Kongregacija za kler
Dokumenti 177
DAR SVEĆENIČKOG ZVANJA
Dokumenti 177
Kongregacija za kler
DAR SVEĆENIČKOG ZVANJA RATIO FUNDAMENTALIS INSTITUTIONIS SACERDOTALIS 7,00 €
ISBN 978-953-11-1873-6
TEMELJNE ODREDBE O SVEĆENIČKOM ODGOJU I IZOBRAZBI KRŠĆANSKA SADAŠNJOST
KONGREGACIJA ZA KLER DAR SVEĆENIČKOG ZVANJA RATIO FUNDAMENTALIS INSTITUTIONIS SACERDOTALIS
Dokumenti
177
Prijevod:
Slavko Antunović Teološka lektura:
Andrija Miličević Lektura i korektura:
Karmela Prosoli
Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Izdaje se s dopuštenjem crkvenih vlasti. Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 500 ISBN 978-953-11-1873-6 Tiskano u siječnju 2024. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001211442.
KONGREGACIJA ZA KLER
DAR SVEĆENIČKOG ZVANJA RATIO FUNDAMENTALIS INSTITUTIONIS SACERDOTALIS Temeljne odredbe o svećeničkom odgoju i izobrazbi
II. izdanje
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2024.
Naslov izvornika: Congregazione per il Clero, Il Dono della vocazione presbiterale. Ratio Fundamentalis Institutionis Sacerdotalis © Libreria Editrice Vaticana, 2016. © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2017.
UVOD
1. Potreba novih Temeljnih odredbi o svećeničkom odgoju i izobrazbi (Ratio fundamentalis)
Dar svećeničkog zvanja, koji je Bog stavio u srce nekih muškaraca, obvezuje Crkvu predložiti im ozbiljan put formacije. Kao što je papa Franjo podsjetio u svojem obraćanju sudionicima Plenarnog zasjedanja Kongregacije za kler 3. listopada 2014., »riječ je o tome da se sačuvaju i jačaju zvanja kako bi donosila zrele plodove. Ona su ‘nebrušeni dijamanti’ koje treba pomno i strpljivo obrađivati, poštujući savjest svakog pojedinca, tako da sjaje u Božjem narodu«1. Prošlo je više od trideset godina otkad se – 19. ožujka 1985. – Kongregacija za katolički odgoj, koja je tada bila mjerodavna na tom području, potrudila ispraviti Te meljne odredbe o svećeničkom odgoju i izobrazbi (Ratio
1
PAPA FR ANJO, Govor na plenarnom zasjedanju Kongregacije
za kler (3. listopada 2014.): L’Osservatore Romano, 226 (4. listopada 2014.), 8.
5
fundamentalis institutionis sacerdotalis), dokument koji je objavljen 6. siječnja 1972.,2 prilagodivši ponajprije bilješke Zakoniku kanonskoga prava, proglašenom 25. siječnja 1983. godine. Od tada je objavljeno mnogo priloga o temi formacije budućih prezbitera, bilo od sveopće Crkve bilo od biskupskih konferencija i pojedinih partikularnih Crkava. Nadasve treba podsjetiti na učiteljstvo papâ koji su vodili Crkvu u tom razdoblju: svetoga Ivana Pavla II., kojemu se duguje postsinodalna apostolska pobudnica Pastores dabo vobis (25. ožujka 1992.), koja je od temeljne važnosti, Benedikta XVI., autora apostolskoga pisma u obliku motuproprija Ministrorum institutio (16. siječnja 2013.), te Franje, na poticaj i smjernice kojega je nastao ovaj dokument. U pobudnici Pastores dabo vobis, posebice, na eksplicitan način predstavljen je cjelovit pogled na formaciju budućih svećenika, koja svejednako vodi računa o četiri vida koji se tiču bogoslova kao osobe: ljudskom, intelektualnom, duhovnom i pastoralnom. U motupropriju Ministrorum institutio nastojalo se pokazati kako formacija bogoslova ima svoj prirodni nastavak u trajnoj formaciji svećenikâ i s njom tvori jedinstvenu stvarnost. 2
6
Usp. KONGREGACIJA ZA K ATOLIČKI ODGOJ, Ratio fun damentalis institutionis sacerdotalis (6. siječnja 1970.): AAS 62 (1970.), 321–384.
Zbog toga je Benedikt XVI. Kongregaciji za kler, koja je već bila mjerodavna za trajnu formaciju klera, tim dokumentom odlučio povjeriti i zadaću početne formacije u bogosloviji. On je, stoga, dao preinačiti članke apostolske konstitucije Pastor bonus od 28. lipnja 1988., posvećene toj temi, i pripojio Ured za sjemeništa Kongregaciji za kler. Tijekom svojega pontifikata sveti otac Franjo ponudio je bogato učiteljstvo i stalni osobni primjer vezan uz službu i život svećenikâ, potičući i podupirući radove koji su doveli do ovoga dokumenta. U ovim godinama pojavilo se mnogo dokumenata vezanih uz pojedine vidove formacije budućih svećenika, koje su objavili dikasteriji Rimske kurije: kongregacije za katolički odgoj, za bogoslužje i disciplinu sakramenata i za kler, pri čemu treba spomenuti i različite nacionalne Temeljne odredbe (Ratio). Mnoge od njih konzultirane su tijekom ovoga rada.3 2. Pripremni radovi
Kongregacija za kler počela je s izradbom prvoga nacrta ove Ratio fundamentalis već u proljeće 2014. godine. Tekst je zatim poslan nekim stručnjacima i, ponajprije, članovima dotičnoga dikasterija, u pripremi za plenarno zasjedanje, koje je održano od 1. do 3. listo3
Ti će dokumenti biti detaljno spomenuti i na specifičan način uzeti u obzir u nastavku. 7
pada 2014. godine. Na zasjedanju su tekst komentirali i o njemu raspravljali uzoriti i preuzvišeni članovi, kao i pozvani stručnjaci, koji su Kongregaciji ponudili prijedloge i sugestije za nastavak rada. Ta je građa poslužila za sastavljanje opsežnijeg dokumenta, obogaćenoga sugestijama koje su dali članovi nekih dikasterija Rimske kurije, kako oni koji su zainteresirani za temu na temelju svojih mjerodavnosti (Kongregacija za evangelizaciju narodâ, Kongregacija za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života i Kongregacija za istočne Crkve) tako i oni s prethodno stečenim iskustvom na tom području (Kongregacija za katolički odgoj). Tijekom 2015. godine tekst je poslan brojnim biskupskim konferencijama i apostolskim nuncijaturama kako bi se od njih dobilo mišljenje, i s ciljem proširenja opsega savjetovanja i promišljanja na zemlje u kojima će se ova Ratio fundamentalis primjenjivati, u duhu sinodalnosti, na koji tako često podsjeća papa Franjo. Kongregacija za kler organizirala je također Međunarodnu konferenciju, održanu 19. i 20. studenoga 2015., posvećenu 50. obljetnici koncilskih dokumenata Optatam totius i Presbyterorum ordinis, na kojoj su kardinali, biskupi, profesori, formatori (odgojitelji) i stručnjaci imali priliku pružiti svoj dragocjeni prilog razmišljanju o temi formacije kandidatâ za svete redove. Kongregacija za kler, uzimajući u obzir primljene doprinose toj temi, sastavila je potom konačni nacrt. Tekst 8
je najprije dan na uvid nekim savjetnicima, a potom je predstavljen nekim dikasterijima Rimske kurije (Državno tajništvo, Kongregacija za nauk vjere, Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Kongregacija za biskupe, Kongregacija za evangelizaciju narodâ, Kongregacija za ustanove posvećenoga života i družbe apostolskoga života, Kongregacija za katolički odgoj, Kongregacija za kauze svetaca, Kongregacija za Istočne Crkve, Papinsko vijeće za zakonodavne tekstove), prema duhu suodgovornosti i suradnje koji se spominje u čl. 17 dokumenta Pastor Bonus. Na kraju toga savjetovanja i na temelju prikupljenih smjernica sastavljen je konačni tekst koji treba predstaviti svetomu ocu Franji na odobrenje, u skladu s čl. 18 dokumenta Pastor Bonus. 3. Karakteristični elementi i temeljni sadržaji
Put svećeničke formacije, koji započinje sa sjemenišnim godinama, u ovoj Ratio fundamentalis opisan je polazeći od četiriju karakterističnih obilježja formacije, koja je predstavljena kao jedincata, cjelovita, zajedničarska i misionarska. Formirati svećenike znači slijediti jedan jedincati »put učeništva«, koji započinje krštenjem, usavršava se drugim sakramentima kršćanske inicijacije, prihvaća se kao središte vlastitoga života u trenutku ulaska u sjemenište te se proteže kroz čitav život. 9
Formacija – bilo početna bilo trajna – mora se shvaćati kao cjelovita stvarnost, u kojoj se vodi računa o četiri vida koji su predloženi u pobudnici Pastores dabo vobis, a koji zajedno tvore i oblikuju identitet bogoslova i prezbitera, te ga osposobljuju za ono »sebedarje Crkvi« koje je sadržaj pastoralne ljubavi. Cjelokupni put formacije ne smije se nikada poistovjećivati sa samo jednim vidom, na štetu drugih, nego to uvijek mora biti cjeloviti hod učenika pozvanoga na svećeništvo. Ta formacija od samoga svojeg početka ima jedan istaknuto zajedničarski karakter. Poziv na svećeništvo, naime, dar je koji Bog daje Crkvi i svijetu, put za posvećivanje sebe samoga i drugih, kojim se ne smije prolaziti na individualistički način, nego se kao referentnu točku uvijek mora imati točno određeni dio Božjeg naroda. Taj se poziv otkriva i prihvaća unutar jedne zajednice, oblikuje se u bogosloviji, u sklopu odgojne zajednice koja uključuje različite sastavne dijelove Božjeg naroda. Ta zajednica, ređenjem, bogoslovu omogućuje postati dijelom »obitelji« prezbiterija, u službi konkretne zajednice. Kada je riječ o svećenicima formatorima, ova Ratio fundamentalis želi istaknuti da, ako žele da njihov rad bude plodonosan i djelotvoran, moraju sebe promatrati i djelovati kao prava odgojna zajednica koja dijeli zajedničku odgovornost, uz poštovanje mjerodavnosti i zaduženja povjerenih svakomu pojedinom članu. Budući da svećenik učenik dolazi iz kršćanske zajednice i njoj se vraća, služiti joj i voditi ju kao pastir, 10
formacija ima jasan misionarski značaj jer ima za cilj sudjelovanje u jedincatom poslanju koje je Krist povjerio svojoj Crkvi, to jest evangelizaciju, u svim njezinim oblicima. Temeljna je ideja da bogoslovije trebaju izgraditi učenike misionare »zaljubljene« u Učitelja, pastire »s mirisom ovaca«, koji žive među njima i služe im te im donose Božje milosrđe. Zato je nužno da svaki svećenik uvijek sebe doživljava kao učenika na putu, koji je trajno potrebit cjelovite formacije, shvaćene kao stalno suobličavanje Kristu. U sklopu te jedincate, cjelovite i postupne formacije mogu se ustanoviti dvije faze: početna i trajna. U ovoj Ratio fundamentalis početna formacija dijeli se na raz ličite etape: na propedeutičku etapu (pripremno razdoblje); filozofske studije ili etapu učeništva; teološke studije ili etapu suobličavanja te pastoralnu etapu, odnosno sintezu zvanja. Predložen u tom obliku, proces formacije doživio je neke razvoje u odnosu na Ratio fundamentalis iz 1970. godine. Nakon faze eksperimentiranja i probnog razdoblja, započetoga Biskupskom sinodom iz 1990. (V III. generalna skupština), »propedeutička etapa«, svojom specifičnom prepoznatljivošću i formacijskom ponudom, sada je predstavljena kao nužna i obvezna. Kada je riječ o »etapi učeništva« i »etapi suobličavanja«, ti su nazivi pridodani uobičajenim nazivima za razdoblja »filozofskih studija« i »teoloških studija«, koji 11
traju cijelo jedno šestogodište.4 Treba, osim toga, istaknuti da intelektualno područje, s propisanim studijima filozofije i teologije, nije jedini čimbenik koji treba uzimati u obzir pri vrjednovanju puta koji je bogoslov prešao u svakoj pojedinoj etapi i napredaka koje je postigao. Sveobuhvatno razlučivanje formatorâ, vezano uz sve vidove formacije, omogućit će prijelaz na sljedeću etapu samo onim bogoslovima koji su, uz to što su položili predviđene ispite, postigli stupanj ljudske zrelosti i zrelosti zvanja, koji se traži za svaku pojedinu etapu. Na posljetku, »pastoralna etapa«, odnosno »sinteza zvanja« ima za cilj posvetiti posebnu važnost razdoblju koje se proteže između završetka formacije u bogosloviji i prezbiterskog ređenja kako bi se kandidatu pomoglo steći potrebno razumijevanje u pripravi za ređenje. Učeništvo i suobličavanje Kristu, naravno, traju cijeli život. Ono što se želi postići izrazima »etapa učeništva« i »etapa suobličavanja« jest u dvjema etapama početne formacije posvetiti posebnu pozornost sljedećim vidovima: svijesti o učeništvu i potrebi da se poziv na svećeničku službu i svećenički život shvaća kao stalno suobličavanje Kristu. Kada je riječ o trajnoj formaciji, ona, po svojoj naravi, ne može biti raspoređena na unaprijed stvorene »etape«. Stoga su spomenuti samo određeni trenutci, si4
12
Usp. CIC, kan. 250.
tuacije i sredstva, koji svećenicima i onima koji su zaduženi za trajnu formaciju mogu korisno poslužiti kako bi predlagali i provodili konkretne inicijative. Kao i u verziji iz 1970., i u ovoj Ratio fundamentalis nalazi se Ordo studiorum, koji pruža okvirni popis nastavnih predmeta koje mora obuhvaćati tijek studija bogoslovâ, u njegovim različitim fazama, unutar šire intelektualne formacije. On se mora u cijelosti primjenjivati u bogoslovijama i u kućama formacije koje omogućuju šestogodišnji filozofsko-teološki studij. Te će kuće formacije, naravno, nuditi i tečajeve vezane uz propedeutičku fazu, kao i tečajeve koji se izravno tiču svećeničke službe. U tekstu ove Ratio fundamentalis predstavljene su smjernice različitih vrsta – teološke, duhovne, pedago ške, crkvenopravne – kao i prave i istinske uredbe, koje su odraz propisâ Zakonika kanonskoga prava i preciznije određuju načine njihove primjene.5 U ovom dokumentu smjernice i uredbe nisu strogo odijeljene jedne od drugih, premda je jasno vidljivo je li pojedini odlomak po svojoj naravi smjernica ili uredba. Ta su dva elementa u dokumentu povezana kako bi se ponudio tekst obogaćen različitim prilozima i doprinosima.
5
Usp. isto, kan. 31, § 1. 13
I.
OPĆE ODREDBE
a) Područje primjene 1. Ova Ratio fundamentalis institutionis sacerdotalis6
treba se primjenjivati u cjelini u zemljama koje pripadaju pod mjerodavnost Kongregacije za kler. Vodeći, pak, računa o koncilskom dekretu Ad gentes, br. 16 i br. 88, § 2 apostolske konstitucije Pastor Bonus, djelomično se primjenjuju na teritorijima pod mjerodavnošću Kongregacije za evangelizaciju narodâ. Naime, premda taj dikasterij ima zadaću »formirati svjetovni kler«, prema vlastitim smjernicama i odredbama, ova Ratio normativna je u vezi s »Općim planom (rasporedbom) studijâ« 6
14
Ovaj dokument jest opća provedbena odluka, ex kan. 31, § 1 CIC, koja, primjenjujući crkvenopravne odredbe vezane uz formaciju, zamjenjuje Ratio fundamentalis institutionis sacerdotalis od 6. siječnja 1970. i njezino revidirano izdanje od 19. ožujka 1985.; usp. DRUGI VATIK ANSKI KONCIL , Dekret o odgoju i izobrazbi svećenika Optatam totius (28. listopada 1965.), br. 1: AAS 58 (1966.), 713.
SADRŽA J
UVOD .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5 1. Potreba novih Temeljnih odredbi o svećeničkom
odgoju i izobrazbi (Ratio fundamentalis) .. . . . . . . . 5 2. Pripremni radovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 3. Karakteristični elementi i temeljni sadržaji . . . . . . . . 9
I. OPĆE ODREDBE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 a) Područje primjene .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14 b) Izradba Ratio nationalis .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17 c) Odgovornost biskupskih konferencija .. . . . . . . . . . . 19 d) Nacionalna i kontinentalna udruženja sjemeništâ . . 21 e) Formacijski plan svakog sjemeništa .. . . . . . . . . . . . 22
II. SVEĆENIČKA ZVANJA .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 a) Opća načela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 b) Mala sjemeništa i drugi oblici praćenja
adolescenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 c) Zvanja u odrasloj dobi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32 175
d) Zvanja koja se javljaju među domorodcima . . . . . . . 33 e) Zvanja i migranti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
III. TEMELJI FORMACIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 a) Nositelj formacije .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36 b) Temelj i svrha formacije: identitet prezbitera . . . . . . 37 c) Put formacije kao suobličavanje Kristu . . . . . . . . . . 41 d) Formacija za unutarnji život i za zajedništvo . . . . . . 45 e) Sredstva formacije .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 e.1. Osobno praćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 e.2. Praćenje u zajednici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 f) Jedinstvo formacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
IV. POČETNA I TRAJNA FORMACIJA .. . . . . . . . . . . . . . . . . 55 a) Početna formacija i njezine etape . . . . . . . . . . . . . . a.1. Propedeutička etapa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . a.2. Etapa filozofskih studija (ili učeništva) .. . . . . . a.3. Etapa teoloških studija (ili suobličavanja) . . . . a.4. Pastoralna etapa (ili sinteza zvanja) . . . . . . . .
56 58 60 64 68
b) Trajna formacija .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
V. DIMENZIJE FORMACIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81 a) Ujedinjavanje dimenzija formacije . . . . . . . . . . . . . . 81 b) Ljudska dimenzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85 c) Duhovna dimenzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92 176
d) Intelektualna dimenzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 e) Pastoralna dimenzija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
VI. NOSITELJI FORMACIJE .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111 a) Dijecezanski biskup .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 b) Prezbiterij . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 c) Bogoslovi .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115 d) Zajednica formatora (odgojiteljâ) . . . . . . . . . . . . . . 116 e) Profesori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 121 f) Stručnjaci .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 123 g) Obitelj, župa i druge crkvene stvarnosti .. . . . . . . . 125 h) Posvećeni život i vjernici laici u formaciji .. . . . . . . 126 i) Trajna formacija svih nositelja . . . . . . . . . . . . . . . . 127
VII. ORGANIZACIJA STUDIJÂ . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129 a) Studij propedeutičkih predmeta .. . . . . . . . . . . . . . 131 b) Filozofski studiji .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133 c) Teološki studiji .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136 d) »Ministerijalni« predmeti .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145 e) Specijalistički studiji (stručno usavršavanje) .. . . . . 150 f) Svrhe i metode nastave . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
VIII. KRITERIJI I NORME . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154 a) Različite vrste bogoslovija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 154 177
b) Pripuštanje, otpuštanje i napuštanje bogoslovije . . b.1. Tjelesno zdravlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . b.2. Duševno zdravlje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . b.3. Otpuštanje .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . b.4. Bogoslovi iz drugih bogoslovija
155 157 158 162
ili formacijskih ustanova . . . . . . . . . . . . . . . . 162 c) Osobe s homoseksualnim sklonostima .. . . . . . . . . 163 d) Zaštita maloljetnikâ i praćenje žrtava . . . . . . . . . . 165 e) Provjere (skrutiniji) .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 167
ZAKLJUČAK .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 173
178
Kongregacija za kler
Dokumenti 177
DAR SVEĆENIČKOG ZVANJA
Dokumenti 177
Kongregacija za kler
DAR SVEĆENIČKOG ZVANJA RATIO FUNDAMENTALIS INSTITUTIONIS SACERDOTALIS 7,00 €
ISBN 978-953-11-1873-6
TEMELJNE ODREDBE O SVEĆENIČKOM ODGOJU I IZOBRAZBI KRŠĆANSKA SADAŠNJOST