Iz izloga »Kršćanske sadašnjosti« »Glas iz Ranjeno«. Turčinovićevo bavljenje teologijom odvijalo se u prijelaznom vremenu Drugoga vatikanskog koncila te u pokoncilskom vremenu obilježenom burnom recepcijom koncilskih tekstova kojima je svrha orijentirati život vjernika i djelovanje Crkve u hrvatskom narodu. Turčinovićeva je misao eklezijalno situirana te je s jedne strane otvorena ne samo ad intra, tj. prema životu Crkve, nego isto tako ad extra, tj. prema društvu i kulturi njegova vremena i prostora. Turčinovićeva je misao kristološko-trinitarno centrirana iz čega se jasno razaznaje tko je Bog u kojega kršćani te tako pada svjetlo na sve konkretne probleme i pitanja koja se javljaju u vidokrugu njegova promišljanja, govora i intervencija. Knjiga ima tri dijela. U prvome dijelu prikaz je Tučinovićeva shvaćanja kršćanske vjere i teologije, u drugom su prikazane bitne teološke teme, a u trećem dijelu su donesene rekonstrukcije njegovih predavanja o Otajstvu trojedinog Boga.
Dokumenti 179
Stjepan Kušar BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Vjera Bog Crkva
Monografije; 24,5 x 31,5 cm; tvrdi uvez s ovitkom; 280 str.;
330,00 kn .
ALBERIGO MALLONI
Uvid u teološku misao Josipa Turčinovića
POVIJESNI ATLAS DRUGOGA VATIKANSKOG KONCILA
Papa Franjo
GAUDETE ET EXSULTATE RADUJTE SE I KLIČITE
Ovom opsežnom, temeljitom i nadasve sustavnom monografijom i hrvatska je crkvena i društvena javnost, znanost i kultura, dobila monumentalno djelo najrespektabilnijega značenja. U vremenu u kojem naraštaj koji je iznjedrio Drugi vatikanski koncil (1962.-1965.) polako uzmiče, ovaj Povijesni atlas, koji je priredio Albeto Melloni, tajnik Instututa za religijske znanosti Ivan XXIII. iz Bologne i redoviti profesor povijesti kršćanstva na Sveučilištu u Modeni te naslovnik Katedre UNESCO-a o religijskom pluralizmu i miru na Sveučilištu u Bologni, ponovno se bavi koncilskim izvorima, njegovim trenutcima, problemima, obilno ih dokumentirajući povijesnim instrumentima. Atlas koji je proizišao iz arhivskog istraživanja, izdanjâ i izvorâ, monografija te rada članova Instituta za religijske znanosti iz Bologne, čuva dimenziju događaja Drugoga vatikanskog koncila, i, brzo prihvaćen od stručnjaka, pokazuje kako se još jednom povijesno istraživanje može držati pokušajem sprječavanja da se Koncil svede na popis ispraznih citata i nevjerojatnih teoloških uravnoteživanja. S pomoću fotografija iz toga doba, mapa, tablica, grafičkih ilustracija osmišljenih upravo za ovo izdanje, Atlas oživljuje povijesna žarišta koncilskog odvijanja, tehničku usredotočenost s obzirom na preobrazbu koncilske dvorane, sustave glasovanja i njezine sudionike (upravna tijela, komisije, biskupe, rodovničke redove, perite, promatrače i medije), dokumentirajući svakidašnje odvijanje od događaja iznimnog značenja. Ova bi se monografija trebala naći u svakoj biblioteci, crkvenoj, društvenoj i osobnoj.
STJEPAN KUŠAR
VJERA – BOG – CRKVA Uvid u teološku misao Josipa Turčinovića
Autor je najbolji poznavatelj teološke misli i djela Josipa Turčinovića, a ova je knjiga nastala u sklopu proslave 50. obljetnice Kršćanske sadašnjosti. Premda je Turčinovićeva misao dana u malom broju tekstova, jer je više bio zaokupljen time da izdaje knjige drugih autora nego li svoje, ipak je njegova misao izvorna i nadasve suvremena. Osim Turčinovićeve doktorske disertacije o Pejkiću te habilitacionog rada o Vramcu i nekoliko većih članaka te male knjižice o Crkvi u južnoslavenskim zemljama, svi su ostali tekstovi naknadno redigirani na temelju magnetofonskih snimaka, što osobito vrijedi za tri sveska njegovih homilija objavljenih pod naslovom
Kongregacija za nauk vjere
PLACUIT DEO BOGU SE SVIDJELO Kršćanska sadašnjost KRŠĆANSKA SADAŠNJOST
FORMAT:
Polazišta; 11 x 20,5 cm; tvrdi uvez; 230 str.;
CIJENA:
80,00 kn .
BIBLIOTEKA:
BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Dokumenti; 11,5 x 16,5 cm; meki uvez; 125. str.;
30,00 kn .
PAPA FRANJO
GAUDETE ET EXULTATE – RADUJTE SE I KLIČITE Kongregacija za nauk vjere
PLACUIT DEO – BOGU SE SVIDJELO Iz tiska je izašao novi, 179. svezak biblioteke Dokumenti, koji u jednom svesku donosi dva dokumenta: »Gaudete et exsultate - Radujte se i kličite«, apostolsku pobudnicu pape Franje o pozivu na svetost u suvremenom svijetu, i »Placuit Deo - Bogu se svidjelo«, pismo Kongregacije za nauk vjere biskupima Katoličke crkve o nekim aspektima kršćanskoga spasenja. Papa u svome dokumentu navodi da od ove pobudnice »ne treba očekivati raspravu o svetosti, koja sadrži definicije i distinkcije korisne za razumijevanje ovoga važnog pitanja, ili analizu različitih sredstava posvećenja«. Papin »skroman cilj« je »ponovno uputiti poziv na svetost, nastojeći ga ucijepiti u naše vrijeme, sa svim njegovim rizicima, izazovima i prilikama.« Pobudnica sadrži pet poglavlja u kojima se on dotiče svetosti pa navodi i svece »koji nas hrabre i prate na našem životnom putu«, kao i svece »iz susjedstva«, ali također navodi i »dva podmukla neprijatelja svetosti« tj. današnji gnosticizam i pelagijanizam. Papa nadalje razrađuje Isusovu Besjedu na gori ili osam blaženstava te navodi neke značajke svetosti u današnjemu svijetu. Ovom dokumentu sukladan je, pa stoga zajedno i otisnut, i dokument Kongregacije za nauk vjere o nekim aspektima kršćanskoga spasenja pri čemu razmatra utjecaj današnjih kulturnih promjena na značenje kršćanskoga spasenja, navodi ljudsku čežnju za spasenjem koja ni danas nije manja nego prije te razmatra središnjost Krista Spasitelja i njegova spasenja u Crkvi. Ovo službeno hrvatsko izdanje objavljeno je uz odobrenje Hrvatske biskupske konferencije.
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina XLIX Broj 7–8/533 Srpanj–kolovoz 2018. Cijena 13 kn
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14 Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227
4
Sustvarateljica kršćanske misli
6
Vjera i kultura
12 Vjernost, entuzijazam,
inovativnost, hrabrost i vizionarstvo
Internet-stranica KS: http://www.ks.hr E-mail KS: ks@zg.t-com.hr E-mail Kana: kana@zg.t-com.hr ks.kana@gmail.com Uređuje: Uredničko vijeće
17 Sol zemlje i svjetlost svijeta
50. obljetnica
Kršćanske sadašnjosti
Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović Za izdavača: Stjepan Brebrić Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14 Rukopise i slike ne vraćamo. Tisak: Denona d.o.o. Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o. Broj računa: 2340009-1100047241 Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337
20 Nogomet i »više« od nogometa
Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac
23 Pedeset godina u službi Crkve i naroda
Stjepan Baloban
26 Dijalog među kulturama – religijama
Bono Zvonimir Šagi
32 Odlasci i dolasci
Političke teme: Tonči Tadić
IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn
37 Otputovati
Putopis
Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK.
Tomislav Salopek
pretplata@ks.hr
36 Soli Deo honor et gloria
ijena za zemlje koje nisu navedene u C ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.
Vrijeme i svijest: Vedran Martinac
38 Žive dionice
Brojni, ali svi naši
asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba
40 Božja i čovjekova svetost
Stare novine – novi papir
Vrijeme i riječ: Darko Tepert
46 Generacije se drastično mijenjaju
Odvojenim
razgovor: Marin Miletić
prikupljanjem smanjujemo
50 Čudo života
količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i
Veronika Popić
28 Dubai Ivana Ćepulić
52 Mirotvorstvo nije ideologija
Razgovor: Ljiljana Matković-Vlašić
energiju. Srpanj–kolovoz 2018.
3
Pedeseta obljetnica »Kršćanske sadašnjosti«
Foto: Bernard Čović
K ršćansk A sa dašnjost
Sustvarateljica kršćanske misli u skladu s potrebama Crkve i naroda
K
ršćanska sadašnjost (KS) svečano je proslavila svoj zlatni jubilej 12. lipnja u dvorani »Vijenac« Nadbiskupijskog pastoralnog instituta u Zagrebu. Cjelodnevni program bio je sastavljen poput mozaika koji je podsjetio što je Kršćanska sadašnjost dala i činila u hrvatskom narodu, mjesnoj Crkvi, ali i šire. Radost polustoljetnog postojanja zajedno su toga dana dijelili crkveni velikodostojnici, predstavnici državnih, kulturnih i 4
znanstvenih institucija, nekadašnji i sadašnji djelatnici i suradnici KS-a, podupiratelji i prijatelji, jer KS nije samo nakladnička kuća, već mnogo više. Sadašnjost »Kršćanske sadašnjosti« Naglasio je to i dr. sc. Stjepan Brebrić, direktor i glavni urednik Kršćanske sadašnjosti pozdravljajući prisutne i otvarajući uvodnim izlaganjem o sadašnjosti KS-a znanstveni kolokvij »Vjera i kultura«.
Istraživanja i stvaralaštvo, informacije i dokumentacija, rekao je Brebrić, sve je to trajno prisutno u KS-u, od početaka do danas, kao pretpostavka i poticaj za živu komunikaciju među svim članovima Crkve i društva, na svim područjima ljudskoga života, koja se, u evanđeoskoj i kršćanskoj viziji stvarnosti može i treba razvijati prema ostvarenju civilizacije ljubavi. Kršćanska sadašnjost, nastavio je, zamišljena kao sredstvo koncilske obnove Crkve i uprisutnjenja kršćanskih vrednota u naGodina XLIX br. 7–8/533
Srpanj–kolovoz 2018.
nja; reprinti; časopisi; revije; audiovizualna izdanja; reprodukcije; čestitke i razglednice; nabožni predmeti. Po broju od pedesetak novih naslova godišnje, KS spada među desetak najproduktivnijih hrvatskih nakladnika. Pritom, KS se posebno trudi oko suradnje s institucijama i pojedincima, jer suradništvo i autorstvo od neprocjenjive su važnosti za vitalnost KS-a. Ostvareni su različiti oblici suradnje s raznim znanstvenim, visokoobrazovnim, kulturnim i crkvenim institucijama, ustanovama i zajednicama, nastojeći biti što aktivnijom i na području ekumenizma i međuvjerskoga dijaloga. Jedan od najvažnijih partnera KS‑a je Hrvatska biskupska konferencija, u suradnji s kojom se realizira nakladništvo vjeronaučnoga programa za osnovne i srednje škole te liturgijska i izdanja crkvenih dokumenata. Nezaobilazna je i međuinstitucionalna suradnja s Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, i to od samoga početka, jer su i sami pokretači KS-a bili profesori upravo KBF‑a. I s drugim institucijama, ustanovama i pravnim osobama KS ostvaruje značajnu nakladničku i drugu suradnju: Hrvatsko katoličko sveučilište, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Matica Hrvatska, Hrvatski državni arhiv, Nacionalna i sveučilišna knjižnica, Kršćanski akademski krug, brojni crkveni i necrkveni nakladnici, (nad)biskupije, župe, redovničke provincije i zajednice, ustanove posvećenoga života, udruge vjernika laika. Dragocjena je suradnja Ministarstva znanosti i obrazovanja, Ministarstva kulture, Grada Zagreba i Kršćanske sadašnjosti, u vidu konkretne financijske potpore realizaciji projekata i otkupa knjiga za potrebe javnih knjižnica. Suradnja s mnogim crkvenim, znanstvenim, kulturnim i društvenim institucijama ili ustanovama ostvarena je posebice posljednjih desetak godina u obliku organiziranja znanstvenih simpozija i kolokvija, ali i organiziranjem predstavljanja knjiga, susreta s autorima, te tribinom »Teološki četvrtak«. Spomenuo je i suradnju KS-a u okviru Zajednice nakladnika Hrvatske gospodarske komore, kao i Grupacije izdavača znanstvene i udžbeničke literature te Grupacije nakladnika dječje knjige, kao i međunarodnu suradnju u okviru koje je KS uklju-
čen u nekoliko međunarodnih izdavačkih projekata. Kršćanska sadašnjost kao jedna od suutemeljiteljica »Europskoga udruženja katoličkih izdavača i knjižara« (ELCE), redovito razmjenjuje informacije i iskustva s ostalim članicama te sudjeluje na Međunarodnom sajmu knjiga u Frankfurtu. Stožerna područja izdavaštva, naglasio je, od početka KS-a do danas ostaju ista: Biblija, liturgija, crkveni dokumenti, teologija, kateheza. Uz njih, tu su patristička i klasična kršćanska literatura, povijest opće i domaće Crkve i kršćanstva, leksikografija i bibliografija, ilustrirane monografije (znanstvene, umjetničke, stručne i znanFoto: Bernard Čović
še društvo i kulturu, ne prestaje osmišljavati i razvijati raznovrsna sredstva u službi ostvarivanja vlastitoga poslanja. Danas, kad već postoje katolička novinska agencija, radio, pa i televizija, i kršćanski web portali, KS je najpozvaniji na području nakladništva. No ne zaboravlja se niti se prestaje misliti na ono »više od nakladništva«, što je prije 25 godina Tomislav Janko ŠagiBunić ovako izgovorio: »Kršćanska sada šnjost je dakako u osnovici izdavačka kuća, proizvoditelj knjiga, časopisa i drugih sastavnica onoga što nazivaju priopćavalima. Ali ja je najprije vidim kao jedinstveni skup ljudi, osoba koje su svoje sposobnosti i svoje živote udružile u jednom pothvatu i jednoj požrtvovnosti«, i izriče želju da KS bude i neki »klub intelektualaca«, gdje se »intelektualci mogu sastajati i razgovarati«. A to je i u skladu s ustanovnim dekretom. Ciljeve, koje je taj dekret kardinala Franje Šepera zacrtao, nastavio je Brebrić, KS je ostvarivao u različitom opsegu i intenzitetu, ovisno o prioritetima i okolnostima. Ono u čemu sasvim sigurno nije niti u jednome trenutku svoje povijesti iznevjerio nakanu osnivača i suutemeljiteljâ, jest zrela vjerska literatura, posredovanje strane i razvoj domaće teološke i kršćanske misli, stvaralaštva, pisanja, objavljivanja. O 40. obljetnici KS-a o. Bono Zvonimir Šagi dotadašnja ostvarenja KS-a opisuje kao »evangelizaciju knjigom i ne samo knjigom«, a »knjiga je još uvijek, usprkos čudesnim modernim sredstvima komunikacije, najvrednije sredstvo unapređenja ljudske duhovnosti«. Svjesni važnosti kršćanske i teološke knjige, istodobno tražeći putove ostvarenja vizije u kojoj je KS više od izdavačke kuće, u međuvremenu ipak možemo reći da i prepoznatljiv, u mnogočemu već tradicionalan, ali istodobno aktualan izdavački profil KS-a, danas ovu nakladničku kuću također čini nezaobilaznom sustvarateljicom kršćanske misli i teološke znanosti, kršćanske kulture, kulture pismenosti i poučenosti u vjeri, kulture umjetnosti i ljepote, kulture znanja i kompetentnosti u svijetu, kojemu je potrebna transcendencija i odgovorno kršćanstvo u izgradnji istinskoga humanizma, rekao je Brebrić. Danas, rekao je, Kršćanska sadašnjost realizira između 100 i 150 radnih naloga godišnje – nova izdanja knjiga (prijevodi i knjige domaćih autora); ponovljena izda-
stveno-popularne), zatim knjige za obitelj, za sve dobne skupine djece i mladih, religiozni romani i pripovijetke, kršćanski nadahnuta poezija, duhovnost, poučno i zabavno štivo, multimedijalna, glazbena i filmska izdanja. Svojim izdanjima Krš ćanska sadašnjost promiče evangelizaciju kulture i pridonosi inkulturaciji evanđelja. U kompleksnosti odnosa vjere i kulture ne nastoji samo oko kršćanske, vjerske odrednice izrazitijih i razvijenijih oblika ili tradicija opće i nacionalne kulture, nego također jednim od svojih važnijih ciljeva vidi njegovanje kulture vjere. U svemu rečenome ima polazišta i ostvarenja, zacrtanih i još neostvarenih ciljeva; ima prošlosti i sadašnjosti; ima i nade za budućnost KS-a – onakvu budućnost kakva će biti kadra odgovoriti stvarnim potrebama naše Crkve i naroda, zaključio je direktor i glavni urednik KS-a Stjepan Brebrić. Marija Belošević
5
Foto: Bernard Čović
Vjera i kultura
»Kršćanska sadašnjost – tradicija i modernitet« Predavanje »Kršćanska sadašnjost – tradicija i modernitet« održao je prof. dr. sc. Stjepan Kušar s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Uvodno je Kušar spomenuo encikliku pape Pavla VI. Populorum progressio (1967.) i razgovor teologa o njoj u redakciji Glasa Koncila. Pokušali su dati odgovor na pitanje »što takva enciklika, koja govori o napretku naroda može značiti u jednom socijalističkom sistemu«. Tom je prilikom Josip Turčinović izrekao znakovitu rečenicu: »Trebamo naći put da se angažiramo, a da se ne poreknemo.« Na temelju toga svojevrsnog ‘Turčinovićeva pravila’ predavač je pokušao promisliti što je Kršćanska sadašnjost. U toj rečenici istaknuto je ‘trebanje’ i ‘traženje’ koje se u djelovanju KS-a našlo u spoju tradicije katoličke vjere, njezine uvijek valjane baštine, i svaki put sadašnjega trenutka, tj. vremena koje se voli zvati mo6
dernim. To je ono što je genijalni, karizmatični trolist ‘Bajsić-Šagi-Turčinović’ stalno imao pred očima, a da to nije uvijek izrijekom spominjao; to ih je vodilo. Taj spoj vjernosti tradiciji i uvijek budnog sluha i pozornog oka za ono što se događa u našem društvu i našoj Crkvi te spajanje jednog i drugog otvaralo je prostore djelovanja KS‑a. Prericanje pak sadržaja vjere u novom socio-kulturnom ambijentu jest nastavljanje tradicije koja živi tako da se obnavlja, da raste, da se učvršćuje i da nalazi nove izraze primjerene vlastitom duhu i kulturi vremena. Tim se putem gradila i gradi kultura vjere i kršćanska kultura. Ako se ona treba održati, onda će to ići samo tako da se njeguje ono što nam je dano kao uvijek valjana baština vjere. Krš ćanska vjera rodit će novim plodovima kršćanske kulture ako bude onih ljudi kojima će kršćansko vjerovanje biti temelj na kojemu stoje i obzorje u kojem promišljaju vlastiti život, određuju vlastitu aktivnost, profesionalno i u društvu, te se odatle, od-
govorno i sa smislom za rizik, usuđuju reći novo, tj. na nov način izreći i posvjedočiti svoju kršćansku vjeru. Neće biti kršćanskih vrijednosti ako ne bude ljudi kojima su one ušle pod kožu, koji iz njih i za njih žive. Bez toga se puka pouka o kršćanstvu i njegovim vrijednostima preokreće u indoktrinaciju. Kršćanske se vrijednosti prenose ponajprije kršćanskim djelovanjem. U suprotnom će kršćanska kultura postati relikt prošlosti, vrijedan da bude upoznat i čuvan, možda poput muzejskog izloška, ali sa slabim izgledima da bude životno plodan, rekao je Kušar. Osvrnuvši se na prijepore oko osnivanja TDKS-a, kada su neki mislili da se KS time porekao, Kušar je ustvrdio da se »nitko nije porekao, nego se nastavilo ono što je bilo zamišljeno«. U novim se okolnostima nastojalo napraviti ono što je KS od početka radio. Tako se inspiracija koja je rodila KS pokazala valjanom i sposobnom živjeti bez obzira na to što se oko nje događalo. To, međutim, ne bi bilo moguće da se Godina XLIX br. 7–8/533
Srpanj–kolovoz 2018.
u njezinoj sposobnosti da ocrta osnovne i najviše ciljeve kojima treba biti usmjerena energija Crkve, vjernika i svakog zainteresiranog našeg građanina te ih svima učini poželjnima i prihvatljivima – bez obzira na to koliko skromno to bilo u svojem opsegu. Čini se da su se danas – u usporedbi s prvim desetljećima KS-a – smanjile želja i spremnost za dijalogom u društvu, vjerojatno ne zato što ljudi ne bi bili sposobni di-
ne našim. A znamo: od predviđanja budućnosti važnije je njezino pripremanje – sada.
jalogizirati, nego postoji neka čudna zatvorenost u razne jednoumne kružoke i grupe, naglasio je Kušar, u kojima ljudi kao da traže potvrđivanje i sigurnost više negoli slobodu razmišljanja. No to je prilika za KS da – koliko može – otvara vrata i prozore, da omogući susretanje ljudi i razgovor, da njezina izdavačka djelatnost potiče na razmišljanje, na suočavanje sa stvarnošću te tako otvara obzore djelovanja. Dakle, da stvara prostor dijaloga, prostor za raspravu o onome što se tiče života Crkve, društva i kulture te da omogući plodni nastavak onoga što je do sada bilo ostvareno i što je do sada vidljivo u djelima. Tako će KS ostati na putu a da nikome neće biti na putu, kao što to nije nikada ni bila. Tradicija i modernitet – to znači da njegovanje znanja o prošlom, primjerice vjere i teologije, mora biti u službi buđenja i strastvenih čežnji i nada koje su bremenite budućnošću. To ujedno znači: od onoga što je bilo, važnije je ono veliko i dobro koje nas iz budućnosti poziva da jednom posta-
koncila, te promjene koje su uslijedile neposredno nakon njega, kada je 1966. potpisan protokol između Svete Stolice i Jugoslavije, a 1970. predstavništva su podignuta na rang ambasada. Poznavanje navedenih društveno-političkih okolnosti bitno je za razumijevanje nastanka, razvoja i djelovanja KS-a, čiji se naziv prvi put spominje u časopisu »Sve sci« 1966., koji je tiskalo Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, a intencija mu je bila ići ukorak s vjerskom politikom Koncila, odnosno prenijeti ideje i težnje Koncila u Jugoslaviju, te pokrenuti dijalog. »Kako je radi zatvorenosti komunističkih zemalja, Crkva u Jugoslaviji bila suočena s problemom velikoga nedostatka teološke literature na narodnom jeziku, nemogućnosti komuniciranja teološke misli sa zapadnom Crkvom samo tiskanje ‘Svezaka’ bilo je od iznimne važnosti. Tu su nezaobilaznu ulogu imali Josip Turčinović, Tomislav Janko Šagi-Bunić i Vjekoslav Bajsić.« Naglašeno je kako su »Svesci« izazvali re-
U komunizmu Predavanje »Vjerska i kulturna djelatnost Kršćanske sadašnjosti u komunističkom društvu« bio je naslov predavanja izv. prof. dr. sc. Slavka Sliškovića i doc. dr. sc. Ane Biočić s KBF-a. Na početku predavanja kratko je oslikano vrijeme prije Drugoga vatikanskog Foto: Bernard Čović
zaboravilo kako je ono što je rodilo KS bila živa vjera, angažman iz vjere koja rađa plodovima kršćanske kulture. Njegovanje uspomene KS-a plemenito je i potrebno, no mi ne želimo njegovati samo uspomenu, mi bismo željeli ići dalje i naprijed, tako kako nas upućuje duh Kristova evanđelja i Drugoga vatikanskog koncila – dakle ono iz čega je KS potekao i u skladu s čime su djelovali njezini voditelji zajedno sa svojim suradnicima. Pritom je nužno imati na umu da su se vremena (tj. ljudi) promijenila. Dok je u prošlosti socio-kulturni ambijent u kojem se našla Crkva bio uglavnom religijski homogen ili su svjetonazorske pozicije bile jasne i razgraničene, danas smo suočeni s naglašeno pluralističkim, pa i kakofonijskim ambijentom nastalim uglavnom zbog priznanja legitimnosti svake kulturne tradicije. To ne mora biti problem, ali je svakako problem činjenica da je čovječanstvo danas, možda u svojemu najvećem dijelu, ošamućeno bezbrojnim podražajima tržišnih promidžbi i djetinjasto ovisno o jeftinom hedonizmu koji se svojim permanentnim nasrtanjem gotovo svakome uspio zavući pod kožu. Tomu nasuprot jest, to je hitnije afirmirati u društvu i u Crkvi, svijest o tome da je kultura, dakle i vjerska kultura, marno i samozatajno njegovanje temelja smislena ljudskog života i strastveno zalaganje za njegov rast i cvjetanje – upravo ono što su ljudi u KS-u usprkos nesklonim okolnostima činili i što im je sada i ubuduće činiti. Današnje naše društvo, a po svemu sudeći još više ono buduće, bit će sve manje religijski homogeno, i to kako zbog migracija, tako i zbog priznanja da svaki pojedinac i svaka zajednica ili skupina u društvu imaju pravo tragati za istinom, nalaziti je i živjeti s tim u skladu, ustvrdio je predavač te naglasio kako se na temelju toga Kršćanskoj sadašnjosti nameće zadaća repozicioniranja u novom ambijentu i u novim materijalnim i kulturnim okolnostima. Polje budućih mogućnosti, koje su pred nama, u kršćanskoj je vjeri naznačeno Kristovim evanđeljem, to je projekt koji Bog ima s čovječanstvom. To je put KSa. Ona nema nad sobom one otprije koji su htjeli sve kontrolirati, već je stavljena na polje širokih mogućnosti, izazova i konkurencije. Snaga KS-a pokazat će se najviše
7
8
svibnja 1977. u prostorijama KS-a na Marulićevom trgu, a 31. svibnja u samostanu trećoredaca u Odri održana je osnivačka skupština TDKS-a na kojoj se okupilo 50 teologa. Za predsjednika je izabran Tomislav Šagi-Bunić, a za tajnika Josip Turčinović. Ovaj postupak nije promijenio ciljeve društva, nego je omogućio njihovo lakše i bolje provođenje. TDKS je svojim osnutkom nužno prihvatio državne zakone SRH i SFRJ, te protokol između Svete Stolice i Jugoslavije, no ono je ostalo i crkvena ustanova.« U zaključnom dijelu naglašeno je kako je djelovanje KS-a uvelike nadišlo okvire publicističke djelatnosti i granice Crkve u Hrvata te je bilo od krucijalne važnosti za katolike, ali i druge kršćane u cijeloj Jugoslaviji i širem području komunističkih ze-
malja u smislu evangelizacije u Crkvi, ali i omogućujući ulazak teologije ponovno na društvenu pozornicu, čime je KS od izdavačke kuće i teološkog društva u stvarnosti prerastao u pokret pokoncilske obnove. Pritom moramo uzeti u obzir danas već pomalo daleki koncilski entuzijazam koji je i polet spojen sa snagom misli, inovativnom kreativnošću i zadivljujućom spremnošću na zalaganje i osobni angažman do granica žrtve voditelja i članova KS-a kakvi su rijetko viđeni u povijesti naše Crkve. Aktualni društveni i kulturni kontekst Predavanje »Kršćanska sadašnjost u aktualnom društvenom i kulturnom kontekstu – Vjerska kultura u našim suvremenim medijima komuniciranja – poželjne perspektive djelovanja KS-a« održao je doc. dr. sc. Krunoslav Novak s Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta. Foto: Marija Belošević
oko kateheze i početak tiskanja prijevoda, a potom i katehetskih priručnika domaćih autora. Slijedi pokretanje tribine »Teološki četvrtak« te suradnja s drugim izdavačima, osobito kad je riječ o »Zagrebačkoj Bibliji«. Koncilski duh KS-a vidi se i u njezinoj unutarnjoj organizaciji u kojoj su jednako sudjelovali i klerici i laici, muškarci i žene. No, progresivno djelovanje nije uvijek nailazilo na odobravanje ni u samoj Crkvi, ni u društvu. Ono po čemu je KS doista bio u duhu Drugog vatikanskog koncila jest vjernost tradiciji i osluškivanje potreba vremena, ustvrdio je Slišković. U predavanju se kratko osvrnuo i na osnivanje Teološkog društva »Kršćanska sadašnjost (TDKS) 1977. kojim se vizionarski željelo iskoristiti vrijednosti poretka za dobro Crkve. »Nakon višegodišnjeg sazrijevanja inicijative i svojevrsnog ispitivanja terena koje je trajalo od kraja 1974., inicijativni odbor od 14 teologa sastao se 27. Foto: Marija Belošević
akciju javnosti ne samo u teološkim krugovima nego i u širim političkim krugovima intelektualaca i javnih djelatnika, pa je tako časopis Fakulteta političkih nauka pohvalio njegovo postojanje. Nova dionica »Svezaka« počinje odvajanjem od Hrvatskoga književnoga društva sv. Ćirila i Metoda, te nastavkom objavljivanja od 1968. kroz Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije Kršćanska sadašnjost. »Time počinje opsežan i sveobuhvatan rad koji je nadmašio publicističku djelatnost. Naime, čini se da su osnivači Svezaka imali dalekosežnije ciljeve koje su prema recepciji javnosti držali realnim i ostvarivim, progresivnost ove skupine razvidna je iz odabira tematike, novog stila, izdavačkih planova i organizacije rada. Stoga je zagrebački nadbiskup Franjo Šeper 22. veljače 1968. izdao Dekret o utemeljenju te nove ustanove. U tim, prvim koracima bilo je mnogo problema zbog nedostatka sredstava, prostora i suradnika, dolazi do izražaja spremnost onih prvih suradnika na žrtvu i odricanje kako osobnu, tako i članova različitih redovničkih zajednica koje su ustupile svoje prostore. Kršćanska je sadašnjost nagovijestila smjer kojim želi ići: otvaranje duhu ekumenizma i širenje koncilskoga duha, što je potvrđeno i odabirom prvoga tiskanog naslova »Dinamika provizornog« utemeljitelja ekumenske zajednice iz Taizéa Rogera Schutza, inače protestanta. Sljedeće godine objavljena je knjiga Šagi-Bunića »Ali drugog puta nema. Uvod u misli Drugog vatikanskog koncila«. Čini se da biblioteke Kršćanske sada šnjosti i objavljena djela, s obzirom na opseg, pokazuju da su težnje osnivača da doista postanu centar koji je namijenjen Katoličkoj Crkvi, ali i drugim kršćanskim zajednicama, svim slojevima društva i svim dobima, kao i različitim aspektima teološke misli, od otačke teologije do najnovijega vremena, naglasio je Slišković. Podsjetio je i da prekretnicu u hrvatskom katolicizmu čini pojavljivanje biltena AKSA 1970. godine koji u tada zatvorenom komunističkom društvu donosi vijesti iz domaće Crkve, katoličkog svijeta, kao i informacije o pisanju domaćeg tiska o Crkvi. Potom slijedi okretanje obiteljima i laicima, te početak obiteljske kršćanske revije »Kana«, kao i briga
Razmišljati danas o Kršćanskoj sada šnjosti zasigurno pretpostavlja vratiti se na njezine početke i razvoj koji su obilježili prije svega profesori Josip Turčinović, Tomislav Šagi-Bunić i Vjekoslav Bajsić kao i mnogi suradnici koji su nastojali i nastoje promicati misao Drugoga vatikanskoga sabora u crkvenu i općedruštvenu javnost, tražeći načina da otvore prostor promišljanja o Bogu, o životu pojedinca i zajednice u aktualnim okolnostima društvenih dinamika, rekao je uvodno Novak. Promatrajući upravo ta svjedočanstva, ono što je uočljivo iz riječi, a onda i iz djela kojemu svjedočimo danas promatrajući Kršćansku sadašnjost i rezultate koje je postigla do danas, uočit ćemo entuzijazam, hrabrost i odlučnost kojom su svjedočili da Godina XLIX br. 7–8/533
u različitim teškim trenutcima za Crkvu, koliko god bili pritiješnjeni, za teološku misao i poticaj na življenje vjere mora postojati prostor i način da se progovori kao o bitnim pitanjima ljudske egzistencije. Ta egzistencijalna pitanja ne ulaze samo u područje materijalnog postojanja i tjelesnog preživljavanja, kako se danas često razumijeva ljudska egzistencija, nego idu dublje: zadiru u pitanja smisla čovjekova postojanja i njegove usmjerenosti onkraj ovozemaljskih ograničenosti, rekao je Novak, te naglasio kako valja zastati nad djelom Kršćanske sadašnjosti u kojoj su njezini utemeljitelji prepoznavali znakove vremena, nastojeći biti otvoreni Duhu Božjemu da bi očuvali onaj put misli koja ih drži nazidane na Božju Riječ i u zajedništvu Crkve. Iako je to vrijeme bilo obilježeno različitim poricanjima, kada se osvrnemo na pola stoljeća djelovanja KS-a, ne možemo poreći važnost i nezaobilaznost ove insti-
tucije i njezine uloge u promicanju teološke misli kroz knjige i časopise, izdanja Biblije i liturgijskih knjiga, katehetskih pomagala, te u nastojanju evangelizacije kulture. Ne zatvarajući, nego, naprotiv, otvarajući, oči pred problemima, izazovima i poteškoćama na koje društvo nailazi, u aktualnim prilikama i pitanjima koje postavlja suvremeni čovjek, nužno je ustrajati u pronalaženju konstruktivne platforme za održavanje postojećih i pokretanje novih oblika dijaloga koji se temelji na poštovanju ljudske osobe i temeljnih ljudskih prava. Kako bi argumenti koji proizlaze iz perspektive kršćanske antropologije mogli biSrpanj–kolovoz 2018.
ti razumljivi i današnjem društvu, važno je progovoriti jezikom i sredstvima razumljivim današnjemu svijetu. Razmišljajući o platformama za dijalog u kontekstu medija i društva, važno je uočiti da promjene koje se događaju jesu trajni proces. Kada kažemo da su se svijet i društvo promijenili, velikim dijelom potaknuti novim oblicima komunikacije, moramo precizirati ne samo da su se promijenili nego da se oni ne prestaju mijenjati, rekao je Novak, te ustvrdio kako je »Kršćanska sadašnjost, sigurno, jedna od platforma koja ima potencijala nastaviti dijalog koji je započela i vodila proteklih pola stoljeća, ali isto tako i produbiti područja dijaloga i dostupnost do čovjeka koristeći još više suvremene mogućnosti koje su još neiskorištene. Kada kažem da KS ima potencijala biti snažna platforma za dijalog, onda na prvome mjestu promatram njegovu ulogu u prošlim zahtjevnim vremenima u kojima su njezini djelatnici i
ri o Drugom vatikanskom saboru, iz kojega proizlazi ‘Novo lice Crkve’.« Promatrajući vrijeme u kojem živimo, čini mi da nam je i danas potreban žar i entuzijazam onih koji su pokretali KS i da se s tim žarom suočimo sa situacijom s Turčinovićevim »mora se moći«, ustvrdio je Novak, jer, nastavio je, »mora postojati način da Božja Riječ bude dostupna svakom čovjeku i da to proizađe iz traženja odgovora na aktualnu situaciju«. Stoga, prema njegovu mišljenju, uz urgentnost pronalaženja načina za poticanje i jačanje dijaloga i u crkvenoj i u široj društvenoj javnosti, put kojim KS treba ustrajati jest i poticanje na odgovornost kroz čitanje vjerodostojnih i stručnih izvora, ne ispunjavajući svoju potrebu za informacijom samo na razini senzacije i dnevnih tema. U završnom dijelu predavanja Novak je dao neke konkretne prijedloge prema suvremenim medijima komuniciranja. Jedan od njih jest pokretanje aplikacije preko ko-
Foto: Marija Belošević
Foto: Bernard Čović
suradnici pronalazili prostora i načina da teološka misao dopre do ljudi različitih razina. I danas KS svojim izdanjima ustraje na tom putu. No, često se govori da KS nije samo izdavačka kuća, nego iako danas ne nosi to u svojem nazivu i dalje ostaje Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije. KS to i dalje nastoji u kontekstu Teoloških četvrtaka koji se i danas organiziraju. Čini mi se da bogato izdava štvo i okupljanje teologa i zainteresiranih vjernika laika treba i dalje biti ustrajni put djelovanja KS-a. Ostaje dojam kao da se sve manje u praksi kateheze, od djece i mladih pa i u katehezi drugih životnih dobi govo-
je bi bio dostupan cjelovit Časoslov, Biblija i drugi liturgijski tekstovi što bi omogućilo pristup sadržajima koji bi mnogim, posebno mlađim generacijama svećenika i laika mogao biti zanimljiv. U takvu bi aplikaciju bilo moguće uključiti i pojedine izabrane tekstove koji će poticati na razmišljanje, otvoriti prostor za komunikaciju i dijalog. Također je iznio prijedlog emitiranja uživo tribine »Teološki četvrtak« što bi otvorilo prostor i onima koji ne mogu nazočiti da postavljaju pitanja i sudjeluju u raspravi. K tomu, tiskana izdanja poput »Kane«, mogu napraviti korak prema konvergentnim tendencijama medija. 9
rio je na ‘prijateljstvo’ vjere i umjetnosti, te je ustvrdio kako je ono utemeljeno prije svega na uzajamnosti nadahnuća, što je pak plod vjere koja stvara kulturu nadahnjujući umjetničko stvaralaštvo ljepotom sadržaja kršćanskih otajstava. Drugi plod prijateljstva vjere i umjetnosti jest kultiviranje vjere preko umjetnosti. Prema riječima predavača, KS je slijedio koncilska nadahnuća i u dimenziji produbljenja odnosa vjere i umjetnosti. To je re-
narska i evangelizatorska. »Kršćanska sadašnjost je, slijedeći duh Koncila, nastojala da se unutarcrkvena evangelizacija ne svede na puko priopćenje nekog skupa vjerskih spoznaja i informacija, nego da ona bude živo iskustvo vjere u dinamici egzistencijalne povezanosti s Kristom. To se na poseban način očitovalo kroz izdanja KS‑a poput Biblije, glazbenih izdanja, liturgijskih pomagala, audiovizualnih izdanja, katehetskih priručnika, kao i Kane, ali
alizirao kao specifičan način evangelizacije i dijaloga, nastojeći tako priopćiti suvremenu kršćansku misao i djelo našoj sredini. Dodlek je podsjetio, kako je Kršćanska sadašnjost hrvatskom narodu nastojala pružiti temeljna djela iz kršćanske baštine kako se ne bi ostalo samo na površini kršćanstva i na rubovima kršćanske kulture. »To je posebice u vremenu komunizma otvaralo prostor dijaloga i s intelektualcima izvan Crkve. Istodobno ta je vrsta izdavaštva bila podsjetnik na to da i sam razvoj modernog svijeta nije bio bez vjerskoga duhovno-umjetničkog nadahnuća.« To je predavač potkrijepio osvrtom na neka izdanja KS-a. Nadalje je upozorio na smjer djelovanja KS‑a u dimenziji odnosa vjere i umjetnosti prema unutra, tj. prema uspostavi dijaloga u samoj Crkvi na svim područjima njezina života kako bi zajednica vjernika mogla živjeti svoje vrijeme i prostor da bi u dinamici povijesti postajala autentičnije misio-
i čestitke i razglednice čija je ponuda pokušaj da se dašak umjetničke ljepote unese u svakodnevicu.« U trećem dijelu predavanja dr. Dodlek se osvrnuo na postmodernu kulturu koja pred kršćanstvo i Crkvu stavlja zahtjev potrage za novim oblicima evangelizacije i pastorala kulture putem umjetničkog stvaralaštva. Perspektive evangelizacije i pastorala kulture KS-a preko umjetničkoga stvaralaštva naziru se u njegovanju kreativnosti, inovativnosti, kvaliteti i stručnosti u cjelokupnom njezinu djelovanju koje može nadahnuti suvremeno umjetničko stvaralaštvo da, s obzirom na zajednicu vjernika iznjedri, osuvremenjene estetske izričaje nepromijenjena sadržaja Objave, te da takva umjetnička ostvarenja ujedno budu plodno tlo za dijalog sa svijetom, ustvrdio je Dodlek. Na pitanje ‘što u sadašnjosti i budućnosti KS može učiniti kako bi pripomogao to-
Foto: Tomislav alajbeg
Foto: Bernard Čović
Foto: Tomislav alajbeg
Danas živimo u vremenu neprestanih promjena, u vremenima turbulentnim na svim razinama o kojima je govorio i Bajsić još devedesetih godina: »Mi čekamo da se mutna voda staloži. To je sve jedna mutna voda, je li, ne vidiš živinu kraj sebe. Treba čekati da se staloži. I to, ne mislim samo kod nas. Po Europi, posvuda.« Četvrt stoljeća nakon što je izrekao te riječi vidimo da se »voda« nije smirila. Čini se da se »voda« neprestano uzburkava i da je i da-
lje mutna. Ne živimo u staloženim vremenima i nije sigurno da će se »voda« uskoro smiriti. Trebamo nastojati u ovim vremenima i okolnostima u kojima živimo činiti ono što će današnjemu čovjeku biti putokaz prema spasenju koje mu Isus Krist želi darovati, zaključio je Novak. Na putu ljepote Predavanje »Kršćanska sadašnjost na putu ljepote. Umjetnost u evangelizaciji i pastoralu kulture« održao je doc. dr. sc. Ivan Dodlek s Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Predavač je naglasio kako je KS svoje djelovanje u duhu novosti i zaokreta Drugoga vatikanskog koncila od samih početaka shvaćao kao kultiviranje vjere i kao doprinos razvoju vjerske kulture putem specifičnog izraza umjetničkog stvaralaštva. »Pokoncilsko vrijeme postupno razotkriva put ljepote kao povlašteni put evangelizacije i dijaloga sa suvremenim svijetom.« Upozo10
Godina XLIX br. 7–8/533
mu da ono što je dosad napravljeno, pridonese jačanju današnje evangelizacije i pastorala suvremene kulture putem umjetničkoga stvaralaštva kako današnji kršćani ne bi bježali od zahtjeva postmoderniteta, već, naprotiv, dali svoj doprinos, Dodlek je odgovorio da »slobodni pristanak uz Crkvu u kulturi postmoderniteta može se očekivati samo tamo gdje će biti prepoznata u svjedočanstvu promišljene vjere, te u zauzetome zajedničkom preobražavajućem djelovanju vjere«. Tu je podsjetio na riječi Josipa Turčinovića o pastoralu ‘malih ćelija’ koje su međusobno živo povezane te naglasio kako se u tom kontekstu na KS gleda kao na malu ćeliju kreativne ljepote koja nadahnjuje umjetnike da u svojem stvaralaštvu budu poticaj na produbljenije življenje vjere vjerujućih, te da budu poticaj na dijalog i komunikaciju u divljenju spram nedohvatljivoga u kojemu se naziru tragovi transcendencije i sa svima onima koji su udaljeni od vjere i Crkve. Stoga, »perspektiva budućnosti KS u tom kontekstu nazire se u povezivanju takvih malih ćelija živih zajednica vjere, otvorenih prema međusobnom unutarcrkvenom dijalogu, kao i prema dijalogu sa svakim tko je u njemu voljan i spreman sudjelovati. KS u mogućnosti je voditi prema takvoj povezanosti ako u svemu svojem djelovanju i dalje bude okruglim stolom misaonih napora današnjice, za koji će pozivati svako misaono biće da bi se zajedničkim snagama radilo na dijalektičkom dijalogu u kojemu će se napetošću teza i antiteza rađati pokušaji što plodnijih sinteza.« Dodlek je na kraju predavanja posvijestio kako će realizacija takvih misaonih i stvaralačkih napora biti moguća ako »govor vjere, u svim oblicima, pa i u onom umjetničko-stvaralačkom suvremenoga čovjeka bude podsjećao na orijentacijska ljudska pitanja koja ga se egzistencijalno, duboko i neodgodivo tiču. Izazovno postavljanje takvih pitanja putem oblika umjetničkog stvaralaštva, kao i pokušaj odgovora na njih, prostori su evangelizacije i pastorala kako prema unutra, tj. prema zajednici vjerujućih koja želi živjeti svoje vrijeme i prostor, tako i prema van, tj. prema postmodernom svijetu kojega se ne želi ponajprije pobijediti, nego ga se nastoji kršćanskim stvaralačkim doprinosom učiniti ljudskijim.« Marija Belošević
Srpanj–kolovoz 2018.
P
ozdrave i čestitke uputio je i izaslanik ministrice kulture državni tajnik Ministarstva kulture dr. sc. Ivica Poljičak. Posebno se osvrćući na temu znanstvenoga kolokvija, naglasio je kako je ona od iznimne važnosti u ovom trenutku te je »nedvojbeno da je to tema koja ima snažne baštinske korijene u nacionalnoj, vjerskoj i kulturnoj prošlosti, a to su teme kojima ćemo se baviti i u budućnosti«. Kratko se osvrnuo i na samo okruženje nastanka KS-a, 1968. godinu koja je bila godina promjena, previranja. »Unatoč različitim tumačenjima, nakon te godine ostali su tragovi kao što je i KS. S odmakom od 50 godina možemo mnogo objektivnije sagledavati važnost Kršćanske sadašnjosti poglavito u pokoncilskom razdoblju.« U svojem obraćaju pomoćnica ministrice znanosti i obrazovanja izv. prof. dr. sc. Ivana Franić čestitala je visok jubilej KS‑u te je poželjela uspjeh u daljnjem radu na promicanju crkvenoga, znanstvenoga i kulturnoga djelovanja. Istaknula je važnost Kršćanske sadašnjosti i u sadašnjem trenutku, posebno upozoravajući na organiziranje tribina »Teološki
Foto: Bernard Čović
četvrtak« na kojima se raspravlja o važnim temama, kao i o njihovu utjecaju na svakodnevni život. Dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Mario Cifrak podsjetio je kako je svaki dan u našoj sadašnjosti važan u kršćanskome proročkom poslanju. Time smo naglasili potrebu teološke misli u hrvatskome narodu jer taj proročki govor teologije, osobito o nepravednim etičkim načelima, otvara perspektive za ljudskiju i božanskiju budućnost za sve čovječanstvo. Sadašnjost i budućnost onakve su kakva je njihova teologija, a i to je povijesni trenutak »znak vremena Crkvi u Hrvata«. Prorektor HKS-a za organizaciju i poslovanje prof. dr. sc. Gordan Črpić, prenoseći pozdrave i čestitke rektora HKS-a prof. dr. sc. Željka Tanjića, podsjetio je na osnivače KS‑a te na jedinoga sada živućega iz te generacije, fra Bonu Zvonimira Šagija, OFMCap. Naglasio je kako su to bili proroci, a proroci su karizmatične osobe koje uspostavljaju sustave. »Želim da KS i idućih 50 godina bude otvorena duha, pa makar to značilo biti ‘znak osporavan’ i pokatkad ići nasuprot strujama. Želim da bude kršćanska budućnost, jer su kršćani ljudi okrenuti prema naprijed.« 11
S
lavljenički dio 50. obljetnice Kršćanske sadašnjosti bio je u znaku priče u pet slika, svojevrsnom vremeplovu koji je dao tek glavne naznake, ali ipak zlatnom niti povezao utemeljitelje i njihove prve korake i ono što danas imamo pred očima: jednu respektabilnu izdavačku kuću. Svečanosti su, uz sadašnje i nekadašnje djelatnike KS-a, nazočili i suradnici, prijatelji, čitatelji, svi oni koji su pratili i danas prate KS. Bio je tu i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, zadarski nadbiskup i predsjednik HBK Želimir Puljić, celjski biskup Stanislav Lipovček, sisački biskup Vlado Košić, zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško i umirovljeni gospićko-senjski biskup Mile Bogović, kao i tajnik Apostolske nuncijature mons. Janusz Stanislaw Blachowiak u svojstvu izaslanika nuncija Giusepea Pinta, te dekan KBF-a u Đakovu prof. dr. sc. Vladimir Dugalić kao izaslanik đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića. Svečanosti su nazočili i pred12
stavnici drugih katoličkih izdavačkih kuća, kao i drugih kršćanskih zajednica. U znak zahvalnosti za veliko djelo svih onih koji su svoju vjeru, um i ljudsku darovitost ugradili u 50 godina života, rada i rasta Kršćanske sadašnjosti o. Bono Zvonimir Šagi, OFMCap., jedan od najstarijih članova Kršćanske sadašnjosti, zapalio je svijeću koju je krasila slika »Izdavač« Vjere Reiser. Paleći svijeću pročitao je tekst nadgrobnog epitafa koji je izrekao Tomislav Šagi Bunić uz ispraćaj Josipa Turčinovića: »Ta uporna hrvatska svijeća, sa oba je gorjela kraja da razbistri mrakove naše blistom Kristova sjaja. Istrošio sav se vosak, al osta blistavi Duh. O, ljudi hrvatske zemlje, u larmi ne gubimo sluh.« Čestitka kardinala Josipa Bozanića Skup je potom pozdravio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić i rekao: Ova nas proslava povezuje s dekretom mog časnog prethodnika kardinala Franje
Foto: Bernard Čović
Foto: Bernard Čović
Vjernost, entuzijazam, inovativnost, hrabrost i vizionarstvo
Šepera koji je kao zagrebački nadbiskup na blagdan Katedre svetog Petra, 22. veljače 1968. godine, ustanovio Kršćansku sadašnjost – Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije. Toj ustanovi prethodila je djelatnost vezana uz časopis Svesci – Kršćanska sadašnjost koji je pokrenut o prvoj godišnjici završetka Drugoga vatikanskog koncila, kao jedan od nezamjenjivih instrumenata za koncilsko gibanje i ostvarenje među nama, za unapređenje i širenje teološke misli, kao spona s misaonim i koncilskim nastojanjiGodina XLIX br. 7–8/533
bi moralo biti vrlo otvoreno prema svima. Neko smo se vrijeme zanosili idejom da će svi doći, da neće biti više razlika, da tako kažem po sv. Pavlu, ni rob ni slobodnjak (Gal 3, 28; usp. 1 Kor 1, 12). To međutim nije išlo, jer se ljudi razlikuju… Znali smo tako-
Ta brojna djeca rođena od Kršćanske sadašnjosti uvelike su pomogla našoj Crkvi provođenje koncilske obnove na jedan, danas možemo reći, uspješan način, bez većih lomova i napetosti, posebno kada mislimo na liturgijsku i katehetsku obnovu. Djela
đer da mnogo toga neće uspjeti. Često smo previše poduzeli… Premda se kasnije ispostavilo da jednostavno nismo imali ni dosta ljudi ni snage, ni sredstava da držimo
bro slagali. Nije bilo pitanje tko je prvi, tko drugi, tko treći, nego je svaki sa svoje strane doprinio i učinio što se moglo. Vremena su bila teška. Sjećam se početaka: kad se to polako iskristaliziralo tako da smo jasno sebi rekli: pokušajmo nešto novo, što
stvari dalje na životu. Sjećam se da je Josip znao reći: ‘te knjige, časopisi, inicijative – to je slično kao kad imaš dijete: sad je tu, nema ti pomoći, imaš se brinuti za njega’« (Kršćanska sadašnjost u misli svojih utemeljitelja, str. 93–94).
Kršćanske sadašnjosti pripremala su naše mlade generacije za postkomunističko razdoblje, kada je naša Crkva mogla preuzeti nove zadaće u hrvatskom društvu. I u najtežim razdobljima djelovanja Krš ćanske sadašnjosti njezino je vodstvo uvijek ostalo povezano sa zagrebačkim nadbiskupom, a blage uspomene sluga Božji kardinal Kuharić posvjedočio je da je imao povjerenja u njih i da su to oni svojim djelovanjem i trpljenjem za Crkvu zaslužili. »Velike i snažne ličnosti tvore u povijesti čovječanstva – a to jednako vrijedi i za povijest Crkve – jednu vrlo složenu stvarnost, višesmjerno djelotvornu i za daljnji tijek povijesti nezaobilaznu koja… pruža i nameće sljedećem povijesnom trenutku nove mogućnosti i šanse… Velike ličnosti snažno pomaknu povijest i skrenu događanja u nove tokove, ili stvore žarišta za pokretanje novih tokova.« To je rekao Tomislav Šagi-Bunić 13. prosinca 1970. godine na zagrebačkoj Šalati na simpoziju o pedesetoj obljetnici smrti duhovnog oca hrvatskog katoličkog pokreta biskupa Antona Mahnića. O pedesetoj obljetnici Kršćanske sadašnjosti smijemo reći da je ona sa svojim utemeljiteljima stvorila nova žarišta koncilske
Foto: Marija Belošević
Foto: Bernard Čović
ma u kršćanskom svijetu i kao škola, osobito za mlade kršćanske laike u nas, da bi se pripremili za dijalog sa suvremenim svijetom na što je Koncil pozvao sve u Crkvi. Ustanova čije se uspostave danas spominjemo i po nazivu govori da je zamišljena i od početka željela biti Centar – Kršćanska sadašnjost. Ona je zamišljena kao centar, crkvena središnjica koja okuplja ljude da bi našu kršćansku sadašnjost prožela koncilskim duhom u otvorenosti prema svijetu; u povezanosti s drugima, posebno onim zemljama i pokretima koji su se događali u dijelovima svijeta demokratskih sloboda izvan obruča željezne komunističke zavjese te u dijalogu sa svima. Onako kako je to u svojoj programatskoj enciklici Ecclesiam suam naznačio blaženi papa Pavao VI. Kršćanska sadašnjost kao ustanova nekako je usko povezana s tri velika imena naše Crkve: Vjekoslavom Bajsićem, Tomislavom Šagi-Bunićem i Josipom Turčinovićem. S njima su surađivali i stvarali mnogi drugi koji su se uključili u djelo koje je duboko opečatilo postkoncilsko razdoblje Crkve u hrvatskom narodu i hrvatskom društvu. O utemeljiteljima je u jednoj prigodi Vjekoslav Bajsić rekao: »Bili smo trojica tamo. Mogu reći da smo se izvanredno do-
Srpanj–kolovoz 2018.
13
obnove i pokrenula nove tokove kršćanske kulture koje trebamo neprestano produbljivati i prilagođavati potrebama naše kršćanske sadašnjosti, a ustanovi Kršćanske sadašnjosti zazivajući Božji blagoslov čestitam zlatni jubilej.
važnosti, jer vidimo koliko je Crkva i njezina poruka važna. Predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović je podsjetio kako su i Matica i Kršćanska sadašnjost niknule na zanosu i sa željom da se širi dobro i plemenite misli, a to su u ovim ustanovama činili ljudi koji nisu težili za zaradom, već koji su kao svoj neposredni cilj imali uspjeh i rast sredine, a ne vlastitu slavu. Takvi ljudi bili su uočljivi jer su se ponašali drukči-
ne je spoznati dobro a dobrota vodi k istini. »Kršćanska sadašnjost je tijekom pola stoljeća upućivala na izvore mudrosti i nudila mogućnost konstruktivnoga razvoja da se to ne dogodi.«
je od okruženja, što su čovjeka pokraj sebe promatrali kao sestru i brata, a ne kao mušteriju kojoj želimo nešto prodati.
Foto: Tomislav alajbeg
Čestitka nadbiskupa Puljića Nadovezujući se na kardinala Bozanića, zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik HBK, je, podsjećajući na vrije-
usprkos u to vrijeme društvenih i crkvenih lomova i sukoba. Kad danas s određene distance propitkujemo utjecaj koncilskih promjena na život opće i naše partikularne Crkve, duboko smo zahvalni Bogu što smo u tih pola stoljeća imali žive orijentire koje je providnost postavila i u Zagrebu i u Vatikanu.« Na kraju je uz čestitke poželio da ova ustanova i dalje bude na pomoć svima koji se budu služili njezinim djelima u traganju za spoznajom i istinom, jer svrha isti-
me nastanka KS-a, rekao: »Bile su to godine velikih nadanja i previranja, ali i određenih tjeskoba.« Osvrnuo se na prvi dio proslave, znanstveni kolokvij s temom »Vjera i kultura«, te ukazao na riječi sv. Ivana Pavla II. da »vjera koja ne rađa kulturu, mrtva je« a »kulturna baština koju je vjera iznjedrila i u koju je čovjek utisnuo svoj pečat i obilježje duša je svakoga mjesta i njegovih žitelja. Označena skladom i ljepotom, ona je bila i ostala bitnim čimbenikom imena i prezimena svakoga naroda. Iako je čovjek, kad razmišlja o odnosu vjere i kulture, nemoćan znanstveno proniknuti i protumačiti povijesne niti pletiva vjere, kulta, kulture, religije i nacije. Djelovanje Centra za koncilska istraživanja Kršćanska sadašnjost u prošlih 50 godina daje nam naslutiti opravdani fluid vjerničkoga, teološkoga, povijesnoga, znanstvenoga i umjetničkoga nadahnuća i uočiti njezin veliki doprinos 14
Čestitke drugih uzvanika Čestitkama se pridružila i izaslanica predsjednice RH Renata Margaretić Urlić, savjetnica predsjednice za društvene djelatnosti i mlade. Posebno je izrekla zahvalu u ime generacija koje su imale priliku od najranije dobi stasati uz izdanja KS‑a, jer su ona unijela svjetlo u njihove živote, te ih oblikovala. Predsjednik HAZU-a akademik Zvonko Kusić je naglasio kako su osnivači KS‑a značili mnogo ne samo u vjerskom životu nego i uopće. Dodajući njima i fra Dudu, istaknuo je da su oni stvorili intelektualno blago Hrvatske koje je i danas od velike
Putovanje u pet slika Uslijedilo je »putovanje u pet slika« kroz povijest KS-a koje je u riječi i slici osmislio don Anton Šuljić, pomoćnik direktora Krš ćanske sadašnjosti, a na put su čitanjem teksta prisutne poveli mr. sc. Tanja Popec i dramski umjetnik Robert Kurbaša. Glazbeno obogaćenje pružili su Collegium pro musica sacra, Gudački kvartet »Sebastian«, Klapa »Nostalgija« i harfistica Mirta Lice. PRVA SLIKA oslikala je ozračje u Crkvi i društvu u vrijeme rađanja ideje KS-a. Dakako, tu je nezaobilazan najveći crkveni događaj u 20. st., Drugi vatikanski koncil, jer je on bio nadahnuće, putokaz i program djelovanja svih koji su se okupili, radili i do danas nastavili djelovati u KS-u. SpomenuGodina XLIX br. 7–8/533
grebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper utemeljio »Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije ‘Kršćanska sadašnjost’« koji je postao mjesto zauzetoga i predanoga rada, zanosnoga planiranja, stručnih susretanja, prijateljskih navraćanja, dugonoćnih razgovora, izmjene mišljenja raznih i različitih. Spomenuta je i najvažnija zadaća KS-a: provođenje Koncila, posebice liturgijske reforme. Ukazano je i na znakovitost prvoga naslova novouteme-
logije. Zahvaljujući tomu, upravo je kasnije on bio osoba koja je na karizmatičan način tkala niti suradnje sa svijetom znanosti i kulture. U to vrijeme u Zagreb se vraća filozof i teolog dr. Vjekoslav Bajsić, čovjek čija će promišljanja, realne procjene i nesvakidašnja praktičnost biti bitne za vođenje i usmjeravanje KS-a. Ta skupina teologa činila je jezgru Kršćanske sadašnjosti koja je pokrenula dotad neviđeni izdavački, nakladnički i intelektualni pomak u novijoj povijesti naše Crkve. Kao svatko tko cijeni svoje početke i one koji su pomogli u »prvim koracima«, nije zaboravljena kratka, ali važna epizoda djelovanju u okrilju Hrvatskoga književnoga društva sv. Ćirila i Metoda, te počeci izlaženja Svezaka, kao i raznih crkvenih dokumenata, od kojih su neki tiskani u stotinu tisuća primjeraka. Na tim je temeljima 22. veljače 1968. za-
ljene izdavačke kuće. Bila je to ekumenska knjiga »Dinamika provizornog« utemeljitelja ekumenske zajednice iz Taizéa Rogera Schutza, kojom je započeta i prva biblioteka »Znakovi i gibanja«. Uz same početke vezana je i suradnja s Biskupskom konferencijom na prevođenju, priređivanju i izdavanju liturgijskih knjiga i pomagala. Uz same početke KS‑a vezana je i kršćanska obiteljska revija Kana (1970.), te katehetski priručnici koji su u okrilju KS-a od 1972. Prva slika nemoguća je bez priče o Bibliji. Zagrebačku Bibliju nastalu 1968., od 1974. godine do danas izdaje Kršćanska sadašnjost. A godinu dana ranije, KS je preuzeo i Ilustriranu Bibliju mladih, koja je tiskana na 12 jezika i distribuirana po cijelom tzv. Istočnom bloku. Pripomenimo ovdje da je uz ovu obljetnicu u suizdanju KS-a i KBF-a objavljena knjiga »Bajsić, Šagi-Bunić, Turčinović. Tra-
Foto: Tomislav alajbeg
te su »sretne« i »spletne« okolnosti koje su povezale trojicu teologa koji su se »pripremali« za providonosan trenutak. Kapucin dr. Tomislav Janko Šagi-Bunić bio je koncilski teolog kardinala Franje Šepera na zasjedanjima Drugoga vatikanskog koncila. Josip Turčinović radi uskraćene putovnice, umjesto u Rimu studij nastavlja na zagrebačkom Filozofskome fakultetu studirajući komparativnu književnost i filologiju, a na KBF-u nastavlja doktorandski studij teo
Srpanj–kolovoz 2018.
govi i putokazi«. Tu su na više od 450 stranica sabrani tekstovi dva znanstvena skupa (IX. dies Theologicus »Vjekoslav Bajsić i Tomislav Janko Šagi-Bunić. Filozofski i teološki tragovi i putokazi«, Zagreb, 2014., te znanstveni kolokvij o 50. obljetnici završetka Drugoga vatikanskog koncila i 25. obljetnici smrti Josipa Turčinovića, Zagreb, 2015.). Knjigu prate i na DVD-ima zabilježene video snimke tih skupova). Objavljen je i monografski »Povijesni atlas Drugoga vatikanskog koncila« (priredio Alberto Melloni). Biblioteka »Polazišta« također je obogaćena novim izdanjem. Stjepan Kušar u knjizi »Vjera, Bog, Crkva«, kako stoji u podnaslovu, daje »uvid u teološku misao Josipa Turčinovića«. DRUGA SLIKA pojasnila je i posvijestila značaj formiranja Teološkog društva Krš ćanska sadašnjost (31. svibnja 1977.). Ukazano je na riječi Šagi-Bunića: »Kršćanska sadašnjost time što se organizirala kao Teološko društvo Kršćanska sadašnjost nije odustala ni od kojih svojih dosadašnjih ciljeva, nije preuzela nikakvih ciljeva koji bi bili u raskoraku s njezinim izvornim ciljevima.« I Turčinović je na Bogoslovskoj tribini, održanoj u Zagrebu 23. ožujka 1983. pojasnio, kako TDKS nije svećeničko, već strukovno društvo, kakvih u katoličkom svijetu ima stotine. Svi relevantni dokumenti koji se tiču Kršćanske sadašnjosti i TDKS-a, javno su objavljeni i svi su dostup ni – i ako ikad, onda je 50. obljetnica Krš ćanske sadašnjosti prigoda da oni koji se možda još uvijek vode glasinama i neutemeljenim objedama svoje uvjerenje grade kako na dokumentima, tako još mnogo više na djelima, kako je davne 1983. poželio i Josip Turčinović. Treća slika usredotočila se na razgranatu izdavačku djelatnost KS-a. Uz biblioteke, naslove, nizane su i impresivne brojke, posebice ako to usporedimo s današnjim vremenom kad se i za pisanom riječju manje poseže. Kao kuriozitet je istaknuto da je Novi zavjet do 1991. godine objavljen u dvanaest izdanja, a Zagrebačka Biblija je do danas doživjela dvadeset i dva izdanja u različitim opremama. Umjesto nabrajanja tog izdavačkog blaga, spomenimo da je za ovu prigodu objavljen »Jubilarni opći katalog izdanja Kršćanske sadašnjosti 1968.–2018.«, koji ima više od 250 stranica. 15
Foto: Tomislav alajbeg
16
ključna, a to je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Ne smije se zaboraviti da su trojica pokretača bili profesori upravo ovoga fakulteta. K tomu, jedna od važnih zadaća KS-a bila je poslužiti profesorima i studentima filozofsko-teološkog studija izdanja koja su im bila potrebna za studij, ali isto tako KS je tiskao brojne naslove iz širega teološko-filozofskog područja, objavljivao radove profesora i studenata, surađivao na organizaciji znanstvenih sim-
Foto: Tomislav alajbeg
ČETVRTA SLIKA odnosi se na djelatnost uoči i nakon demokratskih promjena. Naime, u kasnim osamdesetima miris demokratskih promjena osjećao se i u KS-u, a na Marulićev trg su navraćali razni ljudi koji su imali sasvim dorađene društvene i političke stavove i ciljeve. Pratili su se potresi i pukotine u dotadašnjemu monolitu komunističkoga sustava. Sazrelo je vrijeme za promjene, rađali su se planovi. U tom i takvom vremenu, KS je napravio iskorake i to ne male. Knjigama je još ranije pridodana proizvodnja dokumentarnih filmova, gramofonskih ploča, audio- i videokazeta. Našlo se tu i stripova, te novih katehetskih pomagala u vidu dijapozitiva. No, ostaje zapisano: KS je 1989. ostvario i prvi izravni prijenos polnoćke iz zagrebačke katedrale! K tomu, u zoru demokratskih promjena baš u KS-u učinjeni su prvi koraci za emitiranje religioznog programa na tadašnjoj »Radio televiziji Zagreb«. KS je sastavio svoj prijedlog programa za III. program RTZ‑a, a kardinal Kuharić je bio informiran o svim razgovorima s predstavnicima RTZ‑a te je podupirao Josipa Turčinovića u tome pothvatu. Turčinović je pogled upro i mnogo dalje: I prije demokratskih promjena razmišlja o novim, elektronskim i digitalnim medijima. Nabavlja opremu za televizijsko snimanje i emitiranje. Već postojeća aparatura, kojom se i dotad snimalo filmove za razne crkvene i kulturne potrebe, obogaćena je novom i najsuvremenijom opremom. Planovi, barem onako kako ih je on zamislio dijelom su ostali samo planovi, radi njegovog preranog odlaska (1990.). Peta slika vremeplova zaokružila je priču još jednom ističući glavne naglaske. Uz niz ustanova s kojima je KS ostvarila suradnju, još je jednom spomenuta ona
kršćanskim izdavačima iz Europe i svijeta. Posebno je istaknuta suradnja s izdavačem na mađarskom jeziku »Agape« (do 1991.), te s vjersko-kulturnim časopisom Drita na albanskom jeziku. Priča o povijesti KS‑a nezamisliva je bez spomena vjernika laika. KS je imao veliku ulogu u njihovoj teološkoj izobrazbi i okupljanju. Na to se nadovezuje i ekumensko‑dijaloška širina samoga trolista KS‑a koja se širila na druge, pa tako prema riječima dr. Petera Kuzmiča Marulićev trg 14 nije bio samo mjesto gdje su se planirala izdanja knjiga i časopisa, već je tamo bio i laboratorij ekumenizma, središnja adresa ekumenizma u bivšoj Jugoslaviji. Putovanje kroz pet desetljeća na sažet je način posvijestilo sve ono što je KS bio, i što jest, sve to pak kao zalog za budućnost. Iz svega se može iščitati vjernost, entuzijazam, inovativnost, hrabrost, ali i vizionarstvo ljudi koji su u svome vremenu prihvatili biti neumorni radnici na njivi Gospodnjoj. Na »pet slika« nadovezala se i prigodna izložba o povijesti KS-a postavljena u pred-
pozija i drugih skupova, organizirao razna znanstveno-popularna događanja. Dotaknuta je i suradnja s međunarodnim teološkim časopisima Concilim i Communio, te članstvo u Međunarodnoj udruzi katoličkih intelektualaca »Pax Romana«. K tomu valja dodati kako je KS bio utemeljitelj i aktivni član međunarodne udruge katoličkih izdavača i knjižara ELCE, a plodnu suradnju ostvario je i s brojnim katoličkim i
vorju NPI-a, a jubilejski je i dokumentarni film »50 godina Kršćanske sadašnjosti« koji je snimio Ured za pastoral u medijima Varaždinske biskupije po scenariju Ivane Šimunić i Anite Treščec. Na kraju, uz želju, da Riječ koja je nadahnjivala osnivače i dalje bude temelj, Antonija Vladić, najmlađa djelatnica, simbolički je okrenula novu stranicu na Bibliji. Marija Belošević
Godina XLIX br. 7–8/533
Sol zemlje i svjetlost svijeta Foto: Bernard Čović
Zahvalno euharistijsko slavlje za 50 godina Kršćanske sadašnjosti
S
redišnji događaj proslave 50. obljet nice Kršćanske sadašnjosti bilo je zahvalno euharistijsko slavlje koje je u zagrebačkoj prvostolnici predvodio predsjednik Skupštine KS-a zagrebački pomoćni biskup Ivan Šaško. U koncelebraciji je, uz dvadesetak svećenika, bio i celjski biskup Stanislav Lipovšek i tajnik Apostolske nuncijature mons. Janusz Stanislaw Blachowiak. Misi su nazočili bivši i sadašnji djelatnici i suradnici, prijatelji i dobročinitelji, članovi velike duhovne obitelji Kršćanske sadašnjosti. Uvodeći u slavlje, biskup Šaško je uz zlatni jubilej Kršćanske sadašnjosti naglasio kako je to pola stoljeća življene sadašnjosti koju je nadahnuo Krist, njegova Radosna vijest i ljubav prema Crkvi, te nastavio: Tijekom današnjega dana izrečeno je puno imena ljudi i naznačeno puno događaja; približene su misli, gibanja, nastojanja, planovi i radovi; ponovno smo susreli lica i čuli glasove koji pripadaju prošlosti, a djeluju blizu; našli smo se u oduševljenjima, dvojbama i osporavanjima; dodirnuti su osjećaji glazbom i iskustvima, svečanim tonom i zadržanim slutnjama… I vraćali smo se u svoje životne okolnosti, pokušavajući barem malo prenijeti u svoja pitanja i muke ono što nastavlja živjeti u toj iznimnoj crkvenoj stvarnosti naše nadbiskupije i cijele Crkve I dok se ljudski spomen muči sve to držati u cjelini, razlučivati i osvježiti, euharistija Srpanj–kolovoz 2018.
nam daje vrijeme Božje sadašnjosti. Zahvalno povežimo ljude u isti prinos, u kajanje i molitvu za oproštenje, u radost zajedništva što smo obasjani svjetlom Gospodinova lica i što smo u njemu dionici vječnosti, Kristove i kršćanske sadašnjosti. Homilija biskupa Šaška (Liturgijska čitanja: 1 Kr 17, 7-16; Ps 4, 2-5.7-8; Mt 5, 13-16)
1. Riječ Božja ponovno se objavila čudesno prikladnom – to znači i zahtjevnom – u njezinu redovitom liturgijskom rasporedu današnjega dana. Da smo birali čitanja, teško da bismo za ovu prigodu našli prikladnija… U današnjoj proslavi jubileja Kršćanske sadašnjosti, u mnoštvu sadržaja koji redovito prate takve proslave, namjerno je naglasak stavljen na vjeru, kulturu i umjetnost. Ponekad se čini da su ta očitovanja (kultura i umjetnost) negdje na rubu kojemu su središte crkvenoga očitovanja: nauk, naviještanje i življenje. No, upravo kulturalni izražaji vrjednota, zahvaćeni umjetničkim nadahnućem i oblikovanjem, pokazuju dinamiku koju Isus iznosi u Blaženstvima, a koja dobivaju nastavak u današnjemu kratkom evanđelju s naglašenim izrijecima: Vi ste sol zemlje i svjetlost svijeta. Kršćanska kultura i umjetnost, s jedne strane, zadržavaju plodove zahvata Duha Svetoga na koje se može vraćati, promatrati ih, ući s njima u dijalog, ali to zapravo i nije kršćanska kultura, jer 17
Foto: Bernard Čović
je kršćanska ako je življena i kršćanima ne dopušta ‘promatranje’. S druge strane, ona živi snagu susretišta kao novi pokretač. Tko živi Blaženstva i ostavlja trag toga življenja, očituje njihov okus i svjetlo. 2. Znamo da je obilježje soli davanje okusa, ali je ona korištena i za razmjenu vrijednosti, za uspostavljanje uzajamnosti, kao i za očuvanje od
kvarenja, od raspadanja, to jest od ‘korupcije’. To je odlika i kršćanske kulture, one naime koja polazi od susreta s Kristom, koja ne može ostati pohranjena u zatvorenosti pojedinca, nego je uobličena u jezik Crkve, u govor ljubavi. U svijetu u kojemu se neskriveno promiču i nameću drugi kriteriji, kojih su plod moć posjedovanja i svedenost na izvanjskost, kršćanska kultura ostaje kulturom okusa i nutarnjega svjetla koje se odražava na licima i u životima Kristovih učenika, raskrinkava prijevaru pokazujući istinsko mjesto ljepote, podižući ili barem pokazujući ‘grad koji leži na gori’. Ljepota tih Isusovih riječi je i u tome što on ne potiče, nego iznosi tvrdnju; izgovara otajstvo života koji nam je darovao i koji nama, u našoj 18
Foto: Bernard Čović
Foto: Bernard Čović
nepostojanosti i ograničenosti, daje da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta. Znamo da se može govoriti o svjetlu, a da se ništa ne osvjetljava; i o ognju a da se nikoga ne ugrije; o kvascu, a da ništa ne bude prožeto, pokrenuto, preobraženo; o soli, tako da ništa ne dobije okus. Isus kaže da jesmo sol i svjetlo, ne svojom nego njegovom snagom, jer nas je poučio da bez njega ne možemo učiniti ništa. 3. Kao što pokazuje puno primjera, nije preteško kršćanstvo svesti na izvanjski društveni identitet. No, time se gubi smisao, a bez smisla stvarnosti gube okus. Slobodno smijemo reći da je drama naše civilizacije napuštanje kršćanskoga smisla bez kojega smo izgubili ljepotu okusa. I sve naše poteškoće dolaze od toga udaljavanja, od nepoznavanja kulture koja nam se nudi i okružuje nas kao naš životni prostor. To se događa naročito onda kada plodovi kršćanske kulture bivaju promatrani i življeni kao dio raširene, ali čudne estetike ‘kršćanske prošlosti’, dok kršćanska kultura može biti samo kršćanska sadašnjost ili je nema.
I u ovome euharistijskom slavlju pokazujemo tu trajnost kršćanske sadašnjosti koja povezuje teologiju i kršćanski nauk, obredne oblike, poimanje Crkve nakon Drugoga vatikanskog koncila, kao i hrvatsku kršćansku kulturu i duhovnost, prisutnu na primjer u glazbenome ostvarenju od prije tri stoljeća, kada je Petar Knežević, franjevac Provincije Presvetoga Otkupitelja, vjerojatno nošen dijelom i ljepotama samostana na Visovcu, skladao liturgijski glazbeni izražaj (op. Misu koju je pjevao zbor tijekom slavlja) kojim večeras sudjelujemo u Kristovu daru Ocu i upućujemo svoju molitvu. Tako povezujemo istu vjeru i našu domovinu od njenoga juga do sjevera ovdje u zagrebačkoj prvostolnici kojoj smisao, okus – više od devet stoljeća – daje kršćanska vjera i zajednica Crkve u slavlju. Godina XLIX br. 7–8/533
Foto: Bernard Čović
4. To su izravni pokazatelji koji nas glasno pozivaju da se osvrnemo, da primijetimo, da upoznajemo ozračje u kojemu živimo kao vjernici, kao narod, kao Crkva. Jer, gotovo da nema niti jednoga područja društvenoga života koje nije natopljeno kršćanskim smislom, oblikovano kršćanskom kulturom, a od toga se udaljavamo, udaljavajući se od sebe, zanemarujemo kršćanski smisao, ne mareći zapravo ni za što… Možemo se s pravom pitati ne ostvaruje li se Kristova riječ o tome da je sol izgubila slanost i postala bljutavom. Iz jasnoga htijenja sukobljenosti s kršćanstvom, koje je uvijek znak osporavan, već je skovan naziv ‘postkršćansko društvo’. Zato proročki, tomu nazivu nasuprot, stoji ime ‘Kršćanska sadašnjost’ i ostaje pokazateljem uporišta u kršćanskome otajstvu, u poimanju čovjeka i svijeta. Nastojanje da kršćanstvo i kršćanska kultura nestane nije samo u prostoru želja, nego je pretočeno u sve razrađenije programe. Drugi se pak boje da će tu kulturu prekriti i ugušiti neka druga kultura (i religija). To nas ne treba ni zbuniti ni uznemiriti, jer je kršćanska kultura vezana uz kršćane, uz ljude koji žive kršćansku vjeru. I pred takvim razmišljanjima s pravom nam se upućuje pitanje: Pa zašto ne živite svoju kršćansku kulturu? Jeste li pogledali ćup i vrč za koji je prorok rekao da u njemu neće ponestati ni brašna ni ulja? 5. I zbilja. Danas smo na proslavu jubileja došli ne samo vidjeti što je s tim posudama nego smo se odazvali na gozbu, pozvani za Isusov stol. ‘Kršćanska sadašnjost’ je ostavila i dalje ostavlja, nudeći puno brašna za kruh slobode, za hranu slabim ljudima na putu; ostavila je i puno ulja koje nije samo njezino nego nadopunja vrč snagom Krista uskrsloga. Srpanj–kolovoz 2018.
Istodobno nas neki uvjeravaju da je taj ćup prazan, da je kršćanstvo usahnulo, a zalihe presušile. Ima ljudi koji su iz raznih razloga povjerovali u to i odbacili kršćanstvo. No, naš bi grijeh bio da ne pristupimo tim posudama proroštva i ispunjenja spasenja; da ne provjerimo obrazloženje naše nade. Zato molimo da uvijek postoji netko tko će pogledati i zagledati se u sadržinu toga ćupa i vrča; posegnuti rukom za onim što siti, stvara zajedništvo vrjednota, čuva od propadanja i daje okus. Taj je ćup slika Kristova groba i uskršnjih susreta… Ma koliko mogla biti osporavana, istinita je tvrdnja da kršćanska kultura čuva društvo od korupcije, ako ni po čemu drugom onda po nesebičnosti. Tamo gdje se živi nesebičnost, korupcije nema. Vraćajući se u godine nastanka ove naše izdavačke kuće, naići ćemo na gibanja, težnje za slobodom i oslobođenošću koja je spajala i miješala: buntovništvo, anarhiju i sjaj novih obzora. Susrest ćemo čežnju za mirom, prijedloge novih društvenih uređenja i paradigma, revolucije raznih boja… A kršćanstvo je živjelo u svemu tome, nerijetko u napetosti s idejama ideoloških totalitarizama koji su razapinjali svoje zastave od političkih nesloboda cijelih naroda do ponuda predstavljenih kao napredno skidanje okova, što je dovelo do novih ropstava. Dobro bi bilo vidjeti što je u ćupu u koji su skupljani tadašnji slogani o napretku i boljitku, sigurnosti i emancipacijama. Mi znamo da je naše blago u krhkim posudama, ali se Kristova posuda ne može razbiti, a urešena je svjetlom, i čuva okus, jer je njegova sadašnjost utjelovljena vječnost, a to je istinski izazov svakoj nekršćanskoj kulturi. Amen.
Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao Collegium pro musica sacra koji je pod ravnanjem Tihomira Prše i uz umjetničku voditeljicu s. Ceciliju Pleša i orguljsku pratnju Nevena Kraljića izveo Hrvatsku misu za četveroglasni mješoviti zbor Petra Kneževića (1701.–1768.) u obradi Anđelka Klobučara.
19
U korist vlastite štete
Suverenost: agenda povratka
N
a ovome mjestu prije četiri godine stajao je naslov: »Egzodus kao smanjenje nezaposlenosti«. Od tada do danas Hrvatska je razvaljena, ne osiromašena, nego razvaljena, za dvanaest naraštaja hrvatske mladosti ili ljudi u najboljim godinama; Njemačka, Irska, Austrija, drugdje, sve do Dubaija i Kuala Lumpura. Iako je ta propast počela već mnogo prije, o čemu je također ovdje bilo itekako riječi, ne jednom, u svoje vrijeme. Demografska zabrinutost u državi u porastu, nakon dugog spavanja, dok su rijetki, uz demografe, pomalo bdjeli. Iz dubokog, letargičnog sna glede egzodusa kao najrazornije sastavnice demografske krize, pogotovo kao najrazornije sastavnice razvaljivanja suverenosti, tek se rijetki bude. Čak i demografi još nisu krenuli pronaći dovoljno suvisle formulacije kojima bi intelektualno insuficijentnoj i moralno invalidnoj politici barem pokvarili drijemanje slično onom sitih kokoši. Doista, »teška matematika«; kao da će ostarjele obitelji i stari ljudi zasnivati ili životom darivati i obnoviti zemlju, obnoviti uništene obitelji, jedine životne vrutke u sve većoj, beživotnoj pustinji bez dječjeg smijeha i plača; oni koji to jedini mogu, istjerani su moralnim i materijalnim kolonijalnim rasulom, i egzistencijalnom mukom. Zemlja koja sobom gospodari? Cviljenje o tome bilo bi glupo i jutrom, a kamoli u kasno poslijepodne rasprodaje normalne, zakonite i pravedne kontrole države u korist narodne i nacionalne zajednice, što inače treba vidjeti kao suverenost. Ako i jest, a jest kolonijalno rasulo, nije vrijeme cviljenja, već vrijeme sukanja rukava. Vrijeme je, već odavno, za agendu povrat44
ka, ne samo za pokušaje poticanja ostanka. Uz sve poštovanje prema takvim pokušajima. Nismo slijepi, sve ako su to i pomislili petokolonaši: slom hrvatskog poljodjelstva, očit u dvadeset milijardi kuna uvoza hrane, regresija ili slom većine industrije, očita i u padu izvoza i proizvodnje. Nije dovoljno, nije sve, osim gomile drugih užasa kao, primjerice, lihvarskog sustava i zakonodavstva, u Hrvatskoj, politika je toliko »demokratska« da je spremna voditi čak i protureferendumske ratove. Kvaliteta povijesne totalitarne komunističke impregnacije bez premca, teror oligarhija i trabanata, sa stvarnim korijenima u lukrativnosti i jugokomunizmu. I očito je tako fenomenalna da je vremenski posve superiorna poznatoj moćnoj impregnaciji željezničkih pragova od hrastova drveta. Osim spomenutih koji su otišli, istjerani moralnim i materijalnim kolonijalnim rasulom i egzistencijalnom mukom, drugi su otišli iz moralnog dezerterstva. Zgroženi, neki i slomljeni ra spadom većine vrijednosti i divljanjem kolonijalnih kompradora. A potaknuti petokolonaškim protuhrvatskim medijskim svinjarijama, potom pak iluzijom i varkom da se dostojniji život može nabaviti usporedo samo s boljom plaćom. I pristojnijim, manje pljačkaškim, manje balkansko orijentalnim banditskim odnosima, prije svega poslodavaca. Ondje, u najmnogoljudnijem odredištu hrvatskoga egzodusa, gdje je jedva zamisliva svinjarija da netko pokuša biti dovoljno drzak pa platiti satnicu ispod zakonskog minimuma, a »legitimna« kao ovdje, isplata za mjesec, dva, tri ili za godinu, dvije pa nikada, ipak je potpuno nezamisliva. A to je ovdje nesumnjivo, osim iznimno, nedohvatna vrijednost, okolnost koja žestoko podgrijava iluzije da je za pravi život sasvim dovoljan pravi poslodavac
i plaća. Računi za iluzije, međutim, vazda se prikrivaju i retuširaju, ali to je već druga pripovijest. Sitnica za kolosalno odvjetništvo Dotle, u nesretnoj i razvaljenoj Hrvatskoj, možete se naći s rukama do lakata »u pekmezu«, pa i s nogama do koljena podjednako, ali, ako ste iz »ekipice Borg« i oko nje, koliko god priprosti puk mislio da je to ne samo megakriminal već i svojevrsna izdaja ili veleizdaja, neće vam vlas s glave pasti. Nema sukoba interesa, nema pljačke ni razbojničkog udruživanja. Nema ni isprepletenosti (da se baš ne kaže, umreženosti) politike i lovaca u mutnom. Nema silovanja državnih procedura oko pisanja zakona, može i privatno i jaranski i ortački. Sve je čisto zamalo poput krila anđela Gabrijela, nacrtanog na zidu dječjeg vrtića kod časnih sestara. Zna to tzv. DORH, savršeno i nepogrješivo. Jedino je evaporiralo oko pola milijarde kuna, za početak mrvu preko tri stotine dvadeset milijuna. Nagradno pitanje: Je li dnevnica od tisuću eura realan i primjeren trošak? To je sitnica za dimenzije, »metodologiju« i »standarde« spomenutoga kolosalnog »odvjetništva«, dakako. Sve to u državi Hrvatskoj koja ipak pamti i zatvaranje »kafića« zbog deset kuna. Agenda povratka Štetočine i komradori svih predvidivih vrsta dignut će se odmah »na stražnje noge« čim se netko odvaži izložiti notornu stvar: agenda povratka pitanje je ne samo demografije već opstanka. Osim toga, valjano uspostavljena, agenda povratka rješeva i znatni dio demografske krize. Na posve očekivanu štetočinsku kontraagendu moglo bi se bez osobite nevolje odmahGodina XLIX br. 7–8/533
nuti rukom, kada štetočine ne bi bili krcati političkom umreženošću i novcem i, dakako, licemjernom »skrbi« za Hrvatsku. Ipak, i sada treba odmahnuti rukom na njihova dokazivanja i pametovanja kako zbog egzodusa iz Hrvatske treba dovesti dvadeset tisuća Sirijaca i vidjet će se koliko još tisuća nekih drugih, jer ima mnogo potrebnijeg posla i zauzimanja. Glede agende povratka, i prije posve predvidive štetočinske »rafalne paljbe« kako je takvo što skupo i prije svega bez izgledno i nemoguće i unatoč njoj, potrebno je uvidjeti da su te štetočinske notorne lažne vijesti (fake news) bez temelja i bez bitne razumske sastavnice. U kontekstu rasprava o tome koga treba useljavati u demografskom krizom opustošenu i opustjelu zemlju, budući da nedostaje već sada sve veći broj i sve širi profil radnika, očito je i jasno da bi kudikamo najbolje bilo u svim tim sektorima imati svoje, to jest vratiti domaće ljude. Matt Sertić se vratio, diže najmoderniju industriju Nasuprot tomu, ta se mogućnost jedva i spominje i opet se, kao i u mnogim stvarima u posljednjih dvadesetak godina, bezglavo, a namjerno, ulijeće u nametanje lošijih, beznadno glupavih i tupavih »alternatvnih rješenja«. Polazeći od jednostavnog, a vrlo pouzdanog financijskog računa, o ostalim manje prizemnim, ali ipak neizmjerno važnijim stvarima, kao što je prije svega životna i ljudska obnova zajednice, identitetska pitanja, socijalna kohezija i dinamika, zatim činjenica da ne bi bilo tzv. integracijskih troškova i skupih problema oko nalaženja zaposlenja, stana, jezične i uopće kulturalne prilagodbe da i ne govorimo, polazeći tek od novčanog »prizemlja«, neporecivo je da je povratak otišlih Hrvata i Hrvatica, cijelih hrvatskih obitelji uostalom, neusporedivo najjeftinija inačica »uvoza« stanovništva. I kratkoročno, a pogotovo i neusporedivo, dugoročno. Treba li uopće, prije nego dignemo ruke od bilo kakve rasprave s političkim kompradorskim štetočinama, protivnicima agende povratka, pobornicima nekog drugog useljavanja motiviranih prije svega kompradorsko-političkom impregnacijom, radi kolonijalne, a ne suverene Hrvatske, treba li još ponavljati da Hrvat koji se vrati, po pravilu. ima ovSrpanj–kolovoz 2018.
dje kuću, ili stan ili barem dio toga? A to je tek početak abecede agende povratka. Kraj abecede; treba se valjano i muški pobrinuti da što prije do njega dođemo, glasi približno: oni koji tvrde da se ljude ne može vratiti, koji tvrde da Hrvatska, premda već ovoliko razvaljena i pozaspala, nema resurse da zaposli svoje ljude u povratku, neka se gube iz proklete vlasti i neka idu raditi posao koji znaju. Ako uopće znaju. I to ako im dadnemo kredit dobrih namjera. Vrlo jednostavan, školski primjer iz spomenute abecede: kad bi svaka općina u prosjeku vratila godišnje samo jednu hrvatsku obitelj, ili samo tri čovjeka, cijeli jedan grad vratio bi se svake godine. Nije moguće?! Uz dvadeset milijardi uvoza hrane godišnje, to jest toliki potencijal koji stoji otvoren u golemim resursima opustošene zemlje?! Uz ljude poput Matta Sertića, i tisuće drugih spremnih podignuti hrvatsku industriju?! Uz hitnu obnovu zadrugarstva, ne onog kriminalnog komunističkog koje je ljudima zgadilo zadruge; već onog (pomalo radićevskog) kada, nota bene kao u Francuskoj zadruge imaju i po pet tisuća članova i nevjerojatnu infrastrukturu, u Italiji katkad i triput više. I realna su i (po stotinu i više godina) nerazoriva osnova nacionalnog poljodjelstva?! Uz racionalnu ekologizaciju hrvatskog poljodjelstva, čime ono postaje i profitabilno i konkurentno na tržištu od pola milijarde ljudi, i ne samo ondje?! Nije moguće? Dakako, štetočinama, kompradorima, kukavicama i petoj koloni svih vrsta sve je »nemoguće«, osim njihova banditizma i razvaljivanja Hrvatske i njezine suverenosti. Troškovi »integracije« Dodatno, kad je u pitanju odnos troškova agende povratka i troškova prihvaćanja migranata i njihove integracije koju se hoće kolonijalnim nasiljem nametnuti Hrvatskoj, o integraciji valja i mudro bi bilo proučavati i neka važna iskustva. Ne samo poput kokoši pred kukuruzom gutati kolonijalne »teorije«, to jest budalaštine koje imperijalne oligarhije (stoljećima unatrag nečiste kolonijalističke savjesti, uzroka i sadašnjih kontinentalnih i afričkih nevolja i tisuća utopljenih u Sredozemnom moru) hoće isporučiti Hrvatskoj. Kao pretpostavljeno državi kolonijalno poslušnoj, bez svijesti i samosvijesti o svojoj slobodi i suvere-
nosti, bez sposobnosti da ustane na vlastite noge. Tako, nedostižna su iskustva Mollen becka, berlinskog Kreutzberga, pariških predgrađa, trga ispred glavnog kolodvora u Kölnu u blizini povijesno i kulturalno (a možda ponekom Nijemcu i vjernički) iznimne katedrale. Uz broj i silinu raketa (o broju silovanja nećemo ovdje) koje su uz urnebesni i neljudski urlik gomile, udarale u zidove katedrale u novogodišnjoj noći. A to nije tek pitanje, osim za idiote, simbola, ne samo njemačkog ugleda već i povijesti, kulture i civilizacije cijele Europe i civiliziranog svijeta. Ako pođemo od pustog »prizemlja«, to jest od golog novca, financijskih opterećenja (na ovom mjestu, gdje se bavi štetama, to je također i neka zlehuda, ne izbježna »sudbina«), savršeno je napokon u tom kontekstu jasno da bi za povratak jednog odseljenog Hrvata trebalo mnogo manje novca nego za dovođenje i »integraciju«, napose radnu, proizvodnu i socijalnu, jednog Sirijca ili Afganistanca. Stupovi, u glavama prije svega Dobra ideja, već sada stavljena u naopaki kontekst, ona o ukidanju drugog stupa, vjerojatno će »crknuti«, također i zbog tog konteksta i pripadajućih poslova. Sretnije države, poput od Hrvatske već bitno bogatije Poljske (nipošto nije jedina, osim toga što vraća banke i ostalo, nesklona hrvatskoj bilanci, gdje banke zarade jedanaest milijardi od kamata i tri od »naknada«, a novac završi, pogodite gdje i tako godinama) već su odavno ukinule stup koji je u osnovi bio i ostao prisila državi (kao maloj od kužine). Da oduzima efektivno do tada državni novac (namijenjen mirovinama pod kontrolom države) u korist kojekakvih fondova i njihovih pozadinskih vlasnika i »operacija«. Pritom su se kompradori (vidjeti Kanu od lipnja) fenomenalno dosjetili da je to i »osobni privatni« i »nasljedni« novac, kao da su oni na tržištu, poput Croatia osiguranja ili Allianza ili Grawea, taj novac marno prikupili uvjeravajući zaposlene građane, a ne da su ga efektivno kompradorski oteli državi. A država, ne samo što im je zdušno skupljala taj novac nego se, naravno, potom našla u nevolji, i zaduživala se pod lihvarskim uvjetima da pokrije nastalu proračunsku rupu. Veličanstvena bilanca, nema sumnje. Nastavci slijede. Stanko Uršić
45
ZEMLJA – DOM – POSAO Govori na susretima pučkih pokreta BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
ANSELM GRÜN
ZA VAS DVOJE
Anselm Grün Za vas dvoje
Dobre želje za mnoge zajedničke godine
Knjiga s dobrim željama za dan vjenčanja i za
60,00 knGrün . Anselm piše o čaroliji početka ljubavi,
o zajedničkoj o snaziopremljenu u teškim i nadasve prak Ako ste dugo čekalisvakodnevici, prikladnu, ukusno vremenima i o radosti u dobrim razgovorima. tičnu knjigu kao poklona za vaše mladence, tada ste je dobili u ovome Time ljubav nikad ne prestaje. izdanju. Riječ je o knjizi poznatoga i provjerenoga autora koji točno zna što mladencima treba. U knjizi se nalaze kraći odlomci iz Novoga zavjeta, Anselm Grün je monah u opatiji konkretno poznati Hvalospjev ljubavi iz Pavlove poslanice Korinćanima, Münsterschwarzach i najpoznatiji duhovni Mnogimželje, ljudima on je, bez pouke, primjeri i podsjećanja, a potom se autor nižuu Njemačkoj. blagoslovne molitve, obzira na njihovu vjeroispovijest, savjetnik i a ne prešućuju mogući pratiteljse na niti duhovnom putu. problemi, upućuje se na rješenja i na to čemu valja osobito usmjeriti pozornost u zajedničkome životu. Pritom je sve začinjeno odličnim fotografijama u boji tako da će ova knjiga biti zaista lijep poklon vašim mladencima. Cijena 60 kn
ISBN 978-953-11-1149-2
Kršćanska sadašnjost
Za vas dvoje - KORICE.indd 1-3
2.5.2018. 15:26:30
ISBN 0770353282001
0 7 0 1 8
0 770353 282001
ISSN 0353–2828
CIJENA:
mnoge godine koje još dolaze. Izvan nizova; 16,5 x 17 cm; tvrdi uvez; 74 str.;
Anselm Grün
FORMAT:
90,00 kn .
Riječ je o tri govora pape Franje upućenih pučkim pokretima u kojima se dotiče gorućih tema suvremenog svijeta kao što su: privremeni radnici, obitelji beskućnika, seljaci bez zemlje, borba protiv privatizacije vode, obrana prehrambene neovisnosti, uvođenja univerzalne plaće i jamstvo nepovredivosti obiteljskog doma, odnosno protiv deložacija. Nakon prvog susreta zanimanje medija za Papine govore i susrete s pučkim pokretima, koji su bili nešto nezapamćeno u povijesti Crkve i pokreta, bilo je ogromno da bi kasnije, kako je Papa postavljao više i više standarde i određivao konkretne ciljeve, sve više jenjavalo. »Ovaj naš susret odgovor je na konkretnu čežnju, ono što svaki otac i svaka majka priželjkuju za svoju djecu; čežnju koja bi svima trebala biti ostvariva, ali koja je, kako s tugom uviđamo, sve više strana većini ljudi: zemlja, dom i posao. Neobično, ali kad govorim o ovome, Papa je komunist. Ne razumiju da je ljubav prema siromasima u srcu evanđelja. Zemlja, dom i posao, ono za što se vi borite, sveta su prava«, rekao je u jednome od tih govora papa Franjo. Opširni pogovor napisao je Alessandro Santagate.
KršćansK a sadašnjost
BIBLIOTEKA:
Znakovi i gibanja; 11 x 18 cm; meki uvez; 153 str.;
Knjižare – ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; RIJEKA – Fiorello La Guardia 10c; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32
PAPA FRANJO