Iz izloga »Kršćanske sadašnjosti« STJEPAN RUSAN
UTJECAJ I ZNAČENJE KRALJA DAVIDA U PRVOJ KNJIZI LJETOPISA Prva knjiga Ljetopisa osobito ističe ulogu i značenje kralja Davida u izraelskoj povijesti, ali i znatno šire – za povijest spasenja. Autor je u istraživanje njegova utjecaja pošao i s činjenice da je njegov opus kod nas vrlo malo ili nikako istražen. »Koristeći se komparativno-analitičkom metodom, autor Stjepan Rusan dešifrirao je i rekonstruirao metodu kojom se služio ljetopisac u prikazu kralja Davida u Prvoj knjizi Ljetopisa«, piše o knjizi Božo Lujić, dok Domagoj Runje ističe da je »ovom knjigom Stjepan Rusan dao novi i svjež doprinos na hrvatskom govornom području, na kojem tema utjecaja kralja Davida u Prvoj knjizi Ljetopisa nije do sada tako iscrpno obrađena«. Darko Tepert potvrđuje tu činjenicu i ističe da je autorova namjera bila »prikazati kako ljetopisac vidi Davidovu osobu, pri čemu se služio usporednom analizom tekstova u kojima Davida portretira deuteronomistička povijest, napose Knjige o Samuelu i Knjige o Kraljevima s jedne strane te prva Knjiga Ljetopisa s druge. Autor zaključuje da ljetopisac ’preko idealne Davidove slike želi poučiti vjerničku zajednicu svojega vremena o ispravnom odnosu prema Jahvi’«. BIBLIOTEKA:
JAN GODFREY I PAULA DHERTY
FORMAT:
MOJA BIBLIJA USPAVANKA
CIJENA:
Teološki radovi; 17 x 24 cm; meki uvez; 315 str.;
130,00 kn .
Nova Biblija za najmanje donosi prerečene i prepričane biblijske događaje i zgode na način da ih mogu usvojiti najmanja djeca. Biblija uspavanka potaknut će dječju maštu, probuditi zanimanje, ispričati važne biblijske priče i prenijeti vrednote. Na takav način djeca već odmalena ulaze u posvećeni krug biblijskoga svijeta u kojem im je boraviti čitava života. Roditeljima će ova knjiga biti odlično pomagalo u pričanju zgoda i priča za svoje najmilije. Slikovnica je bogato ilustrirana i donosi kako starozavjetne tako i novozavjetne biblijske priče i događaje. HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA
DA VAŠA RADOST BUDE POTPUNA (Iv 15,11) Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima
BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Izvan nizova; 21,5 x 25,5 cm; tvrdi uvez; 94 str.;
80,00 kn .
PAPA FRANJO
GAUDETE ET EXULTATE – RADUJTE SE I KLIČITE Kongregacija za nauk vjere
PLACUIT DEO – BOGU SE SVIDJELO Iz tiska je izašao novi, 179. svezak biblioteke Dokumenti, koji u jednom svesku donosi dva dokumenta: »Gaudete et exsultate - Radujte se i kličite«, apostolsku pobudnicu pape Franje o pozivu na svetost u suvremenom svijetu, i »Placuit Deo - Bogu se svidjelo«, pismo Kongregacije za nauk vjere biskupima Katoličke crkve o nekim aspektima kršćanskoga spasenja. Papa u svome dokumentu navodi da od ove pobudnice »ne treba očekivati raspravu o svetosti, koja sadrži definicije i distinkcije korisne za razumijevanje ovoga važnog pitanja, ili analizu različitih sredstava posvećenja«. Papin »skroman cilj« je »ponovno uputiti poziv na svetost, nastojeći ga ucijepiti u naše vrijeme, sa svim njegovim rizicima, izazovima i prilikama.« Pobudnica sadrži pet poglavlja u kojima se on dotiče svetosti pa navodi i svece »koji nas hrabre i prate na našem životnom putu«, kao i svece »iz susjedstva«, ali također navodi i »dva podmukla
Izvan nizova; 15 x 21 cm; meki uvez; 201 str.;
BIBLIOTEKA: FORMAT:
60,00 kn .
CIJENA:
»Svjesni novonastale situacije posljednjih godina i pastoralno-ketehetskih izazova koje je osvijetlila Biskupska sinoda (2012.) Nova evangelizacja za prenošenje vjere, Hrvatska biskupska konferencija je uz pomoć svoga Vijeća za katehizaciju i novu evangelizaciju, priredila radni dokument Da vaša radost bude potpuna (Iv 15,11). Kateheza i rast u vjeri u današnjim okolnostima. Cilj je ovoga dokumenta, imajući na umu bogatu katehetsku baštinu naše Crkve, prvi put u novijoj povijesti sagledati sveukupno katehetsko djelovanje Crkve kao jedinstvenu cjelinu. Njime se želi upozoriti na značajnije pothvate u obnovi kateheze koja obuhvaća odgoj u vjeri u obitelji, vjeronauk u školi i vjerski odgoj u predškolskim ustanovama, te katehezu u župnoj zajednici. Raduje nas postupan rast svijesti da je upravo kateheza jedna od prvenstvenih zadaća cijele župne zajednice. Drugim riječima, ona nije briga samo biskupa, stručnjaka i pojedinaca obdarenih takvom karizmom. Odgovornost za župnu katehezu nosi cijela župna zajednica, na čelu sa svojim župnikom. Upravo to predstavlja, razrađuje i na određeni način osnažuje ovaj dokument«, piše uvodno nadbiskup zadarski i predsjednik HBK mons. Želimir Puljić.
Dokumenti 179 Dokumenti 179
Papa Franjo
GAUDETE ET EXSULTATE RADUJTE SE I KLIČITE
PLACUIT DEO neprijatelja svetosti« tj. današnji gnosticizam i pelagijanizam. Papa nadalje razrađuje Isusovu Besjedu na gori ili osam blaženstava te navodi neke značajke svetosti u današnjemu svijetu. Ovom dokumentu sukladan je, pa stoga zajedno i otisnut, i dokument Kongregacije za nauk vjere o nekim aspektima kršćanskoga spasenja pri čemu razmatra utjecaj današnjih kulturnih promjena na značenje kršćanskoga spasenja, navodi ljudsku čežnju za spasenjem koja ni danas nije manja nego prije te razmatra središnjost Krista Spasitelja i njegova spasenja u Crkvi. Ovo službeno hrvatsko izdanje objavljeno je uz odobrenje Hrvatske biskupske konferencije. Kongregacija za nauk vjere
BOGU SE SVIDJELO
Papa Franjo
GAUDETE ET EXSULTATE RADUJTE SE I KLIČITE Kongregacija za nauk vjere
PLACUIT DEO BOGU SE SVIDJELO KRŠĆANSKA SADAŠNJOST
BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Dokumenti; 11,5 x 16,5 cm; meki uvez; 125. str.;
30,00 kn .
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina Broj Rujan Cijena
XLIX 9/534 2018. 13 kn
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14 Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227
4 Zašto Susret katoličkih obitelji? Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac
Internet-stranica KS: http://www.ks.hr E-mail KS: ks@zg.t-com.hr E-mail Kana: kana@zg.t-com.hr ks.kana@gmail.com
7 Što može učiniti jedan čovjek!
Uređuje: Uredničko vijeće
8 Posljedice hijerarhijskoga
Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović
Stjepan Baloban
zataškavanja svećeničkih seksualnih zlodjela
Za izdavača: Stjepan Brebrić
Teološko razmišljanje: Tonči Matulić
Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14 Rukopise i slike ne vraćamo.
Putopis
23 Ako se okreneš i odeš...
Tisak: Denona d.o.o. Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.
Tomislav Salopek
Broj računa: 2340009-1100047241
22 Sloboda savjesti, referendum i
Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337
totalitarizam
Vrijeme i svijest: Vedran Martinac
IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X
24 Sočno kao kupine
Godišnja pretplata: 143 kn
Brojni, ali svi naši
Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK.
26 Mladi danas trebaju svjedoke – bogoljublja i čovjekoljublja Obljetnica
pretplata@ks.hr ijena za zemlje koje nisu navedene u C ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno. asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba
30 Smrtna kazna ili dah života Vrijeme i riječ: Darko Tepert
12
New York Ivana Ćepulić
sustavna uništenja
U korist vlastite štete: Stanko Uršić
Odvojenim smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Rujan 2018.
Iz drugoga kuta: Vladimir Pavlinić
40 Suverenost: otimačina teritorija i
Stare novine – novi papir prikupljanjem
32 Na ravnoj ploči među zvijezdama
10 Socijalno pravedno razmišljanje poslodavca i radnika Bono Zvonimir Šagi
16 Naš svijet treba revoluciju ljubavi 20 Štrajk u škveru apsurda
Političke teme: Tonči Tadić
44 Dužijanca – riznica spomena stoljetne baštine
52 Put putujem
Veronika Popić
56 Maja Brodarac
Portret umjetnice 3
Pitanje sadašnjeg trenutka
Zašto Susret katoličkih obitelji?
S
vakako jedan od najvaž nijih događaja naše Crkve u ovoj godini jest treći po re du Susret hrvatskih katoličkih obitelji u Solinu, 15. i 16. rujna. Obitelj, kakva bi ona trebala biti u kršćanskome smislu, ali i obitelj općenito uzevši, očito je u krizi. Dovoljno je pogledati statistike i vidjeti kako se svakodnevno smanjuje broj onih koji se žele vjenčati u crkvi, koji že le kršćanski živjeti, kršćanski rađati i od gajati djecu. Kamo to ide klasična obitelj? Hoće li izdržati nalet slobodnih veza, ne prirodnih zajednica? Je li obitelj nadiđena vrednota i oblik života? Može li dostojan stveno rađanje izdržati pred naletom mo dernih tehnologija koje početak života ma nipuliraju uime znanosti? Može li obiteljski odgoj i dalje uspješno nuditi zdrave sadrža je pred agresivnim nastupima mnogih da našnjih proroka koji nude brzu i jeftinu sre ću? Ima li Crkva ikakve šanse u obitelji koja duhovno i moralno nije zdrava? Tko je ta institucija koja bi bila kadra preuzeti na se be one odgovornosti koje ima obitelj? Ili, na kraju krajeva, idemo li mi to u neki svijet u kojemu nema odgovornosti, pa onda ni potrebe za obitelji? Crkva smatra da cjelo kupna naša obnova, i društvena i crkvena, počinje i počiva u obitelji. Zato je obitelji 4
i njezinu pastoralu posvetila razmišljanju o obitelji i pastoralu obitelji. Što taj pasto ral obitelji znači i što možemo očekivati od predstojećeg susreta? Jednostavno – biti zajedno Smisao je susreta u prepoznavanju glav nog izazova današnje moderne obitelji, a taj je da ona mora biti prepoznatljiva kao krš ćanska obitelj. Nije dovoljna samo molitva unutar četiri zida vlastita doma. Nije do voljna pobožnost koja ostaje samo unu tar kuće. Nije dovoljno poštovanje kršćan skih načela rađanja i odgoja djece samo kao da je to posve privatna stvar. Obitelj mo ra svoju vjeru svjedočiti u svijetu, pred da našnjim ljudima od kojih mnogima ništa nije sveto, u svijetu politike koja priznaje i potiče samo one najjače, u svijetu gospo darstva, gdje je samo profit apsolutna vri jednost, u svijetu kulture koja često pose že za onim sadržajima koji razaraju obitelj i njezine vrijednosti. Tko će promijeniti ova kav zabrinjavajući trend u svim tim sekto rima ako obitelj ne ozdravi, ako ne postane svjesna svoje uloge, ako kršćanska obitelj ne stane prva u obranu čovjeka i njegova dostojanstva? To je jednoj obitelji koja že li biti »kršćanska« nemoguće ostvariti ako se trajno osjeća kao osamljeni »otok« u mo ru, prepuštena samoj sebi, usred valova ko
ji joj nisu naklonjeni. Prije svakojakih sen zacionalnih očekivanja od tog susreta valja naglasiti da je njegov prvotni smisao onaj temeljno ljudski: da jedna obitelj može na jednome mjestu »fizički« osjetiti kako u svojim kršćanskim nastojanjima nije sama. Tomu, uostalom služe i sva ostala masovna okupljanja vjernika. Osamljenost u stajali štima i zastupanju kršćanskih vrijednosti veliki je problem modernih kršćana. Osje ćaj da ima mnogo drugih koji dijele tvo je mišljenje i tvoje stajalište uvijek djeluje ohrabrujuće i poticajno. Jednostavno biti neko vrijeme zajedno, to je najbolja terapi ja i za pojedinca i za obitelj. Ideje se rađaju u množini Moj, nažalost pokojni, prijatelj i učitelj, mons. Antun Hek, živio je sam u golemoj i napuštenoj zgradi bivšega pazinskog sje meništa. Često me znao nazvati neka do đem k njemu, na što sam ja odgovarao ka ko u tome i ne vidim neki veliki smisao jer tamo ionako nema nikoga. On mi je tada izrekao jednu misao koju nikada nisam za boravio. Rekao je: »Zapamti, gdje su dvoji ca zajedno barem nekoliko sati, uvijek se tu rodi neka dobra ideja!« I zaista je bilo tako. U toj zgradi danas uči više od stotinu đa ka u klasičnoj gimnaziji, ondje je osnova na jedna od prvih neovisnih radiopostaja Godina XLIX br. 9/534
Piše: Josip Grbac
u Hrvatskoj, proradila je tiskara, mnoga se biskupijska događanja odigravaju u prekra snim i obnovljenim prostorima te zgrade. Stoga nema šanse da se na takvom jednom obiteljskom susretu ne rode nove ideje, pri jedlozi, inicijative kako pomoći katoličkoj obitelji u današnjoj Hrvatskoj. Pastoral obi telji nije stvar samo svećenika ili časnih se stara. U njega moraju biti uključene obitelji, svaka obitelj koja želi živjeti kršćanski. Od njih samih trebale bi zapravo proizaći ne ke nove ideje i inicijative. To se teško može dogoditi ako svaka obitelj trajno živi »sama za sebe« i ne osjeti da ima mnogo drugih obitelji koje slično osjećaju, misle i djelu ju. Bilo bi dobro kada bi ovo okupljanje sli čilo onomu koje se prije nekoliko godina održalo u Rimu, kada su sudionici susre ta na novinarsko pitanje zašto se okuplja ju odgovorili: »Ovdje smo jer želimo brani ti obitelj, brak. Želimo sačuvati budućnost za našu djecu. Smatramo da je obitelj ugro žena, iako naše društvo počiva na obitelji. Vjerujemo da budućnost naše zemlje ovisi o zdravlju i dobrobiti obitelji i njezine dje ce!« Možda je glavni nedostatak u brizi Cr kve za obitelj bio taj što su ideje i inicijative uglavnom dolazile »odozgo«, od teoloških i pastoralnih stručnjaka, a nedovoljno se čuo glas samih obitelji. Tomu služi ovaj susret: biti zajedno i smišljati kako dalje. Rujan 2018.
Misliti unaprijed Mnogi su izazovi pred današnjom krš ćanskom obitelji, ali je važno misliti una prijed. Nedavno je tako njemački Ustavni sud donio odluku prema kojoj se transrod nim osobama mora omogućiti unošenje tzv. trećeg spola u službene dokumente. Dakle, kada se dijete rodi, roditelji će imati pravo i mogućnost u službene dokumente upisati da njihovo dijete nije ni muškog ni ženskog spola nego je spola koji nosi naslov »inter«. Apsurdno, ali istinito. Ne sumnjam da će se uskoro u Hrvatskoj pojaviti neki novi »napredni prosvjetitelji« koji će zahti jevati da Hrvatska učini isto. Tko će, ako ne Crkva i organizirane kršćanske obite lji, upozoravati na svu nakaradnost takve eventualne zakonske odluke? Ali hrvatske katoličke obitelji moraju biti unaprijed pri premljene da dignu svoj glas uime zaštite takvih elementarnih prava kao što je pravo da se svatko rodi ili kao muško ili kao žen sko, da je to stvar ljudske naravi, a da nit ko nema pravo u njegovo ime odlučivati o njegovu spolu dok je on sam još nesposo ban odlučivati o sebi. A takvih apsurda bit će sve više. Tražimo da nas se pita Zdrav razum kaže da se o pitanjima op stanka i dobrobiti hrvatskih obitelji ne mo
že brinuti samo Crkva. Bilo bi logično da za takvo jedno masovno okupljanje obitelji pokažu interes i politički, medijski i gospo darski autoriteti. To je sudbonosno važno u trenutku kada Hrvatskoj prijeti demograf ski slom, kako zbog sve manjeg broja rođe ne djece tako i zbog masovnog iseljavanja. Pa valjda bi bilo logično da se netko, komu su građani povjerili brigu o općem dobru u ovoj, našoj domovini, odvaži čuti mišljenje od onih o kojima ovisi to zajedničko dobro. Valjda će netko od najodgovornijih u poli tici i gospodarstvu na tom okupljanju pri upitati te obitelji što im to nedostaje, koje strahove imaju, zašto puštaju svoju djecu da sreću potraže u Irskoj ili Švicarskoj. Tko će spriječiti demografski kolaps? Istospolne zajednice i nevladine udruge? Senzaciona listički mediji? Nebrojeni filmski festivali i još brojnije drugorazredne tzv. kultur ne manifestacije i kazališne predstave? A za sve to pokazuje se mnogo više brige i iz dvaja se više novca nego za dobrobit obite lji. Nadamo se da će ovaj susret katoličkih obitelji izazvati barem onoliko zanimanja kako medija, tako i politike kakav je poka zan npr. za tzv. paradu ponosa u našim gra dovima. Jer, ipak, u Solinu se susreću oni koji još uvijek čine veliku većinu u hrvat skom narodu i o kojima ovisi »kičma« Hr vatske i hrvatskog naroda. 5
Srdačno Vas pozivamo na obilježavanje
50. obljetnice Zagrebačke Biblije u sklopu Međunarodnoga znanstvenoga skupa
Hrvatski prijevodi Biblije
Bl. Andrea Giacint Longhin
Kapucin, biskup, zaštitnik prava radnika, biskup kateheta
U
godini proslave 400. obljetnice dolaska franjevaca-kapucina u Zagreb, podsjetimo se na blaženog kapucina, »jednog od najljepših cvjetova Kapucinskog reda«, biskupa Andreu Giacinta Longhina. Taj je blaženik rođen 22. studenoga 1863. u seoskoj obitelji nedaleko od Padove. Nakon završene osnovne škole odlučio je postati franjevcem-kapucinom. Zbog toga je došao u sukob s ocem koji se protivio sinovljevu izboru jer je smatrao da je njegovu jedinom sinu mjesto na obiteljskome seoskom imanju. Giacinto je ipak god. 1879. obukao kapucinski habit i dobio redovničko ime Andrea. Teologiju je studirao u Veneciji, a nakon studija zaređen je 1886. godine za svećenika. Djelovao je kao duhovnik i profesor u kapucinskome sjemeništu, a zatim kao ravnatelj i profesor kapucinskih bogoslova u kolegiju u Padovi te profesor teologije u Veneciji. Godine 1902. izabran je za kapucinskog provincijala. Sveti papa Pio X. imenovao ga je 16. travnja 1904. biskupom svoje rodne biskupije, nazvavši fra Andreu »jednim od najljepših cvjetova Kapucinskoga reda«. Longhin je 32 godine vodio biskupiju Treviso, djelujući kao dobri pastir Crkve, živeći i kao biskup u kapucinskome siromaštvu i duhovnosti. Glavna skrb kapucinskoga biskupa bila je kako navijestiti Riječ svim vjernicima biskupije. Posebno se zalagao za katehizaciju djece i mladih te za osnivanje i pastoral udruga mladih i katoličkih muškaraca. Također je osnovao kolegij za obrazovanje mladih katolika. Ohrabrivao je vjernike u nadbiskupiji da se uključuju u različita natjecanja iz vjeronauka, studijske da6
ne, te potaknuo dva kongresa vjeroučitelja god. 1922. i 1932. Upravo zato su ga zvali biskup kateheta. Očinski se skrbio za svakog svećenika u biskupiji, poticao je na duhovne vježbe i duhovne obnove po župama, a sam je za svojega biskupovanja triput pohodio svaku župu. U duhovnosti je nasljedovao kapucinske uzore, a posebno je prijateljski bio povezan s kasnije svetim Leopoldom Bogdanom Mandićem i papom Piom X. Biskup Longhin zalagao se i za prava obitelji i radnika pa je u travnju 1914. istaknuo sveto pravo radnika da se udružuju u sindikate da bi god. 1920. javno podržao kršćanski radnički sindikat, izjasnivši se biskupom siromašnih, radnika i seljaka. Za Prvoga svjetskog rata ostao je blizak svojim vjernicima, pohodio obitelji ugrožene ratom i izbjeglice, hrabreći ih u vjeri, a nakon rata obilazio je biskupiju kako bi potaknuo nadu među vjernicima i zaustavio protukršćanski duh koji se počeo širiti. Papa Pio XI. nazvao je god. 1923. biskupa Longhina, kako donose biskupijski izvori, velikim pastirom koji je učinio mnogo za Crkvu. Biskup Longhin bio je imenovan i upraviteljem biskupije u Padovi i apostolskim upraviteljem biskupije Udine. Ozbiljno se razbolio u listopadu 1935. te je umro 26. lipnja 1936. Na oproštaju od dobroga biskupa okupilo se veliko mnoštvo vjernika koji su svjedočili da je umro svetac. Mnogi su mu se odmah nakon smrti utjecali u zagovor, svjedočeći o brojnim milostima koje su uz njegov zagovor zadobili. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 20. listopada 2002. Spomendan mu se slavi 26. lipnja.
• Suzana Peran
u srijedu 26. rujna 2018. od 17 do 20 sati u dvorani “Vijenac“ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, Kaptol 29a u Zagrebu Program: I – Okrugli stol Zagrebačka Biblija – vrijeme – okolnosti – značenje Sudjeluju: akademik Ivan Golub, Marko Grčić, književnik, akademik Zvonimir Mrkonjić (suradnici), dr. sc. Katica Knezović; voditelj: don Anton Šuljić, prof. Zagrebačka Biblija – uz 50. obljetnicu. Zbornik radova sa Znanstvenoga simpozija o 40. obljetnici (1968.–2008.), Zagreb, 24. i 25. listopada 2008. Predstavlja: prof. dr. sc. Dino Milinović II – Predstavljanje knjiga Božo Lujić: Biblijsko svjetlo vjere na putu života. Biblijske teme vezane uz egzistenciju suvremenoga čovjeka Sudjeluju: prof. dr. sc. Mario Cifrak, prof. dr. sc. Nikola Hohnjec Stipo Kljajić i Mario Cifrak ur.; Znat će da prorok bijaše među njima (Ez 33,33). Zbornik u čast prof. dr. sc. Bože Lujića, OFM, povodom 70. godine života Sudjeluju: prof. dr. sc. Andrea Filić, prof. dr. sc. Danimi Pezer, dr. sc. Stjepan Brebrić – prof. dr. sc. Božo Lujić Nada Babić: Hrvatski prijevodi Novoga zavjeta od 20. stoljeća Sudjeluju: Mater Maras, prevoditelj, prof. dr. sc. Zrinka Jelaska, prof. dr. sc. Nada Babić III – Izložba Biblija iz zbirke Biblija Siniše Vukovića na različitim svjetskim jezicima i predstavljanje njegovoga čakavskoga pištulara I. i II. Sudjeluju: akademik Tonko Maroević i Siniša Vuković, književnik Godina XLIX br. 9/534
Kolumna Stjepana Balobana
Što može učiniti jedan čovjek!
S
vjetsko nogometno prvenstvo u Rusiji (14. lipnja – 15. srpnja 2018.) uš lo je u povijest hrvatskoga naroda ne samo kao veličanstveni sportski uspjeh hr vatske nogometne reprezentacije i osvojeno drugo mjesto na svijetu nego i kao ‘svojevr sni društveni fenomen’ koji je u hrvatskom društvu ‘otvorio prostore pozitivnome’. Bi lo je do sada i drugih velikih uspjeha hrvat skih sportaša (rukomet, skijanje, vaterpolo, tenis, košarka…), ali nijedan od tih uspjeha nije tako ujedinio hrvatski narod u uvjerenju da je uz talent, rad, zajedništvo, skro mnost i poniznost moguće postići najveće uspjehe. Tih mjesec dana hrvatski su nogo metaši, kako su poslije u brojnim intervju ima isticali, proživjeli najljepše trenutke ne samo svoje sportske karijere nego i života. Što se dogodilo? Riječ je o istim ljudima nogometaši ma, sportašima, koji su kao reprezenta cija igrom i ponašanjem na terenu nepu nu godinu prije toga igrali toliko loše da su postavili u pitanje i samo sudjelovanje na Svjetskom nogometnom prvenstvu! Što se dogodilo s tim istim nogometašima ko ji su na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji svojim nogometnim znanjem, ali i ponašanjem, pridobili simpatije u cijelome svijetu? Dogodio se pravi čovjek na pravom mjestu, a to je gosp. Zlatko Dalić koji je kao trener uspio od ‘raštimane družine’ stvori ti nogometnu momčad kojoj je na prvom mjestu bilo opće dobro, to jest postići naj veći mogući uspjeh za svoj, hrvatski narod, domovinu Hrvatsku i sve njezine građane. Iznimno je važan način S jedne strane, u središtu je bilo opće do bro, a ne pojedinačni interes ovoga ili ono ga nogometaša. S druge strane, iznimno je važan način kako je izbornik Dalić sa su Rujan 2018.
radnicima svoju viziju igranja nogometa za svoju reprezentaciju, odnosno državu, pre nosio na nogometaše. O načinu kako voditi trebalo bi više raspravljati u hrvatskom društvu, i to na svim razinama, od odgo ja i obrazovanja preko gospodarstva i po litike do medija o kojima velikim dijelom ovisi hoće li fantastičan uspjeh hrvatskih nogometaša u Rusiji uistinu ‘otvoriti pro store pozitivnome’ i na drugim područji ma društvenoga života u Hrvatskoj. Mno ge je u Hrvatskoj iznenadilo što je izbornik Dalić često upotrebljavao riječi skromnost i poniznost kao put prema uspjehu. Odakle mu to? Nije li u današnjem vremenu bespo štedne konkurencije te u javnosti ‘euforič nog veličanja’ onih koji su postigli određen uspjeh, pozivanje na skromnost i poniznost kao put prema uspjehu znak slabosti? Kršćanski korijeni Nekako je u drugome planu civilne, ali i crkvene javnosti ostala vjerska, odnosno kršćanska dimenzija ovoga sjajnog uspje ha hrvatskih nogometaša. U svojim izjava ma nakon utakmica hrvatski izbornik, ali i nogometaši redovito su najprije zahvalji vali dragom Bogu, a onda govorili o uta kmici naglašavajući međusobno zajedniš tvo i povezanost s navijačima u domovini i inozemstvu. Mnogi su se pitali što znače ri ječi: Samo da nas ne prebaci! Izbornik Da lić je u sportski, odnosno nogometni rječ nik uveo pojmove skromnost i poniznost, pojmove koji su sastavni dio kršćanskoga života i odražavaju kreposni život čovjeka, vjernika. Riječ je o kršćanskim korijenima koji su – bez obzira na konkretni vjerski ži vot pojedinca, ovdje sportaša – duboko ut kani i u njegovo vanjsko ponašanje. I ovdje se pokazalo da vjera oblikuje kršćanino vo vanjsko ponašanje, njegov odnos prema drugima i radu, njegovo etičko-moralno
ponašanje… Hrvatska nogometna repre zentacija s izbornikom Dalićem pokazala je da u Hrvatskoj nije sve tako crno kako to previše često prikazuju hrvatski medi ji, da je moguće postići velike uspjehe, i da je došlo vrijeme da hrvatski građani počnu mijenjati stvari nabolje na svim područji ma javnoga života, pa tako i onoga gospo darskoga i društveno-političkoga. Presudna uloga pojedinca Promjene nabolje u društvu, u obite lji, u zajednici ne mogu doći same od sebe. Iza svake promjene stoje i pojedinci i za jednica. Vjerujem da će se većina ljudi slo žiti da je uloga izbornika Dalića u uspje hu hrvatske nogometne reprezentacije bila presudna. S njim su isti igrači ‘igrali druk čije’. Ta općeprihvaćena konstatacija vodi nas do sljedećih pitanja: Što može učiniti jedan čovjek na čelu države, vlade, podu zeća, ministarstva, fakulteta, sveučilišta, škole, grada…? Vrijedi jednako i za crkve ni život: Što može učiniti jedan čovjek na čelu Crkve, biskupije, župe, određene cr kvene institucije…? Na mjestu je također pitanje: Što mi u Hrvatskoj očekujemo od čelnih ljudi u društvu i u Crkvi? Ili, mož da, ne očekujemo ništa jer smo se pomirili s osrednjošću i s onim ‘prepoznatljivim hr vatskim’: »Ionako se tu ne može ništa pro mijeniti!« Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije pokazao je da je moguće po stići uspjeh usprkos svim zaprekama i pod metanjima. Ako je to bilo moguće njemu, zašto ne bi bilo moguće drugima na čelu ci vilnih i crkvenih institucija? U Hrvatskoj ima ljudi koji su kadri pokrenuti, povesti i iskoraknuti iz ‘beznađa negativnoga’ pre ma prostorima pozitivnoga. Takve ljude treba prepoznati, podržati i dati im povjerenje radi bolje budućnosti hrvatskoga na roda i društva. 7
Teološko razmišljanje
Posljedice hijerarhijskoga zataškavanja svećeničkih seksualnih zlodjela
P
apa Franjo neće lako zaboraviti ovu godinu Gospodnju 2018., a napose ne njezin loš početak koji je posve odre dio njezin tijek sve do danas. Narodna poslovica kaže da se po jutru dan poznaje. U ponedjeljak 15. siječnja 2018. Franjo je doputovao u apostol ski pohod Čileu i već prvoga dana osobno se su sreo s dvjema žrtvama seksualnoga zlostavljanja te se javno ispričao za nepopravljivu štetu ko ju su pretrpjeli. Loš početak godine obilježen je dakle tragedijom i sramotom crkvenoga zataš kavanja svećeničkoga seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja djece i maloljetnika. Slučaj biskupa Juana Barrosa U četvrtak 18. siječnja Franju je u sjeverno me čileanskom gradu Iquiqueu novinar upitao o sudbini Juana Barrosa, biskupa čileanske bisku pije Osorno, a kojega je upravo on 2015. godine imenovao na to mjesto. Naime, već tada je u jav nosti, podjednako crkvenoj i svjetovnoj, biskup Barros doveden u vezu s don Ferdinandom Ka radimom, utjecajnim čileanskim svećenikom kojega je Kongregacija za nauk vjere 2011. godi ne kanonski osudila za dokazana zlodjela seksu alnog zlostavljanja i iskorištavanja maloljetnika te mu je odredila doživotnu »pokoru i molitvu«, dok je civilni postupak zbog zastare bio obu stavljen. Dio javnosti i onda i sada je tvrdio da je biskup Barros znao za Karadimina seksualna zlodjela jer je bilo svima znano da i on dolazi iz kruga Karadiminih intimnih miljenika, to jest iz sfere njegova kadrovskoga crkvenog utjecaja. Franjo je na novinarevo pitanje reagirao poma lo hirovito jer je bio krajnje uvjeren da su tvrd nje o biskupu Barrosu samo puke glasine, od nosno zlonamjerna podmetanja. Bio je uvjeren u Barrosovu nedužnost, odnosno u nepostoja nje dokazanih činjenica koje bi potvrđivale su protno, to jest da je Barros znao za seksualna zlodjela svojega duhovnoga mentora Karadime. Franjo je tada izjavio: »Progovorit ću onog da na kad mi donesu dokaze protiv biskupa Barro 8
sa. Ne postoji nijedan djelić dokaza protiv nje ga. Sve je to kleveta. Je li to jasno?«. Franjo uporno brani neobranjivo Nažalost, pokazalo se da je Franjo bio u kri vu. Teške riječi iz usta jednoga pape koje su se na kraju ipak pokazale neistinitima i izazvale šok kod svih, jer sam je papa na neki način po stao klevetnik, optužujući za klevetu one koji su ipak govorili istinu, a onda su još dodatno pro dubili jaz nepovjerenja žrtava prema Crkvi od koje se očekuje da se dosljedno i vjerodostojno te temeljito i beskompromisno obračuna s kleri kalnom kulturom zločina seksualnoga zlostav ljanja djece i maloljetnika te njihova prikriva nja i zataškavanja. Upravo je papa Franjo svojim porukama i odlukama ulijevao povjerenje da će stati na kraj svemu tomu. Međutim, u subotu 20. siječnja, dakle dva dana nakon Franjine izja ve, kardinal Seán Patrick O’Malley, bostonski nadbiskup i predsjednik Papinskoga povjeren stva za zaštitu maloljetnika, javno je izjavio da je Franjina izjava u Iquiqueu postala »izvor du boke boli za žrtve seksualnoga zlostavljanja jer šalje poruku žrtvama da, ako ne mogu dokaza ti da su seksualno zlostavljane, onda im neće mo vjerovati«. Na povratku iz Čilea u Rim Fra njo je u zrakoplovu novinarima opet ponovio da su optužbe na račun biskupa Barrosa kleveta i da je uvjeren u njegovu nedužnost, u smislu da nije znao za Karadimina seksualna zlodjela niti ih je, posljedično, prešućivao. Teški propust čileanske hijerarhije Budući da je stvar bila veoma ozbiljna, a u što se Franjo uvjerio na licu mjesta u samo me Čileu, odmah nakon povratka u Rim odlu čio je poslati specijalnoga vatikanskog istraži telja u Čile sa zadaćom da utvrdi je li se Crkva u Čileu uhvatila u identičnu klerikalnu mre žu prikrivanja i zataškavanja svećeničkih sek sualnih zločina kakva je već viđena, primjerice u Crkvama u Sjedinjenim Američkim Država
ma, Australiji i Irskoj. U tu je svrhu 30. siječnja 2018. za glavnog istražitelja slučaja čileanskoga biskupa Barrosa imenovao malteškoga nadbi skupa Charlesa Sciclunu, inače dugogodišnjega predsjednika Vijeća Kongregacije za nauk vjere za proučavanje prijava protiv klerika za seksu alno zlostavljanje djece i maloljetnika i jednoga od najboljih crkvenih stručnjaka za ovo pitanje. Nekoliko dana nakon toga, početkom veljače, kardinal O’Malley, u svojstvu predsjednika Pa pinskoga povjerenstva za zaštitu maloljetnika, javno je izjavio da je Franji već u travnju 2015. godine proslijeđeno pismo čileanske žrtve Jua na Carlosa Cruza u kojemu je on na osam stra nica detaljno opisao kako ga je don Karadima seksualno zlostavljao i kako su neki drugi kle rici znali za to, ali su dosljedno šutjeli o tome. Među njima je spomenuto ime Karadimina in timusa Juana Barrosa, biskupa u Osornu, koje ga je upravo Franjo uporno branio od optužbi, nazivajući ih klevetama. Franjo je, osim toga, stalno ponavljao da do njega osobno nije došao nijedan glas od neke Karadimine žrtve koja bi ujedno bila tvrdila da je biskup Barros znao za njegova seksualna zlodjela i da ga je šutnjom šti tio. Dosljedno tomu, Franjo je bio uvjeren da je Crkva u Čileu postupila ispravno, odnosno da u njoj nije bilo sustavnoga prikrivanja i zataška vanja seksualnih zlodjela. Nažalost, sve relevan tne činjenice upućivale su upravo na suprotno, naime, da jedino čileanska crkvena hijerarhija nije vjerovala iskazima žrtava o pretrpljenome seksualnom zlostavljanju. Franjo je, zasigurno, stajao uz njihovo stajalište, i to toliko dosljed no da je na kraju sam pridonio narušavanju do broga glasa o sebi u očima javnosti, a napose u očima žrtava. Teško je bilo zamisliti gori epi log od ovoga. Franjo traži oprost Istražitelj nadbiskup Scicluna i njegov po moćnik velečasni Jordi Bartomeu Fardos već su 20. ožujka dostavili Franji detaljno izvješće na Godina XLIX br. 9/534
Piše: Tonči Matulić čak dvije tisuće i tristo stranica (2300) o saslu šanjima šezdeset četvero (64) različitih svjedo ka, prenijevši mu također usmeno razmjere boli i patnje čileanskih žrtava. Pošto je proučio po dastrto izvješće, Franjo je 8. travnja 2018. uputio pismo čileanskim biskupima u kojemu je izja vio da je počinio teške pogreške u procjeni situ acije, i to posebno zbog nedostatka vjerodostoj nih i provjerenih informacija te je dodao: »Sada tražim oprost od svih onih koje sam povrijedio i nadam se da ću to učiniti osobno u idućim tjed nima, na sastancima koje ću imati s predstavni cima osoba koje su intervjuirane.« Papa je onda od 29. travnja do 1. svibnja primio u Vatikanu najprije pojedinačno, a onda i skupno trojicu či leanskih žrtava kojima se ispričao za pretrpljeno zlo te za dodatno uzrokovane boli i poniženja. Naklon toga se od 14. do 17. svibnja u Vatikanu svakodnevno sastajao sa svim čileanskim bisku pima, njih trideset četvoricom, razmatrajući na stalu situaciju i tražeći najbolji izlaz iz duboke krize u koju je upala Crkva u Čileu. Posljednjeg dana tih susreta, dotično, 17. svibnja, Franjo im je uputio kratko pismo u kojemu je, među osta lim, naveo: »U svjetlu ovih bolnih događaja ve zanih za zlostavljanje maloljetnika, zloporabu moći i savjesti, preispitali smo ozbiljnost ovih događaja i tragične posljedice koje su uzrokova li, posebno kod žrtava. Nekima sam od njih sam osobno uputio iskrenu molbu za oprostom, ko joj ste se jednodušno pridružili s čvrstom naka nom da se popravi nanesena šteta.« Dan posli je, 18. svibnja, svi čileanski biskupi do jednoga predali su papi napismeno ostavke na biskup sku službu, što je jedinstveni slučaj u novijoj cr kvenoj povijesti. Papa Franjo je među prvima, 11. lipnja, prihvatio ostavku Juana Barrosa, bi skupa Osorna, koji je bio u epicentru čileanske crkvene krize. Nakon toga prihvatio je ostavke njih još dvojice, među kojima je i sedamdeseto smogodišnji Alejandro Goić Karmelić, biskup hrvatskoga podrijetla, najprije u biskupiji Osor no, a onda u biskupiji Rancague. Rujan 2018.
Pismo narodu Božjemu na putu u Čileu Nakon što su se čileanski biskupi vratili u Či le s neizvjesnom sudbinom, ali s izraženom od lučnom namjerom ozdravljenja duboke crkve ne krize i izgradnje transparentne, empatične i beskompromisne kulture ophođenja sa žrtvama svećeničkoga seksualnog zlostavljanja i iskori štavanja djece i maloljetnika, Franjo je 31. svib nja uputio pismo narodu Božjemu na putu u Či le, slično pastoralnom pismu irskim katolicima što ga je 19. ožujka 2010. uputio papa Benedikt XVI. u jeku irske crkvene krize zbog neprimjere nog odnosa irske hijerarhije prema svećeničkom zlostavljanju djece. U pismu Franjo piše: »Obra titi vam se, pitati vas za molitve nije puko pri bližavanje ni jednostavna gesta dobre volje. Na protiv, htio sam stvari nazvati pravim imenom i staviti problem na mjesto na kojemu treba biti: stanje naroda Božjega je u ’dostojanstvu i slobo di djece Božje, u čijim srcima prebiva Duh Sve ti kao u hramu’ (Lumen gentium, 9). Vjerni sveti narod Božji pomazan je milošću Duha Svetoga. Zbog toga, kad promišljamo, mislimo, vrednuje mo, razlikujemo, trebamo biti veoma obzirni pre ma ovom pomazanju. Kad god smo kao Crkva, kao pastiri, kao posvećene osobe zaboravili ovu sigurnost o pomazanju, izgubljeni smo. Kad god pokušavamo nadomjestiti, ušutkati, zatvoriti, ignorirati ili srozati na male skupine narod Božji u njegovoj cjelovitosti i različitosti, mi tada zapra vo gradimo zajednice, pastoralne planove, teološ ke naglaske, duhovnosti, strukture bez korijena, bez povijesti, bez lica, bez spomena, bez tijela i, nakraju, bez života. Naše [hijerarhijsko, nap. a.] udaljivanje od života naroda Božjega potiče nas na pustošenje i na izopačenje naravi Crkve; borba protiv kulture zlostavljanja zahtijeva obnovu ove sigurnosti [o pomazanju Duhom Svetim cijelo ga naroda Božjeg, a ne samo hijerarhije, nap. a.].« Franjina je poruka više nego jasna. Svećeničkog zlostavljanja djece i maloljetnika, kao i klerikal nog prikrivanja i zataškavanja tih zlodjela ne bi bilo ili bi statistički bili zanemarivi da je službe
na hijerarhijska Crkva dosljedno i pažljivo vodila brigu o stvarnome stanju naroda Božjega, dakle da je dosljedno poštovala dostojanstvo i slobodu djece Božje u čijim srcima, kao u hramu, prebiva Duh Sveti. Franjo time upućuje na činjenicu da su neki pastiri u nekim krajevnim Crkvama upali u zamku klerikalnoga elitizma, a to ih je nagnalo na pustošenje i izopačivanje same naravi Crkve. Ranjena Crkva koju najteže ranjavaju njezini pastiri »Ranjena Crkva sposobna je razumjeti i bi ti dirnuta ranama današnjega svijeta, učiniti ih svojima, podnositi ih, pratiti ih i nastojati ih li ječiti. Ranjena Crkva ne stavlja samu sebe u sre dište, ne misli da je savršena, ne nastoji prikriva ti i zataškavati vlastito zlo, nego u središte stavlja jednoga jedinog koji može izliječiti rane, a on se zove: Isus Krist«, napisao je Franjo u pismu čile anskim vjernicima. Dok smo još analizirali či leansku crkvenu krizu, promišljajući također o porukama i pravome smislu i značenju Franjinih izjava, Crkvu je u srpnju i kolovozu snažno po treslo novo, a zapravo već dobro poznato staro seksualno zlostavljačko zbivanje u SAD-u. Naj prije objava dokaza da je umirovljeni vašington ski nadbiskup kardinal Theodore McCarrick u mladim svećeničkim danima seksualno zlostav ljao maloljetnog ministranta, zatim objava iz vješća na gotovo tisuću i tristo stranica Veliko ga sudbenog vijeća Pennsylvanije o svećeničkom zlostavljanju djece i maloljetnika u šest pensilva nijskih biskupija te, konačno, objava svjedočan stva na jedanaest stranica jednog umirovljenoga talijanskog nadbiskupa, inače kurijalnoga činov nika i poslije nuncija u SAD-u, u kojemu poziva ni manje ni više nego papu Franju na abdikaciju, predbacujući mu otvoreno da je podržavao kar dinala McCarricka. Sve to zajedno spontano do ziva u pamet evanđelje: »Nato mu neki farizeji iz mnoštva rekoše: ‘Učitelju, prekori svoje učenike.’ On odgovori: ‘Kažem Vam, ako ovi ušute, kame nje će vikati!’« (Lk 19, 39-40). 9
Socijalno pravedno razmišljanje poslodavca i radnika Piše: Bono Zvonimir Šagi
P
itanje je pravednosti najo sjetljivije ljudsko pitanje od sa moga početka povijesti. Vo de se na svijetu različite bitke, ratovi veliki i mali – sve uime pravde! Nijedan pojam nije tako emocio nalno nabijen kao pravda. Kako protuma čiti pravednost, ako svaki polazi sa svoga stajališta u prosudbi što je za njega praved no. Nije lako protumačiti ni sasvim teoret ski taj pojam. Najopćenitije kažu ljudi: dati svako mu njegovo – to je pravednost! No što je to njegovo? U tome je korijen nesporazu ma. Svijet koji je Bog stvorio – zemlja, ze maljska dobra – što je čije? Što je tko ste kao i kako je stekao? Sve su to neizbježna pitanja. Kad počnemo o tome razmišljati, stvari su vrlo zakomplicirane. Tu se pojav ljuje i pojam socijalne pravde koji je dina mičan, gleda se u kontekstu etičke kvalite te međuljudskih odnosa na svim razinama, društvenim i međunarodnim, i nije nikad potpun. Uz socijalnu pravdu povezuje se i pojam socijalne ljubavi, razumijevanja me đu skupinama, društvenim slojevima, kao i pojam solidarnosti. Upravo zbog svega toga treba početi raz mišljati o pravednosti na jedan drukčiji na čin, ne može se po goloj matematičkoj ili samo po tržišnoj definiciji pravde razumje ti pravednost koja se tiče čovjeka u njego vu cjelovitome smislu. Po onome svakome njegovo ne može se potpuno riješiti odno se među ljudima, isto se tako ne može sve svesti samo na kriterij: koliko što vrijedi na tržištu, koliko donosi dobiti. Na tržištu se ljudi nadmeću, svi hoće jeftino kupiti, a 10
skupo prodati. Po takvoj logici, po takvom razmišljanju ne možemo doći do praved nosti, povezane s ljubavlju u istini, koja je temelj i mira među ljudima. Pravednost polazi, i mora polaziti, i od istinitih ljud skih potreba, jer je sva Zemlja i sve što je na njoj nama i svim živim bićima dana i kao pravo da od nje živimo. Čim smo pozvani u život, imamo pravo na dostojanstven ži vot. Treba moći zadovoljavati svoje temelj ne ljudske potrebe. Raspodjela zemaljskih dobara S pravednošću je, prema tome, uvijek povezana i vrlo složena problematika ras podjele zemaljskih dobara. Ljudi su na ra zne načine stjecali i stječu svoje posjede, svoje vlasništvo. Čovjekov bi rad bio naj normalniji način stjecanja vlasništva, da nije bilo raznih drugih načina. Ljudi su i otimali, osvajali su teritorije, pa i ljude po djarmljivali, prisvajali ih kao robove. Kad se pojam otimanja ili prisvajanja u povijesti malo šire protumači, onda se još više uslo žnjava pitanje pravednosti. Ako pogleda mo kroz povijest, tijekom mnogih ljudskih generacija, i svega što se odigralo – ratovi, okupacije, nasilja – sve je to problem pra vednosti kako je ljudi subjektivno doživlja vaju. Emotivno doživljavanje pravednosti! Kako Bog gleda na pravednost? S lju bavlju! Ljudski osjećaj pravednosti i Božja pravda morali bi se složiti. Ovdje sada uz mimo Isusovu prispodobu (Mt 20,1-16) ko ju je ispripovjedio svojim učenicima. Slika gospodara koji najmi ljude u svoj vinograd. Prispodoba je vrlo aktualna i za naše vri jeme, pogotovo u procesu globalizacije,
kad tržište rada sve manje uzima u obzir subjektivnu dimenziju rada kao neotuđi ve vrijednosti ljudske osobe. Čovjekov rad, pretvoren u robu na tržištu, kida se od či njenice da je dio ljudskoga osobnog dosto janstva. Danas mnogi gube posao, zaposle nje. Nezaposlenost nije samo naš, hrvatski problem, nego je to na razne načine prisut no stanje i u mnogim zemljama svijeta, jer se mijenja način proizvodnje, pojedine vr ste rada manje se trebaju. Svaki se čovjek neprestano mora prilagođivati novom na činu rada. Kako zadovoljiti ljudske potrebe? Dakle, iz svega toga rađa se uvijek no va problematika vezana za ljudske potrebe – kako ih zadovoljiti? Bog je čovjeku dao sposobnost stvaralačkog rada. Rad je neza obilazna sposobnost čovjekova. Radom se čovjek izgrađuje, identificira i potvrđuje u odnosu prema drugim osobama, pa i dru ga živa bića. Ali u tu svrhu čovjeku moraju biti dostupna sredstva za rad i mogućnost da može iskoristiti svoje radne i stvaralačke sposobnosti. S tim u vezi i opet se nameće pitanje pravednosti. Kako su među ljudima raspoređena sredstva za rad i mogućnost zaposlenja. Jedni imaju posao, drugi nema ju, jedni su sa svojim radnim potencijalom konkurentni na tržištu rada, a drugi ni su. Jedni su stekli i akumulirali sredstva za rad, njima gospodare, a drugima preosta je da čekaju tko će ih unajmiti, tj. zaposli ti. Koliko je takvih koji čekaju posao! Kako sada razriješiti ono što je svakom čovjeku normalno i primjereno – da zadovolji svoje potrebe radom, da živi dostojanstveno kao Godina XLIX br. 9/534
čovjek? Na to ima svatko pravo, Bog je dao zemlju svima – čak ne samo ljudima nego i svim živim bićima – svi imaju određeno pravo od nje i na njoj živjeti, u dinamici ra zvoja života i suživota u društvu. Evo sada primjera i pouke iz spomenute Isusove prispodobe (usp. Mt 20, 1-16). Čo vjekoljubiv, socijalno pravedan gospodar u određenom društvenome sustavu! Do šao je ujutro rano najmiti radnike. Oni pr vi imali su priliku s njime se pogađati, rekli bismo: na tržištu rada bili su konkurentni. Pogodili su se po denar. Oni drugi više ni su imali prilike pogađati, pa i, rekli bismo danas: bili su višak radne snage, nitko ih nije trebao – stajali su i čekali zaposlenje. A ovaj uviđavan gospodar je rekao; hodi te i vi u moj vinograd, pa što bude pravo dat ću vam. Zašto da stojite tu besposleni? Oni su prihvatili poziv. Opet pouka – bo lje je prihvatiti svaki posao nego biti bes poslen! Nemoj se izmotavati govoreći: ne ću ovaj posao, nije za mene... Prihvati svaki posao koji možeš raditi. Ali, mora vrijediti i pravilo: dobit ćeš za svoj rad što je pravo. Pogledajmo kako je ovaj poslodavac iz Isusove priče isplatio ovako različito zapo slene radnike. Posljednje kao i prve! Prvi su se pogađali i dobili su kako su se pogodili, posljednji su dobili prema ljudskim potre bama, jer je i njihovo čekanje posla treba lo naplatiti. Čekali su do zadnje ure, nitko ih nije najmio – i to čekanje treba platiti! Rujan 2018.
I besposleni bez svoje krivnje imaju pravo na plaću primjerenu ljudskim potrebama. To je pitanje socijale. Svi koji nisu nezapo sleni svojom krivnjom, nego zato što je, to bože, na tržištu rada višak, ali i oni imaju pravo živjeti u ljudskom dostojanstvu. Od koga? Od bogatih. Znači, ti bogati posjed nici, vlasnici proizvodnih mjesta, dužni su tako rasporediti poslove i svoj kapital da i ovi mogu živjeti od rada. Tu je sada grijeh struktura, o kojemu sam govorio i pisao već i osamdesetih go dina, a objavio u knjizi Izazovi otvorenih vrata (KS, 1993, str. 282–289), ali su me tada vrijeđali i nazvali »crvenim«. Sada o tome, ali prekasno, govore i biskupi. Prelazak iz jednog društvenog sustava u drugi krenuo je pogrešno i sada prevladava »grabljivost«. O socijalnoj pravednosti rijetko se nešto može pročitati ili čuti u javnim medijima. Socijalna pravednost po kojoj Bog stvari raspoređuje Ljudi su dužni svoju teoriju o slobod nom društvu uskladiti sa socijalnom pra vednošću. Svoja razmišljanja o stjecanju vlasništva, svoju politiku usklađivati i s Božjom pravdom. Božja misao odnosi se na svakoga čovjeka. Bog ljubi sva bića ko ja je stvorio, nikoga ne lišava onoga što mu je potrebno za život. To se odnosi čak i na sva živa bića. Prema tome vječnomu Bož jem određenju moraju se usklađivati od
nosi među ljudima, odnosi prema okolišu, prirodi. Kako se stječu i kako se upotreblja vaju zemaljska dobra. Kako se njima uprav lja. Sve se to mora usklađivati tako da ne zanemarimo nijednog čovjeka, da sva ki može živjeti u svome punom ljudskom dostojanstvu. No kako postići takav ideal? To je ono mučno u našim, ljudskim okolnostima! Nikad na svijetu nema potpune praved nosti. Pozvani smo da činimo pravdu, ali i kad se zalažemo za nju, nikad je do kra ja ne možemo postići jer su u nama sebič nost i pohlepa. Zato pogled prema Bogu! Jedini Bog može uspostaviti potpunu pra vednost. Za utjehu nama kaže: »Ne bojte se ljudi, i vi posljednji bit ćete prvi« (usp. Mt 20,16)! Pravda će Božja zasjati ko svjetlost, ko sunce podnevno (usp. Ps 37,6)! Nama, dakle, sada u vremenu ostaje promocija ispravnog razmišljanja o me đusobnoj solidarnosti i zajedništvu, briga i nastojanje oko uspostave socijalne prav de, kako da ovo sve zemaljsko, svoja vla sništva, svoje sposobnosti, svoja bogatstva stavimo u funkciju na dobro bližnjih, da svi mogu živjeti, ne u lijenosti i bezbrižno sti, nego od rada, ulažući svoje sposobno sti u stvaralaštvo i rad, da svi mogu isko ristiti svoje sposobnosti na dobro. Uvijek smo, u svim svojim pothvatima, dužni mi sliti na dobro svoje neposredne zajednice i na opće dobro. 11
BIBLIOTEKA:
FORMAT:
CIJENA:
Biblija; 13,5 x 20 cm; 1530 str.+ 6 str.(I-VI); meki uvez od umjetne kože;
190,00 kn.
Džepna Biblija Kršćanske sadašnjosti donosi najbolji, ujedno i ažurirani, hrvatski prijevod Biblije, što znači da je Stari zavjet uzet iz tzv. Zagrebačke Biblije, a Novi je zavjet prijevod Bonaventure Dude i Jerka Fućaka. Taj tekst koriste i hrvatske liturgijske knjige, lekcionari, evanđelistari i obrednici koje je odobrila Hrvatska biskupska konferencija. Na kraju su doneseni uvodi i napomene uz Stari kao i uz Novi zavjet. Džepna Biblija tiskana je na 28-gramskom, tzv. biblijskom papiru, u formatu 13 x 20 cm s gipkim crnim koricama od umjetne kože, ima 1530 stranica, a napravljen je i novi prijelom tako da se bez teškoća može čitati. Džepna Biblija Kršćanske sadašnjosti namijenjena je jednako stručnjacima, svećenicima, redovnicima i redovnicama kao i vjernicima laicima – naprosto svima koji Božju riječ žele nositi sa sobom, u džepu i u torbi, kako bi je što češće čitali i proučavali. Izvrsno će poslužiti osobito studentima za potrebe studija Svetog Pisma, ali i svim polaznicima raznih tečajeva, duhovnih vježbi, liturgijskim i biblijskim grupama, sudionicima raznih stručnih susreta i seminara kao i za osobno čitanje. Džepna Biblija Kršćanske sadašnjosti je i cijenom htjela biti – za svačiji džep!
Dostupni uvez: meki uvez, crna umjetna koža
ALBERIGO MALLONI
POVIJESNI ATLAS DRUGOGA VATIKANSKOG KONCILA
BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Monografije; 24,5 x 31,5 cm; tvrdi uvez s ovitkom; 280 str.;
330,00 kn.
ISBN 0770353282001
0 9 0 1 8
0 770353 282001
ISSN 0353–2828
Ovom opsežnom, temeljitom i nadasve sustavnom monografijom i hrvatska je crkvena i društvena javnost, znanost i kultura, dobila monumentalno djelo najrespektabilnijega značenja. U vremenu u kojem naraštaj koji je iznjedrio Drugi vatikanski koncil (1962.-1965.) polako uzmiče, ovaj Povijesni atlas, koji je priredio Albeto Melloni, tajnik Instututa za religijske znanosti Ivan XXIII. iz Bologne i redoviti profesor povijesti kršćanstva na Sveučilištu u Modeni te naslovnik Katedre UNESCO-a o religijskom pluralizmu i miru na Sveučilištu u Bologni, ponovno se bavi koncilskim izvorima, njegovim trenutcima, problemima, obilno ih dokumentirajući povijesnim instrumentima. Atlas koji je proizišao iz arhivskog istraživanja, izdanjâ i izvorâ, monografija te rada članova Instituta za religijske znanosti iz Bologne, čuva dimenziju događaja Drugoga vatikanskog koncila, i, brzo prihvaćen od stručnjaka, pokazuje kako se još jednom povijesno istraživanje može držati pokušajem sprječavanja da se Koncil svede na popis ispraznih citata i nevjerojatnih teoloških uravnoteživanja. S pomoću fotografija iz toga doba, mapa, tablica, grafičkih ilustracija osmišljenih upravo za ovo izdanje, Atlas oživljuje povijesna žarišta koncilskog odvijanja, tehničku usredotočenost s obzirom na preobrazbu koncilske dvorane, sustave glasovanja i njezine sudionike (upravna tijela, komisije, biskupe, rodovničke redove, perite, promatrače i medije), dokumentirajući svakidašnje odvijanje od događaja iznimnog značenja. Ova bi se monografija trebala naći u svakoj biblioteci, crkvenoj, društvenoj i osobnoj.
Knjižare – ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; RIJEKA – Fiorello La Guardia 10c; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32
DŽEPNA BIBLIJA - Stari i Novi zavjet