Broj14 by Klub studenata geografije Zagreb

Impressum 16.MERIDIJAN Godišnjak KSG-a Zagreb 14.izdanje, 2016. godina Izdavač: Klub studenata geografije Zagreb Geografski odsjek PMF-a Marulidev trg 19/2, 10000 Zagreb email: 16meridijanksg@gmail.com web: www.ksg.hr Glavni urednik: Dameo Ramid-Kovačid Lektorica: Petra Pajtak Uredništvo: Petra Furčid Žaklina Grgid Blaž Gorski Paola Marinovid Ivana Žafran Grafički urednik: Matej Antolovid Tisak: Trgo fortuna d.o.o. Miroslava Krleže 5, 10431 Sveta Nedelja Pokrovitelji: Geografski odsjek PMF-a, Sveučilišta u Zagrebu Studentski Zbor Sveučilišta u Zagrebu Studentski Zbor PMF-a, Sveučilišta u Zagrebu Naslovna fotografija: Prosvjed podrške provedbi reforme kurikuluma

SADRŽAJ: MERIDIJAN 16° 14/2016.

TEMA BROJA— Geografija u školi U potrazi za izgubljenim identitetom ......... 5

Stanje i potencijali ruralnog turizma Baranje ...................................... 33

Nezamijeden talent na šk. igralištu ........... 6

Kude bez ljudi, prostor bez bududnosti .... 36

Geografija u školskom sustavu Hrvatske nekad i danas ............................. 8

EGEA – Blagodat studiranja geografije .... 38

Temeljne manjkavosti su ponavljanje i redoslijed nastavnih sadržaja................. 11

Priručni poučnik o STUDIJU GEOGRAFIJE ........................................... 41 Terenske nastave ................................... 46

Ružica Vuk: Geografi mogu biti lučonoše promjena u školskom sustavu Hrvatske ..................................... 14

Čitaonica

Put oko svijeta – učimo li svi istu geografiju?........................................ 19

Pripadati jednoj, višestrukim ili nijednoj vjeri? ......................................... 49

KSG-EGEA

Granični sporovi Hrvatske i Slovenije ...... 52

Poruka Predsjedništva ............................. 24

Tijek i ostavština jozefinske izmjere ......... 54

Studenti prostorne znanosti bez vlastitog prostora .............................. 26

Prijestolnice Skandinavije........................ 56

MIK – prostor kroz prizmu održivosti ....... 28 Edukacija o razvojnim potencijalima hrvatskih otoka ....................................... 31

Zašto je „festival demokracije“ zapravo „festival apsurda“? .................................. 47

Geoenigmatika ........................................ 59

RIJEČ UREDNIKA Izvol'te, pružamo vam u ruke četrnaesti broj 16. Meridijana. Nakon prošlogodišnje premijere u režiji novog uredništva, s novim vrijednim članovima uspjeli smo realizirati još jedno izdanje časopisa Kluba studenata geografije Zagreb. Obećao sam prije godinu dana iz iste ove „fotelje“ da ćemo učiti na greškama. Nisam lagao, iako... Ne samo da sumnjam, već ovo pišem svjestan da smo neke propuste ponovili i zato počinjem isprikom. Svi na greškama učimo jednako, ali ne jednakom brzinom. Ne zamjerite. Ovogodišnji časopis izlazi u sličnom konceptu kao i prethodni, s tek sitnim nadopunama. I s novom temom broja koja će vas, nadam se, potaknuti na razmišljanje i mišljenje. U ovom izdanju to je manje geografska problematika, a više – problematika geografije. Naime, svi mi geografi akteri smo iste stvarnosti. Zajedno je živimo i (više ili manje) sudjelujemo u njezinu formiranju. Ovaj časopis malen je, ali ipak jedan od doprinosa zajedničkom nam cilju. Baš zato ovaj broj, uz temelj priče (a to je poimanje važnosti geografije već u školskim danima), potiče i problematiku nedefiniranosti geografije u sustavu znanosti, te posljedične marginalizacije naše struke među zrelim dionicima društva. Ono što je bitnije od toga da ponavljamo taj problem, jest obaveza da reagiramo. Klub studenata geografije ustraje na svom putu, a ovaj je časopis kao glasilo kluba i svih njegovih članova sam po sebi jedan od alata borbe za bolju

budućnost geografije. I geografa! Želimo da svatko od vas zna kako ima taj alat na raspolaganju, zato sudjelujte, vježbajte kako „pustiti glas“, jer samo će se tako on čuti dalje od potkrovlja zgrade na Trgu Marka Marulića. Iako joj možda nije mjesto u predgovoru, jednu činjenicu moram dodati i istaknuti. Naime, 2016. godina ostat će zapamćena u analima zagrebačkog KSG-a po tome što je na pragu punoljetnosti Kluba probijena „magična“ granica od stotinu članova. Hej, stotinu! Taj fantastičan doseg, koji je prije samo godinu dana zvučao nestvarno, nepobitan je dokaz da Klub ide u pravom smjeru. I da raste na svim razinama. Tako mora biti i s ovim časopisom. Rapidan porast broja članova Kluba bit će velika odgovornost za nove graditelje 16.Meridijana. Da, prvenstveno odgovornost, ali i prilika da se klupski časopis podigne na višu razinu, te da raste kvalitetom i kvantitetom, kako tiskanih primjeraka, tako i mladih geografa koji sudjeluju u njegovoj izradi. Novi ljudi i nove ideje zaista obećavaju. Bude optimizam i vjeru u nastavak tradicije jednog časopisa, kojoj je (n)ovo izdanje samo uobičajen doprinos te, nadam se, dobar poticaj... U konačnici srdačno zahvaljujem svima koji su doprinijeli izlasku ovog broja, od autora i suradnika, do financijskih pokrovitelja – Studentskih zborova Sveučilišta u Zagrebu i PMF-a, te Vijeću našeg Geografskog odsjeka. Ispred uredništva 16.Meridijana, Dameo Ramić-Kovačić

TEMA

BROJA

GEOGRAFIJA U potrazi za izgubljenim identitetom Piše: Dameo Ramić-Kovačić

aţite da vam ovaj razgovor nije poznat:

nalazi.“

– Što ono studiraš?

„Geografija je znanost koja prouĉava razne stvari.“

– Geografiju.

„Geografija je školski predmet.“

– Aha, znaĉi predavat ćeš u školi.

Peti, šesti razred... Takve sam odgovore dobio.

Zadnja reĉenica, uzgred reĉeno, završava toĉkom. Rijetko kad upitnikom ili bar uz dozu rezerve.

Zatim sam krenuo dalje, ulicom svojih gimnazijskih dana, da se prisjetim jesam li moţda nakon ĉetiri godine konaĉno shvatio. Ili će mi trebati još toliko.

Ne znam za vas, ali ja sam se s takvim primjerom nebrojeno puta susretao. Prijatelji, poznanici, tetke, strine, susjedi... Svejedno. U većini sluĉajeva asocijacija je ista i svodi se na logiĉan zakljuĉak, jer što bi drugo, zaboga, mogao u ţivotu raditi netko tko se bavi – geografijom?! Kad sam bio klinac, volio sam prouĉavati karte. Neke od njih i danas ĉuvam. Imao sam i jednu šaroliku knjiţurinu iz koje sam napreĉac upijao imena silnih svjetskih drţava, kao i neka njihova obiljeţja. Jesu, naravno, zastave i prijestolnice bile su prve na udaru. -– On vam zna sve glavne gradove, pitajte ga koji hoćete. Ah, majke. Moja će i danas kazati da sam od malena volio – zemljopis. Iskreno, ne sjećam se što sam (i jesam li uopće) mislio o toj imenici kad sam u petom osnovne prvi put došao na istoimeni školski sat. Sjećam se prve ocjene, joj, tko bi rekao... Ali druga je to tema. Danas znam definirati zemljopis. Ili geografiju, svejedno. Danas isto tako znam da je to puno više od nabrajanja drţava, zastava i glavnih gradova. Ali, zanimalo me kako sam tada promišljao, ne samo ja, nego i moji vršnjaci, pa sam jesenas otišao tamo gdje je priĉa poĉela. Igrom sluĉaja, na mjestu šumarka i stare škole sad je sve drugaĉije. Borovi su posjeĉeni, tu su novi zidovi i nove klupe, i neki novi klinci... No razmišljanja su, pretpostavljam, sliĉna ili ista. „To je predmet koji nas uĉi o planetama, Zemlji i snalaţenju u prostoru.“ „Geografija je prikazivanje gdje se što u svijetu

16.Meridijan • 14. broj

„Geografija je nuţan predmet za proširenje našeg znanja o Zemlji.“ „Znanstvena disciplina koja se bavi prouĉavanjem planeta Zemlje, od vode, preko kopna, do atmosfere.“ „Uĉi nas o planetu na kojem ţivimo, njegova prirodna bogatstva i ostale stvari poput toga.“ „Znanost, školski predmet, prouĉava svijet, reljef, zemlje, kulturu i gradove.“ I tako unedogled. U suštini sam primijetio svega nekoliko razliĉitih odgovora, jedan poetski s naslovom „Geografija je ţivot“, te samo jedan na kojem piše da nam ona „nudi više od samog prouĉavanja“. Taj isti. A skupio sam ih tridesetak. Svi su ostali poĉinjali s „Geografija prouĉava Zemlju i...“ I još štošta drugo. – Paa… ne prouĉava samo Zemlju, nego i sve druge planete, te ostalo neobjašnjivo u svemiru – podcrtao je momak iz predzadnje klupe. Tada sam prestao s pitanjima. Moţda sam se zanio, moţda odgovori koje sam traţio i dobio nisu prava slika onoga što me zanimalo. Uostalom, ono što smo moji kolege i ja nekada mislili sad je nebitno, zaboravljeno je poput naše stare škole u šumarku kojeg više nema. Ipak, pišem ovo zabrinut. Ne smetaju mi novi zidovi, nove klupe i ovi novi klinci. Smeta mi što je geografija ista, što o njoj misle isto i što je još uvijek samo obris krede na školskoj ploĉi. Jednako ograniĉena i nepomiĉna. A uĉili su nas od prvog dana da se ipak kreće...

TEMA

BROJA

PROBLEMATIKA STATUSA I PERCEPCIJE GEOGRAFIJE U HRVATSKOJ

NEZAMIJEĆEN TALENT NA ŠKOLSKOM IGRALIŠTU Piše: Mislav Omazić

asigurno se svaki budući geograf tijekom studija barem jednom zapitao je li znanost kojom će se baviti dovoljno cijenjena, koji je njezin poloţaj u sustavu znanosti i, na koncu, koje mu se opcije otvaraju kad stupi na trţište rada. VoĊen tim vjeĉnim upitnicima nad glavama mladih geografa, pokušat ću kroz ovaj tekst dati kritiĉki osvrt na trenutni poloţaj geografije u sustavu znanosti, kao ozbiljnu koĉnicu afirmaciji geografije. TakoĊer, predstavit ću i neke od prijedloga za bolje definiranje statusa geografije, a u ĉemu je pomogla anketa o zapošljavanju geografa koju su 11. – 18. listopada 2016. godine provele magistre geografije Boţica i Suzana Horvat.

Geografija danas Poznato je da se prema Pravilniku o znanstvenim i

umjetniĉkim

podruĉjima,

poljima

granama

geografija nalazi u podruĉju interdisciplinarnih znanosti. Isto tako je poznato kako u toj podjeli postoji niz nelogiĉnosti. Ĉak je i sam naziv interdisciplinarne znanosti nelogiĉan jer je geografija kao znanstveno polje kategorija višeg reda veliĉine od discipline , pa stoga nije jasno kako se nalazi „izmeĊu“ disciplina. Neki će zamijetiti i kako je geografija jedina tradicionalna znanost u tom podruĉju koje, osim geografije, ĉine rodni studiji, kroatologija, integrativna bioetika i sl. Ne umanjujući vrijednost drugih interdisciplinarnih znanosti, teško se oteti dojmu kako geografija tu nipošto ne pripada. Iz osobnog iskustva, ali i radova nekih kolega, svi mi studenti geografije znamo kako je geografija u javnosti vrlo pozitivno percipirana, ali je istodobno percepcija o onome ĉime se geografi bave potpuno iskrivljena. Tome u prilog govori nam i predrasuda da je studij geografije iskljuĉivo namijenjen budućim nastavnicima, dok se istraţivaĉki i znanstveno primjenjivi dio u potpunosti izostavlja. Moţemo reći da prevladava generalno nerazumijevanje o podruĉju

djelovanja geografa, a kad je to nerazumijevanje i na institucionalnoj razini, to moţe za posljedicu imati vrlo negativne uĉinke na mogućnosti zapošljavanja mladih geografa, a onda i na njihov doprinos znanosti i društvu općenito. I upravo je to zaposlenje ono što nas studente najviše brine kod današnjeg nepovoljnog poloţaja geografije. Konkretno, ovo su neki od problema s kojima se geografi susreću prilikom zaposlenja: 1. OdreĊena tvrtka raspiše natjeĉaj u potrazi za struĉnjakom iz odreĊenog podruĉja (prirodnog, društvenog, tehniĉkog, interdisciplinarnog i dr.). Prva poteškoća koja se javlja jest ta što se relativno malo radnika traţi iz podruĉja interdisciplinarnih znanosti kojem geografija trenutno pripada, a druga što je malo poslodavaca informirano o geografiji i njenom predmetu interesa. 2. Na stranicama HZZ-a ne postoji kategorija zanimanja iz interdisciplinarnih znanosti. Kategorije kojima bi eventualno mogla pripadati geografija su Zdravstveni, prirodoslovni i biotehniĉki struĉnjaci i

Struĉnjaci iz društvenog, umjetniĉkog podruĉja.

humanistiĉkog

3. Ako bi istodobno natjeĉaje raspisali Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU (npr. u jedinici za meĊunarodnu teritorijalnu suradnju ili jedinici za programe urbanog razvoja i druge teritorijalne programe), Ministarstvo zaštite okoliša i prirode (npr. u jedinici za odrţivi razvoj ili jedinici za procjenu utjecaja na okoliš) i Drţavni zavod za statistiku (npr. u jedinici za provedbu statistiĉkih istraţivanja u ţupanijama) i kad bi svi oni kao uvjet naveli: „završen studij iz podruĉja društvenih znanosti“, a na sve natjeĉaje bi se javili jedan muzeolog, jedan logoped, jedan kineziolog i jedan geograf, jedini koji ne bi bio pozvan ni na jedno testiranje jer ne zadovoljava uvjete upravo je – geograf.

16.Meridijan • 14. broj

TEMA Geografija sutra Navedene ĉinjenice ukazuju na nuţnost promjene sadašnjeg poloţaja geografije u sustavu znanosti. Budući da, prema Stjepanu Štercu, geografija „prouĉava prostorne odnose, strukturu i organizaciju nastalu interakcijom prirodne osnove i društvenog djelovanja na Zemljinoj površini, ona je kljuĉna znanost za razumijevanje prostora i stoga bi trebala imati najrelevantniju ulogu u planiranju organizacije i upotrebe prostora. Ne postoji nijedna prirodna, društvena, humanistiĉka ni tehniĉka znanost koja bi kao geografija mogla dati cjelovit prikaz prostora i na tome se temelji njezin veliki aplikativni potencijal koji nije percipiran u javnosti“. Profesor Stjepan Šterc u svojoj doktorskoj disertaciji „Geografski i demogeografski identitet“ iz 2012.

BROJA

– Revizija i reorganizacija studijskih programa/

smjerova, odnosno povezivanje geografije s drugim strukama unutar ili van sveuĉilišta. Drugim rijeĉima, prijedlog se odnosi na potrebu za uvoĊenjem više informatiĉkih i matematiĉkih predmeta te stranog jezika. UvoĊenjem matematike, geografija bi dobila iznimnu snagu u izradi prijeko potrebnih modela i projekcija, ĉime bi se omogućila veća društvena i znanstvena prepoznatljivost geografije. – Bolja i šira sustavna promocija geografije putem

visokoškolskih ustanova i ĉešće pojavljivanje geografa u javnosti pri rješavanju vaţnih problema. Poseban naglasak treba staviti na posljednje navedeno, jer ne treba zanemariti (ne)odgovornost nositelja geografske znanosti za njezino (ne) promicanje.

– Razvoj praktiĉnih vještina putem izrade pojedinih konkretnih projekata. – Veća i bolja povezanost s poslodavcima. – Ponovno osnivanje znanstvenog instituta i formiranje trţišnih studija koji su od strateškog znaĉaja za razvoj hrvatskog prostora i društva. Informacije radi, postojala su dva geografska instituta, jedan pod ingerencijom fakulteta (Geografski institut PMF-a), te jedan sveuĉilišni (Institut za geografiju Sveuĉilišta u Zagrebu). Prvi je ugašen 1968. godine jer se poĉeo napuštati sustav fakultetskih instituta, a drugi 1974. odlukom Savjeta za nauĉni rad SR Hrvatske kojom su ukinuti svi sveuĉilišni instituti koji u svom stalnom radnom odnosu nisu imali najmanje osam djelatnika s doktoratom znanosti.

EKIPA IZ SNOVA - Geografija u interdisciplinarnom društvu

godine takoĊer tvrdi kako bi se geografija po svemu sudeći trebala puno bolje pozicionirati unutar sustava znanosti i to ponajprije u sklopu novog znanstvenog podruĉja. Hoće li se to podruĉje zvati Znanost o Zemljinim prostorima , kako on predlaţe, ili nekako drugaĉije, nije od presudnog znaĉaja. Ono najvaţnije odnosi se na mogućnost razvoja samostalnog metodološkog sustava, na primijenjena istraţivanja, bolje mogućnosti zaposlenja geografa i na koncu na porast društvenog i znanstvenog ugleda same struke. Kombinirajući navedene izvore, ovo su neki od konstruktivnih prijedloga u svrhu poboljšavanja poloţaja geografije i veće zaposlenosti geografa:

16.Meridijan • 14. broj

Zakljuĉno Poentirat ću banalnim sportskim rjeĉnikom; aktualan poloţaj geografije moţe se usporediti s talentiranim sportašem koji cijelu karijeru igra na krivoj poziciji, gdje njegov talent i potencijal ne mogu doći u potpunosti do izraţaja. MeĊutim, kako to ĉesto bude, promjenom pozicije igraĉ doţivljava procvat i napokon maksimalno koristi svoj neizmjeran potencijal. Takva je situacija i s geografijom, koja nikako da napreduje dalje od školskog igrališta. MeĊutim, promjenom navedenih zapreka, poĉevši od pozicije geografije u sustavu znanosti, omogućio bi se razvoj svih njenih spoznajnih i inih potencijala te ostvario preduvjet za stjecanje statusa koji geografija s obzirom na svoju kompleksnost i jedinstvenost nedvojbeno zasluţuje.

TEMA

BROJA

POVIJESNI PREGLED SATNICE GEOGRAFIJE U HRVATSKIM ŠKOLAMA

GEOGRAFIJA U ŠKOLSKOM SUSTAVU HRVATSKE NEKAD I DANAS Piše: Luka Begović

Položaj geografije u školskom sustavu naše države uvelike se izmijenio kroz povijest. Danas je satnica geografije u velikoj većini škola manja od one koja je bila prisutna u prošlom i pretprošlom stoljeću. To je posljedica mnogobrojnih iz mjena u nastavnim programima koje su se dogaĎale zadnjih nekoliko desetljeća

oĉeci geografije seţu u daleku prošlost. Još od antike i srednjega vijeka geografijom se bave razliĉite osobe. Prvaci poput Eratostena, Ptolemeja, Mercatora, von Humboldta i dr. dali su peĉat onome što danas uĉimo u školama. MeĊutim, u Hrvatskoj jedna od prvih istaknutijih liĉnosti javlja se tek u 17. st. Bio je to kartograf Stjepan Glavaĉ. Prvi udţbenik iz geografije u Hrvatskoj, tiskan na latinskom jeziku, ugledao je svjetlo dana 1714., kada ga je objavio Jakob Pejaĉević, profesor na isusovaĉkoj gimnaziji u Zagrebu. Potonji je udţbenik donio progres u nastavi geografije. Ipak, 19. st. predstavlja svojevrsnu prekretnicu u razvoju geografije. Tada je dr. sc. Petar Matković postao prvi sveuĉilišni profesor geografije u Hrvatskoj, pa se time smatra i osnivaĉem suvremene geografske znanosti u našoj zemlji. Nakon što je 1883. utemeljio Katedru za geografiju na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu, sluţbeno je krenula i institucionalizacija geografske znanosti na našim prostorima. Pojava Hrvatskog geografskog društva 1897., ĉasopisa Hrvatski geografski glasnik 1929. te Geografski horizont 1955. takoĊer je odigrala ulogu u popularizaciji i napretku geografije .

to se vrijeme javljaju i prvi školski zakoni, koji su imali i funkciju nastavnih planova, pa djelomiĉno i programa. U prvom nastavnom planu za obvezne (osnovne) škole iz 1855., tadašnji zemljopis nije imao status nastavnog predmeta kao nauk vjere, crtanje, krasopis, materinski jezik, raĉunstvo i geometrijsko oblikoslovlje te pjevanje. MeĊutim, 19 godina kasnije nastavni je plan donio zemljopisu status nastavnog predmeta, zajedno s još 12 predmeta. Te 1874. zaslugom bana Ivana Maţuranića u Hrvatsku je uvedeno i obvezno ĉetverogodišnje školovanje. U tadašnjem je zakonu pisalo da „uĉenici uĉe zemljopis i povijest s osobitim obzirom na domovinu i njezin ustav“.

„Nastavnim planom iz kolovoza 1926. bilo je predviđeno da se zemljopis uči u trećem i četvrtom razredu osnovne škole. Zanimljivo, dvije godine kasnije provedeno je istraživanje među učenicima koje je pokazalo da djevojčice od predmeta koji se uče u ta dva razreda najmanje vole upravo zemljopis, dok im se najviše sviđaju ručni rad i pjevanje.“

Status nastavnog predmeta zemljopis je zadrţao i u nastavnim planovima iz 1888., 1929. te 1933. Nastavnim planom iz kolovoza 1926. bilo je predviĊeno da se zemljopis uĉi u trećem i ĉetvrtom razredu osnovne škole.

19. stoljeće takoĊer je vaţno jer Hrvatsko ugarskom nagodbom iz 1868. Hrvatska dobiva ingerenciju nad, izmeĊu ostalog, svojim školstvom. U 8

16.Meridijan • 14. broj

TEMA Zanimljivo, dvije godine kasnije provedeno je istraţivanje meĊu uĉenicima koje je pokazalo da djevojĉice od predmeta koji se uĉe u ta dva razreda najmanje vole upravo zemljopis, dok im se najviše sviĊaju ruĉni rad i pjevanje. Treba dodati da je školski zakon iz 1929. unificirao obvezno osmogodišnje školovanje u ondašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, no u praksi je to zaţivjelo samo na prostorima tadašnje Dravske (danas Slovenija) i Dunavske banovine (danas Vojvodina). U nastavnom planu iz 1933. sluţbeni naziv predmeta bio je

zemljopis naše drţave s osnovnim poznavanjem drugih drţava . Kada se govori o satnici zemljopisa u osnovnim školama, onda treba reći da nastavni plan iz 1944. pokazuje da se zemljopis sluša ĉetiri sata tjedno u 3. i

BROJA

kulturoloških te ideoloških razloga. Osim toga, dolazi i do promjena u nazivlju, pa je tako geografija

u nastavnim programima 1958. i 1965. imala status nastavnog predmeta, dok ju je 1972., 1989., 1991. i 1998. zamijenio zemljopis. Situacija u srednjim školama bila je nešto drugaĉija. U 18. st. pojavljuju se realne škole, poznate i kao

„Prvi udžbenik iz geografije u Hrvatskoj, tiskan na latinskom jeziku, ugledao je svjetlo dana 1714., kada ga je objavio Jakob Pejačević, profesor na isusovačkoj gimnaziji u Zagrebu.“

realke . Zagrebaĉka je realka osnovana 1854., a u

Dr. Petar Matković, osnivaĉ Katedre za geografiju

4. razredu. Nakon Drugog svjetskog rata dolazi do odreĊenih promjena. Geografija se na Mudroslovnom fakultetu zadrţala sve do podjele Filozofskog fakulteta 1946., kada prelazi na Prirodoslovno matematiĉki fakultet, gdje se nalazi i danas. U to je vrijeme zapoĉelo i uvoĊenje obveznog osmogodišnjeg školovanja, pa su se time dinamiĉno mijenjali i nastavni planovi zbog struĉnih, pedagoških,

16.Meridijan • 14. broj

Nauĉnoj osnovi zagrebaĉke i osjeĉke realke iz 1882. zemljopis se slušao tri sata tjedno u prvom, dva sata tjedno u drugom, trećem i ĉetvrtom te jedan sat tjedno u petom, šestom i sedmom razredu. 1886. se u jedinstvenoj gimnazijskoj nauĉnoj osnovi zemljopis slušao tri sata tjedno u prvom, dva sata tjedno u drugom i ĉetvrtom te jedan sat tjedno u osmom razredu, dok u ostalim razredima zemljopis nije bio zastupljen u satnici. Time se ukupna tjedna satnica zemljopisa u svim razredima smanjila s dvanaest na osam sati. MeĊutim, u to je vrijeme postojao i predmet koji je nosio naziv povijest i zemljopis , koji se slušao tri sata tjedno u trećem, petom i sedmom te ĉetiri sata tjedno u šestom razredu. Nakon što je bivša zagrebaĉka realka postala realna gimnazija 1894., ponovno se tjedno slušalo 12 sati zemljopisa ukupno u svim razredima (dva sata tjedno 1. – 4. razreda te jedan sat tjedno 5. – 8. razreda). S druge strane, djevojĉice su u to vrijeme pohaĊale djevojaĉke škole. Školske godine 1892./'93. utemeljen je ĉetverogodišnji Privremeni ţenski licej, koji nije davao ista prava kao gimnazije u koje su išli djeĉaci. Nerijetko su samo gimnazije omogućavale nastavak daljnjeg školovanja. U potonjem su liceju djevojĉice slušale dva sata tjedno zemljopisa u prvom i trećem te jedan sat tjedno u drugom i ĉetvrtom razredu. Osim djevojaĉkih škola i gimnazija, postojale su i strukovne škole. Primjerice, u kriţevaĉkoj ratarnici 1869. u trogodišnjem nastavnom programu nije bilo zemljopisa. Ovakve škole uglavnom nisu omogućavale nastavak daljnjeg školovanja.

TEMA

BROJA

Slika 1— Razredna nastava u 19.stoljeću

Danas je situacija ponešto drugaĉija. Opće i prirodoslovno-matematiĉke gimnazije diljem Republike Hrvatske imaju po dva sata tjedno geografije u svakom od ĉetiri razreda (2+2+2+2), dok jeziĉne i klasiĉne u trećem razredu nemaju dva nego jedan sat tjedno (2+2+1+2). U ekonomskim je školama broj sati jednak kao u općoj i prirodoslovno matematiĉkoj gimnaziji (2+2+2+2), ali je program drugaĉiji. Uĉenici koji se u medicinskim školama

„Koncem 19.stoljeća u gimnazijama je postojao predmet koji je nosio naziv povijest i zemljopis i koji se slušao tri sata tjedno u trećem, petom i sedmom te četiri sata tjedno u šestom razredu.“ obrazuju za smjer Medicinska sestra/tehniĉar imaju tjedno po dva sata geografije u prvom i drugom razredu (2+2), kao i oni koji se školuju za zanimanje Komercijalist u komercijalnim školama. Smjerovi

Tehniĉar za raĉunalstvo, Strojarski raĉunalni tehniĉar , Tehniĉar cestovnog prometa i drugi koji su zastupljeni u tehniĉkim školama, u nastavnim programima imaju po dva sata tjedno geografije u prvom, odnosno jedan sat geografije u drugom razredu (2+1). Ista je situacija i sa zanimanjima 10

Prehrambeni tehniĉar, Poljoprivredni tehniĉar, Model obuće i koţne galanterije i sl. U turistiĉkougostiteljskim školama smjer Hotelijersko-turistiĉki tehniĉar nema geografije u prvom, ali ima po dva sata tjedno u ostala tri razreda (0+2+2+2). Neka druga strukovna zanimanja specifiĉna su jer imaju geografiju jedan sat u prvom, a dva u drugom srednje (npr. smjer Šumar) ili imaju geografiju samo u jednom razredu (npr. Prodavaĉ 0+2+0 ili Kozmetiĉar 2+0+0+0). Na koncu, u nastavnim planovima za trogodišnja zanimanja Pekar, Mesar, Vrtlar, Automehaniĉar, Vodoinstalater i dr. geografija uopće nije predviĊena. Zakljuĉno, poloţaj geografije u školskom sustavu naše drţave uvelike se izmijenio kroz povijest. Danas je satnica geografije u velikoj većini škola manja od one koja je bila prisutna u prošlom i pretprošlom stoljeću. To je posljedica mnogobrojnih izmjena u nastavnim programima koje su se dogaĊale zadnjih nekoliko desetljeća. Danas opravdano postoje zagovornici ideje da se nastavni program i satnica geografije u osnovnim i srednjim školama trebaju doraditi, ali s obzirom na to da nam je kurikularna reforma prekinuta, takva i sliĉna pitanja ostat će visjeti u zraku još neko vrijeme.

16.Meridijan • 14. broj

TEMA

BROJA

KRATKA ANALIZA POSTOJEĆEG NASTAVNOG PROGRAMA GEOGRAFIJE U OSNOVNIM I SREDNJIM ŠKOLAMA

TEMELJNE MANJKAVOSTI SU PONAVLJANJE I REDOSLIJED NASTAVNIH SADRŽAJA Piše: Filip Gerin

rema vaţećem Nastavnom planu i programu za osnovne škole (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, 2013) ,,nastavni se program geografije temelji na suvremenim spoznajama geografske znanosti koje su nuţno pedagoško didaktiĉki preoblikovane. Nastava geografije uvodi se u 5. razredu osnovne škole, ali uĉenici neka geografska predznanja donose iz nastavnoga predmeta priroda i društvo (1. – 4. razred), a izvodi dalje i u 6., 7. i 8. razredu. (…) Uvaţavajući znanstvenu, odnosno struĉnu sistematiku i znanstveno nazivlje, ali i osobitosti uĉenika i nastavnoga procesa, program je zamišljen po naĉelu od manje sloţenoga k sloţenijemu, tj. dubina i širina spoznaja povećava se s uzrastom uĉenika. Opseg znanja odreĊen je brojem tema i pojmova koji se trebaju obraditi u jednom razredu, a dubina je odreĊena upućenošću uĉenika, odnosno stupnjem usvojenosti znanja i sposobnosti.“ U istom dokumentu stoji i kako je ,,cilj nastave geografije stjecanje osnovnih geografskih znanja o Zemlji, znaĉenju i povezanosti prirodnih elemenata i društvenih pojava i procesa u svjetlu suvremenih zbivanja u svijetu, razvijanje i njegovanje geografskih naĉina mišljenja i razvijanje socijalnoafektivnih sposobnosti uĉenika. Geografija ima ulogu prenijeti odreĊena znanja iz geografije, ali se temelji i na znanstvenim spoznajama drugih srodnih predmeta koji se bave Zemljom (geodezija, astronomija, geofizika, geologija, meteorologija…)“ Zadaće koje uĉenik treba savladati su sljedeće (MZOS, 2013):

– upoznati se s osnovnim znanjima o planetu Zemlji, s prirodnim elementima i njihovim meĊuodnosom s društvenim pojavama – upoznati se s osnovnim prirodno-geografskim znaĉajkama i društvenim procesima zaviĉajne regije i znaĉenjem tranzitnoga poloţaja Republike Hrvatske s obzirom na europsko i globalno povezivanje (gospodarske, vojne i politiĉke skupnosti)

16.Meridijan • 14. broj

– upoznati se s prirodno-geografskim, društveno-kulturnim i gospodarskim znaĉajkama kontinenata na primjeru odabranih drţava – upoznati se s ekološkim problemima u svijetu i sa znaĉenjem i mogućnostima oĉuvanja okoliša za zdravlje i kvalitetu ţivota sada i u budućnosti – biti uveden u osnove kartografske pismenosti i razvijati umijeće uporabe geografske karte i atlasa kao izvora znanja – biti uveden u metode znanstvenoga istraţivanja i razvijati zanimanje za istraţivanje prostora; razvijati sposobnost znanstvenoga razmišljanja i priopćivanja rezultata istraţivanja Sadrţaj nastavnog predmeta geografije tematski je podijeljen po razredima. Sadrţaj nastavnog predmeta se kroz osmogodišnje školovanje (viši razredi osnovne škole i 4 razreda gimnazije) ponavlja. Isti sadrţaji s nadogradnjom uĉe se u 5. razredu i 1. razredu srednje škole, u 6. i 2., u 7. i 3. te u 8. i 4. razredu. Nastavni program petog i prvog razreda ukljuĉuje planet Zemlju, geografsku mreţu, Zemljina gibanja, Zemljinu graĊu i reljef, vode na Zemlji, klimu i okoliš Zemlje. Nakon fiziĉke geografije, u 6. i 2. razredu uĉenici prelaze na društvenu geografiju te obraĊuju teme stanovništva i gospodarstva, zatim i sve kontinente osim Europe. U 7. i 3. razredu obraĊuju se sve drţave Europe bez Hrvatske, dok se u 8. i 4. razredu po nastavnom programu obraĊuje Republika Hrvatska. Upravo su ponavljanje, ali i redoslijed sadrţaja, temeljni problemi trenutnog nastavnog programa geografije. Sadrţaj petog i prvog razreda objektivno je najteţi i najapstraktniji dio nastavnog predmeta geografije te je najveća kritika što uĉenici uĉenje ove znanosti zapoĉinju s njezinim najteţim dijelom. Problem nastavnog programa 6. i 2. razreda jest što velika većina uĉenika nikad nije bila izvan Republike Hrvatske i susjednih zemalja. Uĉenicima, naroĉito uĉenicima 6. razreda kojima se tek poĉelo razvijati

TEMA

BROJA

apstraktno mišljenje, a kritiĉko još i nije, teško je shvatiti prostorne odnose Sjeverne i Juţne Amerike ako prije toga nisu nauĉili prostorni odnos prostora u kojem ţive. U niţim razredima, ali i u ţivotu, uĉenici poĉinju od sebe. Uĉe o svojoj okolini; svojoj kući, sobi, vrtu, školi, igralištu. Uĉe geografiju promatrajući. U 5. i 6. razredu geografija se po trenutnom programu ne uĉi promatrajući. Prekida se desetogodišnji proces uĉenja geografije prije samog nastavnog predmeta i on se nepovratno gubi. Eventualnom zamjenom sadrţaja iz 5. i 8. razreda te 6. i 7. uĉenici bi mogli nastaviti kontinuirano uĉiti promatranjem sadrţaja oko sebe te na nastavi nadograĊivati postojeće znanje. TakoĊer, razvojem kritiĉkog mišljenja s 13 – 14 godina i dobivanjem drugih predmeta u kojima je isto potrebno (fizika, kemija) uĉenici će biti u mogućnosti shvatiti neke prostorne pojave i procese u potpunosti, a ne samo djelomiĉno. Takav nastavni program omogućio bi kvalitetniju nadogradnju sadrţaja u srednjoj školi, izbacio nepotrebno ponavljanje koje je danas prisutno jer uĉenici nisu bili na kognitivnoj razini potrebnoj za shvaćanje nekih procesa i pojmova koje su uĉili, ali i omogućio ulazak terenske nastave u nastavni program kao obavezne sastavnice. Terenska nastava je na fakultetskoj razini geografije obavezan kolegij i u velikoj mjeri utjeĉe na razvoj budućih znanstvenika i profesora. Naţalost, terenska i izvanuĉioniĉka nastava u nastavnom predmetu geografija slabo su prisutne iz više razloga. Uĉitelji nisu obvezni izvoditi ove oblike nastave, komplicirana je procedura i birokracija u školi, današnji roditelji prezaštitniĉki su usmjereni na svoju djecu – to su samo neki od razloga zbog kojih se ovi oblici nastave ne izvode. MeĊutim, dodavanjem terenske i izvanuĉioniĉke nastave u obvezni dio nastavnog programa uĉenje geografije postat će zanimljivije i lakše uĉenicima, prvenstveno zbog mogućnosti promatranja te „wow efekta“ koji ovi oblici nastave stvaraju kod uĉenika.

NEDEFINIRANI PROGRAMI – Posebna problematika odnosi se na nastavne programe prema kojima nastavnici i učitelji izvode nastavu. U programu za osnovne škole navedena su obrazovna postignuda koja učenik treba stedi, što je dobra nit vodilja za učitelja, ali zato u programu nastave za srednje škole, koji datira iz 1990-ih godina, postoje samo nazivi nastavnih cjelina i njihove podteme, bez ikakve daljnje razrade na ciljeve i ishode učenja. Rješenje se nazire u primjeni Nacionalnog okvirnog kurikuluma koji jasno definira što učenik treba usvojiti u svakom stupnju obrazovanja … (D.R.K.) 12

„Škola nakon studija“ Što o temi geografije u školi kaţu oni koji su „unutra“ – bivši studenti geografije, danas nastavnici u razliĉitim školama diljem Hrvatske? Sigurno svatko od vas pamti pojedine stavove svojih nastavnika, a evo kako su neki od njih ukratko odgovorili na pitanja o motivima rada u školi, o kvaliteti nastavnog plana, odnosno potrebi za improvizacijom u odnosu na nj, te o kljuĉnim nedostacima u provoĊenju nastave geografije… Ivica Blaţević, OŠ J. J. Strossmayera, Trnava, Osjeĉko-baranjska ţupanija

Nastava u uĉionici je suhoparno upijanje ĉinjenica Biti uĉitelj izuzetno je plemenit poziv jer nema ljepšeg osjećaja nego kada vidiš da su ti nekadašnji uĉenici vrlo uspješni ljudi i znaš da si ti ugradio dio sebe u njihov razvoj i, u konaĉnici, u njihov uspjeh. Rad u školi ispunjava me i vrlo je ţivopisan sa svim dogodovštinama koje donosi svaki novi radni dan. U nastavi puno improviziram i ubacujem razliĉite teme koje ne prate nastavni plan i program. Mislim da treba unijeti ţivosti u plan i program. Osobno smatram da iskusni nastavnici izuzetno improviziraju u nastavi. Najkorisniji segmenti aktualnog nastavnog plana jesu geografske kompetencije koje uĉenik stjeĉe na osnovnim razinama; jaĉanje percepcije prostora i odnosa u tom prostoru, usvajanje znanja putem opaţanja i istraţivanja, stjecanje znanja o geografskoj karti i sposobnost njenog korištenja. Iako sam mišljenja da se i ove navedene kompetencije mogu bolje i kvalitetnije razvijati u odnosu na sadašnju razinu. Nedostataka naţalost ima dosta, ali kljuĉna je nemogućnost ĉestog ostvarivanja nastave izvan uĉionice i na terenu. Za to su potrebna odreĊena financijska sredstva... Nastava u uĉionici poprima „suhoparan“ karakter upijanja ĉinjenica. Smatram da se u geografiji već spomenute geografske kompetencije najbolje mogu ostvariti izvoĊenjem nastave van uĉionice i na terenima.

16.Meridijan • 14. broj

TEMA Prof. Darko Kanjuh, XV. gimnazija, Grad Zagreb

integracijama, odnosno poloţaju Hrvatske u globalnim okvirima. Uz ove teme, svakako je naglasak na aktualizaciji nastavnih sadrţaja, ĉime svaka nova generacija potiĉe na nove spoznaje.

Geografija pruţa raznolikost znanja i vještina Volim raditi s mladim ljudima i doţivljavam ispunjenje kad ih uspijem zainteresirati za geografske teme koje smatram ţivotno korisnima i na polju opće kulture, ali i što se tiĉe primjenjivosti znanja na razliĉitim podruĉjima kojima će se po izlasku iz srednje škole uĉenici baviti. Jedna od kljuĉnih prednosti geografije jest upravo pruţanje temeljnih informacija i vještina koje su korisne na razliĉitim studijima – politologije i novinarstva, ekonomije, statistike i demografije, klimatologije i meteorologije, geodezije, geologije itd. TakoĊer, u mnogim praktiĉnim ţivotnim situacijama geografija doprinosi kompleksu znanja i vještina, poznatih u engleskom jeziku kao surviving skills, u najširem znaĉenju te rijeĉi... Isto tako, osvještava geografske pojave i procese putem kojih sudjeluje u oblikovanju i razvoju kritiĉkog mišljenja i vrednota, koji nas ĉine konstruktivnim ĉlanovima zajednice. Pritom se u nastavi javljaju i odreĊeni nedostaci, a to su prije svega opširnost i zastarjela strukturiranost gradiva koja djelomiĉno ţrtvuje cjelovitost slike i kvalitetu usvojenih znanja i vještina u korist površne kvantitete. Prof. Tanja Ĉerneka, Gimnazija Pula, Istarska ţupanija

Nedostaje nam vremena za istraţivaĉku nastavu Rad s mladima je izazov, ali i proces osobnog razvoja. Zadovoljstvo mi je da mogu prenijeti i podijeliti znanje. Naravno da se pritom drţim nastavnog plana i programa, ali nisam opterećena da prema njemu nuţno i odraĊujem svaki sat, pogotovo ako postoji viši interes uĉenika za neke sadrţaje. Ipak mi glavni cilj nije prenijeti sve znanje, već privoljeti uĉenika za predmet i potaknuti ga na samoistraţivanje, samouĉenje, povezivanje, kritiĉki osvrt... Iako volim sve geografske sadrţaje koji su predviĊeni planom i programom, posebno bih istaknula „priĉu” o globalizaciji i vezanim procesima; uzrocima, posljedicama i

16.Meridijan • 14. broj

BROJA

Kad govorimo o nedostacima rada u nastavi, prvo treba reći da je predviĊeni fond sati za obradu sadrţaja uţi od potrebnog. Recimo, u trećem je razredu nemoguće u cijelosti kvalitetno obraditi gimnazijski program, posebice ako ţelite aktualizirati nastavu, za što je idealan istraţivaĉki rad. Uopće je problem nedostatak vremena za istraţivaĉku nastavu, ukljuĉujući i potrebne procedure i papirologiju (formalizam) koji oteţavaju organizaciju bilo kakve terenske nastave, koja je neophodna. Kao probleme još bih istaknula nedostatak tehnologije te nedovoljnu korelaciju nastavnih sadrţaja s ostalim predmetima. Gordana Kovaĉević, OŠ Plitviĉka Jezera, Liĉkosenjska ţupanija

Izgleda da je forma vaţnija od sadrţaja Ovaj posao izuzetno je zahtjevan, ali bez obzira na sve nedostatke osjećam se privilegiranom što ga radim. Iskrenost, toplinu i ljubav koju dobijete od djece rijetko u kojem poslu moţete dobiti. Geografija kao interdisciplinarna znanost nudi mnoštvo korisnih sadrţaja. Sadrţaji iz fiziĉke geografije jasni su, razvijaju potrebu za promatranjem i uoĉavanjem pojava i procesa u prirodi, dok s druge strane npr. demogeografske teme potiĉu propitivanje društva. Sve ono što potiĉe na razmišljanje smatram korisnim, a ono što moţete „uguglati“ više-manje beskorisnim. TakoĊer, smatram kako je autonomija uĉitelja općenito minimalna; morate biti izuzetno kreativni da se izborite za nju. S poduţim staţom u prosvjeti osjećam kako sustav ima slabo povjerenje u uĉitelja. Sve je više administracije i bitno je zadovoljiti formu, a jako malo paţnje posvećuje se sadrţaju i ĉinjenici da radimo s ljudima („samo neka papiri štimaju“). U trenutku kada svi išĉekujemo cjelovitu kurikularnu reformu, s naglaskom na cjelovitu, teško mi je izdvojiti probleme samo geografije. Naĉin rada u kojem školski sat traje 45 minuta problem je sveukupnog nastavnog plana i programa.

TEMA

BROJA

ZASTUPNICA GEOGRAFSKE MISLI U PROVOĐENJU REFORME ŠKOLSTVA ZA 16. MERIDIJAN GOVORI O RAZLOZIMA STOPIRANJA REFORME TE PREDLOŢENIM NOVITETIMA NASTAVNOG PROGRAMA GEOGRAFIJE

RUŽICA VUK: GEOGRAFI MOGU BITI LUČONOŠE PROMJENA U ŠKOLSKOM SUSTAVU HRVATSKE Razgovarao: Dameo Ramić-Kovačić

oncem svibnja i početkom lipnja 2016. Hrvatska je bila na nogama. I ne, nije riječ o nogometu, europsko prvenstvo počelo je tek desetak dana kasnije. U pitanju su bili masovni prosvjedi na ulicama svih većih gradova, kojima su graĎani iskazali svjesnost o značaju provedbe cjelovite reforme postojećeg odgojno-obrazovnog sustava u Republici Hrvatskoj. Povod je ono što nam je svima toliko poznato; u godini parlamentarnih izbora ispolitizirana je, te u skladu s tim dovedena u pitanje, još samo jedna u nizu strateški izuzetno bitnih odrednica našeg društva. Kurikularna reforma, kao primarna mjera suvremene Strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije, to neosporno jest. – Da bi se razumjela problematika, treba objasniti širi kontekst. Nije se nekoliko ljudi sjetilo mijenjati obrazovni sustav, već je rijeĉ o strateškom dokumentu na razini drţave. Kao što je jasno iz naziva dokumenta, obrazovanje je samo jedan dio strategije, a kurikularna reforma samo jedan od ciljeva. Uglavnom, pokrenuta je zbog više razloga. Primarno zbog ĉinjenice da imamo nezadovoljavajuće izlazne kompetencije srednjoškolaca, dok su školske ocjene istovremeno u porastu, što govori o opadanju kriterija. TakoĊer, zbog ĉinjenice da smo meĊu rijetkima u Europi koji još uvijek imaju osmogodišnje osnovno obrazovanje, ali i ĉinjenice da nam je školski sustav još uvijek nedovoljno fleksibilan, a da nastavni programi srednjih škola datiraju iz sredine 1990-ih godina. – informira docentica Ruţica Vuk, profesorica geografije i povijesti, predavaĉica na Geografskom odsjeku te jedna od sedam ravnopravnih ĉlanova ekspertne radne skupine koja je u veljaĉi 2015. zaduţena za koordinaciju provedbe tzv. Cjelovite kurikularne reforme.

A provedba je predviĊala – što? – PredviĊeno je da se reforma provede u nekoliko etapa, kroz barem desetogodišnje razdoblje. U prvoj je etapi bilo planirano izraditi kurikularne dokumente za postojeći

nastavni plan i u odabranim razredima provjeriti njihovu primjenu u praksi. Time bismo dobili povratne informacije funkcioniraju li pripremljene promjene. Satnica predmeta ostala bi ista, a promjene bi se odnosile na sadrţaj pouĉavanja, metode rada te naĉine vrednovanja. S tim ne moţemo više ĉekati, jer dok mi raspravljamo o sitnicama, nezadovoljstvo raste na svim razinama. Školstvom su nezadovoljni svi, od uĉenika i roditelja do društva u cjelini. Iduće ĉetverogodišnje razdoblje bilo bi dovoljno da riješimo sve nedoumice, te da pripremimo sustav za buduće strukturne promjene, poĉevši od devetogodišnje osnovne škole i promjena u nastavnome planu (satnici predmeta), pa nadalje. Zadatak ekspertne skupine, ĉiji sam bila ĉlan, bio je pripremiti metodologiju za rad struĉnih radnih skupina i koordinirati izradu kurikularnih dokumenata, što smo i uĉinili.

„Bojim se da ovakva odugovlačenja po

pitanju reforme na koncu demotivirajuće djeluju na nastavnike koji vide što se događa. Ja sam osobno priznala da više nemam načina da držim ljude na visokoj motivaciji za promjene. Nadam se da će odgovorni, tko god to bio, biti dovoljno mudri da NE čekaju. „ Nakon ĉega je valjalo te kurikularne dokumente primijeniti u praksi... – Jasno je da taj dio ne moţe odraĊivati netko tko nikada nije bio u razredu. Nama je mandat istekao u veljaĉi 2016., no onda je ministar nakon dva tjedna tišine ponovno osnovao ekspertnu radnu skupinu, izmeĊu ostalog i s ciljem pripreme škola i nastavnika za provedbu prve etape reforme. Dakle, nije nam produţen mandat, nego smo iznova osnovani s navednim ciljem. Iako poĉetak rada na pripremi škola i nastavnika nikada nismo doĉekali.

16.Meridijan • 14. broj

TEMA

BROJA

Sami se moramo angažirati, a ne čekati pozive Ružica

Vuk

odsjeka.

bogatstvo

Njezin

angažman

Geografskog oko

reforme

kurikuluma samo je jedna u nizu promidžbi geografske riječi. Veže se to na vječne rasprave IZBORIMO SE ZA RIJEĈ - Ruţica Vuk

sami

sebe

tretiramo

stručnjacima drugog reda, kukajući kako je glas

geografa

Dakle, tu je zapelo. Zašto?

marginalan.

– Vratimo li se na poĉetak, još od dana kad je formirana ekspertna radna skupina, cijeli tijek rada bio je spor. Strukture koje su trebale pripremiti uvjete za rad, poĉevši od tadašnjeg Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, od poĉetka su odugovlaĉile, oĉito ĉekajući parlamentarne izbore koji su provedeni u studenom 2015.

dovoljno

Mi smo dokumentacijsku pripremu odradili, što nam je i bila duţnost. No, potom smo gubili vrijeme ĉekajući da se formira nova vlast, nakon ĉega smo inzistirali da se jasno obznani krećemo li u provjeru dokumenata u praksi ili ne. Budući da je novi ministar odugovlaĉio od oţujka do svibnja, našli smo se pred zidom, ne ţeleći preuzeti odgovornost za neĉinjenje. Dan prije isteka roka za donošenje odluke, a bio je to 24. svibnja 2016., upozorili smo javnost da odluka o provedbi nije donesena, a pošto nije obznanjena ni dan kasnije, podnijeli smo zahtjev za razrješenjem radne skupine. Zahtjev je prihvaćen tek 17. lipnja, a dan prije toga izglasano je nepovjerenje Vladi i najavljeni su novi izbori. Sami izvedite zakljuĉak. O interesima takvog raspleta ne ţelim suditi, za nas su dokumenti bili svetinja, a ako je netko smatrao da Strategija treba na reviziju, onda to pokazuje da smo neozbiljna drţava. Smatram da tako vaţan dokument, koji je izglasao Hrvatski sabor, ne smije ovisiti o lijevoj ili desnoj opciji vlasti.

kojima

uglavnom Ili

glasni?

zapostavljen

ili

geografi

nisu

možda Što

kažete

to,

profesorice Vuk?

– Kod svakog projekta ili aktivnosti, prvi je

korak

–

očekivati osobnog netko

prijaviti će

vas

angažmana,

tko

se.

netko

jer

sposoban

Teško

pozvati

bez

vas

zvao

procijeniti

vaše

kompetencije, taj netko također treba biti geograf. Dakle, radi se o začaranom krugu, u kojem bez visokopozicioniranih geografa ne možemo očekivati pozive, već se sami moramo

angažirati

problematike

kako

oko bi

bitne nas

nam

javnost

percipirala kao korisnu struku. Postoji i još jedan problem s kojim se suočavamo, a to je činjenica da nismo brojni. Trenutno je svega nas 50-ak doktora znanosti i ne možemo se klonirati, a ako ne širite broj ljudi na koje možete računati, onda je vaš razvojni put naprasno prekinut. Tu smo u

Treba li stoga strahovati da će svaka iduća promjena vlasti znaĉiti i promjenu tako vaţne i ozbiljne strategije kao što je ona obrazovna?!

zaostatku, a i buduće projekcije idu u tom

– Mogu reći samo da dijelim taj strah. Zapravo, razoĉarenje. Tim više što nitko ne preuzima odgovornost za uĉinjeno i neuĉinjeno, niti su razlozi odugovlaĉenja ikada navedeni. Barem moji kolege i ja nikada o tome nismo informirani. Istovremeno, na web-stranicama Ministarstva ostala je stajati obavijest o javnom pozivu za uvoĊenje predmetnih kurikuluma. Nigdje nije reĉeno da se od toga odustalo.

kadrova

16.Meridijan • 14. broj

smjeru, jer nemamo obnovu kadra. Kao i ona dobno-spolna, nam

i se

„piramida“ polako

izokreće

stručnih i

gubi

bazu.

TEMA

BROJA

Od sredine lipnja i datuma razrješenja Vlade, pa do ovog razgovora, prošlo je pola godine. Pola godine politiĉkih previranja nakon kojih su parlamentarni izbori ponovljeni, a Vlada konaĉno konstituirana. Što oĉekivati? – Ponavljam, kurikularni dokumenti nisu prihvaćeni, ali nisu ni odbijeni. Sudeći prema web-stranicama Ministarstva, do sredine studenog trajala je javna rasprava sa zainteresiranom javnošću. E sad, pitanje je koji je sadrţaj tih primjedbi, jer ako pristiţe 50 prigovora o nazivu „kurikulum“ ili „kurikul“, onda ne vidim smisao takve rasprave. Struĉna rasprava već je odraĊena na naĉin da su kurikularni dokumenti predstavljeni na ţupanijskim školskim vijećima, ali tada je trebalo imenom i prezimenom stati iza vlastitih stavova. Trebam li nešto više reći? Uglavnom, trenutno postoji Povjerenstvo zaduţeno za provedbu reforme. Saĉinjavaju ga predstavnici HAZU-a, sveuĉilišta i ostalih bitnih institucija. Oni sad provode inventarizaciju postojeće dokumentacije, što god to znaĉilo. U skorom roku moraju podnijeti izvještaj novom ministru. Nadam se da će taj izvještaj biti javno objavljen i da će odluka ministra biti brza. Mislimo li nešto pripremiti za akademsku 2017./2018., vrijeme je da se odmah krene. Bojim se da ovakva odugovlaĉenja na koncu demotivirajuće djeluju na nastavnike koji vide što se dogaĊa. Ja sam osobno priznala da više nemam naĉina da drţim ljude na visokoj motivaciji za promjene. Nadam se da će odgovorni, tko god to bio, biti dovoljno mudri da NE ĉekaju.

U tom sluĉaju, nastavljamo hipotetski, ali o konkretnoj problematici. Naravno, o geografiji. Što sve eventualna reforma zamjera postojećem programu

„Na peti i šesti razred gledalo bi se kao na ciklus u kojem se odrađuje opća geografija po konceptu od bližeg prema daljem. To znači da bismo učenike uvodili u svijet geografije obrađivanjem sadržaja na razini zavičaja, potom nacionalnog prostora, a onda šire. U sedmom razredu naglasak bi bio na Europi, a u osmom na ostalim kontinentima i temama koje su razumljivije s predznanjima iz fizike i kemije. Srednja škola bila bi tematski posložena, na način da bi se dublje ulazilo u određene, kompleksno razrađene teme.“

nastave geografije, odnosno, koje promjene predviĊa? – Jasnu orijentaciju na odgojno-obrazovne ishode i izlazne kompetencije. To je najznaĉajnija promjena u predmetnom kurikulumu geografije. Drugi element je usuglašavanje sadrţaja i ishoda s recentnim znanstvenim spoznajama. To znaĉi da one geografske discipline koje se jaĉe razvijaju i tumaĉe recentne promjene u prostoru, moraju biti zastupljenije od nekih koje datiraju „iz stoljeća sedmog“. TakoĊer, naglasak je na boljoj povezanosti osnovne i srednje škole kroz jasno profiliranje ciklusa. Treba razmatrati ta dva stupnja obrazovanja kao cjelinu, ne odvojeno.

A to konkretno znaĉi? Na peti i šesti razred gledalo bi se kao na ciklus u kojem se odraĊuje opća geografija po konceptu od bliţeg prema daljem. To znaĉi da bismo uĉenike uvodili u svijet geografije obraĊivanjem sadrţaja na razini zaviĉaja, potom nacionalnog prostora, a onda šire. Time geografija Hrvatske ne bi bila ograniĉena na jedan, već protkana kroz sve razrede u svih osam ili šest godina geografskog obrazovanja. U sedmom razredu naglasak bi bio na Europi, a u osmom na ostalim kontinentima i temama koje su razumljivije s predznanjima iz fizike i kemije. Srednja škola bila bi tematski posloţena, na naĉin da bi se dublje ulazilo u odreĊene, kompleksno razraĊene teme. Dakle, gradivo ne bi bilo poredano po kontinentima, već bi nastavnici imali veliku slobodu odraditi temu na primjerima iz svijeta po izboru. Uz neizostavnu usporedbu s Hrvatskom, jer ţelja nam je da mladi ljudi razumiju sloţene prostorne procese i pojave na nacionalnoj razini kako bi bili osposobljeni za donošenje odluka ovdje, u našoj zemlji.

Toliko o sadrţaju. Što je s metodama rada? Treba li inzistirati na ujednaĉenom stilu predavanja koji bi podrazumijevao viši stupanj interakcije uĉenika? – Od nastavnika se oĉekuje da svojoj kreaciji daju slobodu, te da propituju koja metoda, koja strategija i oblik rada odgovaraju njihovim uĉenicima. Tu nema propisa, predmetni kurikulum je u tom dijelu fleksibilan. Jasno, to iziskuje podrobno upoznavanje nastavnika s novim strategijama i metodama uĉenja i pouĉavanja. Nuţna je i primjena razliĉitih vrsta nastavnih materijala, od analognih do digitalnih. Ovisno o nastavnicima, uĉenicima i uvjetima u kojima rade, imali bi slobodu odabrati najprikladnije. Naglasak je na stavljanju uĉenika u aktivnu ulogu. Radi se o promjeni odnosa, pri ĉemu uĉitelj nije izvor informacija, već je njegova uloga voditi uĉenika kroz proces uĉenja, a uĉenik je taj koji je odgovoran za rezultat svoga rada. Postoji razlika izmeĊu „poduĉavanja“, što podrazumijeva

16.Meridijan • 14. broj

TEMA transfer informacija uĉitelj-uĉenik, te „pouĉavanja“, odnosno uĉenja u kojemu je uĉenik u središtu, a uĉitelj je voditelj procesa. Takvom naĉinu rada trebamo teţiti.

Ne javlja li se pritom problem nejednakih uvjeta rada u razliĉitim krajevima Hrvatske, pa ĉak i meĊu školama u istim sredinama koje nisu na istom stupnju tehnološkog razvoja? Uzmimo digitalnu opremu za primjer. – Vidite, tu griješite s pretpostavkom da nekim školama tehnologija nije dostupna. CARNet ima veliki projekt koji bi u roku od pet godina trebao sve škole u Hrvatskoj dovesti u stanje digitalne zrelosti. Naglašavam škole, a ne uĉitelje. MeĊutim, nitko neće imati alibi da nema hardver i softver.

„Dužnost nas na Geografskom odsjeku je raditi na cjeloživotnom učenju naših bivših studenata i to činimo. Problem je, međutim, što postoji ponuda i potražnja stručnog usavršavanja, ali ne postoji kontrola implementacije inovacija u razrednoj nastavi. Nema poticaja onima koji to provode, a nema ni sankcija onima koji ne provode.“ U prvoj fazi reforme to se odnosi na 130 škola, koje bi kasnije postale centri širenja inovacija. Drugi je problem što će u tom razdoblju, a radi se o ĉetiri godine, neke škole u Hrvatskoj biti ugašene zbog dobro nam poznatih razloga.

BROJA

– Ta sintagma „ishodi uĉenja“ dosad nije postojala u nastavnim programima, već se govorilo o uĉeniĉkim postignućima i kljuĉnim pojmovima. I to samo u osnovnim školama, dok su u srednjoškolskim programima navedeni tek nazivi tema! U takvoj situaciji svatko je predavao na svoj naĉin, a udţbenik je bio svetinja, jer nije postojala jasnoća cilja. Mi se zalaţemo za jasan opis onoga što se oĉekuje da uĉenik zna i moţe ĉiniti nakon odreĊene godine školovanja iz nekog predmeta. Naglasci su na primjenjivosti steĉenog znanja, analitiĉnosti, istraţivaĉkim vještinama i samostalnom putu do ostvarivanja cilja. Primjerice, nije dovoljno samo proĉitati u udţbeniku, već pronaći u prirodi, primijeniti koncept sliĉnosti i razlika itd.

Što predviĊa i više terenskog rada, te samostalnih projekata? Da, to bi podrazumijevalo više istraţivaĉkog rada, a manje usmene predaje gotovih zakljuĉaka. U tu svrhu predviĊen je broj nastavnih dana za projekte kojima bi se poticao interes za vaţne meĊupredmetne teme. Ne ţivim u iluziji da sve moţemo promijeniti u godinu dana, ali bismo na taj naĉin stvarali preduvjete brţeg, drugaĉijeg i smislenijeg razvojnog procesa. Zato je potrebno prvo zavrtjeti program, pa nakon nekog vremena suditi o njegovim pozitivnim i negativnim efektima. Nemoguće je predvidjeti takve stvari bez primjene, pa da ste iz ne znam koje politiĉke stranke.

Kad je već rijeĉ o digitalizaciji, kakva je perspektiva primjene informatiĉkih metoda u nastavi geografije? Pri ĉemu se GIS nameće kao kljuĉan faktor. – Ne samo GIS. Prije svega treba govoriti o raĉunalima u nastavi i to ne kao pomagalima, nego kao sredstvima na kojima se radi. Ukljuĉujući pametne telefone i sliĉne ureĊaje koji mogu posluţiti za uĉenje. Ako gledamo softvere, tu mislimo na korištenje GIS-a, ali prije svega treba educirati nastavnike. To je na budućim generacijama. Tu nema limita ni pravila, mladi se sve brţe informatiĉki educiraju i na nastavnicima je da im ponude izbor nastavnih sredstava sukladan njihovoj heterogenosti. Zato kurikulum u tom pogledu treba biti fleksibilan, a ne se drţati jednog obrasca kao do sada.

Vratimo se još na trenutak kljuĉnim odrednicama reforme. Nakon sadrţaja i metoda, preostaju još ciljevi, odnosno ishodi uĉenja.

16.Meridijan • 14. broj

PO(D)UĈAVATI NOVE GENERACIJE - prof. Vuk u razredu

TEMA

BROJA

REFORMA ŠKOLSTVA - Ruţica Vuk u društvu kolega iz radne skupine

Zakljuĉno, kakvo je aktualno stanje na Geografskom odsjeku po pitanju osposobljavanja budućih nastavniĉkih kadrova za rad s razliĉitim skupinama uĉenika i primjenu novih kurikuluma? – Nastavniĉki smjer ima obvezni kolegij Metodika rada s uĉenicima s posebnim potrebama, prema tome, svi bi trebali po završetku studija imati kompetencije za rad s razliĉitim profilima uĉenika. Što se tiĉe primjene raĉunala, postoji izborni kolegij tog naziva koji je prije svega

Obrazovanje nije trošak, nego ulaganje Govoreći o krutosti postojećeg obrazovnog sustava,

prof.

Vuk

nešto

željela

posebno naglasiti: – Moramo promijeniti paradigmu da je sve što ulažemo u obrazovanje trošak! To je ulaganje

bez

kojeg

nema

napretka.

Prolazeći uzduž i poprijeko našu zemlju, slušala sam upite poput: „A što ćemo ako Općina nema novaca da to plati?“ Ako nam je obrazovanje strateški projekt, o tome jednostavno kroz

nema

proračun

rasprave.

mora

Ministarstvo

osigurati

održivost

škola i jednake uvjete u svim krajevima.

namijenjen studentima integriranog studija geografije i povijesti jer oni ne slušaju kolegij Geoinformatika. Ĉlan sam fakultetskog povjerenstva za kvalitetu i kaţem da bismo morali ĉešće propitkivati odgovaraju li izlazne kompetencije naših studenata potrebama na trţištu rada i sl. S druge strane, kad vidite koliko je rigidan pravilnik o promjeni jednog studijskog programa, zapitate se ima li smisla pripremati toliku dokumentaciju.

Ipak, ţelimo li promjene u osnovnim i srednjim školama, nije li to zapravo obaveza? – Jest. Naša je duţnost raditi na cjeloţivotnom uĉenju naših bivših studenata i to ĉinimo. Problem je, meĊutim, što postoji ponuda i potraţnja struĉnog usavršavanja, ali ne postoji kontrola implementacije inovacija u razredu. Nema poticaja onima koji to provode, a nema ni sankcija onima koji ne provode. Konkretno, mi nemamo mehanizme za davanje duple plaće nekome tko „vuĉe“ tri projekta, niti za dati otkaz nekome tko samo usmeno predaje ĉinjeniĉna znanja. Moţda zvuĉi pretenciozno, ali od geografa oĉekujem da budu luĉonoše promjena u odgojnoobrazovnom sustavu. Vratimo li se na primjer digitalizacije, u smislu prezentacije i vizualizacije sadrţaja, mislim da smo trenutno prvi iza profesora informatike i daleko ispred drugih. Ali ne smijemo sada ţivjeti na staroj slavi i dopustiti da prezentacija u Powerpointu bude vrhunac naših dostignuća. Treba nastaviti pratiti suvremene trendove, jer koliko se vi kao uĉitelj etablirate, toliko će geografija biti cijenjena u školi i društvu. Dakle, sve ovisi o vama.

16.Meridijan • 14. broj

TEMA

BROJA

U RAZGOVORIMA NA PET KONTINENATA POKUŠAVAMO DOZNATI KAKAV JE STATUS GEOGRAFIJE U TAMOŠNJIM ŠKOLAMA

PUT OKO SVIJETA – UČIMO LI SVI ISTU GEOGRAFIJU? Piše: Žaklina Grgić

igurno ste se barem jednom tijekom svog školovanja zapitali kako redovno obrazovanje izgleda u drugim zemljama svijeta. Imaju li zanimljiviju nastavu i moramo li baš samo mi uĉiti, prema mnogima, dosadne i nepotrebne ĉinjenice? S obzirom da smo, otkad smo završili srednju školu, puno više usredotoĉeni na geografiju, te nam je ona glavno podruĉje interesa, odluĉili smo istraţiti kako i koliko se naš školski sustav razlikuje od drugih u svijetu, ali prvenstveno kako geografija u njima kotira. Preispitala sam to meĊu svojim poznanicima diljem svijeta. Iako neki od njih ne studiraju geografiju, svi su se s njom susretali tijekom svog školovanja. Postavila sam im par jednostavnih pitanja, a odgovori su dijelom sliĉni, ali uz razne specifiĉnosti za svaki od primjera. Za poĉetak je bitno uoĉiti kako većina zemalja ima drugaĉiji školski sustav od hrvatskog te se razlikuju podruĉja interesa u sklopu predmeta geografije. TakoĊer, treba naglasiti da su sve ovo pojedinaĉna, subjektivna iskustva, dok bi detaljnija analiza pojedinih školskih sustava iziskivala znatno sloţeniji pristup i mogla bi prikazati drugaĉije stanje... Uglavnom, zajedniĉko je svim zemljama da u jednom periodu školovanja imaju geografiju kao obavezan predmet, a to oĉito ukazuje na vaţnost geografskog obrazovanja. Istaknuta je, meĊutim, i mogućnost ranije „specijalizacije“ za odreĊene predmete te šira mogućnost izbora u pojedinim drţavama. Školski sustavi se iz godine u godinu mijenjaju; u mnogim zemljama u izradi je novi kurikulum koji se dotiĉe i nastave geografije koja bi se više temeljila na povezivanju nauĉenog gradiva i razumijevanju. Zanimljivo je uoĉiti kako se temelji razlikuju – generalno se ĉini kako se u Europi više poduĉava društvena geografija, koja vjerojatno do izraţaja dolazi zbog mnoštva razliĉitih kultura na malome prostoru, što je vidljivo i u krilatici Europske Unije – „Ujedinjeni u razliĉitosti“. U nekim zemljama postoji i zaseban predmet naziva „društvo“. S druge strane, u pojedinim zemljama, poput Tajvana, naglasak je stavljen na fiziĉku geografiju kako bi se uĉenike bolje pripremilo za daljnji ţivot na teritoriju koji je dosta raznolik i pod svakodnevnim prijetnjama „majke prirode“. To je od 16.Meridijan • 14. broj

esencijalne vaţnosti te povlaĉi pitanje ne bi li svaka zemlja trebala izraditi nastavni plan prema nacionalnim obiljeţjima i krenuti prvenstveno od toga? Za razliku od Hrvatske, gdje ipak prevladava poduka o internacionalnoj geografiji, zemlje poput Saudijske Arabije i Nizozemske okrenute su nacionalnoj geografiji. Za Nizozemsku se to moţe shvatiti jer je to specifiĉan narod, dok se u sluĉaju SA to pripisuje povezivanju s vjeroispovijesti koja, prema iskustvu našeg ispitanika, jednostrano uĉi o nadmoći vlastite zemlje i vjere, gdje jedno nije odvojivo od drugog. Van saznanja koja su ovdje prikupljena, kroz usputne razgovore saznajem i da su nekadašnje pripadnice velikih imperija jednostavno preuzele sustav obrazovanja od bivših kolonizatora, poput Madagaskara od Francuske, Ugande od Engleske i sliĉno. U Europi sam nastojala ne odabrati najpoznatije predstavnice poput Njemaĉke, Francuske i Španjolske, nego sam se radije okrenula drugim zemljama kako bismo vidjeli geografiju iz malo manje dostupnih perspektiva. Uoĉene su i neke nelogiĉnosti, poput svrstavanja geografije iskljuĉivo u podruĉje društvenih znanosti, dok se istovremeno u okviru istih stjeĉu znanja iz fiziĉke geografije. Po svemu sudeći, dualnost geografije nazire se već u ranim godinama obrazovanja te su tu korijeni neodreĊenosti geografije, odnosno ĉinjenice da ukoliko upitate odraslu osobu koja je završila svoje obrazovanje kamo bi smjestila geografiju, toĉnog odgovora nema, a i kod mnogih to stvara osjećaj zbunjenosti. Na koncu, većina nas se, bez obzira na kojem kraju svijeta ţivjeli, slaţe u jednom. Nerealno je oĉekivati da se u sve zemlje svijeta moţe uvesti jedinstvena nastava geografije, no ukoliko svaka zemlja krene od poboljšavanja svog obrazovnog sustava, geografija kao nastavni predmet moţe oĉekivati bolju budućnost i postati ĉak još i draţa uĉenicima. Moţda su takvi planovi i ideje prema nekima nepotrebni, ali ipak, najvaţnije je što će vrh drţave odluĉiti; jer one koji su najviše zahvaćeni obrazovanjem (konkretno uĉenike) ne doţivljava se ozbiljno, ne slušaju se njihove potrebe i od njih se oĉekuje prilagodba, umjesto da se, što bi bilo logiĉnije, sustav prilagodi uĉenicima. 19

TEMA

BROJA AZIJA Patricio (26), Hong Kong (Hong Kong)

Školski sustav: osnovna škola (6 god.) + srednja škola (6 god.) Imali smo zajedniĉki predmet zvan „prirodne znanosti“ u osnovnoj školi, gdje smo se dotakli geologije, no osim toga fiziĉku geografiju nismo obraĊivali. Društvena geografija obraĊuje se u sklopu predmeta „društvo“. U srednjoj školi tijekom prve dvije godine postoji geografija kao zaseban predmet i tada je naglasak bio na fiziĉkoj geografiji. Nakon te dvije godine, sami biramo predmete te takoĊer postoji opcija odabira geografije, no ja sam odabrao matematiku i srodne predmete. Općenito, radilo se kao i sa svakim drugim predmetom; profesor ispredaje lekciju te onda to nauĉimo za test. Naravno, ukoliko se u zadnjim godinama srednje škole uzme geografija kao podruĉje interesa, onda je i pristup drugaĉiji te postoje kratke terenske nastave, grupni radovi i sliĉno.

Pojam 'middle school' javlja se u vedini zemalja, no kako ne postoji hrvatski ekvivalent, odlučila sam ostaviti engleski naziv. Ukoliko bismo doslovno preveli pojam, prijevod bi bio 'srednja škola'. Ipak, kako ne bi došlo do zabune: ono što se u Hrvatskoj zove srednja škola u engleskoj je terminologiji obuhvadeno pojmom 'high school', dok je 'middle school' prelazak od osnovne prema srednjoj školi. Wei Ling (20), Tajvan (Taipei)

Školski sustav: osnovna škola (6 god.) + middle school (3 god.) + srednja škola (3 god.) Geografija nam je bila obavezna samo u middle school, a mogli smo je izabrati i u srednjoj kao fakultativni predmet. Doduše, u srednjoj školi djelomiĉno je ukljuĉena u povijest. U osnovnoj smo puno više uĉili o geomorfologiji te klimi nego o društvenoj geografiji. Od nas se traţilo logiĉno povezivanje stvari, a mislim da je to kod nas normalno jer Tajvan svako ljeto ima problema s tajfunima, pa je i bitno da shvatimo specifiĉnosti poloţaja naše zemlje te da nauĉimo više o tim procesima. Unatoĉ tome što smo uĉili uglavnom fiziĉka obiljeţja, geografiju svrstavamo u podruĉje društvenih znanosti. Nastava nije bila previše zanimljiva – uĉenje ĉinjenica te ispit na kraju godine. Nešto sitno smo obradili svjetsku geografiju, no većinom smo bili 20

usredotoĉeni na nacionalnu. Zanimljivo mi je bilo kad je profesor nacrtao kartu svijeta na zid uĉionice te smatram da je to neka motivacija za uĉenje. Da, nisam nikad shvatila zašto, no na satovima geografije uĉili smo prepoznavati vrste lišća pojedinog tajvanskog drveća. Oĉito je geografija u svemu. Ryosuke (32), Japan (Tamano)

Školski sustav: osnovna škola (6 god.) + middle school (3 god.) + srednja škola (3 god.) Moram odmah napomenuti kako se moţda nešto već promijenilo u sustavu otkad sam ja završio školu, no ovo je moje iskustvo. Sama geografija kao predmet obavezna je u 1. i 2. razredu middle school, dok se neke geografske teme obraĊuju već u osnovnoj školi u sklopu predmeta „društvene znanosti“. U srednjoj školi moraju se odabrati dva predmeta iz svake skupine predmeta te je već u startu geografija odreĊena kao pripadnica „društvenih znanosti“. U middle school uĉimo o razliĉitim kulturama te svjetskoj populaciji i tome sliĉno, dok se u srednjoj školi (ukoliko se odabere geografija) uĉi puno fiziĉke geografije, što je kontradiktorno, jer ipak spada u podruĉje „društvenih znanosti“. Mislim da sam napravio dobar izbor kad sam uzeo geografiju u srednjoj školi te mi je steĉeno znanje puno pomoglo u daljnjem obrazovanju, iako sam moţda trebao malo više uĉiti. Naţalost, nastava je bila odraĊivana u stilu „predavanje-uĉenje iz knjige-test“. Zefanya (22), Indonezija (Jakarta)

Školski sustav: osnovna škola (6 god.) + junior srednja škola (3 god.) + senior srednja škola (3 god.) U 7. razredu geografija postaje obavezna i mora se slušati te tri godine dok si u junior srednjoj školi. Uĉimo najviše geologiju, što nije baš svima zanimljivo, dok se društvena geografija odraĊuje u sklopu jednog drugog predmeta koji se zove „društvo“. Nastava je uobiĉajena, kao i svi ostali predmeti u Indoneziji, odnosno tvoja duţnost je nauĉiti gradivo iz knjige. S te strane, nije previše korisna, no opet, kako prilikom toga imamo priliku vidjeti neke promjene

16.Meridijan • 14. broj

TEMA u okolišu i ljudski utjecaj na okoliš, pomaţe u tome da postanemo ekološki osvješteniji. Plus ili minus, u mojoj drţavi ima dosta primjera ekoloških katastrofa pa se moţemo istovremeno i poistovjetiti s gradivom iz knjige. Kad se krene u senior srednju školu, biraš predmete koje ţeliš. Ako se odluĉiš fokusirati na društvene znanosti, geografija ti je obavezna, ali ne i ako se odluĉiš za prirodne znanosti. Hasan (24), Saudijska Arabija (Meka)

Školski sustav: osnovna škola (6 god.) + middle school (3 god.) + srednja škola (3 god.) Geografiju smo dobili već u 4. razredu osnovne škole te smo je imali obaveznu do kraja 1. razreda srednje škole. Većinom je to bilo uĉenje o vlastitoj zemlji te o ostalim arapskim zemljama, jer je bilo vaţno shvatiti vlastiti identitet. Geografija se uvijek povezivala s povijesti (iako postoji odvojen predmet) te smo imali jako puno terenskih nastava, tj. izleta u kojima su se posjećivala mjesta od nacionalnog znaĉaja, ali takoĊer i ona s geomorfološkim obiljeţjima preteţno eolskih utjecaja i oblika. Mogu ĉak reći da nam je to ĉinilo većinu nastave te je to bilo poput koncentrirane nastave iz tog predmeta. Dobro je što su svi bitniji lokaliteti u drţavi blizu, pa je to bilo moguće izvesti. Inaĉe, ĉetvrtina naše zemlje je „ţivi pijesak“ (opasan!) te velik dio ĉini planinski lanac, dok je u središtu pustinja. S obzirom na to da sam se nakon završene srednje škole preselio u SAD, smatram kako su nas u školi općenito poduĉavali jako pristrano te se iz našeg obrazovanja ne moţe dobiti stvarna slika o svijetu, što kasnije uzrokuje probleme i netrpeljivost prema drugim kulturama (a i vice versa ).

AFRIKA Antsa (22), Madagaskar (Antananarivo)

Školski sustav: osnovna škola (3 god.) + middle school (5 god.) + srednja škola (7 god.) Geografija nam je obavezna 5 godina tijekom middle school, a nakon toga je moţeš fakultativno odabrati. Definitivno više uĉimo geomorfologiju i geologiju, jer se smatra kako je to vaţnije nego uĉenje o ostalim zemljama i

16.Meridijan • 14. broj

BROJA

narodima. Imamo predmet „Civilizacija“ u kojem uĉimo taj dio, tj. društvenu geografiju. Od onog što smo radili na nastavi najkorisniji su mi bili uvod u GIS u zadnjoj godini middle school i Geomatics jer to danas postaje sve vaţnije prilikom zapošljavanja. Tijekom tog perioda imamo 2 sata predavanja i 2 sata praktiĉne nastave tjedno. Geografija pripada u podruĉje prirodnih znanosti te uz nju moţemo još dodatno odabrati neke od sljedećih predmeta koji traju po nekoliko tjedana, tada intenzivnije nastave: ekologija, geologija, petrologija, mineralogija, glavni resursi na Madagaskaru. Mislim da je obrazovanje koje steknemo u školi na dobroj razini, no ne i fakulteti na koje u svojoj zemlji moţemo ići, pa zato studiram na Sorboni u Parizu, kao i dobar dio moje generacije koja je otišla na studij u Francusku.

Antsa je napomenula kako je njihov školski sustav preuzet od Francuske, da se u školu krede ved s 3 godine te da to nije vrtid, nego obavezni dio obrazovanja.

EUROPA Marialaura (20), Italija (Rim)

Školski sustav: osnovna škola (5 god.) + middle school (3 god.) + srednja škola (5 god.) Geografija je obavezna tijekom prvih 8 godina školovanja te ukljuĉuje uĉenje o drugim zemljama, jer se kod nas u talijanskom školskom sistemu sve ţeli olakšati (npr. i knjige za lektiru uvijek si sami biramo, nema obaveznog štiva!). U srednjoj školi geografija je spojena s povijesti u predmet „geopovijest“ tijekom prve tri godine. Ipak, napomenula bih da se u sklopu tog predmeta uĉi samo društvena geografija, dok se fiziĉka nešto sitno spominje u predmetu „prirodne znanosti“, i to više u kontekstu zaštite okoliša i biologije. Zadnje dvije godine nema geografije te se gubi prefiks „geo“ i ostaje samo povijest. Osobno sam voljela geografiju jer je bilo zabavno te smo ponekad gledali dokumentarne filmove o drugim drţavama. Taj predmet pamtim kao neko putovanje oko svijeta. Na sreću, iako je tijekom moje middle school bilo javnih rasprava o ukidanju geografije u srednjoj školi, to ipak nije uĉinjeno. Za sada. Anne-Lotte (21), Nizozemska (Amsterdam)

Školski sustav: osnovna škola (8 god.) + srednja škola (6 god.)

TEMA

BROJA

Prvi put smo se s geografijom susreli u 5. razredu osnovne škole te je nakon toga obavezna do kraja školovanja. Uvijek je usredotoĉenost bila na društvenu geografiju jer se fiziĉka radi samo na fakultetu te se uvijek više naglašava nacionalna nego svjetska geografija. Imali smo puno ekskurzija, pogotovo u srednjoj školi, što smatram izvrsnom nadopunom za ĉinjeniĉno znanje iz knjiga. U osnovnoj školi ĉesto smo izraĊivali Powerpoint prezentacije. Marysia (19), Poljska (Varšava)

U gimnaziji se to nastavlja, jedino što za završna dva razreda (11. i 12.) trebamo odabrati koju razinu ţelimo pohaĊati iz kojeg predmeta. Postoji mogućnost A razine koja je naprednija ili B razine ukoliko znaš da to nije nešto što te previše zanima, a opet moraš to odraditi. Ja sam uzela A razinu geografije te smo, za razliku od B razine, imali naglasak na fiziĉkoj geografiji. Bio je to sklop ĉinjeniĉnog znanja te izrade prezentacija i grupnih radova o odreĊenim pojavama u prirodi, a ponekad smo išli vidjeti stvari uţivo (obala Baltiĉkog mora i sliĉno). TakoĊer, kako se društvena geografija ne bi potpuno zanemarila, imali smo zadatak napisati putopis s nekog od svojih putovanja te napraviti plakat i to prezentirati ostalima, te smo tako utvrdili prethodno steĉeno znanje o drugim drţavama. 3

Isto ne postoji hrvatski ekvivalent za ovaj pojam, pa se može shvatiti kako svojevrsna 'middle school'.

Školski sustav: osnovna škola (6 god.) + middle school (3 god.) + srednja škola (3 god.) Predmet geografija obavezan je u middle school i prvoj godini srednje škole, nakon ĉega moţeš odluĉiti ţeliš li i dalje slušati geografiju ili ćeš radije nešto drugo. Ja je nisam odabrala, stoga iz svog iskustva mogu govoriti samo o obaveznom dijelu, u kojem je geografija prezentirana kao nešto što obavezno moraš nauĉiti kako piše u knjizi. Uĉenje tih svih definicija i brojki nikad mi nije imalo svrhu te bih radije da smo imali više (ili barem neki) praktiĉni dio. Uĉili smo većinom fiziĉku geografiju, a kartama smo se sluţili s vremena na vrijeme, samo kada bismo trebali pokazati gdje je koja drţava. Šteta, jer mislim da se od tog predmeta moţe puno više nauĉiti, no mislim da dosta ovisi o profesoru, koji u mom sluĉaju nije bio previše zainteresiran za svoj posao. Sve što sam nauĉila u školi već sam zaboravila. Emilija (21), Litvanija (Kaunas)

Školski sustav: osnovna škola (4 god.) + middle school (4 god.) + srednja škola (4 god.) Geografija se kao obavezna javlja već u osnovnoj školi u sklopu predmeta „znanosti o svijetu“ gdje nas se po prvi put upoznaje sa zemljama, narodima te osnovama geologije (što je moţda ipak prerano). Geografija kao zaseban i obavezan predmet postoji od 6. do 8. razreda te je podjednako zastupljena društvena i fiziĉka geografija.

Ksenia (17), Rusija (Sankt Peterburg)

Školski sustav: osnovna škola (4 god.) + 3 basic school (5 god.) + viša škola (2 god.) Geografija je obavezna od 6. do 11. razreda, nakon ĉega postoje škole koje se specijaliziraju za geografiju. Jednostavno reĉeno, u našem posebnom ruskom sustavu imamo sve u ponudi, pa se stvarno već nakon 9 godina škole moţeš skroz specijalizirati. Meni je u višoj jeziĉnoj školi naglasak iz geografije na stanovništvu i razliĉitim kulturama, a fiziĉku geografiju ovdje niti ne spominjemo. Na nekim drugim smjerovima je obrnuto. U osnovnom dijelu, od 6. do 9. razreda uĉili smo o prijevozu, energiji, politiĉkom sistemu i ekonomiji, što je moţda i logiĉno s obzirom na to da smo ipak u Rusiji, gdje su te teme uvijek u središtu. Svejedno, smatram da je ono što nas uĉe u školi korisno jer se traţe poneka logiĉka zakljuĉivanja te ĉesto sami moramo doći do odgovora, dok nas profesori mogu samo navesti na pravi (ili ponekad krivi) put. TakoĊer, dosta smo raspravljali o ekološkim problemima – ponajviše o zagaĊenju zraka uzrokovanom transportom ili pak o siromaštvu u pojedinim dijelovima svijeta. SviĊa mi se taj pristup gdje smo direktno ukljuĉeni u nastavu, no on je bio tijekom basic obrazovanja, dok u višoj školi uĉimo samo iz knjige.

16.Meridijan • 14. broj

TEMA Školski sustav: osnovna škola (6 god.) + middle school (3 god.) + srednja škola (3 god.) Geografiju dobivamo u middle school te je obavezna do kraja školovanja. Većinom se Matilda (20), Finska (Helsinki) uĉe ĉinjenice, umjesto stvarnog pristupa nekom problemu te korištenja geografskog znanja u praksi. U srednjoj školi imamo zapravo „dvije geografije“ kao zasebne predmete – fiziĉku i društvenu. Uz to, moţemo izabrati dodatnu obradu regionalne geografije. Saznanja o regionalnoj geografiji pojedinog dijela svijeta uĉimo kroz prezentacije koje sami radimo te potom grupno prezentiramo drugima, na naĉin da odaberemo jednu zemlju i onda se detaljno fokusiramo na nju; obradimo sve od geomorfologije do kulture. Trenutaĉno sam na 2. godini studija geografije te mogu reći da je na fakultetu društvena geografija svedena na minimum, odnosno radimo samo fiziĉku te geoinformatiku. SviĊa mi se studij jer uĉimo how to do the science , tj. kako mi kao geografi moţemo pridonijeti daljnjem razvoju okoline te dati svoje sugestije oko postojećih problema.

ANGLOAMERIKA

BROJA

fiziĉku geografiju i zaštitu okoliša. Mislim da ponekad tijekom školskog obrazovanja stekneš skroz drugaĉiji dojam o nekom predmetu i taj te predmet moţe privući ili odbiti, a sve jako puno ovisi o profesoru i naĉinu predavanja. Ipak, i mi se kao osobe mijenjamo s godinama te se naše stajalište o neĉemu moţe okrenuti, kao što je to bilo kod mene.

LATINSKA AMERIKA Irene (23), Meksiko (Ciudad de México)

Školski sustav: osnovna škola (6 god.) + middle school (3 god.) + srednja škola (3 god.) Već od samog poĉetka svog obrazovanja imamo geografiju kao obavezan predmet te to traje do kraja prve godine srednje škole. Velikom većinom smo uĉili društvenu geografiju; mislim da je to bolje jer je lakše shvatljivo, a pogotovo kad imaš geografiju od 1. razreda osnovne škole. Naravno, dotaknuli smo se i nešto kartografskih stvari, hidrologije i sliĉnog, što bi bilo fiziĉka geografija. Steĉeno znanje mi je pomoglo, no vjerujem da je moglo i više da se nastava bolje organizirala. Osobno mi je najviše ţao što nismo imali terenskih nastava jer Meksiko kao drţava ne izdvaja previše novca za obrazovanje.

Školski sustav: osnovna škola (8 god.) + srednja škola (4 god.) Meni je geografija bila jako zanimljiv predmet u školi, oboţavala sam to uĉenje o drugim drţavama i narodima diljem svijeta. SviĊalo mi se kad smo, Nicole (24), Kanada (Toronto) primjerice, dobili zadatak izraditi vlastiti globus ili oznaĉiti na karti svijeta odakle smo, jer u mojoj drţavi ima puno stranaca pa smo tako mogli izravno nauĉiti neke stvari. Uglavnom, geografija je bila kao neka igra, a ponekad smo imali kvizove. Tad sam bila sretna što nismo detaljnije obraĊivali fiziĉku geografiju jer me to nije zanimalo. Nakon obavezne geografije u osnovnoj školi (5. – 8. razred), u srednjoj školi biramo grupaciju predmeta kojoj se ţelimo okrenuti te u kojem smjeru ţelimo nastaviti svoje obrazovanje. Ja nisam uzela geografiju tad jer me nije više zanimala, no oni koji jesu imali su dosta izleta i izrada prezentacija te su više uĉili fiziĉku geografiju. Plot twist – ove godine diplomirala sam

16.Meridijan • 14. broj

Slika 1— Kojim putem krenuti

KSG—EGEA PORUKA PREDSJEDNIŠTVA

KSG – GODINA SAZRIJEVANJA DO PUNOLJETNOSTI Protekla je godina u KSG-u bila prilično produktivna. Očuvali su se tradicionalni zabavni događaji kao što su Motivacijski vikend za brucoše, Geopiknik, Georoštilj i sportski turniri, a oživjeli neki zaboravljeni poput Geokviza, koji se pokazao punim pogotkom. Uvedeni su i noviteti poput pjevačkog zbora Geodeamusa i prvog studentskog (međunarodnog) kongresa u samostalnoj organizaciji Kluba. Valja naglasiti i kako je postignut napredak na polju suradnje s Geografskim odsjekom, kroz snažnije uključivanje Kluba u organizaciju znanstveno-popularnih događanja. Uvedeni su i mentori za brucoše, koji su motivirali mlađe generacije da se priključe Klubu pa je tako broj članova prvi put postao troznamenkast! Početak 2016. obilježen je proslavom, i to onom rođendanskom. KSG je, naime, napunio 17 godina, budući da je njegovo službeno utemeljenje bilo 27. siječnja 1999. godine. Kako bismo primjereno obilježili rođendan najdražeg nam Kluba, napuhali smo balone, nazdravili i poželjeli si godinu u kojoj ćemo proširiti bazu zaista aktivnih članova, osmisliti nove, stručnije događaje i poboljšati suradnju s drugim udrugama i društvima. I krenulo je radno. Na natječaje studentskih zborova prijavili smo rekordan broj projekata, čime smo se približili iskazanoj želji da KSG ide u tom, recimo ozbiljnijem, smjeru. Većina projekata odnosila se na stručne terene, što je logično budući da je u fokusu interesa geografije upravo – prostor. Smatramo kako su ovakvi događaji, kroz koje se iz prve ruke upoznajemo s razvojnim potencijalima i problemima određenog prostora, značajni za usavršavanje geografa i zato ih smatramo jako bitnima u radu Kluba. Da se kroz Klub mogu usavršiti i organizacijske i komunikacijske vještine, ali i uspostaviti kontakti s kolegama i možda budućim poslodavcima, dokazao je Međunarodni interdisciplinarni kongres, koji nas je po prvi put suočio s tako velikim obujmom organizacije. Upravo kroz ovaj, ali i neke druge događaje, Klub se povezao s drugim udrugama (RIO Zagreb i BIUS) te raznim institucijama i organizacijama kojima je u djelovanju važan geografski aspekt.

Također, godinu je obilježila i intenzivnija suradnja s Geografskim odsjekom. Kao i prijašnjih godina, studenti su sudjelovali u organizaciji Otvorenog dana geografije i predstavljanja Geografskog odsjeka u sklopu Smotre Sveučilišta u Zagrebu. Osim toga, Klub se uključio u međunarodan projekt Godina globalnog razumijevanja, sudjelovao u organizaciji nekoliko Geografskih ponedjeljaka te okupio studente za volontiranje na Bijenalnoj konferenciji Europskog udruženja za povijest okoliša 2017., čiji je glavni domaćin upravo Geografski odsjek u Zagrebu. Nadalje, suradnja s entitetom EGEA (European Geography Association) Zagreb snažno se produbila zahvaljujući kvalitetnoj komunikaciji i transparentnosti naših bivših, kao i novih kontaktnih osoba. Na taj način nastavlja se širenje kruga ljudi koji sudjeluju na raznim EGEA-inim događajima te jačanje našeg entiteta kroz sve aktivnije uključivanje, i to ne samo kao pasivni sudionici, već i kao organizatori događaja. Smatramo kako EGEA daje studentima priliku da prošire svoje znanje geografije kao i da upoznaju nove prostore i ljude izvan područja Hrvatske. KSG-u se bliži punoljetnost, a mi polako, ali sigurno idemo u smjeru zrelosti koju ona zahtijeva. Jesu li znanstvene sekcije ili stručni časopisi put kojim trebamo ići, treba li raditi na novim događajima ili na kvaliteti postojećih, odlučit će neke mlađe generacije. A mlađe generacije imamo! S dolaskom nove akademske godine, članstvo Kluba značajno se proširilo, a događaji postali sve posjećeniji. Vjerujemo kako će se time osnažiti pozitivna energija koja vlada u Klubu zadnjih godina, i možda omogućiti novi zamah. Na budućem vodstvu, pak, ostaje izazov kako koordinirati tolikim brojem članova. Je li došlo vrijeme za preustroj u Klubu? Možda i jest. Predsjedništvo KSG-a, Paola Marinović i Petra Furčić

KSG

GEODEAMUS - premijera studenskog zbora

GEOODBOJKA - sportska uvertira u roštilj na Jarunu

–

EGEA

VELIKO VIJEĆE - rekordan broj ĉlanova Kluba

GEOKVIZ - velik odaziv iz mjeseca u mjesec

MOTIVACIJSKI IZLET NA PAPUK- ove godine okupio se rekordan broj brucoša

GEOROŠTILJ - u reţiji masterchefa Tomislava

GEOKOŠARKA - dramatiĉna završnica pripala momĉadi brucoša

16.Meridijan • 14. broj

KSG

–

EGEA

KLUB STUDENATA GEOGRAFIJE VEĆ GOTOVO CIJELO DESETLJEĆE UZALUDNO TRAŢI PROSTORIJU ZA DJELOVANJE

STUDENTI PROSTORNE ZNANOSTI BEZ VLASTITOG PROSTORA Piše: Blaž Gorski „U jesen 2007. godine KSG je iz sobice u potkrovlju preseljen na hodnik. Iako su nam obećavali da je to privremeno rješenje, kroz cijelu 2008. godinu nije se pronašao nikakav prostor, te smo neumorno dežurstva i sastanke održavali na hodniku. Usprkos poteškoćama koje donosi nedostatak prostora, jer na hodniku nema nikakvih uvjeta za rad i funkcioniranje Kluba, dobrom voljom i trudom članova ostvareni su planirani projekti.“ (Matea Ivanov, 2009.)

vuĉi zaista nevjerojatno, ali za manje od godinu dana proći će puno desetljeće djelovanja Kluba studenata geografije bez svog prostora, stoga je ovaj ĉlanak prije svega apel svim studentima te svim djelatnicima Geografskog odsjeka da uĉine sve što mogu da se ta jubilarna obljetnica ne bi dogodila. U meĊuvremenu sam i osobno iskusio koliko je teško voĊenje Kluba bez prostora. Trenutno nam Odsjek pruţa samo pretinac za poštu u Uredu GO -a te ormarić koji se nalazi u donjoj raĉunalnoj prostoriji, ĉiji kljuĉ ne posjedujemo. Sve to navelo nas je da ponovno krenemo u „borbu“ za prostor na GO -u kako bi buduće generacije imale bolje uvjete za rad. Malo vijeće KSG-a svojevremeno me zaduţilo da pokušam uĉiniti sve kako bi Klub ponovno dobio svoj prostor. Uslijedili su brojni upiti, sastanci s djelatnicima Odsjeka, no na kraju ništa nije poluĉilo rezultate. Naime, svi znamo da GO djeluje na relativno malo m 2 , no teško je povjerovati da se na cijelom Odsjeku ne moţe naći nekoliko m 2 za djelovanje KSG-a. Naravno, pod pretpostavkom da postoji volja djelatnika Odsjeka. Mi nismo postavljali nikakve uvjete, traţili smo minimum minimuma, a odgovori su bili posve zbunjujući. Prvo se od nas traţilo da predloţimo prostore za koje

smatramo da bi bili primjereni, no to nam je bilo stvarno neugodno i htjeli smo da Odsjek odluĉi koji bi prostor prenamijenio za djelovanje Kluba. MeĊutim, do toga nije došlo, pa smo predloţili neke opcije koje prve padaju u oko, budući da nismo bili u mogućnosti zaviriti u svaki kutak Odsjeka.

„Zaista vjerujem da će svi akteri prepoznati predan rad KSG-a i njegove zasluge, a samim time i potrebe za prostorom, koji je temelj daljnjeg ozbiljnog djelovanja za zajedničku dobrobit. “ Iako to nerado spominjem, zanimljivo je da smo, izmeĊu ostalog, predloţili sam heartland Odsjeka – kutak koji djelatnicima sluţi za odmor od ubrzanog ritma uz šalicu kave ili ĉaja. Naravno da nismo htjeli uskratiti taj ritual nikome, pa je ideja bila da se za tu namjenu iskoristi prostor u knjiţnici (lijevo od ulaza), koji je znatno veći te se ĉini nedovoljno iskorišten. Ĉak se i drugoj strani isprva taj prijedlog svidio, no kao što moţete pretpostaviti, nakon dodatnih konzultacija ta opcija više nije dolazila u obzir. Iduća ideja bila je ured profesora Pejnovića, poĉasnog ĉlana KSG-a koji je prošle godine otišao u mirovinu. Zamislite koja bi to tek bila nevjerojatna simbolika i ĉast da studenti naslijede ured umirovljenog profesora. MeĊutim, tada je reĉeno da će se profesorica Fuerst-Bjeliš preseliti u taj ured, a da će se njen ured pripojiti referadi. Referada je preureĊena, profesorica Fuerst-Bjeliš ostala je u svom uredu, a ured profesora Pejnovića i dalje je prazan. Šteta, mogli smo barem jednu godinu imati svoj prostor. Nadalje, po kuloarima se priĉa da se već pripremaju nove rošade; oĉito i dalje meĊu djelatnicima prevladava mišljenje da je vaţnost osobne kancelarije veća od dodjele prostora Klubu.

16.Meridijan • 14. broj

KSG—EGEA Bilo je još mnogo verzija i kombinacija, no izdvojio

(udrugu studenata na Biološkom odsjeku), koja na

sam najinteresantnije. Kada su se iscrpili svi argumenti,

Marulićevom ima prostor od 35 m2, u zgradi nasuprot našoj.

reĉeno je kako Odsjek uopće nije u mogućnosti dodijeliti

Nisam saznao je li i njihovoj zgradi vlasnik Ministarstvo, ali

prostor

vlasništvu

ako jest, pitam se kako je Biološki odsjek mogao izaći u

Ministarstva, no to otvara nova pitanja, primjerice – zašto

susret studentima, a Geografski nije u mogućnosti. TakoĊer,

to onda u startu nije reĉeno te kako Hrvatsko geografsko

nadam se da neće doći do situacije da ćemo prostor morati

društvo djeluje na Odsjeku. Kada sam taj problem istaknuo

potraţiti na Biološkom odsjeku, unatoĉ dobroj dosadašnjoj

na sjednici Vijeća GO-a, tadašnji dekan, profesor Zoran

suradnji.

Klubu

budući

zgrada

Curić, upozorio je studente da uporno traţe prostor na

Za kraj još samo moram naglasiti kako zaista

Odsjeku, a imaju na raspolaganju 100 m2 u Zvonimirovoj

vjerujem da će svi akteri prepoznati predan rad KSG-a i

ulici. Nisam bio siguran jesam li dobro shvatio sugestiju. „Jesi, ali tamo ići nećemo“, prišapnuo mi je Tobler, jer za svakog pravog geografa, koji poštuje njegov Prvi zakon

njegove zasluge, a samim time i potrebe za prostorom, koji je temelj daljnjeg ozbiljnog djelovanja za zajedniĉku dobrobit.

geografije, prostor izvan Marulićevog trga nije prihvatljiva opcija . Glavno rješenje problema i dalje je dogovor s

„Glavno rješenje problema i dalje je dogovor s

Odsjekom, pogotovo jer iz dana u dan Klub ima sve jaĉu

Odsjekom, pogotovo jer iz dana u dan Klub

reputaciju i sve bolji odnos s djelatnicima GO-a.

ima sve jaču reputaciju i sve bolji odnos s

Poboljšavaju se mnoge stvari, pa moţda i ovaj problem doĊe

djelatnicima GO-a. Poboljšavaju se mnoge

na red. Kao jedna od alternativa nudi se model STUP-a (udruge studenata psihologije na Filozofskom fakultetu):

stvari, pa možda i ovaj problem dođe na red.“

njima je dodijeljena raĉunalna uĉionica u koju mogu ući samo

ĉlanovi

udruge.

Taj

model

djelomiĉno

diskriminirao ostale studente, no ne vjerujem da, kad bi nam se dodijelila donja (mala) raĉunalna, u nju ne bismo puštali ostale studente, osim eventualno u vrijeme nekih sastanaka. TakoĊer, nedavno sam kontaktirao i BIUS

MARULIĆEV TRG - Zgrada GO-a (desno) (ptiĉica.hr)

16.Meridijan • 14. broj

KSG

–

EGEA

MEĐUNARODNI INTERDISCIPLINARNI KONGRES U ORGANIZACIJI KSG -a

MIK – PROSTOR KROZ PRIZMU ODRŽIVOSTI Piše: Larisa Dukić

onajveći organizacijski izazov za Klub studenata geografije u 2016. godini bilo je odrţavanje MeĊunarodnog interdisciplinarnog kongresa s temom Prostor kroz prizmu odrţivosti, ukljuĉujući i tri podteme: Interakcija urbanog i ruralnog, Odrţivi turizam te Prirodna osnova prostora.

Uvodno predavanje Kongres je odrţan u prostorijama Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, gdje je okupio ukupno 64 sudionika – 16 aktivnih (izlagaĉa) i 48 pasivnih. Većinu sudionika ĉinili su studenti Sveuĉilišta u Zagrebu, dok je ostatak bio saĉinjen od studenata drugih hrvatskih sveuĉilišta te kolega iz susjednih zemalja. Sukladno teţnji interdisciplinarnosti, sudionici Kongresa bili su i studenti arhitekture, krajobrazne arhitekture, šumarstva, biologije, graĊevine, geodezije, ekonomije, etnologije, sociologije, psihologije te, naravno – geografije. Uz sve aktivne i pasivne sudionike, na Kongresu su sudjelovali i ĉlanovi Znanstvenog odbora – 12 akademskih profesora, znanstvenika i struĉnjaka zaposlenih u institucijama relevantnim za bavljenje zadanom tematikom Kongresa. Otvaranje Kongresa upriliĉeno je plenarnim predavanjem Tomislava Tomaševića, struĉnjaka s Instituta za politiĉku ekologiju, koji je svoju diplomu stekao na Fakultetu politiĉkih znanosti u Zagrebu, a nakon toga i na geografskom studiju za okoliš, društvo i razvoj na Sveuĉilištu u Cambridgeu. Svojim je teorijskim promišljanjima o odrţivosti kao pojmu, paradigmi, planerskom putu, te o (ne)odrţivom razvoju/razvitku/rastu dao odliĉan uvod u temu Prostor kroz prizmu odrţivosti i potaknuo na promišljanje sve prisutne.

te o problemu planiranja u turizmu. Svoja iskustva i ideje kao osvrt na izlaganja na poĉetku i tokom panel-rasprave dali su i ĉlanovi znanstvenog odbora: izv. prof. dr. sc. Oliver Kesar (Sveuĉilište u Zagrebu, Ekonomski fakultet), dr. sc. Jasenka Kranjĉević (Institut za turizam, Zagreb) te izv. prof. dr. sc. Vuk Tvrtko Opaĉić (Sveuĉilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek). Nakon sekcije Odrţivog turizma uslijedila je pauza za ruĉak, koji je, prema kritikama sudionika, ocijenjen kao vrlo „korektan i konkretan“.

Prirodna osnova prostora Zatim je odrţana sekcija Prirodna osnova prostora. Nakon studentskih izlaganja, kroz koja se kontinuirano ispreplitala problematika voda, takoĊer se razvila ţustra rasprava koja je obuhvatila niz relevantnih tema – od utjecaja planiranja i suradnje aktera u sprjeĉavanju prirodnih nepogoda do filozofskih rasprava o opstanku (i) odrţivosti spominjanih u plenarnom predavanju dan ranije. Znanstveni odbor ove sekcije ĉinili su: izv. prof. dr. sc. Nenad Buzjak (Sveuĉilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek), dr. sc. Mihaela Mesarić (MeĊimurska priroda – javna ustanova za zaštitu prirode, Mursko Središće) te mr. sc. Siniša Golub (MeĊimurska priroda, Mursko Središće). Dan je završen vrlo veselim, rasplesanim i raspjevanim druţenjem koje je potrajalo duţe od planiranog...

Odrţivi turizam Drugi dan Kongresa otvoren je sekcijom Odrţivi turizam, gdje se, nakon niza kvalitetnih studentskih izlaganja, razvila vrlo zanimljiva rasprava o smjerovima budućeg razvoja turizma, o potrebama, ţeljama i mogućnostima lokalnog stanovništva turistiĉkih destinacija

OTVARANJE - Detalj s uvodnog obraćanja

16.Meridijan • 14. broj

KSG Interakcija ruralnog i urbanog Nakon burne i radne subote ĉekala nas je sekcija s najviše predavaĉa i najviše ĉlanova znanstvenog odbora – Interakcija urbanog i ruralnog. Znanstveni odbor za ovu sekciju ĉinili su znanstvenici raznih struka, odnosno vrlo širokih interesnih polja: izv. prof. dr. sc. Aleksandar Lukić (Sveuĉilište u Zagrebu, PMF, Geografski odsjek), dr. sc. Orlanda Obad (Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb), dr. sc. Olga Orlić (Institut za antropologiju, Zagreb), dr. sc. Marijana Sumpor (Ekonomski institut, Zagreb), prof. dr. sc. ĐurĊica Ţutinić (Sveuĉilište u Zagrebu, Agronomski fakultet). Nakon posljednje ture zanimljivih studentskih izlaganja uslijedila je panelrasprava, koja je naţalost bila prekratka, no uspjela je, izmeĊu ostalog, istaknuti istinsku ideju i bit interdisciplinarnog pogleda na pojedini problem.

Valorizacija kongresa Prema mišljenju ĉlanova organizacijskog odbora, Kongres je nadmašio sva oĉekivanja i poluĉio kvalitetnu raspravu i otvaranje bitnih pitanja vezanih uz temu odrţivosti prostora. Pohvale koje su stizale sa svih strana, od samog otvaranja do ankete provedene na zatvaranju Kongresa, od sudionika, volontera pa do znanstvenog odbora i dekanice, pokazatelj su kvalitete i uspješnosti cijelog projekta. Sve to svjedoĉi o ţelji mladih znanstvenika i studenata za znanjem, raspravom, dijalogom, akcijom, ali i o spremnosti profiliranih znanstvenika na komunikaciju s

–

EGEA

mladima i pomoć studentskim inicijativama. Ovaj je Kongres bio iznimno iskustvo i velik korak u promoviranju geografije i interdisciplinarnosti te izvrsna motivacija za organizaciju Drugog meĊunarodnog interdisciplinarnog kongresa Kluba studenata geografije Zagreb. Nošeni pozitivnim kritikama, korisnim raspravama i dobrim vibracijama nadamo se privlaĉenju još većeg broja studenata drugih struka, pogotovo onih koji ove godine nisu bili zastupljeni, te se nadamo i veselimo novim prijateljstvima, izazovima i iskustvima.

Organizacija i podrška Organizacijski odbor ovog Kongresa, ispred Kluba studenata geografije, ĉinile su Larisa Dukić, Paola Marinović, Jasminka Dimšić, Tamara Batel, Iris Muţić, Lucija Krpan, Iva Biškup, Nika Filaković, Ivana Ţafran i Petra Furĉić, uz znatan doprinos mnogih kolega koji su svojim volonterskim radom pomogli u organizaciji, te uz financijsku potporu tvrtke Vinum, Studentskog zbora Sveuĉilišta u Zagrebu i Geografskog odsjeka. TakoĊer, kongres je već prve godine dobio deklarativnu i drugu podršku brojnih institucija: Prirodoslovno-matematiĉki fakultet, Hrvatsko geografsko društvo, Geografski odsjek PMF-a, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Institut za turizam, Hrvatska gospodarska komora, Hrvatski zavod za prostorni razvoj, Studentski zbor Sveuĉilišta u Zagrebu, portal x-ica.com, Zelena akcija te Chillout hostel.

INTERES - Dobra posjećenost na predavanjima

16.Meridijan • 14. broj

KSG

–

EGEA

KOMENTAR

Održivi razvoj je „in“ Piše: Dinko Skočir Kada govorimo o održivom razvoju sve je uglavnom jasno, a opet je puno toga kontradiktorno. Nedavno održan kongres u organizaciji Kluba studenata geografije pod nazivom „Prostor kroz prizmu održivosti“ dobar je primjer situacije u kojoj je pojam održivosti čak i suviše jasan, odnosno momenta u kojem su spoticanja teško zamisliva. Klub studenata aktivna je i motivirana grupa s dobrim organizacijskim sposobnostima te sam, iako ne znam kronologiju, poprilično uvjeren da je interes za temu došao nakon odluke o organiziranju kongresa. Mislim da se s održivim razvojem ovdje igralo na sigurno – održivi razvoj je „in“, prisutan je u javnim dokumentima i u privatnom sektoru, a uz Waltera Christallera lajtmotiv je studiranja na Geografskom odsjeku. Održivost kao podloga rasprave ugodan je izbor budući da je žešća kritika malo vjerojatna.

proizvoda („kavu ću platiti 2 kune skuplje jer će te 2 kune biti iskorištene za borbu protiv deforestacije“), dok se kao znatno sofisticiraniji oblik angažmana javlja održivi razvoj. No, funkcija je u oba slučaja ista – održivi razvoj ima funkciju (p)održavanja kapitalizma. Kada čujemo za termin, prvo na što ćemo pomisliti nisu ni socijalna pravednost ni ekonomski razvoj, već ekološka senzibilnost. Na perceptivnoj razini ekološki stup raste i ide prema nama, ekonomski nestaje, a socijalni stagnira, odnosno pokazuje se mogućim u kontekstu održivog razvoja.

Kao što liberalna srednja klasa unatoč protivljenju konzervativnim utjecajima nema ni najmanju namjeru odreći se svojih privilegija u ime ozbiljnijih socio-ekonomskih promjena, tako i održivi razvoj ima ulogu higijene srednjih i viših slojeva. Granice rasta gube se iz vidika, ''ono prljavo'' stavlja se pod tepih, a odnos prema prirodi nije ništa razumniji od onog iz razdoblja geografskih otkrića. Kapitalizam je sve donedavno mogao računati na prazne, neotkrivene i neiskorištene prostore koji bi bili osnova akumulacije, no u vrijeme globalnog kapitalizma i manjka slobodnih prostora, javlja se potreba za Suprotno tome, održivi razvoj upravo zbog sveopće promišljanjem alternativnih rješenja. Dokle god prihvaćenosti obiluje kontradikcijama, što se se za neku vrstu alternative ne otvori mjesto, između ostalog uočava pojavljivanjem pojma u održivi razvoj i dalje će imati važnu ulogu. različitim diskursima. Održivi razvoj „u užem smislu“ odnosi se na koncept čiji ekonomski stup Podređivanje prirode čovjeku i njena idealizacija podrazumijeva investicije, fleksibilnost i usko su povezani elementi održivog razvoja. poduzetništvo te je stoga jasno da se nalazi u Održavanje trenutnih razina konzumiranja roba i okviru kapitalizma. Istovremeno, iako znatno usluga te osiguravanje istog budućim rjeđe, održivi razvoj spominje se i u lijevom generacijama koncept je koji omogućava bezbolnu kontekstu. „Najradikalnija“ lijeva stranka u penetraciju prirode. Stanje u kojem se ne Hrvatskoj – Radnička fronta – paralelno se zalaže primjećuje da naš „održiv“ način života ovisi o za snažnu državnu kontrolu i za „radničku potplaćenim radnicima i dimnjacima koji rade prekovremeno u nekom dalekom dijelu svijeta, ekonomiju održivog razvoja“. pati od izostanka bolnog oslobađajućeg momenta. Prvi i najveći problem održivog razvoja kao kapitalističkog koncepta je diskvalifikacija Zaključno treba naglasiti da svako bavljenje stagnacije i regresije kao vjerojatno nužnih ekonomijom, socijalnim pitanjima te ekologijom u koraka u rješavanju ekološke krize. Razlog tome sebi uključuje ideološko i političko opredjeljenje, a je priroda kapitalizma, koji umire onog trenutka predstavljanje održivog razvoja kao stručnog i kad ne raste i ne razvija se. Ekološka borba u apolitičkog koncepta simptom je vremena u kojem okviru kapitalizma na karikaturalnoj razini svodi je lakše zamisliva apokalipsa od minimalnih se na, primjerice, uključivanje brige u cijenu zaokreta u socijalnoj ili ekonomskoj sferi.

16.Meridijan • 14. broj

KSG

–

EGEA

NO STRESS ON CRES – Stručni teren u organizaciji Kluba studenata geografije

EDUKACIJA O RAZVOJNIM POTENCIJALIMA HRVATSKIH OTOKA Piše: Paola Marinović

toci predstavljaju poseban, fiziĉki izoliran prostor. Upravo zato to je prostor većeg stupnja kulturne i prirodne autohtonosti, kao i prostor relativno zaštićeniji od intenzivnog neodrţivog razvoja. Hrvatska slovi kao „zemlja tisuću otoka“, iako je zapravo svega pedesetak onih koji zadovoljavaju geografski kriterij otoka (površine veće od 1 km²) te su naseljeni. Svaki od tih otoka krasi jedinstvenost koja se oĉituje u lokalnoj arhitekturi, hrani, jeziku, glazbi, tradicijskim manifestacijama i obiĉajima, a u isto vrijeme svi ti otoci suoĉavaju se s jednakim problemima – depopulacijom, nestajanjem osnovnih infrastrukturnih sadrţaja, prevelikim oslanjanjem na turizam te time i problemom sezonalnosti koji utjeĉe na cjelovitu kvalitetu ţivota otoĉana. Nedostatak interesa šire javnosti za ove probleme hrvatskih otoka i jedan seminarski rad usmjerili su nas da provedemo struĉni teren upravo na, uz Krk, najvećem hrvatskom otoku – otoku Cresu.

Zahvaljujući financijskoj podršci Geografskog odsjeka, Studentskog zbora te Zbora PMF-a, istraţivanje je i realizirano na Cresu 14. i 15. svibnja 2016. Osim ĉlanova Kluba studenata geografije Zagreb, na struĉni teren pod nazivom „Cres: Edukacija o razvojnim potencijalima hrvatskih otoka“ ukljuĉili su se i ĉlanovi studentske udruge RIO Zagreb – udruge za zaštitu okoliša i odrţivi razvoj, većinom studenti s Biološkog odsjeka, smjera Znanosti o okolišu. Ovo je prvi put da smo na terenu suraĊivali s još jednom udrugom, a smisao toga bio je interdisciplinarni pristup istraţivanju problematike otoka Cresa. Osim njih, na terenu su nam se pridruţile i tri Erasmus studentice koje su tada studirale na Geografskom odsjeku u Zagrebu. Po dolasku na Cres prošli smo kroz šumu Tramuntanu, koja predstavlja izuzetnu vrijednost prirodne baštine otoka. Volonteri Eko-centra Caput Insulae-Beli, kojima je glavna zadaća briga oko bjeloglavih supova, uredili su u Tramuntani pouĉne eko-staze koje vode do labirinata

Sudionici struĉnog terena kod oznake 45 ° N na otoku Cresu

16.Meridijan • 14. broj

KSG

–

EGEA

koji simboliziraju ponovno spajanje ĉovjeka i prirode. Uz zaustavljanje kod oznake za 45° sjeverne geografske širine, nastavili smo prema gradu Cresu, gdje smo u Zajednici Talijana imali dogovorena izlaganja Tanje Kremenić, zamjenice gradonaĉelnika Jadranke Blatt te predstavnika lokalne akcijske grupe Kvarnerski otoci Damira Jurkovića. Tanja Kremenić nam je kao bivša ĉlanica Kluba studenata geografije te magistra geografije priĉala o svojoj ulozi u pilot -projektu lokalnog razvoja „Otok Cres“. Projekt je iniciran od strane Vijeća Europe i osmišljen je kako bi se inovativnim i interdisciplinarnim pristupom valorizirali resursi otoka te osmislio razvojni model temeljen upravo na specifiĉnostima otoka Cresa i potrebama tamošnjeg stanovništva. Za ovaj projekt bilo je vaţno ukljuĉiti ne samo struĉnjake iz razliĉitih podruĉja znanosti te mnogobrojne nadleţne institucije i ministarstva, već i lokalno stanovništvo iz javnog, civilnog i privatnog sektora te uvaţavajući njihove stavove stvoriti dugoroĉni plan s ciljem unaprjeĊenja kvalitete ţivota na otoku, oĉuvanja tradicionalne poljoprivrede, razvijanja odrţivog turizma, zaštite prirodne i kulturne baštine otoka te kljuĉno – ostvarivanja diverzificiranog i odrţivog razvoja otoka Predavanje zamjenice gradonaĉelnika bilo je usmjereno na projekte koje provodi lokalna samouprava, poput rješavanja otpada, gradnje novih cesta te otvaranja industrijske zone za proizvodnju ribe. Damir Jurković ispriĉao nam je koja je uloga lokalne akcijske grupe Kvarnerski otoci na Cresu te koje projekte provode u sklopu svoga djelovanja. Saznajemo da ĉlanovi ovog LAG-a koji obuhvaća otoke Cres, Krk i Lošinj intenzivno suraĊuju s ostalim akterima na izradi Programa ruralnog razvoja Primorsko-goranske ţupanije 2017. – 2020., te nastoje promovirati lokalne autohtone proizvode, organiziraju edukacijske radionice i izraĊuju Lokalnu razvojnu strategiju. Za vrijeme razgleda grada Cresa vidjeli smo i palaĉu Moise koja se obnavlja u sklopu projekta „Revitalizacija kulturne baštine Jugoistoĉne Europe“. Vezano uz budućnost palaĉe Moise, grad Cres i Filozofski fakultet u Rijeci potpisali su ugovor o zajedniĉkom osnivanju Centra za cjeloţivotno obrazovanje Rijeĉkog sveuĉilišta, tj. podruţnice rijeĉkog sveuĉilišta na Cresu. Prema tom ugovoru Sveuĉilište u Rijeci koristilo bi ovu zgradu 300 dana u godini, što bi znatno doprinijelo oţivljavanju otoka zimi. Dalje smo nastavili prema Lubenicama, mjestašcu koje broji svega 24 stanovnika, ali je zbog svoje ljepote i posebnog poloţaja na vrhu litice iznad mora bilo nominirano za UNESCO-ov popis Svjetske baštine u Europi. Nakon cjelodnevne, za otok tipiĉne izmjene kiše i 32

sunca, imali smo priliku uţivati u predivnom zalasku sunca. U Lubenicama smo posjetili i Muzej ovĉarstva koji je osnovan od strane Centra za odrţivi razvoj Gerbin. Glavni je cilj otvaranja ovog muzeja da se prepoznaju potencijal i vaţnost revitalizacije ovĉarstva radi oĉuvanja kulturne materijalne i nematerijalne baštine vezane uz ovu tradicionalnu djelatnost stanovnika Cresa. Idućeg dana posjetili smo grad Osor, koji se nalazi na prevlaci koja je nekada spajala Lošinj i Cres – naime, u antici je prokopan kanal koji odvaja ta dva otoka. Svjedoĉili smo dizanju mosta koje se dogaĊa dvaput dnevno, kada i brodovi mogu proći izmeĊu Cresa i Lošinja. Nastavili smo prema Vranskom jezeru, za ĉiji smo posjet prethodno morali dobiti posebno odobrenje, budući da je to zaštićeni rezervat pitke vode za Cres i Lošinj. Kao što znate, Vransko jezero najveća je kriptodepresija u Hrvatskoj, a novija istraţivanja dokazuju kako je jezero autohtono, tj. da nije povezano s kopnenim izvorima. Završni utisak otoka bio je – pastirski stan. Otok Cres bogat je kulturnom baštinom, a bitan aspekt toga ĉine i pastirski stanovi; kompleks napuštenih kuća koje su nekoć sluţile za privremeni boravak pastira. Danas se postavlja pitanje treba li ih ostaviti da propadaju, zaštititi ili prenamjenom revitalizirati. U sluĉaju zaštite pastirskih stanova, oni nastavljaju propadati te ni na koji naĉin ne pomaţu lokalnom stanovništvu. S druge strane, ako ih se prenamjeni u agroturistiĉke objekte, oni bi mogli doprinijeti razvoju turizma i poljoprivrede na otoku. Stoga, obnova pastirskih stanova predstavlja višestruku dobit: gospodarski rast, povećanje kvalitete ţivota lokalnog stanovništva, oĉuvanje kulturne baštine te otoĉne tradicije. Naravno, velik problem javlja se oko pravnih odnosa, zato što su ti pastirski stanovi u vlasništvu velikog broja pojedinaca ili su pravni odnosi u potpunosti neriješeni, što svakako oteţava investiranje u revitalizaciju pastirskih stanova. U povratku smo posjetili udrugu Ruta. Inicijalno, ĉlanovi ove udruge izvan sezone bavili su se skupljanjem odbaĉene vune te stvaranjem odjeće, obuće ili raznolikih umjetniĉkih radova od tog „otpada“. Danas je Ruta puno više od toga. Udruga potiĉe stvaranje ekološki osviještene sredine, kojoj je cilj adekvatno vrednovati baštinu otoka, oĉuvati tradiciju i identitet, a sve u svrhu odrţivog razvoja. Nema sumnje da je ovaj struĉni teren omogućio svim sudionicima kvalitetan uvid u problematiku hrvatskih otoka na primjeru otoka Cresa, koji je i dobar primjer kako se snaţnijim aktiviranjem lokalnog stanovništva kroz udruge i projekte moţe doprinijeti pozitivnijim trendovima.

16.Meridijan • 14. broj

KSG

–

EGEA

ISHODI STRUČNOG TERENA U ORGANIZACIJI KLUBA STUDENATA GEOGRAFIJE

STANJE I POTENCIJALI RURALNOG TURIZMA BARANJE Piše: Jasminka Dimšić

truĉni teren u Baranji koji je u listopadu organizirao i proveo Klub studenata geografije, a na kojem je sudjelovalo 49 studenata Geografskog odsjeka, zapravo je prva od tri faze zamišljenog projekta s tematikom ruralnog turizma kao ĉimbenika regionalnog razvoja Baranje. Prva faza ukljuĉuje odlazak na teren te upoznavanje ruralnog turizma Baranje i intervjuiranje aktera ruralnog turizma, naĉelno zaposlenika Turistiĉke zajednice Baranje.

U drugoj fazi odradit će se strukturiranje i slanje ankete svim registriranim turistiĉko- seljaĉkim obiteljskim gospodarstvima na prostoru Baranje, dok će treća faza obuhvatiti evaluaciju svih intervjua i anketa, na kojima će se temeljiti analiza utjecaja ruralnog turizma na regionalni razvoj Baranje. Ono što smo postigli provoĊenjem terenskog rada jest prikazivanje trenutnog stanja ruralnog

turizma u Baranji, njegovih potencijala za poboljšanje te problema koji su sprjeĉavali njegov znaĉajniji razvoj i koji su još uvijek prisutni.

Predmet istraţivanja Ruralni turizam moţemo definirati kao sve oblike turizma i turistiĉkih aktivnosti koji se odvijaju u ruralnom prostoru. Pejnović (2009) ruralni prostor definira kao „geoprostorni kompleks izvan gradskih podruĉja koji karakterizira polifunkcionalnost, sloţena socio-ekonomska struktura u kojoj dominiraju djelatnosti primarnog sektora i heterogeni ruralni pejzaţ“. Osim toga, bitna karakteristika ruralnog prostora jest generalno slabija razvijenost uz slabija dinamiĉka i strukturna obiljeţja. Prema tome, u politici revitalizacije ruralnog prostora istiĉe se vaţnost strategije ruralnog razvoja koja se temelji na integralnom i višesektorskom razvoju.

GROZD GEOGRAFA - U posjeti vinogradu

16.Meridijan • 14. broj

KSG

–

EGEA

Upravo jedna od glavnih komponenti politike ruralnog razvoja Europske unije odnosi se na diverzifikaciju ruralnog gospodarstva, u kojoj vaţno mjesto i znaĉaj zauzimaju upravo razliĉiti oblici ruralnog turizma. Turizam u ruralnom prostoru predstavlja dobru strategiju za stvaranje novih radnih mjesta te je takoĊer faktor socijalnog napretka – podiţe ţivotni standard, podupire tradicionalnu poljoprivrednu proizvodnju te pomaţe u stvaranju društvenog ţivota lokalne zajednice.

Vinogradi i Bilje prednjaĉe u broju postelja te dolascima i noćenjima turista. Uzimajući u obzir prostornu distribuciju, sjeveroistok Baranje zaostaje u turistiĉkom pogledu, stoga Turistiĉka zajednica Baranje istiĉe da im je cilj razviti još jednu do dvije destinacije kako bi cijela regija bila pokrivena. Zanimljivo je da jedan od najvećih turistiĉkih potencijala ima naselje Batina zbog spomenika Batinskoj bitci iz 1944. godine, no iako postoji velik potencijal zbog povijesnog znaĉaja, Batina nije znaĉajna turistiĉka destinacija Baranje. Zašto? Ni Turistiĉka zajednica Baranje nema konkretan odgovor na to pitanje, no tvrde da to ne znaĉi da Batina neće krenuti u smjeru znaĉajnije valorizacije i promocije kao atraktivne turistiĉke destinacije.

Prostorni obuhvat Prostorni okvir istraţivanja jest Baranja kao prostor s istaknutim selektivnim oblicima ruralnog turizma; agroturizam, ekoturizam, lovni turizam, gastroturizam i sliĉno. Baranja obuhvaća prostor krajnjeg sjeveroistoĉnog dijela Hrvatske, sjeverno od rijeke Drave, te juţni dio MaĊarske. Dio je istoĉnohrvatske ravnice u uţem te Panonske zavale u širem fiziĉko-geografskom smislu. Prostorni obuhvat ovog istraţivanja bio je samo onaj dio Baranje koji je u sastavu Republike Hrvatske. Granice Baranje u RH oblikuju trokut ĉiji se jedan vrh nalazi na ušću Drave u Dunav, a stranice tog trokuta su rijeka Drava, te drţavne granice s MaĊarskom i Srbijom.

Na razini naselja turistiĉki je najznaĉajnije etnoselo Karanac (Općina Kneţevi Vinogradi) koje je 2015. godine dobilo nagradu za top destinaciju ruralnog turizma Hrvatske, a 2016. naselje Kneţevi Vinogradi osvojilo je drugo mjesto u istoj kategoriji.

Nedostatci i prednosti Znaĉajan problem turizma u Republici Hrvatskoj jest sezonalnost. MeĊutim, iako sezonalnost oĉitavamo i u Baranji, ona nije ni u pribliţnoj mjeri izraţena kao na hrvatskoj obali, naglasit će u TZ Baranja. Prostor Baranje u turistiĉkom smislu definiran je kao vikend-destinacija, a ne destinacija na tjedan dana ili više, niti je to cilj turistiĉke ponude Baranje. Turistiĉka sezona u Baranji su jesenski i proljetni mjeseci dok su najslabiji mjeseci sijeĉanj i srpanj, zbog ĉega je i cilj TZ privući više turista tijekom srpnja i kolovoza.

Stanje na terenu Prema posljednjem popisu stanovništva 2011. godine, ruralni prostor Baranje (cjelokupno stanovništvo izuzev Belog Manastira) imao je 28 436 stanovnika. U Baranji danas nema znaĉajnijih centara i većih gradova. Jedino gradsko naselje, Beli Manastir, zbog poboljšanja funkcija rada u dijelu centralnih naselja (Kneţevi Vinogradi, Darda, Bilje) i perifernog geografskog poloţaja postupno gubi svoj znaĉaj i unutar same Baranje. Upravo je u općinama Bilje i Kneţevi Vinogradi i najrazvijeniji ruralni turizam, što moţemo vidjeti iz priloţene tablice (Tab. 1.) koja prikazuje da, uz Grad Beli Manastir, općine Kneţevi

Problem koji je puno izraţeniji što se tiĉe turistiĉke ponude Baranje jest smještajni kapacitet (što se moţe vidjeti i iz Tab. 1.). Od svih smještajnih kapaciteta na prostoru Baranje samo tri turistiĉka objekta (Hotel Lug, Hotel Patira

Tab.1. Postelje, dolasci i noćenja turista u Baranji 2011. godine

Postelje

Grad/

Dolasci turista

Noćenja turista

Stalne

Pomoćne

Ukupno

Domaći

Strani

Ukupno

Domaći

Strani

143

3 818

2 235

1 583

7 308

4 207

3 101

Bilje

192

2 775

2 061

714

7 036

5 073

1 963

Ĉeminac

151

Darda

Draţ

171

100

469

197

272

2 405

1 595

810

4 910

2 495

2 415

Općina Beli Manastir

Kneţevi Vinogradi

Izvor: Drţavni zavod za statistiku, Zagreb, 2011.

16.Meridijan • 14. broj

KSG i obiteljsko gospodarstvo Ivica i Marica) mogu sluţbeno smjestiti kapacitet autobusa od 50 ljudi. Turizam na prostoru Baranje poĉeo se znaĉajnije razvijati tek u posljednje tri godine. Zašto ne ranije? Razlozi koje navode predstavnici TZ Baranje jesu: nedovoljan rad na razini TZ, gospodarska kriza te dogaĊanja i trendovi u svijetu. Primjerice, jedan od razloga zašto Baranja danas biljeţi sve veći rast turizma u odnosu na prije jesu i nemili dogaĊaji u Europi i svijetu zbog kojih turisti traţe sigurno turistiĉko odredište, što pogoduje turizmu Hrvatske, kao i ĉinjenica da bogata klijentela izbjegava masovni turizam, što u velikoj mjeri pogoduje kontinentalnom turizmu Hrvatske. Iznimno je zanimljiva percepcija Baranje kao prostorno „zabaĉenog“ predjela jer je smještena na krajnjem sjeveroistoku Hrvatske, iako zapravo ima povoljan geografski poloţaj na kriţištu prometnih koridora izmeĊu ĉetiri glavna grada: Beograda, Budimpešte, Sarajeva i Zagreba. Potrebe i mogućnosti razvoja Predsjednik TZ Baranje, Matej Perkušić, istaknut će i da su za daljnji progresivniji razvoj potrebne privatne investicije u naredne dvije-tri godine. Investicije bi trebale biti usmjerene prvenstveno na povećanje smještajnog kapaciteta, ali i na bolju kvalitetu tog smještaja. TakoĊer, predstavnici TZ navode da u turistiĉkoj ponudi nedostaju vinski hoteli, te eventualno jedan golf-teren ukoliko se nastavi trend rasta dolazaka bogate klijentele. Istovremeno bi dio investicija bio preusmjeren na renovaciju dvoraca, jer od ĉetiri dvorca u regiji Baranja, nijedan nije renoviran, pa shodno tome niti turistiĉki valoriziran. Prisutna je i industrijska arhitektura s kraja 19. stoljeća koja nudi potencijal za obnovu, kao i stari mlinovi. TakoĊer, interesantne su i tzv. pustare, kojih na prostoru Baranje postoji nekoliko te su nekad bile gospodarske cjeline, a danas su samo zapuštene parcele. Pojam pustara oznaĉava nekadašnja radniĉka naselja koja su bila planski graĊena za vrijeme Austro-Ugarske i u kojima su boravili radnici zbog sezonskog posla. Kad bi sezona završila, radnici bi se vratili svojoj kući i pustare bi ostale – puste.

–

EGEA

Greda usko suraĊuje s najznaĉajnijim akterom ruralnog turizma na prostoru Baranje, Parkom prirode Kopaĉki rit. Ĉinjenica je da svaki drugi posjetitelj Baranje posjeti PP Kopaĉki rit, što ukazuje na njegovu iznimnu vaţnost. Znaĉajan gospodarski, a ujedno i turistiĉki akter, jest i proizvoĊaĉ vina Belje s bogatom enološkom ponudom, koji je trenutno u vlasništvu Agrokora. Osim vinskog turizma Belja, atraktivne su i manje privatne vinarije poput Vinarije Gerštmajer u Zmajevcu, gdje se istoimena obitelj generacijama bavi tom djelatnošću. Izrazito znaĉajna za ruralni turizam na prostoru Baranje jesu upravo sliĉna turistiĉko-seljaĉka obiteljska gospodarstva (TSOG), koja su većinom ureĊena u etno-stilu te nude hranu i smještaj. TakoĊer, pored njih postoje i ugostiteljski objekti; restorani, vinoteke i kušaonice. Zakljuĉak Ruralni turizam Baranje nedvojbeno je u uzlaznom trendu, no treba naglasiti da, iako biljeţi napredovanje u većini aspekata, i dalje nije u tolikoj mjeri razvijen koliko se ĉesto zna naglašavati u medijima. Postoji još puno prostora za poboljšanje i povećanje turistiĉke ponude, na ĉemu TZ Baranje, LAG Baranja, lokalna uprava i ostali turistiĉki akteri izrazito marljivo rade. Valja napomenuti da su u više navrata uspjeli ishoditi sufinanciranje od strane EUfondova (primjerice Etnološki centar baranjske baštine i Eko centar Zlatna Greda) te su ove godine TZ Baranje zajedno s lokalnom upravom, LAG-om Baranja te Poduzetniĉkim centrom poslali sedam projekata na natjeĉaj za sufinanciranje od EU-fondova. Znaĉajno je da svih sedam projekata ukljuĉuje i prekograniĉnu suradnju s MaĊarskom ili Srbijom.

Znaĉajni akteri Pozitivan primjer prenamjene jedne pustare jest Eko centar Zlatna Greda ili Kuća u prirodi. U realizaciju projekta krenulo je šest volontera, kojima se kasnije prikljuĉilo još sudionika, te su uz pomoć EU-fondova otvorili centar koji danas u ponudi ima adrenalinski park, ,,teambuilding“ programe, „foto-safari“, restoran, smještajne kapacitete i još mnogo toga. Eko centar Zlatna

16.Meridijan • 14. broj

Baranja Površina regije: 1 174 km2 (2,03 % površine RH) Broj st. (2011.): 39 416 (0,92 % stanovništva RH) Prosječna gustoća naseljenosti: 34,7 st./km2 (RH: 75,9 st./km2)

KSG

–

EGEA NEUSPJELA OBNOVA NAPUŠTENIH SELA POTPAPUČKE ZONE

KUĆE BEZ LJUDI, PROSTOR BEZ BUDUĆNOSTI Piše: Ivana Žafran Sredinom studenog u planinarskom domu Jankovac, u sklopu edukacijskog izleta na P ap u k , up r il ič e n o je tr a d ic i o n al n o motivacijsko druženje s brucošima, koji su se odazvali u rekordnom broju (31). Nemojte misliti da je putovanje bilo tek „rekreacijskog“ karaktera, jer nijedno putovanje (budućeg) geografa u suštini ne može biti takvo. Zašto? Svaki pogled kroz prozor autobusa pogled je u prostor. Geografski prostor. Pa kad je autobus prepun ljudi koji razmišljaju geografski, onda njihovi pogledi mogu potaknuti mnoštvo rasprava i priča. Ovo je jedna od takvih, motivirajućih priča, s ovogodišnjeg motivacijskog izleta...

a hrvatsko selo propada već dugi niz godina, više nikome nije nepoznanica. Kao niti to da su negativni trendovi toliko ustaljeni da se ĉini kako ih je gotovo nemoguće zaustaviti. Unatoĉ tome što su rijetka ruralna podruĉja svojim stanjem pozitivna iznimka te se uspijevaju odrţati zahvaljujući specifiĉnim povoljnim razvojnim faktorima, većina se ipak prije moţe klasificirati iskljuĉivo prema stupnju nerazvijenosti. Od onih tek nešto slabije razvijenih od prosjeka do onih ĉiji su dani praktiĉki već odbrojeni. Kljuĉna stavka u cijeloj toj priĉi svakako je demografsko stanje u pojedinim prostorima, odnosno brojnost i struktura stanovništva. Jer gdje ima povoljnih ljudskih resursa, ima i potencijala za napredak. Ili, bolje reĉeno, oporavak. No ono što je uistinu zabrinjavajuće jest da diljem drţave postoji sve više primjera onih sela u kojima već sada ima više kuća nego ljudi. I to doslovno. A nekada su vrvjela ţivotom... U to su se ovom prilikom, vraćajući se s izleta na Papuk, uvjerili studenti našeg odsjeka. Putujući u smjeru Orahovice autobus je prošao nekolicinom tamošnjih sela u kojima je jedno specifiĉno, ponavljajuće obiljeţje privuklo paţnju većine putnika. Redale su se, naime, kuća za kućom,

izgledom sliĉne i naizgled tek izgraĊene, ali nedovršene, prazne, obrasle grmljem… ,,Kako? Zašto?”, zapitali su se mnogi. O ĉemu je toĉno rijeĉ? Zona podno Papuka jedno je od najrjeĊe naseljenih podruĉja u Republici Hrvatskoj. Velik broj podpapuĉkih sela već sada karakterizira najnepovoljniji tip općeg kretanja stanovništva, odnosno demografsko izumiranje, te u njima uglavnom prevladava staro, nemoćno stanovništvo. U takvim naseljima, koja negativne demografske procese biljeţe već dugi niz godina, za oĉekivati je pripadajuće efekte na njihov morfološki i funkcionalni izgled. Stoga više nije nimalo neobiĉno prolazeći kroz njih ugledati nekolicinu zapuštenih, obraslih ili urušenih kuća u kojima već dugo nitko ne obitava. No ono što je naše studente toliko iznenadilo nisu bile zapuštene stare kuće, kojih svakako ima, već zapuštene – nove kuće. Naknadno istraţivanje otkriva kako se radi o kućama izgraĊenim nakon Domovinskog rata u procesu poslijeratne obnove, svima onima koji su imali pravo na nju, a radilo se preteţito o izbjeglom stanovništvu srpske, ali i hrvatske nacionalnosti. Danas su to nizovi dovršenih, ne tako davno izgraĊenih kuća od opeke, u kojima nitko ne ţivi, a po trenutnom stanju samih objekata ĉini se kako nitko ne namjerava ţivjeti niti u budućnosti. Kuće su to bez fasada, većinom obrasle korovom, u neureĊenim dvorištima uz cestu na kojoj ćete susresti tek pokojeg starca. Kao da su zapele u vremenu i ne mogu ni naprijed ni nazad... U poslijeratnom periodu, intenzivnom obnovom kao dijelom nacionalnog programa, obnovljeno je na podruĉju Papuka i okolice na stotine takvih tipiziranih kuća, od kojih većina po završetku radova nikada nije bila nastanjena. Odnosno, vlasnici koji su potpisali zahtjev za obnovu nikada se nakon rata nisu vratili ţivjeti tamo. Vaţno je spomenuti kako su vlasnicima kuće bile obnavljane pod odreĊenim uvjetima te su se oni, prilikom potpisivanja ugovora o obnovi, obvezali kako će se nakon obnove u spomenute objekte useliti i ţivjeti u njima

16.Meridijan • 14. broj

KSG minimalno deset godina. Prije isteka tog razdoblja kuću nisu u mogućnosti prodati niti darovati. Kako se ne bi dovelo u pitanje korištenje kuća, njihovi vlasnici tamo uglavnom imaju prijavljeno prebivalište te doĊu jedino prema potrebi, unatoĉ tome što inaĉe u svojim kućama nisu fiziĉki prisutni, što, mimo cijele ove priĉe, skreće pozornost i na valjanost provoĊenja popisa stanovništva i druge administracije koja je na bilo koji naĉin vezana za to. S obzirom na to da je nepoštivanje postojećih ugovora o obnovi u stvarnosti bilo poprimilo priliĉno velike razmjere, postupno je poĉelo pokretanje postupaka protiv vlasnika kuća kako bi se drţavi vratila, kako se kasnije ispostavilo, uzalud utrošena sredstva. S druge strane, vlasnici kuća smatrali su i smatraju kako bi se potpisani ugovori, ili barem neki njihovi dijelovi, trebali proglasiti ništavnima, jer se na pojedinim podruĉjima u kojima se nalaze njihove obnovljene kuće stanovništvu nisu osigurali niti osnovni uvjeti za normalan ţivot. S obzirom na ĉinjenicu kako dobar dio tih podpapuĉkih sela uistinu niti nema ništa drugo doli asfaltne ceste, struje i vode te ĉesto puta samo pokretne trgovine koja povremeno dolazi, taj argument nipošto nije zanemariv. Štoviše, o tome kako je problem obnove nemoguće rješavati odvojeno od cjelovite razvojne politike pisao je Milan Ţupanĉić još 1992. godine, naglašavajući u svom ĉlanku Poslijeratna obnova kao mogućnost revitalizacije seoskih podruĉja kako je nuţno neophodnu obnovu povezati sa smjernicama budućeg razvoja seoskih podruĉja, poljoprivrede i drugih djelatnosti koliko je god to moguće, kako bi se što uspješnije dosegnuo osnovni cilj politike obnove. Uz najnuţniju sanaciju stambenog fonda svakako je bilo potrebno osigurati povratniĉkom, ali i prognanom doseljenom stanovništvu sve druge neophodne egzistencijalne pretpostavke za ponovno uspostavljanje normalnog ţivota u ratom zahvaćenim i devastiranim seoskim podruĉjima. Već je tada, iako rat još nije bio ni

–

EGEA

Sl.2 - Propale investicije u podnoţju Papuka

blizu svome kraju, isti autor upozoravao kako bi se efekti rješavanja kratkoroĉnih problema, kao što su spomenuta obnova kuća, mogli pokazati krajnje neuspješnima ukoliko se u skladu s njima ljudi odgovorni za to ne pozabave i temeljima dugoroĉne stabilizacije i revitalizacije sela. A sudeći po danom primjeru, ĉini se kako je bio u pravu. Ne samo da se velika većina ljudi nikada nije vratila, već se i općenito o uspješnosti procesa obnove, ali i revitalizacije sela u globalu, moţe diskutirati sa stajališta da je na kraju sve što je iz nje proizašlo na tom podruĉju samo gomila crvene opeke koja ĉeka bolje sutra. Teško je govoriti o tome što je sve trebalo drugaĉije ili paţljivije napraviti prijašnjih godina kako bi sada situacija bila bolja. No ĉinjenica je, barem prema trenutnom stanju, da je podruĉju podno Papuka sunce na zalasku, a ispraća ga tek nekolicina svom selu vjernih stanovnika, koja u toplini svojih ognjišta doĉekuje i ispraća sve sluĉajne prolaznike nadajući se kako će jednog dana ipak krenuti na bolje. Ali krenuti na bolje moţe tek onda kada se problemu hrvatskog sela, meĊu onima koji imaju moć nešto promijeniti, napokon prida vaţnost kakvu ta problematika zasluţuje.

''Području podno Papuka sunce je na zalasku, a ispraća ga tek nekolicina svom selu vjernih stanovnika, nadajući se kako će jednog dana ipak krenuti na bolje. Ali krenuti na bolje može tek onda kada se problemu hrvatskog sela napokon prida važnost kakvu ta problematika zaslužuje.''

Sl.1. - Propale investicije u podnoţju Papuka

16.Meridijan • 14. broj

KSG

–

EGEA

EUROPSKO UDRUŢENJE STUDENATA GEOGRAFIJE NUDI SJAJNE MOGUĆNOSTI MLADIM LJUDIMA

EGEA – BLAGODAT STUDIRANJA GEOGRAFIJE Piše: Iris Mužić Reklama bi glasila otprilike ovako: Čudi vas kako studenti geografije često nekamo putuju? IznenaĎuje vas što u razgovorima češće od ostalih spominju druženja i suradnju s kol egama iz raz l ičitih europskih zemalja? Čuli ste da meĎu geografima postoji studentska udruga koja nudi mogućnost povoljnih putovanja te neprocjenjivih stručnih i osobnih poznanstava i iskustava? Odgovor na sve to je – EGEA.

eć na poĉetku studija prikljuĉila sam se Klubu studenata geografije Zagreb (EGEA-i Zagreb). Uz obavezne fakultetske zadatke, ţeljela sam proširiti svoje vidike i doţivjeti geografiju na drugaĉiji naĉin. Zapoĉela sam odlaziti na sastanke Kluba jer me privlaĉilo okruţenje motiviranih studenata koji su ţeljni organizirati i sudjelovati u raznim aktivnostima. Iako na poĉetku nisam razumjela sve o ĉemu se na sjednicama raspravlja – planove, ograniĉenja i razliĉite vizije projekata – postepeno sam se poĉela povezivati sa studentima svih godina studija jer smo dijelili zajedniĉke teme i ciljeve prema kojima teţimo u Klubu.

nediskriminaciju, koje vidi kao temelj za razvoj. U skladu s time istiĉu se vrijednosti koje promiĉe: prijateljstvo, poštovanje drugih kultura, znatiţelja, inspiracija i osobni razvoj. Ĉlanovi EGEA-e meĊusobno se uvaţavaju, osjećaju zajedništvo i zapravo ĉine jednu veliku EGEA obitelj. Jasno, pokreće nas ista motivacija pa dijelimo ţelju za istraţivanjem i otkrivanjem raznolikosti Europe te kroz to iskustvo doţivljavamo i osobni rast. TakoĊer, zbog mnogih poznanstava, „Egeanci“ se osjećaju dobrodošlima u bilo kojoj europskoj zemlji. Ukoliko za to postoji potreba, meĊusobno si mogu ponuditi smještaj, kontakte ili podatke vezane za geografsku struku. Ĉelne pozicije organizacije takoĊer ĉine studenti, pa je EGEA udruga „od mladih za mlade“. Kroz razne dogaĊaje kao što su kongresi, razmjene, simpoziji, treninzi i seminari, koji se odrţavaju na godišnjoj razini u svim krajevima Europe, EGEA nastoji povezati svoje ĉlanove, potaknuti ih na aktivno djelovanje u zajednici te ih pripremiti za proces donošenja odluka na razliĉitim razinama. Kongres u Finskoj pomogao mi je da probijem led te da se ukljuĉim i u ostale aktivnosti koje nudi EGEA. Sudjelovala

Sjećam se da je pri samom kraju jednog sastanka kolegica zaduţena za predstavljanje organizacije EGEA-e kratko rekla: „Samo da vas obavijestim – za 2 dana završavaju prijave za NBRC 2015. u Finskoj.“ Nakon toga smo se razišli, a silazeći hodnikom njezine su mi rijeĉi odzvanjale u ušima – „Finska!“ Već sutradan sam se prijavila na svoj prvi kongres.

sam na Godišnjim kongresima u Nizozemskoj i Švicarskoj,

S obzirom na to da je to bio North&Baltic Regional Congress s tek pedesetak sudionika, upala sam kao jedina iz Hrvatske. Bilo je to moje prvo samostalno putovanje avionom, i prvo internacionalno iskustvo u podruĉju geografije jer sam imala priliku nekoliko dana boraviti i suraĊivati s mladim geografima. U kontekstu tematike kongresa saznali smo mnogo o kulturi, tradiciji i obiĉajima drţave u kojoj smo se nalazili. Upoznavši tako naĉin funkcioniranja EGEA-e, uvidjela sam da doista, kao što stoji u opisu njezina djelovanja, potiĉe povezivanje, toleranciju, razmjenu znanja, volontiranje i timski rad meĊu vršnjacima na europskoj razini.

Prošle akademske godine i sama sam bila CP, odnosno

EGEA kroz svoj rad promiĉe interkulturni dijalog i

na EuroMed kongresu u Makedoniji, Winter Organisation and Strategy Meetingu u Litvi, a ove akademske godine sam na EuroMed CP Trainingu u Sloveniji odrţala radionicu pod nazivom „Project Management“, što je posebno vrijedno iskustvo.

kontakt-osoba za EGEA-u Zagreb, i mogu reći kako se u našem entitetu kroz razne aktivnosti bavimo promocijom geografije i njezinom primjenom u praksi. Iz godine u godinu sve se više studenata našeg Odsjeka ukljuĉuje u EGEA-ine aktivnosti. Mogu reći da sam kroz dosadašnje iskustvo u EGEA-i uistinu proţivjela njezin moto: „Experience geography, explore Europe!“. S obzirom na to da podrţava ozraĉje poštovanja i razumijevanja prirodnih i društvenih procesa te afirmira mlade znanstvenike, moţe se reći da EGEA u konaĉnici pridonosi pozitivnom utjecaju na društvo u cjelini. 16.Meridijan • 14. broj

KSG PREGLED 2016. – još jedna aktivna godina zagrebaĉkih studenata u Europskom udruţenju mladih geografa (EGEA) GODIŠNJI KONGRES ZÜRICH – Godišnji kongres (Annual Congress ili „AC“) najveći je dogaĊaj u EGEA-i te njime zapoĉinje nova akademska godina. AC 2016. odrţan je u Švicarskoj s temom „Power of the Masses“, koja pokriva razliĉite aspekte prouĉavanja geografije. Okruţen Alpama, crnogoriĉnom šumom, kravama koje zvone na pašnjacima te potocima što teku s planina, Melchtal se pokazao kao izvrsna lokacija i primjer švicarskog krajolika. Organizacija kongresa provedena je u švicarskom stilu – raznolik program odvijao se toĉno na vrijeme, svi su potrebni materijali bili unaprijed pripremljeni, ali je paţnja posvećena i sitnim detaljima, kao što je, primjerice, svakodnevna neograniĉena ponuda poznate švicarske ĉokolade. S obzirom na to da predstavnici svih entiteta imaju osigurano mjesto, na godišnjem kongresu sudjeluju mladi geografi iz gotovo svih zemalja Europe, od toga dvoje zagrebaĉkih predstavnika. Radionice, treninzi i predavanja uveli su nas u problematiku i potaknuli diskusiju te iznošenje vlastitih zapaţanja i razmišljanja. Kroz ekskurzije smo pak imali prilike doţivjeti Švicarsku u urbanim i prirodnim sredinama. Vidjeti mnoštvo geografa kojima je stalo do promocije njihove znanosti, stvaranja novog znanja i iskustava te brige o razvitku zajedniĉke organizacije, svaki put iznova na drugom mjestu u Europi, uistinu je poseban doţivljaj. (Iris Muţić)

–

EGEA

Osim edukativnog sadrţaja, organiziran je bio razgled Ohrida te odlazak na jednu od tri pojednako privlaĉne varijacije jednodnevnog izleta (Bitola / NP Galiĉica / Struga). Sukladno temi kongresa i poznatoj makedonskoj dobrodošlici, sudionici su imali priliku uţivati u tradicionalnoj makedonskoj kuhinji te bogatom animacijskom programu svake veĉeri. Pre-event je bio odrţan u Kruševu, dok se after-event odrţao u Skoplju. (Ţaklina Grgić)

NEWBIE WEEKEND POKLJUKA – Jedan od dogaĊaja koji vrlo zorno opisuje EGEA-u i njezinu bit, zato što objedinjuje i znanstvenu i zabavnu komponentu. To bi mogao biti najsaţetiji opis Newbie weekenda. Iako primarno namijenjen za brucoše i njihovo ukljuĉivanje u EGEA-u, ovaj dogaĊaj okuplja i brojne starije ĉlanove, koji kroz predavanja, radionice, neformalne razgovore i druţenja daju informacije i prenose iskustva mlaĊim kolegama. Ništa drugaĉiji nije bio ni ovaj Newbie weekend odrţan poĉetkom prosinca u Sloveniji, na Pokljuki, biatlon i skicentru u jedinom slovenskom nacionalnom parku – Triglavu. Mnoštvo ljudi iz ĉitave Europe (omjer stari-novi otprilike 50:50), predavanja, radionice, planinarenje po parku, zabava... Organizacija kolega iz Ljubljane na razini, naroĉito kuhinja. Ne raĉunajući njih, naš entitet imao je najviše predstavnika, ĉak sedam, a još je ĉetvero naših ĉlanova odluĉilo „potegnuti“ do Pokljuke na jednu veĉer. Sve u svemu, odliĉan dogaĊaj za poĉetak, ali i nastavak ĉlanstva u EGEA-i. Za neke nova znanja, za neke nova prijateljstva, a za neke i nove ljubavi. Za svakoga ponešto. A to i jest glavna svrha EGEA-e.

EUROMED KONGRES OHRID – Šestero predstavnika entiteta EGEA Zagreb sudjelovalo je na EuroMed Regionalnom Kongresu odrţanom od strane EGEA Skopje u Ohridu poĉetkom svibnja 2016. godine. Zanimljiva tematika „Gastronomski turizam“ te atraktivna lokacija privukli su stotinjak studenata geografije iz cijele Europe na ovaj dogaĊaj. U sklopu Kongresa odrţane su interaktivne radionice i predavanja vezana uz razliĉite aspekte gastronomskog turizma, od „Povijesti agrikulturnih zajednica“, preko „Zaštite lokalnih proizvoda“ i „Moći hrane u turizmu“ do „Vina kao strategije za promociju podruĉja“. Odrţan je i regionalni sastanak predstavnika EuroMed entiteta, koji obuhvaćaju drţave juţne i jugoistoĉne Europe.

16.Meridijan • 14. broj

NE DRŢI NAS MJESTO - pred polazak na razmjenu u Francusku

KSG

–

EGEA

PROMOCIJA - Hrvatski stol na kongresu u Makedoniji

turneja nastavlja se u Makedoniji, gdje će iduće, deveto izdanje Balkanijade, u listopadu 2017. organizirati EGEA Skopje. (Dameo Ramić-Kovaĉić) RAZMJENA ZAGREB – LA ROCHELLE

Za kraj, evo i dojma kolegice Monike s prve godine, kojoj je ovo bio premijerni doticaj s EGEA-om. – Za mene je ovo bilo nezaboravno iskustvo. Ĉetiri dana smo proveli u predivnom društvu i pritom nauĉili puno o EGEA -i kao organizaciji. Ne samo da sam imala priliku bolje upoznati ljude s našeg fakulteta, nego i puno ljudi iz cijele Europe koji takoĊer vole geografiju. Ovo je bio divan poĉetak mog sudjelovanja u EGEA-i i nadam se da će se u tom smjeru i nastaviti. – poruĉuje Monika. (Tomislav Lonĉarić)

CP TRAINING ANKARAN – CP training za Euromediteransku regiju ove godine se odrţao u Ankaranu, malenoj općini nedaleko od Kopra, u koju se u rane jutarnje sate 11. studenog s Glavnog kolodvora uputilo ĉetvero studenata, po dvoje iz Banja Luke i Zagreba. Tema treninga, na kojem ih je ĉekalo još mnoštvo kolega iz drugih zemalja, bile su radionice o zadaćama CP-eva (kontakt-osoba za pojedini entitet) te o naĉinima prikupljanja financijskih sredstava za organiziranje EGEA-dogaĊaja. Ostatak dana bio je predviĊen za druţenje sudionika, koje se nastavilo na veĉernjim tulumima, a oni hrabriji okušali su se i u kupanju u prohladnom slovenskom moru. DogaĊaj je završio u nedjelju u ranim popodnevnim satima, nakon ĉega se svatko, još pod utjecajem prelijepog vikenda, uputio u svom smjeru. (Antonio Mihalić)

BALKANIJADA No. 8 BARDAĈA – Već tradicionalno okupljanje studenata geografije (s) ex-Yu prostora, ili, kako se danas popularno kaţe, „društva iz regiona“, ove je godine upriliĉeno na lokalitetu Bardaĉa u bosanskohercegovaĉkoj općini Srbac. Rijeĉ je o moĉvarnom rezervatu u porjeĉju Save, nedaleko graniĉnog prijelaza izmeĊu Stare i Bosanske Gradiške, gdje su nas kolege iz EGEA-e Banja Luka ugostili u zgodnom odmaralištu koje je u vlasništvu njihovog PMF-a. Ĉetvorica predstavnika zagrebaĉkog entiteta stoiĉki su podnijela postavljene im izazove, kako one cjeloveĉernje dionice, tako i nekoliko zanimljivih tematskih radionica, te dva simpatiĉna izleta, na Kozaru i u Banja Luku. Balkanska

LA ROCHELLE – Ono ĉemu EGEA sigurno sluţi, jesu nova poznanstva i prijateljstva. Na AC-u 2015. u Nizozemskoj sprijateljili smo se s kolegama iz francuskog La Rochellea i, onako u razgovoru, spomenuli moguću razmjenu. Ta razmjena ostvarila se u travnju 2016. Šesteroĉlana posada iz Zagreba uputila se preko Zadra i Charleroia u La Rochelle, luĉki grad na atlantskoj obali, najsliĉniji upravo našem Zadru, poznat po luci, utvrdama u luci, akvariju, tvornici tramvaja (iako sami nemaju tramvaj)... Boravak u La Rochelleu trajao je 7 dana i naši domaćini svaki su dan pripremili neku aktivnost kako bismo što bolje upoznali njihov kraj. Tijekom našeg boravka posjetili smo njihov fakultet (Geografski odsjek pripada Fakultetu za umjetnost i humanistiĉke znanosti) te smo prisustvovali na predavanju iz kolegija Geomorfologija obale. Uz La Rochelle posjetili smo jedan od najpoznatijih gradova u Francuskoj, znaĉajan po pokretnom mostu, Rochefort. To jutro nije nam bila potrebna budilica jer nas je probudio potres jaĉine 5,2 po Richteru! Cijeli dan smo proveli i na Île de Réu, ĉetvrtom najvećem francuskom otoku, u blizini La Rochellea, gdje smo biciklirali po cijelom otoku, posjetili solanu, najveći francuski svjetionik i degustirali školjke kamenice. Osim što smo vidjeli i upoznali Francusku, ovaj boravak ćemo najviše pamtiti po druţenju i novom iskustvu. Upoznali smo nove ljude, proširili geografske kontakte, proveli lijepo vrijeme, a svoje nove francuske prijatelje zauzvrat pouĉili pokojoj uspješnici Miše Kovaĉa. (Marin Mićun) RAZMJENA ZAGREB – OULU ZAGREB – U razdoblju od 23. do 27. studenog EGEA Zagreb ugostila je kolege iz Finske, toĉnije iz Oulua, najsjevernijeg EGEA-inog entiteta. U razmjeni je sudjelovalo po šest ĉlanova iz svakog entiteta. Dan nakon upoznavanja i kraćeg obilaska centra grada uslijedio je jednodnevni izlet na Plitviĉka jezera, dijamant hrvatske prirode. TakoĊer smo posjetili i PP Medvednica, u sklopu kojeg smo uz struĉno vodstvo obišli rudnik Zrinski te Medvedgrad. Cijeli zadnji dan posjeta svojih kolega proveli smo u gradu, gdje smo im imali priliku pokazati kako izgleda poĉetak Adventa u Zagrebu. Zajedniĉkim druţenjem uvidjeli smo razlike izmeĊu dva drugaĉija naĉina ţivota, dvije razliĉite kulture, ali smo takoĊer usporedili oba studija geografije. Sigurni smo kako ćemo svojim odlaskom u Oulu u veljaĉi 2017. godine još detaljnije uvidjeti sve razlike i sliĉnosti izmeĊu Hrvatske i Finske te se na interakcijsko-edukativan naĉin upoznati s tom zemljom. (Petar Boţan) 16.Meridijan • 14. broj

PRILOG GEOGRAFSKI ODSJEK OČIMA STUDENATA

PRIRUČNI POUČNIK O STUDIJU GEOGRAFIJE 1. UVOD Nakon osnovne i srednje škole, uĉenici koji preferiraju geografiju imaju mogućnost specijalizirati se u tom podruĉju na struĉnim studijima. Studirati geografiju u Hrvatskoj danas je moguće u sklopu zadarskog ili zagrebaĉkog Sveuĉilišta. Preddiplomski studij na našem Geografskom odsjeku, u sklopu PMF-a u Zagrebu, obuhvaća tri godine Istraţivaĉkog studija geografije, uz cjelovit petogodišnji Integrirani nastavniĉki studij geografije i povijesti, odnosno povijesti i geografije, u suradnji s Filozofskim fakultetom. Preddiplomski istraţivaĉki smjer geografije godišnje upisuje oko 40 studenata, koji nakon završene tri godine i napisanog prvostupniĉkog rada (sveukupno 180 tzv. ECTS bodova) stjeĉu status prvostupnika geografije, te imaju izbor usmjeravanja na pet dvogodišnjih diplomskih studija. Na sljedećih nekoliko stranica predstavljamo svaki od tih smjerova. Pritom se sluţimo i osobnim stavovima aktera pojedinog diplomskog studija o pozitivnim efektima smjera, ali i eventualnim zamjerkama naĉinu izvoĊenja. Isto se odnosi i na preddiplomski studij koji im prethodi kao obavezna stepenica, a na kojem studenti uglavnom unisono dijele mišljenje o pojedinim propustima u strukturi nastave. Kako je ovo studentsko glasilo, smatramo svojom obavezom istaknuti ta i sliĉna mišljenja, sve s namjerom konstruktivnih rasprava o unapreĊenju studija. MeĊutim, valja naglasiti kako istovremeno ne zaziremo od (samo)kritike nepovoljnih trendova koji se javljaju u studentskom djelovanju. Svjesni smo da su knjiţnice sve rjeĊe posjećene, da se seminari sve ĉešće odraĊuju „u hodu“, a mnoštvo sadrţaja usvaja ĉinjeniĉno s manjkom razumijevanja... Primjećujući te anomalije, jedan od predavaĉa na našem Odsjeku ĉesto ponavlja istu mantru, kako glagol „studirati“ znaĉi konstantno prouĉavati (geografsku) problematiku, ali ta ispravna napomena meĊu većinom se ne shvaća dovoljno ozbiljno. A to nije dobro, štoviše, pogubno je. I za studente koji bi trebali biti motivirani, i za profesore koji bi trebali biti primjer, i za znanost koju bismo zajedno trebali njegovati. Zajedno!

16.Meridijan • 14. broj

PREDDIPLOMSKI ISTRAŢIVAĈKI STUDIJ GEOGRAFIJE Nastava na preddiplomskom istraţivaĉkom studiju organizirana je u šest semestara, tijekom kojih studenti pohaĊaju nastavu iz 25 obaveznih te 6 izbornih kolegija, uz satove tjelesne i zdravstvene kulture, terensku nastavu i radnu praksu. Ĉesto se povlaĉe polemike o tome zašto su neki kolegiji obavezni, a neki izborni, koji ne sluţe svrsi, a koji nedostaju i sl. Nama studentima teško je suditi o kvaliteti ponude kolegija, odnosno tematici koja je zastupljena u obveznom dijelu studija. Jasna nam je tek fundamentalna uloga općegeografskih kolegija (Klimatologija, Geomorfologija, Ekonomska geog., Industrijska geog. itd.), a razumljiva i potreba njihove interpretacije kroz kolegije s regionalnom tematikom (Geografija Europe, JI Europe, Afrike, Azije itd.). Ipak, s obzirom na to da globalni procesi napreduju velikom brzinom, dojam je da, uz osuvremenjivanje nastavnih programa, treba i u studijskom programu pronaći prostora za kolegije sa suvremenijom problematikom, kao što je poţeljno redovno aktualizirati sadrţaje postojećih kolegija. TakoĊer, krajnje je nejasan izostanak upoznavanja studenata sa struĉnom terminologijom na stranim jezicima, barem na dominantnom engleskom jeziku, bez kojeg je danas teško raĉunati na ozbiljnu akademsku involviranost. Hoće li to biti kroz zaseban kolegij ili implementacijom u svaki pojedini, jedan je od vidova rasprave o tom strahovito bitnom nedostatku. Što se rasporeda kolegija tiĉe, on je već godinama ustaljen, s tek povremenim preinakama, te takoĊer nudi odreĊene nelogiĉnosti. U sluţbenom opisu studija stoji kako

„preddiplomski istraţivaĉki studijski program geografije nudi integriran temeljni studij sistematske geografije, dakle uravnoteţen studij prirodne i društvene geografije, poglavito u prvom dijelu preddiplomskog studija, dok u drugom dijelu preddiplomskog studija izborni predmeti pruţaju mogućnost ostvarivanja teţišta na prirodnoj ili društvenoj geografiji, kao i proširenje iz podruĉja geologije.“ To je toĉno i tako u praksi jest.

PRILOG MeĊutim, nelogiĉna je obveza slušanja nekih tzv. regionalnih kolegija prije tzv. općih, što od studenata iziskuje regionalnu sintezu procesa unutar nekog prostora prije usvajanja općih geografskih odrednica kojima bi se taj prostor trebao analizirati. Apsolutno treba pozdraviti neke od spomenutih preinaka u studijskim programima na kojima se radi, a koje su na planu rasporeda kolegija najoĉitije pomicanjem Geoinformatike s treće na drugu godinu studija, što je i logiĉno s obzirom na znaĉaj informacijske tehnologije u nastavi i praksi. Ipak, o geomorfologiji Europe i dalje ćete slušati prije nego što ste usvojili opće geomorfološke zakonitosti, što vas uskraćuje za potpuno razumijevanje procesa... U citiranom opisu s web-stranica Odsjeka takoĊer stoji da se praktiĉna znanja usvajaju „ponajprije u sklopu

sadrţaja iz kartografije, geoinformatike, metoda i teorija u geografiji te putem terenske nastave i obvezne izvaninstitucionalne radne prakse.“ Prvi dio zaista se provodi, navedena radna praksa odraĊuje se u samostalnom angaţmanu i kao takva moţe biti izrazito korisna, dok ste o nesustavnosti nekih od programa terenske nastave već mogli ĉitati u prošlogodišnjem broju ovog ĉasopisa. Govoreći o strukturi kolegija na Goegrafskom odsjeku, svjedoĉimo da pojedini izvoĊaĉi negoduju jer kolegiji pod njihovom nadleţnosti iziskuju veće semestralno opterećenje (ĉitaj: satnicu), dok neki drugi izvoĊaĉi svoj obujam predavanja koriste uglavnom za ponavljanje srednjoškolskih sadrţaja. O (ne)praktiĉnosti vjeţbi i(li) seminara takoĊer ĉujemo ĉeste primjedbe, sada i od strane studenata... Pritom su zaduţenja, odnosno ciljevi, sadrţaj i ishodi uĉenja pojedinog kolegija definirani u elaboratu o studijskom programu, koji je takoĊer dostupan na web-stranicama GO-a. Sugestije studenata mogu biti korisne, premda je rijeĉ o problematici koja se tiĉe iskljuĉivo struĉnog kadra i o kojoj bi valjalo podrobnije raspraviti na akademskim razinama, sve s ciljem poboljšanja rada Odsjeka i kvalitetnijeg osposobljavanja novih generacija studenata. Naĉin izvoĊenja nastave uglavnom je u domeni samih izvoĊaĉa, odnosno nositelja kolegija. Opcije i kombinacije polaganja ispita putem kolokvija, pismenog (i) li usmenog ispitivanja, razlikuju se od kolegija do kolegija. Samo po sebi, to ne predstavlja problem, već je ustaljena praksa na većini hrvatskih sveuĉilišta. MeĊutim, jedan od problema javlja se prilikom provjere znanja, kad razliĉitost izvedbe utjeĉe na razliĉite forme ispita, ali i dovodi do nesrazmjera u postavljenim kriterijima. Dok god sustav vrednovanja bude spadao u nadleţnost iskljuĉivo izvoĊaĉa nastave, to je praktiĉki neizbjeţno, no zabrinjavajuće je kad se unutar pojedinih kolegija, na uzastopnim ispitnim 42

rokovima, pojavljuju razliĉite forme ispita i razliĉit naĉin vrednovanja. Doduše, dojam je da sustav ocjenjivanja na akademskoj razini nema tolik znaĉaj kao u osnovnim i srednjim školama, gdje je opadanje kriterija vrednovanja znatno ozbiljniji problem nego na fakultetima. Upravo procjenjujući takav sustav vrednovanja na svim razinama, studenti GO-a nisu s oduševljenjem primili javnu raspravu o restrikciji broja izlazaka na ispit u jednoj akademskoj godini, kakva je odrţana u studenom 2016., smatrajući da joj je trebala prethoditi rasprava o preispitivanju naĉina provedbe ispita u postojećim rokovima. Premda, objektivno, jedno ne iskljuĉuje drugo, pa je pošteno da se i o jednom i o drugom raspravi u jednakoj mjeri i s meĊusobnim uvaţavanjem. Kratka digresija: spomenuta javna rasprava koju su proveli profesori Stiperski i Lukić, a kojoj je prisustvovalo 30-ak studenata, vaţan je korak prema boljoj uzajamnoj suradnji i zasluţuje svaku pohvalu! Konaĉno, kad je rijeĉ o raspravi, a zakljuĉno o temi preddiplomskog studija – bilo bi poţeljno raspraviti i o postupku upisa na diplomske studije. Ne ulazeći u stupnjeve ECTS vrednovanja i usporedbu s ostalim sveuĉilištima ĉiji studenti dolaze u ravnopravnu konkurenciju sa zagrebaĉkim studentima (najĉešće studenti iz Zadra i Mostara), banalno je upise uvjetovati javnom prozivkom, ako prethodno postoji formular na koji studenti upisuju svoj izbor. Omogući li im se da upišu još dva iduća izbora, izbjegli bi se besmisleni protokoli. Moţda bi onda ostalo više vremena da se studentima na vrijeme dostave rasporedi predavanja i popisi kolegija, kako ne bi o odabiru izbornih kolegija morali odluĉivati na hodniku na dan upisa. (Dameo RAMIĆ-KOVAĈIĆ)

3. INTEGRIRANI NASTAVNIĈKI STUDIJ GEOGRAFIJE I POVIJESTI Mnogi će se sloţiti s tezom da geografiju moţe najbolje dopuniti povijest, odnosno da povijest moţe najbolje dopuniti geografija. Stoga, ne treba ĉuditi da se studentima na Sveuĉilištu u Zagrebu već godinama nudi mogućnost upisivanja nastavniĉkog studija geografije i povijesti, koji je produkt suradnje Geografskog odsjeka PMF -a i Filozofskog fakulteta. Prije svega, ĉinjenica da su geografija i povijest jako povezani omogućuje studentima ovog smjera da znanje steĉeno na predavanjima jedne znanosti mogu i te kako primijeniti na predavanjima druge znanosti. Na predavanjima na Geografskom odsjeku neki se procesi ili pojave moraju promatrati kroz povijest, pa studenti ovog smjera nerijetko u svojim glavama imaju širu sliku, odnosno 16.Meridijan • 14. broj

PRILOG mogu dotiĉni proces ili pojavu bolje razumjeti jer su već upoznali društvene, gospodarske ili neke druge prilike toga razdoblja. Takva široka paleta znanja koja se moţe steći na ovom studiju dobra je podloga za prijavu na neki kviz. Osim toga, neki od profesora koji će drţati predavanja tim studentima, bilo na povijesti, bilo na geografiji, završili su upravo ovaj studij, pa se i iz njihovih izlaganja moţe vidjeti da neke pojave tumaĉe i razumiju bolje od nekih drugih profesora. S obzirom na to da se studij odrţava na dva fakulteta, studenti smjera koji se kolokvijalno zove „GP/ PG“ upoznat će puno više novih ljudi jer će predavaonice dijeliti sa studentima istraţivaĉkog smjera geografije na PMF-u, odnosno s jednopredmetnim i dvopredmetnim studentima povijesti na Filozofskom fakultetu. TakoĊer, knjiţnica na Filozofskom fakultetu ponekad zna imati baš onu literaturu koja je potrebna na geografiji za neki seminar ili prezentaciju. Nadalje, studenti ovog smjera neće polaziti samo terensku nastavu na geografiji već i na povijesti, što znaĉi više putovanja i više novih iskustava. I na kraju, na oba fakulteta djeluju klubovi studenata, koji okupljaju geografe, odnosno povjesniĉare ţeljne druţenja i izvannastavnih aktivnosti. Jedan od najvećih nedostataka ovog smjera jest postojanje nekoliko kolizija kroz petogodišnje trajanje studija. Ta ĉinjenica u praksi znaĉi da ćete ponekad morati trĉati s jednog na drugi fakultet kako ne biste kasnili na predavanje ili seminar. Ipak, odreĊeni broj profesora uvaţava taj problem, pa se kroz naknadni dogovor situacija zna popraviti u korist studenata. Osim toga, zna se dogoditi da studente kojima je matiĉni fakultet PMF profesor na povijesti nema na popisu u ISVU sustavu, kao što profesori na geografiji nemaju one kojima je matiĉni fakultet Filozofski. U tom sluĉaju studenti nemaju nikakvu obvezu, već problem rješavaju ISVU koordinatori. I za kraj, treba reći kako se zna dogoditi da se neki od ispita odrţavaju u identiĉno vrijeme na dva razliĉita fakulteta pa je na studentima da se suoĉe s ovim, u jednu ruku nedostatkom, a u drugu ruku izazovom koji je dio ovog zanimljivog, ali opširnog studija. (Luka BEGOVIĆ)

4. DIPLOMSKI STUDIJI 4.1. Baština i turizam Mišljenje o smjeru „Baština i turizam“ ovisi o kutu gledanja. Za one koji sutra ţele raditi u podruĉju turizma ili baštine smjer je dobra prilika. Kaţem prilika, jer je usavršavanje izvan predviĊenih programa, u „slobodno“ vrijeme, postalo jako vaţno. Na diplomskom studiju

16.Meridijan • 14. broj

(Baštine i turizma) slobodnog vremena ima dovoljno, no meĊuigra slobode i odgovornosti teško se podnosi. Onaj tko na smjer gleda kao na stepenicu prema trţištu rada, sigurno razumije da je potrebno „dok nitko ne gleda“ zabavljati se GIS-om, statistikom, stranim jezicima, turizmom, renesansom… MeĊutim, na tom logiĉnom putu javljaju se stranputice poput zapošljavanja izvan struke po studentskoj tarifi (dijelom je to radi dokazivanja vlastite zrelosti, no ĉesto se radi i o objektivnim socio-ekonomskim razlozima) i lijenosti. Unutarnja borba izmeĊu slobodne nuţnosti vlastitog usavršavanja i krivih skretanja trebao bi biti glavni sukob „u studentu“. Ako se smjer ocjenjuje u trţišnom kontekstu, treba reći da su kolegiji razumno posloţeni i sadrţajno oblikovani. Na organizacijskoj razini takoĊer stvari funkcioniraju, nema šumova u kanalu i kratkih spojeva te se student osjeća ugodno u okruţenju. Slika nije u potpunosti uokvirena ni statiĉna. Postoje kolegiji (poput Povijesti okoliša) kod kojih se inzistira na faktografiji i dubinskom pristupu na „štetu“ primjenjivosti. Iako se radi o iznimci koja potvrĊuje pravilo, dobivanje ovakvog pristupa, makar na kapaljku, vrlo je vrijedno. Unatoĉ tome što je studentska blokada prije nekoliko godina obranila minimum javne dostupnosti sveuĉilišta, trţište je na simboliĉkoj razini ušlo u svaku njegovu poru. Kao rezultat imamo sasvim nove standarde vrednovanja. „Višom razinom“ tako se smatra npr. kreativno osmišljen turistiĉki proizvod. Manja koliĉina ĉinjenica i nije toliki problem, no srozavanje kreativnosti, tj. suţavanje prostora njenog ostvarenja, jest, bez rasprave, poraz. Sloboda u sebi ukljuĉuje mogućnost promjene koordinatnog sustava, a plošno mijenjanje koordinata oduzima kisik. I dok je razumljivo da fakulteti s velikim brojem studenata usmjeravaju studente te ih spajaju s trţištem rada, jedan smjer kroz koji na godišnjoj razini proĊe tek 7 ljudi mogao bi si priuštiti veću fleksibilnost; tim više što se ipak radi o PMF-u u Zagrebu. Na smjeru je vrlo jasno artikulirano kojim putem student treba ići, no osjećaj dezorijentiranosti ĉesto se javlja. TakoĊer, smjer ima problem u širem kontekstu odsjeka; dok su na drugim smjerovima pojedina podruĉja geografije adekvatno zastupljena, teško je prihvatiti baštinu i turizam kao adekvatne reprezentante društvene geografije, budući da se radi o vrlo uskim nišama. (Dinko SKOĈIR)

PRILOG 4.2. Fiziĉka geografija s geoekologijom Voliš provoditi vrijeme u prirodi, druţiti se i uz to nauĉiti sve i svašta o svijetu oko sebe? Zanima te kako je nastalo prirodno okruţenje u tvom zaviĉaju, kolike su stvarne obnovljive zalihe vode Hrvatske i kako ćemo, dovraga, zaštititi georaznolikost kojom Hrvatska raspolaţe? Onda je ovaj smjer pravi izbor za tebe! Od kolegija do kolegija obraĊuje se svaki dio prirodne osnove (reljef, vode, klimu, tla i biljke), nešto detaljnije, a nešto ne, ostavljajući prostor za širenje znanja o onim sastavnicama koje te zanimaju. Prisutna je i društvena geografija, naravno, u smanjenoj i praktiĉnijoj verziji, ali to je ono što je zapravo i potrebno, zar ne? Profesori su dostupni i uvijek spremni da vas upute kako gledati to što gledate. Predavanja su opuštena i generalno se sa smiješkom odlazi na neformalna druţenja nakon njih. Velika je prednost smjera u povezanosti s ostalim disciplinama i strukama. Otvaraju se mogućnosti povezivanja sa speleolozima, planinarima, geolozima, biolozima i ostalima, a u struĉnom pogledu najvaţnija je povezanost ona s GIS-om. Koliko je GIS vaţan, već je svima poznato, a u novije vrijeme mnogi se njegovi alati koriste u istraţivanjima fiziĉke geografije. Terenska nastava! To je ono po ĉemu smjer fiziĉka geografija prednjaĉi u odnosu na ostale smjerove na odsjeku. Nezaboravni su tereni na Velebitu, prvi put, pa drugi put, kao i Medvednica prvi put, pa drugi put... Pa Zrmanja, Pag, okolica Ogulina... I sve to u jednoj akademskoj godini. I sve u svrhu razumijevanja onog „dosadnog“ gradiva iz knjiga. (Matko MIKAŠINOVIĆ)

4.3. Geografski informacijski sustavi Zašto GIS? Ukoliko ste na nekoj od viših godina studija geografije, vjerojatno ćete se nasmijati na to pitanje, koje s razlogom podsjeća na uvodno predavanje kolegija Geoinformatika na 3. godini našeg preddiplomskog studija. Mogli bismo dugo razglabati o definiciji, pripadnosti i upotrebljivosti GIS-a unutar razliĉitih struka, djelatnosti ili znanstvenih disciplina, no neosporna je ĉinjenica da je rijeĉ o skupu metoda, postupaka i alata koji se već neko vrijeme afirmiraju kao integralni dio upravljanja prostornim podacima na brz, efikasan i tehnološki moderan naĉin. Ista je takva ĉinjenica i da GIS postoji kao diplomski smjer na našem Odsjeku skoro već deset godina, nudeći studentima mogućnost specijalizacije unutar segmenta ĉiji razvoj karakterizira izrazita propulzivnost i povećana potraţnja za kvalitetnim radnicima. Ili bi tako barem trebalo biti... Postojeći koncept smjera obiljeţen je postojanjem kolegija koji svojim sadrţajem u većoj mjeri donose znanja i

vještine potrebne za konkuriranje na trţištu rada (Analize u GIS-u, Digitalna analiza reljefa); kao i onih koji realno ne nude znaĉajniju komparativnu prednost u zapošljavanju (Katastar nekretnina, Raĉunalne statistiĉke analize). Studentima su na raspolaganju najnovije inaĉice GIS softvera, no konceptualno gledano, problem predstavlja pristup GIS-u kao sredstvu prostornih analiza umjesto kao sustavu adekvatnog odrţavanja i povezivanja velikih koliĉina razliĉitih prostornih podataka. U daljnjem poboljšanju kvalitete GIS smjera na našem Odsjeku definitivno bi trebalo promišljati u smjeru evaluacije postojećih kolegija i proširenja sadrţaja pouĉavanja kroz uvoĊenje dodatnih kolegija vezanih uz raĉunalno programiranje (C, Java, JavaScript, PHP i sl.), upravljanje bazama podataka (DBMS) te konverziju velikih koliĉina podataka u razliĉite formate (ETL alati). Ukoliko navedeno nije moguće postići angaţmanom dodatnih nastavnika, s konkretnom GIS pozadinom te iskustvom rada u upravljanju prostornim podacima, studentima bi trebalo omogućiti širi fond izbornih predmeta i veću slobodu njihovog odabira na drugim sastavnicama Sveuĉilišta. Mogućnost zaposlenja nakon završetka smjera ograniĉena je slabijim razvojem privatnog sektora, odnosno manjim brojem tvrtki koje djeluju unutar GIS segmenta. S druge strane, zapošljavanje u javnim ustanovama opterećeno je nevoljkim pristupom i sporošću institucija u informatizaciji i digitalizaciji poslova, posebice u domeni prostornog ureĊenja. Ipak, razlog za optimizam predstavlja Uredba o informacijskom sustavu prostornog ureĊenja (NN 115/15), koja bi u narednom razdoblju mogla (i trebala) uvjetovati povećanje potrebe za konverzijom metodološki i topološki neprikladnih prostornih planova te njihovim ĉuvanjem unutar strukturiranih GIS baza podataka. Upravo ovdje leţi prilika za pozicioniranje kvalitetnih GIS struĉnjaka na trţištu rada, pri ĉemu bi širi spektar geografskih znanja trebao ĉiniti kljuĉnu prednost u usporedbi s konkurentskim strukama. Na kraju, moţete biti skeptiĉni oko upisa smjera jer mislite da vam ne nudi dovoljno u smislu vještina potrebnih za zaposlenje. Moţda je kod GIS-a nuţno uloţiti puno više napora u samostalno istraţivanje svih mogućnosti i funkcionalnosti, a moţda će ponekad biti nuţno upisati i dodatne teĉajeve kako biste pohvatali elemente koji nisu obuhvaćeni formalnim obrazovanjem. Puno je tih „ako“ i „moţda“; ali svi vi koji se i dalje premišljate o upisu diplomskog smjera, a imate afinitete za geografiju i informatiku, moţda ste samo jedan klik na Studomatu udaljeni od jedne od boljih odluka o svom ţivotu. (Dado JAKUPOVIĆ) 16.Meridijan • 14. broj

PRILOG 4.4. Nastavniĉki studij geografije

4.5. Prostorno planiranje i regionalni razvoj

Diplomski nastavniĉki studij geografije traje dvije godine i moţete ga upisati samo sa završenim preddiplomskim studijem geografije. Studij se sastoji od obveznih i izbornih predmeta, a izvodi se u suradnji s Uĉiteljskim fakultetom. Brojni naši obvezni predmeti nude se tek kao izborni na ponekom od ostalih nastavniĉkih studija. Istaknuo bih to kao veliku prednost. Istovremeno se njima stjeĉu brojne kompetencije za izvoĊenje nastave i rad u školi.

Smjer Prostorno planiranje i regionalni razvoj zvuĉao je tako moćno da gotovo nije bilo dileme prilikom upisa diplomskog smjera; odmah sam znala – to je to. Sve je krenulo optimistiĉno i vjerujem da smo svi mislili kako smo baš mi ti koji ćemo napraviti neki preokret, utjecati na poboljšanje kvalitete prostornog planiranja u Hrvatskoj, jer tko to moţe znati bolje od nas geografa...

Metodiku geografije moţemo smatrati najvaţnijim predmetom ovoga studija jer se na njoj stjeĉu kompetencije za samostalno izvoĊenje nastave geografije u osnovnim i srednjim školama. Stjeĉu se znanja i vještine za pripremu, izvedbu i vrednovanje nastave (od primjene zakonskih propisa, nastavnih planova i programa, preko izbora primjerenih oblika rada i nastavnih metoda do izrade zadataka za usmenu i pisanu provjeru znanja). Osim metodike, kljuĉni su kolegiji didaktika, pedagogija i psihologija. Na didaktici se uĉi sliĉno, ali više općenito, o nastavi, uĉenju i pouĉavanju te kurikulumu. Pedagogija posvećuje paţnju odgojnoj strani nastave i škole kao odgojno-obrazovne institucije. Osnove psihologije odgoja i obrazovanja daju uvid u razliĉite oblike uĉenja i razliĉitost uĉenika po intelektualnim mogućnostima i osobinama liĉnosti te njima primjerene metode pouĉavanja (one koje će biti najuĉinkovitije). Primjena svega nauĉenog oĉekuje se na Metodiĉkoj praksi, gdje treba pripremiti i izvesti 14 nastavnih sati (7 u osnovnoj i 7 u srednjoj školi) uz suradnju s mentorom u školi-vjeţbaonici. Uz to, potrebno je voditi dnevnik staţiranja na satima koje odrţavaju kolege sa studija te popunjavati pedagošku dokumentaciju. Izborni predmeti proširuju struĉna geografska znanja (ukupno se upisuje 8 izbornih geografskih predmeta) te pedagoško-psihološko-metodiĉka znanja (ukupno se upisuje 3 izborna predmeta iz ove skupine). Na taj naĉin, u usporedbi s ostalim diplomskim nastavniĉkim studijima PMF-a, pruţa nam se daleko veći broj kolegija iz razliĉitih disciplina koje se bave odgojem i obrazovanjem, a koji nude usvajanje izrazito korisnih kompetencija (primjerice primjenu raĉunala u nastavi, prevenciju nasilja meĊu djecom i sl.). U konaĉnici, studij smatram vrlo kvalitetnim. Njime se stiĉe akademski naziv magistra edukacije geografije (mag. educ. geogr.), a kao što je poznato, nastavniĉki posao zapravo je poziv, stoga ne trebate dvojiti ukoliko ţelite upisati ovaj studij. (Dragan JOVIĆ)

16.Meridijan • 14. broj

Kolegiji na smjeru dali su nam jako dobar uvid u teorijske osnove, metode i tehnike prostornog planiranja i regionalnog razvoja, kao i mogućnost promišljanja o suvremenim problemima, procesima i potrebama urbanog te ruralnog razvoja. Produbili smo svoja znanja o interakcijama prirodne osnove prostora i društvenogeografskih procesa te kako to znanje i poznavanje prostora, izmeĊu ostaloga, iskoristiti u svrhu pripreme i provedbe projekata za sufinanciranje iz EU i nacionalnih izvora. Kako je vrijeme odmicalo postali smo svjesni kako ipak nećemo prekinuti dominaciju arhitekata u prostornom planiranju, ali i da ipak nije sve tako crno. Nemali broj geografa zaposlio se u konzultantskim tvrtkama, zavodima za prostorno planiranje, razvojnim agencijama i sliĉnim ustanovama, ĉime nam pokazuju kako se njihov trud zaista isplatio i kako svi mi moţemo dati svoj doprinos razvoju prostornog planiranja i adekvatnom regionalnom razvoju odreĊenog prostora. Velik je to napredak za afirmaciju geografije kao znanosti koja itekako ima što reći o prostornom planiranju i regionalnom razvoju u Hrvatskoj, a to u konaĉnici svim budućim magistrama i magistrima treba biti poticaj za usavršavanje vještina i produbljivanje steĉenog znanja. (Marija BOROŠA)

5. ZAKLJUĈAK U zakljuĉku ovog priloga, nudimo priliku da s nama podijelite svoje mišljenje o studiju geografije – šaljite nam prijedloge, ţelje i pozdrave, pozitivne i negativne kritike na svaki segment rada Odsjeka, ukljuĉujući KSG i ovaj ĉasopis... TakoĊer, postavljajte pitanja, na koja ćemo vam nastojati odgovoriti putem Facebook stranice KSG-a, na kojoj ćemo objavljivati vaše poruke i poticati raspravu. Pitajte i pišite što god ţelite na e-mail KSG-a ksg.zagreb@gmail.com) ili inbox Facebook stranice Klub studenata geografije-EGEA Zagreb.

TERENSKE 1. I 2. GODINA PREDDIPLOMSKOG Slovaĉke planine i austrougarske prijestolnice

„Super su i Beč i Budimpešta, ali nije im bilo dovoljno. Nakon zahtjevnog uspinjanja po Tatrama, razbudio ih je atraktivan obilazak TOP 10 gradskih trgova po urbanim centrima Slovačke.“

3. GODINA PREDDIPLOMSKOG - Mljet(ovanje)

„Tuljani leže, sredozemna medvjedica ide u Mostar.“ (Gorski haiku)

BAŠTINA I TURIZAM - Tour po Kvarneru

„Evo što se dogodi kada turističko poslovanje krene u krivom smjeru. Pozdrav iz Haludovo Palace hotela u Malinskoj.“

FGSG - Pag – Podvelebitsko primorje – kanjon Zrmanje

„Fizičari poslovično radno. Iz teorije u praksu – posjetili, vidjeli i razumjeli aktualnu problematiku.” PPiRR - Zagora – Šibenik – Murter

„Potencijale Šibenskog i Drniškog kraja upoznali smo kroz sva osjetila. Riblji specijaliteti, domaće vino i razgovori s vlasnicima OPG-ova recept su za dobru terensku.”

NASTAVNIĈKI I GIS - Posjet Beĉu + gratis dodatak (kartiranje i plan prenamjene zagrebaĉkog SC-a)

„Beč je zaista krasan, ali za naučiti nešto novo nekada je dovoljno pronjuškati oko menze.”

16.Meridijan • 14. broj

ČITAONICA IZBORNA GEOGRAFIJA U HRVATSKOJ – PROBLEM IZBORNIH JEDINICA

ZAŠTO JE „FESTIVAL DEMOKRACIJE“ ZAPRAVO „FESTIVAL APSURDA“? Piše: Filip Lasan

zborna ili elektoralna geografija jedna je od vaţnih disciplina unutar politiĉke geografije, a bavi se prouĉavanjem organizacije, provoĊenja i rezultata izbora. U okviru izborne geografije pet je osnovnih podruĉja interesa, a upravo je definiranje i prostorna organizacija izbornih jedinica jedno od najvaţnijih. Posve je jasno da se izborna geografija dosad najsnaţnije razvila u drţavama s najduţom tradicijom višestranaĉkih demokratskih izbora, dakle u Zapadnoj i Sjevernoj Europi te Sjevernoj Americi. S druge strane, u Hrvatskoj je izborna geografija bila praktiĉki potpuno nepoznata do 1990. godine kada su odrţani prvi višestranaĉki izbori. MeĊutim, veoma malen broj struĉnih radova u ovom polju sugerira nam da se interes nije promijenio do današnjih dana. Isto tako, većina od tih radova usredotoĉena je iskljuĉivo na izbornu geometriju, popularni gerrymandering, a interes javnosti za ovu tematiku javlja se samo u kratkom periodu uoĉi i nakon izbora. Za one koji ne znaju, pojam gerrymandering podrazumijeva podjelu izbornih jedinica na naĉin da se njihove granice svjesno prekrajaju prema odreĊenim politiĉkim interesima, odnosno da se temeljem prostorne distribucije biraĉa razliĉitih politiĉkih opcija manipulira izbornim rezultatima.

Već na samom startu, tvorci sustava nailazili su na kritike o krojenju granica izbornih jedinica. Na isti problem nailazimo i s današnjeg gledišta, uz naglasak na nejednaku veliĉinu izbornih jedinica koja dovodi do situacije da jedan glas nema istu teţinu u svim dijelovima Hrvatske, stoga će se prije idućih parlamentarnih izbora morati napraviti znaĉajnije izmjene trenutnog sustava kako bi se osigurao legitimitet. Naime, Zakonom iz 1999. u potpunosti je uveden razmjerni sustav. Hrvatska je podijeljena na 10 izbornih jedinica, od kojih svaka izabire 14 zastupnika u Hrvatski sabor. Prema tom zakonu, odstupanje u broju biraĉa po izbornoj jedinici moţe biti maksimalno 5 %. MeĊutim, u posljednjih nekoliko izbornih ciklusa vrlo je izraţena neravnoteţa u broju biraĉa po jedinici i odstupanje je znatno veće od zakonom propisanog, što praktiĉki ĉini cjelokupni izborni proces nelegitimnim. Takva pojava u literaturi je poznata pod nazivom malapportionment i predstavlja suvremeni naĉin narušavanja jednakosti biraĉkog tijela. Sl.1. Aktualna podjela RH na izborne jedinice

U prvom desetljeću svog postojanja, Republika Hrvatska promijenila je ĉak tri izborna sustava. Na prekretniĉkim izborima 1990. korišten je većinski sustav s dva kruga (apsolutna većina u prvom te relativna u drugom). Nakon toga, već 1992. (s modelskim izmjenama 1995.) došlo je do promjene te je uveden kombinirani sustav koji je ukljuĉivao i većinski i razmjerni segment. I konaĉno, Zakonom o izborima iz 1999., došlo je do stabilizacije hrvatskog izbornog sustava. Uveden je razmjerni sustav s D'Hondtovom metodom preraĉunavanja glasova, te je odrţan sve do današnjih dana i nedavno provedenih izbora. Takav sustav trebao je omogućiti svakoj politiĉkoj opciji koja prijeĊe jedinstveni izborni prag od 5 % da u parlamentu bude zastupljena u onom omjeru u kojem ima potporu biraĉkog tijela iskazanu na izborima. 16.Meridijan • 14. broj

ČITAONICA Kao što moţete vidjeti (Tab. 1.) prema registru biraĉa s posljednjih izbora, odrţanih 11. rujna 2016. godine, samo dvije izborne jedinice ispunjavaju zakonsku odredbu o maksimalnom odstupanju od 5 % u odnosu na prosjeĉan broj biraĉa po jedinici, koji iznosi 374 020 biraĉa. TakoĊer, ako u obzir uzmemo ĉinjenicu da pripadnici nacionalnih manjina sami biraju hoće li glasati u općoj izbornoj jedinici ili (za njih posebnoj) XII. izbornoj jedinici, tada dolazimo do zakljuĉka da bi navedena odstupanja u praksi mogla biti i znatno veća. Razlika izmeĊu najveće (IX.) i najmanje (IV.) izborne jedinice iznosi ĉak 93 134 biraĉa. Konkretno gledajući rezultate posljednjih izbora, u IV. jedinici je za 14 mandata, odnosno za izbor 14 zastupnika Hrvatskog sabora, bilo potrebno 157 797 vaţećih glasova, dok ih je u IX. izbornoj jedinici bilo potrebno ĉak 207 117. Teško bi bilo kazati da je svaki ĉetvrti glas u IX. izbornoj jedinici baĉen u vjetar, meĊutim, glas u prezastupljenoj IV. jedinici vrijedi 25 % više od glasa u podzastupljenoj IX. jedinici. Tab. 1. Odabrani pokazatelji iz registra biraĉa za parlamentarne izbore 2016.

Izborna jedinica

Broj birača

I. II. III. IV. V. VI. VII. VIII. IX. X. Ukupno

344 639 393 818 353 570 329 852 359 120 341 381 410 664 383 943 422 986 400 227 3 740 200

Odstupanje broja birača u odnosu na prosjek (374 020) (u %) -7,85 5,29 -5,47 -11,81 -3,98 -8,73 9,80 2,65 13,10 7,01

Pomalo ignorirajući gospodina Victora D'Hondta i njegovu relativno kompliciranu metodu preraĉuna glasova u mandate, moţemo na isti naĉin analizirati broj glasova pobjedniĉke opcije u ove dvije izborne jedinice. Dakle, u IV. izbornoj jedinici HDZ je osvojio 60 380 glasova što mu je osiguralo 6 zastupniĉkih mjesta u parlamentu, dok ih je u IX. izbornoj jedinici osvojio ĉak 102 768, što mu je pak osiguralo samo jedan mandat više, odnosno njih 7. Ovi primjeri jasno doĉaravaju nelogiĉnost i neregularnost trenutnog izbornog sustava u Hrvatskoj. Osim toga, poznato je kako se u zadnje vrijeme velik dio Hrvatske, a

posebice Slavonija (IV. i V. izborna jedinica), suoĉava s popriliĉno negativnim depopulacijskim trendovima, što ukazuje na to da bi u budućnosti spomenute razlike izmeĊu broja biraĉa mogle biti još i izrazitije. Unatoĉ tome što je Ustavni sud još 2010. godine upozorio na ovaj problem, do danas se, naţalost, nije napravio nikakav pomak u njegovom rješavanju. Druga oĉigledna nepravilnost hrvatskog izbornog sustava zasigurno su granice izbornih jedinica. Ĉak i letimiĉnim pogledom na kartu s jedinicama (Sl. 1.) moţemo ustvrditi kako se prilikom njihovog stvaranja koristila izborna geometrija kao klasiĉan oblik izbornog inţenjeringa, odnosno manipulacije. Razvidno je da izborne jedinice ne prate upravno-teritorijalnu podjelu RH i tu dolazimo do još jednog kršenja zakona. Naime, u Zakonu o izboru zastupnika stoji da se prilikom odreĊivanja izbornih jedinica mora, koliko je to najviše moguće, voditi raĉuna o zakonom utvrĊenim podruĉjima ţupanija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj, a sliĉne preporuke dala je i Venecijanska komisija (savjetodavno tijelo Vijeća Europe) još 2002. godine. Osim toga, logiĉnim se ĉini kako bi izborne jedinice trebale biti barem donekle geografski homogene. U Zagrebu je, primjerice, sasvim normalno da u jednoj izbornoj jedinici ţivite, a u drugoj radite, budući da je rascjepkan na ĉak ĉetiri izborne jedinice: prvu, drugu, šestu i sedmu. Upravo je sedma izborna jedinica najapsurdnija jer su u njoj objedinjeni primjerice juţni dijelovi Zagreba (Jarun, Vrbani…) i rijeĉka prigradska naselja poput Kastva i Viškova. S druge strane, praktiĉki srasli Trogir i Split ne pripadaju istoj izbornoj jedinici.

GLAS NARODA - Vrijedi li svaki glas jednako ili ...

16.Meridijan • 14. broj

ČITAONICA Nećemo ulaziti u to kome je tada pogodovala, a kome danas odgovara ovakva podjela, dovoljno je samo parafrazirati istaknutog talijanskog politologa Giovannija Sartorija, koji kaţe kako su izborni sustavi najmanipulativniji instrument politike. Naravno da izjednaĉavanje izbornih jedinica sa ţupanijama zbog ogromnih razlika u broju stanovnika nema svrhe. MeĊutim, spajanje nekoliko ţupanija u jednu izbornu jedinicu i uvoĊenje razliĉitog broja zastupnika po jedinici razmjerno broju biraĉa, ĉini se kao dobar prijedlog. U kontekstu smanjivanja broja jedinica moţemo promatrati i omjer ukupnog broja glasova s brojem osvojenih mandata, koji bi trebao biti što ujednaĉeniji. Takvom analizom dolazi se do zakljuĉka kako trenutni sustav puno više odgovara regionalnim nego manjim nacionalnim strankama. Primjerice, IDS je na ovim izborima ukupno osvojio 43 180 glasova i ostvario 3 mandata, dok je Koalicija rada i solidarnosti Milana Bandića osvojila ĉak 76 054 glasova te ostvarila samo 2 mandata. Vidljivo je kako kod takvih stranaka dolazi do jake disperzije glasova po svim izbornim jedinicama, stoga bi uvoĊenje manjeg broja jedinica uz eventualno smanjivanje izbornog praga (trenutno je 5 %) više odgovaralo slabijim nacionalnim strankama. Takva sudbina zadesila je i stranku Pametno, koja je na ovim izborima osvojila ĉak 38 812 glasova, puno više od parlamentarnog HDSSB-a (23 573), ali je ostala bez svog zastupnika u Saboru.

Na tragu logiĉnih i nuţnih promjena bili su i brojni prijedlozi koji su predstavljeni javnosti u posljednjih nekoliko godina. HDZ, SDP, Orah, Laburisti, U ime obitelji, GONG i mnogi drugi imali su svoju ideju o tome kako treba izgledati nova karta izbornih jedinica. Neki ĉak smatraju kako bi se trebala uvesti samo jedna izborna jedinica na razini cijele drţave. Kako god bilo, prijedloga ne manjka; potrebno je samo politiĉke volje, hrabrosti i dijaloga kako bi se ozbiljno pristupilo preustroju. Spomenuta dva problema nisu jedini koji izazivaju polemike u hrvatskom izbornom sustavu. Jedan ovakav ĉlanak nije dovoljan da bi se objasnili i ostali sporni aspekti poput metode preraĉunavanja glasova, glasaĉkih prava dijaspore, predizbornih koalicija, visine izbornog praga te samog registra biraĉa. Upravo je od registra biraĉa moţda najbolje krenuti kad se pristupa analizi i rješavanju svih ovih problema. Ukupan broj biraĉa u Hrvatskoj 2016. godine iznosio je 3 740 200, dok broj stanovnika prema popisu iz 2011. godine iznosi 4 284 889, a procjene govore kako je danas ta brojka još znatno niţa. Nije potrebno puno demografskog i matematiĉkog znanja kako bi se utvrdila sumnjiĉavost prema cjelokupnom registru biraĉa u Hrvatskoj. MeĊutim, to neka bude tema nekog drugog ĉlanka ili znanstvenog rada, ako već nije tema meĊu odgovornim strukturama. Dotad nam preostaje samo nadati se kako ćemo iduće parlamentarne izbore ipak moći okarakterizirati kao „festival demokracije“, a ne „festival apsurda“ kakvom svjedoĉimo godinama unazad.

POJAM RELIGIJE I RELIGIOZNOST U JAPANU

PRIPADATI JEDNOJ, VIŠESTRUKIM ILI NIJEDNOJ VJERI? Piše: Petra Pajtak

namo li što je religija i kako je prepoznati? U popularnom diskursu 'religija' je ĉesto pojednostavljeno shvaćena kao sustav vjerovanja i ponašanja vezanih uz nadnaravno biće, duh ili silu. No, je li religija stvaran fenomen, kulturna univerzalija ili apstraktna analitiĉka kategorija? Ako nije pobliţe definirana, neće biti korisna kao termin, no definicije razvijene za „zapadnjaĉke“ kontekste ne odgovaraju japanskoj stvarnosti. Postoji li

16.Meridijan • 14. broj

(europska) 'religija' u Japanu? Problem proizlazi iz povijesnokulturne uvjetovanosti i uske specifiĉnosti pojma 'religija'. U današnjem znaĉenju pojavljuje se u Europi od kraja 16. st., za oznaĉavanje konkretnog europskog razvoja: razdvajanje 'religijskog' od ostalih sfera ţivota te odreĊivanje općepoznatog i prihvaćenog doktrinarnog sadrţaja religija. Takvu ideju u japansko društvo izvana su unijeli/e kršćanski/ e misionari/ke.

ČITAONICA Preveli/e su je pojmom shūkyō i širila se u razdoblju Meiji (1868. – 1912.). Taj pojam implicira odvojenost religijskog od drugih aspekata društva i kulture, kao i vjerovanje i posvećenost samo jednom religijskom sustavu. To odgovara europskim teološko-ideološkim prilikama, ali nije odgovarajući opis za japanski duhovni mentalitet.

PrevoĊenje i prihvaćanje koncepata Metafore i višeznaĉnost dodatno kompliciraju situaciju. Primjerice, kami se uobiĉajeno prevodi kao 'bog (ovi)/boţanstvo' ili 'duhovi mrtvih', ali moţe oznaĉavati i razliĉite prirodne sile i objekte, ţivotne procese i sl. Netko će to shvatiti kao animizam, a netko kao slikovito, preneseno izraţavanje. 'Štovati' moţe znaĉiti jednostavno 'iskazivati poštovanje'. 'Duhovnost' se moţe odnositi na duhove (bića), ali i na individualnu osviještenost. A u Zen budizmu – 'duh' je tek specifiĉno stanje uma. Dakle, sve to ostavlja prostor da pretpostavljeni/a štovatelj/ica uopće ne misli ni na što nadnaravno (što bi se, kao takvo, oznaĉilo 'religijskim'). I samo shvaćanje ĉvrste granice religijsko-svjetovno uvedeno je u Japan kad i pojam religija. Pritom je kljuĉan kontekst europskog kolonijalizma i imperijalizma. Japan je prihvatio takvu dihotomiju (s ostalim „zapadnjaĉkim“ modelima) kako bi preuzimanjem tih normi „dokazao“ svoju „civiliziranost“. Time je nastojao potaknuti prihvaćanje sebe kao jednakovrijednog, odnosno otkloniti omalovaţavanje i/ili iskorištavanje od strane „zapadnih“ sila. Od kraja 19. st. strogo razlikovanje religioznog i sekularnog uklopljeno je u japanski pravni, sudski i akademski diskurs. Ali – ne i u opće percipiranje, razmišljanje i ponašanje.

Što znaĉi biti religiozan? U razdoblju Meiji shūkyō je oznaĉavao strane, netradicionalne religije, koje su bile i prijetnja caru i društvenom poretku. Zato nije bilo poţeljno tako se izjašnjavati, kako bi se izbjeglo kaţnjavanje ili stigmatiziranje. Iako se kasnije termin shūkyō koristi sluţbeno za sve (institucionalne) religije, velik broj stanovnika/ca nije se prilagodio toj široj uporabi pojma. U konaĉnici, promatraĉi/ca/ma nije lako odrediti izvodi li netko religijske rituale iz religijskih pobuda ili zato jer ih doţivljava kao društvenu normu. Japansko je društvo tradicionalno polireligiozno; ista osoba moţe legitimno i jednakovrijedno sudjelovati u obiĉajima više religija. Religijska iskljuĉivost i univerzalizam karakteristiĉni su za uvezene i, dijelom, nove netradicionalne religije te nisu općeprihvaćeni. Uvaţavajući te razloge, nije iznenaĊujuće da se ne poklapaju statistike o religioznosti dobivene razliĉitim metodama. Izjašnjavanje samih stanovnika/ca o vlastitom religijskom identitetu pokazuje znatno niţe vrijednosti nego podaci o religioznom ponašanju. Najviše sljedbenika/ ca imaju šintoizam i budizam, iako sljedbenici/e narodnog (tradicionalnog) šintoizma u pravilu nisu registrirani/e kao ĉlanovi/ice neke denominacije. To oteţava njihovo odvajanje od onih koji/e ne prakticiraju nijednu religiju. Zanimljiv je prividan paradoks – ukupan broj sljedbenika/ ca svih religijskih vjerovanja veći je od ukupnog broja stanovnika/ca! To moţe imati implikacije i na globalne usporedbe. MeĊutim, komentari ne bi trebali biti neprimjereno paternalistiĉki. Treba imati na umu metodologiju istraţivanja, posebno formulaciju pitanja. Osim toga, treba uzeti u obzir da ni stanovnici/e ostalih drţava nemaju uvijek shvaćanje (svoje) religije, religioznog ponašanja ili religioznih vjerovanja u skladu s akademskom terminologijom. Uz to, svugdje postoje preklapanja izmeĊu religijskih rituala i društvenih obiĉaja (percipiranih kao sekularnih).

Trend sekularizacije U općenitom smislu, moţe se govoriti o sekularizaciji Japana, u smislu smanjenja vaţnosti religijskih vjerovanja i ponašanja, i to prvenstveno

16.Meridijan • 14. broj

ČITAONICA na polju tradicionalnih praksi i institucionalne religije. Udio stanovnika/ca koji/e se smatraju religioznima, onih koji/e smatraju religiju vaţnom ili korisnom i onih koji/e pripadaju religijskim organizacijama znatno se smanjio tijekom druge polovice 20. st. Posljednjih dvadesetak godina stagnira, s fluktuacijama ili blagim padom, na relativno niskoj razini. Smanjuje se i stupanj pridrţavanja pojedinih religijskih vjerovanja i praksi te ukupan broj registriranih religijskih organizacija i njihovih pripadnika/ ca. Glavni razlozi su ekonomska i društvena modernizacija uz urbanizaciju i porast obrazovanja. Na neke elemente tog trenda utjeĉu i posebni faktori. Nakon Drugog svjetskog rata šintoizam i budizam gube na popularnosti zbog svoje suglasnosti s ratom, a Drţavni šintoizam i jer gubi status drţavne religije. Netradicionalne religije podvrgnute su kritici medija i sumnjiĉavosti vlasti. Na stagnaciju djeluje i neuspjeh u privlaĉenju mladih ĉlanova/ica i svećenstva te porast nepovjerenja prema religijskim voĊama. Budizam je suoĉen s negativnom predodţbom zbog svoje povezanosti sa smrću, percepcije prevelikog interesa za novac (zbog visokih troškova pogreba i rituala) i konkurencije svjetovnih tvrtki koje nude jeftinije i jednostavnije pogrebne usluge. Posjedovanje i korištenje kućnih oltara u padu je i zbog sve manjih kućanstava i stanova te raspršenosti obitelji. Obitelj time gubi svoj indoktrinacijski potencijal – za prenošenje tradicije na sljedeće generacije. Religija moţe ostati i relikt prošlosti: većina Japanaca/ki koji/e se ne smatraju religioznima ipak obavlja pogrebne rituale iz straha, kako bi umirili/e „nemirne duhove predaka“.

Stavovi suvremene javnosti Generalno se moţe reći da se pojedinci/ke odnose prema tradicionalnim religijama s poštovanjem, ali i sve većom nezainteresiranošću. Znatno manje vjeruju institucionalnoj religiji (nego, primjerice, stanovništvo Europe), njenim akterima i motivima, što je odraz i negativne konotacije pojma shūkyō. Sve ĉešće je smatraju nebitnom, zaokupljenom arhaiĉnim obiĉajima i nepripremljenom odgovoriti na suvremene potrebe stanovnika/ca. Prema (konkretnije) novim religijama i ranije se odnosilo s većom skepsom, primjerice, razotkrivane su prijevare. Od 1990-ih jaĉa mišljenje o njihovoj opasnosti i potrebi za većim drţavnim nadzorom. Drastiĉan utjecaj imalo je otkriće niza zloĉina koje su poĉinili/e pripadnici/e religijske sljedbe Aum Shinrikyo (Oumu Shinrikyō). U javnom diskursu povremeno se stvara moralna panika, a ozraĉje opasnosti podupire i antikultovski pokret.

16.Meridijan • 14. broj

Odnos religije i drţave Suvremen odnos drţave prema religiji u okvirima je Ustava iz 1946. (koji je odredio slobodu vjeroispovijesti i religijskog djelovanja, a zabranio pristrano djelovanje drţave i financiranje religijskih institucija iz javnog proraĉuna) i Zakona o religijskim udruţenjima iz 1951. (kojim je uspostavljeno izuzeće od poreza i znatna autonomija, uz redovite izvještaje drţavnim sluţbama). U domeni obrazovanja, u javnim školama zabranjeno je pristrano poduĉavanje specifiĉnog oblika religije (indoktrinacija). Zbog isprepletenosti religijskog s društvenim i kulturnim, javljaju se sporovi oko interpretacije odvojenosti drţave od religije. Ĉesto se propituje i jesu li religijski ĉinovi cara i drţavnih sluţbenika/ca privatne ili javne naravi. U Meiji i imperijalistiĉkom razdoblju (1868. – 1947.) sluţbena je religija (u velikoj mjeri instrumentalizirana) bio Drţavni šintoizam na ĉelu s carem, koji je i sam smatran osobom boţanskog podrijetla. U razdoblju Tokugawa (o. 1600. – 1868.) bila je obavezna pripadnost obitelji nekom od budistiĉkih hramova, s kojima se obitelji tradicionalno i danas vezuju. Tako su carska obitelj i drţavna politika bili povezani s objema tradicionalnim religijama. Iz ovog povijesnog konteksta proizlazi i dio današnjih stavova i neslaganja oko (ne)poţeljnih veza drţave s religijom. Posebno je kontroverzan, u Japanu i inozemstvu, godišnji posjet drţavnika/ca šintoistiĉkom hramu Yasukuni. Naime, tamo su sahranjeni i komemoriraju se svi/e vojnici/kinje poginuli/e u ratovima (na japanskoj strani), ukljuĉujući ratne zloĉince iz Drugog svjetskog rata.

Kako tumaĉiti religioznost? Interpretacije religije u Japanu vrlo su sloţene i donekle ovise o definiciji religije, odnosno razlogu promatranja. Budući da stanovništvo uz pojam shūkyō veţe samo institucionalnu religiju, a brojni religijski rituali doţivljavaju se kao jednostavno društveni, podaci o 'religioznosti' sami po sebi nisu izravno usporedivi s onima dobivenim u drugim društvima. MeĊutim, moţda je zanimljivije analizirati kako stanovnici/e shvaćaju te rituale, zašto ih tumaĉe na odreĊen naĉin, zašto ih izvode i smatraju potrebnim. Pri tome su znaĉajni povijesni i trenutni odnosi moći (politiĉke, ekonomske, ideološke) – kako na globalnoj, tako na drţavnoj, pa i na obiteljskoj razini. U svakom sluĉaju, korisno je odmaknuti se od „naše“ perspektive, koju obiljeţavaju specifiĉne pozicije. Druge kulture trebalo bi uvijek shvaćati kompleksno i u višestrukim kontekstima. A pojmove i koncepte – u njihovim relativnim i fluidnim znaĉenjima. 51

ČITAONICA PROBLEMATIKA DRŢAVNOG RAZGRANIČENJA U PIRANSKOM ZALJEVU I NA SV.GERI

GRANIČNI SPOROVI HRVATSKE I SLOVENIJE Piše: Antonio Mihalić

ranice predstavljaju linije i zone koje odjeljuju podruĉja razliĉitih geografskih, ekonomskih, politiĉkih, etniĉkih, religijskih ili drugih karakteristika. Granice se utvrĊuju, materijaliziraju i oblikuju na razne naĉine. Ne postoji opće pravilo definiranja i utvrĊivanja granica, već postoje razlike unutar drţava ovisno o drţavnim zakonima, meĊusobnim odnosima susjednih drţava i razliĉitim prostorima utvrĊivanja. Najĉešće se oblikuju meĊudrţavnim dogovorima, sudski ili na temelju reljefnih oblika (npr. planine, rijeke, jezera i sl.). Danas se granice sagledavaju u širim okvirima od jednostavnosti drţavnih granica. Takvo promišljanje proizlazi iz priznavanja utjecaja fenomena poput globalizacije i deteritorijalizacije na ulogu drţave u meĊunarodnim odnosima te izmijenjenog geopolitiĉkog shvaćanja teritorija i granica u skladu s tim.

Bure baruta Nakon raspada Jugoslavije nastao je problem ureĊenja granica izmeĊu njenih bivših sastavnica koje su postale samostalne drţave. Hrvatska zbog nesreĊene graniĉne politike, a zbog svojeg izuzetno vaţnog geopolitiĉkog poloţaja, ima sporove s ĉak ĉetiri od pet svojih susjednih zemalja. Jedino je granica s MaĊarskom ureĊena te tu nema problema. Zanimljivo je da unatoĉ tome što se Hrvatska spori sa ,,svega“ ĉetiri drţave, u pitanju je znatno više spornih toĉaka, te je tako postala drţava s najviše graniĉnih sporova u regiji. No, od svih sporova, posljednjih petnaestak godina kao najvaţniji se ipak nametnuo spor sa Slovenijom, koji je ujedno bio i jedna od prepreka hrvatskom ulasku u EU.U ovome tekstu naglasak će biti na dva glavna hrvatsko-slovenska graniĉna spora: Piranskom zaljevu i Sv. Geri.

Niĉija zemlja – svaĉije more Slovenija je 2004. postala punopravnom ĉlanicom Europske Unije, a da prije toga nije riješila sve probleme sa svojim susjedima. Još nije bio postignut ugovor o konaĉnom razgraniĉenju s Hrvatskom na kopnu i moru. Sloveniji se gledalo kroz prste da bi se njezinim primanjem u Europsku Uniju ohrabrile druge drţave iz regije da riješe svoje probleme sa susjedima i provedu bitne unutarnje reforme na istome putu. 52

KOME LI JE SVETA Oznaka granice na Svetoj Geri

Hrvatskoslovenska granica formirana je 1991. godine te je već za manje od jednog desetljeća poĉela zadobivati kompletno drugaĉije funkcije od onih kakve je imala za vrijeme SFRJ. Prije raspada SFRJ ovo je bila propusna unutrašnja granica (preteţno socijalnog karaktera) izmeĊu dvije federalne jedinice te nikada nije funkcionirala kao demarkacijska linija koja bi onemogućavala socijalne interakcije. Danas je to vanjska granica koja razdvaja dvije suverene drţave. IzmeĊu Hrvatske i Slovenije graniĉni spor nastao je na morskoj granici unutar dijela Tršćanskog zaljeva koji je pripadao bivšoj Jugoslaviji, a koji se u Sloveniji naziva Piranskim zaljevom, a u Hrvatskoj lokalnim toponimom Savudrijska vala. Općeniti problem odreĊivanja morske granice jest što nije jasno definirana odredba kojom se odreĊuje utvrĊivanje morskih granica. Metodu razgraniĉenja regulira ĉlanak 15. Konvencije UN-a o pravu mora koji naţalost nije potpuno jasan. U ĉlanku se navodinavodi da ukoliko nema drugaĉijeg sporazuma, obje drţave ovlaštene su protegnuti svoje teritorijalno more do crte sredine. No, dalje se navodi kako se ova odredba ne primjenjuje u sluĉaju gdje je „zbog historijskog naslova ili drugih posebnih okolnosti“ razgraniĉenje potrebno provesti na drukĉiji naĉin. MeĊutim, ne navodi se nigdje što toĉno znaĉe historijski naslov ili druge posebne okolnosti.

Crta sredine U ovom konkretnom sluĉaju Hrvatska zagovara razgraniĉenje duţ središnje crte zaljeva, dok Slovenija traţi suverenost nad cijelim zaljevom. U Memorandumu o Piranskom zaljevu, usvojenom u slovenskom parlamentu 1993. godine, izrijekom se tvrdi da Republika Slovenija „odluĉno odbacuje uporabu kriterija crte sredine“. Ako se prihvati argumentirana teza da crta sredine zaljeva predstavlja ţarišnu toĉku spora, logiĉan je zakljuĉak da upravo slovenska strana nastoji pomaknuti ţarišnu toĉku pregovora. 16.Meridijan • 14. broj

ČITAONICA U prvom nacrtu sporazuma o zajedniĉkoj granici iz 1991. godine, Slovenija je predlagala da granica ide upravo crtom sredine, a već 1992. godine promijenila je svoj stav. Kako je slovenska strana nastojala pomaknuti ţarišnu toĉku spora sa središnje crte, na njima je sada teret da dokaţu historijski naslov ili neku drugu posebnu okolnost. Hrvatska je prema Sloveniji u rješavanju sporova odabrala strategiju koju se moţe nazvati ''aktivna pasivnost'', tj. bolje ne uĉiniti ništa nego uĉiniti bilo što. U Hrvatskoj je tako svaki ministar vanjskih poslova padao u iskušenje pregovora sa Slovenijom. Tako se dogodilo da se pitanje slovenske okupacije Sv. Gere, o ĉemu će biti rijeĉi kasnije, pokušavalo riješiti ustupcima u vezi Ljubljanske banke, koja nije ţeljela isplatiti dugove štedišama izvan Slovenije. Problem ušteĊevina u toj banci rješavan je ustupcima u vezi nuklearne elektrane u Krškom. Dekomisija ove nuklearke „olakšavana“ je ustupcima na morskoj granici.

ZERP Tolerantnost prema slovenskim graniĉnim rješenjima na moru pravdana je pak pogodnostima kod razgraniĉenja na Sv. Geri i u MeĊimurju. S druge strane, Hrvatska je upravo na primjeru ZERP-a (Zaštićeni ekološko -ribolovni pojas) dokazala EU svoju spremnost da pregovore proširi i na podruĉja izvan acquisa (pravne steĉevine Europske Unije), odnosno da je spremna radi svog ulaska u EU odustati od meĊunarodnog prava, od vlastitog suvereniteta i od svoje jurisdikcije. Naime, upravo je Europska Unija u hrvatskim pristupnim pregovorima za ulazak u EU prisilila Hrvatsku, na talijanski i slovenski nagovor, da odustane od ZERP-a. No, nakon hrvatskog ulaska u EU dogodio se obrat situacije u kojem EU potiĉe Hrvatsku da proglasi ZERP. Naime, Europska komisija napravila je studiju koja navodi da postoje velike neiskorištene prilike u cijelom Sredozemlju pa tako i u Jadranskom moru koje bi se mogle ispraviti uvoĊenjem gospodarskih pojaseva duţ Sredozemlja. Po ovoj studiji, uspostavom ZERP-a Hrvatska bi ostvarila povećanje dobiti od ribarstva sa 103 milijuna eura na ĉak 135 milijuna eura, što oznaĉava veću dobit za otprilike 30 %.

Sporna snimka VoĊeni su brojni pregovori hrvatske i slovenske strane oko spora u Savudrijskoj vali. Najbliţe kraju krize bili su pregovori tadašnjih premijera Ivice Raĉana i Janeza Drnovšeka iz 2001. godine, no uvjeti su bili odbijeni u Hrvatskom saboru. Bilo je još kasnijih pregovora iz 2005. i 2007. godine, ali bez znaĉajnijih rezultata. Zbog Savudrijske vale, 2008. godine Slovenija je zapoĉela blokadu hrvatskih pristupnih pregovora s EU, i to zbog navodnog 16.Meridijan • 14. broj

prejudiciranja meĊudrţavne granice u dokumentima koje Hrvatska koristi u pristupnim pregovorima. Tijekom 2009. godine nastupila je postupna deblokada te potpisivanje Sporazuma o arbitraţi u studenom iste godine. U meĊuvremenu je Hrvatska 2013. godine postala punopravnom ĉlanicom Europske Unije, unatoĉ neriješenim graniĉnim sporovima sa Slovenijom. Daljnjih promjena u pregovorima nije bilo sve dok u srpnju 2015. godine u medije nije procurila snimka o nedopuštenoj komunikaciji tadašnjeg slovenskog arbitra Jerneja Sekoleca s duţnosnicom slovenskog ministarstva vanjskih poslova Simonom Drenik. Istog mjeseca Hrvatski sabor jednoglasno je donio odluku o izlasku iz arbitraţnog postupka. Stalni arbitraţni sud u Haagu donio je odluku da je Slovenija, kontaktirajući sa svojim arbitrom, prekršila odredbe sporazuma, no da ta kršenja nisu takva da bi opravdala izlazak Hrvatske iz sporazuma, niti utjeĉu na sposobnost suda da u sadašnjem sastavu neovisno i nepristrano donese odluku, tako da će se ova trakavica nastaviti. Okupacija Slovenci uz Savudrijsku valu ţestoko osporavaju i dijelove kopnene granice. Slovenija tako prisvaja vlasništvo nad ĉetiri zaselka u općini Buje, šume kod Sneţnika u Gorskom kotaru, te najviši vrh Ţumberaĉke gore, Svetu Geru, koju od 1991. drţi slovenska vojska, uz instalacije kojima se prisluškuju hrvatske drţavne sluţbe. Tako Sv. Gera ostaje jedino mjesto u Hrvatskoj pod tuĊom vojnom okupacijom. Vojnu bazu s odašiljaĉima JNA preuzela je TO Slovenije (Teritorijalna obramba Republike Slovenije) tijekom rata u Sloveniji 1991. i do danas se nije iselila. Zanimljivo je da je slovenska strana suglasna s hrvatskom Drţavnom komisijom za granice i hrvatskim MUP-om da Sv. Gera nije sporno podruĉje, ali ne ţeli odatle iseliti svoju vojsku. Ovo je jednostavno nedopustiva situacija u okvirima Europske Unije; apsurd da jedna ĉlanica pod okupacijom drţi teritorij jedne druge ĉlanice koji joj ni po ĉemu ne pripada. Na ovome pitanju krše se neke od glavnih europskih vrijednosti jer pitanje teritorijalnog integriteta svake europske drţave kljuĉno je pitanje. Poznavajući hrvatsku diplomaciju, ovi graniĉni problemi neće u skoroj budućnosti biti riješeni, na što upućuje izjava donedavnog hrvatskog ministra vanjskih i europskih poslova Mire Kovaĉa: „O svim otvorenim pitanjima ćemo razgovarati, po mogućnosti u okviru mješovitih struĉnih skupina i u prijateljskom ozraĉju.“ Što god to znaĉilo…

ČITAONICA 1774. – 1785. , PRVA SUSTAVNA TOPOGRAFSKA IZMJERA HRVATSKOG POVIJESNOG PROSTORA

TIJEK I OSTAVŠTINA JOZEFINSKE IZMJERE Piše: Matej Vinarić

raj 18. st. oznaĉio je poĉetak razvoja trgovine, stabilizaciju pograniĉnih podruĉja, gradnju prometnica te poĉetak preobrazbe feudalnog društva u graĊansko. Iako se taj cijeli napredak još uvijek razvija u feudalnom okviru, karte nastale ovom izmjerom bile su prva pouzdana slika hrvatskog povijesnog prostora. Karte same po sebi vjerodostojan su dokument prostora i vremena, izvor raznih podataka u razliĉitim analizama te se kao takve smatraju prvorazrednim sredstvom u historijskoj geografiji, ekohistoriji i samoj historijskoj znanosti.

Poĉeci kartiranja Osamnaesto i devetnaesto stoljeće ĉesto se nazivaju revolucionarnim stoljećima. To je razdoblje politiĉke, ekonomske, kulturne, znanstvene i demografske revolucije. Poĉetak uzleta u razvoju kartografske znanosti vezan je za Francusku i Nizozemsku. U Francuskoj je još od 17. st. djelovala jaka Akademija znanosti i umjetnosti, koja je uz nizozemske kartografe razvijala niz inovacija koje su pomagale u što boljim premjerima terena. Javlja se primjena triangulacije u izmjeri zemljišta, koju uvodi Nizozemac Willebrord Snellius izmeĊu 1610. i 1615. godine. UvoĊenju triangulacije prethodio je niz tehnoloških inovacija poput otkrića dalekozora 1608. godine, noniusa 1524. godine i usavršavanja libele 1574. godine. Triangulacijsku izmjeru terena prva je primijenila Francuska akademija znanosti, koja je sredinom 18. st. zapoĉela premjeravanja Francuske pod vodstvom Françoisa Cassinija de Thuryja. Ova izmjera, temeljena na geodetskoj osnovi trigonometrijskih toĉaka, oznaĉila je prekretnicu u naĉinu izrade i predodţbe Zemljine površine.

Hrvatski povijesni prostor sredinom 18. st. Kada govorimo o hrvatskom povijesnom prostoru u 18. st., ĉesto moţemo ĉuti pojam Triplex Confinium, odnosno tromeĊa triju velikih carstava – Habsburške Monarhije, Osmanskog Carstva i Mletaĉke Republike. Tijekom 18. st. odigrani su posljednji veliki sukobi izmeĊu Osmanskog Carstva i Habsburške Monarhije, ĉime je osloboĊen veći dio hrvatskog teritorija te su stvoreni preduvjeti za upravno-teritorijalnu organizaciju vlasti. U razdoblju prve sustavne izmjere Hrvatska i Slavonija bile su podijeljene na civilni i vojni dio. Uz tri slavonske ţupanije obnovljene 1745. (Poţešku, Virovitiĉku i Srijemsku), civilni dio Hrvatske ĉinile su i ţupanije: Varaţdinska, Kriţevaĉka, Zagrebaĉka i Severinska (Severinska ţupanija postojala je 1776. – 1786., a ukinuta je u vrijeme reformi Josipa II., kada su ukinute i sve ostale ţupanije. Iako je kratko postojala, ostala je zabiljeţena u geografskim kartama nastalim jozefinskom izmjerom). Istra je bila podijeljena na austrijski i mletaĉki dio (od ukidanja Mletaĉke Republike i nove teritorijalne organizacije, Istra je pripala austrijskoj upravi). Mletaĉki dio Istre nije bio obuhvaćen izmjerom, dok je austrijski – Pazinska grofovija (kneţija) – obuhvaćen. Vojni dio hrvatskog teritorija obuhvaćala je Vojna krajina, koja je od 1737. godine bila podijeljena na pukovnije. Slavonski dio Krajine ĉinile su tri pukovnije: Gradiška, Brodska i Petrovaradinska. Glinska i Petrinjska pukovnija ĉinile su Bansku krajinu. Varaţdinski generalat ĉinile su ĐurĊevaĉka i Kriţevaĉka pukovnija, dok su Karlovaĉki generalat ĉinile Liĉka, Ogulinska, Otoĉka i Slunjska pukovnija. Dalmacija nije obuhvaćena izmjerom.

Izmjera hrvatskog povijesnog prostora Budući da je Austrija nastojala slijediti dostignuća koja se javljaju u znanosti, ubrzo nakon prve sustavne Radi lakšeg razumijevanja slijeda kartiranja topografske izmjere Francuske poĉinje se razmišljati i o hrvatskog povijesnog prostora potrebno je znati izmjeri prostora pod habsburškom krunom. Prilikom administrativno-upravnu podjelu istoga, objašnjenu u reorganizacije austrijske vojske, Marija Terezija je 1757. prethodnom ulomku. U Vojnoj krajini kartiranje je vršeno godine osnovala štab za izradu karata i planova – njem. po pukovnijama, dok je u civilnom dijelu Hrvatske Generalquartiermeisterstab, za ĉijeg je zapovjednika kartiranje vršeno po posjedima u ţupanijama. Izmjera imenovan Franz Moritz von Lacy. Reorganizacija vojske hrvatskih prostora zapoĉinje 1774. godine izmjerom znaĉila je i osposobljavanje ĉasnika za mjerniĉke i Glinske pukovnije u Banskoj krajini. Oko stotinjak vojnih kartografske postupke, ĉime su stvoreni preduvjeti za topografa, predvoĊenih bojnikom Von Bradyjem izvršilo je provoĊenje prve sustavne izmjere Habsburške Monarhije. do 1775. godine izmjeru Banske krajine, na temelju ĉega je Izmjera je provedena od 1763. do 1787., a na temelju nastao „Vojni zemljovid s ukljuĉenim privatnim izmjere nastalo je 5400 listova topografske karte u mjerilu 1:28 800. 54

16.Meridijan • 14. broj

ČITAONICA gospodarstvima“. Posebno je vaţno naglasiti da su kartirani i posjedi Draškovića, Keglevića, Erdödyja i Malenića koji su imali poseban status. Iste godine umire bojnik Brady i nasljeĊuje ga natporuĉnik Mihály Lajos Jeney. Po završetku izmjera u Banskoj krajini, 1775. pristupilo se izmjeri Karlovaĉkog generalata. Izmjera je trajala dvije godine zbog iznimno teškog terena te je završena 1777. godine. Zbog izbijanja Rata za bavarsko naslijeĊe nakratko se staje s izmjerama da bi se kartiranje nastavilo 1778. godine, kada se ponovno kartirala Banska krajina zbog propusta u sastavljanju geodetske mreţe. Ponovno kartiranje proveo je satnik Vilius s potporuĉnikom Hermannom. IzmeĊu 1781. i 1782. godine obavlja se kartiranje u Slavonskoj krajini, Varaţdinskom generalatu i za civilni dio Hrvatske i Slavonije (sedam ţupanija). Posljednja je kartirana Pazinska grofovija, što je trajalo od 1784. do 1785. godine. Kao rezultat svih kartiranja nastaju topografske karte u mjerilu 1:28 800 i to: 64 lista karte za Karlovaĉki generalat, 51 list za Slavonsku krajinu, 66 listova za Bansku krajinu, 26 listova za Varaţdinski generalat i svega 11 listova za Pazinsku grofoviju. Svaki list karte imao je dimenzije 24x16 beĉkih palaca, odnosno 62x42 cm, i prikazivao je površinu od 210 km2. Osim topografske izmjere, usporedno je izvršena i ekonomska izmjera posjeda i zemljišnih ĉestica. Na temelju ekonomske izmjere nastale su karte u mjerilu 1:3 600 i 1:7 200, a imale su karakter katastra te se ĉesto nazivaju jozefinskim katastrom.

Izrada i sadrţaj karata nastalih jozefinskom izmjerom Karte hrvatskih prostora nastale jozefinskom izmjerom prve su karte u povijesti koje su izraĊene u krupnom mjerilu i kao takve smatraju se velikom prekretnicom u razvoju kartografije i geodezije. Karte prikazuju gotovo sve geografske elemente koje treba sadrţavati svaka topografska karta: vegetacijski pokrov, hidrografsku mreţu, izrazito detaljan prikaz naselja s njihovom morfološkom strukturom, prometne komunikacije, administrativno-teritorijalni ustroj te izrazito velik broj toponima. Kad govorimo o samoj izradi karata, odnosno reprodukciji materijala nastalog kartiranjem na papir, postupak je bio sljedeći. Nakon što bi se obavili geodetski radovi bazirani na triangulaciji, pristupilo bi se izradi ĉistopisa (njem. Reinzeichnung). Iscrtavanje se radilo po toĉnom kartografskom kljuĉu koji je propisivao toĉno odreĊene kartografske znakove. Karte su iscrtane u bojama, koje su dobivane od razliĉitih prirodnih materijala, npr. ţuta boja dobivala se od kuhanog duhana, zelena od 16.Meridijan • 14. broj

zasićene patine, dok su crna i crvena dobivane od svjeţe ribanog tuša. Reljefni oblici prikazani su metodom šrafa ili crtica, koje su se izvlaĉile perom ili kistom u razliĉitim nijansama crne ili sive boje. Uz reljef posebno se prikazuju i hidrografski elementi, a najviše se paţnje posvetilo prikazu bara, moĉvara, bunara, nasipa, kanala i poplavnih opsega većih vodotoka. Objekti na tekućicama, poput mlinova, oznaĉeni su posebnim oznakama crne boje. Vegetacijski elementi glavna su nadopuna reljefu na ovim kartama. Šume i grmovi bili su oznaĉeni razliĉitim oznakama, a najviše se pozornosti pridavalo visini i gustoći vegetacije, tako da su podruĉja s višom i gušćom vegetacijom bila oznaĉena zasebnim oznakama. Kad govorimo o društveno-geografskim elementima, karte nastale jozefinskom izmjerom donose bogatstvo razliĉitih znakova. Najviše se paţnje pridavalo oznaĉavanju mostova, prijelaza, skela za prijevoz ljudi i stoke i sl. Prometnice su podijeljene u pet skupina koje su razliĉito prikazane na karti. Razlikujemo staze (prikazane toĉkastim linijama), konjske staze (iscrtkane smeĊe linije), poljske i šumske puteve (puna smeĊa linija), poštanske i trgovaĉke puteve (dvostruka linija tušem, ispunjena smeĊom bojom) te puteve u moĉvarama (linija tušem s popreĉnim crticama). Ove karte sa sobom nose veliki broj toponima i kao takve predstavljaju svojevrsno jeziĉno blago na geografskoj osnovi. Iz toponima se moţe išĉitati i funkcija pojedinih naselja. Sva naselja podijeljena su u tri kategorije: gradovi (oznaka „S“, njem. Stadt), trgovišta (oznaka „M“, njem. Markt) i sela (oznaka „D“, njem. Dorf). Oznakama ispred samog toponima oznaĉavani su i oronimi, oznakom „B“ (njem. Berg), te hidronimi, oznakama „F“ (njem. Fluss) za rijeku, „B“ (njem. Bach) za potok, i „Q“ (njem. Quelle) za izvor. Posebnim znakovima oznaĉene su i pojedine kapele, zaseoci te ĉardaci („Ch“) na granici s Osmanskim Carstvom. Uz svaki list topografske karte postojao je detaljan vojni opis kartiranog terena (njem. Militärische Beschreibung).

ISJEĈAK 1 -TvrĊava i grad Brod

ČITAONICA PUTOPIS

PRIJESTOLNICE SKANDINAVIJE Piše: Borna Mažar U skandinavsku avanturu krenuli smo ranom zorom s autobusnog kolodvora u Zagrebu. Nakon najboljih kobasica u Nürnbergu, koje su poznate po tome da ih je pohvalio i naš bivši saborski zastupnik Ivan Šuker, nastavili smo put prema sjeveru duţ cijele Njemačke. Putujući kroz regiju SchleswigHolstein, preko impresivnog mosta nad morem, stigosmo do trećeg najvećeg otoka Njemačke, Fehmarna. Radi se o otoku veličine „pola Brača”, dok su dva najveća Njemačka otoka Usedom i Rügen, koji je tek nešto veći od Krka i Cresa – zajedno. Obišli smo najveći grad na otoku, Burg, koji je poznat po holštajnskoj arhitekturi s malim uličicama i ţivotopisnim lokalima, ribljim restoranima, crkvi sv. Nikole... U šetnji prije počinka prvi sam put ugledao Baltičko more, koje me fasciniralo svojim izgledom budući da je znatno drugačije od našeg Jadrana. Za razliku od modrog Jadranskog mora, ultramarinske boje, Baltičko je more zelenkastosive boje, zbog prisutnosti gušćih populacija planktona i zbog manje prozirnosti. TakoĎer, karakterizira ga mala slanoća zbog količine padalina veće od isparavanja, velikog pritjecanja slatkih voda i oteţane razmjene morske vode s Atlantskim oceanom kroz prolaze Skagerrak i Kattegat. Ujutro smo se ukrcali na brod u njemačkoj luci Puttgarden na otoku Fehmarn i plovili 45 minuta do luke Rødby u Danskoj, naše prve skandinavske stanice. Nakon iskrcaja s trajekta nastavili smo voţnju busom preko tri danska otoka (Lolland, Falster i Møn), koji su meĎusobno povezani tunelima pod morem i mostovima, te stigli na najveći danski otok, Sjælland, na kojem se nalazi i glavni grad – Kopenhagen. Prva postaja u Kopenhagenu bila nam je parlament Kraljevine Danske, koji se naziva Folketinget. Danski parlament smješten je u palači Christiansborg i sačinjen od 175 zastupnika iz Danske, te po 2 zastupnika s Grenlanda i Farskih otoka. TakoĎer smo prošetali vrtom danske Kraljevske knjiţnice, koji je prava zelena oaza mira, s lijepom fontanom i kipom danskog filozofa, teologa i knjiţevnika Sørena Kierkegaarda.

dvorca krenuli smo prema zapadu kako bismo vidjeli Frederikovu crkvu, poznatu i kao Mramorna crkva, koju krasi najveća kupola u cijeloj Skandinaviji, visoka 31 metar. Zanimljivo je da smo u ulici koja povezuje Frederikovu crkvu i dvorac Amalienborg prošli pored hrvatske ambasade, koja se nalazi u samom centru Kopenhagena. Po obilasku čuvenog parka Tivoli i Danskog nacionalnog muzeja, konačno smo posjetili i jedan od najprepoznatljivijih simbola grada Kopenhagena, brončani kip Male Sirene u gradskoj luci. Skulpturu Male Sirene izradio je danski kipar Edvard Eriksen, inspiriran istoimenom Andersenovom bajkom. Kao model mu je posluţila njegova vlastita supruga, a skulptura predstavlja simbol poţrtvovne ljubavi. Kip je postavljen 1913. godine, a legenda kaţe da će oţivjeti nakon 300 godina. Nastavljajući od Kopenhagena prema Helsingøru, kratko smo se zaustavili da obiĎemo dvorac Kronborg, kamo je Shakespeare smjestio radnju Hamleta. U Helsingøru smo se ukrcali na trajekt i plovili do Helsingborga. Paţljivo pročitajte; trajekt vozi od Helsingøra u Danskoj do Helsingborga u Švedskoj. Pola sata voţnje zbog tako male razlike... Pristajanjem u Helsingborg kročili smo na Skandinavski poluotok. Put smo nastavili do malog ruralnog švedskog mjesta Åsljunga, gdje smo i prenoćili. Tamo sam prvi puta imao problema sa snom jer je u 23 sata još bio dan. Stanovnici Skandinavije često imaju problema s depresijom koja je posljedica neuravnoteţenog trajanja dana i noći, zbog poloţaja u visokim geografskim širinama. RUSKA OSTAVŠTINA - Pravoslavna crkva u Helsinkiju

Nakon obilaska Kraljevske knjiţnice, koja se još naziva i Crnim dijamantom, zaputili smo se prema lučkoj četvrti Nyhavn. Četvrt se sastoji od prekrasne rive prepune starih jedrenjaka, zgrada iz 17. stoljeća i simpatičnih restorana koji stvaraju vrhunski ugoĎaj. Uslijedila je šetnja do dvorca Amalienborg, sjedišta danske kraljevske obitelji te jednog od najboljih djela rokoko arhitekture u Danskoj. Nakon obilaska 56

16.Meridijan • 14. broj

ČITAONICA Jesu li baš zato skandinavske drţave, iako visokorazvijene i s najvišim ţivotnim standardom na svijetu, poznate i po visokim stopama suicidalnosti? Naime, znanstvenici sa sveuĉilišta Warwick i Hamilton ustanovili su kako zemlje koje su bogatije i koje imaju bolje preduvjete za lagodan ţivot svog stanovništva imaju i veće stope pokušanih i izvršenih samoubojstava. Upravo u ureĊenim i sretnim zemljama najviše dolazi do usporedbe pojedinaca s drugim ĉlanovima društva, što vodi do zavisti i veće depresije, pa tako i veće sklonosti samoubojstvu. Iduće jutro nastavili smo put prema malom mjestu Gränna na obali jezera Vättern, drugog najvećeg jezera Švedske, poznatom po izradi slatkih šećernih štapića. U brojnim suvenirnicama pokazuju izradu tog tipiĉnog švedskog suvenira. Stockholm je za poĉetak bio samo usputna stanica, ukrcali smo se na brod koji je plovio prema – Helsinkiju. Krstareći brodom pruţa se pogled na prekrasan arhipelag 24 000 švedskih otoka, uz spektakularan zalazak sunca u 1 sat ujutro. Ujutro nas je, već nakon doruĉka, doĉekao jednodnevni razgled Helsinkija.

Prvo smo obišli zapadni dio grada, u kojem se istiĉu ĉudesna crkva u stijeni Temppeliaukion kirkko, ĉija je kupola jedini dio koji se vidi s površine i graĊena je u kruţnom obliku, te park Sibelius u kojem se istiĉe zanimljiv spomenik finskom skladatelju Janu Sibeliusu. U centru smo obišli luteransku katedralu, koja se za ruske vladavine u Finskoj nazivala crkva sv. Nikole, a nakon toga bogato ukrašenu rusku pravoslavnu crkvu. U nastavku razgledavanja grada vidjeli smo ţeljezniĉku stanicu u Art Nouveau stilu i Finsku nacionalnu operu, iskoristivši ostatak vremena za šetnju po poznatom helsinškom šetalištu Esplanade i posjet karakteristiĉnoj finskoj trţnici, izvornog naziva Kauppatori, s mnogim zanimljivim morskim i laponskim specijalitetima, kao što su sobova salama, losovo meso od kojeg se rade poznate mesne kuglice i drugi specijaliteti, pivo Lapin Kulta, arktiĉke bobice zlatnoţute boje od kojih se radi poznati finski liker itd. TakoĊer, na trţnici smo vidjeli i velik broj riba, od kojih su najzastupljenije losos, smuĊ i haringa. To nas nije zaĉudilo, jer je poznata ĉinjenica da je riba jedna od glavnih namirnica u skandinavskoj prehrani.

NYHAVN - znamenita ĉetvrt Kopenhagena

16.Meridijan • 14. broj

ČITAONICA Predvečer smo se ponovno ukrcali na brod i krenuli u noćnu plovidbu, natrag prema Stockholmu. Riječ je o gradu koji leţi na čak 14 otoka. Na otoku Stadsholmenu posjetili smo Kraljevsku palaču, koja je sluţbena rezidencija švedskog monarha i nalazi se u Gamla stanu, staroj jezgri Stockholma. Gamla stan proteţe se na otoke Stadsholmen, Riddarholmen, Helgeandsholmen i Strömsborg. Razgledavajući stari grad uţivali smo u arhitekturi srednjeg vijeka i posjetili glavni trg Gamla stana, Stortorget, koji je poznat po „Stockholmskom krvoproliću“ iz 1520. godine, kada je danski kralj Kristijan II. osvojio Stockholm i pogubio vodeće švedske plemiće. Vidjeli smo i stockholmsku katedralu Storkyrkan, muzej Alfreda Nobela, crkvu Riddarholm te mnoštvo uskih ulica karakterističnih za Gamla stan.

u Švedskoj imaju – ljetovališta.

prijestolnicom kulture u Skandinaviji.

Šetnjom kroz popularnu mornaričku četvrt Aker Brygge s brojnim tipičnim lokalima i trgovinama završili smo svoju skandinavsku avanturu i ukrcali se na brod kojim smo plovili prema Kopenhagenu. Tijekom plovidbe prošli smo cijelom duţinom Oslofjorda, koji odlikuju atraktivni krajolici, zahvaljujući otocima i poluotocima, te brdsko-planinskim obiljeţjima obale. U jutarnjim satima stigli smo u Kopenhagen i voţnjom preko danskog otoka Sjællanda došli do otoka Falstera i najjuţnijeg grada Danske, Gedsera. Tamo smo se opet ukrcali na brod i preko Baltičkog mora stigli do njemačke luke Rostock, pa dalje, preko Berlina, Dresdena i Praga u naš „beli Zagreb grad“.

Putujući uz jezero Vänern, najveće švedsko jezero, te uz netaknutu prirodu Värmlanda, „regije tisuću jezera“, stigli smo do Norveške i – Oslofjorda. Prvi dojam Osla bila je karakteristična zgrada gradske vijećnice, u kojoj su smješteni gradsko vijeće, uprava te ateljei i galerije. TakoĎer, u gradskoj vijećnici Osla, 10. prosinca, dodjeljuje se Nobelova nagrada za mir. Nakon toga obišli smo utvrdu Akershus, koja je u srednjem vijeku sluţila za obranu Osla, ali i kao – zatvor.

Najpoznatija ulica u Oslu nosi ime Karla Johana, norveškog kralja koji je vladao u 19. stoljeću pod imenom Karl III. Johan, a koji je ujedno bio i kralj Švedske s titulom – Karl XIV. Johan... Prolazeći ulicom Karla „nekog“ Johana Nakon odlaska iz stare gradske jezgre zaputili smo se vidjeli smo mnoge zanimljive graĎevine kao što su prema gradskoj vijećnici, koja se nalazi na otoku Nacionalno kazalište, zgrade sveučilišta i zgrada parlamenta. Kungsholmenu. Na kraju šetnje kroz Zgrada gradske najpoznatiju ulicu vijećnice posebna Osla došli smo do je zbog toga što je Kraljevske palače, izgraĎena od 8 rezidencije norveškog milijuna komada monarha. Obnovljena crvene cigle i po je 1990. godine i od svojem plavom tada je nakon dvorištu, u kojem uloţenih milijuna se odvijaju postala ponos cijele domjenci nakon Norveške. TakoĎer svečanosti dodjele smo posjetili park Nobelove nagrade. Vigeland u zapadnom Vidjeli smo i dijelu Osla, koji Kraljevsko sadrţi 214 dramsko kazalište, monumentalnih koje ima 8 skulptura pozornica na kojih napravljenih od se godišnje odvije granita, bronce i otprilike tisuću lijevanog ţeljeza koje predstava. To je OSLO - Gradska vijećnica i mornariĉka ĉetvrt čine ţivotno djelo norveškog kipara Gustava Vigelanda. samo jedan od dokaza zašto se Stockholm smatra Razgled Stockholma završili smo posjetom najpoznatijem muzeju u Stockholmu, Vasa muzeju, koji se nalazi na otoku Djurgården i u kojem je izloţen 69 metara dug i 52,5 metara visok brod iz prve polovice 17. stoljeća. Vasa je bio brod švedske kraljevske mornarice, koji je potonuo nakon što je plovio manje od dvije nautičke milje zbog prvog jačeg povjetarca. NaĎen je netaknut na dnu Baltika i daje nam odličan uvid u pomorsko ratovanje, brodogradnju i svakodnevni ţivot 17. stoljeća. Nakon obilaska Stockholma pozdravili smo se sa švedskom prijestolnicom i zaputili se prema jezeru Mälaren, uz kraće zaustavljanje u ljetovalištu Mariefred na samoj obali jezera, uz poznati dvorac Gripsholms. Da, ne biste vjerovali, i

16.Meridijan • 14. broj

GEOENIGMATIKA Rebusi:

Pripremio: Domagoj Vogrinc

a) PA NIJE PAVUNA VOGA!

b) ZAR JASMINKA? DA BAR!

Rješenje:________________________________

Rješenje:___________________________________________

c) MORO ČISTI NIT

d) KEČER JEDE SVE, A DRŢI MANJINE

Rješenje:________________________________

e) DRES, ČARAPE I KLOBUK FRANJI

Rješenje:________________________________

f) OBALA GDJE GRUNF GUBI STARE KAZETE

Rješenje:________________________________

Rebusi – a) Papua Nova Gvineja; b) Marijanska brazda; c) Istočni Timor; d) Sjedinjene Američke Drţave; e) Srednjoafrička Republika; f) Klub studenata geografije Zagreb 59

Rješenja

16.Meridijan • 14. broj

KEEP CALM AND STUDY GEOGRAPHY

16.Meridijan â&#x20AC;¢ 14. broj