoraj (iznad Ličkog polja kraj Fužina), Viševicu te Kolovratske stijene. Smjer pružanja ovih grebena jest dinarski (sjeverozapad-jugoistok), a između njih nekoliko je manjih polja (Matić-poljana, Jasenačko polje). Ova je planina, kao i druge u blizini mora, poznata po naglim promjenama vremena. U samo nekoliko sati vremenske prilike mogu se toliko pogoršati da onemogućuju svaki oblik kretanja. Prilikom odabira termina za planinarenje po ovom planinarskom putu valja voditi računa da su zime duge, vrlo hladne i s mnogo snijega (zbog čega je prolazak na nekim uskim mjestima upitan), jeseni i proljeća vrlo kišovita, dok su za ljeta karakteristične nagle promjene vremena i velike dnevne amplitude temperature. Ipak, ako se već odlučite za planinarenje, preporučujem vam ljetne mjesece, uz obveznu opremu za kišno vrijeme. U grupi od šest planinara na put sam krenuo u drugoj polovici rujna.

Nedugo zatim počela je padati kiša, a mi smo nastavili uspon prema Bjelolasici. Kratak odmor ostvarili smo kod zatvorenoga planinarskoga skloništajanjčarica, nakon čega je uslijedio završni uspon do jedinoga planinarskog objekta na Bjelolasici planinarskog skloništa nazvanog po Jakobu Mihelčiću, lugaru koji je 1899. godine planinarima otkrio ljepote Bijelih stijena. Objekt je stalno otvoren, opremljen osnovnom infrastrukturom (skupno ležište, stol, klupe i peć), a noćenje je besplatno. Upravo ova peć nam je vrlo dobro došla za sušenje potpuno mokre odjeće i obuće te pripremanje osnovne tople hrane. Budući da je u međuvremenu kiša prestala padati, uputili smo se do 20 minuta udaljenog najvišeg vrha Bjelolasice i Gorskoga kotara - Kule (1.534 m), odakle se, navodno, pruža pogled ne samo na obližnji Klek, Samarske i Bijele stijene, nego se za vedre noći mogu čak vidjeti i svjetla Zagreba! Mi se u to nismo mogli uvjeriti; štoviše, bili smo sretni što se zbog vrlo guste magle uopće vidimo te što smo pronašli markirani put za povratak u sklonište. Inače, sam vrh Kula dodirna je točka Karlovačke i Primorsko-goranske županije, pa ga obje uzimaju kao najvišu točku svoje županije.

Samarskih stijena. Veći dio puta sličio je na laganu šetnju po prekrasnim travnatim poljanama, no na kraju jedne takve, na mjestu gdje počinje šuma, imali smo nadasve zanimljiv susret - s dva medvjedića na udaljenosti od stotinjak metara! Ugledavši nas, otrčali su prema šumi, dok smo se mi prepali mogućeg susreta s njihovom majkom, koja je vjerojatno bila u blizini. No do toga ipak nije došlo, možda zbog našega vrlo glasnoga pjevanja popularnih hrvatskih melodija... Medvjedi su tako ostali za nama, a pred nama se pojavio vrlo strm i naporan uspon na vrh Samarskih stijena. Uz nekoliko kraćih odmora, uspjeli smo osvojiti i tih 1.302 metra, diveći se vrlo lijepom pogledu na Klek, Bjelolasicu, Vrbovsku poljanu i Bijele stijene.

Susret s medvjedima Sljedeće je jutro bilo svježe, ali vedro, što nam je bilo vrlo bitno jer nas je čekala najzahtjevnija dionica na cijelom putu (Vihoraški put između Samarskih i Bijelih stijena). No trebalo je najprije doći do

Bjelolasica Polazna točka Kapelskoga planinarskoga puta (KPP) jest u Tuku, goranskom selu kraj Mrkoplja. Donde smo stigli vlakom ZagrebDelnice, pa autobusom do Mrkoplja (voze samo dva autobusa dnevno!). Iz Mrkoplja do Tuka vodi 3 km dugačka asfaltirana cesta, što se mora svladati pješice, jer javnoga prijevoza nema. U planinarskom domu u Tuku (otvoren cijele godine) nalazi se prva od ukupno deset kontolnih točaka (KT) na KPP-u. No naš je plan za prvi dan bilo noćenje na Bjelolasici, a budući da se i vrijeme počelo kvariti, nismo se dulje zadržavali u domu, već smo nastavili prema najvišem vrhu Gorskoga kotara. Put nas je vodio preko vrlo lijepe Matićpoljane, kojom dominira 26 kamenih gromada, što predstavlja kolonu partizana koji su se na tom mjestu smrznuli krajem veljače 1944. godine (temperatura je tada bila -27°C).

1. Mrkopalj-Tuk 20 min. 2. Tuk -Janjčariea 1h 30 min. 3. Janjčariea -Jakob Mihelčić 1 h 30 min. 4. Jakob Mihelčić -Kula 20 rnin. 5. Kula -Jakob Mihelčić 20 min. ■ukupno: 4h S. Jakob Mihelčić -Samarske stijene 3h

7. Samarske stijene •Ratkovo ski. 40 min. 8. Ratkovo sklonište •Bijele stijene 4h -ukupno: 7h 40 min. 9. Bijele stijene -V. Javornica 1h 10. Velika Javornica -Duliba 4h 11. D uliba ■R ičička kuća 1h -ukupno: Gh 12. Ričička kuća -Kolovratske stijene 1h 13. Kolovratske stijene •Vinište 2h 14. Vinište -Klenovica 45 min. ■ukupno: 3h 45 min. Kapelski planinarski put., rujan 2000.

U predvečerje dana u kojem smo prehodali osam sati svladali smo i uspon na vrh Bijelih stijena (1.334 m), nakon čega smo odmor i prenoćište potražili u obližnjem, jednostavno uređenom, planinarskom skloništu pod Bijelim stijenama, jer je dom bio zatvoren (radi samo vikendom!). Ni gromovi, koji su tu noć pod stijenama zvučali glasnije no što smo navikli, nisu nas previše ometali u dubokom snu. Po vremenskim neprilikama

Čari divljine S vrha Samarskih stijena spustili smo se do Ratkovog skloništa, zasigurno jednog , najbolje lociranoga planinarskog objekta _ Hrvatskoj. Smješteno je u potkapini stijene serpas, koja ga na taj način štiti od mosferskih prilika. Kao i u drugim planinarskim ; staništima, i ovdje je noćenje besplatno, no m pogodnost, nažalost, ovdje nismo koristili ersmo za isto poslijepodne planirali nastavak -aninarenja prema Bijelim stijenama. Šteta, j=f da smo imali više vremena, sigurno bismo :ogledali barem dio jedinstvenih egzokrških reljefnih oblika, do kojih vode markirane raninarske i alpinističke staze. No teren kojim smo prolazili sljedeća četiri sata bio je najuzbudljiviji dio KPP-a. Riječ je o Vihoraškorn putu, iako bi markirane stijene bio prikladniji naziv za tu dionicu. Zračna udaljenost između skloništa na Samarskim i Bijelim stijenama iznosi tek dva kilometra, no zbog neprestane izmjene uspinjanja i spuštanja po teško prohodnom terenu pješačili smo 4 sata! Na pojedinim mjestima put je toliko uzak da nismo mogli proći s naprtnjačama na leđima, pa smo ih bacali preda se. Najdojrnljiviji dio ove dionice nalazi se na njezinoj sredini. Razmak između dvije strme vapnenačke stijene toliko je uzak da nalikuje na orahovu ljusku, zbog čega se taj lokalitet i naziva Ljuska. Prolaz je moguć samo u mjesecima kad u njoj nema snijega. Zbog sigurnosti planinara prolaz je osiguran čeličnim sajlama, klinovima i Ijestvama.

IB. M M IJAN

lako je sljedeće jutro osvanulo u punom sjaju i iako se tek po mokroj travi i ponekoj lokvi vode moglo zaključiti da je noćas padala prilično jaka kiša, vremenskih se neprilika nažalost nismo uspjeli riješiti. Pred nama je bio dan u kojem smo trebali svladati najveću kilometražu (od Bijelih stijena do skloništa pod Kolovratskim stijenama; oko 20 km), ali po osjetno lakšem terenu od prethodnog dana. Uspon na vrh Veliku Javornicu (1.374 m) tako nije predstavljao veći problem, a i ostvarili smo ga po još suhom vremenu. Popevši se na sam vrh, promatrali smo vrlo brz razvoj oblaka koji nisu obećavali dobro vrijeme, a pred nama je još bilo više od pet sati planinarenja. Ubrzo nas je pogodila tuča, pa smo zaklon od nje i gromova potražili u improviziranom skloništu daleko od osamljenih stabala, koja bi mogla privući gromove. Kad su prestali odjekivati, produljili smo prema staroj šumarskoj kući na Stalku, gdje smo barem privremeno osušili potpuno mokru opremu. Kad nam se učinilo da kiša pada slabijim intenzitetom, nastavili smo planinariti prema skloništu Duliba pod Kolovratskim stijenama, no kad smo napokon do njega došli, dočekao nas je natpis na zidu u neupotrebljivom skloništu: Novo sklonište je Ričička kuća! Zdržatjoš Ih ! Naravno

da smo izdržali, jer nam je u mislima bila suha odjeća i topla juha, kojom smo se počastili došavši na cilj. Naravno, i ovo je sklonište otvorenog tipa, pa se nismo previše čudili što smo

posljednje ljude vidjeli još prije dva dana na Bjelolasici! U ovom smo se skloništu dosta dugo mučili s paljenjem vatre u peći, no kada smo je upalili, našim problemima došao je kraj. Neki drugi svijet Na početku posljednjeg, četvrtog, dana osvojili smo vrh Kolovratskih stijena (1091 m), a što smo se više približavali završnoj točki, vrijeme nam je sve više išlo na ruku. Užitak je bio pješačiti brojnim visokogorskim livadama i pašnjacima na primorskoj terasi, odakle smo prvi put ugledali more. Grad Novi Vinodolski pružao nam se kao na dlanu, no naše odredište bilo je nešto južnije smješteno naselje Klenovica. Na putu donde prošli smo kroz još jedan planinarski dom, Vinište, koji bi mogao biti vrlo zanimljiva točka za neke buduće planinarske pohode. Ovako smo, prilično umorni, došli i do posljednje KT na KPP-u, one u Klenovici, gdje smo, unatoč jakoj buri i prilično niskoj temperaturi, liječili natečene noge i žuljeve u vrlo hladnom moru. Budući da se Klenovica nalazi na D-8 (Jadranska magistrala), bez većih smo se problema vratili u Zagreb. Na taj smo način zaokružili četiri vrlo zanimljiva dana, u kojima smo doživjeli Sunce, medvjede, kišu, munje, gromove, more, tuču (iako je bilo najavljeno stabilno, anticiklonalno vrijeme). No u sjećanju svih sudionika ovog planinarskog izleta najdulje su ostale ljepote divlje planine.

SJEVEROZAPADNA POLJSKA - POSTGLACIJALNI PROSTOR BOGATE PROŠLOSTI Joanna M arkowska, studentica S.godine studija, W arszaw a Krajolik

Gotovo sve poljske granice su prirodne. Na sjeveru - Baltičko more, na zapadu Odra, na jugu - Karpati i na istoku rijeka Bug. Sjeverozapadna Poljska je slabo naseljen šumoviti prostor. Predstavlja izvrsno mjesto bijega od civilizacije, svakodnevnih obaveza, jednostavno - bijeg u prirodu. Cijela regija se naziva Pomorze Zachodnie (Zapadno primorje). U ovom prekrasnom prostoru su se zbili mnogi događaji tijekom proteklih stoljeća. U daljoj prošlosti, prostor je bio četiri puta prekriven ledom (u knjigama se mogu pronaći podaci o 3-7 ledenjaka, ovisno o autoru). Zadnji put se dogodilo prije 10.000 godina. Nakon toga je započela oledba. Danas regija pokazuje mladi postglacijalni reljef. Tipični oblici takvog reljefa su: valoviti krajolik, mnogo jezera i šuma. Ledena epizoda je definitivno promijenila izgled Pomorze Zachodnie.

Idući od VVarszavve, koja leži u srcu Mazovijske nizine, prema sjeveru, krajolik se iznenada mijenja od dosadnog nizinskog prema brdovitom. Počinju se pojavljivati jezera, a šume izrastaju s obije strane ceste. Iznad zemlje strše brda prekrivena travom i vrijescima. Zahvaljujući skandinavskom ledenjaku, reljef postaje zanimljiviji. Najveća brda su formirana kao morene od pijeskovitog i glinovitog materijala koji je transportirao ledenjak i ostavio na svom čelu. To se moglo dogoditi kada se ledenjak povlačio, kada sniježne padaline nisu bile dovoljno iscrpne da se suprotstave topljenju snijega - leda. Materijal se taložio i, konačno, ova brda su stvorena. Najviši vrh u ovom prostoru je Wiežyca (329 m n.v.). Grupe morena čine dugačke nasipe i prirodnu granicu između rijeka koje se ulijevaju u VVistu i Odru (koje se ulijevaju u Baltičko more) i ostalih rijeka koje idu direktno u

Baltik. Prostori s glinovitirn tlom se koriste u poljoprivredi, koja još uvijek čini osnovni prihod u regiji Pomorze Zahodnie. Teška, smeđa zemlja je jako plodna. Jedinu zapreku poljoprivrednicima čine nagibi, gdje su jasno vidljivi procesi klizanja. U prošlosti (Pleistocenu) su ledenjačke rijeke prenosile materijal koji je bio smješten iza morenskih brda, na njihovoj južnoj strani. Prostrane pjeskovito-šljunčane nizine u sjevernoj Poljskoj su posljedica rada ovih ledenih rijeka. Jako ih je jednostavno prepoznati u krajoliku: beskrajne nizine prekrivene crnogoričnom šumom dokle god pogled seže. Pješčana nizina ne može biti iskorištena za usjeve, budući da je zemljište presiromašno i previše suho. Zbog toga su ovi prostori prekriveni crnogoričnom šumom. Najčešća vrsta je bor, budući da ona nema velike zahtjeve. U Poljskoj je bor vrlo čest na prostorima koji se ne iskorištavaju za poljoprivredu (to nazivamo borovom monokulturom). Šume su pune gljiva pa se tijekom kasnog ljeta i jeseni većina domicilnog stanovništva bavi prodajom gljiva (u Poljskoj ljudi obožavaju gljive, a osobito se koriste tijekom Božića, kada mnoga jela sadrže upravo gljive), tihoj U U čistoj i tihoj šumi, daleko od gradova i aglomeracija, možete susresti i divlje životinje. Divlje svinje, kao i jeleni te lisice - vrlo su popularni; ponekad pretrčavaju uske ceste pa se uz iste često nalaze znakovi upozorenja

vozačima: 'Pažnja! Divlje životinje!'. U večernjim satima crvene zečje oči sa strana ceste promatraju aute koji prolaze. U zabitijim prostorima, ne tako blizu uz cestu, za vrućih dana se na pješčanim stazama griju i zmije. U čistoj vodi dabrovi obavijaju svoj posao. Također, ovdje je i prisutno i cijelo kraljevstvo ptica. Osobito se u blizini vode mogu naći tipične vrste: labuđi, čaplje, rode i patke. 1 % površine Poljske čine jezera površinom veća od 1 ha (brojčano stanje im je oko 9.300).

U regiji Pomorze Zachodnie 2,5 % površine čine jezera (ima ih više od 4.100). Najdublje jezero u regiji je Dravvsko, duboko 83 metra. To je drugo najdublje jezero u Poljskoj (nakon jezera Czarna Haricza - 108,5 metara). Ova jezera, kao i tisuće drugih u sjevernoj Poljskoj, ledenjačkog su porijekla. Ona ispunjavaju udubine u zemlji napravljene od veliki kamenja - gromada prenošenim u tijelu Skandinavskog ledenjaka. Voda iz ledenjaka koji se otapao se sakupljala na nižim mjestima i u dolinama. U prostorima koji su bili prekriveni još starijim ledenjacima (srednja Poljska), jezera su nestala. Nestajanje je prouzročilo taloženje materijala, odnosno postupno oplićavanje jezera. Proces su ubrzale biljke koje su rasle na obalama tih jezera. Rijeke u ovom prostoru ispunjavaju pradoline, koje su nastale od vode nakon topljenja ledenjaka. Duge i prostrane doline presijecaju krajolik, čineći ga još privlačnijim. Glacijalna geomorfologija se razvija na poljskim sveučilištima, lako se pojavljuje sve više istraživača, oni još ne mogu objasniti sve vezano uz nastajanje i razvoj reljefa sjeverne Poljske. Puno je reljefnih formi, a pomiješanost sedimenata čini geomorfološku kartu vrlo zanimljivom i slikovitom.

■ 11 p i

8* « ■ ¡■ ■ I

- i =53

mm •mm

Dična kuća u sjeverozapadnoj Poljskoj ('pruski zid')

Također je bogata i bliža povijest regije -omorze Zachodnie. Kada je Poljska •ritala s karte Europe 1795.godine rođjelom između Rusije, Pruske i Austrije, :va regija je bila pod njemačkom m ipacijom . Nakon 1.svjetskog rata -oljska dobija dio tog velikog prostora, ali Pomorze Zachodnie se uključuje u Poljsku po završetku 2.svjetskog rata. Danas mnoga sela ove regije predstavljaju emački stil gradnje, takozvani stil 'pruski zid', koji je vrlo karakterističan, »instrukcija kuće je napravljena od drveta, a unutarnji prostor je ispunjen ciglom. Krovovi tih kuća su uvijek crveni. Tijekom 2.svjetskog rata linija fronte prolazila kroz Pomorze Zachodnie. Ostaci ¿ivih bunkera u sumama još uvijek podsjećaju na te teške dane. Po završetku 2.svjetskog rata B H ruska armija je *m ¡¡fr iß t natjerala njemačku in o vojsku da se povuče s istoka, ali B a i l su oni sami ostali u __ Poljskoj. U manjim - gradovima u središnjem dijelu ove regije ruska armija je ostala sve _ do 1994,godine p< se može reći da je ■ sve do tada Poljs

bila okupirana od strane Rusije. Naravno, o tome nismo učili na satovima povijesti, budući d aje komunistički režim to zabranjivao. Kada se konačno vlada promijenila 1989.godine i Lech VVaigsa postao predsjednikom Poljske, ljudi su postali sve hrabriji. I napokon, nakon puno diplomatskih pregovora, ruska vojska se vratila u svoju zemlju (49 godina po završetku 2.svjetskog rata). Poljska je, općenito, postala slobodna, i danas se u regiji nalaze post-germanska i post-ruska sela. Teškoće se povećavaju, još uvijek se ćilirični natpisi mogu pročitati u ulicama, stanovi i kuće su ispražnjene, a biljke rastu i skrivaju kuće. Ljudi koji ovdje trenutno žive su doselili iz zapadne Rusije (npr. iz Lviva, Vilniusa), zbog poslijeratnih

represija i politike umjetnog naseljavanja novih prostora. Ovo je vrlo zanimljiv dio povijesti. Na kartama je ova tajna regija bila uvijek prikazana gustim šumama, prostor bez gradova, cesta, željezničke pruge, zračnih luka...

Od 12.ožujka 1999.godine, kada je Poljska postala NATO članica, regija je dobila mm novi izazov. Iskorištava — — se za vojne vježbe. Najveći poligon se zove Dravvsko Pomorskie. U proljeće 2002.godine ovdje se dogodila velika vježba nazvana 'Strong Resolve1. Na drugom, susjednom poligonu Nadarzyce, zrakoplovima su dopušteni manevri koji uključuju i bombardiranje. iako je regija Pomorze Zachodnie tako povijesno i prirodno bogata, turisti se mogu naći samo na samoj obali uz more. Ponuda i uvjeti za turiste nisu pogodni južnije od obalne linije, u središnjem dijelu Pomorze Zachodnie, pa ova regija ostaje malo znana. Najveći gradovi kao što su Swinoujscie i Kolobrzeg su povezani s Baltikom i brodarskom industrijom. Najveći grad u središnjem dijelu je Pita (76.000 stanovnika). Gledajući fizičku kartu Poljske, u regiji Pomorze Zachodnie vidimo žute i zelene oznake. Ipak, priču ove regije nije tako jednostavno opisati... ■ i

!■ £

lili

■ ■ »i

■F m .

W K m

a p lB p jB

...... a obitelj - uskoro će mlade ptice morati napustiti obiteljsko gnijezdo

TUNIS Najveća gospodarska sila Afrike, turistička meka, Arapi koji piju alkohol, '¡caguta kantrf, otvoren narod, vrijedni ljudi, usmjerena politika -Tunis. Ukoliko nakon čitanja ne povjerujete, Tunis je blizu, a cijena relativno niska...

Kop su događaji postavili temelje današnjem Tunisu? Početak pisane povijesti Tunisa vežemo za 6.st.pr.n.e., kada su Feničani osnovali Kartagu, koja je četiri stoljeća predstavljala najznačajniju trgovačku silu zapadnog Sredozemlja. U 2.st.pr.n.e. Rimljani uništavaju Kartagu i područje Tunisa biva priključeno rimskoj provinciji Africa Proconsuiaris. Po Rimljanima, kroz 4. i S.st, Vandali utemeljuju državu, koju već u 6.st. ruši bizantska vojska. Arapski vođa Sidi Okba 670.godine osvaja današnje državno područje i utemeljuje Kairouan, grad koji je postao središtem arapskog osvajanja sjeverozapadne Afrike. Budući da na berberske narode u unutrašnjosti nije utjecala bizantska kultura s obale, oni brzo preuzimaju islam. Nadalje se na vlasti redaju islamske dinastije, uglavnom s Berberima na čelu. Krajem 16.st. Tunis osvaja turski sultan Selim II. i priključuje ga Otomanskom carstvu. Državom vladaju sultanovi namjesnici - domaći begovi, čiji je glavni izvor dohotka bilo gusarstvo.

Sastav stanovništva Tunisa Arapi i arapizirani Berberi

98,2 %

Berberi

1,2 %

Francuzi

0,2 %

Talijani

0,1 %

Ostali

0,3 %

Religijska pripadnost stanovnika Tunisa Sunitski muslimani Kršćani

99,4 % 0,3 %

Zidovi

0,1 %

Ostali

0,2 %

Sredinom 19.st. vladari dolaze sve više pod francuski utjecaj, a Francuska 1881. zauzima Tunis i prisiljava bega na mirovni sporazum, kojim Tunis postaje francuski protektorat, a državom i dalje formalno vladaju begovi. Nakon 1.svjetskog rata raste tuniska nacionalna svijest te se osniva Tuniška liberalna ustavna stranka Destour. Oni zahtijevaju sudjelovanje Tunisa u upravljanju te odlučan stupanj autonomije. Pred 2.svjetski rat se pojavljuju

radikalniji, prozapadni intelektualci, koji osnivaju stranku Neo-Destour, pod vodstvom Habiba Bourguibe. Oni odlučno zahtijevaju neovisnost Tunisa, koju Tunis postiže 1956.godine, nakon masovnih nemira. H.Bourguiba postaje predsjednikom vlade, a kako je 1957. svrgnut beg, Bourguiba postaje predsjednikom države i obnaša tu dužnost sve do 1987.godine. Pod njegovim vodstvom Tunis dobiva jedinstveno obilježje prozapadno orjentirane arapske države, države koja se zbližava s državama zapada (prvenstveno Francuskom) te koja doživljava znatan gospodarski razvoj.

Bourguiba biva svrgnut s vlasti državnim udarom 1987.godine zbog nezadovoljstva građana vladavinom, a službeno zbog zdravstvenih razloga. Njegovo mjesto preuzima general Zine El Abidine Ben Ali, koji uvodi višestranačko političko uređenje. Svejedno, na izborima 1988.godine sva mjesta u parlamentu osvaja jedna stranka. Predsjednikom biva izabran spomenuti general, koji obnavlja svoj mandat i na izborima provedenima 1994, a i 1999.godine. Na izborima '94.godine prvi put u jednodomnu skupštinu od 163 zastupnika za oporbu biva rezervirano 19 mjesta.

Neke usporedbe Tunisa i Hrvatske usporedba

Tunis

površina broj stanovnika gustoća naseljenosti BDP per capita najdulja rijeka najveće jezero obalna linija srednja mjesečna temperatura (LA/H.mjesec) srednja godišnja količina padalina demografski pokazatelji '91.

prinos maslina udio šuma u

1 6 4 .1 5 0

Hrvatska km2

9 .3 8 0 .0 0 0

2 .1 5 5

4 %

km2

4 .3 5 0 .0 0 0

st/km2 USD/st Mejerda, 4 6 0 km Chott el Jerid, 4 . 9 0 0 km2 1 . 3 0 0 km Tunis, 1 0 , 2 ° C / 2 6 , 2 ° C Gafsa, 9 , 1 ° C / 2 9 , 7 ° C Tunis, 4 6 1 mm Gafsa, 1 6 0 mm 2 4 % o natalitet 6 % o mortalitet 1 8 % o prirodni prirast 3 7 % o mortalitet dojenčadi 2 5 0 .0 0 0 T

5 6 .5 3 8

st/km2 USD/st Sava, 5 6 2 km (u RH) Vransko, 3 0 km2 5 . 8 3 5 km Zagreb, - 1 , 2 ° C / 2 0 , 7 ° C Split, 7 , 2 ° C / 2 5 , 6 ° C Zagreb, 1 . 2 3 8 mm Palagruža, 2 6 8 mm 1 2 % o natalitet 11 % o mortalitet 0 , 7 % o prirodni prirast 1 1 % o mortalitet dojenčadi 4 .0 8 9 T 77

3 .7 8 6

3 6 ,7 %

Budući da Ben Aliu ističe treći, Ustavom određeno i posljednji predsjednički mandat, proveden je referendum, kojim se više od 99% građana izjasnilo pozitivno po pitanju izbora Ben Alia za doživotnog predsjednika. Njegove ovlasti su velike (imenuje predsjednika Vlade i ministre, predsjeda sjednicama Vlade, Vlada je odgovorna samo njemu, vrhovni je zapovjednik oružanih snaga...). Građani Tunisa iznimno cijene i slave predsjednika (sadašnjeg i prošlog), kao i njihova djela. Slike predsjednika se mogu naći u gotovo svakoj prostoriji.

Kružno putovanje Tunisom za 509 kuna goriva (1.250 km) Carthage International ime je zračne luke koja je većini neafričkih turista ulaz u ovo svjetsko turističko odredište. Zdanje je to izgrađeno po uzoru na moderne zračne luke srednje veličine.

mmmm

doživjeli smo svim osjetima u Sidi Bou Saidu, gradu mladih i umjetnika, nekoliko kilometara udaljenog od čuvene Carthage. Ovdje je primjetna velika briga Tunižana o vlastitoj kulturnoj baštini, budući daje u izradi multimilijunski projekt proglašenja cijelog prostora između Carthage i Sidi Bou Saida nacionalnim parkom. Zemlje Arapske lige pomalo su zavidne Tunisu i zamjeraju Tunižanima njihovu otvorenost prema Europi. Prvenstveno se to odnosi na turizam. Stranim je turistima ova zemlja širom otvorila svoja vrata, što znači da su osim kilometarskih plaža, u turističku ponudu uvrstili pogled na vlastitu kulturu, a samim time i religiju. Radi prihvata turista, još uvijek se grade kompleksi hotela i pripadajuća infrastruktura. U neposrednoj blizini Hammameta gradi se

Zgrada tuniskog parlamenta

. adavajuća zelena boja, te ornamentika ■ stropu, na prvi su pogled jedina obilježja k . ukazuju na kulturu zemlje - domaćina. šHi susret s tuniškom policijom i carinicima Hom 'zapadnjaku' djeluje pomalo r^trašujuće, zbog trzavica koje vladaju u »in je vrijeme u svijetu. Naoružani, garavi i Irfcati policajci, ubrzo su razbili početnu >e agodu uzrokovanu prozapadno entiranim medijima - sitnim gestama i peSkim osmjesima dali su nam do znanja da : dobrodošli u zemlju ljudi uvijek spremnih ¡ b šalu. ":^n&Egraves arapsko je ime glavnog grada - ~jnisa. Sedamstoljetna medina ovog grada prava je meka turistima željnih kupovanja ^~:nog srebra, kože, keramike, tkanina i EiDarenog maslinovog drva. Uskim sukovima jgave ulice) nizaju se privatne radnje —ovine otvorenog tipa, gdje se u istoj postariji može pratiti proces prerade sirovina » finalne proizvode, koje vješti i nevjerojatno ’ ioasni trgovci prodaju naivnim turistima. .. me, na vrijeme smo upozoreni da u -¿zarima ne treba tražiti kvalitetu proizvoda i daje cijenkanje obavezno i sastavni dio hi ture svih Arapa. Presretni smo bili kada no prvi puta kupili suvenir čija se cijena sniala deset puta. :rancuski ne govorimo, pa smo se s i : načinima sporazumijevali gestama, : •nasama i ogoljelim engleskim. Glavni aumci komedije 'Soping u Tunisu' su trgovac Osama i turist Borna Trpimirović, a tekst je j cijelom Tunisu isti, a glasi: -Haj. -Đen dobri! misli da je Borna Poljak). -Hav mač iz dis :?am? (Borna želi kupiti desetcentimetarski ~ađonalni bubanj darbuhu za suvenir) -Ver ± j ju kam from, maj frend? - Kroejša. -Oh, ra guta kantri. Boban, Šuker, Prosinecki. Ha, m, ha. -Hav mač? -Trti dinars. (165 kuna) — No, aj ken giv ju tri. -Sabotaž, bankrot! Tventi

16.M M BIM

fajv. -No, for. -Tventi.-Gud baj. (Borna je mudar i odlazi. Na to ga trgovac povlači nazad u trgovinu.) -Spešl prajs for ju, maj frend: fiftin dinars. -Sori, aj hev onli fajv. Da ne duljimo dalje, kupili smo bubanj za pet dinara. Ispred ulaza u medinu, tuniški su arhitekti, u suvremenom arapskom stilu, sagradili prelijepe zgrade državne i gradske uprave. Tamo smo shvatili koliko Tunižanima znače njihovi ministri. Za pet sekundi su jedan dio šetnice tjelohranitelji ispraznili, kako bi dotični političar mirno sjeo u svoju limuzinu. Na drugoj strani glavne ulice medine dočekala nas je sasvim drugačija slika - početak Avenije Habiba Bourguibe. Neugledne zgrade, zvukovi i slike gradilišta te gust, nekontroliran promet, svakodnevnica su tog velegrada. Industrija je primjetna na svakom koraku, što ne čudi s obzirom da je više od polovice ukupne državne industrije koncentrirano u tom gradu i njegovoj okolici. Razlog je to izraženom preseljavanju stanovništva iz unutrašnjosti u grad Tunis, koji broji 674.000 stanovnika, a s okolicom se brojka penje na 1,6 milijuna. U neposrednoj blizini grada Tunisa ruševine su drevne i vječne Carthage. Vječan je želio postati i Habib Bourguiba, pa je pedesetak metara dalje, na brežuljku iznad ruševina, dao izgraditi svoju vilu. Danas u njoj živi predsjednik Zine El Abidine Ben Ali pod budnom pažnjom nacionalne garde. Osim predsjednika, tuniška elita naselila je prostor oko Carthage, stvorivši elitnu gradsku četvrt od raskošnih kuća, čiji dvorišni zidovi ipak uspijevaju sakriti svu raskoš življenja. U arapski način života, koji ne poznaje stres, odlično se uklopila šiša (nargila). Vodena lula naručuje se u tradicionalnim kafićima. Uz nju se obično pije zeleni čaj s pinjolima. Slatkasti miris duhana šiše, ukusan čaj, te miris jasmina

100 k m

Gradovi koje smo posjetili u Tunisu

750 milijuna USD vrijedno turističko odmaralište na 154 hektara površine. U blizini istog grada gradi se sedma tuniška međunarodna zračna luka, koja će biti dovršena i puštena u promet do 2004.godine Hammamet je gradić potpuno izmijenjen pod utjecajem turizma. Osim dobro utvrđene medine, klasičan turist teško može, promatrajući grad, uočiti tragove islamskog svijeta. Sjeverno i južno od medine, uz samu obalu, izgrađeni su mnogobrojni hoteli prilagođeni masovnom turizmu. Česti su gosti Hammameta (i Tunisa općenito) Nijemci, Englezi, Francuzi i Skandinavci, kojima je cilj kupanje u Mediteranu i uništavanje kože na

kupanje u Mediteranu i uništavanje kože na podnevnom suncu sjevernog Tunisa. Ti isti bogati i naivni stranci razmazili su lokalne trgovce prihvaćanjem prve ponuđene cijene, tako da su siromašni, dobro informirani i željni cijenkanja Hrvati postali nedobrodošli u trgovine hamametskih trgovaca! Sjeverni dio Tunisa je turistički najrazvijeniji, a samim time i najposjećeniji. Osim životnog standarda stanovništva, vidljive su i mnoge kulturne inovacije sa zapada. Nažalost, najvidljivija je želja za stjecanjem kapitala, što uz sebe veže određenu dozu arogancije i bahatosti. Srećom, jug države još nije zahvatio turistički val u tolikoj mjeri, pa je za potpuni doživljaj Tunisa potrebno krenuti na jug. Preporučljivo je krenuti terenskim vozilima, kako bi se razgledali i nepristupačni krajevi. Naša grupa je s tri terenca iz Hammameta krenula na trodnevno putovanje po jugu Tunisa, sa ciljem da upozna i drugu stranu te zemlje. Od prijestolnice, preko Hammameta, duž obale do Soussa vodi, zasad jedina, auto-cesta. Uz auto-cestu su zasađeni nepregledni drvoredi maslinovih stabala, agruma i žitarica. To su, ujedno i glavni izvozni poljoprivredni proizvodi koji u ukupnom izvozu Tunisa sudjeluju s 9%. Svaki Tunižanin će se pohvaliti činjenicom da je njihova vojska ne ratuje, nego gradi ceste i čupa masline. Tunis je četvrti izvoznik maslinovog ulja na svijetu, sa 60 puta većom proizvodnjom od one koju mi imamo u Hrvatskoj! Ne iznenađuje nas drugo ime sjevernog Tunisa, zeleni Tunis. S obzirom da ovdje ipak prevladava boja pijeska, bilo bi zanimljivo čuti kako bi jedan Tunižanin nazvao našu Slavoniju. Sjeverni Tunis je bio žitnica Rimskog carstva. Amfiteatar u E1Jemu, gradiću koji se nalazi 64 km južno od Soussea, veličanstven je spomenik rimskoj kulturi. Amfiteatar je izgrađen 230.godine i jedno je od šest tuniških kulturnih čuda na Unescovoj listi svjetske baštine. Drugi je po veličini na svijetu, te najbolje očuvan u Africi. Izgrađen je od trošnog pješčenjaka, žućkaste boje, pa je izvrsno uklopljen u okoliš. Građevni materijal je oduvijek u Tunisu bio problem, zbog čega su različite civilizacije, pokorivšio prehodnu, presložili monumentalne građevine i na taj način dobili svoje arhitektonske objekte. Zato nas ne čudi što su stanovnici El

A m fite a ta r u El Jem u

Jema donedavno odnosili dijelove amfiteatra, da bi gradili svoje kuće. Cesta od El Jema prema Sfaxu na jugu (64 km) vodi također kroz beskrajne plantaže maslina. Na geografskoj širini Sfaxa (34°40'), otprilike završava zeleni Tunis i počinje prijelazna zona prema Sahari. Polupustinje i pustinje prekrivaju 45% površine Tunisa. Sfax je drugi po veličini grad u Tunisu s odlično očuvanom medinom. Ovdje valja naglasiti kako su svi tuniški gradovi, bilo veći ili manji, koncipirani na isti način: centar čini stara arapska medina oko koje je izgrađen novi dio grada, čija se glavna ulica u pravilu zove Avenija Habiba Bourguibe. Šetajući medinom, ne može se ne primjetiti mnoštvo minijaturnih obiteljskih radionica, čija su vrata otvorena za turiste željne promatranja starih obrta. Tunis, kao islamska zemlja, donedavno nije poznavao nikakvo drugo vlasništvo, no privatno. Isto tako, kamate na posuđeni novac nisu se smjele naplaćivati. Zapadni kapitalistički sistem uspio je donekle nametnuti svoja pravila. Medina je, dakle, bijeg u daleku prošlost u kojoj obrtnici i trgovci rade u prizemlju, a žive na višim katovima obiteljskih kuća. Put od Sfaxa do Gabesa neodoljivo nas je podsjećao na našu Liku. Ne zbog krajolika i cesta, već zbog janjetine. Nebrojene su klaonice i pečenjare pod istim krovom: ispred male, neugledne građevine, koja sliči na automehaničarske radione, vezana je živa ovca, a oko nje vise već prije zaklane životinje. Ako gost restorana zatraži od osoblja da pred njim usmrti, očisti i spremi ovcu, platiti će je skuplje, ali će zasigurno dobiti svježe meso. Gabes je najveća morska oaza, te centar začina i kane. Naša je turistička grupa imala nevjerojatnu sreću da u ovom gradu doživi poplavu! Pljusak u trajanju od deset minuta uspio je poplaviti ulice i zaustaviti na trenutak vječnu trgovinu. Sustav kanalizacije postoji, ali je zatrpan pijeskom i smećem, pa su se ulice pretvorile u potočiće, zatim u bare, da bi se nakon dvadesetak minuta sve vratilo u normalu. Kažemo normalu zbog činjenice da prostor južnog Tunisa godišnje sakupi do 100 milimetara padalina, dok na se na sjeveru države ta brojka penje do 800. Put i krajolik od Sfaxa, dalje na jug, ispresijecan je vadijima. Kišno vrijeme poslužilo nas je na našem putu do Matmate, najvećeg

grada tzv. lunarne pokrajine. Tek smo na tom putu shvatili svu moć neukroćene vode koja se slijeva vadijima, stvara nove privremene tokove i odnosi pred sobom ceste, naselja i nasade. Lunama je pokrajina posljednje prebivalište Berbera, autohtonog stanovništva ovog dijela Afrike. Izvrsno su prilagođeni klimi ove kamene pustinje. Karakteristična nastamba Berbera je izdubljena rupa u tlu, mekoj kredi, dubine i promjera do sedam metara. Rupa ima funkciju središnjeg atrija iz kojeg se ulazi u ostale prostorije kuće. Prostorije te kuće izgledaju poput pećina i svaka ima svoju namjenu, a o njima se oduvijek brinu isključivo žene, dok muškarci provode dane u polju ili sa stokom. Danas muškarci uglavnom rade u Francuskoj, dok su žene zadržale svoju stoljetnu ulogu i izgled: kosu i tijelo boje kanom. Ovakve su kuće odlični izolatori topline, tako daje ljeti u njima ugodno hladno, a zimi toplo. Isto tako, krov kuće, tj. površina zemlje iznad ukopanih prostorija, u biti je nepropusni 10-15 centimetarski sloj, niz koji voda klizi u bunar. Odvodnja atrija je jednostavno riješena nagibom poda prema izlazu. Kiša ovdje rijetko pada, a ove su mjere opreza prilagođene za dane u godini kada se aktiviraju bujice koje razaraju nadzemne objekte. Druga interesantna berberska prilagodba okolišu su minijaturna terasasta polja ograđena nasipima, kako bi što duže zadržala vodu. Polje se sastoji od nekolicine datuljinih palmi i zasađenih žitarica. Prinosi su mali, ali, s obzirom da Berberi jedu samo jednom dnevno i to vrlo skromno, oni su dovoljni za preživljavanje tih nezahtijevnih ljudi. Postavlja se pitanje opstanka takvog načina života. Mnogi su podzemne kuće već zamijenili nadzemnima, te je tako nastala berberska Matmata na brdu. Oni koji su zadržali tradicionalan način života su od države dobili električnu energiju, kao jedan od poticaja za ostanak na tom surovom području. Turisti Berberima dobro plaćaju posjete kućama, tako da i u ulozi turističke atrakcije dobro zarađuju. Paradoks je što voda stanovništvu ovog prostora nanosi velike štete, jer se pojavljuje vrlo rijetko, i tada u velikim količinama. S druge strane, čine sve kako bi je što dulje zadržali. Borba s vodom i za vodu je vječna. Pijesak je drugi veliki neprijatelj cijelog Tunisa. Dezertifikacija je proces koji je u ovoj državi poprimio velike razmjere: trećina Tunisa je pustinja. Upravo konstantna borba s pustinjom, čestim sušama i nemogućnosti umjetnog natapanja predstavlja najveći problem tuniške poljoprivrede. Rijetka naselja uz cestu od Matmate prema Douzu (tzv. Vrata Sahare), zatrpana su pijeskom, kao i dijelovi ceste. Zbog toga lokalno stanovništvo gradi ekološke ograde od palminih grana, kako bi privremeno zaustavili pijesak nošen vijetrom. Takve ograde uzrok su visokih umjetnih dina, koje daju specifično obilježje krajoliku početka Sahare. Douzje pustinjska oaza u kojoj se od davnina spremaju karavane za put u Saharu. Nešto zapadnije je mala oaza Zafraane, koja je ishodište turističkim karavanama na devama u Saharu. Deve, ti tzv. pustinjski Mercedesi, elegantne su životinje, savršeno prilagođene pustinjskom životu: njezina jetra ima sposobnost recikliranja urina, eritrociti su im četvrtasti, kako bi metabolizam bio sporiji, sposobne su odjednom popiti 136 litara vode, koja se pravilno rasporedi po tijelu. Za tamošnje stanovništvo je bitna težina od 250 kg, koju deva može prenijeti na svojim leđima.

W. MfUIDIJAN

da su ravnopravne muškarcima. Proces liberalizacije kreće od sjevera prema jugu. Najvidljiviji je po stilu oblačenja žena. Zeleni Tunis približio se europskoj modi, za razliku od južnijeg dijela države gdje, bilo zbog religijskih i tradicionalnih razloga, bilo zbog klimatskih uvjeta, ljudi još uvijek nose tradicionalne nošnje. Temperaturu tijela održavaju stalnom pokrivajući cijelo tijelo lanenim i pamučnim tkaninama. Uvjerili smo se u praktičnost i potrebu takvog odjevanja u pustinji i polupustinji. Tuniški muškarci ne nose kratke hlače i pomalo se podsmjehuju razgolićenim strancima. Temperatura od 25C Tunižanima je znak za odijevanje garderobe kakvu mi nosimo u kasnu jesen. Tamo smo se uvjerili kako je njihova narodna nošnja odraz pustinjskih klimatskih obilježja. Stoga, preporučujemo svim stanovnicima razvijene kulturne zapadne i sjeverne Europe, da prihvate barem maleni dio tuniškog strahopoštovanja prema Suncu. Putujući prema alžirskoj garanici na zapadu, iza nas su ostale nepregledne pustinjske ravnice. Zamijenio ih je stari gorski reljef, gdje smo prvi put u Tunisu putovali vijugavim cestama. Turistima je vrlo atraktivno, na ovom mjestu, staro zaravnjeno gorje Atlas, ispresijecano brojnim kanjonima, u kojima su, ako imaju stalne izvore vode, nastala naselja-gorske oaze. Život u gorskim oazama Tunisa opasan je zbog stalne opasnosti od vadija, koji se povremeno spuštaju s gorja Atlas. Chebikha i Tamerza su naselja-oaze koje Datuljina palma osnovni je ratarski ;t : izvod juga Tunisa. Bogastvo oaza se mjeri Bujem datuljinih palmi. Da bi došli do -¿□ogatije tuniške oaze Tozeur, trebali smo peći cestom preko velikog, naizgled isušenog i anog jezera Chop El Jerid. Pomalo sablasno i i eda 4.900 km ravnice prekrivene solju, —ad koje titra fatamorgana. Jezero je nastalo klizanjem Atlasa te stvaranjem kotline koja • ečava bujičnim tokovima otjecanje u Mediteran. Ovdje smo naišli na izrazito iznimljiv način života čovjeka: baraka zarađena od palminih grana prebivalište je edne obitelji i njihovo radno mjesto. Tamo : 'odaju pustinjske ruže, prirodne suvenire, •oje pijesak nošen vjetrom oblikuje iz —ineralnih stijena. Baraka uz cestu ujedno je i odmorište za vozače i rijetke turiste. Cesta e poseban slučaj. Kako bi bila što otpornija *a sol, konstantno je nasipavaju željeznom “udačom pomiješanom s asfaltom. Crna željezna cesta, koja izgleda kao da .odi u pakao, dovela nas je do 200.000 stabala zatuljinih palmi u Tozeuru. Općenito, rustinjske oaze nisu nekolicina palmi u pustinji, već je to plodno područje nastalo zbog podzemnih izvora vode. Danas su oaze %orištene jedino u poljoprivredne svrhe, dok je naselje smješteno oko oaze. Kako je ne bi ^ništili, ljudi ne dozvoljavaju životinjama pristup u oazu. Tunis je svjetovna islamska republika u <;ojoj su žene dobile sva socijalna prava, tako m

Ilegalna benzinska crpka na jugu Tunisa - benzin se krijumčari iz Alžira

PUTOPISI zaštićna nasipima. Turizmom se ovdje bave i djeca koja izrađuju raznobojne ogrlice od brašna, te ih, po uzoru na odrasle, napasno prodaju posjetiteljima. Da smo krenuli na sjever uz alžirsku granicu naišli bi na guste šume hrasta plutnjaka, koje Tunižani ne iskorištavaju dovoljno u industrijske svrhe kao Portugalci primjerice. Najveću dolinu tuniškog sjevera je oblikovala jedina tuniška stalna tekućica - rijeka Mejerda, duga 460 kilometara. U njezinoj dolini i okolnom gorju smješten je i najveći broj poljoprivrednih posjeda, prosječne površine od svega 4 ha. Ipak, Kairouan (Keruan) je bio naš cilj. Kairouan -četvrti sveti grad muslimana (prva tri su Meka, Medina i Jeruzalem), nikad nije priznat od sveukupne islamske zajednice. Tako je sudbina Kairouana slična Međugorju, kojeg Papa nije priznao, ali ga sveukupni kršćanski narod štuje. Minaret ogromne mošeje datira iz osmog stoljeća i neobičnog je izgleda, budući da više podsjeća na kulu srednjovjekovnog dvorca. Minaret je izgrađen da, osim u vjerske, služi i u obrambene svrhe. Ne smije nas čuditi đa su mnogi tuniški gradovi izgrađeni daleko od obale, a samim time i od glavnih mediteranskih trgovačkih puteva. Arapi su se oduvijek orjentirali na kopnenu trgovinu i posredništvo, pa možemo reći da su se stoljećima bojali vode. Kairouanska mošeja izgrađena je od materijala donešenog iz srušenih rimskih i kršćanskih građevina, zbog čega su vidljivi kršćanski simboli u stupovima i zidovima velebne zgrade. Naravno, mi te znakove nismo mogli vidjeti, jer nam je, kao nevjernicima, bio zabranjen ulaz. Ovaj grad prepun je obiteljskih radionica tepiha, a Kairouanski tepisi slove za najkvalitetnije u Tunisu. Tekstilna industrija, koja zapošljava 220.000 stanovnika i čini polovicu cjelokupnog izvoza, ujedno je i najvažnija industrijska grana. Jugoistočno od Kairouana su 1964.godine pronađene zalihe nafte, koje su, u odnosu na susjedne države, neznatne te ne pokrivaju tuniške potrebe. Stoga Tunis naftu dobavlja iz Libije i Alžira, a za uzvrat daje kalcijev fosfat. Polako i sigurno Prva asocijacija vezana za Tunis je, dakako, turizam. Uz prirodne ljepote i bogatu kulturnu baštinu, čuda u ovoj djelatnosti proizlaze iz otvorenosti i spontanosti ljudi i njihove iskrena brige o gostu. Zbog toga se čudo dogodilo i Tunisu - danas Tunis slovi za jednu od najvažnijih sredozemnih turističkih zemalja. Tijekom 2001 .godine ostvareno je rekordnih 5,35 milijuna posjetitelja, koji su napunili tunišku državnu blagajnu za 1,8 milijardi USD. U uslužnom sektoru Tunisa zaposleno je 58,8% aktivnog stanovništva - od toga 275.000 stanovnika (direktno ili indirektno)

u turizmu. Ipak, ne ostaje sve samo na spontanosti - državna politika i gospodarstvo ciljanim programima ulažu u tuniški turizam i njegovu prezentaciju.

Stoga i ne čudi što ostvaruje zavidne rezultate. Uz turizam, putujući Tunisom smo mogli sagledati svu širinu spektra djelatnosti Tunižana. Usprkos ne tako povoljnim prirodnim uvjetima, puno govore rezultati maslinovog uljarstva (četvrti na svijetu u proizvodnji maslinovog ulja), rudarstva (četvrti na svijetu u proizvodnji kalcijevog fosfata) i industrije (iznimno jaka tekstilna industrija). Ipak, diplomacija je ono u što Tunis u posljednje vrijeme najviše ulaže: jasno je vidljiva želja Tunisa da postane gateway afričkih zemalja prema Europi i svijetu (prvenstveno SAD-u), ali i obrnuto. Naravno, diplomacija uz sebe veže i prezentaciju gospodarstva, a samim tim i turizma, pa ulazimo u zatvoreni krug u kojem se Tunis trenutno izvrsno snalazi. Tuniška politika oduvijek aktivno podržava uspostavljanje dinamične Arapske magrepske unije te Afričke unije općenito. Brojni su trgovinski bilateralni ugovori potpisani s velikim brojem afričkih država - prvenstveno s Egiptom i Marokom. Otprije jake veze sa zemljama Europske unije, još su jače ulaskom u pridruženo članstvo te organizacije 1998.godine. Dvije trećine tuniškog stranog kapitala dolazi iz EU, a 80% stranih poduzeća, koja ulažu u Tunis u protekle četiri godine, porijeklom su iz Europe. S druge strane, 600.000 Tunižana je na privremenom radu u Europi (prvenstveno Francuskoj). Tunis bilježi i značajnu obostranu gospodarsku suradnju sa SAD-om, koja se očituje u sklopu Američko-sjevernoafričkog ekonomskog partnerstva, u koje su uključene i ostale države Magreba. U periodu između 1997. i 2002.godine, u suradnji sa Svjetskom bankom i Međunarodnim monetarnim fondom, Tunis je postigao prosječnu stopu

ekonomskog rasta od preko 5% te smanjio godišnju stopu inflacije za 3% godišnje. Sve navedeno daje pozitivno poslovno ozračje i poticaj privatnim inicijativama u samom Tunisu, ali privlači i mnoge strane ulagače. Razvojni pokazatelji su vidljivi i u povećanju BDP-a per capita, u produženju trajanja životnog vijeka i povećanju broja upisa u obrazovne ustanove, lako je trećina tuniškog stanovništva još uvijek nepismena, Tunis je i dalje arapska država s najvećim udjelom pismenih, najmanjim prirodnim priraštajem, a 70% stanovništva se smatra pripadnicima tzv. srednje klase. Zbog toga je Tunis zasigurno najnaprednija afrička arapska država, čemu ide u prilog i proglašenje Tunisa najvećom gospodarskom silom Afrike, na ovogodišnjem Svjetskom ekonomskom forumu. Sve navedeno nije započelo jučer. Od osamostaljenja Tunis slovi kao jedna od najuspješnijih afričkih zemalja. Svoj razvoj je započeo svojevrsnim socijalističkim tržišnim gospodarstvom, u kojem je veliku ulogu imala država. Ono je liberalizirano nakon 1988.godine, od kada je veliki broj državnih poduzeća (158) prodan ili likvidiran. Preostala 22, uključujući dvije najveće banke, proživljava istu sudbinu kroz ovu godinu, putem donesenog Državnog programa privatizacije. Privatizacija banaka bi trebala u potpunosti liberalizirati financijski sektor i uputiti još jedan pozitivni znak stranim ulagačima. U 2000.godini izravna strana ulaganja (FDI) u Tunis su iznosila gotovo milijardu USD (tome je uveliko pripomogla prodaja dvije velike cementare te godine). Primjerice, FDI 2001. je bio svega 400 milijuna USD. Za tekuću godinu su već početkom proljeća osigurana 454 milijuna USD od samo jednog poduzeća - Orascom Telecoma (Egipat, Francuska i Švedska), poduzeća koje je tim ugovorom postalo drugi GSM operater u Tunisu. Svake godine se pojavljuje oko 180 novih poduzeća koja ulažu u Tunis, a trenutni broj stranih poduzeća ulagača je 2.318. Cjelokupna tuniška politika je izrazito usmjerena i koordinirana. Na snazi do 2006.godine je desetogodišnji nacionalni razvojni program, koji usmjerava Tunis po pitanjima trenda globalizacije, stranih ulaganja, međunarodne trgovine i unutrašnje politike. Program za budućnost, projekt u 15 točaka, kojim je tuniški predsjednik Ben Ali sa svojim suradnicima započeo ovu godinu, ima u zadatku održati zemlju stabilnom, iskorijeniti siromaštvo, ući u finalnu borbu s nezaposlenošću, poboljšati izobrazbu i zdravstvo, povećati prava žena te uputiti stanovništvo na važnost planiranja obitelji i kreiranje trajnih razvojnih programa. Da li će se sve navedeno i realizirati, vidjeti ćemo uskoro. Za orjentaciju - gotovo sve što je realno planirao, Tunis je do sada i postigao. ■¡T'' i

m. M m im

Dok čekaš u redu na hodniku zrako; ovne luke u Melbournu, nekako shvatiš da iznovrsne birokracije postoje širom svijeta i ;a postoje dva kriterija za raščlanjivanje ljudi _ dvije kolone čekajućih. Za razliku od država Ejropske unije, za koje vrijedi schengenski -ežim, gdje upozorenja ulazeće putnike dijele na 'EU Citizens' i ostale čekajuće 'Ali Other \ations', na terminalu u zračnoj luci u Australiji Teba izabrati između zelenog i crvenog ulaza, ivi koji sa sobom donose neku hranu ili vlastito :iće; čitaj: vino iz stričevog vinograda za dar domaćinima, kao i ostale organske produkte, -noraju slijediti crvenu traku, na čijem kraju orijazna uniformirana gospoda oduzimaju i zaplijenjuju sve štetne stvari. Istovremeno, zbog dezinfekcije, još je potrebno izuti cipele. Kada uvide da imaš još i šator, i njega ti operu. S karantenom se na petom kontinentu nikako ne smije šaliti, možda je baš u tvojoj jabuci neka mušica čije će ličinke opustošiti australsku industriju voća. Isto tako vrlo jednostavno s potplata tvojih cipela, u kojima si zadnjih nekoliko mjeseci hodao europskim državama, veselo skaču virusi slinavke koji jedva čekaju da se upoznaju s australskom govedarskom ndustrijom. Za razliku od europskih i američkih poljoprivrednika, njihove australske kolege o pomoći države u primjeru suše ili bolesti samo sanjaju. Filozofija je vrlo jednostavna: u slučaju

iE . M fniniJ/m

takvih ili sličnih izvanrednih događaja poljoprivrednik se mora posebno osigurati. Ako to nije napravio, to je isključivo njegov problem. Tako, za mliječne potrebe je dovoljan samo jug savezne države Viktorije. Pozamašne farme tamo imaju do 1.000 goveda. Posjetio sam jednu od manjih sa samo 200 grla, koja trenutno preživljava samo zbog visoke kvalitete dobivenog mlijeka. Budući da australske mliječne potrebe umjesto brojanja dobivenih litara broje količine proteina u mlijeku, gotovo u potpunosti australsko mlijeko vlada novozelandskim mljekarnama. Sav ostali australski prostor je namijenjen mesnom govedarstvu. Vrlo rijetko naseljeni Outback seljaci nazivaju postajom, ili na nji^vom 'station'. Kako su velike i do 4.000 km , mora biti da osam pari hrenovki u trgovini kupiš za nekih 11 kuna, konkurencija je luda. Uz to, zbog svih ludih krava I slinavki po Europi u nekoliko zadnjih godina, veliki farmeri ne puštaju sijede od razmišljanja kako će preživjeti. U Outbacku su u posljednje vrijeme postavljene prije svega dvije dileme. Kako govedo nije autohtona životinjska vrsta, nego su ga naselili doseljenici iz Europe, ono nije prilagođeno na česte suše. Sa druge strane, klokani puno bolje podnose sušu. Trenutno se u industriji klokanovog mesa okrene 100 milijuna USD. Kako se klokane ne može loviti u zatočeništvu, lovci se s posebnom dozvolom

za njihov lov voze džipovima po bushu tijekom noći, kada uz pomoć reflektora pronađeni klokani skončavaju svoj život od puščanog taneta. Iz velikih sabirnih hladnjaka meso je većinom namijenjeno trgovačkim centrima po Velikoj Britaniji. Mišljenja su, naravno, oprečna - da je sve to barbarizam bez presedana i da bi se lov na životinju koja krasi nacionalni grb trebao u potpunosti zabraniti. Druga dilema je vezana za vraćanje zemlje, na kojoj se sada nalaze brojne farme i rudnici, njihovim vlasnicima - aboridžinima. Australska javnost je oko toga podijeljena u približno jednakom omjeru. Oni koji podržavaju laburiste i koji, između ostalog, podržavaju ideju Australije kao republike, suza dogovor s aboridžinima. Oni koji podržavaju vladajuću koaliciju liberala i nacionalista, pod vodstvom premijera Johna Howarda, tome se suprotstavljaju. Dobar primjer toga kako su naseljenici gledali na domaćine je anegdota o izvoru imena plaže Manly, koja se nalazi u istočnom predgrađu Sydneya. Kada je brodom Endeavor pokraj plaže prolazio kapetan James Cook, na plaži je ugledao domoroce koji su, po njemu, izgledali gotovo kao ljudi; Man - Manly. Domoroci su bili dakako ljudi, ali po njegovom nisu. Na podlozi principa Terra Nullius - zemlje, koja je nenaseljena i ne pripada nikome,

godina svog života ondje. Vatra, odnosno veliki požari, sastavni su dio prostora kroz tisućljeća. Da bi se obranili od velikih požara, na manjim površinama se potpaljuju manji kontrolirani požari. Organska masa se tako ne širi u nedogled. Ukoliko dođe do požara nema dovoljno goriva koje bi hranilo požare velikih razmjera - poput onog kojeg smo prije godinu dana vidjeli u okolici Sydneya. Na taj način aboriđžini posredno brinu o zemlji i kultiviraju je; tako ostaju određene biljne vrste koje se razmnožavaju samo ako ih vatrena stihija zahvati. Laburistički premijer Cough Whitlam (mandat 1972.-1975.), kojemu i protivnici priznaju daje bio najveći australski vizionar, nije se zaustavio niti kod stvari vezanih za aboridžane. S uspostavljanjem diplomatskih odnosa s Kinom, on je konačno potegnuo crtu pod tzv. imigracijsku politiku 'The White Australia Policy1, koja je od 1901. favorizirala

26.siječnja je 1788.godine u zaljevu Botany, južno od Sydneya, pristala 'the first fleet, odnosno prvi transport robijaša s kojima je engleska kruna započela naseljavati novu koloniju. Od tadašnjih više od 250 aboridžinskih jezika, među kojima su razlike bile toliko velike kao među današnjim islandskim i hrvatskim jezikom, danas ih je ostalo živih negdje oko 50. Pri tome treba imati u vidu daje uobičajeno pleme od nekih stotinjak pripadnika naseljavalo prostor veličine današnje Francuske. Kako aboridžani nisu bili ljudi i nisu bili ni državljani Australije, nisu bili ni uključeni u popise stanovništva sve do 1968.godine, kada sui prvi put izašli na izbore. O njihovom statusu su se njihovi sudržavljani pozitivno izjasnili tek na referendumu održanom prije godinu dana. Do danas je to jedini uspjeli referendum u Australiji ikad. Naravno, podatak da aboriđžini još nisu bili ljudi, niti nešto predstavljali, nisu niti služili vojsku - da ne bi slučajno između ostalih i oni naseljavanje bijele rase, ukoliko je bilo doprinjeli nečemu ili imali slavne žrtve u moguće anglosaksonskog porijekla. U '70-ima ANZAC-ovom korpusu (Australian and New prošlog stoljeća Australija izlazi na put Zeland Army Corps) prilikom katastrofalnog multikulturne obitelji, pa je sve više došao do iskrcavanja na turskoj obali pred Gallipolijem izražaja kontekst azijskog povezivanja. za 1.svjetskog rata. O tome kako je relativan lako je, za razliku od Japana, Amerike i sustav vrijednosti ironično govori i to da su Europe, Australija danas još uvijek prije svega upravo Australci tijekom 1.svjetskog rata bili izvoznica sirovina, a ne gotovih industrijskih uistinu topovsko meso, budući da su ih britanski proizvoda, još nikad do sada nisam primjetio generali prve slali u boj, kako bi spasili 'više fenomen takvog potrošačkog patriotizma kakav vrijedne1britanske vojnike, ovdje vlada. Pošto je duhanska korporacija S tim da su aboriđžini dobili državljanstvo Philip Morris kupila australsku tvornicu slatkiša počinje kampanja koja još uvijek traje Arnott's Biscuits s najduljom tradicijom kampanja povratka oduzete zemlje. U zadnja proizvodnje keksa na kontinentu, australski četiri desetljeća se po pitanju povratka zemlje multimilijunaš Dick Smith je formirao sličnu od svih saveznih država suradnički pokazao^ tvornicu Dick Smith's Biscuits, koja proizvodi jedino Sjeverni Teritorij, koji je s 0,14 st/km kekse gotovo identične Arnottsovim, kako po najrjeđe naseljena australska savezna država. izgledu, tako i po okusu. Pakiranje nije rezultat Sada je dobra trećina njezine površine ponovno pretjerano vrhunskog oblikovanja, ali ga krasi u vlasništvu raznih aboridžinskih plemena. masno otisnuti tekst koji poziva Australce da Rezultat toga je također, s gledišta bijelog budu ponosni na svoju domovinu i djecu te da čovjeka, činjenica da već trideset godina nije kupuju kekse koje proizvodi tvornica koja je u bilo katastrofalnog požara. Terra Australis australskoj vlasti i da, za Božju volju, ne kupuju Incognita' i prilikom dolaska bijelaca prije više kekse čiji vlasnik je duhanski magnat s druge od 200 godina nije bila divljina - aboriđžini su strane oceana, koji svojom dobiti iz Australije oblikovali kulturni pejzaž kroz više od 40.000

pokriva gubitke stečene prodajom cigareta navlastitom teritoriju. Isto se dogodilo kada je Nestle kupio tvornicu prehrane Kraft. Gotovo drugi dan se na policama u trgovinama kraj Kraftovog nacionalnog namaza 'Vegemite' pojavio 'Aussiemite'. Tako je jako izražen gospodarski patriotizam za, od samog početka, kapitalističku državu. Da li je to pravi križarski rat za nacionalni interes i s tim u vezi za prihod od kojeg se sponzoriraju lokalne aktivnosti ili jednostavno dobar poslovni potez otvaranja novog tržišnog prostora, na kraju je odluka na strani potrošača. Poznanik iz Tasmanije, koji je dvadeset godina radio za australsko naftno poduzeće Caltex, već nekoliko godina radi kao održavatelj staza u nacionalnom parku Cradle Mountain. Prijašnji posao je izgubio jer su u Caltexu nastupila teška vremena.. Australsko poduzeće sa sjedištem u Australiji mora državi pošteno plaćati sve poreze. Mobil, BP, Shell i ostali,

Dvanaest apostola, stjenoviti samci na panoramskoj cesti 'Great Ocean Road' - Victoria

PUTOPISI

•

Uluru /Ayers Rock - Sjeverni teritorij

kao multinacionalne kompanije, svoju dobit naravno samo preliju na svoju kompaniju u inozemstvu, a na taj način Australiji plaćaju manji porez, okreću novce i tim e postaju konkurentniji od Caltexa. Na površini od 7.682.300 km2 i ukupno svega 20 m ilijuna stanovnika, gradnja infrastrukture nije baš jeftina. Tako je primjerice cesta broj 87., koja povezuje Adelaide na jugu s Darwinom na sjeveru, imenovana Stuart Highway, ili po domaćem 'the track', u potpunosti asfaltirana tek 1987.godine. Da ne govorim o željezničkoj pruzi između Alice Springsa i Darwina, čija gradnja je započela još prije dvadesetak godina, ali još uvijek nije završena. Sa stajališta turističke ekonomije, dobra je priča o prom ociji 'skale' Uluru (Ayer's Rock) u crvenom centru, kao jednoj od najuspješnijih na svijetu. Desetljeća je nacionalni turistički savez cijelu turističku strategiju tem eljio na pretpostavki da će strani turisti dolaziti u Australiju, a kruna njihovog posjeta bi bio uspon na vrh m om olita Uluru. Još prije pet godina

1B. MIMIIIJIIN

nije bilo turističkog prospekta koji ga nije prezentirao ili mu davao veliki značaj. Naravno, sada nije malo onih koji nakon tisućukilom etarskog putovanja na m onolitu, s izbezum ljenim pogledom, pročitaju natpis 'Please, do not clim b the rock'. Početkom '90-ih su između savezne vlade i lokalnog aboridžanskog plemena Anangu tekli pregovori o vraćanju 'skale' aboridžanima. M ožete si jednostavno zam isliti kako su nadrealistično izgledali tjednima dugi pregovori pri temperaturi 35sC, na kojima su gospoda iz Canberre u cipelama i ispeglanim hlačama, bijelim košuljama, tijesno vezanim kravatama i sunčanim naočalama, razgovarali s Aboridžinim a, obučenim u iznošenu odjeću o tome da Canberra vrati m onolit aboridžiima. Gospodu zasigurno, kao d a je pogodio grom iz vedra neba, kada su saznali da bi aboridžani zabranili penjanje na m onolit, budući d a je to njihov sveti kraj. Zašto? S gledišta bijelog čovjeka osvajanje nekog vrha predstavlja takoreći moralno zadovoljstvo nakon svog tog trpljenja na putu do njega. Dobro, ali ipak se možda

pitate zašto se kao turisti morate izuti prije nego uđete u džam iju ili hinduske hramove? Ne, ništa se ne zapitate, ali poštujete pravila i jednostavno se izujete. M nogobrojnim neslaganjima i mnogim dodatnim sijedim dlakama na glavi tadašnjeg laburističkog premijera Boba Havvkea, dogovor je ipak bio uspostavljen. Bijelci i aboridžani sada zajednički upravljaju Nacionalnim parkom Uluru - KataTjuta, penjanje na m onolit nije zabranjeno, ali su ljudi zamoljeni da se ne penju. Trenutno se već 30% turista koji posjećuju Uluru odlučuje na ne penjanje po monolitu, zbog poštovanja aboridžinske kulture. Više od Nacionalnog parka Uluru - Kata Tjuta, šira javnost poznaje Veliki koraljni greben na istočnoj obali Queenslanda. G otovo je cjelokupan njegov prostor uključen u 'Greaf Barrier Reef Marine Park' (najveći nacionalni park na svijetu), koji je također na UNESCOvom popisu svjetske baštine, pa oko 60% osamkilometarskog obalnog pojasa uopće nije uključeno u zaštićeno područje. Stoga je većina obalnih mangrova prepuštena na m ilost i nemilost pojedinih investitora (obala u Australiji nije javno dobro). Mangrove su zajedno s nekih deset kilometara udaljenim koraljima u moru, još dio iste priče. Između ostalog, oni su i regulatori temperature mora, koja se zadnjih godina naglo povećava. Tijekom travnja 2002.godine su uz pom oć avio-snimaka pregledali 641 koraljni greben i zaključili d a je 60% lakše ili teže oštećeno. Sto se tiče tematike seoskog gospodarstva i zemljoradnje, na kontinentu je najveći problem zasoljavanje obradivih površina. Za potrebe stočarstva i poljoprivrede su bila raskrčena velika prostranstva od stabala - šuma. Padalinska voda, koju su prije kupila drveća i kroz svoja lišća vraćala nazad u atmosferu, sada teče u malim rječicama prema nizinama. Kako se tam o pojavljuje u većim količinama, ponire u tlo, od kuda kapilarno stiže na površinu obogaćena mineralnim uljima. Tako zaslanjena površina naravno da nije dobra za poljoprivrednu upotrebu. Trenutno je u Zapadnoj Australiji zaslanjeno m ilijun hektara poljoprivrednih površina (10% od ukupnih poljoprivrednih površina te države). Svakog sata se zaslani površina veličine nogometnog igrališta. Rezultati istraživanja prošlih godina pokazuju da će u Zapadnoj Australiji zaslanjenih i tako za poljoprivredu neupotrebljivih prostora biti 30% poljoprivredne površine! Po takvim predviđanjima, samo bi u Zapadnoj Australiji do 2050. godišnja šteta zbog smanjene poljoprivredne proizvodnje iznosila 200 milijuna USD. M eđutim , u Queenslandu, na drugoj strani kontinenta, još uvijek veselo krče šume. Svi pričaju o umiranju amazonskih šuma u Brazilu, a malo koji Australac će priznati d a je sječa stabala u Queenslandu, nakon one u Brazilu, druga po brzini. Stoga se na kraju vratim o pitanju: što je barbarskije jesti u Australiji: krave ili klokane?

ZANIMLJIVOSTI

STATISTIKA SELA

izvor: Internet - Crveni križ

Danas se često govori o našoj Zemlji kao o globalnom svemirskom selu. S tim u svezi evo zanimljivih podataka i razmišljanja:

Ako se promatra svijet u svijetlu ovih podataka potreba prihvaćanja, razumijevanja, suosjećanja i odgoja postaje očevidna.

Kada se prisjetiš gdje živiš, sjeti se da bi mogao živjeti i na gorem mjestu. Kad bismo mogli cjelokupno svjetsko čovječanstvo svesti na selo od stotinu stanovnika, a poštujući omjere (proporcije) svih postojećih naroda svijeta, selo bi bilo ovako sastavljeno:

Razmislite i o ovome: Ako ste se jutros probudili zdraviji no bolesniji, sretniji ste od milijun ljudi koji neće dočekati idući tjedan, jer će umrijeti. Ako nikad niste osjetili opasnost bitke, osamljenost zatočeništva, agoniju mučenja, ugrize gladi, sretniji ste od 500 milijuna stanovnika ovog svijeta koji žive u takvim okolnostima.

57 Azijata 21 Europljanin 14 Amerikanaca (sjevernih i južnih) 8 Afrikanaca

Ako možete otići u crkvu bez straha da vam prijete, hapse, muče ili ubiju sretniji ste od 3 M ILIJARDE ljudi ovoga svijeta koji žive u takvom strahu.

52 bi bile žene 48 muškaraca

Ako u vašem hladnjaku ima hrane, na vama odjeće, nad glavom imate krov i krevet u koji ćete leći, bogatiji ste od 75% stanovnika ovog svijeta koji toganemaju.

"0 ne-bijelaca 30 bijelaca "0 ne-kršćana 30 kišćana

Ako imate račun u banci, novac u novčaniku i nešto sitniša uokolo u nekoj kutijici, zdjelici, pripadate među 8% najbolje stojećih ljudi na svijetu.

6 « o b a bi posjedovalo 59% sveukupnog svjetskog 5c¿¿tstva i svih 6 bi bili iz Sjedinjenih Država

Ako su vam roditelji još živi, a usto još uvijek u braku, spadate među uistinu rijetke osobe, pa i u SAD-u i Kanadi.

80 bi ih živjelo u kućama bez osnovnih uvjeta stanovanja 70 bi ih bilo nepismenih 50 bi bilo neishranjeno ' bi imao kompjuter da. samo 1) bi posjedovao univerzitetsku diplomu

Ako možete pročitati ovu poruku, ne spadate među 2 milijarde onih koji ne znaju čitati. Netko je jednom kazao: Radi kao da ti novac nije potreban. Voli kao da ti nitko nikad nije nanio bol. Pleši kao da te nitko ne gleda. Pjevaj kao da te nitko ne čuje. Živi kao da je Raj na Zemlji.

1 umire 1 se rodi

PLAĆENI OGLAS

izvor: Oglasna ploča Geografskog odsjeka

O B A V IJE S T Ova oglasna ploča doprinos je K luba studenata funkcionalnom oprem anju O dsjeka, a rezultat""je sposobnosti studenta Željka BAKSE i su rad n je Denisa Lovre SKRAČIĆA, Filipa VUJASINOVIĆA i CIM PREŠAK-ŽIGROVIĆA.

geografije kreativnih CERIĆA, Jeronim a

U ime Geografskog odsjeka zahvaljujem navedenim kolegama i javno pohvaljujem KSG zbog doprinosa uređenju i oprem anju Odsjeka.

Zagreb, 10. siječnja 2002.

Pročelnik:

1 T

Dr. sc. Dane Pejnović, izv, prof.

EURO-ENGLISH: NOVI JEZIK ZA NOVE INTEGRACIJE izvor: Internet The European commission has just announced an agreement whereby English will be the official language of the European Union rather than German, which was the other possibility. As part of the negotiations, Her Majesty's Government conceded that English spelling had some room for improvement and has accepted a 5-year phase in plan that would become known as Euro-Engllsh. In the first year, "s" will replace the soft "c". Sertainly this will please the sivil servants. The hard "c" will be dropped in favour of the "k". This should klear up konfusion. There will be growing publik enthusiasm in the sekond year when the troublesome "ph" will be replased with the "f. This will make words like fotograf 2 0 % shorter. In the third year, publik akseptanse of the new spelling kan be expekted to reach the stage w here more komplikated changes are possible. Goverments will enkourage the removal of double letters which have always ben a deterent to akurate speling. Also, al wil agre that the horible mes of the silent "e" in the language is disgrasful and it should go away. By the 4th year peopl wil be reseptiv to steps such as replasing ”th" with "z" and ”w" with V . During ze fifz yer, ze unesesary "o" kan be dropd from vords kontainlng "ou" and after zis fifz yer, ve vil hav a reiI sen sib l riten styl. Z e r vil be no m or trubl or d ifik u ltis I and evriv u n vil find it ezi tu und erstand ech oza!!!! I Ze drem of a united Urop vil finall kum tru!!!

KAKO PROSJEČAN AMERIKANAC VIDI SVIJET...

The W orld according to America See m America defends 2 » its® ?i»y bambin# ~ „ small coimttifi»

Internet

C O LD ,. Santa Claus , lives hert’ — ?-Some this way loo

CÂNADA

'« P *

Our friendly but backwards neighbours

USA Land of the free snd of the brave etc.

. — . ..--.mu.*? Vjeta» mer -.■rieresiMCA-fiere Smelly, T Commie? ,-sg people w l our enantes Big huh. they musi be BBSirefEH ''HERE I SOME

Mts:sr»aMs gQ Everybody the Queen loves Wem

YUROP

^ C O M M IE S mey want to destroy our \ areal democracy wfeh ž»Jr. \ err... ctssrs.

HERE BE \ L DRAGONS V

H O - H O - HO Fizikalni pogled n a Djeda Mraza Na svijetu postoji otprilike 2 milijarde djece (osoba ispod 18 godina). Ipak, kako Djed Mraz ne posjećuje muslimane, hinduse, Židove i budiste, količina posla na Božić se smanjuje na 15%, odnosno sveukupnih 378 milijuna djece (prema Uredu za populacijske statistike). Prema prosjeku od 3.5 djece po kući, Djed Mraz mora posjetiti 108 milijuna domova, ako pretpostavimo da u svakoj danoj kući postoji barem jedno dobro dijete. Djed Mraz ima oko 31 sat Božića za rad, zahvaljujući različitim vremenskim zonama i Zemljinoj rotaciji, te ako pretpostavimo da putuje sa istoka na zapad (što se čini logičnim). Tako dobivamo da Djed Mraz posjeti 967,7 kuća u sekundi. Prema tome, za svaki dobar kršćanski dom s dobrim djetetom, Djed Mraz ima oko tisućinu (1/1.000) sekunde da zaustavi sanjke, iskoči, uzme darove, uskoči u dimnjak, napuni čarape, nađe bor, ostavi ostatak darova pod borom, popne se natrag kroz dimnjak, uskoči u sanjke i dođe do slijedeće kuće. Pretpostavljajući da je svih 108 milijuna stajališta jednako raspoređeno po Zemlji (samo u svrhe našeg proračuna), govorimo o 1,24 kilometra razmaka od jedne do druge kuće; iz čega proizlazi ukupan put od 120,8 milijuna kilometara, ne uključujući Djedove odlaske na WC ili stanke za jelo/piće. Iz navedenog proizlazi daje brzina njegovih sanjki oko 1.080 kilometara u sekundi (3.200 puta veća od brzine zvuka!). Za usporedbu, najbrže ikad stvoreno vozilo, svemirska sonda Odisej, ide svega 45 kilometara u sekundi (162.000 km/h), a normalan jelen najviše 24 km na sat odnosno 0,0066 kilometara u sekundi. Teret saonica je također jedan vrlo interesantan element. Pretpostavimo da svako dijete ne dobije ništa više nego jedne kutiju Lego kockica srednje veličine (oko 860 grama). Tada je ukupna masa tereta na Djedovim saonicama nešto veća od 500 tisuća tona. Na tlu, normalan jelen ne može vući više od oko 138 kg. Ako

Internet

uzmemo da njegov leteći jelen može vući 10 puta više, Djed Mraz bi trebao oko 360 tisuća letećih jelena da povuku saonice. Masa tolikog broja jelena povećava sveukupnu masu saonica za oko 54 tisuća tona. Oko 600 tisuća tona, putujući brzinom od 1.080 km/s, stvara nezamisliv otpor zraka - takav otpor kakav bi zagrijao jelene toliko jako koliko se zagrije svemirski brod koji ponovno ulazi u Zemljinu atmosferu. Prednji par jelena apsorbirao bi oko 14,3 kvintilijarde džula energije u sekundi. Ukratko, taj par bi se, čim krene, pretvorio u nimalo lijep prizor živih baklji, izlažući jelene iza njih, te dovodeći do lančane reakcije u kojoj bi svih 360-ak tisuća jelena izgorilo za oko 4,26 tisućina sekunde, odnosno točno na vrijeme da Djed Mraz dođe do pete kuće na svom putu. Djed Mraz bi, kao rezultat akceleracije sa 0 km/s na 1080 km/s u tisućini sekunde, bio izložen akceleragijskoj sili 17,5 tisuća puta većoj od one maloga g, tj. 175000 m/s . Djed Mraz mase 115 kg, što je vrlo malo za Djeda Mraza, bio bi prikovan za kraj svojih saonica sa 1.984.906,9 kilograma sile, što bi mu trenutačno smrvilo kosti i organe pretvarajući ga u kašastu ljubičasto crvenkastu tekućinu. Pa sad vi

MILOVCi

ag^aretp&fB

sinci

oTA:-?;GS:iAO -PAKLE^iCA

rzovic

) J 19

OVrtiriHV ^ PLAfjl.-V..J&g|jp H,'VicKu\'vW^ 20

unovči Borjc Bourguiba

SENJSKI.-POHA I j A ?

P stam^uiaii \ ¡Rhoraffa

v s n je r a g ;

,1 iVNiCA

X J *-

| A

Kam. Ws

Qavle i__ J -Č ^ e r n ik p i t ™ Š k r ije v o j^ H ?

\jŠfKrasića rvcLoem Visoko

Ponfm ard< y^4-r—

V^HAyNt

SENCUR

3 ' . M e i i f s a u I t - T ^ S I A rc M o đ ra m

[Nf>iar_V

Vodice

fjgAMNh 'D u p lica

š m a rin

W ZbiljskE^z^&sf" %]lR-afli&pTRZiN

xyy^r 7/'~ Č H A LC %-SAOr

B rnik

ra s t je-

B iin je NGR0 8 /

R O C hep O t:

Z.g. Si ra n je 'e r k lje \ Q

mbdvode

S 5 fc e ^ £ ^ i

G on

lobrova

N. Vinodolski

-POL3E-

H orju ij

berswalflij " ‘ e ‘

Kustrin

f SRWHfiMSKA

. ,NZ^MUJA

'M 'K o s t r z y n )

.Berlin ,34

V O-

fHnnrv 1

i i(orfri8irtoft\

J^ đ jjjj^

^Tewnsvtije ]Ćiopcurry. ZlA T a h

M U SG R A V O V O O.

Marija Bistnca V. Viktorijina pustinji

_______ - ' --- VeUki lu s lr e is k ^

L 1564./j

" ‘

SFpM l

E lfk w e y - ——

z a lje v

Szent£endfe

pOSrtisiSWi

K a re p e s ta rc s a

SARAJEV!

GeUert-

©Hrasnića

BRAC