Homiletski direktorij

Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata

•

Dokumenti 167

HOMILETSKI DIREKTORIJ

Dokumenti 167

Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata •

HOMILETSKI DIREKTORIJ

50 kn

ISBN 978-953-11-0904-8

Homiletski direktorij - korice.indd 1

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

11.5.2015 9:30:18

Dokumenti

167

Prijevod: Slavko Antunović Teološka lektura: Zvonko Pažin Jezična lektura i korektura: Karmela Prosoli Prijelom: Marijan Tkalec

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Izdaje se s dopuštenjem crkvenih vlasti.

Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-0904-8 Tiskano u travnju 2015.

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 000904125.

KONGREGACIJA ZA BOGOŠTOVLJE I DISCIPLINU SAKRAMENATA

HOMILETSKI DIREKTORIJ

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2015.

Naslov izvornika: Congregatio de Cultu Divino et Disciplina Sacramentorum, Direttorio omiletico © Libreria Editrice Vaticana, 2014. © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, 2015.

K R AT I C E

KKC Katekizam Katoličke Crkve DV Drugi vatikanski koncil, Dogmatska konstitucija o božanskoj objavi Dei Verbum EG Papa Franjo, Apostolska pobudnica Evangelii gaudium OLM Ordo Lectionum Missae, Praenotanda (O redu misnih čitanja, Prethodne napomene) SC Drugi vatikanski koncil, Konstitucija o svetoj liturgiji Sacrosanctum Concilium VD Benedikt XVI., Apostolska pobudnica Verbum Domini

5

6

Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata

Ur. br. 531/14

DEKRET

Vrlo je znakovito da je u Apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium papa Franjo važan dio posvetio temi homilije. Pozitivne i negativne aspekte u tome pogledu već su izrazili biskupi okupljeni na sinodi, a smjernice i upute za propovjednike dane su posinodskim apostolskim pobudnicama Verbum Domini i Sacramentum caritatis Benedikta XVI. Zbog toga je, imajući pred očima odredbe sadržane u konstituciji Sacrosanctum Concilium, kao i kasnijem učiteljstvu, u svjetlu Prethodnih napomena Lekcionara i Opće uredbe Rimskog misala pripremljen ovaj Homiletski direktorij, koji je podijeljen na dva dijela.

U prvom dijelu, naslovljenom Homilija i liturgijski prostor, opisuju se narav, uloga i osebujni kontekst homilije, kao i neki aspekti koji ju definiraju, kao što su 7

zaređeni služitelj, čija je to zadaća, njezina povezanost s Božjom riječi, bliža i daljnja priprava za homiliju, te njezini primatelji.

U drugom dijelu, Ars praedicandi, primjerima su objašnjene predstavljene metode i sadržaji koje propovjednik mora poznavati, i o kojima mora voditi računa u pripremi homilije i tijekom samog propovijedanja.

Na indikativan, ali ne i iscrpan način, predloženi su interpretacijski ključevi za nedjeljno-blagdanski ciklus mise polazeći od središta liturgijske godine (Vazmeno trodnevlje i vazmeno vrijeme, korizma, došašće, Božić, vrijeme kroz godinu), također s naglaskom na mise kroz tjedan, za ženidbu i za ukope. U tim su primjerima primijenjeni u praksi kriteriji izneseni u prvom dijelu Direktorija, odnosno tipologija između Starog i Novog zavjeta, važnost evanđeoskog odlomka, raspored čitanja, kao i povezanost između liturgije riječi i euharistijske liturgije, između biblijske poruke i liturgijskih tekstova, između slavlja i života, između slušanja Boga i konkretne zajednice.

Slijede zatim dva dodatka. U Dodatku I, s ciljem da se prikaže veza između homilije i učenja Katoličke crkve, navode se brojevi iz Katekizma, čiji se sadržaj odnosi na neke doktrinarne teme u čitanjima za sve nedjelje i svetkovine tri godišnja ciklusa. U Dodatku II navode se različiti dokumenti učiteljstva o homiliji.

Ovaj je tekst predstavljen svim ocima Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata nakon što je ocijenjen i odobren na redovitim sjednicama 7. veljače i 20.

8

svibnja 2014. godine. Potom je predstavljen Svetom Ocu, koji je odobrio objavljivanje Homiletskog direktorija.

Ova Kongregacija sa zadovoljstvom objavljuje ovaj tekst, sa željom da homilija bude doista »snažno i sretno iskustvo Duha Svetoga, utješnog susreta s Božjom riječju, stalni izvor obnove i rasta« (Evangelii gaudium, 135).

Neka svaki propovjednik, njegujući u sebi osjećaje apostola Pavla, oživi u sebi svijest da »kako je Bog prosudio povjeriti nam evanđelje, tako ga i navješćujemo – ne kao da želimo ugoditi ljudima, nego Bogu koji prosuđuje srca naša« (1 Sol 2, 4).

Za prijevode na glavne jezike pobrinut će se ovaj dikasterij, dok su za prijevode na ostale jezike zadužene pojedine biskupske konferencije.

Unatoč svemu što je suprotno ovomu.

Iz sjedišta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, 29. lipnja 2014., na svetkovinu svetih Petra i Pavla, apostolâ.

Kard. Antonio Cañizares Llovera pročelnik Arthur Roche nadbiskup tajnik

9

10

UVOD

1. Ovaj Homiletski direktorij želi dati odgovor na zahtjev koji su uputili sudionici Biskupske sinode o Božjoj riječi, održane 2008. godine. Odgovorivši na njihov zahtjev, papa Benedikt XVI. zatražio je od mjerodavnih vlasti da pripreme direktorij o homiliji (usp. VD 60). I on sam je u vezi s tim izrazio brigu koju su izrazili i oci na prethodnoj sinodi da se veća pozornost posveti pripremi homilije (usp. Sacramentum caritatis, 46). I njegov nasljednik papa Franjo propovijedanje drži jednim od prioriteta u životu Crkve, kao što se zorno vidi iz njegove prve apostolske pobudnice Evangelii gaudium.

U opisivanju homilije oci Drugoga vatikanskog koncila istaknuli su jedincatu narav propovijedi u kontekstu svete liturgije: »[Služba propovijedanja] treba crpsti nadahnuće u prvom redu iz vrela Svetoga pisma i liturgije jer je ona takoreći naviještanje Božjih čudesnih djelâ u povijesti spasenja, odnosno u Kristovu otajstvu koje je u nama uvijek prisutno i djelatno, osobito u liturgijskim slavljima« (SC 35, 2). Tijekom mnogih stoljeća propovijed je često bila moralno ili doktrinarno učenje koje se 11

iznosilo u prigodi blagdanskih misa, ali nije nužno bila sastavni dio same proslave. Kao što je katolički liturgijski pokret, započet krajem devetnaestog stoljeća, pokušao povezati osobnu pobožnost i liturgijsku duhovnost vjernikâ, tako je bilo nastojanja da se produbi duboka povezanost između Svetog pisma i obredâ. Ti napori, koje su pape poticali tijekom čitave prve polovine dvadesetog stoljeća, donijeli su plodove u shvaćanju liturgije Crkve, koje nam je prenio Drugi vatikanski koncil. Narav i svrhu homilije treba promatrati u toj perspektivi.

2. Tijekom proteklih pola stoljeća mnogi vidovi homilije, kako ih je zamislio Koncil, istraženi su bilo u učenju crkvenog učiteljstva bilo u svakidašnjem iskustvu onih koji obavljaju službu propovijedanja. Cilj ovoga Direktorija jest predstaviti svrhu homilije kako je ona opisana u dokumentima Crkve, od Drugoga vatikanskog koncila do Apostolske pobudnice Evangelii gaudium, te ponuditi smjernice koje se temelje na tim izvorima kako bi se propovjednicima pomoglo ispravno i učinkovito obavljati svoju zadaću. U dodatcima na kraju Direktorija podsjeća se na najvažnije dokumente kako bi se pokazalo da su se nakane Koncila dijelom ukorijenile i produbile u proteklih pedeset godina. No ti podsjećaji također pokazuju da je nužno daljnje razmišljanje kako bi se došlo do onog propovijedanja koje je zamislio Koncil.

Uvodno možemo primijetiti četiri trajno važne teme, koje su ukratko opisane u koncilskim dokumenti12

ma. Prva je svakako mjesto Božje riječi u liturgijskom slavlju, i što to znači s obzirom na svrhu homilije (usp.

SC 24, 35, 52, 56). Druga se tiče načelâ katoličkog tumačenja Biblije koja je formulirao Koncil, a koja pronalaze poseban izraz u liturgijskoj homiliji (usp. DV 9–13, 21). Treća se tema tiče posljedica toga shvaćanja Biblije i liturgije za samog propovjednika, koji mora u skladu s tim oblikovati ne samo svoj pristup u pripremi homilije nego i cijeli svoj duhovni život (usp. DV 25, Presbyterorum ordinis, 4, 18). I konačno, kao četvrta tema, postoje potrebe onih kojima je propovijed Crkve upućena, njihove kulture i životne situacije, koje također određuju oblik homilije, jer ona također ima ulogu snažnije privući k evanđelju one koji ju slušaju (usp. Ad gentes, 6).

Ove kratke, ali važne smjernice utjecale su na katoličko propovjedništvo u desetljećima nakon Koncila; njihovo je shvaćanje pronašlo konkretan izraz u crkvenom zakonodavstvu i umnogome su produbljivane od papinskog učiteljstva, kao što jasno pokazuju citati u ovom Direktoriju, kao i popis relevantnih dokumenata uključenih u Dodatak II. 3. Ovaj Homiletski direktorij nastoji ujediniti shvaćanja iz proteklih pedeset godina, kritički ih preispitati, pomoći propovjednicima cijeniti svrhu homilije i pružiti im pomoć u ispunjavanju misije koja je od vitalnog značenja za život Crkve. Fokus je ponajprije stavljen na homiliju na nedjeljnoj euharistiji, ali sve rečeno, mutatis 13

mutandis, vrijedi za propovijedi koje redovito čine sastavni dio svakoga sakramentalnog i liturgijskog slavlja.

Prijedlozi koji su ovdje izneseni stoga su nužno općeniti: riječ je, naime, o jednom vrlo raznolikom području službe, kako zbog kulturnih razlika koje postoje od jedne zajednice do druge tako zbog darovitosti i ograničenja pojedinog propovjednika. Svaki propovjednik želi propovijedati bolje, no katkad mnogi zahtjevi pastorala, kao i osjećaj osobne neprikladnosti, mogu dovesti do obeshrabrenja. Istina je da su pojedinci, po sposobnosti i izobrazbi, uspješniji javni govornici od drugih. No osjećaj osobne ograničenosti u tom pogledu može se ipak nadići ako se prisjetimo da je Mojsije imao govornu manu (usp. Izl 4, 10), da je Jeremija držao da je premlad da propovijeda (usp. Jr 1, 6), a da je Pavao, kako sâm priznaje, imao veliku tremu i strah (usp. 1 Kor 2, 2–4).

Da bi se postalo uspješnim propovjednikom, nije nužno biti veliki govornik. Naravno, umijeće govorništva ili javnog govora, uključujući i odgovarajuću uporabu glasa, pa čak i gesta, pridonosi uspješnosti propovijedi.

Iako ta materija nije uključena u sadržaj ovoga Direktorija, za onoga koji drži homiliju to je važan čimbenik.

Ono što je bitno, međutim, jest to da propovjednik stavi Božju riječ u središte svojega duhovnog života, da dobro poznaje svoj narod, da razmišlja o događajima svojega vremena, da neprestano nastoji razvijati vještine koje mu pomažu propovijedati kako dolikuje, i iznad svega da, svjestan svojega duhovnog siromaštva, zaziva u vjeri 14

Duha Svetoga kao glavnog tvorca koji srca vjernika čini poučljivima Božjim otajstvima. Na to podsjeća papa Franjo: »Obnovimo svoje povjerenje u propovijedanje koje se temelji na uvjerenju da sam Bog želi doprijeti do drugih putem propovjednika, i da on očituje svoju moć posredstvom ljudske riječi« (EG 136).

15

16

PRVI DIO

HOMILIJA I LITURGIJSKI PROSTOR

17

18

I . P O G L AV L J E

HOMILIJA

4. Jedinstvenu narav homilije dobro je uočio sveti Luka u izvještaju o Kristovu propovijedanju u sinagogi u Nazaretu (Lk 4, 16–30). Pošto je pročitao odlomak iz proroka Izaije, predao je knjigu poslužitelju i rekao: »Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima« (Lk 4, 21). Kad čitamo i razmišljamo o ovom odlomku, možemo osjetiti uzbuđenje koje je zavladalo u toj maloj sinagogi: navještaj Božje riječi na svetom skupu jest događaj. Tako u pobudnici Verbum Domini čitamo: »Ona [liturgija] je doista privilegirani prostor u kojem Bog govori nama u sadašnjosti našega života, govori danas svome narodu, koji sluša i odgovara« (52). To je povlašteni prostor, iako ne i jedini. Bog nam zasigurno govori na različite načine: u događajima u našim životima, u našemu osobnom proučavanju Svetog pisma, u trenutcima tihe molitve. No liturgija je povlašteni prostor jer u njoj slušamo Božju riječ kao dio proslave koja ima svoj vrhunac u Kristovu žrtvenom prinosu vječnomu Ocu. Katekizam uči da »Euharistija stvara Crkvu« 19

(KKC 1396), ali i da je euharistija neraskidivo povezana s Božjom riječi (usp. KKC 1346).

Kako je homilija sastavni dio liturgije, ona nije samo pouka nego je također obredni čin. Kad čitamo propovijedi otaca, otkrivamo da su mnogi od njih zaključivali svoj govor doksologijom i riječju »Amen«: shvatili su kako homilija nema za cilj samo posvećivati narod nego dati slavu Bogu. Homilija je zahvalni himan za magnalia Dei: ona ne samo da naviješta okupljenima da se Božja riječ ispunja u njihovu slušanju nego uzdiže hvalu Bogu zbog toga ispunjenja.

S obzirom na svoju liturgijsku narav, homilija također posjeduje sakramentalni značaj: Krist je nazočan i u zboru vjernika okupljenomu da sluša njegovu riječ, i u propovijedanju svojega služitelja, po kojem isti onaj Gospodin koji je nekoć govorio u sinagogi u Nazaretu sada poučava svoj narod. Evo što o tome kaže pobudnica Verbum Domini: »Sakramentalnost Riječi može se tako razumjeti po analogiji Kristove stvarne prisutnosti pod posvećenim prilikama kruha i vina. Pristupanjem oltaru i sudjelovanjem u euharistijskoj gozbi mi stvarno primamo tijelo i krv Kristovu. Naviještanje Riječi Božje u liturgijskom slavlju uključuje priznanje da je sam Krist nazočan i da se obraća nama kako bi bio prihvaćen« (VD 56).

5. Budući da je ona sastavni dio bogoslužja Crkve, homiliju smiju držati samo biskupi, svećenici i đakoni.

20

Veza između stola Riječi i stola oltara tako je duboka da je prikladno da »homiliju … redovito drži sam svećenik slavitelj« (Opća uredba Rimskog misala, 66), odnosno, u svakom slučaju, uvijek onaj koji je zaređen da predsjeda ili poslužuje kod oltara. Dobro naobraženi vjernici laici mogu također pružiti solidnu poduku i djelotvorne poticaje, ali mogućnosti za takva izlaganja treba pružiti u drugim kontekstima; duboko liturgijska narav homilije zahtijeva da je može držati samo onaj koji je zaređen voditi bogoslužje Crkve (usp. Redemptionis sacramentum, 161).

6. Papa Franjo primjećuje da je homilija »jedna posebna vrsta, jer je riječ o propovijedanju smještenom u sklopu liturgijskog slavlja; zato mora biti kratka i potrebno je izbjegavati da bude nalik predavanju ili podučavanju« (EG 138). Liturgijska narav homilije stoga baca svjetlo na njezinu jedinstvenu ulogu. U promatranju te uloge može biti korisno objasniti što homilija nije.

To nije govor o nekoj apstraktnoj temi; drugim riječima, misa nije prigoda koja se pruža propovjedniku da govori o temama koje nemaju nikakve veze s liturgijskim slavljem i njegovim čitanjima, ili da tekstove koje je Crkva predvidjela silom iskrivljuje kako bi se uklopili u neku unaprijed zamišljenu ideju. Homilija nije niti puka vježba iz biblijske egzegeze. Božji narod ima veliku želju za dubljim proučavanjem Svetog pisma, i pastiri trebaju pružiti prilike i inicijative koje će 21

tomu narodu omogućiti da produbi svoje znanje o Božjoj riječi. Nedjeljna homilija, međutim, nije prigoda za pružanje detaljne biblijske egzegeze: to nije trenutak da propovjednik pokaže sve svoje umijeće u tom, a što je još važnije, on je pozvan navješćivati kako se Božja riječ ispunjuje ovdje i sada. Homilija, nadalje, nije ni katehetska pouka, premda je kateheza važan vid homilije. I ovdje vrijedi isto ono što smo rekli za biblijsku egzegezu: to nije pravi trenutak za ispravnu katehetsku pouku, jer bi to bila inačica prakse da se tijekom mise drži govor koji zapravo nije sastavni dio samoga liturgijskog slavlja. Na posljetku, propovjednik ne smije koristiti homiliju kao prigodu za osobno svjedočenje. Nedvojbeno je da ljudi mogu biti duboko dirnuti iskustvima iz osobnog života, ali homilija treba izraziti vjeru Crkve, a ne samo propovjednikovo osobno iskustvo. Kao što papa Franjo upozorava, čisto moralistička ili doktrinarna propovijed, kao i ona koja se pretvara u pouku iz biblijske egzegeze, osiromašuje tu komunikaciju među srcima koja se događa u homiliji, i koja mora imati gotovo sakramentalan karakter, jer vjera se rađa iz onoga što se sluša (usp. EG 142).

7. Reći kako homilija nije ništa od toga ne znači da aktualnim temama, biblijskoj egzegezi, doktrinarnoj pouci i osobnom svjedočenju nije mjesto u propovijedanju; oni u dobroj homiliji nedvojbeno mogu biti djelotvorni elementi. Vrlo je prikladno da propovjednik zna 22

povezati tekstove određenog slavlja s aktualnim događajima i pitanjima, podijeliti s vjernicima plodove proučavanja kako bi se shvatio neki svetopisamski odlomak, i pokazati vezu između Božje riječi i učenja Crkve. Poput vatre, sve su te stvari dobri sluge, ali loši gospodari: dobre su ako služe svojoj svrsi u homiliji; ako, pak, zauzmu njezino mjesto, tada to više nisu. Nadalje, propovjednik treba govoriti na takav način da njegovi slušatelji mogu osjetiti njegovu vjeru u Božju moć. On zasigurno ne smije sniziti standarde svoje poruke na razinu svojega osobnog svjedočenja zbog straha da ne bude optužen da ne provodi u djelo ono što propovijeda. Budući da ne propovijeda samoga sebe, nego Krista, on može, bez licemjerja, istaknuti vrhunce svetosti kojima, kao i svaki drugi pojedinac, i on teži na svojem putu vjere.

8. Treba također naglasiti da homiliju treba prilagoditi potrebama određene zajednice, i te potrebe doista trebaju propovjedniku poslužiti kao nadahnuće. O tome rječito govori papa Franjo u Apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium: Isti onaj Duh koji je nadahnuo evanđelja i koji djeluje u Božjem narodu nadahnjuje također propovjednika da osluškuje vjeru naroda i pronađe pravi način da propovijeda na svakoj euharistiji. Kršćanska propovijed, zato, u srcu kulture naroda nalazi izvor vode žive koji pomaže propovjedniku da zna što treba reći i kako to reći. Kao što se svima nama sviđa da nam se govori na našemu ma23

terinskom jeziku, tako i u vjeri volimo da nam se govori »jezikom otaca«, na materinskom jeziku (usp. 2 Mak 7, 21. 27), i tada je naše srce bolje raspoloživo za slušanje.

Taj je jezik vrsta zvuka koji ulijeva hrabrost, snagu i zanos (EG 139).

9. Što je, dakle, homilija? Dva kratka odlomka iz Prethodnih napomena liturgijskih knjiga Crkve daju prvi odgovor na to pitanje. Prvi je iz Opće uredbe Rimskog misala, gdje čitamo: Homilija je dio liturgije i veoma se preporučuje; potrebna je kao hrana kršćanskom životu. Ona treba da tumači neki vidik čitanja Svetog pisma ili koji drugi tekst iz ordinarija ili proprija mise dana, vodeći računa o otajstvu koje se slavi ili o posebnim potrebama slušača (65).

10. U Uvodu lekcionara znatno se proširuje taj kratki opis: Homilijom se tijekom liturgijske godine iz svetog teksta vjernicima tumače otajstva vjere i pravila za kršćanski život. Stoga se kao dio liturgije riječi češće preporučuje (…) a u nekim se slučajevima i propisuje. Redovito je drži onaj koji predsjeda. Homilija u misnom slavlju ide za tim da naviještena Božja riječ zajedno s euharistijskom liturgijom postane »gotovo proglas čudesnih djela Božjih u povijesti spasenja ili u otajstvu Kristovu« (SC 35, 2). Naime, Kristovo vazmeno otajstvo što se navješćuje u čitanjima i u homiliji vrši se po 24

misnoj žrtvi. A Krist je uvijek nazočan i djeluje u propovijedanju svoje Crkve.

Stoga homilija, bilo da tumači proglašenu riječ Svetog pisma bilo koji drugi liturgijski tekst, treba da privodi zajednicu vjernika k djelotvornoj proslavi euharistije da »životom vrše što su vjerom prihvatili« (SC 10). Tim živim izlaganjem Božja riječ koja se čita i sva crkvena slavlja mogu postići veću djelotvornost ako je homilija doista plod razmatranja, prikladno pripravljena, ni preduga ni prekratka, te ako se u njoj vodi računa o svim nazočnima, pa i djeci i neobrazovanima (OLM 24).

11. Dobro je istaknuti neka temeljna gledišta sadržana u ova dva opisa. U širem smislu, homilija je govor o tajnama vjere i temeljnim pravilima kršćanskog života na način koji odgovara posebnim potrebama slušatelja.

To je kratak opis mnogih vrsta propovijedi i nagovora.

Specifičan oblik homilije sugeriraju riječi »na temelju svetog teksta«, koje se odnose na biblijske odlomke, i molitve u liturgijskom slavlju. To ne treba nikako zanemariti, jer molitve pružaju korisnu hermeneutiku propovjedniku za tumačenja biblijskih tekstova. Ono po čemu se homilija razlikuje od drugih oblika poučavanja jest njezin liturgijski kontekst. To shvaćanje postaje ključno kada je okvir homilije euharistijsko slavlje: ono što se kaže u dokumentima bitno je za ispravno shvaćanje uloge homilije. Služba riječi i euharistijsko bogoslužje zajedno naviještaju Božje čudesno djelo našega spa25

senja u Kristu: »Naime, Kristovo vazmeno otajstvo što se navješćuje u čitanjima i u homiliji vrši se po misnoj žrtvi. Stoga homilija treba da privodi zajednicu vjernika k djelotvornoj proslavi euharistije da ’životom vrše što su vjerom prihvatili’ (SC 10)« (OLM 24).

12. Ovaj opis homilije na misi predlaže jednostavnu, ali privlačnu dinamiku. Prvi korak sugeriraju riječi: »Kristovo vazmeno otajstvo se navješćuje u čitanjima i u homiliji.« Propovjednik tumači čitanja i molitve slavlja na takav način da se njihovo značenje razotkriva u Gospodinovoj smrti i uskrsnuću. Zapanjujuće je koliko su »čitanja i homilija« tijesno povezani u toj formulaciji, do te mjere da loš navještaj biblijskih čitanja može negativno utjecati na razumijevanje propovijedi. I jedno i drugo su navještaj, što još jednom potvrđuje kako je homilija liturgijski čin. Zapravo, ona je svojevrstan produžetak navještaja samih čitanja. U povezivanju ovih potonjih s vazmenim otajstvom u razmišljanju bi se mogla dotaknuti doktrinarna ili moralna učenja predloženih tekstova, sa zadovoljavajućim rezultatima.

13. Drugi korak sugeriraju riječi: »[vazmeno otajstvo] vrši se po misnoj žrtvi«. Drugi dio homilije priprema zajednicu na euharistijsko slavlje te na to da prepozna kako u tom slavlju oni postaju istinski dionici otajstva Gospodinove smrti i uskrsnuća. Svaka bi homilija zapravo trebala biti koncipirana tako da podrazu26

mijeva potrebu da se ponove riječi apostola Pavla: »Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova?« (1 Kor 10, 16).

14. Treći korak, koji može biti kratak i služiti kao zaključak, sugerira članovima zajednice, preobraženima euharistijom, kako mogu nositi evanđelje u svijet u svojem svakodnevnom životu. Naravno, sadržaj i smjernice tih primjena bit će nadahnuti na biblijskim čitanjima, ali propovjednik također treba istaknuti učinke same euharistije koja se slavi i njezine posljedice za svakodnevni život, u blaženoj nadi nerazdruživog zajedništva s Bogom.

15. Ukratko, homilija je prožeta vrlo jednostavnom dinamikom: u svjetlu vazmenog otajstva razmišlja o značenju čitanja i molitava određenog slavlja, i vodi okupljene vjernike prema euharistijskom bogoslužju u kojem sudjeluju u istom vazmenom otajstvu (primjeri te vrste homiletskog pristupa bit će izloženi u drugom dijelu Direktorija). To jasno znači da je liturgijski prostor nezaobilazan ključ za tumačenje biblijskih tekstova proglašenih na nekom slavlju. Razmotrimo sada upravo to tumačenje.

27

28

DRUGI DIO

ARS PRAEDICANDI

53

54

37. Opisujući zadaću propovijedi, papa Franjo uči da su njezino središte i njezina bît uvijek isti: Bog koji je očitovao svoju beskrajnu ljubav u Kristu umrlom i uskrslom (usp. EG 11). Svrha ovoga drugog dijela Homiletskog direktorija jest predložiti konkretne primjere i prijedloge kao pomoć propovjedniku u provedbi načela predstavljenih u ovom dokumentu, promatrajući biblijska čitanja koja pruža sama liturgija kroz prizmu vazmenog otajstva Krista, umrloga i uskrsnuloga. To nisu ogledni primjeri homilija, nego skice koje predlažu načine na koje treba pristupiti temama i tekstovima tijekom liturgijske godine. U Prethodnim napomenama lekcionara pružaju se kratki opisi vezani uz izbor čitanjâ »da se pomogne pastirima duša što bolje razumjeti ustrojstvo Reda čitanja i njime se pravilno služiti te da vjernici iz njega crpe plodove« (OLM 92). Davat će se, stoga, upućivanja u tom smislu. U svemu onom što se predlaže u vezi s bilo kojim svetopisamskim tekstom, treba uvijek imati na umu da »čitanje evanđelja pred55

stavlja vrhunac liturgije riječi, na što pripravljaju sabrani skup druga čitanja po predanom redu, to jest od Staroga do Novoga zavjeta« (OLM 13).

38. Polazišna točka predstavljanja jest lekcionar Vazmenog trodnevlja, jer on je središte liturgijske godine, i neki od najvažnijih tekstova obaju Zavjeta čitaju se u tim presvetim danima. Slijede razmišljanja o vazmenom vremenu i o Duhovima. Zatim će se promotriti korizmene nedjelje. Ostali primjeri preuzeti su iz ciklusa došašće – Božić – Bogojavljenje. Taj pristup slijedi ono što je papa Benedikt XVI. nazvao »mudrom pedagogijom Crkve, koja naviješta i sluša Sveto pismo slijedeći ritam liturgijske godine«, te nastavlja: »U središtu svega blista pashalno otajstvo, s kojim se povezuju sva otajstva Krista i povijesti spasenja, koja se sakramentalno posadašnjuju …« (VD 52). Dakle, onim što će se iznijeti u nastavku nikako se ne želi iscrpiti sve ono što bi se moglo reći o pojedinom slavlju ili o svakoj pojedinosti cijele liturgijske godine. Ovdje se, u svjetlu središnjeg mjesta što ga zauzima pashalno otajstvo, radije donose upute o tome kako pojedine tekstove skladno povezati u određenoj homiliji. Uzorak predložen u tim primjerima može se u prilagođenom obliku primijeniti na nedjelje kroz godinu i na druge prigode. Taj uzorak može vrijediti, i biti koristan, također za ostale obrede Katoličke crkve, koji koriste lekcionar koji je različit od Rimskog obreda.

56

I . P O G L AV L J E

VAZMENO TRODNEVLJE I VAZMENO VRIJEME

A. Starozavjetno čitanje na Veliki četvrtak

39. »Na Četvrtak večere Gospodnje, na večernjoj misi, spomen gozbe prije muke baca posebno svjetlo i na primjer Krista, koji učenicima pere noge, i na Pavlove riječi o ustanovljenju kršćanskog vazma u euharistiji« (OLM 99).

Vazmeno trodnevlje započinje večernjom misom, kada se u liturgiji spominjemo Gospodinova ustanovljenja euharistije. Isus je ušao u Muku slavljenjem večere propisane u prvom čitanju: svaka riječ i slika upućuju na ono što je sâm Krist predvidio za stolom, svoju smrt što rađa životom. Riječi preuzete iz Knjige Izlaska (Izl 12, 1–8, 11–14) nalaze svoje konačno značenje u Isusovoj pashalnoj večeri, istoj onoj večeri koju sada slavimo.

40. »Neka se svaka obitelj priključi svome susjedu da pribavi jedno živinče.« Mi smo mnoge obitelji sabrane na istome mjestu i pribavili smo janje. »Živinče neka bude 57

bez mane, od jedne godine i muško.« Naše je janje sâm Isus, Jaganjac Božji. »A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton.« Slušajući ove riječi, shvaćamo da smo mi ta sva zajednica novog Izraela, okupljena u suton; Isus se daje žrtvovati dok predaje svoje tijelo i svoju krv za nas. »Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći.« Te propise ispunjavamo dok prinosimo Isusovu krv našim usnama i blagujemo tijelo Jaganjca u posvećenom kruhu.

41. Preporučuje nam se da taj obrok blagujemo »opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci.

Jedite ga žurno: to je pasha Gospodnja«. To je opis našega života u svijetu. Opasani bokovi sugeriraju spremnost na bijeg, ali dozivaju i prizor mandatum, opisan u evanđelju te večeri i u gesti koja slijedi homiliju: pozvani smo staviti se u službu svijetu, kao putnici, čiji pravi dom nije ovdje.

U tom dijelu čitanja, kada nam se govori da blagujemo na brzinu kao oni koji se pripremaju za bijeg, Gospodin svečano daje naziv tomu blagdanu: »To je pasha Gospodnja (pesah na hebrejskom). Te ću, naime, noći ja … pobiti sve prvorođence u zemlji … Gdje god spazim krv, proći ću vas.« Gospodin se bori za nas, jer može pobijediti naše neprijatelje, grijeh i smrt, i štititi nas krvlju Jaganjčevom.

42. Taj svečani navještaj Pashe zaključuje se posljednjom zapovijedi: »Taj dan neka vam bude spomen-dan 58

… Svetkujte ga po trajnoj uredbi.« Ne samo da vjernost toj zapovijedi čuva Pashu živom u svakom naraštaju od Isusova vremena naovamo nego njegova zapovijed: »Ovo činite meni na spomen« sve buduće naraštaje kršćana dovodi u zajedništvo s Isusovom Pashom. Upravo to je ono što činimo u ovom trenutku kada započinjemo Trodnevlje ove godine. To je »spomen-dan« koji je Gospodin ustanovio, koji se »svetkuje po trajnoj uredbi«, ponovna aktualizacija Isusova sebedarja u liturgiji.

B. Starozavjetno čitanje na Veliki petak

43. »Liturgijski čin na Veliki petak Muke Gospodnje doseže vrhunac u Ivanovu izvještaju o muci onoga koji je, naviješten u knjizi Izaijinoj kao Sluga Gospodnji, postao doista jedinim svećenikom prinoseći samoga sebe Ocu« (OLM 99). Odlomak iz Izaije (Iz 52, 13 – 53, 12) jedan je od starozavjetnih tekstova u kojem su, po prvi put, kršćani vidjeli opis Kristove smrti u prorokâ. Povezujući taj odlomak s Mukom, slijedimo doista drevnu apostolsku tradiciju, jer to je ono što je učinio Filip u razgovoru s jednim eunuhom Etiopljaninom (usp. Dj 8, 26–40).

44. Zajednica je svjesna razloga svojega današnjeg zajedničkog okupljanja: spomenuti se Isusove smrti.

Prorokove riječi, tako reći, iz Božje perspektive komentiraju prizor Isusa kako visi na križu. Pozvani smo vidjeti slavu skrivenu u križu: »Gle, uspjet će sluga moj, 59

podignut će se, uzvisit’ i proslaviti!« Sâm je Isus, u Ivanovu evanđelju, u više navrata govorio o tome da će biti uzdignut. U ovome evanđelju jasno se isprepleću tri dimenzije »uzdignuća«: na križu, o njegovu uskrsnuću i o njegovu uzlasku k Ocu. 45. Neposredno nakon slavnog početka Očeva »komentara« slijedi navještaj koji zvuči kao kontrapunkt: agonija raspeća. Sluga je opisan kao onaj kojem »je lice bilo neljudski iznakaženo te obličjem više nije naličio na čovjeka«. U Isusu, Vječna Riječ ne samo da je uzela naše ljudsko tijelo nego je obuhvatila i smrt u njezinom najužasnijem i neljudskom obliku, »tako će on mnoge zadiviti narode, i kraljevi će pred njim usta stisnuti«. Ove riječi opisuju povijest svijeta od prvoga Velikog petka do danas: jedni su narodi ostali zadivljeni poviješću križa i obratili se, a drugi su, naprotiv, zanijemjeli i od njega odvratili svoj pogled. Proročke riječi odnose se također na našu zajednicu i kulturu, kao i na mnoštvo »narodâ« u svakome od nas – na naše energije i sklonosti koje treba obratiti Gospodinu.

46. Ono što slijedi više nije Božji, nego prorokov glas koji kaže: »Tko da povjeruje u ono što nam je objavljeno …?« On zatim nastavlja s opisom, čiji detalji vode k daljnjem razmatranju križa, kontemplaciji u kojoj se isprepleću muka i prijelaz k Ocu, patnja i slava. Dubina trpljenja dodatno je opisana takvom preciznošću 60

da nam je lako shvatiti kako je, za prve kršćane, bilo sasvim prirodno čitati tekstove te vrste i tumačiti ih kao proročke nagovještaje Krista, nazirući slavu skrivenu u njima. Tako je, kao što kaže prorok, taj tragični lik pun značenja za nas: »A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo … njegove nas rane iscijeliše.« 47. Nagoviješten je, također, Isusov unutarnji odnos prema Muci: »Zlostavljahu ga, a on puštaše … K’o jagnje na klanje odvedoše ga … nije otvorio usta svojih.« Sve su to potresna i zapanjujuća iskustva. No neizravno je nagoviješteno i samo uskrsnuće, jer prorok kaže: »Žrtvuje li život svoj za naknadnicu, vidjet će potomstvo, produžit’ sebi dane.« Svi su vjernici to potomstvo; njegova »dugovječnost« je vječni život koji mu Otac daje njegovim uskrisivanjem od mrtvih. I sada se ponovno čuje Očev glas, koji nastavlja objavljivati obećanje uskrsnuća: »Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom … Zato ću mu mnoštvo dati u baštinu i s mogućnicima plijen će dijeliti, jer sâm se ponudio na smrt i među zlikovce bio ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.« C. Starozavjetna čitanja na vazmenom bdjenju

48. »Za vazmeno bdjenje u svetoj noći predlaže se sedam čitanja iz Staroga zavjeta, što dozivaju u pamet 61

čudesna Božja djela u povijesti spasenja, te dva iz Novoga zavjeta, to jest navještaj uskrsnuća po trima sinoptičkim evanđeljima i apostolsko čitanje o kršćanskom krstu kao sakramentu uskrsnuća Kristova« (OLM 99).

Vazmeno bdjenje, kako se navodi u Rimskom misalu, »je najvažnija i najuzvišenija od svih svetkovina« (Vazmeno bdjenje, 2). Zbog dužine trajanja bdjenja nije moguće dati opširan komentar na sedam starozavjetnih čitanja, ali je dobro primijetiti da su ona središnja, jer je riječ o reprezentativnim tekstovima koji proglašavaju sklop bitnih dijelova starozavjetne teologije, polazeći od stvaranja, preko Abrahamove žrtve, pa sve do najvažnijeg čitanja, onoga o Izlasku. Četiri sljedeća čitanja naviještaju ključne teme prorokâ. Razumijevanje tih tekstova u odnosu na vazmeno otajstvo, koje tako jasno dolazi do izražaja u vazmenom bdjenju, može nadahnuti propovjednika kada su ta ili slična čitanja predložena u drugim vremenima liturgijske godine.

49. U kontekstu liturgije te noći, Crkva nas tim čitanjima postupno vodi k njihovu vrhuncu, evanđeoskom izvještaju o Gospodinovu uskrsnuću. Uronjeni smo u tijek povijesti spasenja po sakramentima inicijacije koji se slave na tom bdjenju, kao što nas podsjeća lijepi Pavlov tekst o krštenju. U toj su noći vrlo jasno izražene poveznice između stvaranja i novog života u Kristu, između povijesnog Izlaska i onoga konačnoga u Isusovu pashalnom otajstvu, u kojem svi vjernici imaju dioni62

štvo po krštenju, kao i između proročkih obećanja i njihova ostvarenja u samim liturgijskim otajstvima koja se slave. Na te se poveznice može uvijek iznova podsjećati tijekom liturgijske godine.

50. Vrlo bogat izvor za razumijevanje tih spona između starozavjetnih tema i njihovog ispunjenja u Kristovu vazmenom otajstvu pružaju molitve koje slijede nakon svakoga pojedinog čitanja. One jednostavno i jasno izražavaju duboko kristološko i sakramentalno značenje starozavjetnih tekstova, jer govore o stvaranju, žrtvi, izlasku, krštenju, Božjem milosrđu, vječnom Savezu, kupelji grijeha, otkupljenju i životu u Kristu. One mogu poslužiti kao škola molitve za propovjednika, ne samo u pripremi za vazmeno bdjenje nego i tijekom cijele godine, kada pred sobom ima tekstove slične onima koji se čitaju u toj noći. Još jedan koristan izvor za tumačenje odlomaka iz Svetog pisma je pripjevni psalam koji slijedi nakon svakoga od sedam čitanja, te pjesme koje pjevaju kršćani koji su umrli s Kristom, a sada su dionici njegova uskrsnulog života. Psalme se ne bi smjelo zanemariti ni u ostatku godine, jer oni pokazuju kako Crkva cijelo Sveto pismo tumači u svjetlu Krista.

D. Vazmeni lekcionar

51. »Čitanje evanđelja u misi na dan Vazma uzima se iz Ivana o našašću prazna groba. No po volji se mogu 63

čitati i tekstovi evanđelja predloženi za svetu noć ili, gdje se slavi večernja misa, može se uzeti i Lukin izvještaj o ukazanju učenicima na putu u Emaus. Prvo se čitanje uzima iz Djela apostolskih, koja se u vazmeno vrijeme uzimaju umjesto čitanja iz Starog zavjeta. Čitanje iz poslanica apostola Pavla zaustavlja se na vazmenom bdjenju kako ga treba živjeti u Crkvi. Evanđeoska čitanja sve do treće nedjelje vazma izvješćuju o ukazanjima uskrsnuloga Krista. Čitanja o Dobrom pastiru dodijeljena su četvrtoj vazmenoj nedjelji. U petoj, šestoj i sedmoj vazmenoj nedjelji nalaze se izvadci iz Gospodnje besjede i molitve, poslije Posljednje večere« (OLM 99–100). Bogat niz čitanja iz Starog i Novog zavjeta koji se sluša tijekom Vazmenog trodnevlja predstavlja neke od najintenzivnijih trenutaka navještaja uskrsnulog Gospodina u životu Crkve. Ta čitanja žele biti poučna i pobudna za Božji narod tijekom cijele liturgijske godine. Tijekom Velikog tjedna i vazmenog vremena propovjednik će, na temelju svetopisamskih tekstova, imati prigodu u više navrata staviti naglasak na Kristovu muku, smrt i uskrsnuće kao središnji sadržaj Svetog pisma. To je povlašteno vrijeme liturgijske godine u kojem propovjednik može i mora iznijeti vjeru Crkve o onom što čini samu srž navještaja: Isus Krist je umro za naše grijehe »po Pismima« (1 Kor 15, 3) i uskrsnuo je treći dan »po Pismima« (1 Kor 15, 4).

52. Prvo. Propovjedniku se pruža mogućnost, posebno u prve tri nedjelje, priopćiti različite dimenzije lex 64

credendi Crkve u povlaštenom vremenu kao što je ovo.

Brojevi Katekizma Katoličke Crkve koji govore o uskrsnuću (KKC 638–658) zapravo su objašnjenje mnogih ključnih biblijskih tekstova koji se proglašavaju u vazmenom vremenu. Ti brojevi mogu biti siguran vodič za propovjednika koji ima zadaću objasniti kršćanskom narodu, na temelju biblijskih tekstova, ono što Katekizam, u svojim različitim poglavljima, naziva »Povijesni i nadnaravni događaj« uskrsnuća, značenje »Ukazanja Uskrsloga«, »Stanje uskrslog čovještva Kristova« i »Uskrsnuće – djelo Presvetoga Trojstva«.

53. Drugo. U vazmenim nedjeljama prvo čitanje nije uzeto iz Starog zavjeta, nego iz Djela apostolskih. Mnogi od tih tekstova primjeri su najranijega apostolskog propovijedanja, u kojima možemo vidjeti kako su se sami apostoli služili Pismima u naviještanju značenja Isusove smrti i uskrsnuća. U ostalim tekstovima opisuju se posljedice Isusova uskrsnuća i njegovi učinci na život kršćanske zajednice. Polazeći od tih odlomaka, propovjednik ima u ruci neke od njihovih najjačih i osnovnih oruđa. On vidi kako su se apostoli koristili Pismima da navijeste Isusovu smrt i uskrsnuće te postupa potpuno isto kao i oni, ne samo kada je riječ o tekstu koji ima pred sobom nego isti taj stil primjenjuje tijekom cijele liturgijske godine. On također vidi snagu života uskrsnulog Gospodina na djelu u prvim zajednicama, i naviješta s vjerom svojem narodu da je ista ta snaga još uvijek na djelu među nama.

65

54. Treće. Intenzitet Velikog tjedna s Vazmenim trodnevljem, nakon kojih slijedi radosno pedesetodnevno slavlje, koje ima svoj vrhunac na Duhove, izvrsno je vrijeme za propovjednika da povuče paralele između Pisama i euharistije. Upravo u »lomljenju kruha« – spomenu Isusova potpunog predanja samoga sebe na Posljednjoj večeri, a zatim na križu – učenici su shvatili kako im je srce gorjelo dok im je uskrsli Gospodin otvarao pamet da shvate Pisma. Sličan primjer razumijevanja i danas je poželjan. Propovjednik marljivo radi na tome da objasni Sveto pismo, ali dublji smisao onoga što govori izići će na vidjelo u »lomljenju kruha«, u tom istom bogoslužju ako propovjednik bude znao istaknuti tu povezanost (usp. VD 54). Na važnost takvih povezanosti jasno je podsjetio papa Benedikt XVI. u apostolskoj pobudnici Verbum Domini: Iz ovih izvještaja proizlazi kako sámo Pismo privodi razumijevanju svoje nerazrješive povezanosti s euharistijom. »Potrebno je, dakle, uvijek imati u vidu da riječ Božja, koju Crkva čita i naviješta u liturgiji, privodi na neki način, kao prema svome samom cilju, ka žrtvi saveza i gozbi milosti, to jest k euharistiji.« Riječ i euharistija tako su tijesno povezane da ne mogu biti shvaćene jedna bez druge: Riječ Božja postaje sakramentalno tijelo u euharistijskom činu. Euharistija nas otvara za shvaćanje Svetog pisma, kao što Sveto pismo sa svoje strane prosvjetljuje i tumači euharistijsko otajstvo (VD 55).

66

55. Četvrto. Od pete vazmene nedjelje dinamika liturgijskih tekstova premješta se s proslave Gospodinova uskrsnuća na pripremu za vrhunac vazmenog vremena, dolazak Duha Svetoga na Pedesetnicu. Činjenica da su čitanja iz evanđelja tih nedjelja sva redom uzeta iz Kristova govora na završetku Posljednje večere otkriva njihovo duboko euharistijsko značenje. Čitanja i molitve propovjedniku pružaju prigodu da izloži koja je uloga Duha Svetoga u životu Crkve. Tekstovi Katekizma koji se tiču »Duha i Riječi Božje u vremenu obraćenja« (KKC 702–716) odnose se na čitanja iz vazmenog bdjenja, promatrana u odnosu na djelovanje Duha Svetoga, dok tekstovi koji se tiču teme »Duh Sveti i Crkva u liturgiji« (KKC 1091–1109) mogu pomoći propovjedniku da govori o tome kako Duh Sveti uprisutnjuje Kristovo vazmeno otajstvo u liturgiji.

56. Propovijedanjem u kojem su sadržana ta načela i stajališta, kršćanski će narod tijekom vazmenog vremena dobro pripravljen dočekati slavlje svetkovine Duhova, u kojem nas Otac »u svojoj Riječi utjelovljenoj, umrloj i uskrsloj za sve nas (...) obasiplje svojim blagoslovima i po njemu u naša srca ulijeva Dar koji sadrži sve darove: Duha Svetoga« (KKC 1082). Čitanje toga dana, uzeto iz Djela apostolskih, opisuje sam događaj Pedesetnice, dok evanđelje pruža opis onoga što se događa u nedjelju Uskrsnuća na večer. Uskrsnuli je Gospodin dahnuo u svoje učenike i rekao: »Primite Duha Svetoga« (Iv 20, 67

22). Uskrs jesu Duhovi. Uskrs je već dar Duha Svetoga. No Duhovi su uvjerljivo očitovanje Uskrsa svim narodima jer ujedinjuju mnoštvo jezika u jedan novi jezik koji razumije »veličanstvena djela Božja« (Dj 2, 11), očitovana i objavljena u Isusovoj smrti i uskrsnuću. U euharistijskom slavlju, zatim, Crkva moli: »Ispuni, Gospodine, obećanje svoga sina. Neka nas Duh Sveti uvede u otajstvo ove žrtve i otvori nam svu istinu« (Darovna molitva). Sudjelovanje u svetoj pričesti na taj dan za vjernike postaje duhovski događaj. Dok u procesiji idu primiti Gospodinovo tijelo i krv, pričesna antifona u pjesmi stavlja na njihove usne svetopisamske retke uzete iz izvještaja o Duhovima, koji kažu: »Svi se napuniše Duha Svetoga, razglašujući veličanstvena djela Božja, aleluja.« Ti redci nalaze svoje ispunjenje u vjernicima koji primaju euharistiju. Euharistija jesu Duhovi.

68

SADRŽAJ

KRATICE ..................................................................... 5 DEKRET .....................................................................

7 UVOD .......................................................................... 11

PRVI DIO

HOMILIJA I LITURGIJSKI PROSTOR I. POGLAVLJE: HOMILIJA ............................................ 19 II. POGLAVLJE: TUMAČENJE BOŽJE RIJEČI

U LITURGIJI ..................................... 29 III. POGLAVLJE: PRIPRAVA .......................................... 41

DRUGI DIO

ARS PRAEDICANDI I. POGLAVLJE: VAZMENO TRODNEVLJE I

VAZMENO VRIJEME ....................... 57 A. Starozavjetno čitanje na Veliki četvrtak ............... 57 B. Starozavjetno čitanje na Veliki petak ................... 59 C. Starozavjetna čitanja na vazmenom bdjenju ........ 61 D. Vazmeni lekcionar .............................................. 63 197

II. POGLAVLJE: KORIZMENE NEDJELJE ................ 69

A. Evanđelje prve korizmene nedjelje ....................

B. Evanđelje druge korizmene nedjelje ..................

C. Treća, četvrta i peta korizmena nedjelja .............

D. Cvjetnica i muka Gospodnja ............................

70 73 77 85

87 A. Prva nedjelja došašća ......................................... 89 B. Druga i treća nedjelja došašća ........................... 93 C. Četvrta nedjelja došašća .................................... 98

III. POGLAVLJE: NEDJELJE DOŠAŠĆA ...................

IV. POGLAVLJE: BOŽIĆNO VRIJEME ...................... 107

A. Božićna liturgijska slavlja ..................................

B. Blagdan Svete obitelji ........................................

C. Svetkovina svete Bogorodice Marije ..................

D. Svetkovina Bogojavljenja ..................................

E. Blagdan Krštenja Gospodnjega .........................

107 114 117 118 124

V. POGLAVLJE: NEDJELJE KROZ GODINU .......... 129 VI. POGLAVLJE: OSTALE PRIGODE ....................... 137

A. Misa svagdanom ............................................... 137 B. Ženidba ............................................................ 139 C. Pogreb .............................................................. 140 DODATAK I: HOMILIJA I KATEKIZAM

KATOLIČKE CRKVE ....................... 143 CIKLUS A .............................................................. 145

Prva nedjelja došašća ................................................ 145 Druga nedjelja došašća ............................................. 145 Treća nedjelja došašća ............................................... 146 Četvrta nedjelja došašća ............................................ 146 Svetkovina Božića .................................................... 146 198

Sveta obitelj ............................................................. 146 Svetkovina svete Bogorodice Marije ........................... 147 Druga nedjelja po Božiću ......................................... 147 Svetkovina Bogojavljenja ......................................... 147 Prva korizmena nedjelja .......................................... 147 Druga korizmena nedjelja ........................................ 148 Treća korizmena nedjelja ......................................... 148 Četvrta korizmena nedjelja ...................................... 148 Peta korizmena nedjelja ........................................... 148 Cvjetnica: nedjelja muke Gospodnje ......................... 149 Veliki četvrtak – večera Gospodnja ............................ 149 Veliki petak – Gospodinova muka ............................. 149 Uskrs – nedjelja uskrsnuća Gospodnjega .................... 150 Druga vazmena nedjelja .......................................... 150 Treća vazmena nedjelja ............................................ 150 Četvrta vazmena nedjelja ......................................... 151 Peta vazmena nedjelja .............................................. 151 Šesta vazmena nedjelja ............................................. 151 Svetkovina Uzašašća Gospodinova ............................ 151 Sedma vazmena nedjelja: molitva i duhovni život ...... 152 Svetkovina Duhova ................................................. 152 Svetkovina Presvetog Trojstva .................................... 152 Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Isusove ................ 152 Svetkovina Presvetog Srca Isusova ............................. 153 Druga nedjelja kroz godinu ...................................... 153 Treća nedjelja kroz godinu ....................................... 153 Četvrta nedjelja kroz godinu ..................................... 153 Peta nedjelja kroz godinu ......................................... 153 Šesta nedjelja kroz godinu ........................................ 154 Sedma nedjelja kroz godinu ..................................... 154 Osma nedjelja kroz godinu ....................................... 154 199

Deveta nedjelja kroz godinu ...................................... 155 Deseta nedjelja kroz godinu ...................................... 155 Jedanaesta nedjelja kroz godinu ................................ 155 Dvanaesta nedjelja kroz godinu ................................ 155 Trinaesta nedjelja kroz godinu .................................. 155 Četrnaesta nedjelja kroz godinu ................................ 156 Petnaesta nedjelja kroz godinu .................................. 156 Šesnaesta nedjelja kroz godinu .................................. 156 Sedamnaesta nedjelja kroz godinu ............................ 157 Osamnaesta nedjelja kroz godinu .............................. 157 Devetnaesta nedjelja kroz godinu .............................. 157 Dvadeseta nedjelja kroz godinu ................................ 157 Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu ........................ 158 Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu ...................... 158 Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu ........................ 158 Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu ..................... 158 Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu ......................... 159 Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu ......................... 159 Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu ...................... 159 Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu ........................ 159 Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu ...................... 159 Trideseta nedjelja kroz godinu .................................. 160 Trideset i prva nedjelja kroz godinu .......................... 160 Trideset i druga nedjelja kroz godinu ........................ 160 Trideset i treća nedjelja kroz godinu .......................... 160 Svetkovina Krista, Kralja svega stvorenja ................... 161 CIKLUS B .............................................................. 161

Prva nedjelja došašća ................................................ 161 Druga nedjelja došašća ............................................. 161 Treća nedjelja došašća .............................................. 161 200

Četvrta nedjelja došašća ............................................ 162 Svetkovina Božića .................................................... 162 Sveta obitelj ............................................................. 162 Svetkovina svete Bogorodice Marije ........................... 162 Druga nedjelja po Božiću ......................................... 163 Svetkovina Bogojavljenja ......................................... 163 Prva korizmena nedjelja .......................................... 163 Druga korizmena nedjelja ........................................ 164 Treća korizmena nedjelja ......................................... 164 Četvrta korizmena nedjelja ...................................... 164 Peta korizmena nedjelja ........................................... 164 Cvjetnica: nedjelja muke Gospodnje ......................... 165 Veliki četvrtak – večera Gospodnja ............................ 165 Veliki petak – Gospodinova muka ............................. 165 Uskrs – nedjelja uskrsnuća Gospodnjega .................... 165 Druga vazmena nedjelja .......................................... 166 Treća vazmena nedjelja ............................................ 166 Četvrta vazmena nedjelja ......................................... 166 Peta vazmena nedjelja .............................................. 167 Šesta vazmena nedjelja ............................................. 167 Svetkovina Uzašašća Gospodinova ............................ 167 Sedma vazmena nedjelja .......................................... 167 Svetkovina Duhova ................................................. 168 Svetkovina Presvetog Trojstva .................................... 168 Svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Isusove ................ 168 Svetkovina Presvetog Srca Isusova ............................. 168 Druga nedjelja kroz godinu ...................................... 169 Treća nedjelja kroz godinu ....................................... 169 Četvrta nedjelja kroz godinu .................................... 169 Peta nedjelja kroz godinu ......................................... 169 Šesta nedjelja kroz godinu ........................................ 170 201

Sedma nedjelja kroz godinu ..................................... 170 Osma nedjelja kroz godinu ....................................... 170 Deveta nedjelja kroz godinu ..................................... 170 Deseta nedjelja kroz godinu....................................... 170 Jedanaesta nedjelja kroz godinu ................................. 171 Dvanaesta nedjelja kroz godinu ................................ 171 Trinaesta nedjelja kroz godinu .................................. 171 Četrnaesta nedjelja kroz godinu ................................ 171 Petnaesta nedjelja kroz godinu .................................. 171 Šesnaesta nedjelja kroz godinu .................................. 172 Sedamnaesta nedjelja kroz godinu ............................ 172 Osamnaesta nedjelja kroz godinu .............................. 172 Devetnaesta nedjelja kroz godinu .............................. 172 Dvadeseta nedjelja kroz godinu ................................ 172 Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu ........................ 173 Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu ...................... 173 Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu ........................ 173 Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu ..................... 173 Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu ......................... 173 Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu ......................... 174 Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu ...................... 174 Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu ........................ 174 Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu ...................... 174 Trideseta nedjelja kroz godinu .................................. 174 Trideset i prva nedjelja kroz godinu .......................... 175 Trideset i druga nedjelja kroz godinu ........................ 175 Trideset i treća nedjelja kroz godinu .......................... 175 Svetkovina Krista, Kralja svega stvorenja ................... 175 CIKLUS C .............................................................. 176

Prva nedjelja došašća .............................................. 176 202

Druga nedjelja došašća ............................................. 176 Treća nedjelja došašća .............................................. 176 Četvrta nedjelja došašća ........................................... 176 Svetkovina Božića .................................................... 176 Sveta obitelj ............................................................. 177 Svetkovina svete Bogorodice Marije ........................... 177 Druga nedjelja po Božiću ......................................... 178 Svetkovina Bogojavljenja ......................................... 178 Prva korizmena nedjelja .......................................... 178 Druga korizmena nedjelja ........................................ 178 Treća korizmena nedjelja ......................................... 179 Četvrta korizmena nedjelja ...................................... 179 Peta korizmena nedjelja ........................................... 179 Cvjetnica: nedjelja muke Gospodnje ......................... 179 Veliki četvrtak – večera Gospodnja ............................ 180 Veliki petak – Gospodinova muka ............................. 180 Uskrs – nedjelja uskrsnuća Gospodnjega .................... 180 Druga vazmena nedjelja .......................................... 181 Treća vazmena nedjelja ............................................ 181 Četvrta vazmena nedjelja ......................................... 181 Peta vazmena nedjelja .............................................. 182 Šesta vazmena nedjelja ............................................. 182 Svetkovina Uzašašća Gospodinova ............................ 182 Sedma vazmena nedjelja .......................................... 182 Svetkovina Duhova ................................................. 182 Svetkovina Presvetog Trojstva .................................... 183 Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Isusove .................. 183 Svetkovina Presvetog Srca Isusova ............................. 183 Druga nedjelja kroz godinu ...................................... 183 Treća nedjelja kroz godinu ....................................... 184 Četvrta nedjelja kroz godinu .................................... 184 203

Peta nedjelja kroz godinu ......................................... 184 Šesta nedjelja kroz godinu ........................................ 184 Sedma nedjelja kroz godinu ..................................... 185 Osma nedjelja kroz godinu ....................................... 185 Deveta nedjelja kroz godinu ..................................... 185 Deseta nedjelja kroz godinu ...................................... 185 Jedanaesta nedjelja kroz godinu ................................ 186 Dvanaesta nedjelja kroz godinu ................................ 186 Trinaesta nedjelja kroz godinu .................................. 186 Četrnaesta nedjelja kroz godinu ................................ 186 Petnaesta nedjelja kroz godinu .................................. 187 Šesnaesta nedjelja kroz godinu .................................. 187 Sedamnaesta nedjelja kroz godinu ............................ 187 Osamnaesta nedjelja kroz godinu .............................. 188 Devetnaesta nedjelja kroz godinu .............................. 188 Dvadeseta nedjelja kroz godinu ................................ 188 Dvadeset i prva nedjelja kroz godinu ........................ 188 Dvadeset i druga nedjelja kroz godinu ...................... 188 Dvadeset i treća nedjelja kroz godinu ........................ 189 Dvadeset i četvrta nedjelja kroz godinu ..................... 189 Dvadeset i peta nedjelja kroz godinu ......................... 189 Dvadeset i šesta nedjelja kroz godinu ......................... 190 Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu ...................... 190 Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu ........................ 190 Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu ...................... 190 Trideseta nedjelja kroz godinu .................................. 191 Trideset i prva nedjelja kroz godinu .......................... 191 Trideset i druga nedjelja kroz godinu ........................ 191 Trideset i treća nedjelja kroz godinu .......................... 191 Svetkovina Krista, Kralja svega stvorenja ................... 191 204

OSTALE SVETKOVINE (KKC 2177) .......................... 192 19. ožujka: svetkovina svetog Josipa ........................... 192 29. lipnja: svetkovina svetih apostola Petra i Pavla ..... 192 15. kolovoza: svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije ............................................................... 192 1. studenoga: svetkovina Svih svetih ........................... 192 8. prosinca: svetkovina Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije ................................................... 192

DODATAK II: POKONCILSKI CRKVENI IZVORI VAŽNI ZA PROPOVIJEDANJE ....... 193 DRUGI VATIKANSKI KONCIL ................................ 193 PAPINSKO UČITELJSTVO ...................................... 193 PAVAO VI. ................................................................ 193 IVAN PAVAO II. ........................................................ 193 BENEDIKT XVI. ....................................................... 194 FRANJO .................................................................. 194 LITURGIJSKE KNJIGE ............................................. 194 ZAKONIK KANONSKOG PRAVA ............................. 194 DOKUMENTI KONGREGACIJA RIMSKE KURIJE .............................................................. 194

205

Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata

•

Dokumenti 167

HOMILETSKI DIREKTORIJ

Dokumenti 167

Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata •

HOMILETSKI DIREKTORIJ

50 kn

ISBN 978-953-11-0904-8

Homiletski direktorij - korice.indd 1

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST

11.5.2015 9:30:18