Broj06

16. MERIDIJAN LIST KLUBA STUDENATA GEOGRAFIJE

Izdavač: Klub studenata Geografije Zagreb Geografski odsjek PMF-a Marulićev trg 19/3 HR- 10 000 Zagreb, Hrvatska TeL: + 385 (0) 1 4895 452

Riječ urednika

Glavni i odgovorni urednik: Luka Valožić i Pomoćnik urednika: Marin Cvitanović

ifička priprema i tisak: fokor d.o.o. “lokrovića 6 090 Zagreb w.grafokor.hr Za "16. meridijan' Dijana Butigan Ivan Saijanović Leo Lavrenčić Marijan Jukić Marin Cvitanović Mladen Maradin Luka Valožić Petra Radeljak Tina Mišljenović Vlatka Prević Željko Mlatković

"16. Meridijan" konačno je ugledao svjetlost dana. Znamo da ste navikli čitati ga puno ranije, ali su se u njegovo kreiranje uplele više sile i brojni prirodno i socijalno geografski faktori kojima mi ne upravljamo. Šega. Možemo kukati koliko hoćemo o lošem prestrukturiranju sustava financiranja studentskih projekata ali nećemo.

"16. Meridijan" kao tradicionalni i najžešći projekt kluba ima cilj promoviranja geografskih studenstkih aktivnosti. Ma zapravo, bilo kakvih aktivnost', bile one u organizaciji GO PMF-a, EGEA-e ili u potpunosti privatne i neovisne.

Budući da nam je grafičko uređenje posljednje na listi prioriteta, a često nam fali i para, sam Bog zna na što će ličiti ovaj broj, no vrlo je vjerojatno da uopće neće ličiti na prijašnja izdanja.

Još mi jedino preostaje da zahvalim svima koji su sudjelovali u projektu stvaranja ovogodišnjeg "16. Meridijana" te posebno našem glavnom sponzoru Gradskom uredu za obrazovanje i sport, koji nam je u doslovce zadnji tren om ogućio solidnu svotu novaca.

Europa: Cas Poldermans, Nizozemska Klemen Strmšnik, Slovenija Marie Jouniaux, Belgija Michal Markowski, Poljska Časopis izlazi uz pomoć Gradskog ureda za obrazovanje i šport i besplatan je za članove Kluba studenata geografije Zagreb. Članci i fotografije za "16. meridijan nisu honorirani".

Najljepša hvala autorima!

Sadržaj TERENSKA NASTAVA Istra................................................................................................................2 Otok Hvar........................................................................................................ 2 UzaLud vam trud svirači..................................................................................... 5 KLek- Tivat....................................................................................................... 7 Izvanredna terenska nastava..............................................................................8 IZ SR UKE GPS i G IS ....................................................................................................... 11 Tuča i obrana od tuče u Hrvatskoj i svijetu........................................................13 PUTOPISI Antalya..........................................................................................................18 Istok SAD-a očima geografa............................................................................. 21 MOTRIŠTA Europa, Hrvatska i političke emocije................................................................. 24 Poštuju Li se u Hrvatskoj Ljudska prava?............................................................. 25 NekoLiko misLi o Europi....................................................................................26 EGEA AKTIVNOSTI I vviLL survive..................................................................................................30 ZemLja kontrasta............................................................................................. 33 Gdje je DrakuLa...............................................................................................34 BeLgijanci u posjetu Hrvatskoj......................................................................... 36 RAZMJENA Jako dobro.....................................................................................................37 KrigLe, softići i pivo........................................................................................ 38 "Softići" u Ljubljani........................................................................................ 39

TERENSKA NASTAVA

prva godina 2003./2004.

Istra Tekst: Dijana Butigan

smo se kod Piranskog zaljeva da bacimo pogled na Italiju i napravimo još koju zajedničku fotografiju.

Mislim da su se naša očekivanja ostvariLa, a i da su glavni i odgovorni bili zadovoljni našim ponašanjem. Svi smo se složili daje prva terenska nastava zaslužila visoku ocjenu i da samo možemo s nestrpljenjem iščekivati slijedeću.

Vidimo se dogodine!

Želite jedan posve klišejski početak? Tog smo jutra puni entuzijazma i gladni terenskog znanja čekali finalni znak koordinatora našeg putovanja, prof. Toskića i prof. Filipčić da započne naše prvo terensko putovanje. Nakon što smo torbe stavili u autobuse (neki su zaboravili spakirati svoju dozu odgovornosti, ali to se uspostavilo tek kasnije) krenuli smo. Bilo je 8:15, naša velika želja da istražimo geoprostor najvećeg hrvatskog poluotoka garantirala je već na početku pravi uspjeh.

Tijekom vožnje profesor odnosno profesorica, ovisno u kojem ste autobusu bili, informirali su nas o krajevima kroz koje smo prolazili. Tako smo doznali da je u podnožju starog grada Dubovca procvao današnji Karlovac. Nedugo nakon table "Dobro došli u Gorski kotari" došli smo do Severina na Kupi, stajališta mnogih prolaznika pa tako i nas. Tu je nastao prvi nesporazum studenti - profesori. Jedna strana je govorila o lošoj organizaciji i komunikaciji, a druga o nezainteresiranosti pa se malo kasnilo u razgledavanju starog dijela Severina, a pogled je sezao do toliko željene (diskutabilno) Europske Unije, tj. do Slovenije.

0 riječnim usjecima smo naučiLi prilikom stajanja u Plominu. Također smo zapamtili (oni koji nisu blokirali svoje sive stanice planovima za navečer) i podjelu o bijeloj, crvenoj i sivoj Istri, ovisno o podlozi. Pomalo iscrpljeni dočekali smo sLobodne sate u Puli, nakon što nas je lokalna profesorica geografije provela kroz jezgru grada. Večer smo proveli u Vrsaru. Oduševljeni hotelom (pogotovo hranom), a noć je prošla brže nego dan. Proslavio se jedan rođendan, pri čemu su nas neki iznenadili svojom izdržljivošću.

Dan drugi. Zabava je ostavila traga na našim pospanim licima. Limski kanal karakterističan je zbog svoje inverzne vegetacije na prisojnoj (sjevernoj) i osojnoj (južnoj) strani. Na to nas je podsjetila prof. Filipčić jer je to već bilo usvojeno gradivo njenog kolegija. Također je bilo riječi i o posljedicama virma u Istri. Sljedeći nas je dočekao Dvigrad, koji je svoje stanovnike izgubio zbog epidemije malarije.

Kratki posjet Pazinu upoznao nas je s izgledom Pazinčice, a malo duži s izgledom Buzeta. Povratak u hotel značio je reprizu sinoćnje večeri, za najizdržljivije.

Treći dan. Nakon mnogo znanja o njegovoj primjeni, napokon smo u ruke dobili GPS. Iako uglavnom svima nama otprije poznat, Poreč nas je iznova oduševio. Još prije odlaska u Zagreb zaustavili

2

druga godina 2003./2004.

Otok Hvar Tekst i fotografije: Leo Lavrenčić

Posvećeno mladim, ali hrabrim geografima, geolozima, a bogami i povjesničarima, čija je junačka pojava otjerala vječno sunce hvarsko!

Prvog dana mjeseca lipnja, godine Gospodnje 2004., točno u 06:12 po srednjoeuropskom vremenu, Šole (vozač busa br. 2, op. a) okrenu ključ, motor lagano zabruja, a točkovi dvaju autobusa, krcati neispavanim studentima u ranojutarnjem bunilu, počeše se okretati u smjeru jugoistoka. Lagana kontinentalna kiša ispratila je mlade geografe pod vodstvom akademika Bognara (1. bus) i profesora Nejašmića (2. bus) iz zagušljive "metropole" na njihovu odiseju prema plavom Jadranu i sunčanom otoku Hvaru. Većina ih je monotono kotrljanje po život opasnom cestom iskoristila za spavanje, a šačica budnih i nadobudnih "sa zanimanjem" je slušala omiljene nam monologe profesora u autobusu.

Već na prvom stajalištu, kronični ovisnici o kofeinu (poput autora ovog teksta) načinila je fetalnu pogrešku, koju će uporno ponavljati idućih dana u svakoj prilici - njihovi želuci, svježe nafilovani kavom, nikako nisu pristajali na opuštenu i ugodnu vožnju. Do kraja prvog dana, ništa značajnije nije se dogodilo u našim mladim životima: taljiganje kroz pustu Liku i Dalmatinsku zagoru, jako ružna kava u Splitu, dozlaboga dosadno migoljenje trajektom po vaLovitoj slanoj vodi, usidrenje u Starigradu (iliti Starom Gradu), smještaj u hotelu "Blagi očaj1', pardon, "Arkada", hotelu s tri pauna umjesto zvjezdica, u kojem su nam životi idućih dana doslovno visjeli o koncu (tj. sajli) dok smo se vozili liftom, solidna večerica uz uporno ignoriranje neljubaznog osoblja, a zatim uobičajene noćne aktivnosti studenata PMF-a na terenskoj (hvala nebesima na Kerumu!).

TERENSKA NASTAVA

Drugi dan započeo je jednim vrlo nehumanim postupkom profesora, činom koji nikako nije u skLadu s Ženevskom konvencijom, ostvarenim u vidu "poučnog" predavanja (pa, dajte! Dva sata su ipak maLo nezdrava za glavu i želudac u rano jutro!).

Ipak, prekaljeni geografi pokazali su još jednom svoju zavidnu vještinu preživljavanja u ekstremnim uvjetima, tako daje oko 11 sati započelo krivudanje uskim cestama prema Hvaru (na otoku Hvaru) popraćeno dosadnom kišom koja nas je uporno pratila i u iduća tri dana. Naravno, kiša je padaLa samo i isključivo u okolici Starigrada, dok se ostatak otoka kupao u suncu. U Hvaru smo nakratko poslušali izlaganje prof. Nejašmića, dobrano začinjeno povješću grada i otoka, upoznali mračnu stranu prof. Bognara (oni koji su prisustvovali, znaju), prošetali (tamo nije padala kiša), popili kavu i vratili se u naš dragi hoteL. Vrijeme prije večere nikako nije moglo proteći bez obaveznog predavanja iz geom orfologije srednjedalmatinskog otočja. Preživjeli. Kako je kiša, taj naš zakLeti neprijatelj (kojeg ipak treba poštivati, ako ništa, onda zbog upornosti) i dalje neumoljivo kapala, sitne noćne sate proveLi smo u danas već legendarnom the prostoru (hoteLska sala, valjda za vjenčanja i slične prigode, koju su nam "uljudno" prepustili za izvannastavne aktivnosti).

Dan pod rednim brojem tri, zamišljen je kao pravi pravcati izlazak na terenski rad, a što viša sila osmisli, to mi doista i učinimo, na sveopću radost i veselje. I podjeliše nas u tri grupe, onako, po smjerovima te nas raspršiše po otoku: geoLozi kartiraše, a "čisti" geografi šetahu uz rivu u Jelsi.

Naše (geo./pov. & pov./geo.) kartiranje (čitaj: kartanje) i degustacija vina iz obližnje vinarije i Žuje s asistentima, umalo je pokvario incident s mazgom, kojoj smo prišli u najboljoj namjeri, ali je živina podivljala, očito nemajući razumijevanja za naše fotografske akrobacije. Na sreću, nije bilo ranjenih ni poginulih, a razjarena zvijer se primirila istog trenutka kada smo se razbježali. Po povratku u hotel dočekale su nas prve kapi kiše tog dana i opća nervoza i razdraženost, naročito geologinja koje su pokisle još na terenu. Nervozu među inače strpljivim i smirenim studentima Geografskog odsjeka PMF-a, najLakše je objasniti utjecajem hvarskog mentaliteta. Jer, na otoku su prisutne dvije konstante: 1.) demografsko starenje, unatoč pričanjima nekih kako su vidjeli jednu trudnicu (obavjest prof.

Nejašmiću daje dužan janjca, op. a.) i 2.) nervoza među lokalnim stanovništvom. Iako smo za taj dan bili slobodni s obaveznim sadržajem već oko 15 h, većina iscrpljenih junaka ove male avanture odlučila nresnavati do večere. I bi tako.

Tu noć, nekolicina neidentificiranih jedinki vrste prim itivis vulgaris dom esticus, prekoračila je dozvoljenu razinu decibela na 5. katu hotela, tako daje redar morao intervenirati. No, nije bilo većih incidenata, jedino što smo svi ujutro doručkovali jezi kovu juhu.

Dan četvrti: kiša. U busu smo obavješteni od prof. Nejašmića da je to posljedica velikog ciklonalnog poremećaj od Baltika do Egejskog mora.

I opet smo svi (izuzev profesora Nejašmića i Orešića) krenuli na teren bez standardne opreme (kišobran, kaLjačice, rezervne čarape protuotrov za zmije...).

Iako je većina negodovala zbog kiše, hrabro smo krenuli put Himca i Grapčeve spilje, a malo blata i vode nije nas spriječilo da pješačimo dio puta. Naše (ne)ugodno putovanje kroz prošLost započelo je negdje u XVI. stoljeću i nastavilo se sve tamo do neolitika i paleolitika. Osobitu impresiju ostavio je posjet Grapčevoj spili, koja je u mnogima probudila duh njihovih prahistorijskih predaka. Nakon kratke sendvič-pauze, kotrljanje je nastavljeno prema krajnjem istoku tog komadića kopna, sa svih strana okruženog morem, odnosno mjestašcu Sućuraj. Negdje na poLa puta, vozač busa br. 1, to golobrado i nadasve neiskusno momče, blokirao je cestu kako bi jedna djevojka mogla obaviti...khm, znate već šta, u polju.

Za to vrijeme, druga osoba ženskog spola, pretrčala je cestu da bi nabrala kiticu cvijeća. TrebaLi ste tada biti u busu br. 2 da čujete komentare profesora i asistenata. Uglavnom, u Sućuraju smo (opet) popili kavu, polizali sladolede, osunčali se na tek granulom suncu, a samo su neki bili dovoljno mudri da tamo obave šoping za posljednju noć u hotelu (ostali pokisli na povratku iz Keruma, he, he, he). Dok smo se vraćali, akademik Bognar, neosporivi suveren 1. autobusa, izrazio je želju da posjetimo Jelsu, što je gotovo rezultiralo pobunom i općim štrajkom. Na stražnjem staklu busa br. 1, u smjeru prof. Nejašmića

TERENSKA NASTAVA i ostalih putnika u dvojci, u jednom trenutku pojavio se natpis na listu papira: "SPASITE NAS! NE U JELSU!". Odgovor profesora Nejašmića: "TOR?", jer je Tor bila druga opcija. Replika busa br. 1: "MOŽE LI U STARIGRAD? M I B I NOGOMETA I CURA!'1. A neproslijeđeni odgovor prof. Nejašmića, glasio je: "Ostavite se nogometa, a cure vas ionako neće". Na koncu smo se ipak direktno vratili u hotel i zabavljali se u the prostoru do kasno u noć.

Posljednje jutro u hotelu "Arkada", nakon doručka, dočekalo nas je nimaLo ugodno iznenađenje.

Navodno je netko od nas, noć ranije, razbio staklo na kliznim vratima u the prostoru. Gotovo svi koji su nazočili tome barbarskom činu, kleli su se u majku da nemaju pojma tko i zastoje takvo nešto učinio, ali uprava hotela nije nam propustila masno naplatiti (ipak je 4 000 krvnih zrnaca, odnosno 40 ponaosob, malo previše!), što je uzrokovalo poprilično napetu atmosferu ostatak dana. Ali, barem imamo nešto za pamtiti, nakon svega. Ovogo puta, vožnja trajektom je bila znatno ugodnija, a ponuda sadržaja na trajektu znatno bogatija. Jedni su pili kavu, drugi gledali TV, treći šetali, a neki su, bogami, i spavali na buri.

No, najveći dio puta u autobusima, bio je mnogo dosadniji i naporniji, najviše zahvaljujući činjenici da se vraćamo u "metropolu". Kada se u 19:50 u vidokrugu onih koji su uporno zurili kroz prljava

Kartiranje u Vrboskom

4

stakla autobusa, pojavila veLika tabla: "ZAGREB", svi smo polako postajali svjesni daje završena naša druga terenska nastava i da je vrijeme da se opet uštekamo u civilizaciju i posvetimo dovršavanju seminara, skupljanju potpisa, spremanju ispita i svim ostalim sitnicama koje uveseljavaju svakodnevni studentski život.

TERENSKA NASTAVA

treća godina 2003./2004.

Uzalud vam trud, svirači SLAVONIJA I BARANJA - BiH - MAĐARSKA lekst: Marin Cvitanović Fotografije: Luka Valožić

Nakon lanjskog pokusnog razdvajanja jedne terenske nastave na dvije - sa dva različita odredišta za dvije skupine studenata i profesora, ove se godine vratilo starom načinu održavanja geografskog terena.

Ne bez buke, jer studenti su pisali molbe za nastavak održavanja odvojenih terena, vodile su se dugotrajne rasprave na sjednicama odsječkog vijeća, kidali su se živci i glasnice, da bi se na kraju ipak odLučiLo vratiti na staro - održati jedan teren za sve, potpuniji i kvalitetniji, kažu. I tako je došao i taj dan (tjedan, to čn ije ) početkom lipnja kada smo krenuli "geografirati" slavonsku ravan. Ne treba ni spomenuti da studenti ni jednom prilikom nisu upitani za mišljenje prilikom odabira lokacije održavanja terena.

Utopija bi isto tako bila imati barem jedan sastanak prije samog terenskog izlaska u kojem bi se objasnilo kamo idemo, zašto tamo idemo te što ćemo vidjeti i što raditi. Prije samog terena podijeljeni su seminari (o njima kasnije), date informacije o trajanju i smještaju, i već se nas puna puncata dva autobusa otisnulo na put, slabiji za manji dio studenata koji je svoj teren odradio u Njemačkoj.

U ponedjeljak smo krenuli iz Zagreba za Novu Gradišku, naš prvi izlazak i prvi seminar (bezbroj će ih uslijediti). Slijedili su zatim Požega i Slavonski Brod prije samog dolaska u Vinkovce. Veliki dio terena sastojao se upravo od vožnje tokom koje su se čitali seminari. Teme za seminare su poprilično loše odabrane, točnije da bi se zadovoljiLa neka forma, tako da se dobar dio tema i preklapao. Polovicu studenata to ionako nije zanimalo pa su svoje seminare prepisali s interneta i-iz turističkih brošura (ponekad ne promijenivši ni jednu riječ, pa smo mogli čuti i o gradovima "koji su se nizali posred zlatne slavonske ravnice kao niska bisera u ogrlici hrvatske ljepote" ili nešto slično), ali što je tu je, forma je zadovoljena. Drugi dio studenata koji se potrudio oko seminara većinom je svoje izlaganje pred nezainteresiranim auditorijem počinjao s "Ovo ste već nekoliko puta čuli, ali..." Uglavnom, sva ta sila seminara se "odradila" najčešće jedna za drugim, u autobusu tokom vožnje na mikrofon, ponekad i na kraju dana, nakon mnogo već odslušanih seminara, pređenih kilometara, preskočenih obroka i pretrpljenih glavobolja. Svatko je mogao pričati što hoće, seminari

su mogli biti nevjerojatno loši i jako dobri (bilo je i takvih), od profesora se ne bi čulo glasa. U svoj toj besmislici nešto se i moglo naučiti, a i forma je zadovoljena.

Nakon tombole u Slavonskom brodu kojom se odrađivalo tko će dobiti bolji, a tko lošiji dio hotela Slavonija, stigosmo u Vinkovce.

Utorak je bio predviđen za B osn u i Hercegovinu, točnije TuzLu i Tuzlanski kanton. Posjetili smo Sveučilište u Tuzli gdje su nas ljubazno dočekali domaćini u odijelima, pripremili predavanje, nahvaLili GO u Zagrebu i zajedno sa svojim hrvatskim kolegama poveli nas u obilazak. Kako Tuzla mnogo duguje nalazištu soli i njegovoj eksploataciji, posjetili smo i Muzej soli Tuzla sa ljubaznom i vrlo simpatičnom kustosicom. Bili smo i u tvornici soli gdje nam je stanoviti radnik u tri minute objasnio čitav industrijski postupak dobivanja soli, od ispiranja soli iz tla do pakiranja, u kutije, i u tih tri minute pokazao toliko smisla, konciznosti i dinamike d a je dobio iskren pljesak okupljenih geografa.

Srednjovjekovni grad u Erdutu

Vidjeli smo i centar grada koji je potonuo usred ispiranja soli (i zbog šteta na građevinama morao čitav biti ispražnjen), spomen - područje gdje su pokopani deseci mladih Tuzlaka koji su poginuLi od jedne od mnogih granata bačenih na grad tokom prošLog rata, obišli grad (najeli se pite) i jezero Modrac i nakon nekoliko loše tempiranih pauza krenuli natrag u Hrvatsku. Iz Bosne nas je ispratio jak pljusak i simpatična pogranična policajka.

Na redu je bio Osijek i Tvrđa. Osječka luka jedan je od svijetlih točaka terenske, ponajviše

5

TERENSKA NASTAVA

zahvaljujući gospodinu zaposlenom u luci koji nas je proveo i uputio u problematiku. Krenuli smo prema gradu. Kao vodič kroz grad zamoLjeni su gospodin koji radi u muzeju i kojeg vjerojatno malo tko može nadmašiti u znanju o gradu i Tvrđi, te lokalni profesor geografije koji je uz objektivno znanstvenu dao i lokalnu perspektivu, odnosno nedostatak iste.

Gospodin iz muzeja nakon zanimljivog (i nama potrebnog) izlaganja o Tvrđi prešao je na arhitektonski dio predavanja, a kiša je počeLa padati.Ni jedan od profesora nije se usudio prekinuti ga ili zamoliti da taj dio preskoči, ili ga upozoriti da to nije naše područje, ili se sjetio dogovoriti s njim prije početka obilaska o čemu treba, a o čemu ne treba govoriti.

Tako da je neometan mogao satima (doslovno!) pripovijedati o baroknim arhitektonskim elementima, 0 jednoj kući ukrašenoj natprozorijima, o secesiji u Europskoj a veniji, o m jedenim kvakama, o klasicističkim vratima i svemu iz njegovog bogatog (bez ironije i uz dužno poštovanje) fundusa znanja.

Kiša je i dalje padala, dio studenata kisnuo obilazeći kvake, a dio se pokušao spasiti bijegom u kafiće unutar barokne tvrđave raspitujući se zašto o Severini bruji cijela Hrvatska, pa i CNN. Srijeda je odrađena, a studenti (i njihovi roditelji) na mikrofon su prozvani zbog nedostatka kućnog odgoja zbog nesudjelovanja u gorenavedenim događajima. Dan će ostati upamćen 1 po Tininom bad hairday-u. S velikom glavoboljom i dijelom pokisli vratili smo se u Vinkovce.

Osječka tvrđa

Četvrtak je predodređen za Vukovar, kroz koji su nas provela dva vodiča (od kojih je jedan bio lokalni profesor geografije). Prodavačica u LokaLnom dućanu izišla je na cestu i pozdravila nas s "hvala vam što ste došli u naš grad". U Vukovaru se inače sve dijeli na dva - srpsko i hrvatsko. Čak i djeca u vukovarskim školama idu u suprotne smjene, kada su hrvatska djeca ujutro, srpska su popodne i obrnuto. Lokalni vic je da se tuku u međusmjeni. U izlozima se jasno vidi pripada li objekt npr. stanovitom Savi ili možda Kreši. Grad je kombinacija obnovljenih baroknih palača, novih (najčešće groznih) zgrada od stakla i čeLika, i porušenih, uništenih i raspadnutih

6

građevina. VaLjda potaknuti domovinskim nabojem, neki studenti nasred Vukovara na sav glas su zapjevali Thompsona. Nakon mnogo informacija o ratu, obiLasku grada, pripadajuće riječne luke i neobičnog oglasa na lokalnom radiju ("traži se baby sister") krenuli smo prema Ovčari i Iloku. Ovčara nas je sve dirnula svojom tragedijom, ali i nadnaravnim spokojem usred mora zasijane pšenice. Obišli smo Ilok - "slavonski Dubrovnik", spustili se u Iločke podrume i ispraznili njihove zalihe, a zbog navale komaraca ostali i bez kojeg decilitra krvi. Krajem dana detaljnije smo se upoznali s Vinkovcima i četvrtak je odrađen.

Petak je predodređen za naše sjeverne susjede Mađare. Nakon nekoliko sati vožnje i stajanja na granici, u Pecsu (Pečuhu) nas je dočekao lokalni profesor geografije i odveo nas na obližnje brdo Mecek s pripadajućim TV - tornjem. A kad jednom krene, onda krene, tako da je odlazak na TV toranj postao problem. Naime, na vrh se stiže liftom koji se plaća. Studenti nisu upozoreni da ponesu eure.

Nakon podužeg smrzavanja (stvarno je bilo hladno) problem je nekako riješen i popeli smo se na toranj gdje je uz spektakularan pogled počelo predavanje.

No kako je riječ o restoranu morali smo, ako već ne jedemo, izići van gdje se predavanje nastavilo. Gore, na otvorenom, vjetar je toliko jako puhao i bilo je tako hladno da ne samo da nije bilo zdravo niti smisleno, nego i neizdrživo. Tako se dio studenata smrzavao na otvorenom, a dio studenata i profesora nije slušao predavanje nego grijao unutar restorana.

Još par riječi o gradu i profesor nas je morao napustiti zbog ispita. To je bilo sve od našeg

TERENSKA NASTAVA

stručnog posjeta Pecsu - cca. 60 min. Nakon informacije o pauzi od nekoLiko sati dio studenata već se počeo na glas buniti, pa je pauza nešto skraćena, ali još uvijek besmisLeno duga. Malo lutanja po gradu (pod zaštitom UNESCO - a), i slijedila je opet p odugačka vožnja natrag u Vinkovce.

Subota je bio dan našeg povratka, dan porazbacanih pauza i stajanja u Đakovu, Virovitici, Bjelovaru, svaki put smo dobivali samo slobodno.

Istina, za nešto drugo nije bilo ni želje ni volje...

Stigli smo u Zagreb i razbježali se kućama. Što je tu je, teren je odrađen. Ali treba li uistinu tako biti?

četvrta go d in a 2 0 0 3 ./2 0 0 4 .

Ktek - Tivat Tekst: Ivan Sarjanović

Ne znam kako je to kad pukne grom iz vedra neba, ali kada je asistent Opačić na seminaru iz turističke onako, kao usput, ali i sam teško skrivajući uzbuđenje objavio da bi se dio naše zadnje terenske mogao održati u Crnoj Gori, bo'me, bili smo šokirani.

Počeli smo shvaćati da se kuha još jedna velika geografska poslastica. Kada su indicije uz Božju pomoć poLako postajale stvarnost kod autora ovog teksta počelo se stvarati uzbuđenje prispodobivo samo onom za vrijeme upisa na faks (a to je stvarno bilo uzbudljivo).

Na samom poLasku nije bilo ničega u zraku ili tome sLično, pa zaista ne znam što nas je natjeralo da pobožno slušamo (redom izvrsne) seminare (ponegdje popraćene pjevačkim dionicama ), otvorilo nam osjetila da na posebni način doživimo ljepote Gacke, Zadra i ostalih dijelova nesuđene članice EUa. Prva stanica naše epopeje bio je Klek, bungalov naselje u neposrednoj bLizini BiH granice. Tamo smo smo došli praćeni olujnim nevremenom, posljednjom ružnom stvari koja nam se dogodiLa. Kao u svakom pravom klišeju, sljedeće jutro nas je dočekalo okupano suncem. Zaputili smo se u deltu Neretve, čija nas je opjevana Ljepota zadivjela (pogotovo enklavu Opuzenaca). Posebno je impresivan bio izlet neretvanskim Lađama, nekima zbog oku ugodnih prizora, a nekima zbog Lokalnog goriva, tj. rakije.

Nakon više ili manje prospavane noći uslijedio je put ka susjednoj nam državi, točnije Tivtu, uz zaustavLjanje u Gradu čija ljepota čini suvišnim svake epitete. Prelaskom državne granice (preko sporednog graničnog prijeLaza!) uzbuđenje je dosegLo vrhunac.

Tek što smo se smjestili u Tivat začuli smo čudne,

ali poznate zvukove. Vođeni neumornim geografskim duhom krenuli smo istražiti izvor i... našli se usred proslave Dana MLadosti. Za studente koji nisu bili pioniri, Dan mladosti bio je prosLava rođendana doživotnog predsjednika bivše SFRJ Josipa Broza Tita. Lajtmotiv Dana Mladosti bio je ritualno prenošenje štafete, koja nije simbolizirala baš ništa, ali je biLa impresivna. Uz crvena-marama-i-plavakapica party došlo je do značajne vremenske kontrakcije.

Sutradan smo počeli pobliže upoznavati Bokokotorski zaljev - komadić zemaLjske kugle na kojem se na posebno skladan i zadivLjujuć način susreću more, krš i ljudske građevine, posebice Kotor, koji izgleda kao da su Crnogorci gradili Dubrovnik i rekli: "Ajd' , dosta je velik." Nismo propustili posjetiti Perast sa svetištem Gospe od ŠkrpjeLa na umjetnom otočiću.

Sljedeće jutro krenuLi smo busom prema jugu. Uzdisali smo promatrajući Sv. Stefan, posjetili smo Ulcinj, za neke najljepši grad na svijetu , koji se zaista može podičiti lijepom jezgrom, ali većina ostatka grada čini sve naše destinacije šampionima čistoće. Put nas je odveo sve do ušća Bojane i granice s Albanijom, a kad je prof. Njegač u ležernom stilu predložio kratki đir oko Skadarskog jezera svi smo to prihvatili i ne sluteći u što će se to pretvoriti. Đir od cca 50 km trajao je 8 sati i urezao nam se u sjećanja u najboljoj maniri abrazivnih procesa. Čim smo prešli granicu dočekao nas je jedan svijet koji apsoLutno nismo očekivaLi. Svijet u kojem smo vidjeli konjske zaprege na asfaltiranoj cesti koja postoji samo na karti (u stvarnosti makadam), djecu koja se igraju na smetLištu, "komputer shop" u limenom štandu... Prelazili smo preko Bojane na mostu od dasaka, prof. Njegač je regulirao promet, a vozač zaobilazio mercedes koji je za sobom vukao GOLEMI plast sijena širok koliko i cesta. Iako nismo nogom kročili na albansko tlo, nitko nije skidao pogled s prozora. Nezaboravno. A pri povratku u hotel (oko ponoći) preljubazni su nas domaćini jedva dočekali sa podgrijanom večerom.

Posljednji dan posjetili smo staru crnogorsku prijestolnicu Cetinje, a poseban doživljaj je bio uspon na Jezerski vrh (drugi najviši vrh Lovćena) gdje se nalazi mauzolej vladike Petra I I Petrovića Njegoša, "sveto mjesto za sve južnoslovenske narode", kako reče entuzijastični vodič. Popodne smo u ležernom stilu upoznali čari Budve, top destinacije crnogorskog turizma.

Nakon nezaboravne posljednje večeri (kojom su dominirali asistenti Aco i Vuk), nenaspavani i još nesvjesni svega krenuli smo put metropole, omamljeni radosnom istinom da smo bili dio nečeg samo našeg, da smo doživjeli nešto što nam samo jedan Faks može pružiti...

TERENSKA NASTAVA

treća i četvrta godina 2 0 0 3 ./2 0 0 4 .

Izvanredna terenska nastava NJEMAČKA - FRANCUSKA - BELGIJA Tekst i fotografije: Željko Mlatković

Terenska nastava čiji je sa sta vn i dio upoznavanje prostorne stvarnosti nekog kraja n eizostavni je dio geografskog obrazovanja.

Studentski san o višednevnim terenskim nastavama u inozemstvo. Taj san ostvario se za 20 najboljih studenata 3. i 4. godine (od onih koji su se prijavili, naravno) zahvaLjujući profesoru Henkelu koji je uz pomoć njemačke akademske agencije za stranu razm jenu DAAD (D e u tsc h e r A k a d e m isc h e r Austauschdienst) uspio organizirati ovu terensku nastavu. I tako smo kišnog 5. svibnja 2004. renuli malim busom (kojeg smo od milja prozvali 'naš mali tenk') putem Europske Unije. Otprilike pola sata nakon polaska stigli smo do granica EU, tj. do graničnog prijelaza Lupinjak iza Krapine. Naši dragi zapadni susjedi tamo ubrzano grade pa je krenula priča đa zapravo grade željeznu zavjesu

a ne moderan novi granični prijelaz (šala mala!).

Nakon kraće vožnje kroz Sloveniju došli smo do Republike Austrije. Ta krasna alpska zemlja sve nas je oduševila svojom ljepotom i kavom na odmorištu prije Graza. Nakon duže vožnje kroz Austriju i Njemačku u kasnim poslijepodnevnim satima stigosmo do našeg prvog odredišta, gradića Kehla na samoj njemačko-francuskoj granici. Hotel Schwanen u kojem smo odsjeli iznenadio nas je izvrsnom večerom i gostoljubivim osobljem, a mi smo nakon večere gotovo odmah otišli na spavanje.

Drugi dan uputili smo se preko rijeke Rajne u Strasbourg, jedan od gLavnih gradova Europske Unije. Tamo smo posjetili europski parlament. Na ulasku je bila zapljena džepnih noževa, sprejeva za samoobranu i sličnih stvari, ali smo ipak bez problema ušli. U jednoj od 3 000 prostorija dočekala nas je zastupnica parlamenta gđa. Doris Pack. Inače vrlo simpatična gospođa priznala nam je u povjerenju da bi sve učinila za Hrvatsku, a i održala nam je zanimljivo predavanje o načinu na koji europski parlament funkcionira. Kasnije smo u pratnji jedne mLade Mađarice obišli glavnu dvoranu parlamenta i okolne prostorije i još više proširiLi svoje znanje o parlamentu. Prije nego što smo napustili parlament pokupiLi smo sav promidžbeni materijal koji se nudio, a čak smo i neke Ljude morali potražiti u lost and found uredu (Karloviću, Karloviću, ccc)! Zatim je uslijedila šetnja po Strasbourgu koji nas je potpuno zadivio svojim građevinama, parkovima, kafićima, trgovinama (u jednoj smo čak sreli i jednog

TERENSKA NASTAVA

našeg čovika koji doduše potječe iz kraja istočnije od ILoka) i naravno futurističkim tramvajima (čitaj star ship Enterprise). Predvečer smo se vratili u Kehl i užurbano se pakirali jer smo drugi dan išli dalje.

Nakon doručka naš je mali tenk potegnuo preko Schwarzwalda do sveučilišnog gradića Tübingena. U pratnji Andreasa Vogela i Tvrtka Josipa Celana (koji je naše gore List, a polazi postdiplomski studij na spomenutom sveučilištu) obišli smo grad uzduž i poprijeko. Osim starih zidina, sveučiLišnih kompleksa i gradske vijećnice (na kojoj se nalazi sat koji bez prestanka radi već punih 500 godina) obišli smo i lokalne kafiće u potrazi za toplim napitkom u hladnom kišnom danu. Vrhunac toga dana sigurno je bio posjet mjestu WaLdenbuch u kojem se nalazi jedina tvornica Rittersport čokolade na svijetu. Sva sreća da smo tamo otišli na početku putovanja (dok još ima ojra!) tako da smo u trgovini uz tvornicu kupili 30-ak kilograma čokolade. Sretni i siti nastavili smo prema Heidelbergu. Taj grad na ušću rijeke Neckar u Rajnu diči se najstarijim sveučilištem u Njemačkoj.

Posjet tamošnjem geografskom odsjeku (hvala na lijepom dočeku profesoru Eitelu i profesoru Meusburgeru) izazvao je kod nas ljubomoru, jer njihova oprema za istraživanja nama je bila potpuno nepoznata. Ipak smo vrlo brzo zaboravili svu tu opremu jer smo otišli na večeru. Izvrsna hrana, dobra piva, rote kmice (desert pod imenom rote grünze) i dobro društvo okupirali su nas sve do sitnih noćnih sati.

Sljedeće jutro uz doručak nas je čekalo i malo iznenađenje. Naime, jedna od konobarica također je bila iz naših krajeva (istočnije gore list), pa nam je u oduševljenju ispričala svoj u biografiju.

(Pozdrav sinovima u Švajcarskoj!). Nakon što smo spremili sve potrepštine za taj dan sa švedskog stola (bez brige, nitko nije ništa vidio) vinuli smo se put Frankfurta na Majni. Kiša je toliko padala da smo smisLili i novu reklamu

za lak za kosu, a išla je otprilike ovako: "Dan prvi, Strasbourg. Kiša. Frizura je idealna. Dan drugi, Heidelberg. Kiša. Frizura je postojana. Dan treći, Frankfurt. Pljusak i ledeni vjetar. Frizura je očuvana".

Uz stručnu pratnju profesora Freunda krenuli smo u obilazak grada. Željeznički kolodvor (jedan od najvećih u Europi s 350 000 putnika dnevno), CBD sa brojnim neboderima i stari dio grada. Iako je grad zanimljiv, nama baš i nije bilo do šetnje jer je temperatura bila vrlo, vrlo niska. Ipak saznali smo da je cijeli grad bio razrušen u Drugom svjetskom ratu, a tada ponovno podignut (citiram: "Erected!").

U šetnji gradom vidjeli smo i Goetheovu rodnu kuću i trgovačku ulicuu kojoj jedna gumica za kosu košta sitnih 105.

Posjetili smo i zračnu luku u Frankfurtu koja je poznata i kao najveća zračna luka kontinentalne Europe (sa 48 milijuna putnika godišnje). Na povratku u HeideLberg docent Ilić ispričao nam je odakle Frankfurtu današnje ime. Ta priča ide otprilike ovako: "Davno je na ovim prostorima živio pastir po imenu Franc. Budući daje ovce čuvao u blizini rijeke Majne ljudi su to područje počeli nazivati Franc furt na Majni i otud ime gradu". Nakon povratka u Heidelberg susreli smo se sa studentima koji tamo studiraju i koji su nas proveli po gradu i upoznali nas sa noćnim životom.

Drugo jutro nadobudno smo krenuli u obilazak grada Heidelberga. Pošli smo u pratnji profesora Herdena kroz grad. P roše ta li sm o se tzv.

Philosophenwegom (putem filozofa) kojim su se šetali mnogi intelektualci. Obišli smo i grad, njegove crkve te stari dvorac koji se nalazi na gori iznad grada i do kojega vodi nekoliko stotina stepenica. Tamo smo vidjeli i drugu po veličini

9

TERENSKA NASTAVA bačvu na svijetu (zapremnine 221 000 L) u koju su kmetovi svake godine uplaćivali porez. Postoje bila nedjelja, u 16 sati pozvani smo na misu na hrvatskom jeziku (i inače se održava za hrvatsku manjinu).

Nakon mise u susjednoj prostoriji smo imaLi susret sa članovima hrvatske zajednice (stvarno su se potrudili spremajući sve one kolače i sokove za nas).

Tu se razgovaralo o svemu, iseljavanju, segregaciji, integraciji, asim ilaciji, problemima povratka, hrvatskom jeziku i sličnim temama. U žaru razgovora čak su zamijenili i docenta Ilića sa studentima.

Nakon razgovora ugodnog naroda slovinskoga mi smo se uputili u krevet znajući da je pred nama još dug put.

Idućeg dana krenuli smo dolinom Rajne prema sjeveru. Putem smo promatrali brojne vinograde i teglenice, a saznali smo od docenta Ilića da se na njima uglavnom prevoze tri vrste tereta: ugljen, šljunak i ljudi. Zaustavili smo se kod strmca Lorelai (kojeg je opjevao H. Heine), a usput smo saznali da profesor HenkeL osim za geografiju ima žicu i za pjevanje. I tako smo stigli do grada Bonna, nekadašnje prijestolnice Zapadne Njemačke. Obišli smo Geografski odsjek na tamošnjem sveučilištu gdje nas je dočekao profesor Schenk. On nas je poveo u obilazak grada koji je bio posebno lijep jer je to bio prvi put na cijeloj ekskurziji da smo mi vidjeli sunce (nažalost samo na kratko). Onda smo nastavili dalje prema Belgiji. Vožnja kroz Belgiju bila je više nego ugodna (naš vozač Damir negdje je našao kazetu sa domaćim hitovima, a jednako oduševljenje bilo je i za '365' kao i za Edu Majku, ipak bilo je i protesta za vrijeme neke cajke koja se tu našla). Po dolasku u Bruxelles uslijedio je instant spavanac.

10

Iduće jutro krenuli smo u obilazak Europske komisije gdje nam je održano predavanje u tri dijela 0 EU i Hrvatskoj. Nakon toga uputili smo se prema Hrvatskoj misiji pri EU gdje su nas dočekali i belgijskim čokoladama počastiLi g. Flenković i gđa.

Crnković. Ako ste slučajno posumnjali, i ovdje je biLo predavanje na temu EU i Hrvatska. Ostatak dana cijela se ekipa raspršila po gradu. Neki su posjetili ogromni Atomium i druge znamenitosti belgijske prijestolnice: Manaken piss (ili odmila 'Pišonja' mala fontana koja je simbol grada), maLi trg, trgovine poznate belgijske čokolade, kraljevska palača i druge.

Dan koji je uslijedio proveLi smo uglavnom na cesti putujući od BruxeLLesa do Berlina. Nakon večere i sna krenuLi smo u obilazak grada u pratnji studenta Jorna Villnowa. On nam je pokazao ostatke berlinskog zida i druge znamenitosti nekad podijeljenog grada.

Osim toga omogućio nam je i ručak u studentskom restoranu. Ostatak dana neki su proveli razgledavajući grad, drugi u shoppingu a neki spavajući u hotelu.

Večer je protekla na jazz koncertu u jednom cafe baru.

Nakon Berlina krenuLi smo do Leipziga.

Posjetili smo i institut za prostorna istraživanja (gdje smo vidjeLi primjer modernog istraživačkog instituta), nakon čega je uslijedio i obilazak grada 1 odlična večera. Po povratku u hotel desila se i jedina prava "žurka" na terenskoj nastavi povodom posljednje noći. Posljednjeg dana krenuli smo nazad u Lijepu našu koju smo i pozdravili prigodnom pjesmom "Lijepa naša Hrvatska, Hrvatska, Hrvatska..."

I na samom kraju želimo se još jednom zahvaliti profesoru Henkelu na organizaciji, kao i profesorici Furst-Bjeliš, te docentu Iliću.

IZ STRUKE

GPS i GIS Tekst i slike: Marijan Jukić

Globalni pozicijski sustavi (GPS) svojom pojavom '70-ih godina 20. st. uveli su novu dimenziju u istraživanje prostora. Sveobuhvatnom primjenom tih sustava omogućene su brze, točne i reLativno jeftine informacije o osobinama tog prostora. U geografskoj znanosti prostorima veoma važnu ulogu pa njegovu proučavanju treba posvetiti posebnu pažnju. Kakva je stvarna uloga GPS-a u geografskom istraživanju? GoLema koLičina fizičkih podataka o prostoru na prvi pogled teško je iskoristiva. Dakle, potrebno je nešto što će geografima, ali i drugim znanstvenicima omogućiti bolje i sustavnije korištenje tih podataka. Geografski informacijski sustavi (GIS) su neprocjenjivi u rješavanju ovog problema. GIS predstavljaju sponu između prostornih podataka i onih kojima su podaci potrebni, nama geografima.

GPS (Global Positioning System) zamišljen je kao sustav za određivanje položaja na kopnu, moru i zraku pomoću satelita u zemljinoj orbiti. Svaki satelitski signal determiniran je vremenom transmisije.

Pojednostavljeno rečeno, mjeri se vrijeme potrebno signalu da prijeđe put od izvora (sateLita) do prijamnika, a pomoću vremena se određuje položaj.

Originalni zadatak GPS-a jest određivanje položaja, b rzin e i p re cizn a k o o rd in a c ija vrem ena.

Općeprihvaćenu definiciju GPS-a dao je W.Wooden 1985. : "NAVSTAR GPS je svevremenski, svemirski bazirani sustav koji zadovoljava potrebe za točno određivanje pozicije, brzine i vremena u skLadu sa kompatibilnim referentnim sustavom, bilo gdje na Zemlji."

GPS sadrži 3 osnovna dijela: 1) Svemirski dio (sateliti na orbitaLnim putanjama koji odašilju signale) 2) Kontrolni dio (nadzire sa kopna rad sustava) 3) Korisnički dio (konvencionalni prijamnici signala)

GPS sateLiti imaju gotovo cirkularne orbite na visini od oko 20 200 km iznad Zemlje. Vrijeme potrebno za puni obilazak oko našeg planeta iznosi otprilike 12 sati. Struktura putanja sateLita i njihov broj evoLuiraLi su s vremenom. U početku su to bila 24 sateLita na tri orbitaLne ravnine, pod nagibom 63° nad ekvatorijalnom ravninom. Kasnije, zbog financijskih deficita, se njihov broj reducira na 18 sateLita pozicioniranih na 6 orbitalnih ravnina.

Ovakva shema nije omogućavala punu 24-satnu pokrivenost svih točaka na Zemlji. Zbog toga je proširena na 36 satelita raspoređenih na šest orbitalnih ravnina pod nagibom od 55° nad ekvatorijalnom ravninom. Broj sateLita varira zbog činjenice da se dotrajali sateLiti kontinuirano zamjenjuju novima.

Operativni kontrolni sustav sastoji se od glavne kontrolne stanice, stanica za motrenje i zemaljskih kontrolnih stanica. Glavni operativni zadatak sustava jest praćenje putanja svakog pojedinog satelita, podešavanje i predviđanje vremena te prenošenje zadataka svakom od satelita.

Glavna kontrolna stanica (Master Control Station) nalazi se u vojnoj zračnoj bazi Shriver u Colorado Springsu. Ona prima podatke koje odašilju stanice za motrenje te na osnovu tih podataka sinkronizira putanje satelita. Stanice za motrenje smještene su na Havajima, Colorado Springsu, otočju Ascension u Južnom Atlantiku, otočju Diego Garcia u Indijskom Oceanu i otočju Kwajalein na sjevernom Pacifiku.

slika 1.: Shema funkcioniranja GPS-a

11

IZ STRUKE Striktn o govoreći, pojam "k o risn ič k i segment", odnosio se na koncept GPS-a osmišljen od strane Ministarstva obrane SAD-a. U početku njegove primjene korišten je isključivo u vojne svrhe. Da bi koordinirali vojne aktivnosti, GPS prijamnici bili su ugrađeni na svaki zrakoplov, tenk, brod i vozilo. Nakon 1991. godine korištenje GPSa odobreno je u civilne svrhe. Ministarstvo obrane spomenute godine ukinuLo je zaštitni kod pa je započelo razdoblje svekolike primjene GPS tehnologije u svijetu. U današnje doba nezaustavljivog razvoja prometa teško je zamisliti zrakopLovni i brodski promet bez uporabe GPS-a.

Globalni pozicijski sustav (GPS) sastoji se od satelita na točno određenim kružnim putanjama oko Zemlje.

Oni omogućuju korisniku GPS prijamnika na terenu podatke o svom točnom položaju. Mjeri se vrijeme potrebno signalu poslanom sa sateLita da dođe do prijamnika. Tako se određuju geografska širina i dužina, nadmorska visina i usklađuje vrijeme. Sateliti su postavljeni tako da su na svakom mjestu na Zemlji i u bilo kojem vremenu vidljiva barem četiri sateLita. Naime, da bi se položaj mogao odrediti najmanje četiri satelita moraju biti "vidljiva".

Mnogostruka uporaba GPS-a odnosi se na upravljanje regionalnim resursima i kontrolu aktivnosti na velikim područjima. U današnje vrijeme uporabe računaLne tehnoLogije, najveću p o z o rn o st su vrem ene z n a n o s ti zau zim aju g e o g ra fsk i informacijski sustavi (GIS). Radi se o računalno baziranoj i geografski orjentiranoj bazi podataka koja omogućava upravljanje resursima na lokalnoj i globaLnoj razini. Pojednostavljeno rečeno, GPS je izravan, točan i jednostavan izvor podataka za bazu podataka kakva su GIS. GIS su sposobni brzo ponuditi mnoge modele rješenja problema vezanih za prostorno planiranje, prometno povezivanje i kartiranje. Štoviše, oni olakšavaju donošenje točne, efikasne i isplative odluke. Upravo se na tim područjima istraživanja otvara velika mogućnost primjene GlS-a i GPS-a u geografiji.

Geografski informacijski sustavi (GIS), u početku su zamišljeni kao baza podataka koja sadrži sve informacije o prostoru, pohranjene u digitalnom obliku. Prostorni pristup u geografiji ima veliku važnost jer su dostupnost, kakvoća i obuhvat podataka od prvorazrednog značaja. Digitalni zapis podataka obično sadrži prometnice, zgrade, vegetaciju, vrste tla, granice posjeda i druge podatke od kritičnog značenja. Podaci mogu biti prezentirani na zaslonu računala u više varijanti, ovisno o namjeni. GPS, pri tome, ima ključnu ulogu na način da kontrolira i omogućuje "izgradnju" digitalne baze podataka. Kako?

Koordinate fotografski određenih točaka (npr. položaj crkve) determinirane su koordinatnim sustavom koji GPS koristi. Upravo se takve točke koriste za određivanje mjerila i orjentacije karte.

GPS se također rabi za obnavljanje zastarjelih

12

slika 2.: Pozicioniranje objekata

informacija u GIS bazama podataka. Ova zadaća se obavlja postavljanjem GPS prijamnika iznad točke za koju želimo odrediti točan položaj te povezivanjem tog prijamnika sa postojećom GIS bazom podataka.

Baza podataka će tada povezati stvarni položaj toga objekta sa odgovarajućim koordinatama i vremenom.

GIS je reprezentativan primjer uporabe GPS-a u različitim oblicima. Izdvojio bih 4 osnovna oblika: (1) Pozicioniranje objekata, (2) Diferencijalno pozicioniranje, (3) Istraživanje terena i (4) Kombinacija prethodnih metoda. Pozicioniranje objekata koristi se za lociranje p ostojećih karakterističnih točaka čije koordinate su već ranije određene ili odabrane sa karte krupnijeg mjeriLa. Ne preskupi, ručni prijamnici koriste se za lokaciju kontrolnih točaka koje nisu više vidLjive jer su se karakteristike terena izmjenile. Važna je njihova primjena u određivanju granica posjeda, budući da ta fiktivna crta nije uvijek vidLjiva. SpecijaLno opremljena vozila koriste se za skupljanje informacija tokom vožnje. Ugrađene kamere i ostala oprema skupljaju podatke dok GPS prati poziciju i putanju vozila. Takva vozila mogu izraditi cjelokupne modele prostora uz prometnice sa svim sadržajima koji se koriste u organizaciji prometa i prostora u cjelini.

Znanstvenici su dugo težili spoznavanju metoda mjerenja pokreta zemljine kore za različite svrhe. Svakako, najvažnija primjena bila bi u predviđanju potresa mjerenjem pokreta tla. GPS je zbog svoje relativno lake dostupnosti i točnosti idealan alat za provođenje ovakvih zahtjevnih zadaća. Postavi se desetak udaljenih točaka čije se koordinate ustanove GPS-om, prenesu se u GIS bazu podataka te se međusobno spoje. Nakon određenog vremena mjerenje se ponovi. Na kraju, dovoljno je usporediti ta mjerenja i dobiti vektore pokreta zemljine kore. Ovi podaci su vrlo važni u prostornom

IZ STRUKE planiranju, primjerice za gradnju nukLearnih postrojenja.

Budućnost će pokazati hoće Li usavršavanje tehnologije dosegnuti granicu koja će omogućiti funkcionalniju primjenu GPS-a i GlS-a u znanosti, posebno u geografskom prostornom planiranju, urbanizaciji i prometu. Sada je već napravljeno puno na tom planu, no to je daleko od stvarnih mogućnosti ovih sustava. Naravno, sve ovisi o količini financija jer su ovi sustavi vrlo skupi za širu uporabu. Možda će njihovim usavršavanjem i širom primjenom postati dostupniji i povoljniji.

sliko 3.: Mjerenje pokreta kore

Budite štreber - saznajte više - pravite se važni u društvu: Ashby N. (1987): Relativistic effects in the global positioning system (Relativistic effects in geodesy), Vancouver, Canada Bevis M. (1 99 1 ): GPS networks, practical side, American geophysical union, Colorado Gurtner W. (1995): The role of permanent GPS stations, Third international seminar of GPS, Penc, Hungary Hofmann-Wellenhof B., Lichtenegger, H. (2001.): GPS - Theory and Practice, Springer, N. Y.

Tuca i obrana od tuče u Hrvatskoj i svijetu Tekst i slike: Mladen Maradin

Uvod PadaLine imaju veliku važnost za živi svijet i čovjeka. 0 padalinama ovise mnoge ljudske djeLatnosti, a utjecaj je najizraženiji na primjeru poljoprivrede. Međutim, padaline mogu uzrokovati mnogo štete u gospodarstvu, a padalina koja u kratkom vremenu može uzrokovati mnogo štete je tuča. Stoga se danas velika pažnja pridaje istraživanju tuče i obrani od nje. Rasprave koje je ovoga ljeta izazvala namjera da se promjeni dosadašnji način obrane od tuče u Hrvatskoj pokazuje koLiko je značenje tuče za život mnogih ljudi, a prije svega p o ljo p riv re d n ik a . N asreću, zb o g s lo ž e n ih meteoroloških uvjeta koji su potrebni za njezin postanak tuča je prostorno i vremenski ograničena više od svake druge padaline.

Postanak tuče Tuča nastaje u obLacima velikog vertikalnog razvoja, koji se nazivaju kumulonimbusi, a vezani su za grmljavinske nepogode. Da bi tuča nastala potrebni su sljedeći uvjeti: a) snažne grmljavinske oluje s toplim zrakom koji se izdiže od zagrijanog tla i b) hladni zrak iznad grmLjavinske oluje koji stvara veliki temperaturni kontrast, što rezultira c) snažnim uzlaznim strujama koje omogućavaju rast zrna tuče. Prema tome, za postanak tuče potrebno je snažno izdizanje zraka, što se može dogoditi samo u labilnoj atmosferi. Naglo izdizanje zraka nastaje prisilnim izdizanjem toplog i vlažnog zraka na hladnoj fronti zbog potkopavanja teškog i hLadnog zraka, pri čemu je važna uloga visokog reljefa, ili nad podlogom koja je toplija od zraka iznad nje. Uvjeti za nastanak tuče postoje nad kopnom u najtoplijem dijelu dana, a nad morem najčešće noću kada je more ostalo toplije od zraka iznad njega, odnosno danju kada nad more prodre neuobičajeno hladna zračna masa.

Podloga koja se za vrijeme dana zagrije, zagrijava i zrak iznad sebe. Topli zrak, budući da je manje gustoće, a time i Lakši od hladnog zraka, diže se i hladi. Kako se hladi povećava mu se reLativna vlažnost, a kada zrak postane zasićen počinje kondenzacija, pri čemu se osLobađa Latentna toplina.

Zbog oslobađanja latentne topline zrak se još brže izdiže čime se oslobađa još više Latentne topline.

13

IZ STRUKE Na taj način u labilnoj atmosferi mogu nastati kumulonimbusi.

KumuLonimbusi su kumuliformni oblaci, tj. oblaci s vrlo razvijenom vertikalnom dimenzijom, a horizontalna dimenzija im je izraženija od ostalih oblaka te skupine. KumuLonimbusi nerjetko mogu dosegnuti granicu troposfere, tj. 11 do 14 kilometara visine u umjerenim širinama. Oni sadrže velike količine energije koja se očituje u snažnim silaznim i uzlaznim strujanjima (si. 1.). Ta vertikaLna strujanja mogu dosegnuti brzinu veću od 180 km/h. Vertikalna strujanja u nepogodama nisu jednostavna. Postoji tendencija okupljanja konvekcijskih stanica izmješanih sa stanicama u kojima se zrak istodobno spušta. Za postanak tuče bitna je činjenica da zrak koji se izdiže mora doći do razine zaleđivanja; u suprotnom biti će samo pljusak kiše. Tuča će nastati ako je vertikalna dimenzija oblaka velika, odnosno ako je njegov veći dio iznad razine zaleđivanja.

Zrno tuče raste u uzlaznim strujanjima unutar kumulonimbusa, dijelu gdje se većina oblaka sastoji od pothlađenih kapljica vode. To je voda koja se nalazi u tekućem stanju premda joj je temperatura ispod 0° C. Da bi se zaledila pothlađenoj vodi potrebne su krute jezgre (jezgre zaleđivanja), kao što su čestice prašine, pepela, vrlo sitnog pijeska, soli, kristali leda. PothLađene kapljice mogu se zalediti i na već zaleđenim kišnim kapima. Sudaranjem se pothlađena voda "uhvati" za te jezge, pri čemu se stvaraju nova zrna tuče ili se povećavaju postojeća.

U kumulonimbusima zrno tuče ili njezina jezgra se više puta diže i pada kroz oblak u čijim različitim

14

sLojevima postoji različita količina vodene pare. Na slici 2. brojevima od 1 do 3 označeno je vetrikaLno kretanje zrna tuče u oblaku.

Zrna tuče sastoje se od nekoliko slojeva prozirna i neprozirna leda, a u središtu se nalazi jezgra najčešće od neprozirna Leda. Ti slojevi nastaju kao posljedica različite akumulacije pothlađene vode pri formiranju zrna tuče. U dijelu oblaka u kojem ima mnogo (pothlađene) vodene pare na jezgru ili zrno tuče ona se akumulira brže nego što se može zalediti, pa zaleđivanje traje dulje. Zbog toga je kristalizacija praviLna i nastaje prozirni sloj. Obratno je u dijelu oblaka u kojem ima malo vodene pare.

Pothlađena voda se brzo smrzava u kontaktu sa zrnom tuče, kristalizacija je nepravilna te nastaje neprozirni sloj. Kako se pothlađena voda "hvata" na zrno tuče ono postaje sve teže, a kada ono postane tako teško da ga uzlazno strujanje ne može više izdizati, pada na tlo, što je na slici 2. označeno brojem 4.

Rast i putanje zrna tuče u oblaku ovise o jakosti i raspodjeli vertikalnih zračnih strujanja te 0 količini pothlađene vode. Kada su uzlazna strujanja dugotrajna i jaka, nastaju zrna tuče promjera većeg 1 od 2 centimetra. Ukoliko zrna tuče te veličine stignu do tla u obliku pljuska mogu mehanički uzrokovati veliku štetu. Srećom, u većini slučajeva zrna tuče su mala. Zrna veća od 5 centimetara rijetka su. Izrazito velika zrna tuče mogu nastati ukoliko su zračna strujanja jaka, a temperaturni kontrasti izraziti. Tada se zrna tuče mogu početi otapati, a onda se pri ponovnom zaleđivanju zajedno spajati,

IZ STRUKE pri čemu nastaju velika zrna tuče nepravilnog oblika.

Najveće poznato zrno tuče palo je u Coffeyvilleu u Kansasu 1970. godine (si. 3.). ImaLo je promjer od 14.4 cm, a težilo je 0.75 kilograma.

širina i maritimnog toplog zraka s juga u tom dijelu SAD-a. Zbog sličnih uvjeta potrebnih za nastanak, vrlo je velika podudarnost između raspodjele tuče i tornada u SAD-u. U Hrvatskoj je veći broj dana s tučom u primorju, točnije na otocima i reLjefno najvišem dijelu primorja, nego u unutrašnjosti. U primorju bitnu ulogu ima labiLizacija zraka iznad relativno toplije morske površine, a u unutrašnjosti termička konvekcija i prisilno izdizanje zraka na hladnim frontama ciklona koje se gibaju sjeverno od Hrvatske. Te hladne fronte povremeno prodru i nad sjeverni Jadran, gdje ostaju relativno hladne.

Zato je u Rovinju, Pazinu, Opatiji i Rijeci najveći broj dana s tučom u srpnju.

Štete koje uzrokuje tuča

slika2.: Postanak zrna tuče u olujnom oblaku (kretanje zrna tuče označeno je brojevima) (izvor: www.srh.noaa.gov/srh/jetstream/mesoscale/hail_path.htm)

slika 3.: Najveće poznato zrno tuče koje je palo u Cojfeyvilleu u Kansasu 1970. godine (u usporedbi s veličinomjajeta) (izvor: www.ucar.edu/communications/factsheets/hail.html)

Geografska raspodjela tuče Tuča je padalina koja nastaje u toplom dijelu godine, najčešće u posLjepodnevnim satima, a najviše pogađa kontinentsku unutrašnjost u umjerenim geografskim širinama. Noćna tuča je rijetka pojava. U SA D -u najveća u če sta lo st grmljavinskih nepogoda s tučom je u unutrašnjosti u regiji koja se zove Velike Ravnice. Razlog tome je najveći temperaturni kontrast između hladnijeg polarnog kontinentskog zraka iz viših geografskih

Mehaničkim djelovanjem tuča nanosi velike štete prirodnoj vegetaciji i kultiviranim površinama.

Međutim, štete od tuče ograničene su na reLativno uske pojase široke oko jedan kilometar, a dugačke i nekoliko desetaka kilometara. Okolno područje natopljeno je vodom od kišnih pljuskova. Katkad je šteta na tučom pogođenim područjima manja nego korist od kiše u cijelom području. U pojedinim mjestima Hrvatske godišnje ima i do 34 dana s grmljavinskim oLujama, a s tučom samo dva do tri dana. U prostoru između Save i Drave tuča pada godišnjem u razdoblju od otp rilike 30 dana. Štete od tuče mogu biti vrlo velike. U SAD-u štete od tuče prosječno iznose 1 % BDP-a.

Najveća šteta u SAD-u od jedne grm ljavinske nepogode s tučom iznosila je 625 milijuna US$, a pogodila je Denver u saveznoj državi Colorado 11 srpnja 1990. godine. Tuča promjera oko 10 centimetara najviše je štete nanijela krovovima zgrada i vozilima. Tuča koja je pala 12. srpnja 1984. godine u Munchenu oštetila je oko 70 000 kuća i više od 200 000 vozila, a ukupna je šteta iznosila više od milijardu US$. Tuča koja je 14. travnja pogodila istočna predgrađa Sydneya smatra se prirodnom nepogodom koja je prouzročila najviše štete u Australiji. Oštećeno je bilo oko 40 000 vozila i oko 20 000 objekata, a šteta se procjenjuje na više od 1.5 milijardi US$. Ukoliko je količina tuče velika probleme mogu izazvati nanosi tuče. U gradu Orientu u saveznoj državi Iowa, u kolovozu 1980. godine nanosi tuče bili su debeLi i do 2 metra.

Tuča osobito velike štete nanosi usjevima i drugim poljoprivrednim kulturama. Čak i slaba tuča može nanjeti velike štete ukoliko su biljke u ranoj fazi rasta. Štete u poljoprivredi od tuče iznose stotine milijuna US$ godišnje. Kako bi se zaštitili farmeri osiguravaju usjeve. Tako, na primjer, farmeri u Illinoisu godišnje na osiguravanje usjeva potroše više od 600 milijuna US$.

15

IZ STRUKE

Obrana od tuče U prošlosti su se ljudi na različite načine nastojali obraniti od tuče. U 14. stoljeću u Europi se od tuče nastojalo obraniti zvonjenjem crkvenim zvonima i pucanjem topovima, mužarima i si. Topovi za obranu od tuče naročito su se rabili u 19. stoljeću u regijama Europe u kojima se proizvodilo vino. Iako su se u nekim dijelovima Europe (pa i kod nas) održali takvi načini obrane od tuče, danas se zna da oni ni najmanje ne utječu na postanak tuče.

Obrana od tuče metodom zasijavanja Kada se u dvadesetom stoljeću upoznao mehanizam postanka tuče, pokušao se pronaći efikasan način za borbu protiv nje. U osnovi tih prvih metoda je bilo nastojanje da se u dio oblaka gdje postoje pothlađene kapljice i Ledeni kristali dovede veliki broj jezgara zaleđivanja, čime će nastati veliki broj ledenih kristala. Zbog toga će oblak sadržavati mnogo sitnih ledenih čestica, dok bi prirodni procesi težili stvaranju što manjeg broja krupnih zrna tuče, tj zrna promjera većeg od 5 milimetara. Ova metoda često se naziva metoda zasijavanja.

Pri obrani od tuče metodom zasijavanja prvo se radarom treba otkriti one dijelove grmLjavinskog oblaka u kojima je najveći udio vodene pare, što se prepoznaje po jakom radarskom odrazu. U takve se dijelove oblaka unose jezgre sublimacije sa zemlje ili zraka. U većini se država koje koriste tu metodu obrane od tuče zasijavanje provodi raketama, pa čak i topovskim granatama, a u nekima se ono provodi zasijavanjem iz generatora na tlu (si. 4.).

U glavi rakete nalazi se punjenje sa sitnim kristalima srebro-jodida ili, tjeđe, olovo(II)-jodida. Glava rakete se zapali tempirnim uređajem kad raketa dosegne visinu od 3 do 8 kilometara. Izgaranjem smjese nastaje dugačka pruga dima s golemim brojem jezgara zaLeđivanja koje zračne struje raznose unutar oblaka.

Kao posljedica, veliki broj malih ledenih zrna nastalih zasijavanjem oblaka pada najčešće na tlo u obLiku sugradice ili samo kao jaki kišni pljusak. Valja naglasiti daje ovo samo teoretski opis toga modela.

Opisani način obrane od tuče počeo se upotrebljavati u Sovjetskom Savezu nakon Drugog Svjetskog rata, a bivša SFR Jugoslavija gaje preuzela, prije svega, političkom odlukom. U Hrvatskoj se taj model počeo primjenjivati u kolovozu 1970. godine postavljanjem radara za motrenje olujnih oblaka na Psunju. Tek od 1994. godine uvodi se obrana od tuče prizemnim generatorima.

Obrana od tuče metodom zasijavanja, međutim, pouzdano ne pokazuje rezultate. Naime, u sličnim pokusima, na osnovu kojih se u Sovjetskom

16

Savezu počela primjenjivati ta metoda, a koji su ponovljeni u Švicarskoj i SAD-u nije se potvrdila ili zanjekala učinkovitost te metode. Često su puta u promatranim područjima rezultati bili u granicama prirodnih varijabilnosti. Dio problema vezanih za utvrđivanje učinkovitosti obrane od tuče proizlazi i iz nepoznavanja i kompleksnosti grmljavinskih nepogoda i svih procesa koji dovode do stvaranja tuče. Suvremeni numerički trodimenzionalni modeli simulacija fizikalnih procesa u olujnom oblaku još uvijek nisu dovoljno precizni da bi dali odgovore na sva pitanja.

Svjetska i stručna zajednica jedinstvena je u stavu da trenutno spoznaje o poznavanju fizikalnih procesa u oblaku i mogućnosti njihovog predviđajna, a samim tim i djelovanja na eventualnu njihovu promjenu, još nisu na razini da bi se operativno provodila obrana od tuče. U stručnim i znanstvenim krugovima postoji mišljenje da, za sada, nema u činkovite obrane od tuče. Stoga i Svjetska meteorološka organizacija (WM0) ne preporuča operativno djelovanje, već samo istraživanje djelovanja obrane od tuče, mehanizam postanka tuče i grmljavinske nepogode uopće.

Djelatnost obrane od tuče na državnoj razini provodi se u okviru meteoroloških sLužbi uglavnom samo u zemljama bivše SFR Jugoslavije (Hrvatska, Makedonija, Srbija i Crna Gora) te dijelom Kine i Rusije. Djelatnost obrane od tuče na državnoj razini ne provodi niti jedna zemLja EU. U nekim se zemljama na temelju privatne inicijative i privatnog ili lokalnog financiranja operativna obrana od tuče obavlja zrakoplovima i to na malom ograničenom prostoru (npr. Austrija, Slovenija, Njemačka). Zato se o p e rativna obrana od tuče ne spo m inje u dokumentima EU. Također, nacionalne meteorološke službe SLovenije i Mađarske prestale su s obranom od tuče početkom 1990-ih. Zbog sve gušćeg zračnog prometa u suvremenom Svijetu, nastoji se izbjegavati obrana od tuče upotrebom raketa. U tome danas prednjače zemlje EU.

IZ STRUKE

Zasijavanje olujnih obLaka može se vršiti prizemnim generatorima i zrakoplovima. Znanstvenici kao nedostatak te metode navode i činjenicu da se ne zna utjecaj reagensa koji se koriste u obrani od tuče na okoliš.

samostalne komercijalne agencije ili tvrtke kojoj bi DHMZ i dalje pružao podršku s meteorološkim podacima. Glavni smjer razvoja obrane od tuče bio bi u postavljenju zaštitnih mreža i subvencioniranju premija osiguranja.

Suvremeni pristupi u obrani od tuče

Zaključak

U zemljama zapadne Europe postoje drugi načini obrane od tuče i ublažavanja šteta. Već nakon Drugog Svjetskog rata razvijen je sustav osiguranja svih poljoprivrednih površina protiv elementarnih nepogoda. U sustavu osiguranja veliku su uLogu imali državni poticaji. Međutim, takav sustav može nadomjestiti nastale štete od tuče, ali ne može vratiti izgubljeno tržište zbog gubitka uroda. Zbog toga mreže za obranu od tuče postaju redovita mjera pri podizanju ili obnovi voćnjaka i povrtnjaka u Italiji, Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Francuskoj i Švicarskoj. Postavljanje mreža mora se izvesti stručno, jer su kvaliteta izrade i preciznost postavljanja garancija da će sustav izdržati sva opterećenja oLujnih ljetnih vjetrova. Zapadnoeuropska i slovenska ispitivanja utjecaja zaštitne mreže na smanjenje fotosintetski aktivnog dijela spektra osvjetljenja, na obojenost plodova, visinu uroda, intezitet razvoja štetočina i druga svojsta nisu pokazala nikakva značajna negativna odstupanja u odnosu na nasade bez mreže.

Mreže se u voćarsko vin o gra d arsk im područjima srednje Europe smatraju najboljom zaštitom od tuče, a glavni nedostatak predstavljaju troškovi njihove nabave i postavljanja, koji su vrlo visoki. Mreže za obranu do tuče stoga su nedostupne većini naših seljaka. Problem je u tradicionalnoj svaštarskoj proizvodnji poljoprivrednih proizvođača u Hrvatskoj, koja je uglavnom nisko dohodovna.

Zbog toga seljaci nemaju dovoljno sredstava za gradnju zaštitnih mreža i osiguravanje nasada. Dio problema leži i u državnoj upravi koja bi određenim mehanizmima, npr. poticajima, trebala ostvarivati preduvjete da bi postavljanje mreža za obranu od tuče postala redovita tehnološka mjera pri podizanju novih višegodišnjih nasada u'područjima Hrvatske s većom učestalosti tuče.

Kolika je važnost tuče za poljoprivrednu proizvodnju pokazuju i reakcije hrvatskih seljaka na odluku Državnog Hidrometeorološkog Zavoda (DHMZ) da odustane od operativne obrane od tuče. Postojali su i prijedlozi da se uvede kolektivno osiguranje vinograda i poljoprivrednog zemljišta, a dio novca koji se trošio na operativnu obranu od tuče trebao se utrošiti u tu svrhu. Od toge se, međutim, zbog negativnih reakcija, odustalo. Kako DHMZ zastupa stajalište da je sustav obrane od tuče kakav u Hrvatskoj postoji neučinkovit, predloženo je izdvajanje obrane od tuče iz te ustanove te osnivanje

Premda tuča, u odnosu na svjetske razmjere, daje zanemarivu koLičinu vode i zahvaća relativno male površine, štete koje zbog nje nastaju mogu biti vrlo velike. Premda se najviše pažnje pridaje štetama na poljoprivrednim površinama, štete su na ostalim objektima također značajne. Stoga se obrani od tuče pridaje velika važnost. Ona je u Hrvatskoj od 1970-ih bila organizirana po uzoru na Sovjetski Savez, i to zasijavanjem olujnih oblaka uz pomoć raketa i prizemnih generatora. Danas se smatra da takav sustav obrane od tuče ne daje zadovoljavajuće rezultate, a suvremeni pristupi zagovaraju postavljenje zaštitnih mreža i osiguravanje poljoprivrednih površina. Međutim, ti načini obrane od tuče su skupi, zbog čega je potrebno postupno uvođenje novog pristupa u obrani od tuče, pri čemu je važna uloga države koja treba biti osjetljiva na stanje seljaka u Hrvatskoj te provoditi programe koji će omogućiti bolje razumjevanje i bržu primjenu novih pristupa u obrani od tuče.

Literatura i izvori Abbott., P.L. (1996.): Natural Disasters. Wm. C. Brown Publishers, Dubuque Henson, R. (2002.): The Rough Guide to Weather.

Rough Guides Ltd, London Penzar, B. i suradnici (1996.): Meteorologija za korisnike. Školska knjiga, Zagreb Šegota, T., Filipčič, A. (1996.): KlimatoLogija za geografe. Školska Knjiga, Zagreb

www.artespolitecnica.it www.fokus-tjednik.hr www.goeg.ucsb.edu www.poslovniforum.hr www.srh.noaa.gov www.ucar.edu www.vjesnik.hr

17

PUTOFISI

Antalya Tekst: Luka Valožić Fotografije: Ana Gajski

Ako ste prošle godine u Hrvatskoj koristili biLo koji medij, mogli ste naići na reklame za ljetovanje u Antalyji. Prva stvar koju je svaki pismeni Hrvat uočio bila je nevjerojatno niska cijena. Tjedan dana polupansiona u hotelu s tri zvjezdice krajem srpnja i direktni let iz Zagreba za 1999 Kn. Ma divno zvuči, ali sljedeće pitanje u glavama potencijalnih kupaca aranžmana bilo je: Gdje je uopće ta Antalyja?

Neki su se čak udostojili potražit taj blesavo jeftin biser orijenta na karti. Drugima je bilo dovoljno reći da se naLazi u Turskoj.

Tek toliko da vam se izoštri percepcija o Turskoj. Dakle, grubo rečeno, oko 71 miLijuna Ljudi na nešto manje od 780 000 km2, 9 9 % su musLimani, 8 7 % pismenih (što je super jer je prije 70 godina bilo toliko nepismenih), imaju oko dva milijuna vojnika, prihode oko 2,500 $ po glavi te žive oko 70 godina. Prema Hrvatskoj, Turska je površinom i stanovništvom - div. Njihova sirotinja je brojnija i bjednija, ali zato sjaj i raskoš njihove eLite može posramiti naše tajkune. Njihov je vojni lobi žestok i od veLike važnosti za očuvanje Turske kao svjetovne republike, ali su izdaci za prosvjetu nedavno nadmašili vojni budžet. Naša prehrambena i tekstilna industrija nemaju šanse u borbi s njihovim, a posljednih godina postaju opasna konkurencija u turizmu na Mediteranu.

Imaju jeftinu radnu snagu, a i Ljeto im duLje traje, imaju mjesta za masovni i elitni turizam. Doduše, nemaju baš otoke jer su u 20.st. imali naviku gubiti ratove pa su ih razne međunarodne konferencije stajale teritorija.

Centar Antalye

U drevna vremena taj kraj zvao se Pamphvlia - "zemlja svih naroda". Historijski gledano, taj naziv i danas ima smisla. Kralj Attalus od Pergama naredio je svojim vojnicima da nađu raj na zemlji kako bi tamo

18

osnovao grad. Nakon dugog traganja pronašli su ga na području današnje Antalyje (a gle čuda, ne u Hrvatskoj) i tamo su u l.st.pr.n.e. osnovali grad Attaleiu. Nakon njih, tim područjem zavladali su Rimljani, a grad 130.god.n.e. posjećuje sam car Hadrijan u čiju je čast sagrađena trijumfalna kapija.

Ti istočni Rimljani postaju Bizant, a njih 1207. godine tjeraju Turci Seldžuci koji grade famozni Yivli minaret uz Aladinovu džamiju i još koješta te nazivaju grad - AdaLya (pa su nekak1iz toga izvukli Antalya).

SLijede OsmaLije pa Turska RepubLika za koje Antalyja postaje važna luka i turističko središte, a grad se posebno brzo razvija i raste nakon '60-ih.

AntaLya je centar tzv. turske rivijere, nadobudne regije sm ještene posred njihove mediteranske obale. Nije ništa čudno u tome da niste prije čuli za njega jer je patuLjak naspram veličanstvenog Istanbula i današnje prijestolnice Ankare. Moderna Antalya stvara se pred vašim očima.

Iako kažu da njezin razvoj traje od '60-ih, baš danas možete biti svjedok velikih promjena u tom prostoru. Željezničkih pruga uopće nema, a cestovna mreža je rijetka i jadna. No čini se da je narod ili država ili svejedno već tko, odlučio to prom jeniti.

Jednostavna formula: kuLturna baština + prirodne ljepote + infrastruktura za potrebe turizma = mnogo deviza ili sretni Turci. Brojni drevni narodi živjeli su na tim prostorima, a civilizacije poput antičke Grčke i Rima, gradile su svoja velebna zdanja, ponos njihovih slavnih arhitektura. Danas su to tužne hrpe ruševina koje nekim čudom mame uzdahe iz ogromne mase turista. Dobro, priznajem, i mene očaravaju.

Također imaju lijepu prirodu jer je zbog nerazvijenosti nisu stigli upropastiti. I tako se turski narod, željan deviza, dao u gradnju. Nije riječ o gigantskoj baušteli, ali na brojnim lokalitetima po gradu i njegovoj okolici mogu se sresti po čitavoj Europi poznati turski šljakeri i njihova mašinerija kako grade nove hotele, proširuju ceste ili zračnu luku.

Stranci uglavnom okupiraju dijelove plaže gdje se ležaljke i suncobrani naplaćuju. Tamo ih užurbano opsLužuju sezonski radnici za neke sitne pare. No, mi nismo bili voljni platiti i takav sitniš pa smo se udobno smjestili na užarenim oblucima malo dalje od hordi turista. Ipak, na ovom pLasticfree dijelu plaže vladaju "lokalna plemena". Kako bi rekao naš vodič iz busa, Turci će svaku situaciju iskoristiti za piknik. Sve što trebaju je malo slobodnog vremena, hrane i društvo. Ubrzo smo i mi bili opkoljeni obiteljima koje su se pripremaLe za lijeno popodne. Poveća turska famiLija pokraj nas prostrla je ogromni sag te improvizirala kvazi-čador od suncobrana i pLahti čija je uLoga čuvati ih od nemilosrdnog Sunca koje je zagrijavalo zrak oko nas i do 45°C. Krupnija gospođa je iz novina vadila tepsiju bureka veličine oko kvadratnog metra, djeca su već načela ukiseljeno povrće, a otac je na svjetlosti provjeravao kakvoću čaja koji Turci obavezno piju iz prozirnih čaša baš zbog tog razloga.

PUTOPISI

Stari grad ili Kaleigi najbliže je našoj romantičnoj percepciji Turske. Uske ulice koje se provlače gore-dolje po divljem terenu i trgovine nanizane jedna do druge. Suveniri, nakit, tkanine, kopije svih svjetskih brandova, neke na štandovima, druge duboko skrivene u hladu unutarnjih dvorišta.

Spuštajući se prema obaLi, bazar nestaje i polako ga zamjenjuju restauranti zgurani jedan pokraj i podno drugog kako bi svi imali komadić pogleda na more i staru luku, današnju marinu. To je zaista divan dio grada u kojem se može kombinirati orijentalni shopping s obaveznim cjenkanjem i razgledavanje antalijskih spomenika poput tornja sa satom koji je apsolutni centar grada, crveni Yivli minaret iz 13. stoljeća, Hadrijanova vrata iz 2. stoljeća te brojni drugi ostaci zidina, utvrda i tornjeva.

Po noći se nemojte zadržavati u centru ili besciljno lutati mračnim nepravilnim uskim uličicama.

Svoj posljednji shopping možete obaviti do 8 ili 9 navečer i zatim, ako ne želite odmah u hotelsku sobu, sjesti na kraću cugu, ali centar Antalye ubrzo nakon toga gubi svoj šarm. Dolmuši voze do 11 navečer, a nakon toga jedino sredstvo kretanja gradom je taxi. Ako odlučite pješačiti uvijek postoji mogućnost da vam lokalni pijanci/klošari upriličiti neugodnost. Kao posljedica kombiniranja turske gostoljubivosti i domaćeg jeftinog alkohola, antalijske noćne ptice mogu vam se učiniti vrLo naporne.

Nepotrebno zurenje, praćenje u korak, dobacivanje komentara egzotičnim europejkama i slično, samo su neke od situacija u kojima su se našli ljudi iz našeg hotela u tjedan dana. Nas dvoje - mi smo opljačkani. Ozbiljno.

Dolmuš - zbiLja mali busevi, stare krntije, ali zato vrlo praktičano sredstvo urbanog transporta.

Možete ih zaustaviti bilo gdje i nećete ih dugo čekati jer ih ima jako puno, a njihovi vozači vrebaju svakog uz cestu jer je potencijalni putnik. Čak će se i

međusobno natjecati i utrkivati kako bi pokupili baš vas i vaših 750,000 lira (valjda ni 3 Kn), a na vama je da odlučite hoćete li se voziti 100 m ili obići cijeli grad. Kako bi se iskrcali samo trebate viknuti. Švercanje nema smisla.

Kako se ne bi događali slični incidenti te kako bi se lokalci spasili od bučnih i dekadentnih turista, sagrađena je posebna urbana zona uz plažu Konyalti. Popularno zvani Beach park skup je kafića, pubova, klubova, trgovina, restauranta, ušorenih između avenije i mora. U potpunosti se morfološki, funkcionaLno i sociološki razLikuje od ostatka grada.

Dašak orijenta nazire se samo u arhitektonskim elementima pojedinih objekata i u jastucima rasutim po podu kamo sjedaju stranci kako bi uživali u piću, noćnoj svježini i polumjesecu na nebu. Planska gradnja, palme, prskalice koje se brinu da trava ostane zelena na 45°C, česte patrole nekoliko različitih odreda policije radi sigurnosti onih koji su došli spiskati svoje novce u Turskoj, više cijene, glasna muzika, posebna regulacija prometa i parking uglavnom dio grada u kojem je često gužva, a nitko ne živi, dio grada koji u stvoren radi zabave turista.

Antalya nam sama po sebi nije bila dovoljna pa smo se uputili na cjelodnevni izlet do par lokacija koje su nam zapele za oko još na netu. Demre je nim alo atraktivan gradić čije polusirotinjsko stanovništvo živi od povrća uzgajanog u stotinama stakLenika koji u potpunosti prekrivaju nizinu rijeke Myros. Upravo njoj i njenim debelim riječnim nanosima pripada zasluga za plodnost tog kraja, ali i za zatrpavanje lokalne crkve sv. Nikole pod tonama silta. Crkva je ponovno ugledala svjetlo dana polovicom 20.st. Malo su ju rušili Arapi pa obnavljali Rusi, ali sve u svemu crkva je jako stara, a na tom je mjestu djelovao glavom i bradom sv. Nikola, zaštitnik pomoraca i miljenik djece, koji potječe iz obližnje Patare. No, kad se probijete kroz sve te staklenike i petitni turist-bazar, dolazite do onog najhitnijeg - ostataka antičke Myre. Drevni narod Likijaca živio je na strmim obroncima dok su se RimLjani naselili podno njih.

Od naselja nije ostalo mnogo, ali su zato tu likijske grobnice i rimski a m fite a ta r.

Amfiteatar u Myrí

19

PUTOPISI Likijci su jedan od onih naroda koji se potrudio da se njihovi pokojnici osjećaju što ugodnije na drugoj strani pa su im u stijenama ukeLsaLi nove domove.

Osjećaj poštovanja prema mrtvima jednostavno je vidljiv u ljepoti takvog mjesta. Ubrzo nakon toga krenuli smo iz obližnje marine na kratko krstarenje do otoka Kekova gdje se, kako su nam rekli, krije potopljeni grad. Otoci su prava rijetkost za Tursku, a u Antalyjskom zaljevu ih ima - nula. Dobro, možda tu i tamo neka hrid. I tako, trebali smo preći preko stotinu kilometara od Antalye da bi stigli do Mediterana kakvog mi poznajemo - otoci, uski morski prolazi, uvale, hridi, turistički brodovi i jahte. Iako je oko Kekove gužva, to je strogo zaštićeno područje jer se pod morem nalazi arh e ološko blago.

Katastrofalni potres srušio je i potopio staro naselje pa se u kristalno čistom moru i na obaLnoj liniji prepoznaju sablasni oblici - obrisi krovišta, utori za drvene grede, stepeništa koja vode u dubine, zidovi nečijih soba, mala luka pod vodom, oblici prepravilni da bi bili prirodni. S druge strane prolaza, posve druga priča. Mondeno bogataško turističko naselje smjestilo se ispod ruševina tvrđave Simena, a jahte i brodice našLe su sidrište uz likijske sarkofage koji izranjaju iz plićaka. Bogataške kuće nisu neke bijesne vile pistaccio ili lila boje, već obnovljene ribarske i seljačke kuće koje se svojom vanjštinom savršeno uklapaju u okoliš, a ni jedna nema više od prizemlja i prvog kata, pa čak ni ona najbogatijeg Turčina na vrhu brda.

Naša slijedeća destinacija, Pamukkale s Hierapolisom nalazi se sjeverno od Denizlija, grada 250km udaljenog od Antalye. Potrošili smo dobar dio dana na vožnju busom kroz gorske ceste i prijevoje (najviši na 1440m). Satima smo se vozili kroz pašnjake, polja duhana, pamuka i suncokreta, a onda, u vrijeme najveće vrućine, ugledali smo bijelu gromadu na horizontu. Na obroncima gorja iz mineralnih i termalnih izvora istaložiLe su se tone travertina čija je bijelina zasljepLjujuća na južnjačkom suncu. Ovaj fenomen poznat je od davnina pa se u njegovoj blizini nalazilo naselje - Hierapolis, koje je poput ostalih doživjelo smjenu vladara od drevnih naroda, Grka, Rimljana do kršćana i Turaka. Sad je to hrpa ostataka nekoć slavne povijesti koje vrijedi vidjeti. Od nekropolisa sa stotinama grobnica različitih naroda, amfiteatra, rimskih kupki kasnije pretvorenih

20

Hiearapolis

u crkvu, ostataka utvrđenja, pa sve do Kleopatrinog bazena, kako ga popularno zovu, jer se slavna egipatska vladarka prilikom posjeta ovom kraju kupala u njemu. Danas je u tom bazenu, upravo zbog toga, a i zbog Ljekovitosti vode, uvijek gužva iako ulaznica košta 9 eura. Veći dio raje čine Rusi, a ima ih toliko da se zapitate jeste Li uopće u Turskoj.

U blizini kupaLišta nalazi se muzej uglavnom nakrcan s antičkim kiparstvom i osobnim vlasništvom davno pokopanih. Podno svega navedenog naLazi se sama bit Pamukkalea - travertin koji se poput sLapova, negdje pitomije, negdje poput kaskada, obrušava prema ravnici. Veći dio nije dostupan javnosti zbog sigurnosti ljudi i očuvanja prirodnih oblika poput malih bazena i siga.

Za kraj nešto o troškovima u Turskoj. Kako bi zadovoLjili svoje vitaLne tjelesne funkcije nećete spiskati puno novaca. Štoviše, hrana je za hrvatske pojmove perverzno jeftina. Velike vrućine tjerati će vas na čestu kupnju kojekakvih tekućina, aLi ni to vas neće opaLit po džepu. VeLike su šanse da će vas neki Turčin častiti čajem. Ipak, postoji nešto od čega će vaše pare isparit. Sve što sadrži alkohol u sebi, a kupujete u Turskoj, za prosječnog Hrvata je besmisleno skupo, pogotovo u bircevima i kLubovima što će vas natjerati da ga nabavite u marketu, ali tamo i nemate baš neki izbor. Za sve one koji nisu spiskali svoje novce i vrijeme na izlaske, ostaje m ogućnost raznovrsnog shoppinga s obaveznim cjenkanjem i lutanjem brojnim bazarima i trgovačkim centrima. Nema šta nema! Mašala!

PUTOPISI

Istok SAD-a očima geografa Tekst i fotografije: Željko Mlatković

Sjedinjene Američke Države danas su jedina prava svjetska ekonomska i politička velesila. Svojim visokim životnim standardom i drugim pogodnostima privlače tisuće imigranata iz svih dijelova svijeta.

Vjerojatno je zbog toga imigracijska politika toliko stroga. Viza koja je obvezna za građane većine zemalja zahtjeva podosta vremena, novaca i naravno strpljenja, uz nebrojene dokumente i garancije. Kad je vaša putovnica obogaćena dodatnom naljepnicom s vašim imenom možete planirati kako doći do tamo.

Jedna od mogućih opcija je Zagreb - München Atlanta, koja se u mom slučaju pokazala odličnom.

Nakon desetak sati provedenih u avionu, slijećete u zračnu luku AtLanta HartsfieLd-Jackson international koja je jedna od najvećih zračnih Luka na svijetu (oko 70 milijuna putnika godišnje) poznata i kao važno čvorište između Europe, sjeverne i južne Amerike.

Atlanta, glavni grad savezne države Georgie, jedan je od glavnih gospodarskih središta juga SADa. Georgia je najveća savezna država zapadno od Mississippija, poznata po proizvodnji bresaka, pa ju još nazivaju i "Peach state". Zaštitni znak Atlante poznat je cijelom svijetu, naime ovdje je 1886. godine farmaceut John Pemberton napravio prvu Coca-colu, koja je kasnije osvojila svijet. Današnji muzej Coca-cole sadrži brojne reklamne rekvizite od

samih početaka, kao i bočice iz svih dijelova svijeta gdje se taj napitak prodaje. Najveća atrakcija je tzv. fontana na kojoj možete kušati sve napitke koji su proizvedeni u okviru ove tvrtke bilo gdje u svijetu.

Metropolitansko područje Atlante danas broji oko 4,5 milijuna stanovnika, a ističe se kao jedno od vodećih gospodarskih središta cijelog američkog juga. Osim Coca-cole, ovdje se nalaze i sjedišta CNNa i CDC-a (Center for Disease ControL and Prevention), te mnogih drugih tvrtki. Današnju važnost i snagu AtLanta je stekla u drugoj polovici 19. stoljeća kada se ističe kao značajno željezničko čvorište.

U Američkom građanskom ratu gotovo cijeli grad je uništen u požaru, tako da danas slovi kao jedan od najmlađih gradova SAD-a, a krasi ga i jedan od najimpozantnijih skyLinea u Americi.

J e d in i ne ošte ćen i dio grada je tzv.

Underground Atlanta, danas pretvoren u trgovački centar. Među nebrojenim neboderima ističe se hoteL Westin, koji je i najviši hotel na svijetu. Atlanta je i važno kulturno i obrazovno središte. Ovdje se nalazi rodna kuća Margaret Mitchell koja je 1936. godine napisala roman "Zameo ih vjetar", brojni muzeji (High museum of art) kao i kulturni centar predsjednika Jimmyja Čartera (rođenog u Atlanti).

Ovdje je smješten i povijesni centar u kojemu se nalazi jedna od najvećih knjižnica povijesne literature u SAD-u. Georgia je poznata i kao država s velikim udjelom crnačkog stanovništva, a Atlanta je poznata i kao mjesto rođenja i djelovanja velikog borca za prava Afroamerikanaca Martina Luthera Kinga. Godine 1996. ovdje su održane ljetne Olimpijske igre, tako da su izgrađeni brojni sportski kompleksi, a dio olimpijskog sela pretvoren je u studentski dom državnog sveučilišta. Osim ovog ovdje se nalazi 20ak drugih sveučilišta, među kojima se ističu sveučilišta Emory (jedno od 10 najboljih sveučilišta u cijelom

American way

21

PUTOPISI

p R ' K i n 'y

SAD-u), kao i brojna crnačka sveučilišta. Američki jug dosta je tradicionalan što potvrđuju i zakoni kojima je nedjeljom zabranjena prodaja alkoholnih pića svim građanima, a u nekim okruzima obvezno je posjedovanje vatrenog oružja. Zbog velike prostorne disperzije samog grada, ovdje je gotovo nemoguće živjeti bez osobnog vozila. Iako je cijena benzina znatno niža nego u Hrvatskoj (7 kn za 4 L benzina), mnogi se žale na velike troškove zbog višestruko veće potrošnje benzina. Sustav javnog gradskog prometa poznat kao MARTA (Métro Atlanta Rapid Transportation Authority) nije baš efikasan, pa mnogi stanovnici govore daje MARTA skraćenica za Moving Africans Rapidly Trough AtLanta (brzi prijevoz Afrikanaca kroz Atlantu). U neposrednoj blizini grada nalazi se i Great stone mountain (Velika kamena planina) koja je najveći komad granita na cijelom svijetu.

Nakon AtLante put nas je odnio prema jugu, kroz savezne države Alabamu i Mississippi sve do Louisiane i New Orleansa. To je jedan od kulturološki najraznovrsnijih gradova u Americi. Često ga nazivaju i europskim gradom u Americi. Grad je osnovan 1718. godine na obalama Mississippija, a ime je dobio po svom o sn iva ču Filipu II. , vojvodi Orleanskom. Od samih početaka grad su naseLjavali brojni stanovnici: Francuzi, Španjolci i Amerikanci, što je ostaviLo brojne tragove u fizionomiji grada.

Povijesno središte grada je francuska četvrt, poznata po brojnim zgradama sa balkonima. U njenom središtu nalazi se park Andrewa Jacksona, generala iz rata 1812. godine, a kasnije američkog predsjednika.

22

Danas se ovaj grad ističe kao jedan od važnijih tu rističkih centara. Osim zanim ljive arhitekture, ovo mjesto ističe se i kao ishodište jazz glazbe (početkom 20. stoljeća) koja je nastala kao spoj tradicionalne crnačke i američke glazbe. Svake se godine ovdje održava i veliki proljetni festival jazza. Brojni narodi koji su se ovdje isprepleli stvorili su iznimnu kulinarsku ponudu. Osim kamenica koje se ovdje tradicionalno uzgajaju te brojnih drugih specijaliteta od morskih plodova, ističu se i druga jela tzv. cajun [kejđun] kuhinje kao primjerice jambalaya i sušeni aligator. Turistička privlačnost grada pojačana je tradicionalnim karnevalom poznatim kao Mardi Gras. U vremenu karnevala (koji se također održava u proljeće) sve su ulice plesni podiji jazza koji dopire odasvud. Zanimljiva je i činjenica daje ovdje dozvoljeno i kockanje, pa se ovdje smjestila jedna od najvećih kockarnica na cijelom jugu poznata pod imenom Harrah's. Osim izvrsnog noćnog života mnoge New Orleans privlači i drugim znamenitostima kao što su Cafe du Monde (koji posluje bez prestanka još od 1864. godine), Francuska tržnica, Crkva sv.

Louisa, Akvarij, te tradicionalni parobrodi koji još uvijek plove Mississippijem. Zbog velike turističke važnosti, skyLineom New Orleansa dominiraju brojni luksuzni hoteli.

U neposrednoj blizini grada nalazi se i jezero Pontchartrain [Ponšartren] poznato po autocesti koja prolazi sredinom jezera. Zanimljivo je što ova cesta nije kraći put prema sjeveru, pa nema veliko prometno značenje. Prema pričama izgrađena je samo da bi se pokazala graditeljska nadmoć i bogatstvo Amerikanaca.

PUTOPISI

Posljednja destinacija mog putovanja bio je grad New York, koji sasvim opravdano nosi epitet gLavnog grada svijeta. Ovdje se isprepliću nebrojeni narodi, kulture, a na ulicama se mogu čuti svi svjetski jezici. Ovdje primjerice živi Poljaka koliko i u Krakowu, Mađara koliko i u Budimpešti, a Židova više nego u IzraeLu. Među njegovim stanovnicima postoji uzrečica da se ovdje može sve pronaći, a ako nešto ne nađete ovdje sigurno nećete nigdje drugdje na svijetu. U tjedan dana koliko sam boravio u New Yorku nije moguće ni pribLižno vidjeti sve što ovaj grad nudi.

Od bezbrojnih muzeja treba istaknuti Prirodoslovni muzej koji ima jednu od najbogatijih zbirki fosila, minerala i raznih drugih kulturnih artefakata sa svih kontinenata. ZanimLjivo je da se upravo ovdje čuva jedan od najstarijih kartografskih prikaza sa polinezijskog otočja, sastavljenog od nekoliko kamenčića i grančica. Ta 'karta' služila je drevnim moreplovcima u njihovim istraživanjima. Muzej moderne umjetnosti (poznat i kao MOMA) obiluje brojnim umjetninama poznatih majstora kao što su Picasso, Van Gogh, Gaugin, Matisse, Monet i brojni drugi. Ranije je muzej bio smješten u samom centru Manhattana, ali je zbog restauracije prostora premješten na Queens. Guggenheimov kulturni centar na jednom mjestu spaja europsku i američku umjetnost, a osnovan je na osnovi zaklade istoimenog milijunera koji je poginuo 1912. na Titaniku.

Među brojnim neboderima koji po mnogima čine najljepši svjetski skyLine, visinom se ističe Empire State Building (izgrađen 1931., visok 381 m,

a nakon 11. rujna ponovno najviši neboder u New Yorku). Za 20-ak dolara možete se popeti na njegov vrh, ali redovi turista su toliko dugi da se to može otegnuti i nekoliko sati (u mom slučaju čak pet)!

Ipak, pogled koji se pruža s vrha vrijedan je čekanja.

Poseban doživljaj New Yorka može se osjetiti u vožnji brodom oko Manhattana. Ovdje je zasigurno najveća atrakcija Kip slobode, najpoznatiji simbol ovoga grada. Tik uz njega naLazi se i otok Ellis koji je poznat kao imigracijski prihvatni centar i prvi (a za mnoge i posljednji) pogled na Sjedinjene Države.

Doživljaj New Yorka sasvim sigurno bio bi nepotpun bez posjeta mjestu gdje su nekad stajali twinsi, a sada poznatom po imenu Ground Zero. Još uvijek su vidljive posljedice terorističkih napada na okolnim zgradama, a mnogi njujorčani i danas ovdje pale svijeće za sve žrtve. Za izgradnju novog svjetskog trgovačkog centra postoje mnogi projekti, a iako su međusobno različiti svi se sLažu u činjenici da će ovdje ponovno biti najviša zgrada na svijetu. U neposrednoj blizini Ground Zero-a nalazi se i Wall street tj. ulica u kojoj su smještene brojne financijske institucije i njujorška burza. New York toliko je bogat kulturnim, obrazovnim i drugim institucijama daje gotovo nemoguće nabrojati ih sve. Zasigurno se može reći daje New York jedan od najvećih turističkih magneta na cijeloj planeti.

Iako me povratak u Europu siLno obradovao, sjetio sam se stare kineske posLovice koja kaže da nitko ne shvaća ljepotu putovanja, sve dok ne položi glavu na svoj poznati, dosadni jastuk.

Compensating something?

23

MOTRIŠTA

Europa, Hrvatska i politički emocije Tekst: Tina Mišljenović Slike: Internet

Kako bi rekLi, već i vrapci na grani znaju koliko je ova godina bila značajna i još uvijek je za našu zem lju po gospodarskom , poLitičkom i društvenom smislu. Neki nas hvale, ali i kude, naravno, jer svaka priča ima više gLedišta. Sve počinje time koliko je naša zemlja prepuna prirodnih ljepota, ali nešto uvijek zašteka po pitanju njenih stanovnika.

Po tome smo poznati - nekad bismo htjeli sjediti i na više od dva stolca, užasno smo nestrpljivi i mijenjamo mišljenje jer u srži svega ni mi sami vjerojatno ne znamo što želimo od sebe i od drugih, ali si sve to nemamo snage priznati.

nije na odmet biti optimističan, no ipak je bolje biti realan po tom pitanju.

Nešto po čemu nas kude su međunarodne obveze, što se prvenstveno odnosi na izvršavanje obaveza prema Tribunalu u Haagu. To nam još uvijek predstavlja gordijski čvor.

Trebali bismo biti primjer zemljama u regiji, povećati međudržavnu suradnju sa zemljama bivše Jugoslavije te riješiti problem izbjeglica i prognanika, kao i poštovati prava manjina. Primili smo pohvalu, odnosno naša vlada i predsjednik što se tiče zadnje dvije stavke jer je tolerancija element društva, te sastavni dio svake zemlje koja želi biti dio Europske Unije. Naravno, u vezi tolerancije u nekim članicama Unije mogla bi se postaviti brojna pitanja, no to nije naša stvar da se mi u istu petljamo, a u krajnjoj liniji mi nismo niti toliko važni da bi se nas pitalo o tome. Naša zemlja je bitna najviše po regionalnom pitanju.

Ove godine je Europsko Vijeće prihvatilo po prvi put i strategiju o sigurnost čije su glavne smjernice odgovornost, prevencija, sposobnost i partnerstvo. Naravno, mi smo važni po pitanju tzv.

Balkanskog pitanja kako to mnogi nazivaju. Tako je za nas bitno i održavanje mirnodopskog stanja naših susjednih zemalja pri čemu se misli na stanje u Bosni i Hercegovini te Srbiji i Crnoj Gori. Također, sigurnosti radi vojska i policija trebaju raditi svoj posao kvalitetno u suradnji sa ostaLim institucijama.

Sto se partnerstva tiče, tu se bitno naglašava uloga SAD-a koja je neizbježna, te suradnja sa UN-om.

★ ★ ★ ★ ★

,

Polako polako, sve u svoje vrijeme

Tako će prošla godina najviše biti pamćena po dosad najvećem proširenju Europske Unije u svibnju čime je srušena jo š jedna barijera u ujedinjavanju Europe, odnosno približavanju nekada dva različita svijeta. Cilj je da cijela Europa jednoga dana bude ujedinjena, pa se tako ovim činom širenja granica Europske unije proširila i sigurnost cijeloga kontinenta na koju se dosta polaže, te je vrlo često spominjana. Što se tiče naše zemlje, mi još moramo dosta raditi dok ne zaslužimo članstvo, ali budući da smo dobili pozitivno mišljenje Europske komisije, pregovori o našem uLasku mogu početi. Naravno, to smo i željeli te smo sretno potrčali ka vratima Europske Unije (do kojih još nismo dotrčali, a kamo li prošli kroz njih) te nam svi dijele savjete i upozorenja, a ono koje se provlači kroz sve je ne nadajte se da ćete ući tako brzo jer dosta još morate napraviti, jer se ništa ne može dogoditi preko noći.

To nam uvijek djeluje kao neki hladan tuš, a pogotovo kada su već naša dva susjeda (tri ako brojimo Italiju) već u Uniji, a mi još čekamo pred vratima i pitamo: "Što to ima Rumunjska, a mi nemamo?". Naravno

24

★ ★ ★ ★ ★ ★ ★

Biti ili ne biti

Sve što je stavljeno pred nas očekuju da ćemo i izvršiti, što prije to bolje jer ćemo time prije ući u Uniju. Sada, prema našoj već poznatoj prevrtljivosti (prije bi mogli reći neznanju) i prezentiranim informacijama prosječan stanovnik naše zemlje pita se da li je pametno uopće da se guramo u tu Uniju? Pod svjetlom takvih događaja rodio se euroskepticizam, eurofobija, europesimizam i antieuropejstvo. Naravno nije se to prvo dogodilo kod nas nego i u nizu ostalih europskih zemalja koje nisu i jesu u Uniji. Tako istraživanja pokazuju da je euroskepticizam jači u sjevernoeuropskim zemljama,

MOTRIŠTA

a osobito među nekim članicama kao što su Velika Britanija, Švedska, Danska i nekima koje to nisu Norveška i Švicarska. Eurofilne grupe zemalja predvode zemlje Beneluksa, no istaknuto je da u svakoj zemlji postoje euroskeptični pokreti. Tako primjera radi Norveška ističe da bi joj zajednička ribarska politika naštetila, a Velika Britanija, Danska i Švedska s vlastitom valutom argumentiraju da države članice eurozone podbacuju. Naravno i vlada određene države kreira politiku prema Uniji kako smatra da je za zemlju najbolje pa tako imamo primjera zemalja u kojoj ljevica i desnica imaju oprečna stajališta po pitanju politike prema Uniji, te se i prema tome određuje i mijenja stav neke države bila ona članica ili ne.

Eurofobija proizlazi i iz moguće krive informacije ili krivo prezentirane javnosti koja onda dobiva netočnu sliku stvarnog stanja stvari. No, dakako da on može biti i stvaran, realan i opravdan.

Kako vlast u određenoj zemlji kreira politiku tako ista može utjecati i na vanjsku (euro)poLitiku i postoji mogućnost prikrivanja i zloupotebe po tom pitanju.

No, na stranu sva istraživanja popuLarnosti Europske unije, bitno je da postoje dva oprečna stava prema U niji, a slu žb e n i sta v EU je eurooptimizam i samo postojanje jedne takve integracije ide u prilog mogućnosti postojanja takvih integracija, a euroskepitcizam je u svakom slučaju dobra stvaru svakom zdravom demokratskom društvu te zajedno sa eurofilstvom koristan spoj koji daje produkt - eurorealizam.

Rubens - Otmica Europe

Poštuju li se u Hrvatskoj ljudska prava?

Tekst: Marin Cvitanović

Hrvatska je država nastala za vrijeme najgrubljeg kršenja ljudskih prava. Početkom '90-ih tisuće je njenih građana ubijeno ili su njihova prava prekršena na neki drugi način, a posljedice toga osjećaju se i danas. Kada se govori o ljudskim pravima u Hrvatskoj, u medijima se najčešće spominje pitanje reintegracije izbjeglih Srba, manjinskih prava i suradnje s Haškim tribunalom. U svjetlu pristupanja Europskoj uniji, ta se pitanja povlače još češće. No treba uzeti u obzir da područje ljudskih prava ne obuhvaća samo tih nekoliko tema. Isto tako, poštivanje ljudskih prava ne bi trebalo biti tek uvjet pristupanja integraciji, nego ugrađeno u temelje svake države.

Poštuju Li se, dakle, ljudska prava u Hrvatskoj? U načelu da, što potvrđuju i mnogi međunarodni izvještaji o stanju ljudskih prava, npr.

State Departmenta, Amnesty Intemationala i 0SCEa. No, veliki problemi postoje. Na prvom mjestu tu su već spomenuta pitanja povratka Srba. Gotovo da je pitanje nacionalnog ponosa poštuju li se prava naroda koji je izvršio agresiju na Hrvatsku. Ili trebaju Li se uopće poštovati? Nefunkcionalno sudstvo tu je najveći problem. Osim neriješenih oko 1,5 milijun slučajeva, presude u vezi Domovinskog rata često su etnički motivirane. Za ratne zločine otuženog Srbina šanse da se proglasi krivim su 85%. Za Hrvata taj broj iznosi 18%, prema podacima za 2002. godinu.

U kolovozu 2003. u Gospiću je bivši pripadnik milicije "R SK " S. Karan osuđen zbog mučenja zarobljenika u Korenici i Frkašiću. Presuda koju je donio sudac sadržavala je mnogo pogrdnih komentara o Srbima, a u njoj stoji i da je jedan od razloga kazne taj što su "optuženi i njegovi (srpski) preci na grbači Hrvatske zadnjih 80 godina". Procesi u kojima su za zločine optuženi Hrvati često su praćeni prosvjedima i zastrašivanjem svjedoka. Primjeri i za jednu i drugu stranu su brojni. Stoga inicijative poput mijenjanja ulica u Plaškom sigurno ne pridonose smanjenju međuetničkih tenzija, isto kao ni zabrana nastupa na vukovarskom nogometnom turniru jednom četrnaestogodišnjem dječaku "krive" nacionalnosti; S druge strane, u Hrvatskoj je poprilični) popularno uspoređivati se sa sudjedima. Kakvi smo "m i" i kakvi su "oni". Slovenski problem sa izbrisanih 14 000 građana bio je više nego prisutan u našim medijima, dok se o probLemu izgradnje džamije u Rijeci nije toliko pisalo. Državi koja se želi dičiti

25

MOTRIŠTA svojom tolerancijom i multietničnošću ne ide u prilog peticija 5 000 građana jedne smatra se liberalne Rijeke protiv gradnje muslimanske bogomolje u njihovom susjedstvu. Gradsko poglavarstvo prihvatilo je plan gradnje još prije 3 godine, ali gradnja nije započela do danas. Isto tako se u pitanjim a Domovinskog rata rjeđe postavlja pitanje da li su se smjele činiti neke stvari koje su se događale s hrvatske strane, a češće se traže isprike tipa 'a što su ONI radili'. Danas i nevinostima svoju nacionaLnost.

Otvoreno koketiranje s ustaštvom na popkoncertima, nasilje skinheadsa nad Romima, Kinezima, djecom stranih diplomata i slične stvari također nisu slika moderne i gostoljubive države. Ali ljudska prava u Hrvatskoj nisu ugrožena samo manjinama. Istina, danas je u Hrvatskoj problem biti tamne kože ili gay (da prostite, Cigan i peder), bojati se nasilja zbog različitosti. Isto tako je problem biti djevojčica iz Kutine koja je teško bolesna, a nitko s njom ne želi ići u razred. Ignorancija i malograđanština navukli su masku zaštite vlastite djece, a Ela je ostala gotovo sama u učionici. 'Trebali su šutjeti', često se govorilo.

Ako si drukčiji, za svoje dobro ne pokazuj to. A što je s većinom? Poštuju li se prava većine? Što je s umirovljenikom koji je čitav život radio da bi starost dočekao kraj kontejnera na Dolcu, prosječnim građaninom koji radi i za svoj rad mjesecima ne prima plaću, bolesnikom koji na pregled čeka mjesecima ako nekog ne požuri plavom kovertom, građaninom koji na uknjiženje vlastite zemlje na sudu čeka 48 godina? Po podacima Zavoda za zapošljavanje, 6 0 % nezaposlenih u Hrvatskoj čine žene. Nedavno provedena istraživanja također pokazuju da su one žene koje imaju posao za svoj rad plaćene 1 5 % manje od svojih muških kolega.

Sve to pitanje je elementarnih ljudskih prava i njihovog poštivanja, bez obzira na spol, dob ili etničku pripadnost. I nije problem toliko u tome što 'država' ne poštuje nekoga ili nešto, problem je u tome što sami ne poštujemo sebe, i još manje drugoga. Uljuljkani u svoju civiliziran ost, osigurani tuđim greškama i licemjerjem, prezirom prema "velikim a", "m oćnicim a", "U nijom ", "B usho m ", osuđujemo, kritiziramo, okrećemo glavu ili bacamo prvi kamen. I u svjetlu ove trenutne "europeizacije", na početku 21. stoljeća mene bi iskreno više razveselila ljudska neinstitucionalizirana tolerancija, poštenje i poštivanje različitosti nego sve zakonske reguLative i propisi o kojima se često toliko govori.

Sa Europskom unijom ili bez nje.

26

Nekoliko misli o Europi Tekst: Luka Valožić Fotografije: Internet

EU. U posljednje vrijeme dva tako često spominjana samoglasnika. 0 njima se u posljednje vrijeme, posebno u Hrvatskoj, puno priča i piše.

Ljudi, bili oni političari, kumice s placa ili studenti geografije, izbacuju tu kraticu iz svojih usta tek tako, po inerciji. Kad su je mediji već toliko isforsirali, zašto je ne bi i mi bubnuli u bilo kakvoj situaciji, u nedostatku pametnih tema za razgovor. Ili u nedostatku žučnih rasprava.

Wermacht hara Europom

U pitanju je unija. Zajedništvo s drugim europskim zemljama. Ekonomska, politička i sigurnosna suradnja. Vjerojatno po prvi put u europskoj povijesti ujedinjenje nije posljedica slavnih vojnih pohoda nekog imperatora, kralja, ducea ili fuhrera, već je posrijedi upravo suprotno.

Iz pepela posljednjeg svjetskog rata rodili su se neki posve novi pojmovi za europovijest.

Nekolicina preživjelih vizionara nije bilo zaluđeno željom za osvetom, već je počela promovirati mir,

MOTRIŠTA

suradnju, brisanje granica i dijaLog. Nakon par stotina vojnih okršaja Europljani su došli do zaključka da sila baš i nije neko učinkovito niti popularno sredstvo ujedinjenja. Shvatili su da razlike među europskim zemljama ne moraju biti povod ratovanju, nego mogu biti dobar temelj za trgovinu i izvor zarade.

No ne u nekom banalnom smislu.

Tenkovi, bombarderi i projektili su samo čekali da James Bond ili neki njegov tovariš pandan nešto zeznu pa da počne nuklearni holokaust u ime slobodnog poduzetništva ili tekovina komunističke revolucije. U toj hLadnoratovskoj priči, europsko zajedništvo bilo je nužno kako bi se preostale kapitaLističko-demokratske zemlje oduprle crvenoj prijetnji s istoka. Kroz povijest su upravo takve prijetnje, osmanlijske, nacističke ili komunističke, bile izvrstan povod za zbližavanje, ujedinjenje ili savezništva onih koji se u normalnim okolnostima možda i ne bi udružili.

Osim sirovina i energije, para i radne snage, razmjenjivale su se i ideje te je tako stvoren kontinuitet u konstruktivnom komuniciranju. Kao posljedica toga, svakog novog desetLjeća sve je više zemalja bilo na okupu, a njihovo zajedništvo je bilo sve jače. No, Europa je biLa daleko od nekakvog idealnog poraća. Kontinent se nakon Drugog svjetskog rata našao između dva nuklearna titana.

Blokovska politika se sasvim jasno manifestirala u prostoru. "Željezna zavjesa" nije bila samo politička poštapalica, nego je značila tisuće NATO i sovjetskih vojnika, tisuće bunkera, kilometri bodljikave žice i minska polja na europskom tlu.

Kraj svakog rata dočekuje se s oduševLjenjem pa makar on bio hladan, kako će ga povijest pamtiti.

No, novo poraće donosi sa sobom i neslućene probleme. Sad kad su komunjare propale, imamo jedan razlog manje za ujedinjenje, a morati ćemo se i pobrinuti za naše istočne susjede koje je do jučer gazila sovjetska čizma. Ipak, Europejci se nisu dali smesti, nego su na samom fin de siècle započeli još žešću integraciju, odlučili se za zajedničku valutu, za primanje još i još novih zemalja u svoj klub.

Dok je Zapad likovao zbog svoje pobjede nad komunističkim blokom, jedan vrlo poseban kutak Europe pripremao je veliko iznenađenje. Notorni

27

MOTRIŠTA Balkan ponovno se raspištoLjio i odlučio riješiti svoje probleme prolijevanjem krvi. Ispostavilo se da je multinacionalni projekt popularno zvan Jugoslavija - propali eksperiment. Brojni narodi iznova su dokazali destruktivnu moć svojih etničko- vjerskih frustracija proizišLih iz gotovo mitoloških davnina. Međutim, divljina Balkana mjerljiva je možda jedino s nesposobnošću i neodlučnošću Ujedninjene Europe da spriječi takvo krvoproliće.

Kad su potpisivali Dayton sigurno nisu imali nju na umu

Razoreni Vukovar

No bez obzira na to ratovali oni ili ne, istočnoeuropski narodi od Baltika do Jadrana su nakon oslobađanja od komunističkih okova puni infantiLnog optimizma pohrlili u susret Zapadu jer je on (između ostalog) sinonim za demokraciju, slobodne višestranačke izbore, parlamentarizam i slobodno poduzetništvo. Sve što im je tako jako nedostajalo posljednjih pola stoljeća, poput sLobode medija ili 18 vrsti pasti za zube, Zapad im je sa zadovoljstvom omogućio. Te naplatio.

Braudel je u "Strukturi svakidašnjice" spomenuo jedno vrlo bizarnu odliku Europljanaopsesija modom i njezinim čestim mijenama.

Primjerice, Portugalci su tijekom svojih prvih dolazaka u Japan šokiraLi tamošnje stanovništvo jer je svaka nova ekspedicija iz Europe bila drugačije odjevena.

Japanci su tada bili modni ziheraši i konzerve te su se odijevali onako kako su se odijevali i njihovi davni preci.

To su ujedno bila i vremena transformacije ujedinjene Europe iz Europske zajednice u Europsku uniju. Iza promjene naziva stoji evolucija europske politike. Pod dojmom prije navedenih globalnih procesa, EU se upustila u ambiciozan projekt dodatnog prostornog širenja i jačeg političko- ekonomskog integriranja. Na prijelazu stoljeća stvara se novi europski duh koji će voditi brojne nacije ovog kvazikontinenta u stvaranje zajedničke budućnosti.

Tijekom jednog od predavanja iz političke geografije, profesor Henkel postavio je pitanje što čini Europljane Europljanima. Hm... Vjera - nemojte

28

Ministrica vanjskih poslova RH - tko bi rekao ne takvom osmjehu

brkati Christendom i'Europu, rasa - Hrvatska možda je bjelačka zemlja, ali bivše kolonijalne sile poput Engleske, Francuske, Španjolske - definitivno nisu, zajednička povijest - a što bi to uopće trebalo značiti pogotovo kad se sjetimo koliko je ona bila krvava.

Imam osjećaj da nas (Europljane) lakše definiraju oni Ostali. Samo skoknite na neki drugi kontinent i vrlo brzo ćete od tamošnjeg stanovništva dobiti odgovor što je to tako prokleto europsko u vama.

S novim euro-ambiđjama javljaju se i brojni te možda neočekivani euro-problemi. Neke jake, stare i bogate države Zapadne Europe nevoljko pomišljaju na bilo kakvu mogućnost odricanja od nekih stoljetnih suverenih prava radi uspostave superdržavnih vladajućih tijela koja bogzna čemu i kome služe ili novaca svojih poreznih obveznika za kojekakve europske razvojne fondove pomoću kojih će se razvijati euro-regije u koje oni nikad neće niti kročiti.

S druge strane, njihovi istočni susjedi vrlo brzo počinju patiti od čudne kombinacije osjećaja ekonomske inferiornosti i nacionalnog ponosa.

Premda je to dvoje neusporedivo, uvjeti za pristupanje europskom klubu u mnogim tranzicijskim glavama podsjećaju na partijske direktive. Pogotovo kad se raznim neprovjerenim pričama stimulira strah seljaka od europskih poljoprivrednih kvota. Na kraju krajeva, seljacima je uvijek bilo teško, bez obzira radili oni u feudalizmu, kolhozama, PIK-ovima ili modernoj kapitalističkoj tržišnoj poljoprivredi.

ZanimLjivo je nesLaganje zemalja unije oko izvaneuropske politike. Posljednji veliki raskol ili neslaganje zemalja unije vezan je uz vojnu intervenciju u Iraku. Iako se trenutno većina njih vraća doma, vojske nekolicine europskih zemalja na početku rata priskočile su u pomoć Sjedinjenim Američkim Državama, dok je ostatak unije bio u potpunosti protiv pucačine.

“Hrvatska će kroz pretpristupne fondove ISPA SAPARD i PHARE dobiti oko 105 milijuna eura u 2005. godini i oko 140 mitijuna eura u 2006. go d in i." Kolinda Grabar - Kitarović, ministrica vanjskih poslova Republike Hrvatske

,

MOTRIŠTA

Unatoč svemu čini se da je taj europski duh, koliko god on bio nedefiniran, poprilično jak jer nekako izlazi na kraj s takvim problemima te EU čvrsto drži isti politički kurs.

Zašto se neki hrvatski građani uzrujavaju na spomen Europske unije? Sasvim je normalno da razina euroskepse raste sve do samog trenutka ulaska neke države u EU. Kako vrijeme prolazi, ljudi se sve više upoznaju sa svim mogućim europskim gadostima, od briselske neohiperbirokracije, preko korupdjskih skandala i kreiranja Ustava do filozofskog definiranja europejstva te budućeg razvoja Europe. Po riječima naših estonskih koLega geografa, stanovništvo Baltičkog tigra bilo je poprilično podijeljeno oko tog pitanja - 6 0 % za, 4 0 % protiv. Ne znam jesu li sada sretni, ali propali nisu.

Dio Hrvata im a p o se b a n razLog za negodovanje. Suradnja Hrvatske s Haškim sudom jedan je od uvjeta za početak pregovora za ulazak u EU, a upravo je ta institucija u sukobu s njihovim nacionalnim osijećajima. Republika Hrvatska stvarana je kroz vrlo traumatično iskustvo rata, a svako kopanje po takvoj prošlosti izaziva neugodne reakcije.

"Moglo bi se reći da je koncept krv i tlo pomalo... passé." prof. Laura Šakaja, Kulturna geografija

Druge posebno frustrira činjenica da će Rumunjska i Bugarska prije nas u EU. Dosadašnji rast unije pokazao je da razvijenost određene zemlje nema neke značajne veze s redoslijedom pridruživanja.

Grčka (1981.) je ušla prije Austrije (1995.), Portugal (1986.) prije Švedske (1995.), Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo (1973.) istovremeno.

Usprkos tome, proces europskog ujedinjenja napreduje vrLo rapidno. Barem što se prostornog širenja tiče. No što utječe na Europljane da zaborave svoje razLike, zanemare stavove skeptika, odbace alternative i jednostavno nastave u istom smjeru.

Muči li ih pomisao na neku novu vanjsku prijetnju radi koje se isplati ujediniti s bližnjim svojim ?

"Predavši pismo namjere kojim, kao država kandidatkinja, prihvaća europski Ustav (listopad 2004., Rim), Hrvatska je potvrdila da dijeli vrijednosti, ciljeve i načela utkane u temeljni zakon Unije i težnju da sudjeLuje u izgradnji zajedničkog europskog života." Kolinda Grabar - Kitarović, ministrica vanjskih poslova RH Nova prijetnja nije neki totalitarni režim u vlastitom dvorištu ili divlja horda s istoka. Nova prijetnja je mnogo finije vrste. Uspavani azijski divovi probudili su se iz dugog sna nabrijani i kane pobijediti Zapad u igri koju je on sam izmisLio Business.

Saša Birovljević

Sjećanje na Geografa Prva studentska razmjena na koju smo krenuli donijela nam je poznanstvo i upoznala nas je s zajedničkim geografskim duhom.

Upravo taj geografski duh vodio Te je kroz život. Sudbina je htjela da Te on rastavio od nas. Sad kad Te nema shvatili smo kako je veliko bilo Tvoje slavonsko srce. Geografsko druženje s Tobom Saša završilo je na putu prema jednom od njih...

29

EGEA AKTIVNOSTI

16. godišnji EGEA kongres Baarlo, Nizozemska 4.-10.10.2004.

I will survive Tekst i fotografije: Petra Radeljak

U dvorcu de Berckt blizu gradića Baarla u nizozemskoj pokrajini Limburg [LimburH] organiziran je 16. godišnji EGEA kongres, koji je ovoga puta okupio više od 200 studenata iz cijele Europe, a iz Zagreba je sudjelovalo njih čak petero. Organizatori kongresa biLi su studenti iz EGEA-e Utrecht, koji su odradili stvarno odličan posao!

Josipa, Marin i ja u Baarlo smo stigli već puni dojmova nakon nekoliko dana provedenih u Amsterdamu (gdje nam je hostel bio u najzanimljivijoj amsterdam skoj četvrti, famoznom "Red ligh t d istric tu "), Delftu, Den Haagu [Den HaHu], Scheveningenu [SHeveninHenu] (gdje nismo odoljeli ne umočiti bar noge u Sjeverno more, bez obzira na blago čudnovate poglede ostaLih ljudi na plaži...) i Rotterdamu. Nizozemci inače g u riječima izgovaraju Hrhhh, pa smo mi čitavo vrijeme u Nizozemskoj pokušavali dostojno oponašati taj zvuk, neki sa više, neki sa manje uspjeha.

vrijeme (i prije jer, u Nizozemskoj smo) i slično...

Svi sudionici podijeljeni su u sportske grupe po 10, 15 ljudi, s kojima su se imali prilike upoznati kroz razne igre organizirane tu večer i sljedećih dana kongresa. Tu večer upoznali smo i (jednoga od) Tomeka iz Warszawe, popularno zvanog "Bog i Hrvati", budući da je tako običavao pozdravljatrkäd god bi ugledao nekoga od nas iz Hrvatskerfm smo mu onda odlučili proširiti Vokabular pa ga naučili korisne rečenice, kao "Što piješ kad ti škodi" i "Heroj, a ne zločinac"...

Dutch Baywatch

Sljedeći dan počeo je službenim otvaranjem kongresa u kapelici (od strane predsjednika EGEAe Leftherisa Eleftheriadisa), a jutro je bilo ispunjeno s nekoliko zanimljivih predavanja na temu hidrološke probLematike Nizozem ske i jednoga na temu H einikenove p roizvodnje (duuugo, naporno, sponzorsko predavanje). Stručni dio kongresa bio je podijeljen na dva dijela: sam kongres (tema kojeg je bila voda) i seminar (tema kojeg je bio Europski identiteti integracija). Radionice ponuđene u sklopu kongresa bile su:

U Amsterdamu se godišnje ukrade 25 000 bicikala

Prvu večer kongresa pozdravnu prezentaciju u kapelici (koja je to nekad prije potpune prenamjene stvarno i bila; nama je služila kao centar društvenog života, mjesto održavanja prezentacija i tuluma) dvorca održali su organizatori Gert i Matthijs, predstavivši nam ostatak organizacijskog tima, i objasnivši neka pravila tipa: ne jesti i ne piti u sobama, držite dvorac čistim i urednim, nije dozvoljeno pušiti joint u zgradi, uvijek budite na

30

1. Climate-driven changes in the hydrological cycle 2. Harbours 3. Mining and Waterlevels: Consequences of mining 4. Conflicting Interests: The case of the Western Scheldt 5. Nature Development 6. Polders and landreclamation 7. Wetlands 8. Room for the River: Planning and policies fo protection against water 9. River Morphology "Looking for old rivers" 10. Water and the city: Waterfront development 11. Watertourism

EGEA AKTIVNOSTI Ekskurzije ponuđene u skLopu kongresa bile su: 1.

2.

3.

Zeeland and the protection again st water The big rivers area excursion The harbour of Antwerp

Radionice ponuđene u skLopu seminara bile su: 1. Youth and Europe 2. Labour Migration and Europe 3. Drugs and Europe Ekskurzija seminara išla je u područje Euregije MeuseRhine.

Popodne se krenulo sa radom u radionicama: Marinova radionica bila je "Room for the River", Katarinina "Wetlands", Josipina "Watertourism" i moja "Climate-driven changes in the hydrological cycle". Denis je odrađivao svoje kao seminar speaker.

Toga dana u mojoj radionici svatko je iznosio unaprijed pripremljene primjere ekstremnih prirodnih nepogoda iz svoje zemLje u proteklom desetLjeću, povezanih s vodom (ekstremna količina padalina, poplave, požari, suše, lavine...) - uzroke, štetu i načine kako se svaka zemLja nosila s tim nepogodama.

Tako smo se upoznali s problemom poplava u Njemačkoj i Poljskoj (osobito rijeke Odre), problemom lavina u Švicarskoj i Austriji... Kao primjer iz Hrvatske uzela sam veliku sušu 2003. koja je počela u proljetnim mjesecima i nastavila se tijekom ljeta, te se osvrnula na uništene usjeve i problem velikih požara duž obaLe i na otocima s kojima se Hrvatska borila tog ljeta. Ostale sudionike posebno je zainteresirao primjer otoka Biševa, čija je vegetacija najvećim dijelom nastradala od požara.

Popodne je iskorišteno za natjecanja sportskih grupa u vidu trčanja, provlačenja kroz, preko i ispod raznih sprava, gdje su se Hrvati, osim Marina, odlučili za navijanje sa sigurne udaljenosti.

N avečer su se u kapelici održavale prezentacije država. Prije svega izvlačenjem je bio određen red kojim će se države prezentirati, a "sasvim slučajno" su srpska, sLovenska i hrvatska prezentacija bile jedna do druge. Prezentacije su se sastojale u pjevanju (Poljska), plesovima (Austrija s valcerom), igrama s nagradama (Finska s natjecanjem u bacanju N<jkia mobitela), raznim skečevima, natjecanjima u geografskom znanju... Mi smo za našu prezentaciju pripremili skeč vezan uz temu kongresa - s čašom vode, koju četvero žednih ljudi u pustinji pokušava dohvatiti svim snagama, aLi padaju od iznemoglosti - a onda Josipa, koja napokon uspije dohvatiti čašu - izvadi četkicu i - opere zube! Imala sam osjećaj da Ljudi nisu baš sh va tili poantu, aLi eto...

Prezentacije su trajale do iza ponoći! A dogodilo se ono što sam mislila d a je nemoguće - od raznih slatkiša, čokolada, čokoladica i pića iz svih zemaLja koje sam isprobala tu večer bilo mi je toliko Loše da na kraju nisam više mogla ni pomirisati čokoladu...

Tulum je poslije nastavljen u dobroj atmosferi.

Utorak je bio iskorišten za radionice. Moja je taj dan imala ekskurziju, pa smo krenuLi sa posjetom Sveučilištu u gradu Nijmegenu gdje smo izrađivah' projekcije poplavljenih područja u sLučaju rasta morske razine te projekcije lavina, i to u GIS programima (što je za mene bila poprilična enigma; hvala Rebecci iz Berna na pomoći i strpljenju...), dalje nastavili sa proučavanjem i iskopavanjem (također nešto novo naučeno) glacijalnih sedimenata u području južno od Nijmegena, gdje sam uspjeLa iskoprcati najveću vaLuticu - još jedan kameni suvenir u mojoj ladici.

U doba večere, inače, svaki dan smo dobivali i dnevni list "Daily geographer" sa zanimljivostima, porukama i tračevima (nemali broj puta tu su bili spomenuti i zagrebački sudionici; koga zanima više, neka se slobodno javi)! Navečer su u kapelici slijedile zanimljive prezentacije programa Herodot, sudionika iz Newcastlea te studentskog projekta u Moldovi, a poslije toga regionalni sastanci predstavnika entiteta iz svake od četiri regije EGEA-e. Sastanak naše regije, Euromed, vodio je Leftheris i iznosile su se novosti iz svakog entiteta (što ja nisam znala, pa sam se blago zbunila iznoseći naše novitade), raspravljalo se o sljedećem regionalnom kongresu (održat će se u organizaciji EGEA-e Beograda i EGEA-e Novog Sada), birao novi predstavnik regije (Rok Godec iz EGEA-e Novo Mesto). PosLije smo se Marin i ja (nakon što smo potegnuli po dobar gutLjaj šLjivovice za hrabrost) okušali na karaokama, što je ... zanimljivo zvučalo. Nema potrebe za daljnjim komentarima...

Sljedeći dan bio je iskorišten za ekskurzije kongresa i seminara. Katarina, Marin i ja odlučili smo se za ekskurziju u luku Antwerpen, a Josipa za Zeeland. Denis je trebao sudjeLovati na ekskurziji seminara, ali je nažalost bio među onima koji su zbog nesporazuma (grrr...) s voditeljem te ekskurzije propustili bus... U sklopu naše ekskurzije proveli smo cijeli dan u luci Antwerpen, drugoj najvećoj luci u Europi. Posjetili smo pomorski muzej gdje smo mogli saznati hrpu informacija (nekad malo i previše...) od naših stručnih vodiča, te isprobati razne simulacije broda. Ostatak dana vozili smo se po ogromnom kompleksu luke, te posjetili dokove, skladišta, razgledavali dizalice i tehničku opremu, ogromne lučke kolodvore sa satelitski navođenim vagonima (koji se kreću, a naizgled ih ništa ne pokreće, pa to sve skupa djeluje malo scary...) i ostalu infrastrukturu, poduzeća smještena tamo ugLavnom, sve skupa jako zanimljivo. A uz sve to imali smo prilike osjetiti i dašak Belgije!

Poslije večere u dvorcu slijedio je General Board Meeting (GBM) na kojem sudjeLuju predstavnici entiteta i ostali zaineresirani, a traje obično satima (ovaj nije bio iznimka...). Članovi dotadašnjeg BoEa (kojeg inače čine predstavnici svake regije te koordinator Godišnjeg kongresa) iznijeli su svoja izvješća, raspravLjalo se o financijama, iznijeta su

31

EGEA AKTIVNOSTI izvje šća sa re gio n a ln ih sastanaka, održana prezentacija sljedećeg godišnjeg kongresa (kojeg će organizirati EGEA Mytilene, a koordinator će biti Leftheris), raspravljalo se o ve ličin i regija, modifikacijama Statutory Base i Protocola - za što je odlučeno da će svaki entitet dati 10 eura.

Raspravljalo se i o odobravanju novih entiteta, od kojih su neki osnovani i neposredno prije Godišnjeg kongresa (zlobnici bi rekli zato da se dobiju mjesta na kongresu), pa je u vezi toga odlučeno da se entiteti bez geografije u okviru Sveučilišta više neće odobravati. Članovi novog Board of executives (BoE) su: Vita Valiunaite - predsjednica (predstavnica Sjeverne i Baltičke regije) Igor Pilipenko - dopredsjednik (Istočna regija) Andrea Jordan - blagajnica (Zapadna regija) Rok Godec - tajnik (Euromed) Leftheris Eleftheriadis - koordinator (Godišnjeg kongresa) Organizatori sljedećih regionalnih kongresa su: EGEA EGEA EGEA EGEA

Vilnius (Sjeverna i Baltička regija) Warszawa i EGEA Bratislava (Istok) Trier (Zapad) Beograd i EGEA Novi Sad (EuroMed)

Organizator Godišnjeg kongresa 2005.: EGEA Mytilene Nakon GBM-a svim sudionicim a bilo je i neophodno potrebno opuštanje uz tematski Dutch party.

Sljedeći dan bio je završni dan u Baarlu.

Tijekom dana radilo se u radionicama i pripremalo prezentacije. U mojoj radionici prijepodne smo debatirali na temu viđenog i učinjenog na ekskurziji radionice. Ustanovili smo da postoje tendencije u promjeni klime, ali o tome jesu li one uzrokovane čovjekovom aktivnošću ili ne, nismo se uspjeli složiti.

Popodne smo pripremali prezentaciju, u koju smo uključili raspravLjene primjere ekstremnih prirodnih nepogoda iz svake zemlje, karte napravljene za vrijeme boravka u Nijmegenu, pronađene stručne članke, a napraviLi smo i tematske karte.

Održana su i završna sportska natjecanja (završno je bilo natjecanje zanimljivog koncepta "čija odjeća je duža"...). Poslije večere prisustvovali smo prezentacijama, bit kojih je da se na zanimljiv način pokaže što se radilo i naučilo u radionici. Meni osobno najzanimljivija je bila prezentacija Drugs & Europe, gdje su sudionici igrokazom oponašali ophođenje policije u različitim zemljama. Poslije prezentacija dodijeljene su i lente za miss (Heidi iz Utrechta), mistera (Gertiz Utrechta), najpametnijeg (Floor iz Amsterdama), najsm ješnijeg (Tim iz

32

BruxeLLesa), najzgodnijeg (Kai iz Miinstera), najzgodniju (Elizabeth iz Beča) i sve ostale kategorije, birane tajnim glasovanjem proteklih dana. Dodijeljene su i nagrade za sportskeekipe, a moja "Bloody Mary" bila je čak druga (nije da sam baš sudjelovala, ali eto)!

Poslije je održan tradicionalni DC u kapelici, gdje su sudionici u finalu morali skinuti gornji dio odjeće. 0 eventualnom pritisku koji se vršio na sudionike po pitanju skidanja, a vjerojatno nisu to svi htjeli, kasnije se vodila zanimljiva rasprava na EGEA forumu... Party je poslije nastavljen s bendom u kapelici.

U petak ujutro morali smo se pozdraviti sa dragim dvorcem i uputiti busevima u Utrecht. Na tamošnjem Sveučilištu (inače među najpoznatijima i sa najvećim brojem studenata geografije u Europi) bilo je organizirano predavanje dekana Fakulteta geoznanosti Pietera Hooimeijera, predavanje o mogućnostima studija na Fakultetu geoznanosti, a održan je i preostali dio prezentacija radionica, među njima i Marinova i moja. Nakon toga kongres je uz čestitke organizatorima i dodijeljene potvrde sudionicima i službeno zatvoren.

Oni koji su željeli ostati u Utrechtu na congress after partyu morali su se sami pobrinuti za smještaj (hvala Marijke iz Utrechta). Nakon partya, sutradan smo još imali priliku razgledati Utrecht, a onda se umorni i iscrpljeni smjestili na kolodvor i čekali večernji vlak za München, a zatim i Zagreb.

Nakon 22 duga sata vožnje stigLi smo kući. Svugdje pođi, kući dođi - kaže ona narodna. I da, kad je sljedeći kongres?

Optička varka, gljive koje smo sinoć jeli ili zbilja velike klompe

EGEA AKTIVNOSTI

Posjet studenata sa Sveučilišta u Utrechtu

Zemlja kontrasta

tulum sa zagrebačkim studentima geografije bio je isto tako jako zabavan.

Prema našem itineraru sljedećeg jutra krenuli smo za Knin. Tamo smo se upoznali s projektima za razvoj pod pokroviteljstvom Europske unije.

Tekst i fotografije: Cas Poldermans Preveo: Marin Cvitanović

Ruševine u Kašicu

Zajedno s jo š 55 studenata socijalne geografije iz Nizozemske, i ja sam putovao po Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini od 11. do 23. travnja 2004. godine kako bi saznao kako se bivša Jugoslavija obnavlja nakon rata. Budući daje to biLa glavna tema našeg putovanja, posjetili smo glavne gradove svih triju država, ali i neka manja mjesta. U ovom kratkom članku opisat ću svoje doživljaje iz Hrvatske Ne znajući mnogo o Hrvatskoj i očekujući da će biti vrLo slična Sloveniji, uvidio sam da sam se prevario odmah nakon dolaska u Zagreb. Na Geografskom odsjeku imali smo organizirana predavanja. Uvod u povijest i geografiju Hrvatske dao nam je Filip Vujasinović. Nakon toga slijedilo je predavanje o Domovinskom ratu koje je održao Marin Cvitanović. Meni osobno predavanje je bilo vrlo dojmljivo, jer tek tada sam shvatio što je rat ustvari značio za Hrvatsku i njene stanovnike.

U kratkoj radionici koja je slijedila proučavali smo historijsko - geografske regije Hrvatske, a na kraju dana zemlja je stavljena u perspektivu Europske unije. Dobili smo i nešto slobodnog vremena i ja sam uspio upoznati pravi šarm i ljepotu Zagreba.

Crkva sv. Marka, HNK, bivša sveučilišna knjižnica i Zrinjevac jedno su od ljepših gradskih vizura. Večernji

Najupečatljiviji je bio projekt deminiranja u Kašicu. Posjet ovom malom selu jako me je šokirao: vidjeti svu tu ratnu štetu izbliza, od porušenih crkava do spaljenih automobila koji još uvijek stoje uz cestu nešto je nevjerojatno. Zapanjilo me je koliko je to sve drukčije od Zagreba. Činilo se da sam ušao u neki drugi svijet.

Nastavljajući vožnju prema Splitu, seLa kroz koja smo prolazili podsjetila su me na staru talijansku provinciju. S očuvanim rimskim građevinama i ljudima koji stanuju o ostacima Dioklecijanove palače, mediteranska atmosfera Splita opet je bila velika promjena. Fokusirajući se na turizam i urbani razvoj, naučili smo više o Splitu i njegovoj budućnosti.

Kratki posjet Trogiru pojačao je moje opažanje da u ovom dijeLu DaLmacije stvari idu dobro.

Da bi upoznali nešto i od prirodnih ljepota, proveli smo nekoliko sati u NP Krka. S visokim vodostajem rijeke, prizori su oduzim ali dah.

Ovaj posjet Krki zaključio je naš posjet Hrvatskoj. Iako je bio kratak, bio je dovoljan da ostavi na mene jake impresije. Bio sam zaprepašten kad sam vidio ratna razaranja i saznao kako minska polja mogu usporiti razvoj, ali me iskreno začudilo koliko napora Hrvatska i neke međunarodne

narodno kazalište Zagreb

33

EGEA AKTIVNOSTI

organizacije ulažu da bi obnovili infrastrukturu, razminirali polja i izgradili nove kuće. Dojmila me se nenametljiva ljepota Zagreba, planine, rijeke i plaže koje sam vidio, naselja bogata poviješću i tradicijom poput Splita i Trogira, i nadasve ljubaznost ljudi. S puno pozitivnog razvoja koji je trenutno u tijeku, mislim da će Hrvatska postati članica Unije vrlo brzo.

Tokom ovog posjeta naučio sam mnogo o povijesti i trenutnoj situaciji. Po onome što sam vidio, Hrvatska je zemLja jakih kontrasta. Dobar ekonomski razvitak u središnjim dijelovima i ratna pustošenja na putu od Zagreba do Splita. Jedva čekam da se jednom vratim i vidim i upoznam još više. Croatia is truly amazing! :)

EGEA Istočni Regionalni Kongres Rumunjska, 5. - 8. 5. 2003.

A gdje je Drakula?

Tekst: Vlatka Prević Slike: Internet

"Probudi se, eto to ti je tvoja Rumunjska"!

Dan je tek svanuo i ja sam se lijeno protegnula na kamionskom ležaju. Kamiondžija se i dalje podrugljivo cerekao dok je promatrao moj preneraženi pogled.

Smeće, nepregledno prostranstvo smeća! Uz cestu su se redale sklepane daščare oko kojih se bezbrižno igrala nekolicina romske djece. Jadničci, vjerovatno ni ne znaju da postoji neki ljepši svijet! Uf, takav prvi dojam nije bio ni malo ohrabrujući S vozačem sam se rastala na farmi blizu Oradee gdje je došao jeftino kupiti telad. Kaže kako je to unosan posao, te da mjesečno otkupi i do 200 grLa. Obilježavanje i ukrcaj teladi bili su premučni za gledanje pa sam što prije otišla s farme u razgled obližnje Oradee.

Nabijem te!

34

VLadek Nabijač

Središnji dio grada može se pohvaliti s 5-6 reprezentativnih zgrada, neizbježnim McDonaldsom i donekle čistim zelenim površinama, no čim sam se malo udaljila od te središnje zone nestalo je asfalta, a zgrade su se pretvorile u neugledne potleušice. Osjećala sam se nesigurno, a veliki ruksak na mojim leđima samo je dodatno privlačio ionako neželjene poglede.

Ugodno mjesto za spavanje nisam pronašla jer je svako mjestašce na koje bi možda i mogla rasprostrti svoju vreću za spavanje bilo prekriveno, a čime drugim nego smećem! Ali nakon cjelodnevnog hoda i izmorenosti od toliko novih dojmova čovjek je sve samo ne izbirljiv, tako da sam vrlo brzo odustala od potrage i smjestila se između starih guma, vešm ašina i svakakvog drugog otpada.

Narednih 5 dana prošlo je u sličnom tonu, ali uspjela sam obići veći dio Transilvanije i što je još važnije zahvaljujući lijepom vremenu, neobičnoj Alba-Iulii, druželjubivim Rumunjima, niskim cijenama, jednom pubu u Cluj-Napoci... ipak sam popravila prvotni dojam!

Petog dana uskočila sam u nešto što oni nazivaju vlakom (stvarno nemam neke visoke kriterije, ali ako već i ne može razviti brzinu veću od nekih 40 km/h bilo bi u redu da se barem vrata mogu zatvoriti) i sve u svemu uspješno doputovala u Suncuius! Dobro zapamtite ime ovog planinskog zaselka jer rese ga mnoge neobične karakteristike poput one da se ne nalazi niti na jednoj karti, tj. ja ga barem nisam uspjela pronaći. A ja sam ipak već na 4. godini geografije pa se u moje geosposobnosti ipak ne bi smjelo sumnjati. Seoce navodno ipak ima i nekoliko dobrih karakteristika, što može potvrditi činjenica da se nalazi usred svojevrsnog parka prirode, tako da su naši rumunjski kolege upravo u njemu odlučili održati Istočni regionalni kongres. Eto i ako se netko već zapitao,

EGEA AKTIVNOSTI

Ctaudiopolis

to možemo navesti kao glavni razLog mog puta (ukoLiko nam za putovanja uopće trebaju razlozi).

Već je i jedan topli geografski doček na željezničkoj stanici bio dovoljan da me uvjeri kako će narednih 5 dana završiti kao sasvim ugodno iskustvo, ali ljudi, dajte mi prvo krevet da se naspavam kako treba!

Do drugog dana sa svih stana Europe stiglo je svih 50 sudionika ovogodišnjeg kongresa, od kojih sam većinu tek trebala upoznati, no zato je susretanje s nekolicinom od prije poznatih geografa izazvalo pravu malu euforiju veselja. Kongres je tradicionalno započeo predstavljanjem država sudionica. Ljudi su se trudili što maštovitije opisati i predstaviti zemlju iz koje dolaze, tako da smo se naslušali himni, nagledaLi zastava i tradicionalnih plesova, smijali se skečevima i pokušavali osvojiti što više toga u

na kraju neozbiljnim kvizovima! Ali krajnji rezuLtat je ipak bila opća mučnina, što nije ni čudno kad uzmemo u obzir da smo poprilično pristojna grupacija ljudi pa nism o od b ijali ničije p rvenstveno gastronomske ponude. Bez pardona smo trpali u sebe švicarski sir, belgijsku čokoladu, nizozemsko pivo, francusko vino, neke ukrajinske specijalitete koje ne znam ni imenovati i da ne nabrajam što su sve ljudi donašali (naravno bilo je i bajadere, pelinkovca i čokolina - a vi zaključite od kuda to?).

Nešto ozbiljnija atmosfera trebala je nastupiti sLjedećeg dana početkom radionica, tzv. workshopa.

Između 5 ponuđenih tema ja sam izabrala onu o GPS-u i poslije se pokajala. MisLim da se cjelokupni posao mogao obaviti profesionalnije i ujedno zanimljivije jer u konačnici ono što su nam pružili može se svesti na suhoparna predavanja. I što je pogotovo ironično, GPS s kojim smo se trebali služiti na terenu nije radio jer smo bili smješteni u nekoj klisuri gdje nije bilo signala. Ipak to je samo jedan doživLjaj radionica i nažalost je moj, no sigurna sam da bi vam Ljudi koji su npr. unutar radionice o eroziji cijele dane hodaLi po spiljama i okolnom gorju ispričali sasvim drugačiju priču. No naravno da na svakodnevne fešte, izLete i razLičita natjecanja kojima su nam bili ispunjeni dani nemam nikakvog prigovora.

I ljudi molim vas da više ne čitate o tome kako je netko bio na kongresu već otiđite i sami!

Vjerujte, puno je zabavnije!

35

EGEA AKTIVNOSTI

Belgijanci u posjetu Hrvatskoj Tekst: Marie Journaux, EGEA Liege

U okviru nastave iz ruralne geografije mi studenti iz Liègea u Belgiji posjetili smo Hrvatsku.

U sklopu kolegija bilo je moguće odabrati između više zemalja, ali nakon dugog razmišljanja odlučili smo se baš za Hrvatsku. Za većinu to je ipak biLa potpuno nepoznata država. Zadatak nam je bio upoznati područje i usporediti organizaciju ruralnih područja s onima u Belgiji.

Naše putovanje kroz Hrvatsku započelo je u travnju 2004. Iz Liegea smo krenuli 12. travnja, i nakon 21 sata vožnje stigli smo u Baške Oštarije.

Slijedećih pet dana odsjeli smo u hotelu Velebno.

Prvi dan u Hrvatskoj proveli smo u obilasku Baških Oštarija i okolice. Posjetili smo i Kubus. Tu smo imali prilku otkriti i buru, što je bilo vrlo zanimljivo iskustvo! Totalno je neobično osjetiti takve udare vjetra!! Bi Li smo vrlo iznenađeni. Još jedna stvar koju smo uočili bila je očuvanost okoliša J sve je bilo vrlo zeleno i prirodno. Veliki plus za Hrvatsku u odnosu na Belgiju!

Drugoga dana proveli smo u Lici gdje smo otkrivali krajolike, proučavaLi život u ruralnom prostiru... Zadatak nam je bio proučiti strukturu krajolika i kartirati njegov diverzitet. U tome su nam pomagali Denis i Aco koji su nam ispričali mnogo o ogranizaciji države. Naš obilazak završio je u Gospiću gdje smo se upoznali s ratnim posljedicama.

Treći dan smo krenuli i Ličko Lešće kako bi pruočavali parceliranje posjeda, način gradnje u ruralnom prostoru, i načinili nekoliko neformalnih intervjua. Zatim smo otišli u Mušaluk gdje smo posjetili modernu farmu. Vlasnik nas je ljubazno dočekao i objasnio sve o svom poslu. Mogli smo i probati njegove specijalitete iz domaće proizvodnje $ kruh, meso i sok bili su pripremljeni samo za nas.

Poslijepodne smo posjetili Donje Pazarište gdje se nalazi Velebitska pivovara. Nakon kraćeg intervjua probali smo i pivo. Četvrtoga dana susreli smo se s članovima lokalne samouprave. Razgovarali smo sa županijskim vijećem Ličko - Senjske županije. Bilo je riječ o razvoju i budućnosti Like, obnovi, problemima zaštite okoliša i odnosu centar - periferija u Hrvatskoj.

Nakon sastanka imali smo priliku posjetiti i tržnicu.

Navečer smo radili SW 0P analizu lokaLnog i regionalnog razvoja, a nakon analize Alex Lukić održao je kraće predavanje o geografiji i nedavnoj povijesti Hrvatske.

Petoga dana posjetili smo NP Plitvička jezera. Obišli smo park i razgovarali s djelatnicima.

36

Plitvice su zapanjujuće lijepe - bez riječi smo se divili ovoj netaknutoj prirodi. Poslije obilaska parka krenuli smo za Zagreb. Smjestili smo se u hostelu, da bi nakon toga kenuli se bolje upoznati sa studentima geografije iz Zagreba (Petra, Jasmina, Una, Denis, Aco....). ProveLi smo s njima čitavu večer i bilo je odlično!

Sedmi dan je bio naš slobodan dan koji smo odlučili provesti u upoznavanju Zagreba. Čitav dan smo se družili sa zagrebačkim studentima i uživali u njihovoj druželjubivosti i temperamentu.

Navečer smo svi zajedno otišli na tradicionalnu hrvatsku večeru. Uživali smo u hrvatskoj hrani i atmosferi, te naše Zg - kolege naučili i nekom tradicijam a iz stu d e ntsko g života u Belgiji.

Osmi i posljednji dan našeg obilaska prekrasne Hrvatske proveli smo na Geografskom odsjeku, gdje smo diskutirali o ruralnom razvoju s predstavnicima Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Nakon toga vratili smo se u Belgiju.

Ovo je putovanje za nas bilo prekrasno iskustvo i odličan način za upoznavanje budućih kolega geografa. Uživali smo i nadamo se da se uskoro vidimo u Belgiji!

www.egea.tk

RAZMJENE

EGEA studentska razmjena Zagreb - Varšava, 02. - 11. 11. 2 0 0 4 .

Jako dobro...

Tekst i fotografije: Michal Markowski Prijevod: Asia Markowski

Putovanje smo započeli na Glavnom kolodvoru u Varšavi. Svi smo bili jako excited (and we just couldn't hide it). Jedva smo čekali da vidimo geo-prijatelje iz druge države, da razgledamo Hrvatsku i da upoznamo geo-život u toj zemlji.

Naš je vlak krenuo u ponedjeljak navečer.

Do Mađarske nije bilo nikakvih problema. U Mađarskoj se nikako nismo mogli dogovoriti s kontrolorom.

Morali smo izaći iz vlaka u gradu Shexpirovo (pravo ime grada je Szekesfehervar, ali je prekomlicirano da bi se zapamtilo) i čekati slijedeći vlak puna četiri sata! Pomalo umorni, spavali smo na travi blizu kolodvora. Konačno smo kupili karte pa smo ženi koja nam ih je prodala zapjevali "Czarne Oczy" i zaplesaLi menuet.

Denis Cerić. Nakon zanimljive prezentacije Hrvatske krenuLi smo u razgledavanje glavnog grada. Vidjeli smo mnoge građevine, ulice i na kraju gradsku panoramu. Zagreb je vrlo lijep grad s nižim zgradama i dobro organiziranom tramvajskom mrežom. Svugdje treba PAZITI NA RAZMAK! U gradskom središtu nema autobusa. Čitavo vrijeme smo razgovarali (uglavnom na engleskom, ali i na hrvatskom i poljskom). Sve više smo se upoznavali, a glavna rečenica je postala „Ne spavati, razgledavati!". Ručali smo u studentskom restoranu čiji nam se sustav svidio, jer se može pojesti ukusno i jeftino. Navečer smo otišli na tulum u karaoke pub „The Movie Pub". Lijepo smo se zabavili - pjevali smo hrvatske pjesme i naravno plesali menuet. Hrvati su bili dobri učenici i brzo su ga naučili plesati.

U četvrtak ujutro krenuli smo na jug. Prvo mjesto koje smo posjetili bio je Ogulin, gdje smo vidjeli lijepu dolinu i Đulin ponor. Slijedeće mjesto za razgledavanje biLo je planina Klek (s poučnom botaničkom stazom), samo nekoliko kilometara od Ogulina. Nije baš visoka (1181 m), ali s prepunim ruksacima bilo se doista teško popeti. Odjednom je na vrhu poljska grupa opkoljena. Pokrili su nam oči... Bile su to vještice. Okretali smo se, i još jednom, i još jednom, a zatim dobili hladno piće.

I tako unedogLed, samo smo slušali „spin, spin, spin... drink, drink, drink...". Na kraju zabave dobili smo vještičju vozačku dozvolu. Jako zadovoljni vratili smo se u dom, gdje smo se zabavljali do jutra. Sada znamo tko je najsabija karika...

Ujutro smo napustili KLek i krenuli na more.

Tko je čuo da je je Hrvatska obala lijepa - krivo je čuo. Nije ona lijepa, ona je naj, naj najljepša na svijetu! Putovali smo uzduž obale, vidjeli smo more s tisuću otoka sa jedne strane i visoke planine sa druge. Došli smo u Zadar - stari, lijepi grad s antičkom arhitekturom. Bio je studeni, ali ipak je bilo toplo, rasle su palme... U obiLasku nas je vodila Maja, studentica geografije iz Zadra.

SpavaLi smo u mjestašcu na obali zvanom Turanj. Iskoristili smo priliku i otišli se okupati u Jadranu. Gledali su nas kao da smo poludjeli, a mi

Doček na zagrebačkom kolodvoru

U Zagreb smo došli u utorak u 22:00, a tamo nas je čekalo 12 Zagrepčana iz EGEA-e. Nakon 26 sati putovanja bili smo jako umorni, ali i jako sretni jer smo napokon stigLi u Zagreb. Vrijeme je bilo lijepo pa smo otišli na hladno piće, a onda smo se uselili u naše nove "kvadrate".

U srije d u sm o im ali p redavanje na Geografskom odsjeku koje je održao geo-dinosaur

37

RAZMJENE smo se lijepo zabavili. Počela je puhati bura, pa je postalo malo hladnije. Vrativši se u kuću, 16 neustrašivih geografa odlučilo je sudjelovati u tradicionalnom DC-u. Ne sjećam se svega s te večeri, samo znam daje bilo vrlo zabavno i veselo.

U subotu nakon odmora krenuli smo razgledati NP Krka (proglašen 1985. godine kao sedmi od ukupno osam nacionalnih parkova u Hrvatskoj).

Pogled na rijeku bio je tako prekrasan! Napravili smo na stotine fotografija, osobito Skradinskog buka (17 stepnica ukupne visine 45.7 m) i osjećali se kao pravi Japanci. Nakon toga čekao nas je Šibenik, koji malo podsjeća na Zadar. Popeli smo se na stari dvorac s kojeg puca pogled na grad, more i otoke. Jako kasno vratili smo se u Zagreb.

U nedjelju smo razgledavali zoološki vrt i šetali najpoznatijim zagrebačkim parkom Maksimir.

Nakon toga čekalo nas je veliko iznenađenje. Odveli su nas u hram zagrebačkog nogometa - stadion Maksimir. Dinamo Zagreb! Jako smo bili sretni tog dana, a navečer smo izašli van gdje smo se družili i pjevali „Dinamo Zagreb, ja volim Dinamo Zagreb!"

Visoko iznad Zagreba uzdiže se planina Medvednica, zaštićeni park prirode i naše nesuđeno odredište za ponedjeljak. Nažalost, zbog vremena nismo bili u mogućnosti otići na vrh žičarom. Umjesto toga otišli smo na izlet do Samobora, 10 km od Zagreba, gdje smo vidjeli stari dvorac. Naravno, bilo je to odLično mjesto za plesanje menueta... Osjećali smo se kao plemići iz srednjeg vijeka. VidjeLi smo i lijepu panoramu grada i okolne prirode.

U utorak smo otišli do Prirodoslovnog muzeja i prošetali se gradom. Obišli smo crkvu svetog Marka, zatim kip kralja Tomislava, "Džamiju" (Dom hrvatskih likovnih umjetnika), Dolac, Jarunsko jezero i ostale zagrebačke znamenitosti. Iz kule Lotrščak na Gornjem gradu mogli smo vidjeti cijeli svijet.

Srijeda je bio naš posljednji dan u Zagrebu.

Imali smo slobodnog vremena pa smo kupili neke suvenire, a neke smo dobili i na poklon. Neki od nas su također posjetili sLužbene prostorije navijača Dinama - Bad Blue Boysi Dinamooo! I znaj da Bog, zna za sveto ime to... Navečer je bio oproštajni tulum u Aquariusu, Bez spavanja otišli smo na vlak u 6 ujutro. Teško je bilo otići, jer smo se zbližili s Hrvatima i s Hrvatskom. Tada još nismo znali kako će nam nedostajati. Nakon nekoliko sati u vlaku nedostajali su nam sve više i više...

Naravno da putovanje nije protekLo bez problema. Opet Mađarska i opet doživljaji. KontroLor nas je obavijestio da naše karte ne valjaju, ali da će on sve srediti za 25 Eura po osobi. Opet nas je htio izbaciti iz vlaka ako dodatno ne platimo. Na graničnom prijelazu došli su carinici koji su nam nakon sagLedavanja našeg problema rekli da možemo ostati u vlaku, ali zbog te cijele zavrzlam e međunarodni vlak je stigao na kolodvor u Varšavu čitav sat kasnije, u 7:30 u petak ujutro. Sada nestrpljivo čekamo Hrvate...

38

Razmjena EGEA Zagreb - EGEA Ljubljana 11. - 14. 04. 2004.

Krigle, softići i pivo Tekst: Kiemen Strmšnik

1, tko još ide?' upitao sam, priznajem, malce naivno, tek po prijavi za razmjenu. 'Ha, zasad samo ti, ja i Katja!’ sa smiješkom mi je odgovorila Zala.

Lobiranje među brucošima i ostalim članovima naše ekspedicije je počelo, po dobroj staroj navici - zašto napraviti danas ono što možeš ostaviti za sutra, dobrih deset dana prije odlaska u Zagreb... Krajnji rezultat? Devet djevojaka i ja - zadnji branik muške časti u našem društvu! Pa ne pritužujem se (putovanje s vlastitim haremom svakako ima svoje prednosti), ali što je previše, previše je! Iz princpa sam po pravilu, mnogo žena na okupu nosi loše vrijeme, najprije u ruksak stavio kišobran i toplu vjetrovku te se s osmjehom na ustima predao svojoj sudbini...

Razmjena sa Zagrebom je jedan od mnogih dogadjaja, koje se, po savjetu starijih kolega, nikako ne smije propustiti. U prenatrpanom kalendaru proljetnih mjeseci, punom ostalih razmjena, ekskurzija, terenskih i, nažalost, ispita, razmjena sa Zagrebom mi je izmicala sve do ove godine.

Kad te daju na brigu baki Zbor na željezničkoj stanici u Ljubljani i vožnja do Zagreba su minuli u očekivanju nečega novoga. Prekinuo ju je šok na slovenskoj strani granice, kad mije carinik u putovnicu stavio slovenski žig... svašta! Još nešto nikad neću zaboraviti pogled kroz prozor vlaka na željezničkoj stanici u Zagrebu. Filip (dotad sam jedino njega od drugih Hrvata poznavao) i kup nadobudnih geografa, koji su malko nervozno pogledavali po peronu i posvuda tražili četicu SLovenaca. Na brigu sam dodijeljen Luki, te kako se par trenutaka kasnije ispostavilo, njegovoj baki. Nešto ljepše stvarno ne bih mogao niti poželjeti. Baka je baka te baš kao i moja, tako mi ni Lukina nije dala disati. Što želiš, kad želiš, jesi imao dovoljno te, citiram: "Zašto si pojeo samo tri šnicle, smršavit ćeš?", su biLa najčešća pitanja, na koja uglavnom nisam imao priliku odgovoriti.

Oboma se ovom prilikom još jednom zahvaljujem na

RAZMJENE

gostoljubivosti, a baki poručujem da sam se uspješno udebLjao. Upoznavanje novih i druženje s nekim starim prijateljima se je naveče odvijalo u jednoj od zagrebačkih pivnica te kasnije u jednom Lokalu s karaokama.

Zagreb sa sto jednoga zornoga kuta Drugi dan je slijedio obvezni razgled Zagreba.

Da ne duljim previše, samo ću neke detaLje, koji će mi vječno-ostati u spomenu, navesti: nezaboravan pogLed na konjsku "rit" - ups, pardon rep - spomenika banu Jelačiću; stup sa svim geografskim podacima o Zagrebu, cigančić sa štapom za pecanje kovanica iz fontana, koji nas je - iako to znamo samo on i ja - ustrajno slijedio sve do sabora; tri minute zakašnjenja na pucanje topa koji je spasio Zagreb od turaka i dvadesetsekundna vožnja uspinjačom, šetnja uz veslačku stazu na Jarunu te kava koju sam zaista trebao. Po večeri i jednosatnom odmoru opet na zabavu; sada u Papillon, jedan između lokala na obali Save. Sasvim je razumLjivo da nam je, kao i uvijek, bilo super, tako da za spavanje nismo imali više od tri sata.

stijena pod njim. Zajedno to čini odLičnu klizaču podlogu te smo tako otklizali natrag u dolinu. Još autobusna vožnja u Zagreb, topao tuš, više nego odličan ručak - ovaj put zasluga Lukine mame pakiranje i odlazak na oproštajno piće.

Na tramvaju sam s Lukom zaključio da smo se stvarno dobro upoznali i odlično složili, a već je kraj svega. U buđenju uspomena na protekla tri dana, planiranju uzvratne razmjene u LjubLjani, nadmetanju čiji je pršut bolji te sretanju s nekim starim prijateljima, su minula zadnja dva, prekratka, sata razmjene te je bilo potrebno otpraviti se na vlak. Mrzim oproštaje te zato pri oproštajima radije planiram buduća sretanja, a ni sad nije bilo drugačije.

U prepunom vLaku smo potražili sjedaLa, potom pa požurili do prozora jer su se naši domaćini od nas opraštali himnom KSG-a i divljenja vrijednim trkom za odlazećim vlakom.

Vožnja je minula brže nego prije tri dana te smo već stajali na autobusnoj stanici s burekom u ruci i polako razilazili. K novim doživljajima.

Drugi dio tradicionalne razmjene E6EA. Zagreb - EGEA Ljubljana

Pa pođim o malo na zrak Pakiranje i doručak, prije svega ugodno hLadno jutro, su mi brzo odagnala san s očiju iako ga je spora vožnja do Samobora brzo vratila. No, tada je počelo zaozbiljno. Hrvati su nas natovarili (kad smo magarci da dopustimo) pićem i hranom za slijedeća dva dana te nas odveli do Velikoga Dola.

Po staroj dobroj geografskoj navici sve nije išLo po planu. Promašili smo jedan od brojnih odvojaka te si tako produžili put za kakvih sat i pol. Tomu, koji je u zadnjim trenucima zlobno pomisLio da smo se izgubili, nudim slijedeću istinu - mi geografi se nikad ne izgubimo, istražujemo svijet i domovinu!

Mi Slovend, naviknuti na svašta, smo se po polsatnom odmoru i masaži ramena (hvala Katja) brzo oporavili, što se za određene hrvatske kolegice ne bi moglo reći (o imenima nećemo, slika dovoljno govori)! Na noge ih je postavila tek odlična večera i određivanje ekipa za neizbježan i stvarno odličan "beer drinking contest". naravno da je slijediLa zabava do ranih jutarnjih sati.

Izbace te iz kreveta i odvedu u nepoznato Slatko jutarnje buđenje i više nego obiLan doručak su nas opet postavila na noge. Planove za taj dan nam je pomutio snijeg kojega je, u danima prije razmjene, napadalo približno 30cm. Tako smo jedan vrh zamijenili drugim te bi ga također osvojili da nije biLo mokroga snijega i mahovinom obraslih

"Softići" u Ljubljani Tekst: Petra Radeljak

Nakon što je zagrebački dio razmjene protekao u općem zadovoljstvu, naša maLa ekipa CRO geografa mogla se dvostruko opušteno (jer odgovornost domaćina skinuLi smo s leđa!) veseLiti ponovnom susretu sa sada već starim prijateLjima u Ljubljani. Inače, za mene osobno je iz prvog dijela razmjene proizašla jedna značajna spoznaja: vrlo slabo razumijevanje slovenščine, o pričanju istog da ne govorim... Tako sam po krilatici - bolje ikad nego nikad - dva mjeseca pokušavala bjesomučnim gledanjem svih TV kanala s bilo kakvim prizvukom slovenskog nadoknaditi cijeli život nerada po tom pitanju...

Nego, napokon je osvanulo i to sunčano proljetno poslijepodne, kad se naša ekspedicija uputiLa prem a s lo v e n s k o j m e tro p o li. Tu transkontinentalnu udaljenost od 100 i par desetaka kilometara vlak je brzo prelazio, a mi smo se već

RAZMJENE

Gore, na 1 640 m visokoj Velikoj planini, dobro zabavljali uz razgovor, pokoje piće, i pogađanje dočekao nas je ipak pokoji centimetar snijega pa geografskih (klim atološki su moji omiljeni ) i smo požurili prema domu skloniti se od tolike zime, negeografskih pojmova, igru koja kod nas već postaje a ispred ulaza čekao je spreman pravi pravcati Kekec tradicija na putovanjima! sa čašicom za svakoga, koja je, međutim, začas Dok se vlak zaustavljao, svi smo nabacili rastjerala svaku hladnoću! osmijeh od uha do uha i veselo mahali, a kad ono A Kekec je kasnije, na (naravno) sebi na izlasku prvo iznenađenje - degustacija pravog specifičan način, hrabrim planinarima uručio i slovenskog pršuta i sira! (Klemen, originalno je to dipLome. Odlična večera okrijepila nas je i natjecanje bilo, priznajem!) No budući da ja (zbog objektivnih je moglo početi! Iako su mnogi odustali od DC-a, okolnosti kojima sad ne želim zamarati) nisam bila jaka konkurencija ostala je u igri, a ekipa koju smo u mogućnosti ispuniti svoj dio pogodbe o degustaciji sačinjavali Helena, Rok, Barbara i moja malenkost, istih tih proizvoda sa hrvatskom etiketom, dilema ipak je bila preveliki gutljaj za ostale - tako da su (rasprava, svađa) sa zagrebačkog dijela razmjene pobjedničke nagrade zasluženo došle u naše ruke. ostala je do daljnjega neriješena...

"Billie Jean", odslušana je (po slobodnoj I tako smo se puneći usta i trbuhe svi još procjeni) stotinjak puta tijekom večeri, te stoga izgrlili i izljubili, i uskoro se morali nakratko razdvojiti ustoličena kao definitivni hit ljubljanskog dijela kako bi se smjestili kod naših domaćina po različitim razmjene! Zabava je u svakom slučaju bila na nivou dijelovima Ljubljane. A dobru ispriku za povremeno kašnjenje sljedećih dana imala je grupica smještena do sitnih sati.

Sutradan smo se pozdravili od doma i spustili kod Maje - četvero Hrvata i tri Slovenke - em nas ponovno u niže predjele. Povratak u Ljubljanu donio je bilo najviše, em smo bili najdalje! je ponešto odmora, no prebrzo se bližio čas ponovnog Navečer smo se ponovno okupili uz laganu rastanka... Uz oproštajno piće, puno pozdrava, pivicu razgovora. Prava opuštajuća večer, koju su zagrljaja, neizostavno zajedničko slikanje i ispraćajni neki od nas iskoristili za prikupljanje prvih ljubljanskih sprint (kojeg se ne bi posramio ni veliki Mo Greene!) suvenira (staklenih, naime). Nakon pizza-bureka u oprostili smo se od Ljubljane. Odlazeća ekipa ostala 3 sata, taman smo bili okrijepljeni za put kući, a u je bez nekoliko Hrvata koji su odlučili produžiti krevetu smo, onako penzićki, bili već oko 4 h. boravak još koji dan, ali nam se zato dio puta Sljedeći dan čekalo nas je razgledavanje pridružila Zala. Uz neizbježno pogađanje svakojakih Ljubljane. Naši domaćini stvarno su se iskazali u pojmova vLak nas je ovaj put još brže vratio u želji da nas opskrbe raznim saznanjima, pa su se Zagreb... penjali i u neslućene visine (sjetimo se samo Barbie I što još reći za kraj? Pada mi na pamet ona i zmaja)! Naša jedinstvena ocjena još od dolaska u stara - sve što je lijepo, kratko traje, ali sreća da Ljubljanu bila je da grad, prije svega, odiše pravim smo tako blizu pa možemo sve ovo ponoviti jednom europskim duhom, a prizor čistača ulice u bijelim košuljama i sa bijelim rukavicama ne zaboravlja se prilikom, što skorije... tako lako... Na Filozofskom fakultetu posjetili smo Oddelek za Geografijo, ali se i osvjedočili kako se to prosvjeduje u na ljubljanski način. No na primjeru preobilnog ručka ustanovili smo kakav je standard ljubljanskog studenta barem na polju prehrane!

Kalorije smo potom trošili penjući se na Ljubljanski grad.

Navečer su nam se pridružila i dva zaostala člana hrvatske ekipe, i jedan tradicionalni sudionik i posjetitelj većine razmjena CRO - SLO (Rok, naime).

Večer je ovaj put prošla ujakom ritmu hitova!

Nakon sat - dva odmora, sljedeće jutro bili smo spremni i omi za najavljeno višesatno naporno planinarenje po pola metra - metar (?) snijega!

Inače je nadaleko i naširoko poznato da Hrvati (a pogotovo sudionici ove razmjene) grabe svaku priliku za planinarenje, ali pred kišom smo ovaj put morali popustiti. Planovi su se morali promijeniti, pa smo se dobar dio puta morali odvesti autom, što nam je jako teško palo... Strašno.

No, čim smo se dokopali žičare, zaboravili smo sva razočaranja - pogled je bio prelijep, a visina nikako malena... meni, u svakom slučaju, jedan od naj doj m Lji viji h trenutaka razmjene!!

40

Za pomoć pri realizaciji raznih projekata KSG Zagreb zahvaljujemo: Hotel "Tamaris" Vis Hrvatska turistička zajednica Kraš Nacionalni park "Krka" Planinarsko društvo "Klek" Ogulin Turistička zajednica grada Zagreba Turistička zajednica grada Ogulina Turistička zajednica grada Šibenika Turistička zajednica grada Visa i g. Siniša Vodopija Vinko i Nina Budanović Zagrebački električni tramvaj ZET• Zoološki vrt Zagreb TU RISTIČKA ZA |£D N IC A GR A D A O GU LIN A

f/«v.V3

-m -: