Iz izloga »Kršćanske sadašnjosti« S. VALERIJA NEDJELJKA KOVAČ UR.
ŠTOVANJE BOGORODICE NA PODRUČJU SISAČKE BISKUPIJE
220,00 kn CIJENA:
BIBLIOTEKA:
Hrvatski mariološki institut Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objavljuje još jedan u nizu svojih znanstvenih zbornika: radove s mariološko‑marijanskog simpozija »Štovanje Bogorodice na području Sisačke biskupije«, održanog od 4. do 6. prosinca 2015. godine u Sisku povodom šeste obljetnice ponovne uspostave Sisačke biskupije. Na simpoziju su sudjelovali stručnjaci iz različitih znanstvenih područja pa je marijanska i mariološka tematika na području Sisačke biskupije obrađena u multidisciplinarnoj perspektivi: duhovno‑teološkoj, povijesnoj, arheološkoj, etnološkoj, povijesno‑umjetničkoj, glazbenoj i književnoj. Time je na vidjelo izišla vrlo bogata marijanska baština, koja nije bila samo »vjerski dodatak« uobičajenome životu puka s područja Sisačke biskupije, nego su njegova povijest, kultura, tradicija, svakodnevni i duhovni život bili prožeti odanošću Mariji te molitvom za njezin zagovor, pomoć i zaštitu. Zbornik je tiskan kao suizdanje Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanske sadašnjosti.
FORMAT:
Izvan nizova; 17 x 24,5 cm; tvrdi uvez; 445 str.;
Zbornik radova Mariološko‑marijanskog simpozija povodom šeste obljetnice ponovne uspostave Sisačke biskupije, Sisak, 4.–6. prosinca 2015.
ANTON ŠULJIĆ
DODIJAVANJE BOGU
80,00 kn
Pitanje o dodijavanju i nije tako plošno kako se može činiti u prvi mah. Prema službenom nauku Crkve, Bog se u Kristu poistovjetio sa svakim čovjekom pa, dodijavamo li ljudima, i Bogu dodijavamo. Dodijavanje kao biblijska kategorija i više je od pukog grintanja i zanovijetanja. Riječ je o pokušaju nametanja Bogu naših rješenja i naše logike, našeg vrijednosnog sustava i naših prioriteta – a to su već i ljudska i vjerska iskušenja. Tekstovi ove knjige pokušavaju otkrivati takve zamke i nastoje nuditi neke poticaje za korake prema osobnijoj i zauzetijoj vjeri u okolnostima u kojima već živimo.
GABRIELE AMORTH
CIJENA:
Pedeset pitanja jednom egzorcistu
50,00 kn
Gabriele Amorth
CIJENA:
Najpoznatiji katolički egzorcist u ovoj knjizi piše o izazovnoj i ujedno malo poznatoj stvarnosti kršćanske vjere – egzorcizmu u obliku odgovora na pitanja. Ta se pitanja najčešće postavljaju njemu kao egzorcistu ili se pak pojavljuju u javnosti, a s druge strane on odgovara na pitanja koja su mu uputili psihijatri za vrijeme javnih susreta. Autor je u široku javnost dospio uglavnom zahvaljujući jednoj knjizi o čemu kaže: »Uspjeh knjige Egzorcist pripovijeda doveo me je, bez ikakve moje zasluge, u središte društvenih medija. Dao sam više od stotinu televizijskih i novinskih intervjua koji su izazvali veliko zanimanje te sam sudjelovao na mnogim manjim susretima nakon kojih bi uvijek uslijedile ra‑ sprave. Sakupio sam velik broj pitanja među kojima nije bilo teško izabrati ona najčešće postavljana: Postoje li snažniji egzorcisti i slabiji egzorcisti ili je to sve isto? Koja je razlika između vrača i egzorcista? Kako se postaviti prema onima koji nisu egzorcisti a blagoslivljaju: svećenicima, časnim sestrama, laicima? Činjenica da se ne mogu pronaći egzorcisti ili barem valjani egzorcisti tjera na odlazak k vračarima. Je li to grijeh? Je li grijeh ići k gatarama iz karata? Može li se vršiti egzorcizam nad osobom koja je daleko, bez njezina znanja?
FORMAT:
Pedeset pitanja jednom egzorcistu
Izvan nizova; 11,5 x 17 cm; meki uvez; 88 str.;
ANĐELI I VRAGOVI
BIBLIOTEKA:
FORMAT:
BIBLIOTEKA:
Izvan nizova; 12 x 20 cm; meki uvez; 256 str.;
O Bogu i čovjeku – o kruhu našeg svagdašnjeg iskušenja
ROBERT SARAH / NICOLAS DIAT Robert Sarah Nicolas Diat
220,00 kn
Snaga tišine Protiv diktature buke
CIJENA:
FORMAT:
Polazišta; 14,5 x 21,6; tvrdi uvez; 312 str.;
•
BIBLIOTEKA:
K ršćanska sadašnjost
SNAGA TIŠINE Protiv diktature buke
Nakon odlično primljene knjige istih autora, kardinala Roberta Saraha i novinara Nicolasa Diata »Bog ili ništa«, ova je knjiga posvećena tišini, s jedne strane kao temeljnome preduvjetu vjere i boravka u Božjoj nazočnosti, a s druge strane kao obrani od, kako je već u podnaslovu istaknuto, »diktature buke«. Razgovor je posvećen papi emeritusu Benediktu XVI, »velikom prijatelju Božjem, učitelju tišine i molitve«, zatim mons. Raymondu Mariju Tchidimbu, negda nadbiskupu Conakryja, »zatvoreniku i žrtvi okrutne strahovlade« te na koncu »svim bezimenim kartuzijancima, koji gotovo tisuću godina traže Boga« i na čijoj se tišini nadahnjuje i kardinal Sarah. Knjiga obiluje dubokim uvodima i divnim svjedočanstvima kršćanskog života i snage tišine, a veliki povod za ovaj razgovor bilo je iskreno kardinalovo prijateljstvo s mladim kartuzijancem Vincentom‑Marie de la Resurrection koji je, prikovan uz bolesničku postelju, živio »u potpunoj nebeskoj šutnji«. Susret s tim redovnikom i snaga koju je na kardinala Roberta Saraha ostavila ta šutnja bila je povod za razgovor o važnosti tišine u ljudskome životu. Ova knjiga čitatelja će uvesti u čudesan i zanosan svijet tišine ispunjen Bogom, a za praktičnu pobožnost nudi i nevjerojatno lijepe »Litanije poniznosti« koje je, nakon povlačenja s dužnosti državnoga tajnika Svete Stolice, sastavio kardinal Rafael Marry del Vala.
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina Broj Prosinac Cijena
XLVIII 12/526 2017. 13 kn
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14; Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227
4 Loše i krivotvorene kopije kršćanstva
Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac
Internet-stranica KS: http://www.ks.hr E-mail KS: ks@zg.t-com.hr E-mail Kana: kana@zg.t-com.hr ks.kana@gmail.com
8 Svjetski dan siromaha: ljubav
prema siromasima, a ne ideologija siromaštva
Uređuje: Uredničko vijeće.
Teološko razmišljanje: Tonči Matulić
Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović. Za izdavača: Stjepan Brebrić
10 Riječ Božja izvor i učiteljica ljudskoj riječi
Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14.
27 Molitve malom Isusu
Bono Zvonimir Šagi
Tomislav Salopek
16 Hrvatska u zamrznutom ratu
41 U tom skromnom boravištu
Političke teme: Tonči Tadić
Stjepan Lice
Rukopise i slike ne vraćamo.
Tisak: Denona d.o.o. Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.
Putopis
28 Što se događa s najkatoličkijom
Broj računa: 2340009-1100047241
zemljom
Iz drugoga kuta: Vladimir Pavlinić
Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337
30 Tajna pogleda
Vrijeme i riječ: Darko Tepert
IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X
34 Komunikacijska struktura evanđeoske poruke
Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. pretplata@ks.hr ijena za zemlje koje nisu navedene u ovom C popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.
Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Prosinac 2017.
12
Egipat Ivana Ćepulić
18 Božić u Brazilu Naši misionari
20 Dajte da život imaju
Razgovor: s. Jelena Lončar
23 Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije
24 Pa ti si živ, Isuse!
Brojni, ali svi naši
26 Kleknuti na slamu
Vrijeme i svijest: Vedran Martinac
Teološko razmišljanje: Branko Murić
38 Ne damo Kosinj!
U korist vlastite štete: Stanko Uršić
40 Fra Jerko Fućak obljetnica
44 Svjedočanstvo ljubavi prema potrebitim bližnjima
Stotinu godina Karmela BSI u Hrvatskoj
46 Kota
Zapis: Zvonko Madunić
54 Josipova svjetiljka 56 Anka Krizmanić
Portret umjetnice 3
Pitanje sadašnjeg trenutka
Loše
i krivotvorene kopije kršćanstva
D
iljem svijeta, pa tako i u Hrvatskoj, obilježena je 500. obljetnica reformacije, ali je u mnogim zemljama obilježena i 100. obljetnica Oktobarske revolucije u tadašnjoj Rusiji. Dok je prvi događaj prije pet stoljeća, uz sve probleme i podjele koje je prouzročio, u biti imao za svrhu obnoviti i reformirati Crkvu i vjeru, otvoriti ljudima lakši pristup onozemnom, Nebu, drugi je događaj obećavao ljudima savršenu sreću na zemlji, zatvorivši im Nebo i protjerujući Boga, uz pomoć bestijalnih okrutnosti. I jedan i drugi događaj bili su svojevrsna revolucija, bitno su utjecali na živote milijuna ljudi. Obama je događajima svrha bila ne samo promijeniti vanjski oblik života nego i učiniti radikalne promjene u ljudskim dušama i srcima. Možemo slobodno reći da su oba događaja bitno utjecala i na svjetonazor mnogih ljudi, zapostavili neke vrijednosti, a na vidjelo iznijeli neke sasvim ili djelomično nove. Cilj je bio gotovo isti, naravno, na teorijskome planu: obećati i ponuditi ljudima sreću, ispunjeniji smisao života, jedan novi način življenja. Naravno da su sredstva za postizanje tog cilja bila potpuno suprotna i različita. No, postavlja se pitanje jesu li Oktobarska revolucija, ali i neke druge koje su poslije isto tako završile u okrutnom jed4
noumlju, na neki način »kopirale« mnogo toga iz reformacije, ali i drugih pokušaja tijekom povijesti kršćanstva koji su išli za obnovom Crkve i vjere? 1. Revolucije kao loše kopije Jedno je sigurno: svi veliki revolucionarni vođe i njihovi sljedbenici ne bi bili ništa postigli da nisu imali čvrstu vjeru, bez obzira na to pisali mi pojam vjera obično ili pod navodnicima. Ono što se radikalno mijenja jest predmet ili osoba vrijedna obožavanja. Umjesto oltara to postaje partijska zastava. Umjesto euharistijskog okupljanja uvedu se partijski kongresi. Crkveni napjevi zamijene se radničkim »udarničkim« pjesmama, kult prema svecima ustupi mjesto »kultu« prema partijskim funkcionarima, i, konačno, mjesto Svevišnjega preuzme svemogući, nepogrešivi, bezgrešni i besmrtni vođa, »Führer«. On u svojoj svemoći može sve, i sve to može bolje nego svi ostali. On je genij u sportu, pjesništvu, slikarstvu, skladateljstvu, gospodarstvu, jednostavno, on može sve bolje nego to mogu svi ostali. Gotovo u svim revolucijama tako se ono istinsko sakralno pretvara i transportira u sekularno sakralno. Novi »kult« zamijeni onaj istinski dosadašnji, i to tako da preuzme znakove i simbole istinske religije i pretvori ih, donekle izmijenjene, u dekorativne elemente nove ideologije. Tako je Francuska revolucija stari sedmodnev-
ni kalendar zamijenila republikanskim desetodnevnim. Kineska revolucija obilno se poslužila konfucijanskim sistemom. Američka revolucija obilno je iskoristila kalvinistički nauk o Božjoj providnosti i promislu i pretvorila u ekstremno kapitalističku sintagmu prema kojoj ovozemni materijalni uspjeh gotovo može nekome biti garancija u onozemno vječno spasenje. 2. Revolucija, kultura i religija Svaka revolucija popraćena je kulturnom revolucijom. Cilj je učiniti prekid s dosadašnjom kulturom, »stvoriti« novoga čovjeka. Čovjek, međutim, ne može biti toliko zaslijepljen da ne naslućuje kako se ono Vječno, Transcendentno i Misteriozno ne dadne svesti na čisto ovozemno i materijalno. Francuski pisac Michel Houellebecq rekao je kako je komunizam bio jedna pogrešna religija, loš nadomjestak, nikakva prava vjera, iako je sve inscenirao na religijski način, stvorivši čak vlastitu »liturgiju«. Istinska religija, prava vjera, prema njegovim riječima, »u svojem djelovanju na svijesti ljudi jača je od svake ideologije«. Revolucionarno rastvaranje kulture može funkcionirati na neko kraće vrijeme. Na dulje staze, međutim, ne može nadvladati svestrani razvoj kulture koja tvori i ostaje okosnica ljudske egzistencije. Kultura nije samo nadogradnja duha nad materijalnom stvarnošću. Kultura inspirira duh. Zato u Godina XLVIII br. 12/526
Piše: Josip Grbac
biti kultura ima svoje korijene u religiji. Religija je jedina sposobna stvoriti jednu značajniju kulturu. U stvarnosti postojala je jedna velika svjetska revolucija duha, ona koja izvire iz Božje Objave, koja je čovjeka stavila na Božje tragove i tako mu omogućila nebesku sreću. 3. Informatika – novi »pastir« Još je jedna tzv. revolucija obilno iskoristila, doduše na jedan gotovo perfidan način, »naputke« iz kršćanske poruke. Kao da je doslovno primijenila Kristovu prispodobu o pastiru i njegovim ovcama. Riječ je o informatičkoj revoluciji. Sukladno Kristovim riječima pastir se brine za svoje ovce. Brine se za dobrobit svake pojedine ovce, ide u dugotrajnu potragu za njom dok je ne nađe. Nebeski Pastir želi znati što nedostaje njegovim ovcama. Informatičkom ovozemnom »pastiru«, kojega muče slične brige, ovo zadnje teže uspijeva. U masi bijelog runa gotovo mu je nemoguće prepoznati jednu eventualno nesretnu ovcu. Tomu pokušava doskočiti grupa engleskih istraživača. Stvorila je kompjutorski program koji skenira glavu i lice svake ovce i onda, na temelju mimike i trzaja mišića, prepoznati je li ovca sretna ili nije. Nije dugo trebalo da ovaj postupak pokušaju kopirati proizvođači mobitela, poput Applea. Oni u budućnosti namjeravaju skenirati lica svojih klijenata kako nijedan ne bi bio izgubljen ili Prosinac 2017.
jednostavno prešao u konkurentske tvrtke. Umjesto lozinki ili otisaka prstiju mobitel se otključava kada mu pokažem vlastito lice. I kada budemo trebali platiti, bit će dovoljno u kameru pokazati lice. Ako se mnogi ljudi više ne osjećaju sigurni pod zaštitom nebeskog Pastira, Njegovu funkciju brige i skrbi za ovce polako preuzimaju ovozemni maleni »pastiri« čije su ovce isključivo njihovi klijenti. Računalni programi za svakojake asistencije ili tzv. umjetna inteligencija, preuzimaju ovu ulogu. Smartphone je postao pastir koji bdije nad našim zdravljem, upozorava nas, šalje na posao, kažnjava zabranom pristupa internetu. Sve na temelju izraza našeg lica. Ljudska je volja preslaba u odnosu na privlačnosti digitalnih svjetova i zbog toga traži jednu jaku – elektroničku – ruku koja vodi, upravlja i »razumno« savjetuje kako ljudsko »stado« ne bi srljalo u propast. Dakle, već sutra moglo bi se dogoditi da ćemo svoj mobitel moći uključiti samo ako se budemo u kameru slatko smijali! Inače nema ni telefoniranja ni surfanja. Religijska poruka o Božjoj brizi za svakog pojedinog čovjeka i grešnika postaje u informatičkoj revoluciji svojevrsni Big Brother koji sve nadzire, kontrolira, svime upravlja, svakim pojedinim čovjekom, svakom zajednicom. Samo što su i sredstva i ciljevi religijske poruke, s jedne, i informatike, s druge strane, potpuno suprotni i različiti.
4. Povratak originalima Nameće se jednostavan zaključak da su mnoge religijske poruke, navade, tradicije, obrede tijekom povijesti kojekakve revolucije duboko promijenile u obliku i smislu i od čimbenika slobode postali su čimbenici modernog ropstva, od simbola života postali su širitelji smrti, originalno su bili garancija dostojanstva svakog pojedinca, a postali su poslije nositelji masovnih trendova i histerija. Kada je papa Ivan Pavao II. upozoravao Europu da se ne odrekne svojih kršćanskih korijena, mislio je samo na to da bi se Europa trebala pokušati vratiti originalnim korijenima, a ne utopiti se u natruhe i loše kopije koje su nastale tijekom povijesti. Zar na to ne mislimo i mi u Crkvi kada zagovaramo primjereno mjesto religijskom odgoju u obrazovnim ustanovama? Zar naš otpor tzv. Istanbulskoj konvenciji, gender-ideologiji, sekularizaciji cjelokupnoga društva itd. u biti nije samo nastojanje da se oslobodimo loših kopija onih stvarnosti koje je u njihovu originalnom smislu i pozitivnom značenju u ovaj svijet unijelo kršćanstvo? Vratiti se originalnosti nije nazadnjaštvo, nego težnja prema autentičnome i izvornome, u vjerskom, etičnom i moralnom smislu. Inače ćemo i dalje nastaviti živjeti u loše kopiranim i krivotvorenim sustavima razmišljanja i djelovanja. A valjda nitko neće nijekati činjenicu da kopije nikada nisu bile bolje od originala, a još su manje ikoga učinile sretnim. 5
Riječ Božja izvor i učiteljica ljudskoj riječi Piše: Bono Zvonimir Šagi
S
vaki blagdan ima ujedno i simbolično značenje. To znači da vanjštinom upozorava i navodi ljude na ono što sadržava kao živi spomen. Kad je riječ o nekom blagdanu naše vjere, onda se simbolima naznačuje ono nevidljivo, sada našim sjetilima nedohvatljivo, što u svojoj duhovnoj dimenziji želimo doživjeti. Božićno slavlje svojim izvanjskim elementima želi nas uvesti u duboko ra zmišljanje o onome što se stvarno dogodilo Kristovim rođenjem za cijelo čovječanstvo, za svakog čovjeka, za sav svijet! Bog sam iz svoje slave, iz svoje veličine silazi i postaje s nama čovjek. On – Bog s nama! Rodio se kao nejako djetešce i raste s nama. Posebno je u tom smislu važan prolog Ivanova evanđelja, koji se čita u misi božićnog dana (usp. Iv 1, 1-18). Izraz »Riječ bijaše Bog« potiče na jedno, doista, duboko teološko razmišljanje o samome otajstvu Božjega utjelovljenja, silaska Boga među nas.
Riječ, misao, smisao – prije i poslije svega Kad danas mi ljudi razmišljamo o samima sebi usred svega ovoga čime smo okruženi i što ovdje neprestano proučavamo i prevrćemo, kad proničemo kako bismo prodrli do u same dubine bitka, onda moramo zaključiti da je prije svega toga morao biti Netko tko sve odjednom vidi, koji može imati sveobuhvatni stvaralački projekt svega. Slika je toga ovdje u Evanđelju Riječ (grčki izraz Logos ima i šire značenje). Riječ je itekako zorna naznaka puta kako se upravo sve stvara. Druga je tu važna slika – Svjetlost! Riječ je ujedno i Svjetlost, a Svjetlost i Riječ daje pravi smisao svega što promatramo. Božić 10
nas, eto, potiče da razmišljamo i o čovjeku kao biću riječi, da shvatimo što je čovjek – što sam ja, ti, svatko od nas, da i sebe razumijemo unutar svega ovoga čega smo i mi dionici. Što je ono u čovjeku najvažnije? Ljudi mnogo pozornosti pridaju tijelu. Mnogo brige i mnogo naših svađa i prepirki kreće se oko materijalnih stvari, oko materijalnih odnosa – gospodarskih, političkih i kojekakvih odnosa vezanih za tijelo i tjelesne, odnosno ovozemne potrebe. No, je li to ono bitno za čovjeka? Jasno, ni to nije zanemarivo, ali ne pruža čovjeku pravu i potpunu istinu o njemu samome. »U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga i Riječ bijaše Bog« (Iv 1, 1). U uvodnoj molitvi božićne mise izričemo svoju vjeru: »Bože, Ti si čovjeka čudesno stvorio i još čudesnije obnovio…!« Stvorio nas je po svojoj slici, zato smo i mi na neki način njegova Riječ. Božja riječ u čovjeku Kad bismo sada malo više povijesno promatrali čovjeka, onda bismo zapravo zapazili da čovjek uvijek nešto unosi u ovaj svijet, promjenljivo, ali i ono što ostaje. Što ostaje? Ne tijelo, jer »iz praha zemaljskog u prah se vraća«! Tijelo je raspadljivo. Što, dakle, ostaje? Istinita, stvaralačka misao ostaje. Riječ ostaje! Pišemo knjige, stvaramo knjižnice, arhive… Pamtimo i prenosimo što smo upamtili. Znanja, saznanja uvijek, na neki način, stavljamo kao naš polog, riznicu za buduće generacije. To nas diže prema Bogu, jer On je upravo sveznanje. U Bogu je sva spoznaja. Bog je Riječ po kojoj sve postaje. Ništa ne biva bez nje. To znači da čovjek, kao stvaralačko biće po slici Božjoj, može neko dobro učiniti samo ako je doista i sam u Riječi i od riječi
koja od Boga dolazi. Riječ (velikim slovom) u vremenu je riječ (malim slovom) – komunikacija Boga s nama. Mi je slušamo i želimo se svojom riječju njoj suobličiti. No, s obzirom na to da je čovjek ograničeno biće i njegova riječ ne seže nikad do kraja – »Boga nikad nitko ne vidje…« (Iv 1, 16)! Do Boga, do punine njegove Riječi, ne možemo mi svojoj vlastitom misli nikad posve doprijeti. Uvijek je On i ono više od svega što o njemu možemo znati i reći. O Bogu uvijek govorimo, ali nikad sve ne kažemo. Uvijek o Bogu razmišljamo, ali on je uvijek još i ono što je nama sada u nedostupnom svjetlu. Zbog toga smo uvijek u nekom stupnju uspinjanja. Naš je put uspon prema Bogu. To je naša muka. Napor, muka, borba – život je čovjekov na zemlji (usp. Job 6 – 7). Bog je ljubav! Evo ga, dolazi nam ususret u našemu mučnom uspinjanju. Dolazi nam ususret svojom riječi. Riječ, rekosmo, postaje riječ na ljudski način, komunikacija s nama. Nama je zato danas, dok želimo s Bogom razgovarati, posebno radost slika njega kao Djeteta na majčinim rukama: došao je da od nas uči naš govor, naše jezike, da bi nam tako prenio ono Božje što je nama sada još nedokučivo, izvan našega ljudskog spoznajnog okvira. On uči naš govor i uči nas kako da taj govor uzdignemo na razinu Božjeg govora s nama. Valja nam zato razmisliti kako mi međusobno komuniciramo? To nam je svojim utjelovljenjem i rođenjem htio pokazati. Tijelo Gospodinu i Gospodin tijelu (usp. 1 Kor 6, 13). Čovjek – riječ Božja ili razdor Čovjek je biće komunikacije. To ga razlikuje od drugih živih bića. On može svoju misao priopćiti drugima i, što je još važGodina XLVIII br. 12/526
Foto: Jill Wellington
nije, tu misao može unijeti kao stvaralačku energiju u ljudske odnose, u povijest da ostane kao svjetiljka, kao kvasac uvijek nečega novog (usp. Mt 5, 14-15; 13, 33). Uvijek se pozivamo na stare mudrace, pozivamo se na razne mislioce, proroke, na sve ljude koji su govorili i ostavili riječ, misao, osmišljanje stvarnosti… Imajući tu činjenicu u vidiku, uvijek je važno kritički promotriti kako komuniciramo i što unosimo u naše međusobne odnose, u našu memoriju, u povijest koja pamti. Na toj su crti komunikacije, riječi, znanja, spoznaja naše nevolje, naši razdori, svađe, nasilja, ratovi. Ratovi počinju najprije riječima. Međusobnim omalovažavanjima, vrijeđanjima, lažima, zavaravanjima, kamuflažama… Danas smo osobito svjedoci kojekakvih zloupotreba riječi. Čovjek čovjeka želi na neki način zavesti, prevariti, smanjiti, svesti na svoju mjeru ili ispod nje. Pojedini čovjek često želi biti veći od drugog, pa se riječima »napuhava«. No, pogledajmo, Bog nam pokazuje put i način komunikacije. Snizio je sama sebe i svoju je riječ prerekao u našu riječ, da bismo ga mi manji od njega mogli razumjeti. On koProsinac 2017.
ji je sva Riječ, sva Mudrost, Sveznanje, sišao je iz svoje veličine do razine djeteta. Dijete mora od mame, tate učiti govoriti. To je primjer nama, djeci Božjoj. Mi, međutim, tako često nastupamo oholo, ponizujući druge, podcjenjujući druge u želji da budemo veći. Treba naučiti govoriti, treba naučiti prilaziti kao čovjek čovjeku, onako kako Bog nama prilazi. Sniziti sebe na razinu drugoga, kada hoćemo razgovarati, da bismo se mogli uzajamno poduprijeti. Ne uvijek se samouzdizati, kako je to u ovom trenutku postalo »moderno«. Koliki u javnosti istaknuti misle da će dobiti za sebe velike pljeskove ako drugoga omalovaže i povrijede. Valja nam od Božje riječi, koja u povijesti »tijelom postade i prebiva među nama« (usp. Iv 1, 14) učiti govoriti, međusobno komunicirati u iskrenosti i ljubavi. Kako doći do mira ako se neprestano svađamo, vrijeđamo, zlobno etiketiramo jedni druge? »Ljupke su po gorama noge onih koji su glasonoše mira«, rekao je prorok Izaija (Iz 52, 7-10). Koji su to? Ti koji su Riječ Božju primili i njoj se suobličili, koji uče Riječ unositi u svoju riječ, komunicirati na Bož-
ji način. Bog riječju sve stvara. I mi stvaramo jer smo stvaralačka bića i naša riječ nosi u sebi stvaralački polet, ali, nažalost, i zavođenje, rušilački element, kad se otkida od izvora, od one Riječi po kojoj je sve i bez koje ne bî ništa! Rekao je Augustin da nas je Bog za sebe stvorio i poslao nam Riječ da bude Učitelj našoj riječi. Riječ, koja je Bog, uzela je ljudsku narav, nastanila se među nama (usp. Iv 1, 14) da bude nama učitelj istinite ljudske riječi, riječi djece Božje. Tjelesno se duhovnim uzvisuje. Božić nas dakle potiče da učimo međusobno komunicirati u miru i ljubavi, radosni što se možemo otvoriti jedni drugima. Budimo glasonoše mira i u ovom, našem burnom vremenu. Glasonoše mira i radosti jedni drugima. Ne žalostimo teškim riječima jedni druge. Kad povrijediš drugoga, kad ga poniziš, onda ne donosiš ni radost ni mir, nego novi sukob. Budimo nasljedovatelji Božji. U rođenom našem Gospodinu Isusu pokazao se Bog s nama kao Sin Čovječji, da nas vrati na izvore one prave stvaralačke Riječi, od koje je čovjek čovjeku dar, a ne neprijatelj. To neka je prava radost Božića! 11
Božić u Brazilu
Priprava za Božić s mladima u kapeli sestara
s našom misionarkom, s. Beatricom Krstačić
R
edovnica Družbe Milosrdnih sestara sv. Križa s. Beatrica Krstačić 38 je godina misionarka u Brazilu, od godine 1979. Iako u dobi za zasluženu mirovinu sa 71 godinom života, i dalje neumorno djeluje u Brazilu, ističući kako je svjesna da joj Bog pomaže u svakidašnjici. Posljednjih deset godina djeluje u župi u predgrađu Simões Filho milijunskoga grada Salvadora u saveznoj državi Bahia. Djeluje u evangelizaciji, socijalnom pastoralu te u katehizaciji marginaliziranih skupina u brazilskome društvu među kojima su i zatvorenici. O pripravi za svetkovinu Gospodnjeg utjelovljenja i samom Božiću s. Beatrica kazuje sljedeće: Župa ima oko 150 tisuća stanovnika, pretežno Afrobrazilaca. Oni su specifični po svojoj vjerskoj praksi i osjeća se da mnogi, uz kršćanstvo, usporedo žive i dijelove svoje urođeničke, afričke vjere. Posljedica je to povijesnih prilika. Danas se to sve više pročišćuje, neki dobri elementi ostaju ta18
Ukras za Božić koji se vješa na zid. Ručni je to rad grupe starijih osoba u župi
S. Beatrica Krstačić
ko da se osjeti da je celebracija privlačnija ljudima kada se vjera i ljubav prema Bogu izražava i gestama i pokretima. Pripravu za Božić vrlo dobro organizira BK Brazila koja svake godine svim župama pošalje materi-
jale. I pojedine mjesne Crkve izrađuju-pripremaju vlastite materijale. Upravo je zadivljujuće iskustvo priprave za Božić putem biblijskih grupa u obiteljima, na što i Crkva stavlja naglasak spomenutim materijaGodina XLVIII br. 12/526
su susreti vrlo lijepi, često sam bila prisutna kada su se tijekom tih susreta dogodila obraćenja. Ne obraćenja pogana ili ateista, nego samih kršćana koji mijenjaju svoj način razmišljanja i odnosa prema bližnjima, poglavito siromasima. Ovo je jako važno u kršćanskom hodu: kada toga Boga koji dolazi za Božić oni dožive na drukčiji način. Kada shvate što to znači spustiti se u svoje unutarnje siromaštvo, u ono kako ja shva-
šća u domovima ljudi i u crkvama stavljaju se jaslice. Kićenje drveta za Božić nije jako prisutno, osim onih pred velikim robnim kućama koji kite umjetno drvo umjetnim darovima i lutkama Djeda Mraza. Ljudi rado sudjeluju u devetnici za Božić. Osim devetnica ima više mogućnosti priprave kao npr. svete mise ili liturgija Božje Riječi, prigodna razmišljanja u grupama kao osvrt na djelovanje protekle godine uz procjenu što
Djeca iz dječjega vrtića u župi koji vode časne sestre
Priprava za Božić župne grupe koja radi na posvješćivanju zvanja
lima. Biblijsko razumijevanje dolaska Božje Riječi ide protiv svjetskog mentaliteta koji Božić pretvara u Djeda Mraza; to biblijsko razumijevanje pomaže i samim kršćanima u pročišćavanju svoje vjere. Tijekom došašća u obiteljima i skupinama obitelji
ćam taj dolazak Boga k meni, kako živim i kako trebam biti otvoren/otvorena za Boga i bližnjega, što mi Božja riječ govori o mojemu sadašnjem životu. Brazil je velik, običaji su vrlo različiti u pojedinim dijelovima. Tamo gdje sada dje-
je bilo pozitivno te planiranja za sljedeću godinu i godišnji završetci nekih grupa (da bi nakon prolaza većih blagdana opet započeli). Danje su temperature za Božić oko 30 do 35 stupnjeva, mrači se oko 18 sati. Misa polnoćki u strogome smislu nema zbog ne-
Slavljenje euharistije u udaljenim selima
Djeca iz župe
(biblijskih grupa) razmišlja se o Božjoj riječi koja pripravlja za dolazak Boga među ljude. Grupa obuhvaća nekoliko obitelji, a, kada to nije moguće, u nekim sredinama pokatkad obuhvaća i samo jednu obitelj. Ti Prosinac 2017.
lujem i gdje sam do sada djelovala (u saveznim državama Rio de Janeiro, Minas Gerais), tamo nema zornica tijekom došašća. Nema ni obilježavanja sv. Nikole kako se to obilježava u Hrvatskoj. Još tijekom doša-
sigurnosti na ulicama tijekom noći. Stoga su mise bdjenja u 20 ili najkasnije u 22 sata, a može biti da ih u nekim mjestima ima i kasnije. Ovisi o mnogočemu. Neka se i u ovom Božiću Spasitelj prigne na nov način u naše nesigurnosti i prijetnje koje nas okružuju, koje gaze po našem narodu; neka Krist svojom spasiteljskom prisutnošću pretvori sve to u sveto tlo novoga života. Vjerujemo da ON to već čini i da će obnoviti našu vjeru, našu snagu i ljubav prema Njemu i bratu čovjeku… Trpimir Alajbeg
19
Vrijeme i svijest
Kleknuti na slamu PROSINAC A.D. 2017., i eto opet, štioče, prijatelju, usudit ću se poslati neko slovo. Jer pred vratima je dan kada će slovo pozdrava i susreta biti »na dobro vam došlo porođenje Isusovo« ili ne manje, čestit ili sretan Božić; sve isto, i vazda smjera na isto. Biva, »ušli u radost i neizrecivo, neizmjerno, božanstveno bogatstvo prisutnosti i blizine ljubavi i života Sina Božjega, Sina Čovječjega«. Sve ako i znamo da je Bog u sebi nedostupan, zastor te nedostupnosti u ledenoj betlehemskoj noći na slami, u špilji, od novorođenog zadobiva prodor nedohvatnoga sjaja. Uostalom, nije li rekao Filipu: »Tko je vidio mene vidio je i Oca.« SVI KOJI mu povjerovasmo, znamo, štioče, prijatelju, vidjesmo kao i Filip. I barem u božićnoj noći, kleknut ćemo na slamu, blizu vola i magarca, što bliže Majci i Josipu. Ne onu opipljivu slamicu, premda možemo također i na nju. Kleknut ćemo na onu drugu, koja pripada očima srca i vjere. Dubinski, natkozmički povezani i bivajući u otajstvu vjere, s Kristom Uskrslim i njegovim spasenjem. I sa svima koji mu vjeruju. S mislima i na sve ostale, drukčije nije moguće biti s Njim. I to znamo i znamo da se to ne smije smetnuti nikada. Imajući pred očima srca betlehemsku dionicu njegova puta spasenja, okruženi pastirima, pukom priprostim, ljudima lišenima moći vladanja i uzimanja, kojima se oči sjaje od čuda kao zvijezde u hladnoj, vedroj noći kad ne ide bez vatre. BOŽIĆ, rođendan naše slobode. Proglašavati to, temeljna je božićna misija i zadaća. Bog, Bog slobode, jedini suvereno slobodan, nikad ni u čijem posjedu, postade jedan od nas da nas oslobodi: »Ako vas Sin oslobodi, zbilja će te biti slobodni.« Očito stoga, na posve prvotnu misiju onih koji božićuju spada proglašavati oslobođenje i prokazivati porobljavanje. Pitanja oko te misije ne mogu se izostaviti iz svijesti o Bo26
žiću. Kao što ni kršćanin, premda biva u ontičkom i otajstvenom sudioništvu na božanskim darovima, ne može ne biti suodgovoran za spasenje ponuđeno ljudima njegova vremena. UZ SVE, vazda, posvuda i trajno prisutne, »svevremenske«, trgovačke i vojne oblike dominacijskog, porobljavanje danas sve više je neskrivena totalitarna agresija. Hrvatska i njezino društvo nisu nikakva iznimka među ciljanima, dapače. Porobljivači danas, i nije to samo neka baština strašnoga dvadesetog stoljeća, u golemom broju pripadaju specifičnom đavolskom kultu totalitarizma. Specifičnom po tome što, zarobljavajući duše svom snagom, nastoji unakaziti tijela. Totalitarizmi su vazda, to im je đavolski supstrat, porobljavali i duše i tijela ljudi. Povijesno, međutim, micali su s lica zemlje one koji su smetali ili se nisu uklapali u đavolski poredak. Bivali su uklonjeni, jer im duše nisu mogli kupiti niti prodati, pa, kad im nisu mogli uzeti, ili barem »prefrizirati« duše, oduzimali bi im živote. Ništa tako jasno ne otkriva đavolsku narav totalitarizama kao upravo đavolski načini i redateljstva tih, prije svega mnoštvenih pogubljenja. OVI danas, odavno poznatim totalitarnim alatima laži, obmana, prijevare, podvala i svih ogavnih manipulacija, hoće duše okrenuti protiv tijela, da bi mogli do nakaznosti razvaljivati i tijela. Goleme svote totalitarnih gazda ili uzete narodu infiltracijom u vlast, potkupljivanje i pranje mozgova izgubljenim. Skrivanje iza kulise lažne skrbi za ljudska prava ili zaštitu žena. Istanbulska konvencija, podvala totalitarne sekte u takvom omotu; nametnuti izopačenost zvanu rodna ideologija. Tipično totalitarno mijese društvo regrutirajući pripadnike totalitarne sekte; hrvatsko je društvo iskusilo te metode temeljito, u dugim desetljećima komunističkog totali-
tarizma. I napokon, nimalo slučajno, kolovođe su im mahom bivši pripadnici totalitarne partije i njihovi sljednici, braća po totalitarizmu. Zavjera protiv duše da bi se stvorilo društvo unakaženih; prividno, sotonskom prijevarom »slobodnih«, a zapravo porobljenih tijela. Društvo onih koji bi radije unakaženo nego pravo tijelo pravoga čovjeka. Unakazivanje i razvaljivanje tijela đavolski je posao jer on je po imenu taj koji razvaljuje, stvari koje sežu do užasa od početaka, od đavolskih, a legaliziranih »pokusa« s ljudskim tijelom od začeća, srozavanje u mrak koji je davno optužen glede nacističkih logora smrti, a gle, sad je »legalan« i čak »znanstven«. Ovdje se vidi koliko iščupati razlikovanje dobra i zla iz ljudskog posla nalikuje na čupanje duše iz tijela, poslu sotonskom. A BOŽIĆ je blagdan tijela čovječjeg, nedostižno božanstveni početak, dovršen beskrajnim, božanstvenim uzdignućem u uskrsnom jutru za svu vječnost. Jer Sin Božji dođe u tijelu. Sin Božji postade Sin Čovječji, dođe kroz obitelj, zajednicu očinstva, majčinstva i djetinjstva. Zajednicu ljubavi i vjernosti, gdje božansko nadvladava i oslobađa od grješnoga ljudskog, vazda kad se Sinu Božjemu dopusti da nas oslobodi od sile mraka i Zloga. Donijeti ovo svjetlo u »božićnoj svjetiljci«, ne onakvoj kakve su naši stari nosili idući kroz duboki snijeg prema crkvi na polnoćku, božićna je zadaća. Rastjerivati tmine laži Zloga istinom koja dolazi od Svjetla i zajamčena je Svjetlom koje svijetli u tami i tama ga ne obuze. Kako će Ivan. Danas, više nego ikad, potrebno je to hrvatskom društvu i zahtijeva golemu promišljenost i slogu i zajedništvo u djelovanju za opće dobro. Pavao će reći, »ljubav je dosjetljiva«. Božić, A.D. 2017., pun dosjetljive ljubavi neka ti je, štioče, prijatelju. V. Martinac
Godina XLVIII br. 12/526
Molitve malom Isusu Klečeći pred Tvojim jaslicama, tako skromnim orisom i simbolom onoga što bi se noćas trebalo dogoditi, ponajprije u mojemu srcu, dok ljudi oko nas gotovo u metežu hitaju osvijetliti i ukrasiti svoja staništa, molim te podaj mi tek sićušni darak: uresi moje srce živim cvijetkom svoje nevinosti. U svojoj djetinjoj mudrosti i mudroj jednostavnosti nauči me istinski živjeti u Tvojoj blizini i kad je usahnula duša zarobljena u grotlu tjeskobe, kad sam grozničavo zaokupljen samim sobom i nemoćno grcam utopljen u strahu samoljubljivosti: podaj mi tek kapljicu svoje božanske poniznosti. U zagrljaju djetinjstva uvijek je bilo lijepo, a ljudi su se činili dobrohotni i blagi jer još sam ih gledao Tvojim očima, jer još sam ih promatrao kroz zjenicu
Tvoje privrženosti. Danas su mi oči sjetne i zdvojne i kao da više ne buja sjemenka što je davno posadi u mene: molim Te otpravi od mene turobne rojeve sumnji. Kad si se rodio, svojom si ljubavlju obgrlio ovaj svijet, jer to je bio Tvoj svijet, to su bile Tvoje raskošne livade, i bujne šume, i zlaćani vrhunci. I tvoja sinja mora. Tu su bila Tvoja voljena braća. Kad si se Ti rodio, rodio se i novi, Tvoj svijet: daj da i moji dlanovi pridonesu proslavi Tvoje ljubavi. * Sada se prepuštam pjevu Tvojih anđela, prepuštam se valovima svečanog ozračja da me nose na obale tihe zimske noći, da pod pahuljama skromnosti prispijem u pravi nježan dom, pred kolijevku živoga Božića. Tomislav Salopek
Prosinac 2017.
27
GODINA ISPUNJENA SREĆOM Pozitivne misli za svaki dan BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Metanoja; 12,5 x 22,2 cm; tvrdi uvez; 394 str.;
160,00 kn
Poznati duhovni pisac Anselm Grün, benediktinac, menadžer i autor brojnih bestselera, upravo iz vlastitoga iskustva s jedne strane monaškoga života, a s druge strane uspješnoga gospodarstvenika, obraća se ljudima svoga vremena svjestan da nam u svakome danu treba, kako ga on naziva, »nutarnji oslonac«. Taj je oslonac zamislio kao jutarnje i večernje zastajkivanje i promišljanje o nekim izabranim temama. U ovoj knjizi on takva dva kratka razmišljanja nudi za svaki dan u godini. I sam kaže da čitatelja ovi kratki tekstovi ne žele poučiti, nego »dovesti u doticaj s mudrošću vlastite duše«. Ta mudrost znade što je za čovjeka dobro, no budući da većina ljudi živi u stanovitoj žurbi i stresu nužno je naći vremena i htjeti ga iskoristiti za postizanje duhovne ravnoteže. Stoga autor preporučuje: »Čitajte ove zapise polagano i promi‑ šljeno, dopustite im da uđu u Vaše srce te potom pogledajte koji se osjećaji i misli javljaju u Vama. Možda će one potvrditi ono što Vaše srce i Vaša duša već odavno znaju, ali ste to u nemiru svagdašnjice zaboravili. Tada ćete povjerovati onome što Vam kazuje Vaša vlastita duše. Dopustite im da Vas podrže i ojačaju u Vašoj vlastitoj mudrosti. Vjerujte svojoj duši više nego mnogim uvjeravanjima kojima Vas zasipaju kako bi Vas drukčije usmjerili. Dopustite ovim riječima da Vas vode do temelja Vaše duše. Tamo ćete pronaći uporište, otkriti prostor mira, koji je s onu stranu svih riječi«.
PET MALIH KNJIŽICA ZA VELIKI POKLON Dolazi vrijeme darivanja kada će biti važno izabrati pravi poklon. Kršćanska sadašnjost je, kao i u više navrata do sada, izdala nekoliko malih, praktičnih, ali vrlo vrijednih knjižica koje mogu biti izvrstan poklon.
– Knjižica pape Franje »Darovi Duha Svetoga« bit će sjajan poklon za krizmanike koji se već pripremaju na taj sveti sakrament. – Knjižica Vita Morellija »I ti si dar« sličnog je određenja i namijenjena je osobito mladima i mlađim bračnim parovima. – Knjižica namijenjena majkama »Lijepa kao ti, mama!« zaista može obradovati mame i biti odličan poklon za veliki dar majčinstva.
0 1 2 1 7
9 770353 282002
ISSN 0353–2828
– Za zahvalu u raznim životnim prilikama poslužit će knjižica Renza Sale »Od srca hvala«, a knjižica s kratkim božićnim mislima raznih autora »Čestit Božić« bit će sjajan mali‑veliki poklon za Božić. Sve su knjižice bogato ilustrirane i džepnog su formata.
Knjižare – ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; RIJEKA – Fiorello La Guardia 10c; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32
ANSELM GRÜN