K r šća n s k i k l a s i c i svezak 32
Otački izvori svezak 3
Papa Grgur Veliki
Hom i l i j e o p rorok u e z e k i e lu
Preveo, napisao uvod i bilješke Marijan Mandac, ofm
K r šća nsk a sada šn jo st f r a n j evačk a prov i nc i ja sv. j e ron i m a u dal m ac i j i i i st r i – Z ADAR Zagreb – Zadar, 2020.
Prevedeno s latinskog izvornika u: Sources Chrétiennes, I, 327, Paris, 1986; II, 360, Paris, 1990.
Lektura: Zvjezdana Rados Korektura: Meri Lozić Prijelom: Marijan Tkalec Oprema: Tomislav Alajbeg
Izdaju: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Franjevačka provincija sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri – Zadar, Trg sv. Frane 1 Za nakladnike: Stjepan Brebrić Andrija Bilokapić Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Naklada: 1000 isbn 978-953-11-1352-6 iskano u rujnu 2020. T cip zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001074170.
PRED G OVOR
Ne znam da je itko živio, ili htio živjeti za dušu, kao što sam ja htio živjeti. Pa čak i živio. T. Ujević
Ovaj smo put preveli veliko djelo pape Grgura Velikoga. To su njegove homilije koje se zasnivaju na proroštvu proroka Ezekiela. Djelo je veliko po uzvišenosti svoga sadržaja. Nije maleno niti po broju svojih stranica. Posvema je dostojno čovjeka koga je nepodmitljiva povijest sigurnim sudom proglasila Velikim. Među teološkim podjelama Grgurovo prevedeno djelo dodijelili bismo razredu duhovne teologije uzete u širokome značenju toga uvriježenoga pojma. Ne bismo imali ništa niti protiv toga da se Grgurove Homilije o proroku Ezekielu nazovu spisom kršćanske mistike, asketike i tek neznatnijim dijelom kršćanske moralke. Svakako u homilijama je neznatan dio iz dogmatike. Filozofija je gotovo posve odsutna. Grgurovo djelo što je u našoj knjizi s najvećom koristi može prije svega čitati svaki izobražen kršćanin jer s Gr5
gurom dijeli posve istu vjeru. Ali bi to djelo dobro došlo i čovjeku židovske vjere. Grgur je svoj spis protkao i prožeo starozavjetnom Biblijom u koju vjerni Židov ima puno povjerenje. Nama se čini da Grgur svojim homilijama ima što vrijedno kazati i onima koji su bilo koje vjere, pa čak i bez posebne vjere. Grgur u spisu o vrlini i dobru govori naprosto čovjeku. Svatko se od njega može učiti plemenitosti i istinskome poštenju. Grgur je svoje djelo napisao izvrsnim latinskim jezikom. Čita se ugodno. Grgur ponekad uporno ponavlja istu riječ. Mislimo da je to stoga što njegovo djelo sadrži kazane homilije. Ponavljajući istu riječ, Grgur je snažno pogađao uši svojih slušatelja da im njegovo razlaganje dopre duboko u srce. Uz prijevod Grgurova djela u dvama smo uvodnim poglavljima progovorili o tijeku Grg urova života i svim njegovim spisima. Nadamo se da smo se svojim radom barem donekle odužili tome velikome čovjeku koji je iznimno mnogo učinio za nas kršćane. Grgur u svojim homilijama trajno tumači Sveto pismo. Izvanredno je bio upućen u otačke egzegetske postupke i majstorski ih primjenjivao u svojim razglabanjima. Grgur je redovito polazio od doslovne egzegeze. Utvrđivao je što doslovno znači biblijsko mjesto koje razjašnjuje. Otuda bi se uspinjao prema najvišim visinama duhovnoga obrazlaganja. Dolazio je do spoznaja koje hrane dušu. Odabrani nam posao nije nimalo bio lagan. Drago nam je što smo u njemu ustrajali. Kod toga nas je nadasve krijepilo divljenje velikome Grguru i iskrena ljubav prema njegovu djelu. Svježinu smo dobivali i od dugih samotnih šetnji. Split, 20. travnja 2012. M. Mandac 6
Uvod P r vo p o g l av lj e ŽIVOTNI PUT G R G URA VELI K O G A
Posve je razumljivo što prvo poglavlje u knjizi posvećujemo tijeku Grgurova života. Od njega smo preveli pozamašan spis. Grgurov je život uglavnom dobro poznat. To je po sebi shvatljivo. Grgur bez dvojbe pripada među najznačajnije ličnosti u svekolikoj povijesti kršćanstva. Stoga nije čudno niti iznenađuje što se naziva Velikim. Uz papu Leona tako se među papama jedino oslovljava Grgur. Od papa s imenom Grgur on je prvi. Ipak je puno poznatiji s nazivom Grgur Veliki. U svrhu boljega pregleda u prikazu postavljamo kraće podnaslove.1
1
Grgurov životni put prikazujemo na temelju ovih radova: B. ALTANER – A. STUIBER, Patrologie, 466–467; P. SINISCAL CO, Gregorio, 151–156; H. LECLERCQ, Grégoire, 1753–1756; R. A. MARKUS, Gregor, 135–136; R. MANSELLI, Gregor, 930–935: R. GILLET, Grégoire, 872–876; P. MINARD, Lettres, 7–23; J. PAVIĆ – T. Z. TENŠEK, Patrologija, 311. Pune naslove donosimo u bibliografiji na kraju knjige. 7
1. Obitelj Grgur se sigurno rodio u Rimu. Godinu njegova rođenja ne znamo. Moralo je to biti oko g. 540. Roditelji su dječaku nadjenuli ime Gregorius, Grgur. To je barem ponešto čudno i neobično. Ime je grčko i korijenski znači onaj koji bdije, budni. Isto korijenski znači latinsko ime Vigilius odnosno Vergilius. Grgur se svojim životom pokazao dostojnim svoga imena. Trajno je i u svim svojim poslovima bio Gregorius, čovjek koji budno nad sobom bdije. Grgur je potekao iz ugledne, senatorske, starodrevne, veoma bogate i utjecajne rimske obitelji.2 Grgurova je obitelj bila iznimno odana kršćanstvu od davnine. Ovdje spominjemo papu Feliksa III. koji je papinsku službu vršio od g. 483. do g. 492. U Crkvi se štuje kao svetac.3 Grgur s ponosom toga papu oslovljava atavus meus, moj prašukundjed. Naznačujemo zašto je to Grgur rekao i napisao. Feliks je, prije nego je stupio u sveti red, bio oženjen čovjek i imao više djece. Kada mu je žena umrla, pristupio je svetome redu i postao papa. Grgur izravno po ocu potječe od jednoga od Feliksovih sinova. Dodajemo da se među obiteljskim precima kod Grgura spominje i papa Agapit I. koji je kratko bio papa, od g. 535. do g. 536. I on se štuje svetim.4 Grgurov se otac zvao Gordijan. Bio je senator i regionarius. Vjerojatno se time naznačuje da je kao kršćanski laik 2
3
4
8
U svezi s Grgurovom obitelji vidi: P. SINISCALCO, Gregorio, 151–152; R. A. MARKUS, Gregor, 135–136; H. LECLERcQ, Gré goire, 1753–1757; R. MANSELLI, Gregor, 930; R. GILLET, Gré goire, 872. O papi Feliksu III. vidi: P. SINISCALCO, Felice, 125–127; H. DENZINGER, Enchiridion, 345. Glede pape Agapita I. usp. S. SINISCALCO, Agapito, 142–143.
bio u papinskoj službi. Grgurova se majka zvala Silvija. Kada joj je muž preminuo, živjela je strogo isposnički u svome domu. Možemo još spomenuti da su dvije sestre Grgurova oca imenom Tarsila i Emilijana doživotno u svome domu živjele djevičanski. Tako je neko vrijeme živjela i treća im sestra po imenu Gordijana. Ali taj je oblik ži vota napustila i udala se. To je ponešto poremetilo obitelj. Događaj u jednoj nedjeljnoj propovijedi spominje i Grgur. Stoga smo i sami to pribilježili.
2. Grgurova izobrazba Mislimo da nije potrebno naročito isticati da je mladi Grgur u svojoj obitelji stekao izvrsnu kršćansku izobrazbu. Bez dvojbe je također morao sustavno proći najviše građanske škole u onodobnome Rimu. To znači da se temeljito uputio u latinski jezik, latinsku gramatiku i govorništvo. Sigurno je naučio i pravo kako se onda izlagalo.5 S pravom se redovito kaže da je Grgur dobro poznavao teološke pisce koji su mu prethodili. Njima se naročito bavio za svoga prvog boravka u Samostanu sv. Andrije. Mi pretpostavljamo da je to činio i kasnije. U djelu koje smo preveli Grgur po imenu spominje sv. Augustina. Bez sumnje je upravo izvrsno poznavao Augustinov nauk. Posebice je rado i ustrajno čitao Augustinovo remekdjelo s naslovom De civitate Dei. Također je s velikom korišću čitao brojna Augustinova egzegetska djela. U djelu koje smo preveli Grgur napominje i sv. Ambrozija. Sigurno je dobro 5
O Grgurovoj građanskoj izobrazbi vidi: S. SINISCALCO, Gregorio, 152; R. MANSELLI, Gregor, 931. 9
D rug o p o g l av lj e SPISI G R G URA VELI K O G A
Uz brojne druge poslove Grguru je pošlo za rukom napisati djela koja nam je ostavio u baštinu. Djela je više. Neka su iznimno opširna. Stoga Grgura smijemo ubrojiti među plodne pisce u otačkome razdoblju. Sva su Grgurova djela ispunjena istinskim duhovnim naukom kojim svestrano obogaćuju svoje čitatelje. Mi ih kratko predstavljamo. Pri tome se služimo latinskim naslovom djela da se smjesta znade o kojemu je riječ.41
1. Moralia in Job Ponajprije treba svratiti pozornost na sam naslov Grgurova djela o kojemu govorimo. Naslov nije lako ni razumjeti ni valjano – prevesti. Množina srednjega roda moralia 41
Za cjelovit i sustavan pregled s obzirom na Grgurove spise vidi: P. SINISCALCO, Gregorio, 156–171; J. PAVIĆ – T. Z. TENŠEK, Patrologija, 311–312; B. ALTANER – A. STUIBER, Patrologie, 467–470; R. GILLET, Grégoire, 876–881. 23
dolazi od pridjeva morale. Pridjev moralis ima veoma velik broj značenja. Tako uz drugo može značiti ćudoredan, krepostan, moralan. Ali i pridjev moralis potječe od imenice mos. I ona ima brojna značenja. Mi spominjemo jedino ćudorednost, moral. Prijedlog in u naslovu veoma je teško prevesti. On ima iznimno puno značenja. Recimo da u naslovu Grgurova djela znači na, prema, u odnosu na, gledom. Job je pak poznata starozavjetna osoba. Njoj je kao središnjoj ličnosti posvećen spis koji se naziva Knjiga o Jobu ili jednostavno Job. Mislimo da je Grgur svoje djelo nazvao Moralia in Job jer u njemu istražuje ćudoređe koje se nalazi u Knjizi o Jobu. Prva oznaka Grgurova djela koje predstavljamo jest to što je ono njegov najopširiniji spis. Djelo obuhvaća trideset i pet knjiga. Sam nas je Grgur izvijestio o postanku svoga djela. To je učinio u pismu što ga je pisao prisnome i dugogodišnjemu prijatelju Leandru koji je bio biskup u Sevilji. Grgur je rad na svome spisu počeo u Carigradu. Tu je doputovao oko g. 579. kao papin zastupnik kod cara. Ali nije došao sam. S njime su u istočnu prijestolnicu doputovali brojni monasi iz njegova rimskog samostana. Živjeli su zajedno. Grgur im je držao nagovore razjašnjujući Jobovu knjigu koju drži veoma nejasnom i koju prije njega nije nitko pojašnjavao među tumačima. Grgur razglabanje Joba nije okončao za carigradskoga boravka. Taj je posao nastavio nakon povrataka u Rim. Djelo je dobilo konačni oblik negdje g. 595. Vidi se da je dugo razdoblje od g. 579. kada je Grgur započeo radom i g. 595. kada je posao okončao. Otuda se lako može zaključiti da je Grgur uložio ogroman napor i upotrijebio dugo vrijeme da razjasni naznačeni starozavjetni spis do mjere i razine koja njega zadovoljava. 24
Grgurovo se djelo doima kao temeljito djelo kršćanske moralke, asketike i mistike. Po Grg uru Job je zasebna povijesna ličnost. Ali njegov je mukotrpni i teški životni put zapravo staza svakoga čovjeka. Job sa svojim patnjama nagoviješta muku Isusa Krista. Grgur može tako govoriti jer starozavjetno djelo tumači povijesnom, tipološkom i duhovnom egzegezom. Grgurovo je djelo smjesta imalo ogroman uspjeh. Utjecaj djela ni kasnije nije opadao. To pokazuju brojni rukopisi koji postoje. Ali djelo se pojavljuje također u skraćenome obliku i teolozi se njime služe navodeći ovaj ili onaj dio iz njega. Grgur je po svome spisu Moralia in Job bio iznimno poznat, uvažen i slavan. Takav je i ostao.42
2. Regulae pastoralis liber U naslovu djela lako zamjećujemo riječ regula, pravilo. Grgur ju je sigurno namjerno odabrao. Pri tome je, mislimo, na pameti imao Pravilo, Regula, što potječe od sv. Benedikta. Po tome su Pravilu živjeli njegovi sljedbenici. Grgur je Benediktovo Pravilo dobro poznavao i uvelike cijenio. U naslovu je također riječ pastoralis, pastirski. Grgur je dakle napisao knjigu, liber, kao pravilo za one koji u Crkvi vrše pastirsku službu. Za njih je njegovo djelo što je benediktincima njihovo Pravilo. Poznat je neposredan povod nastanku Grgurova spisa. Ravenski biskup imenom Ivan spočitnuo je Grguru što se želio oteti papinskoj službi. Grgur je napisao Regulae pa42
O Moralia in Job vidi: R. MANSELLI, Gregor, 941–949; R. GILLET, Grégoire, 876–877; P. SINISCALCO, Gregorio, 156–158. 25
Homilije o proroku Ezekielu PRVA K NJI G A (E z 1, 1 – 4, 3)
Predgovor Grgur, biskup, sluga Božjih slugu1, predragome bratu Marinijanu, biskupu.2 Homilije o blaženom proroku Ezekielu zabilježene su kako sam govorio pred narodom.3 Budući da su nadošle mnoge brige, prepustio sam ih uništenju. Ali, poslije osam godina, na zamolbu braće potrudio sam se pronaći listiće brzopisaca. Poduprt Gospodinom, hitro ih prola zeći, ispravio sam koliko dopustiše nevoljne teškoće. Tvoja 1
2
3
Taj smo izričaj razjasnili u prvom uvodnom poglavlju pod brojem 9. Marinijan je bio biskup u Raveni gdje je bilo sjedište carskoga namjesnika. Stoga je i ravenski biskup imao naročito značenje i dosta velik utjecaj u crkvenom životu. Marinijan je bio veliki prijatelj s Grgurom koji mu je uputio više pisama. Čak ga je prijateljski upozorio da uz čitanje i molitvu mora voditi brigu o siromašni ma jer i to traži biskupska služba. O biskupu Marinijanu vidi: C. MOREL, Ézéchiel, I, 48, bilj. 1; P. MINARD, Lettres, 20, 48. Grgurov smo spis predstavili u drugom uvodnom poglavlju pod brojem 4. 43
pak ljubav zamolila je da joj homilije pošaljem za čitanje. Držao sam, međutim, veoma neprikladnim da vodu dos tojnu prezira pije onaj koji, očito je, ustrajno pije duboke i bistre tekućice iz potoka brzaca, blaženih otaca Ambrozija i Augustina.4 Ali, opet, kad razmišljam da često sred svakodnevnih slastica i grublja jela ugodno prijaju, poslao sam veoma neznatno onome koji čita izvrsnije da se s više želje vrati ukusnijim jelima dok se grublja hrana uzima uz gađenje.5
Prva homilija Vremena proroštva 1. Nadahnućem ću svemogućega Boga govoriti o proroku Ezekielu.6 Prije pak moram na vidjelo iznijeti vremena i oblike proroštva da se, kada se označi Ezekielov nastup, bolje spozna njegova vrsnoća. Tri su vremena za proroštvo, to jest prošlo, sadašnje i buduće. Ali treba znati da u dvama vremenima proroštvo gubi etimologiju7. Budući da se zato kaže proroštvo jer 4
5
6
7
44
U prvom uvodnom poglavlju pod brojem 2 kazasmo riječ o Grgurovu poznavanju njegovih teoloških predšasnika. U radu smo se služili ovim rječnicima: A. BAILLY, Dictionnaire; M. DIVKOVIĆ, Rječnik; J. MAREVIĆ, Lat insko-hrvatski enciklopedijski rječnik; E. BENOIST – H. GOELZER, Nouveau dictionnaire latin-français. Naslove u homilijama postavili smo sami. Oni najčešće naznačuju samo neki dio sadržaja u ulomku koji je obično bogat raznim mislima. U izvorniku se nalazi riječ etymologia. Ona je grčka. Njome se naznačuje traženje i utvrđivanje pravoga i početnoga smisla neke riječi ili pojma.
proriče budućnost, kada se govori o prošlosti ili sadašnjosti, ono gubi razlog svoga naziva jer ne proriče što će doći nego podsjeća na ono što se zbilo odnosno što jest.8 Ipak istinitije govorimo o trima vremenima proroštva, ako to pokažemo navodima Svetoga pisma.9 Ovo je proroštvo o budućnosti: »Djevica će, evo, začeti i roditi sina« (Iz 7, 14.). Proroštvo je o prošlosti: »U početku Bog stvori nebo i zemlju« (Post 1, 1). O onome je, naime, vremenu rekao čovjek koji kao čovjek nije postojao. Proroštvo je o sadašnjosti kada se kaže: »Ako pak svi proriču pa uđe neki nevjernik ili neznalica, svi ga pobijaju, svi prosuđuju. Skrovitosti njegova srca postaju očevidne i tako će se padajući na lice pokloniti Bogu izjavljujući da je Bog uistinu među vama« (1 Kor 14, 24–25). Kada se, prema tome, veli »skrovitosti njegova srca postaju očite«, doista se pokazuje da tim načinom Duh proroštva ne proriče već pokazuje ono što jest. Ali s kojeg se razloga naziva duhom proroštva tko ne naznačuje nešto buduće nego pripovijeda sadašnje? U navedenom slučaju treba zapaziti da se s pravom kaže proroštvo ne jer predskazuje buduće zbilje nego jer na vidjelo 8
9
Ovdje s korišću možemo svratiti pozornost na riječ propheta, prorok. Riječ je grčkoga podrijetla. Označuje onoga koji govori prije drugih ili pred drugima. Prorok prethodno naviješta što će se u budućnosti dogoditi ili pred drugima govori i govorom podučava. Svetopisamske navode preuzimamo iz kritičkoga izdanja. Koji put i sami nešto dodamo. Morali smo pak odstupit i u slučaju Dviju knjiga o Samuelu i Dviju knjiga o kraljevima. Te se knjige u kritičkome izdanju navode kao Četiri knjige o kraljevima. Mi ih po suvremenome načinu navodimo kao 1. i 2. o Samuelu i 1. i 2. o kraljevima. Navodi što se nalaze u Grgurovim homilijama ne poistovjećuju se uvijek sa suvremenim izdanjima. To posebice vrijedi za Stari zavjet. 45
iznosi skrovite. Kao što vremena od naših očiju otklanjaju svaku zbilju u budućnosti, isto tako uzrok otklanja od naših očiju u sadašnjosti. Buduća se zbilja skriva u budućem vremenu, a sadašnje se razmišljanje skriva u skrovitome srcu. Proroštvo je sadašnje kada se neka danost ne zastire po nakani nego mjesnom udaljenošću, ali je ipak Duh otkriva. Proricateljeva duša biva ondje nazočna gdje tijelo nije prisutno. Gehazi se, naime, bio daleko udaljio od proroka kada je primao darove Namana Sirijskoga. Ipak mu je isti prorok rekao: »Zar moje srce nije bilo nazočno kada ti se ususret sa svojih kola vratio čovjek?« (2 Kr 5, 26).
Buduća proroštva potvrđuju prošla 2. Moramo također znati da su vremena proroštva uzajamno u skladu u svrhu potvrđivanja. Ponekad buduća potvrđuju prošla, a katkada prošla buduća. Mojsije, naime, kaza: »U početku je Bog stvorio nebo i zemlju« (Post 1, 1). Ali tko bi vjerovao da je istinu rekao o prošlosti da nije štogod kazao o budućnosti? Na kraju, naime, iste knjige u kojoj na početku ono kaza o prošlosti, po Izakovu je glasu nešto proroštva umiješao o budućnosti. Mojsije reče: »Neće se žezlo oduzeti od Jude ni knez od njegovih bokova dok ne dođe koji treba biti poslan i on će biti iščekivanje naroda« (Post 49, 10). Mojsije je također osobno narodu koji je sam vodio pro rekao onoga koji se trebao poslati. Kazao je: »Gospodin Bog vaš podići će vam proroka od vaše braće. Slušajte ga kao mene. Zbit će se pak da će se iz njegova naroda iskorijeniti svatko tko ne bude slušao toga proroka« (Pnz 18, 15–18). Zašto je, dakle, Mojsije prošlome umiješao buduće 46
osim da ispunjenjem onoga što je prorekao o budućnosti pokaže da je također istinito što reče o prošlosti?
Prošla proroštva utvrđuju buduća, sadašnjima ona ne trebaju 3. Budući da smo tako poučili kako proroštvo o budućem dokazuje proroštvo o prošlom, sada preostaje da uz to pomoću svetih riječi pokažemo na koji se način u istome Duhu proroštva prošlim dokazuje budućnost. Babilonski je kralj, doista, kad je vidio san, poslao po vrače i gatare. Također je sazvao sve babilonske mudrace. Od njih nije tražio samo tumačenje sna već također sami san da iz prošloga bez sumnje sabere, ako se u njihovim odgovorima nešto sigurno zadrži za budućnost. Ali kada nisu mogli ništa kazati, na sredinu je doveden Daniel. Pitan o tumačenju i priči sna nije samo odgovorio to o čemu je pitan nego je odmotao sami izvor sna. Rekao je: »Ti si, kralju, počeo razmišljati na svome ležaju što će biti poslije toga« (Dn 2, 29). I malo zatim: »Ti si, kralju, gledao i evo kao jedan veliki kip« (Dn 2, 31) i ostalo. Čim je pak izrekao redoslijed sna, razotkrio je što će otuda slijedom uslijediti. Procijenimo, dakle, red proroštva. Od misli dolazi do sna, od sna dolazi do budućnosti. Onaj, dakle, koji je iznio, da tako kažem, sami korijen sna jamačno je prošlim dokazao kako je istina što je o budućem rekao. Proroštvo pak sadašnjega vremena nema potrebe od prošlosti ni budućnosti. Kada se, naime, sakrita zbilja otkrije riječima proroštva, sama zbilja koja se pokazuje svjedoči za svoju istinitost.
47
Raznovrsnosti proroštava 4. Budući, dakle, da raspravljasmo o vremenima proroštva, ostaje da nešto kažemo o njegovim oblicima i vrsnoćama. Duh proroštva, dakako, ne dotiče10 ni uvijek ni na isti način prorokovu dušu. Proročki Duh ponekad za sadašnjost dotakne proricateljevu dušu; a ne, nipošto je ne takne za budućnost; ponekada takne za budućnost, a za sadašnjost ne dirne, ponekad pak takne za sadašnjost i za budućnost; ponekad takne proricateljevu dušu za prošlost i za sadašnjost i isto tako za budućnost. Ponekad Duh proroštva takne za prošlost, ali ne takne za budućnost; ponekad takne za budućnost, ali ne takne za prošlost. Ponekad takne dijelom za sadašnjost, ali dijelom ne takne; ponekad dijelom takne za budućnost, ali dijelom ne takne. Ponekad takne dijelom za budućnost, ali dijelom ne takne. Sve to, ako možemo, pokažimo navodima Svetoga pisma onim redom kojim najavismo.
Proroštvo za sadašnjost, ali ne za budućnost 5. Duh proroštva dotiče proricateljevu dušu za sadašnjost, ali ne dodiruje za budućnost. Takav je Ivan Krstitelj. Gledajući Gospodina koji dolazi, izjavljuje: »Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji odnosi grijehe svijeta« (Iv 1, 29). Ali kada je već trebao umrijeti, poslavši učenike pitao je govo-
10
48
U izvorniku je glagol tangere. Grgur se njime ponovljeno služi da utvrdi odnos između Duha proroštva i prorokove duše. Glagol tangere može značiti: doticati, taknuti, dodirnuti, djelovati na, obuzimati. Svako bi se od tih značenja po sebi moglo dosta prikladno u prijevodu upotrijebiti.
reći: »Jesi li ti koji ćeš doći ili da drugoga čekamo?« (Mt 11, 3). Tim se riječima pokazuje da je Ivan, doduše, znao da je Otkupitelj11 došao na zemlju, ali je dvojio hoće li osobno sići da rastvori vrata podzemlja. Ivana je proročki Duh dodirnuo za sadašnjost. On je, motreći Posrednikovo12 čovještvo i shvaćajući njegovo božanstvo, priznao Jaganjca koji oduzima grijeh svijeta,13 ali nije bio dotaknut za budućnost jer nije poznavao njegov dolazak u podzemlje.
Proroštvo za budućnost, ali ne i za sadašnjost 6. Katkada14 pak proročki Duh proricateljevu dušu dotiče za budućnost, ali je ne dotakne za sadašnjost. To očito svjedoči knjiga Postanka kada je Izak poslao svoga sina Ezava da lovi. Rebeka mu je za blagoslov podmetnula mlađega sina koji je ogrnut jarećim kožama za očev blagoslov hinio bratovo tijelo. Ipak je Izak tome mlađemu sinu kao starijemu udijelio blagoslov i nagovijestio što mu je daleka budućnost. Međutim, tko je bio taj koji se nalazio pred njim nije mogao znati. Proročki je, dakle, Duh proricateljevu 11
12
13
14
Grgur Isusa naziva Redemptor, Otkupitelj. Tako iznimno često postupa u homilijama. Zanimljivo je da se riječ redemptor uopće ne nalazi u Novome zavjetu. Grgur tu Isusa naziva Mediator, Posrednik. On to zaista učestalo čini homilijama. Naziv se čita u 1 Tim 2, 5. Grgur ga otuda preuzima. Jasno je da izreka dolazi iz Iv 1, 29. Mi ne naznačujemo svaki put biblijsko mjesto koje se na neki način nalazi u Grgurovu tekstu. Grgurove homilije trajno polaze od Biblije. One su otuda izrasle. Biblijom su i biblijskim rječnikom prožete. Stoga bi svaki čas trebalo naznačivati biblijska mjesta. Pravom govorničkom vještinom Grgur u tome dijelu homilije ulomke počinje istom riječju aliquando: katkad, kadšto, ponekad. 49
S a d r ža j
PRED G OVOR . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. UVOD . ..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
..
5 7
PRVA K NJI G A (E z 1, 1 – 4, 3) . . . . . . . . . . . . . . 43 Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Prva homilija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44 Druga homilija (Ez 1, 1–5) . .. .. .. .. .. .. .. .. .. 61 Treća homilija (Ez 1, 6–9). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82 Četvrta homilija (Ez 1, 10–12) . .. .. .. .. .. .. .. .. 97 Peta homilija (Ez 1, 12–14) . .. .. .. .. .. .. .. .. . 109 Šesta homilija (Ez 1, 15–18) . .. .. .. .. .. .. .. .. 122 Sedma homilija (Ez 1, 18–23) . .. .. .. .. .. .. .. . 141 Osma homilija (Ez 1, 24 – 2, 1) . . . . . . . . . . . . . . . 164 Deveta homilija (Ez 2, 1–9) . .. .. .. .. .. .. .. .. 193 Deseta homilija (Ez 3, 1–14). . . . . . . . . . . . . . . . . 220 Jedanaesta homilija (Ez 3, 15–31) . .. .. .. .. .. .. 253 Dvanaesta homilija (Ez 3, 22 – 4, 3) . .. .. .. .. .. 276 DRU G A K NJI G A (E z 40, 1–47) . .. .. .. .. .. . Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Prva homilija (Ez 40, 1–3) . .. .. .. .. .. .. .. .. .. Druga homilija (Ez 40, 4–5) . . . . . . . . . . . . . . . . . Treća homilija (Ez 40, 6–8) . .. .. .. .. .. .. .. .. . Četvrta homilija (ez 40, 9–12) . .. .. .. .. .. .. .. peta homilija (ez 40, 12–16). . . . . . . . . . . . . . . . . Šesta homilija (Ez 40, 17–19). . . . . . . . . . . . . . . . . Sedma homilija (Ez 40, 20–26) . . . . . . . . . . . . . . . Osma homilija (Ez 40, 27–38) . .. .. .. .. .. .. .. . Deveta homilija (Ez 40, 39–43) . . . . . . . . . . . . . . . Deseta homilija (Ez 40, 44–47) . . . . . . . . . . . . . . .
301 301 302 325 341 366 387 409 433 458 482 508
Résumé. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 533 Bibliografija . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 535 537