Iz izloga »Kršćanske sadašnjosti«
Narkodileri me žele ubiti
ALEJANDRO SOLALINDE/LUCIA CAPUZZI
NARKODILERI ME ŽELE UBITI
Alejandro Solalinde
Meksiko, svećenik u borbi protiv trgovine ljudima
•
Lucia Capuzzi
Narkodileri me žele ubiti Meksiko, svećenik u borbi protiv trgovine ljudima
Kršćanska sadašnjost
BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Polazišta; 14,5 x 21,6; tvrdi uvez; 172 str.;
130,00 kn .
Ako postoji knjiga koja osvjetljuje duboko etičku i političku narav evanđelja, onda je to ova. Alejandro Solalinde svećenik je koji je, sukladno evanđelju, odlučio ne zaustaviti se na ganutosti i indignaciji kad su u pitanju izbjeglice koje putuju prema SAD‑u. Na proputovanju susreću i kriminalce kartela droge koji izbjeglice iskorištavaju za unosan posao uz minimalan rizik. Nakon života koji je provodio kao ’običan’ svećenik, Alejandro Solalinde odlučio je otvoriti vrata svoga srca i doma strancima u potrazi za utočištem, komadićem kruha i riječima utjehe. Don Alejandro nije šutio, nego je prokazivao izrabljivanje preprodavača droge, umiješanost politike i korumpiranost policije. Narcosi su smjesta reagirali: za njegovu su glavu raspisali nagradu od milijun dolara. Pripovijest o don Alejandru – koju je ovdje po prvi put iznijela Lucia Capuzzi – isprepliće se s onom o 20 000 izbjeglica koje u Meksiku svake godine postaju žrtvama otmica, o muškarcima, ženama i djeci koji netragom nestaju, o 20 000 indocumentadosa koje udomljuje ovaj neustrašivi svećenik, o osobama kojima je Solalinde posvetio život u ime onoga Boga koji se stavio na stranu odbačenih. Prije nekoliko godina don Alejandro je u Ixtepecu, gradu u meksičkoj državi Oaxaci, sagradio uporište nade u kojem će ti ljudi moći pronaći utočište, zaštitu i uvažavanje. 80 posto te »braće na putu« dolazi iz Gvatemale, Hondurasa i Salvadora, želeći stići u SAD. Prema proračunima, u Meksiku svakoga dana u otmicama nestanu 54 osobe. BOŽIDAR MRAKOVČIĆ
BIBLIJSKA PITANJA Knjiga kao jasno i koncizno obrađen niz tema, za koje autor osnovano pretpostavlja da će biti aktualna prosječnom čitatelju koji se uputi u čitanje Biblije, predstavlja vrijedan stručni prinos hrvatskoj biblijskoj bibliografiji. Ona će popuniti prazninu koja postoji u pogledu ovakvog pristupa biblijskoj tematici i potrebama najširega kruga njezinih poklonika. Pažljivo birane teme te znanstvena akribija pretočena u jednostavan i svima razumljiv izričaj, s naglaskom na biblijsko‑teološkoj i duhovnoj dimenziji, omogućit će mnogima pristup u inače teže shvatljive momente svetopisamske baštine. Tako te teme postaju poticajem da se čitatelj uputi za naznačenom literaturom i produbi postavljena pitanja koja potiču na diskusiju sa samim autorom i njegovim ponuđenim odgo‑ vorima. Knjiga je izišla kao suizdanje Kršćanske sadašnjosti i Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Brat Emmanuel, Taizé
BRAT EMMANUEL, TAIZÉ
IVAN KARLIĆ
NESHVAĆENA LJUBAV
OSLUŠKUJUĆI BOŽJU RIJEČ…
Onkraj spontanih predodžbi o Bogu
Homilije za godinu »C«
BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Polazišta; 12,5 x 20 cm; meki uvez; 230 str.;
110,00 kn .
Neshvaćena ljubav
Kršćanska sadašnjost
Svatko, bio vjernik, nevjernik ili čovjek koji traži smisao, pod‑ liježe nesvjesnim projekcijama koje djelomično utječu na njegove spontane predodžbe o Bogu, a time i na osobna uvjerenja. Ra‑ zotkrivajući taj utjecaj, ova knjiga pokušava ukloniti poglavite zapreke u traženju smisla ili na putu duhovnog života. Nastoji ukloniti sumnje da postoji Bog ljubavi dok u svijetu divlja zlo, zatim različite potajne strahove pred Bogom jer je čovjeku teško vjerovati u vlastitu dostojnost da ga netko ljubi, jer Boga zamišlja kao Biće koje je daleko i zastrašujuće, a suočen je i s neplodnim suprotstavljanjima između znanosti i vjere, psihologije i teologije, spolnosti i duhovnosti … Autor snažno naglašava da Bog jedino može ljubiti i poziva čitatelja da otkrije neshvaćenu Božju ljubav, krajnji smisao života, ljubav iz koje svaka ljudska ljubav može crpsti i žudnju i snagu, u svojem nezaustavljivom rastu. Brat Emmanuel pridružio se 1989. ekumenskoj zajednici u Taizéu, mjestu visoke kršćanske duhovnosti koje godišnje posjete desetci tisuća mladih iz cijeloga svijeta. S dragocjenom pomoći koja mu je dolazila od plodnog susreta psihologije i teologije, on u ovoj knjizi uspijeva priopćiti najbitnije spoznaje i najuzbudljivija unutarnja otkrića, stupove svojega osamnaest godina dugoga samostanskog života.
BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Izvan nizova; 17 x 24,5 cm; tvrdi uvez; 432 str.;
190,00 kn .
Liturgijska pomagala; 12 x 20 cm; meki uvez; 233 str.;
80,00 kn .
Nakon vrlo dobro prihvaćene autorove knjige isto‑ vjetna naslova, ali za godinu »B«, pred nama je knjiga istoga određenja: oprimjerivanje nedjeljnih i blagdanskih čitanja u liturgijskom slavlju za svagdašnji život. Sam autor, profesor dogmatske teologije, kaže o ovoj knjizi: »Nastojao sam ovdje biti što je moguće konkretniji u promišljanju nad Božjom riječi, jer smatram da cilj nedjeljnih propovijedi i homilija i jest nastojanje oko primjenjivanja Božje poruke u konkret‑ nom življenju. Osim toga, Evanđelje znači Radosna vijest te volim nastojati oko toga da Božju riječ i njezino tumačenje prenosim kao nešto što je uistinu radosno, što rađa radost u čovjeku, što budi nadu i obogaćuje vjeru, kako bi sve bilo usmjereno na konkretnu ljubav prema Bogu i čovjeku.«
Ivan Karlić
Osluškujući Božju riječ… Homilije za godinu “C”
Kršćanska sadašnjost
NADA BABIĆ
HRVATSKI PRIJEVODI NOVOGA ZAVJETA OD 20. STOLJEĆA
BIBLIOTEKA: FORMAT:
CIJENA:
Bibliofilska izdanja; 17 x 24 cm; meki uvez; 336 str;
120,00 kn .
Ovom knjigom dobili smo na hrvatskome jeziku ono što nam je nedostajalo: Na jednom je mjestu objavljen pregled prevođenja Svetoga pisma na hrvatski jezik, od najstarijih lekcionara pa sve do suvremenih prijevoda sa glavnim naglaskom na hrvatskim prijevodima Novoga zavjeta od 20. stoljeća. Na temelju raščlambe odabranih tekstova iz Biblije – kao jednoga od najvažnijih djela hrvatske kulture – autorica ovom knjigom želi pokazati kako jezične inačice istoga teksta mogu različito djelovati na značenje rečenične i nadrečenične cjeline.
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina Broj Prosinac Cijena
XLIX 12/537 2018. 13 kn
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14 Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 Internet-stranica KS: http://www.ks.hr E-mail KS: ks@zg.t-com.hr E-mail Kana: kana@zg.t-com.hr ks.kana@gmail.com Uređuje: Uredničko vijeće Glavni i odgovorni urednik: Albert Turčinović Za izdavača: Stjepan Brebrić
! ć i ž o B n a Sret 4 Prigovor savjesti
Pitanje sadašnjeg trenutka: Josip Grbac
7 Siromašni u srcu evangelizacije Stjepan Baloban
10 Bog me je odabrao i poslao za vas Obljetnica: Bono Zvonimir Šagi
Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, pp 434, Marulićev trg 14
20 Europa stotinu godina od zaboravljenog rata
Političke teme: Tonči Tadić
Rukopise i slike ne vraćamo. Tisak: Denona d.o.o. Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.
Putopis
23 Da se imaš danas roditi...
Broj računa: 2340009-1100047241
Tomislav Salopek
48 Jer Božić prebiva u srcu
Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337
svih dobrih riječi Stjepan Lice
IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X
Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK.
30 Prva polnoćka male Ane Božićna Priča
pretplata@ks.hr
32 Krist iznad svega
Vrijeme i riječ: Darko Tepert
ijena za zemlje koje nisu navedene u C ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno. asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba
Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Prosinac 2018.
Kana-2018-12.indd 3
40 Suverenost: privremena bilanca
U korist vlastite štete: Stanko Uršić
14
Chichago Ivana Ćepulić
24 Metrika svjetla Apsolutnog
Vrijeme i svijest: Vedran Martinac
42 Treba li kršćanima ekumenizam? Jure Zečević
44 Zlatni jubilej
HKZ Göppingen‑Geislingen Oljetnica
26 Božje štalice
52 Rođenje svjetla
28 Biti s ljudima
56 Ružica Martinović-Vlahović
Brojni, ali svi naši
Naši misionari
Veronika Popić
Portret umjetnice
3
4.12.2018. 18:36:09
Pitanje sadašnjeg trenutka
Prigovor savjesti
Z
astupnica u Hrvatskom saboru deklarativno se zgražala nad činjenicom da je farmaceutkinja od bila izdati kontracepcijsko abortivno sredstvo zato što smatra da to po diktatu vlastite savjesti ne smije učiniti. To je bio dovoljan dokaz sve znajućoj zastupnici da izjavi kako je to evi dentan dokaz u kakvome konzervativnom društvu živimo. Bez obzira na sva pitanja i konotacije koje se mogu postaviti u takvim slučajevima, zastupnica očito ne poznaje elementarnu istinu koja kaže kako su u po vijesti prigovarači iz savjesti bili avangar da društva, oni su svojim činom prigovora »prisiljavali« društvo da ozbiljnije pristupi poštovanju temeljnih ljudskih prava. Osim toga, prigovarači iz savjesti na vojnu služ bu dokazano su znatno pridonijeli dokon čanju ratova u raznim dijelovima svijeta. I moglo bi se još dosta toga nabrojiti. U Hr vatskoj je odavna u zakonodavstvo unese no pravo priziva na savjest. Ono nije nika da stvarno uzburkalo duhove, sve dok se netko nije odlučio prizvati se na diktat vla stite savjesti. Reakcija zastupnice jasno go vori o tome da pojam savjesti ni izdaleka nije usvojen niti shvaćen kao praktično po magalo u moralnome djelovanju. 1. Što je savjest? Filozofska definicija savjesti glasi: Savjest je sud praktičnog razuma o moralnosti konkretnog djela, zapovijedajući da se čini što je dobro, a izbjegava što je zlo. U toj defi niciji uočavamo nekoliko važnih elemena ta. Riječ je o prosudbi razuma, što znači da, kada govorimo o funkcioniranju savjesti, 4
Kana-2018-12.indd 4
neke kršćanske specifičnosti moramo u po četku ostaviti po strani. Posrijedi je dakle univerzalni fenomen koji postoji svagdje gdje postoji ljudski razum i to bez obzi ra na stupanj nečije inteligencije, njegovih mogućnosti prosudbe, bez obzira na sve re ligijske ili kulturološke čimbenike. Zatim, riječ je o prosudbi konkretne moralnosti. Ne govorimo samo o načelima etike, kao znanosti koja načelno definira što je uvijek dobro, a što zlo. Govorimo o tome kako se čovjek mora ponašati ako želi da to njego vo ponašanje bude u skladu s onim što on,
2. Granice priziva na savjest Moja savjest može biti kriterij ponašanja samo meni. Za kršćanina to znači da glas Božji nije jednak za sve ljude, za predavača i učenika, seljaka i političara, intelektualca i analfabeta. Moguće je svakako vlastitim prizivom na savjest terorizirati druge. Te roristi-samoubojice prizivaju se na savjest. Jehovini svjedoci, kada odbijaju transfuziju krvi i radije umiru, prizivaju se na savjest. Nemojmo zaboraviti da su se neki nacistič ki zločinci u procesu u Nürnbergu brani li tako što su govorili da su ljude ubijali u
Specifičnost kršćanske etike upravo je u tome da savjest valja odgajati u skladu s objektivnim kriterijima moralnosti. U suprotnom, savjest postaje sinonim za relativizam. snagom razuma, shvaća kao dobro ili zlo. Za kršćanina to znači ponašati se u skladu s onim što on smatra da je u skladu s vo ljom Božjom. Potom, nije riječ o nekakvo me apstraktnom principu, nego o nečemu što me sada, ovdje i s obzirom na neku kon kretnu radnju ili vrijednost potiče ili tjera da to učinim. Radi se dakle o nečemu di namičnom, koje nije definirano jednom za uvijek, može se razvijati, prilagođivati kon kretnoj situaciji. Konačno, sama definicija pretpostavlja da je posrijedi poticaj na do bro, dakle na dobro koje tako izgleda sada i ovdje u mojim očima. Ja hoću učiniti ne što za što sam uvjeren da je dobro.
plinskim komorama jer im je to nalagala njihova savjest. Ipak su osuđeni jer je bi lo kristalno jasno kako nikakva savjest ne može narediti ubijanje nedužnih ljudi. Sa vjest nikada ne potiče na činjenje zla. Ali je isto tako točno da se savjest i autentič nost priziva na savjest ne mogu provjera vati »izvana«, ne postoji neki siguran test provjere autentičnosti priziva na savjest. Zato je gotovo logično da svako društvo, pa i ono demokratsko, zazire od priziva na savjest, nastoji ga na neki način »anesteti zirati«. Postoje mnogi prizivi na savjest ko ji nisu autentični. Zato je i priziv na savjest ograničen. Pravo priziva na savjest prestaje Godina XLIX br. 12/537
4.12.2018. 18:36:09
Piše: Josip Grbac
ondje gdje ono evidentno krši temeljna pra va nekoga drugoga. U tome smislu država može suspendirati pravo priziva na savjest u vrijeme velike i neposredne opasnosti za zajednicu. Ne može se netko prizivom na savjest koristiti kao opravdanjem za neči njenje dobra. Čak i sama vjerska uvjere nja ne moraju uvijek imati prednost pred prizivom na savjest. Pravo na život nekoga drugoga ima prednost pred prizivom na sa vjest. Ako tko, zbog vjerskih uvjerenja od bija za sebe transfuziju krvi koja mu može spasiti život, koliko god taj priziv bio pro blematičan, morat ćemo ga poštovati. No ne smijemo ga poštovati kada je riječ o ne čijemu prizivu na savjest protiv transfuzije koju mora dobiti netko drugi. Dakle, pra vo priziva na savjest prestaje ondje gdje ono evidentno krši temeljna prava drugoga, kao što je pravo na život. Nitko nije apsolutni gospodar života nekoga drugoga. Priziv na savjest načelno nastupa s obzirom na dje lovanje koje krši temeljna načela prirodno ga moralnog zakona ili temeljna prava dru goga. To je slučaj pri pobačaju ili promociji abortivnih sredstava. 3. Kršćanin i savjest Priziv savjesti posebno može biti drama tičan kod praktičnoga vjernika. Za njega je savjest »glas Božji«, a to znači da se odlu ka po savjesti tiče i onih vrijednosti koje su izravna posljedica vjere i vjerskog iskustva. Za kršćanina vjera nije samo dogma nego i etika i moral. Bog na Sinaju samo potvrđuje ovu razumsku etiku kao svoj Zakon. Neke od tih vrijednosti jesu apsolutne. To su vri jednosti iz druge ploče Dekaloga: Ne ubij!, Ne kradi!, Ne laži! … Za kršćane stoga vri Prosinac 2018.
Kana-2018-12.indd 5
jedi načelo: Ako je Dekalog Zakon Božji, a savjest je Njegov glas, ne može se dogoditi da odluka po savjesti bude suprotna onomu što Bog nalaže. Takve se odluke ne smiju niti ozakoniti. Specifičnost kršćanske etike upravo je u tome da savjest valja odgajati u skladu s objektivnim kriterijima moralno sti. U suprotnom, savjest postaje sinonim za relativizam. Taj objektivni kriterij čini tzv. prirodni moralni zakon, u bîti sadržan u drugoj ploči Dekaloga. Logično je dakle da će se kršćanin suprotstaviti odlukama koje krše ova temeljna načela, ali i da će se uteći prizivu na savjest kada ga se prisiljava da čini nešto suprotno ovim načelima. To postaje posebno dramatično kada se savjest vjernika evidentno sukobljava s odredbama ljudskog zakona. Nijedan ljudski zakon ni je apsolutno dobar ni nepogrešiv. Zato mo ra dopustiti mogućnost prigovora savjesti. Time društvo svjedoči da nije apsolutno kompetentno odlučivati o temeljnim etič kim vrijednostima i o moralnosti subjekta. Zato je institut prigovora savjesti jedna od najjasnijih barijera protiv ukidanja čovje kove autonomije i dostojanstva, protiv tzv. sociologističke teorije o savjesti koja drži da je savjest samo sposobnost prilagođiva nja trendovima, protiv pokušaja »anesteti ziranja« savjesti. Bez mogućnosti prigovora savjesti društvo nepobitno klizi u totalita rizam. Jasno je da ni društvo ne može ola ko tolerirati da netko pretendira biti puno pravni član zajednice, a prigovara iz savjesti na sve njezine temelje suživota. No svako društvo mora biti dovoljno jako da u nekim iznimnim situacijama prizna to pravo sva komu: liječniku, farmaceutu, roditelju, uči telju, političaru.
4. Savjest i političko djelovanje Dok sam davno studirao u Italiji, a cijelo osnovnoškolsko i srednjoškolsko obrazovanje prošao u komunističkoj Ju goslaviji, nisam se mogao načuditi kako su u Italiji članovi tamošnje Komunistič ke partije nesmetano mogli ići u crkvu, ispovijedati svoju vjeru u Boga, držati do nekih vrijednosti koje su kršćanima sve te, kao što su vrijednosti braka, obitelji, nezamjenjivih roditeljskih uloga u od goju djece i tomu slično. Jednom riječju, nije mi bilo posve razumljivo kako po litičko djelovanje čovjeka može biti od vojeno od svjetonazorskih pogleda i vje rovanja. I kada je član jedne stranke ili partije, koji je na predizbornoj promidž bi i pri glasovanju bio odani član stranke, na glasanju izborio mjesto u parlamentu, stvari su se mijenjale. On nije više pod strogom kontrolom stranke, nije obve zan uvijek glasati za ono što stranačko čelništvo predlaže, pogotovo kada je ri ječ o svjetonazorskim pitanjima. Nakon što uđe u parlament, na scenu stupa nje gova savjest. Ja sam, naime, bio svjedok činjenice da u komunističkoj Jugoslavi ji takva podjela nije bila moguća. Ako si bio član Komunističke partije, ovo tvoje političko opredjeljenje moralo se pokla pati sa službenim svjetonazorom vlada juće partije. Ali sam ubrzo naučio da je u jednome istinski demokratskom sustavu takvo razdvajanje političkog i svjetona zorskog aspekta sasvim normalna stvar, štoviše, gleda se na to kao na dokaz zre losti demokracije. Saborska zastupnica s početka ove priče smatra pak da je priziv na savjest znak konzervativizma. 5
4.12.2018. 18:36:09
Sv. Kolumban
Irski monah i misionar, zaštitnik motociklista
K
olumban je bio irski misionar koji je ostavio duboki trag u povijesti kršćanske Europe. Rođen je 543. u bogatoj, moćnoj i uglednoj irskoj obitelji koja mu je dala kvalitetnu naobrazbu. Bio je, kako je zapisano, vrlo pristaloga izgleda pa je plijenio pozornost ondašnjih dama. Bio je otvoren svim užicima koje je donosio život bogatoga mladića. Unatoč tome poslušao je savjet pobožne redovnice koja ga je upozorila da će mu takav način života biti prepreka u spasenju duše. Redovničine su riječi mladića duboko potresle te se odlučio povući u osamu i postati redovnikom. Obitelj nije pozdravila Kolumbanovu odluku smatrajući štetom da se bogati mladić čija je budućnost obećavala povuće iz svijeta. Majka ga je i fizički željela spriječiti da napusti bogati očinski dom zaključavši mu vrata no on je drugim putem otišao iz kuće. Najprije se pridružio opatiji Lough Erne, a zatim je postao monah u uglednoj opatiji Bangor gdje je nastavio svoje teološke studije. U to su doba barbarska plemena prodirala u zapadnu Europu pa su irski monasi kao misionari pohodili barbarska plemena. Kada su Kolumbanu bile 42 godine zajedno s 12 redovničkih sudrugova bio je poslan poganskim plemenima u Galiju. Njihovo djelovanje među poganima u Burgundiji imalo je veliki odjek pa se mnoštvo Gala zajedno s kraljem obratilo na kršćanstvo. Irski su redovnici osnovali više samostana koji su postali rasadište vjere i kulture, a braću su željela da im Kolumban bude prior no on je to odbijao. Kolumbanov redovnički život nije prolazio bez osporavanja. Morao je tražiti Papinu zaštitu pred optužbama franačkih biskupa kako bi opravdao svoju pravovjernost i zadržao irske običaje. Sukobio se s franačkim kraljem jer ga je ukorio zbog nemoralnoga života, a nakon sukoba s kraljicom Brunhildom pa 6
Kana-2018-12.indd 6
bio je deportiran iz kraljevstva prema Irskoj no brod nije mogao otploviti zbog oluje pa je misionar ostao u Europi nastavivši svoj put prema Italiji. Tridest godina putovao je Europom, kroz Njemačku i Švicarsku pa sve do sjeverne Italije propovijedajući Evanđelje. Skrasio se u Bobbiu gdje je obnovio crkvu Sv. Petra i izgradio opatiju s bogatom knjižnicom i skriptorijem. Svoje posljednje dane proveo je u spilji nedaleko samostana, a nakon smrti u studenome 615. godine pokopan je u kripti crkve. U njegovoj pisanoj ostavštini nađene su rasprave protiv krivovjerja, propovijedi, tumačenja Sv. Pisma, poezija i redovnička pravila. Životopisci su zapisali da je bio tvrdoglav, nestrpljiv i neumoran te strastven u svemu što je radio. Žarko je branio irsku tradiciju i običaje, ali je u svemu bio vjeran i odan Svetoj Stolici i Petrovu nasljedniku. Također je zapisano da dok bi putovao ptice su mu slijetale na ramena, a kada bi otpočinuo pod drvetom u kapu bi mu se spuštale vjeverice. Ljubav sv. Kolumbana prema putovanjima potaknula je anglikanskoga biskupa Johna Olivera, pasioniranog bajkera da Kolumbana proglasi zaštitnikom motociklista. Taj se irski misionar iz 7. stoljeća štuje u katoličkoj, anglikanskoj i pravoslavnoj Crkvi, a spomendan mu je 23. stuednoga.
Bog se ljudima uvijek očituje u izlascima i tada biva prepoznat kao Bog; kao onaj koji izvodi u novo, koji omogućuje da se prevlada ono u čemu si zatečen, zarobljen. I onda zbilja treba početi novo. Josip Turčinović
• Suzana Peran Godina XLIX br. 12/537
4.12.2018. 18:36:10
Kolumna Stjepana Balobana
Siromašni u srcu evangelizacije
N
ije dobro i nije odgovorno ‘zatvarati oči’ pred stvarno šću. To se osobito odnosi na vjeru, kršćanstvo i Katoličku Crkvu u Europi, koji su u velikom iskuše nju. Ne samo da se sve manje djece krsti i da su crkve sve praznije nego se u poje dinim dijelovima Europe (npr. Njemačka i Nizozemska) crkve prodaju jer u odre đenim (nad)biskupijama nema ‘potrebe za crkvom’ zbog toga što nema vjernika, ka tolika. U spomenutim zemljama nije prije svega riječ o materijalnom problemu uzdr žavanja crkava i župa, nego o mnogo du bljem problemu udaljavanja suvremenog čovjeka od vjere, vjerske zajednice i Boga. Sve to može prosječnom Hrvatu katoliku zvučiti kao blasfemija jer se u nekim dije lovima Hrvatske još uvijek ne može dobi ti dozvola za gradnju crkvi koje su prijeko potrebne za pastoralni život.
Smijemo li ignorirati upozorenja pape Franje? Papa Franjo kao rimski biskup stavlja u »srce evangelizacije« siromašne koji po staju ‘znakom vremena’ za ono bitno, to jest za uspješnost širenja evanđelja u su vremenom svijetu. Možda, posebno mi, europski kršćani, nismo na početku nje gova pontifikata (13. ožujka 2013.) ‘previ še ozbiljno’ shvatili njegove riječi »želim siromašnu Crkvu za siromašne«! No što vrijeme dalje odmiče, sve više kao katoli ci postajemo svjesni onoga što za Katolič ku Crkvu znači ‘katolički’, to jest sveopći koji obuhvaća sve dijelove svijeta i čovje čanstva. To, drugim riječima, znači da je za kerygmu – širenje evanđelja – iznimno važno na odgovarajući način širiti rado snu vijest evanđelja onako kako bi to či nio naš učitelj i spasitelj Isus Krist. Što bi on danas govorio u siromašnim ‘favelama’ u Brazilu i Argentini ili u Africi? Što bi Prosinac 2018.
Kana-2018-12.indd 7
Isus danas govorio u siromašnim četvrti ma Meksika ili na granici sa SAD-om gdje tisuće ljudi čeka ulazak u zemlju ili u ze mlje ‘snova’ u kojima će biti sve drukčije i bolje nego do sada, ali i što bi Isus danas govorio u Sjedinjenim Američkim Drža vama koje se ‘diče demokracijom’ i ‘izvo zom ljudskih prava’, a u kojima postoje goleme razlike između manjine bogatih i većine siromašnih? Što bi Isus danas go vorio u Europi koja rapidno gubi temelje na kojima je izgrađena, to jest kršćanske korijene i kršćanske vrijednosti, te se pre tvara u kontinent na kojemu partikularni interesi pojedinih političkih skupina gle daju isključivo vlastite interese ne vodeći brigu o općem dobru? Hrvatski katolici u ‘dilemi’? Nakon pohoda hrvatskih biskupa »Ad limina« papi Franji i rimskoj kuriji (stude ni 2018.) hrvatski su katolici očekivali da će hrvatski biskupi hrabro i otvoreno s pa pom Franjom razgovarati o proglašenju svetim blaženoga Alojzija Stepinca. Za to je bilo prigode. Iz novinskih izvješća, kako crkvenih, tako i civilnih medija, kao i kon kretnih izjava pojedinih hrvatskih bisku pa moglo se zaključiti da o toj ‘za vjeru hr vatskih katolika’ iznimno važnoj temi ‘nije bilo previše’ govora. Možda će nas budući događaji s obzirom na proglašenje svetim blaženoga Alojzija Stepinca ugodno iznenaditi, no za hrvatske vjernike, katolike osta je iznimno važno pitanje: Komu vjerovati? Papa je za hrvatske katolike oduvijek bio autoritet kojemu se vjerovalo. Zbog zbi vanja oko »svojevrsnog oklijevanja« pro glašenjem svetim blaženoga Alojzija Ste pinca mnogo toga dobroga i pozitivnoga u učenju pape Franje ne nailazi na pozitivan odjek među hrvatskim katolicima. Osobno držim da, s jedne strane, proglašenje sve tim mučenika za vjeru blaženoga Alojzija
Stepinca ne bi smjelo nikako biti ‘žrtvom’ iskrenih pokušaja pape Franje za ekumen skim dijalogom s pravoslavljem. Držim da u ovom slučaju papa Franjo ne može razu mjeti ‘bizantski mentalitet’ koji priječi pro glašenje svetim blaženoga Alojzija Stepin ca. S druge strane, papa Franjo je pokrenuo nezaustavljivi proces obnove u Katoličkoj Crkvi kojemu nema alternative. Stoga, štuj mo blaženoga Alojzija Stepinca kao sveca, a poštujmo iskrene pokušaje pape Franje za obnovom Crkve. Novo razumijevanje siromašnih Papa Franjo, koji ima iskustvo živo ta sa siromašnima u favelama Buenos Ai resa, polazi od toga da širenje evanđelja u suvremenom svijetu uključuje i socijalnu dimenziju evangelizacije. To, drugim rije čima, znači da su »u samom srcu evanđe lja zajednički život i zauzimanje za drugo ga« (Evangelii gaudium, Radost evanđelja, br. 177). Koliko smo kadri u današnjemu svijetu prepoznati nove oblike siromaštva i u takvim, novim okolnostima evangeli zirati? Papa Franjo ističe da nas siromaš tvo »na bezbroj načina svakodnevno pro ziva, u tisućama lica obilježenih patnjom, isključenošću, zlostavljanjima, nasiljima, mučenjima i zatvaranjima, ratom, lišava njem slobode i dostojanstva, neznanjem i nepismenošću, izvanrednim zdravstve nim situacijama i nezaposlenošću, trgovi nom robljem i ropstvom, progonstvom i bi jedom, prisilnom migracijom. Siromaštvo ima lice žena, muškaraca i djece izrabljiva nih zbog niskih interesa, gaženih izopače nom logikom moći i novca« (Papina poruka za 1. svjetski dan siromašnih, br. 5). Što bi Bog koji je postao čovjek, Isus iz Nazare ta, danas govorio u takvim situacijama? To je središnje pitanje evangelizacije ne samo u dalekoj Latinskoj Americi nego i u Euro pi i u našoj Hrvatskoj! 7
4.12.2018. 18:36:10
Teološko razmišljanje
Kriza u Crkvi zbog klerikalizma ili homoseksualizma?
P
itanje u naslovu ovoga napisa ni pošto nije retoričko, nego stvarno, a ta kvim ga hoće već nam prilično dobro poznati talijanski nadbiskup u miru Carlo Maria Viganò, dugogodišnji kurijalni služ benik i vatikanski diplomat. Pošto smo se kratko upoznali s njegovim prvim i drugim otvorenim pismom od 26. kolovoza i 29. rujna 2018. u koji ma je, osim pape Franje, prozvao niz članova vi soke crkvene hijerarhije, a posebno u drugome pismu prefekta Kongregacije za biskupe kanad skoga kardinala Marca Ouelleta koji mu je onda u otvorenome pismu od 7. listopada 2018. i odgo vorio, dalo se zaključiti da će ova za Crkvu bolna, a za dijelove hijerarhije neugodna saga o seksu alnim nastranostima u Crkvi, a napose o seksu alnim apetitima i seksualnoj orijentaciji sada već bivšega američkog kardinala Theodorea Edgara McCarricka, umirovljenoga vašingtonskog nad biskupa, prestati i da će odgovorni u Crkvi po duzeti sve da bi se spominjano zlo iskorijenilo, a nanesena šteta popravila. No, prevarili smo se. U petak 19. listopada 2018. nadbiskup Viganò obja vio je novo, to jest treće u nizu otvoreno pismo u kojemu više ne napada i ne poziva papu Fra nju na abdikaciju zbog prikrivanja i zataškavanja seksualnih zlodjela. U tome pismu nema također nekih novih važnih uvida, a još manje dokaza koji bi uistinu ili samo predmnijevano dodatno kompromitirali papu Franju, ali i njegovu dvoji cu prethodnika na Petrovoj stolici, kao ni druge službenike Kurije, neposredne Papine suradni ke, i članove američke crkvene hijerarhije. U tom pismu riječ je o nečemu posve drugom, što nije sasvim novo u usporedbi s prethodnim dvama pismima, ali je sasvim otvoreno, jasno i izrav no formulirano da ne ostavlja ni trunke sumnje u Viganòve stvarne motive i prave namjere u ci jelome slučaju. Amoris laetitia Stvarni motivi svih Viganòvih pisama, a na što smo već upozorili prije, krije se u ra 8
Kana-2018-12.indd 8
dikalnom neslaganju s Franjinim pogledima na neregularne bračne situacije iznesenima u osmome poglavlju postsinodalne apostol ske pobudnice o ljubavi u obitelji Amoris laetitia – Radost ljubavi od 19. ožujka 2016. Na neke sadržajne i, u svakom slučaju, delikat ne aspekte Franjinih pogleda već smo se osvr nuli na ovome mjestu u ožujku 2018. godine i nema potrebe ponavljati isto. No, poznajući javna i otvorena neslaganja nekolicine kardi nala, među kojima se posebno ističu Gerhard L. Müller, ondašnji prefekt Kongregacije za na uk vjere, Carlo Caffarra, u međuvremenu pre minuli bolonjski nadbiskup, te još trojica kuri jalnih kardinala, Walter Brandmüller, Velasio De Paolis i Raymond Leo Burke, s pogledima kardinala Waltera Kaspera na pastoralne pri stupe crkveno vjenčanim pa rastavljenim i po novno civilno vjenčanim osobama koje je on iznio pred kardinalima okupljenima na redo vitome konzistoriju u veljači 2014. godine, o čemu je također bilo riječi na ovome mjestu u travnju 2014. godine, nema to smisla ponav ljati. Svojevrsna doktrinarna nervoza zahva tila je i neke druge kardinale, a među njima su se spominjali Thomas C. Collins, torontski nadbiskup, Timothy M. Dolan, njujorški nad biskup, i George Pell, sidnejski nadbiskup, ali je kamuflirana zabrinutošću zbog načina pri preme i vođenja III. izvanredne sinode bisku pa 2014. godine i XIV. redovite sinode biskupa 2015. godine o pastoralnim izazovima obitelji u kontekstu evangelizacije koje su onda iznje drile Franjinu pobudnicu Amoris laetitia. Da je Viganò preuzeo vodeću i na neki način gla snogovorničku ulogu brojnih nezadovoljnih s načinom Franjina upravljanja Crkvom, kao i s nekim njegovim drukčijim pastoralnim pogle dima i pristupima, svjedoče same njegove rije či: »Bio sam optužen da sam svojim svjedočan stvom stvorio zbrku i podjelu u Crkvi. Možda je onima koji vjeruju da su zbrka i podjela bi li zanemarivi prije kolovoza 2018. godine ta
kva tvrdnja uvjerljiva. Međutim, bit će prije da je većina nepristranih promatrača bila svjesna dugotrajnog viška zbrke i podjele, kao što je to neizbježno kad je Petrov nasljednik nemaran u vršenju svoga glavnog poslanja, a to je učvr šćivanje braće u vjeri i u sigurnom moralnom nauku. Kad je potom pogoršavao krizu protur ječnim ili zbunjujućim izjavama o tom nauku, zbunjenost se pogoršala.« Očito da papa Fra njo mnogima smeta, ali ne samo zbog stila ne go i zbog otvaranja novih pastoralnih i teološ kih perspektiva. Šutnja o žrtvama seksualnog zlostavljanja Dakle, pozadinu svega čini Franjina tako zvana ugroza sigurnoga moralnog nauka ka ko ga drže Viganò i njegovi pritajeni mentori. Oni čvrsto drže da se sadašnji mogući razvo ji crkvenoga moralnog nauka na polju braka i obitelji događaju pod pritiskom rasprostranje nih seksualnih nastranosti u Crkvi, odnosno, preciznije rečeno, pod dirigentskom palicom homoseksualnih lobija u Crkvi, a napose među članovima visoke crkvene hijerarhije. »U jav nim opomenama upravljenima meni primije tio sam dva propusta, dvije dramatične šutnje. Prva šutnja se tiče lošeg položaja žrtava. Dru ga se tiče glavnoga razloga zbog kojega postoje mnoge žrtve, naime, zbog pokvarenoga utjeca ja homoseksualnosti u svećeništvu i u hijerar hiji. Što se tiče prve šutnje, zastrašujuće je što se usred svih skandala i ogorčenja premalo mi sli na one koji su oštećeni seksualnom grabe žljivošću onih koji su određeni za poslužitelje evanđelja. To nije stvar razračunavanja ni ozlo voljenosti zbog nestalnosti crkvene karijere. To nije politička stvar. To nije stvar kako crkveni povjesničar može procijeniti ovo ili ono papin stvo. Ovo je o dušama. Mnogim je dušama bilo i još uvijek je ugroženo njihovo vječno spasenje«, piše sa zabrinutošću Viganò. Odmah u nastav ku iznosi krunski argument o glavnom uzroku Godina XLIX br. 12/537
4.12.2018. 18:36:10
Piše: Tonči Matulić krize u Crkvi povezane sa seksualnim zlostav ljanjem djece i maloljetnika.
alnih zlodjela nad maloljetnicima, a ne samih seksualnih nastranosti.
Svećenički homoseksualizam je uzrok krize Što se tiče druge prije spomenute šutnje, ona bi se navodno isključivo odnosila na fe nomen svećeničke homoseksualnosti, a ne na fenomen svećeničke pedofilije kako se to uobičajeno smatra kad se govori o uzrocima svećeničkoga seksualnog zlostavljanja djece i maloljetnika i sustavne klerikalne kulture pri krivanja i zataškavanja tih zlodjela. Drugim ri ječima, glavni uzrok krize u Crkvi nije pedofi lija, nego homoseksualnost. »Što se tiče druge šutnje, s ovom veoma teškom krizom nije mo guće ispravno se suočiti niti je riješiti, osim ako ili sve dok ne nazovemo stvari njihovim pra vim imenima. Ovo je kriza zbog kuge homo seksualnosti u njezinim uzročnicima, u njezi nim motivima, u njezinu protivljenju reformi. Nije pretjerano reći da je homoseksualnost po stala kuga u kleru i jedino se može iskorijeniti duhovnim oružjem. Golemo je licemjerje osu đivati zlostavljanje, tvrditi da plačete zbog žr tava, a onda ipak odbiti prokazati glavni uzrok tolikih seksualnih zlostavljanja: homoseksu alnost. Licemjerno je odbaciti priznati da je ta kuga uzrokovana ozbiljnom krizom duhovno ga života klera i propustiti poduzeti nužne ko rake za njezino ozdravljenje. Dobro je pozna to da homoseksualni grabežljivci iskorištavaju klerikalne privilegije u svoju korist. Ali tvrditi da klerikalizam čini samu krizu puko je nad mudrivanje. To znači praviti se da je sredstvo, instrument, zapravo glavni motiv«, piše bez uvijanja nadbiskup Viganò, poručujući time papi Franji da je u krivu kada on u klerikaliz mu prepoznaje glavni uzrok seksualnog zlo stavljanja maloljetnika u Crkvi. U tom je smi slu Viganò totalno promašio metu jer Franjo u klerikalizmu prepoznaje uzrok sustavnoga prikrivanja i zataškavanja svećeničkih seksu
Franjo – obrati se! U nastavku pisma Viganò biranim riječi ma daje moralnu lekciju papi Franji, i to naj prije za izdaju Petrove službe, a onda ga pozi va da se obrati i konačno se vrati na pravi put Petrova nasljednika: »Prokazivanje homosek sualne iskvarenosti i moralne tvrdoglavosti ko ja joj dopušta da cvate [u Crkvi, nap. a.] ne na ilazi u naše vrijeme na odobravanje pa čak ni u najvišim crkvenim krugovima. Nisam iznena đen što sam u skretanju pozornosti na ove na stranosti optužen za nepoštivanje Svetoga Oca i poticanje otvorene i sablažnjive pobune [em faza je u pismu]. Ipak, pobuna bi podrazumije vala poticanje drugih na rušenje papinstva. Ne tražim takvu stvar. Svakog dana molim za papu Franju – više nego sam to ikada činio za druge pape. Tražim, dakako, usrdno molim papu Fra nju da se suoči s obvezama koje je sam preuzeo, prihvaćajući službu Petrova nasljednika. Preu zeo je na sebe poslanje učvršćivanja braće i vo đenja svih duša u nasljedovanju Krista, u du hovnoj borbi, na putu križa. Neka prizna svoje pogreške, pokaje se, pokaže spremnost slijedi ti mandat predan Petru i, pošto se obrati, neka učvrsti svoju braću (Lk 22, 23).«
Prosinac 2018.
Kana-2018-12.indd 9
Viganò – obrati se! Nismo naviknuli slušati oštra javna i otvo rena prozivanja članova visoke crkvene hijerar hije, a pogotovo ne Petrova nasljednika. Nismo naviknuli slušati ni otvoreni poziv upućen jed nome papi na javno priznanje svojih promašaja, na kajanje i na povratak na pravi put i da konač no započne djelovati u skladu sa smislom Petro ve službe i s danim obećanjem da će je obnaša ti u skladu s mandatom što ga je sam Krist dao apostolu Petru. Čak i ako se ovakva i slična jav na prozivanja i kritike pokatkad čuju, oni najče šće odjekuju na rubovima Crkve ili izvan same
Crkve tako da to ne dopre do ušiju većine crkve ne javnosti. Međutim, ovaj put je riječ o, sada je jasno, nepopustljivim žestokim kritikama iz sa moga središta Crkve, odnosno od jednoga kuri jalnog nadbiskupa, dakle osobe koja u svojemu osobnom životu, osim dobrome i milosrdnom Bogu, duguje sve upravo trojici papa – Ivanu Pavlu II., Benediktu XVI. i Franji. Bez njih troji ce Viganò je samo jedan klerik među stotinama tisuća drugih koji negdje s više ili manje apo stolskoga žara služi u nekoj dijecezi. No, budući da je Viganò sve svoje uzeo sa stola i prijestolja trojice papa, a papinstvo i neka vrsta papinske kurije postoje već od samih početaka, onda ni je jasno što je to Viganò vidio danas, a nije vi dio jučer u Kuriji i oko Kurije? Koje su to tajne raskošnih i nakićenih vatikanskih salona prije bile nepoznate Viganòu, a kakvih vatikanskim hodnicima doslovno svakodnevno kruži na de setke o svima i svačemu? Kako mu se savjest ni je prije probudila i kako mu teret odgovorno sti za spasenje duša prije nije pao na leđa, nego tek nakon što je Franjo objavio Amoris laetitia? Netko će opet dometnuti da branimo papu Fra nju ili pak, radije, da ga mršavo branimo. Ipak, samo je jedno bitno, a kako nas uče naš Gos podin i Drugi vatikanski koncil, naime, da će nas samo istina osloboditi (usp. Iv 8, 32) i da se istina nameće jedino snagom same istine koja istodobno blago i snažno ulazi u dušu (usp. Dignitatis humanae, 1). Dakle, što je istina u ovo me kontekstu? Bit će da je ona čudesno, kako i uvijek, skrivena negdje usred dvaju prozvanih bolnih fenomena u Crkvi. Bit će da se ona krije u prijetvornom međusobnom prožimanju i, vi djelo se to na McCarrickovu primjeru, u uzaja mnom iskorištavanju privilegija i grešnih pri goda što ih nude upravo klerikalizam (Franjo) i homoseksualizam (Viganò). U tom smislu pre ostaje jedino uputiti poziv nadbiskupu na obra ćenje jer je on to već učinio papi Franji. Na kra ju svega molimo Oca: »I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!« (Mt 6, 13). 9
4.12.2018. 18:36:10
O. Bono Zvonimir Šagi proslavio dijamantni misnički jubilej
Bog me je odabrao i poslao za vas
Dugogodišnji urednik, kolumnist, pisac i predsjednik Skupštine Kršćanske sadašnjosti o. Bono Zvonimir Šagi, u nedjelju 4. studenoga 2018. godine u župnoj crkvi Presvetoga Trojstva u Varaždinu proslavio je dijamantni jubilej, 60. obljetnicu mlade mise. O. Bono predvodio je svečano misno slavlje na kojem je sudjelovalo dvadesetak svećenika i mnoštvo vjernika, koji su posve ispunili crkvu.
P
ozdravljajući na po čeku slavljenika i na zočne, o. Mirko Ke miveš, dugogodišnji vjerni subrat i prija telj o. Bone, citirao je dio pjesme koju je dav ne, 1960. godine sadaš nji jubilarac, a tadašnji đakon, napisao on dašnjemu zlatnom misniku: »Ne, starče, ti starac nisi! Zar ne čuješ, djela pred Gospo dom tvoja pjevaju pjesmu mladosti stal 10
Kana-2018-12.indd 10
nu … I makar klonula snaga, makar sta rost pogurila leđa, ti starac nisi! Djela su vječna mladost tvoja!« Te su se riječi savr šeno uklopile u slavlje koje je već na samom početku o. Bono usmjerio na Krista: »Sad je samo Krist važan!« U inspirativnoj propo vijedi slavljenik je posebice istaknuo važ nost jubileja: »Jubilej je uvijek bilo vrijeme kada se sve moralo ‘izravnati’, jedno dru gomu dugove oprostiti i započeti novo vri jeme. I ovih je sada mojih 60 godina pri goda kada se treba započeti novo vrijeme.
Često kažem da nemam vremena umrijeti jer nije moje da određujem, niti itko od nas može znati ni dana ni časa kada će se to do goditi jer Bog određuje dokle i kako će net ko živjeti. Zato sve vas, dragi vjernici, po čevši od ove male dječice i one koji su nekoć bili mala dječica koje sam krstio od davne 1961., kada sam postao župnik, da mi opro ste sve moje dugove. Svi što imaju, možda, neke misli i kakve srditosti na mene, neka sve to odbace, da se svi nađemo zajedno, jer Bog nas povezuje, Duh Sveti, Duh ljuba Godina XLIX br. 12/537
4.12.2018. 18:36:11
vi Božje razlijeva se srcima našim. I mi sa da jubilej moramo shvatiti kao pomirenje sa svima pa vas molim da mi oprostite sve što je bilo loše tijekom tih mojih 60 godi na, a što je bilo dobro, to je Bog preko mene na vas prenosio. Uvijek moram misliti ka ko sam ja samo oruđe u Božjim rukama za vas. Svećenik je samo službenik Božji dan svim ljudima. I zato, što je bilo biti više ne će, i dalje se moj život s tobom Bože kreće, a Bog me je odabrao i poslao za vas i ja sam s vama i trudit ću se dokle god i koliko god mogu. Ponovit ću riječi jednoga psihologa: što ne možeš trčeći, možeš šepajući! Bit ću uvijek s vama i vi budite sa mnom u Du hu Svetome, kao što rekoh, Duhu ljubavi, u istini i pravednosti. U Njemu razgovaraj mo, a smijemo jedni drugima i prigovara ti, ali neka to bude u ljubavi Božjoj koja nas povezuje«, zaključio je svoju kratku propo vijed o. Bono. Na kraju misnoga slavlja pročitane su čestitke biskupa domaćina Josipa Mrzljaka koji je, među ostalim, istaknuo: »Promatra jući Vaš život i rad, Vaša nastojanja i traga nja, osobito u postkoncilskom hodu Crkve, želim izreći zahvalu Bogu što Vas je nosio svojim Svetim Duhom da Isusa Krista na viještate svakomu tko je ušao u Vaš život.« Čestitke je slavljeniku uputio i biskup gos pićko-senjski u miru dr. Mile Bogović, na što je svoju čestitku uime braće kapucina izrekao o. Jure Šarčević, provincijal Hr vatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića koji je slavljenikovo dje lovanje i život procijenio u slici poniznog radnika u vinogradu Gospodnjem, pri če mu je o. Bono uvijek bio originalan i »ni kad nije htio druge kopirati, štoviše, takve je često kritizirao« te je istaknuo: »Pater Bono nedvojbeno ide u red velikih i zasluž nih ljudi naše Provincije u njezinoj novijoj povijesti. P. Bono je svestrana osobnost, a sagledavajući malo njegov život i djelo, ja sam ga pokušao opisati kroz četiri sljedeće odrednice: redovnik-kapucin, svećenik-žu pnik-pastoralac, pastoralni teolog i plodni pisac te kritički analitičar i kršćanski soci olog.« Provincijal je svoju čestitku zaklju čio riječima: »Kad p. Bono sam o sebi govo ri – čuli smo to i danas u njegovoj homiliji – on najradije govori o svojoj pastoralnoj župnoj djelatnosti. Kroz nju sve promatra. ‘Nisam se htio odreći pastoralnog rada’, ka že. On sav svoj život promatra u tom vi Prosinac 2018.
Kana-2018-12.indd 11
du, u toj perspektivi. Sve što je činio bilo je obilježeno pastoralnom notom i željom da ljudima bude na korist. Želja je pape Fra nje da svi svećenici, ne samo biskupi, budu blizu ljudima, da osjete miris ovaca, kako kaže. Po tome je p. Bono na izvornoj lini ji naše kapucinske karizme, a kapucini su od početka bili pučki fratri, blizu ljudima, u svakoj prigodi. To je nedavno istaknuo i
zdravlje, jakost tijela i bistrinu duha, koja Vas je uvijek resila. Neka Vas – da se izra zim riječima Oporuke sv. oca našega Fra nje – na nebu napuni blagoslovom svevišnji Otac, a na zemlji blagoslovom obaspe nje gov Sin s presvetim Duhom Utješiteljem, sa svim silama nebeskim i sa svima svetima. (usp. Opor. sv. Franje, r. 48).« Na kraju mise izveden je kraći umjet
O. Bono Zvonimir Šagi pripada onim ljudima koji su u svojoj osobi i u svojemu ustrajnom djelovanju spajali epohe, približavali i prelazili granice, otupljivali oštrice, liječili rane i tražili nove putove suradnje... papa Franjo kad je sredinom mjeseca ruj na primio u audijenciju članove General nog kapitula u Rimu. Osim župničke služ be, p. Bono je mnogo godina bio poglavar naše HKP sv. Leopolda. Bio je provincijal pet mandata uz prekide. Kad je nakon Dru goga vatikanskog sabora kriza zahvatila vi še-manje sve redovničke ustanove, što se očitovalo napuštanjem redovničkog živo ta, nedostatkom zvanja; kad su stari oblici prevladani, a novi se tražili, p. Bono je dao velik doprinos našoj Provinciji. Dragi pater Bono, neka Vam Gospodin podari krepko
ničko-pastoralni program koji je najkraće podsjetio na pojedine dijelove iz slavljeni kova života, posebice iz razdoblja njegova varaždinskog župnikovanja, otpjevano je više njegovih uglazbljenih pjesama – a sve je izveo zbor Župe sv. Vida. Nakon misno ga slavlja braća kapucini nazočne su poča stili u svojim samostanskim prostorima, a uime Kršćanske sadašnjost u toj je prigodi o. Boni Zvonimiru Šagiju, uz kratko pod sjećanje na njegovo djelovanje u našoj izda vačkoj i nakladničkoj kući, don Anton Šu ljić uručio tzv. Bertelsmannovu Bibliju. 11
4.12.2018. 18:36:12
O. Bono Zvonimir Šagi, zasigurno, pri pada onim ljudima koji nisu činili spekta kularne korake, niti se iza njih dizala velika prašina, a ipak su u svojoj osobi i u svojemu ustrajnom djelovanju spajali epohe, pribli žavali i prelazili granice, otupljivali oštrice, liječili rane i tražili nove putove suradnje, uvijek, naravno, svjesni i vlastitih i vrijed nosti onih drugih i drukčijih. Gradeći ži vot i djelovanje na čvrstom evanđeoskom temelju, u vlastitoj katoličkoj i redovničkoj tradiciji, o. Bono primjer je zauzetog kršća nina čija se životna filozofija može svesti na dinamizam evanđeoskoga kvasca. Taj je di namizam najprije činio mijene u njemu sa mome; dopustio je, naime, da se Božja riječ u njemu utjelovljuje tako da je i sam po stao svjedokom one preobrazbe koju Krist u vremenu čini s onima koji ga istinski sli jede. Otud i shvaćanje vlastite pozicije i po slanja u sasvim konkretnoj, u ovom slučaju, redovničkoj zajednici, u Crkvi i u društve nim okolnostima. Svakoj od tih stvarnosti o. Bono davao je svoj dragocjeni prinos jer su njegovi uvidi i stajališta, i usprkos često nesklonu vremenu i ljudskoj kontingenci ji, unosili istinski duh dijaloga i suradnje, ljubavi i pomirenja, kršćanskoga mirotvor stva i milosrđa, ali i stvarne zauzetosti za ovo i ovdje, ne za izmišljeno i daleko. Temeljni događaj duhovnoga i intelek tualnog određenja o. Bone bio je Drugi va tikanski koncil koji je on pratio i doživlja 12
Kana-2018-12.indd 12
vao tek zakoračivši u svećeništvo. Zaređen je, naime, 1958. godine, a samo četiri go dine poslije pokrenut je veliki Koncil. Na de i očekivanja, silna energija i pastoralni zamah, teološki i eklezijalni uvidi koji su se otvarali u koncilskome događanju i po slijekoncilskoj obnovi ostavili su neizbri siv pečat, odredili stajališta i zacrtali puto ve djelovanja tada vrlo mladome franjevcu čiji je rođeni brat – ujedno i subrat u re dovništvu – o. dr. Tomislav Janko Šagi-Bu nić bio koncilski peritus. Slobodno se mo že reći da su, osim vlastite darovitosti pa i hrabrosti, te tri stvarnosti – svjež evanđe oski dinamizam, franjevačka širina i kon cilski duh – do te mjere odredili o. Bonu
da je postao dragocjen svjedok kršćansko ga angažmana na mnogim poljima crkve noga, humanističkoga, javnog i posebice ekumenskog djelovanja. I to ne u idilič nim okolnostima, nego u sasvim određe nim stvarnostima komunističke Jugoslavi je i njezina raspada, u ratnome i poratnom razdoblju stvaranja demokratske Hrvatske. Njegov je glas uvijek bio glas razuma ute meljen i ugođen na vibracijama one novo zavjetne poruke koja je od mnogoga željela činiti harmoničnu cjelinu. No, makar najkraće podsjetimo se onog najvažnijeg u curriculumu o. Bone. Rođen je 11. prosinca 1932. u Brodarovcu, u župi i općini Maruševec u Varaždinskoj župani
Godina XLIX br. 12/537
4.12.2018. 18:36:13
ji. Nakon osnovnog i srednjoškolskog obra zovanja, teologiju studira na KBF-u u Za grebu, gdje je diplomirao 1959. godine. Prije toga, doživotne je zavjete položio u Zagre bu 4. listopada 1955., a za svećenika je zare đen 2. studenoga 1958. u Varaždinu. Nagla šeno je pastoralno angažiran te je župničku
motivirajuće, hrabre i britke upravo onoli ko koliko to ljudska svijest može razumje ti i prihvatiti, a da se ne sklupča u kivnost i ljutnju. Znati i htjeti reći – i to reći hrabro i bez zadnjih misli ili uvredljivih tonova – to je ta bitna odrednica riječi o. Bone odnjego vanih na evanđeoskim vibracijama.
službu obavljao od 1961. pa sve do 2008. go dine. Kako sam kaže u posljednjoj od pet naestak svojih knjiga, svaki je dan u svojoj svećeničkoj službi, makar i najkraće, pro povijedao. A od tih je propovijedi sastav ljeno i više knjiga (Molitva i misli mira u vrijeme rata – homilije u dane molitve za mir i domovinu, Riječ Božja u promišljanju trenutka – nedjeljne i blagdanske homi lije i Svaki dan u zrcalu Božje riječi – svag danje homilije). Te su homilije, baš onako kako su objavljene, svjedočanstvo o zau zetoj crkvenosti, evanđeoskome humaniz mu i društvenoj odgovornosti, o ekumen skoj otvorenosti i mirotvorstvu. No, često su te propovijedi proročki prodahnute i
To ga je, naravno, preporučivalo i za ostale crkvene službe, posebice u njegovu redu. U pet je, naime, trogodišnjih man data bio provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića (1973.–1982. i 1988.–1992.) i u jednom man datu (1976.–1979.) predsjednik svih provin cijala u tadašnjoj državi. Aktivno je sudje lovao na četirima Generalnim kapitulima Reda otaca kapucina u Rimu i svojim je doprinosom sudjelovao u poslijekoncil skoj obnovi redovničkih pravila i kanon skih propisa. O. Bono se u svojem radu bavio preteži to pastoralnom teologijom, zatim suvreme nom kršćanskom duhovnošću, praktičnom
Prosinac 2018.
Kana-2018-12.indd 13
problematikom redovništva i socijalnim naukom Crkve. S tog je područja napi sao više knjiga i više od 400, što stručnih i znanstvenih, što publicističkih članaka, odnosno eseja. Od 1984. pa sve do 2005. go dine stalni je kolumnist u Kršćanskoj obi teljskoj reviji Kana, a tu je kolumnističku aktivnost nastavio i posljednjih godina ka da redovito piše svoje zauzete članke. Od 1993. godine u KS-u je glavni urednik revi je za propovjednike Služba Riječi u kojoj je napisao devet godišta homilija za sve nedje lje i blagdane u godini. Dvije godine glavni je i odgovorni urednik AKSA-e (Aktualno sti Kršćanske sadašnjosti). Usto, dugogo dišnji je predsjednik Skupštine Kršćanske sadašnjosti u čijim izdavačkim i stručnim pothvatima i priredbama djeluje kao rijet ko koji čovjek njegovih službi pa i godina. Objavljuje članke u raznim časopisima te sudjeluje na teološkim i drugim simpozi jima i javnim tribinama. Gotovo da je redo viti i jedan od najaktivnijih sudionika Teoloških četvrtaka Kršćanske sadašnjosti. Od 1989. godine predaje kao vanjski predavač na Institutu za kršćansku duhovnost pri KBF-u u Zagrebu. Član je Hrvatskog druš tva katoličkih novinara te ga je Hrvatsko novinarsko društvo nagradilo prvom na gradom za kolumnu. O. Bono Šagi dobitnik je plakete Grada Varaždina 1996. godine, a 2014. godine predsjednik RH dr. Ivo Josi pović odlikovao ga je Redom Danice Hr vatske s likom Ruđera Boškovića za osobi te zasluge za znanost i njezino promicanje u RH i svijetu. Znatan je njegov doprinos u pokretanju i održavanju dijaloga s onima koji ne vjeru ju – što je osobito vrijedilo u vrijeme komu nizma – a posebice su važne njegova eku menska otvorenost i raspoloživost. Dao je bitan doprinos razvoju demokracije u Hr vatskoj te svojom aktivnošću nastojao po dignuti razinu političke kulture, dijaloškog diskursa i odgovornosti za javno djelovanje i javno izgovorenu riječ. Njegovo zauzima nje za društvenu pravdu i kršćanski anga žman u društvu od nemjerljive su važnosti. Istaknuti je promicatelj socijalne proble matike i razvoja demokratske misli i jedan je od najdragocjenijih kršćanskih zagova ratelja socijalne pravde, socijalne sigurno sti i ljudskog dostojanstva. Anton Šuljić Fotografije: Ksenija Plavec Fiket
13
4.12.2018. 18:36:14
Chichago Piše: Ivana Ćepulić
K
anadski dio mojeg putovanja po Sjever noj Americi brzo je za vršio te sam se vratila u Sjedinjene Američ ke Države odletjevši iz Toronta u Chicago, gdje sam bila gošća svoje stare prijateljice Maje. Imala sam na raspolaganju punih tje dan dana pa sam grad otkrivala ležerno. 14
Kana-2018-12.indd 14
Pogled na Chichago i jezero Michigan s 94. kata centra John Hancock
Ime Chicago izvodi se iz francuske interpretacije domorodačke indijanske riječi shikaakwa, koja označava divlji luk ili češnjak. Prvi poznati spomen mjesta na kojem se nalazi današnji grad dolazi od Roberta de LaSalle oko 1679., koji ga naziva Checagou. Godina XLIX br. 12/537
4.12.2018. 18:36:16
Willis Tower, visok 527 m, i njegov susjed 311 South Wacker Drive iz 1990. godine, visok gotovo 300 m
Chicago je rodni grad prvih nebodera
Grad Chicago nalazi se u saveznoj dr žavi Illinois i smješten je na obali jeze ra Michigan, jednog od pet Velikih jezera uz granicu Sjedinjenih Američkih Država i Kanade, jedinoga koje se u cijelosti nala zi u Sjedinjenim Državama. Početci grada sežu na kraj 18. stoljeća, točnije, u 1790. go dinu, kada je Jean Baptiste Point du Sable, Haićanin afričkog podrijetla, ondje osno vao naselje. Godine 1833. tu je bilo tek dvje stotinjak stanovnika, a samo sedam godi
na poslije bilo ih je već više od 4000. Danas je Chicago s 2,7 milijuna stanovnika tre ći američki grad po broju stanovnika, iza New Yorka i Los Angelesa. Drugi grad Chicago se smatra arhitektonski naj utjecajnijim gradom u 20. stoljeću te je va žan i kao »rodni grad« prvog nebodera na svijetu. Riječ je o zgradi Home Insurance Building sagrađenoj 1885., koja je imala 10
katova i 42 m visine. Nadimak Chicaga, osim poznatog »Vjetrovitog grada« tako đer je i »Drugi grad« i to stoga što je na kon velikog požara 1871. godine, u kojemu je više od 100 000 ljudi ostalo bez krova nad glavom, grad iz temelja obnovljen. Gradi lo se »punom parom«, a ta je obnova bila i dobra prilika da se velik dio grada izgra di potpuno planski pa je Chicago tako po visio standarde urbanog planiranja i odi grao važnu ulogu na svjetskoj razini u tom
Zgrada ‘Rookery’ iz 1886. godine jedna je od najznačajnijih povijesnih građevina u Chicagu
Pogled na rijeku Chicago s mosta Du Sable
Prosinac 2018.
Kana-2018-12.indd 15
području. A tada se rodila i Čikaška škola kao zaseban stil u arhitekturi. Nakon pro cvata izgradnje grada naglo mu je porastao i broj stanovnika pa je na početku 20. sto ljeća Chicago bio jedan od pet najmnogo ljudnijih gradova u svijetu. Danas je Chicago pri svjetskom vrhu što se tiče prosječne visine građevina. Sto 15
4.12.2018. 18:36:17
Arhitektonska tura rijekom Chicago popularna je turistička atrakcija
ga ne začuđuje da se i neki od najviših tor njeva Sjedinjenih Država nalaze u tom gra du: tu je primjerice toranj Willis, drugi po redu nakon njujorškog One World Trade Centera te Trump International Hotel and Tower kao treći. S obzirom na važnost čikaške arhitek ture, jedna od najpopularnijih turističkih
Merchandise Mart – 1930. godine, kada je izgrađen, bio je najveća zgrada na svijetu
Poslovno-stambeni tornjevi blizanci ‘Marina City’ već 50 godina prepoznatljivo su obilježje Chicaga
Neogotički neboder Tribune Tower. U njega su ugrađeni fragmenti mnogih znamenitih svjetskih građevina, poput rimskog Koloseuma i Kineskog zida
atrakcija upravo je arhitektonska tura bro dom po rijeci Chicagu. Tako smo se jedno ga sunčanog poslijepodneva Maja i ja ukr cale na turistički brodić u kojem nam je profesionalni vodič objašnjavao povijest i namjenu divova koji su se uzdizali s naše
lijeve i desne strane. Neke od najvažnijih građevina koje smo promatrale iz vode bi le su Wrigley Building i Merchandise Mart – klasici stila art-deco, zatim neogotički Tribune Tower, znameniti tornjevi blizan ci zvani Marina City te stambeni toranj od
70 katova pod nazivom Lake Point Tower. No to nam nije bila jedina vožnja bro dom za mojeg posjeta Chicagu. Jedne smo se večeri u društvu skupine prijatelja oti snuli i na sámo jezero Michigan i uživali u pogledu na svjetla grada i zvjezdano nebo.
16
Kana-2018-12.indd 16
Godina XLIX br. 12/537
4.12.2018. 18:36:19
Neboderi Chicaga u suton – pogled s jezera Michigan
Tada sam dobila još bolju sliku o veličini toga jezera, čija je površina od 58 000 km2 jednaka gotovo polovici Jadranskog mora. Grad umjetnosti Samostalno razgledanje grada započe la sam na umjetnom poluotoku Northerly Island na jezeru Michigan. Poluotok je na
la u parku Grant te sam nakratko zasta la ispred fontane Buckingham, načinjene po uzoru na versajsku Latonu. Nastaviv ši dalje u istom smjeru, stigla sam do par ka Millennium, nazvanog u čast početka trećeg tisućljeća. Ondje se nalazi paviljon Jay Pritzker – mjesto održavanja brojnih koncerata, koji može primiti čak 11 000
Planetarij Adler na poluotoku Northerly Island
Odraz u skulpturi ‘Cloud Gate’ – u divovskom ‘grahu’ na trgu Millennium zrcali se grad
činjen dvadesetih godina 20. stoljeća, a nje gova površina iznosi 37 hektara. Na samom poluotoku i obali uz njega nalaze se zani mljivosti poput planetarija, akvarija i pri rodoslovnog muzeja Field, u kojima mi je vrijeme vrlo brzo prošlo uz bogatstvo sadr žaja. Na platou ispred planetarija dočekala me je i izložba skulptura suvremenoga ki neskog umjetnika Aia Weiweia. Prošetala sam se uz obalu jezera Mic higan prema sjeveru pa sam se ubrzo naš Prosinac 2018.
Kana-2018-12.indd 17
gledatelja. Nedaleko od njega stoji atrak tivna skulptura pod nazivom »Cloud Ga te« – u prijevodu »Vrata oblaka«. Nadimak joj je »grah«, jer izgleda poput zrna graha dugačkog 20 metara. U ulaštenoj površi ni skulpture odražavaju se okolni nebo deri, a moguće je proći i ispod nje i doži vjeti neobičnu, iskrivljenu sliku stvarnosti oko sebe. Nastavivši dalje prema sjeveru i pre šavši rijeku Chicago, stigla sam u sjeverni
Kineski umjetnik Ai Weiwei ispred planetarija je izložio skulpture koje prikazuju znakove kineskog zodijaka
Paviljon Jay Pritzker u parku Millennium 17
4.12.2018. 18:36:21
IZ DUBINE SVOGA SIROMAŠNOG SRCA Pisma i drugi spisi svetog Leopolda Bogdana Mandića BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Izvan nizova; 14 x 21,6 cm; tvrdi uvez; 472. str.;
190,00 kn .
Pisma i drugi spisi svetog Leopolda Bogdana Mandića otkrivaju nam svu dubinu njegova unutarnjeg života, ali i aktualnost njegova apostolskog poslanja. Ovi nam tekstovi pokazuju da je sv. Leopold itekako suosjećao s ljudima, s njihovim patnjama i problemima, ali i to da je znao teološki i vjerski obraditi njihova pitanja i probleme. Prvo izdanje Spisa sv. Leopoloda Bogdana Mandića priredio je fra Hadrijan Borak, a objavila ga je 1992. godine Kršćanska sadašnjost. U međuvremenu su pronađeni još mnogi drugi svečevi spisi i bilješke, koji su sabrani u ovo novo kritičko izdanje. »Osobito smo radosni što ovo djelo, ponovno u suradnji s izda‑ vačkom kućom Kršćanska sadašnjost, nudimo našoj javnosti u povodu obilježavanja Jubileja 400 godina od dolaska franjevaca kapucina u grad Zagreb (1618. – 2018.)«, piše u uvodu provincijalni ministar Hrvatske kapucinske provincije Sv. Leopolda Bogdana Mandića fra. Jure Šarčević.
Hans Urs von Balthasar
Eshatologija u našem vremenu Posljednje čovjekove stvari i kršćanstvo
HANS URS VON BALTHASAR
ESHATOLOGIJA U NAŠEM VREMENU Posljednje čovjekove stvari i kršćanstvo BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:
Kršćanska sadašnjost
ISBN 0770353282001
0 770353 282001
ISSN 0353–2828
1 2 0 1 8
Teološke meditacije; 11 x 20 cm, meki uvez; 200 str.;
90,00 kn .
Poznati švicarski teolog Hans Urs von Balthasar (1905.–1988.) svoja je prva teološka i filozofska razmišljanja posvetio eshatološkim pitanjima. U svojem doktorskom radu Povijest eshatološkoga problema u modernoj njemačkoj književnosti (1930.) te u velikom opusu u tri sveska Apokalipsa njemačke duše. Ogled o nauku posljednjih stavova (1937.–1939.) Balthasar propituje moderne njemačke mislioce s obzirom na njihova posljednja stajališta koja određuju njihovu cjelokupnu misao. Balthasar želi pokazati kako krajnja stajališta, tj. eshaton, već kod velikih mislilaca nisu nešto što nema veze sa sadašnjošću, nego ono što duboko prožima tu istu sadašnjost. U tome smislu i kršćanska eshatologija nije za Balthasara puko izvješće o budućim vremenima, nego posljednje što sada i ovdje određuje čovjekovu egzistenciju. To posljednje za kršćane jest Isus Krist, a ne obična izvješća o budućim stvarima nakon smrti. Na taj se način cjelokupna kršćanska eshatologija koncentrira u Isusu Kristu, u njegovu eshatološkom djelovanju u povijesti. Tako je švicarski teolog ponovno stavio eshatologiju u središte teologije nakon što je ona u katoličkoj teologiji dugo bila zapostav‑ ljena. Stoga je sve poznavatelje Balthasarove misli ugodno iznenadila vijest o objavljivanju dosad neobjavljenih Balthasarovih tekstova o eshatologiji. Izdavačka kuća Johannes, koju je osnovao sam Balthasar, objavila je dva dosad neobjavljena teksta o eshatologiji koja je Balthasar napisao 1954.–1955., kako to ističe Jan‑Heiner Tuck u pogovoru knjige. S velikom radošću objavljujemo ovu knjig s tim tekstovima na hrvatskom jeziku.
Knjižare – ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; RIJEKA – Fiorello La Guardia 10c; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32
REMIGIO BATTEL I GIOVANNI LAZZARA PRIR.