Kana, veljača 2019. by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Iz izloga »Kršćanske sadašnjosti« JOSIP BALOBAN / GORDAN ČRPIĆ / JOSIP JEŽOVITA

VREDNOTE U HRVATSKOJ OD 1999. DO 2018. Prema European Values Study BIBLIOTEKA: FORMAT: CIJENA:

Izvan nizova; 16,5 x 23,5 cm; meki uvez; 102 str.;

70,00 kn .

U Europi se od 1981. godine kontinuirano, svakih desetak godina, provodi međunarodno istraživanje sustava vrednota te recepcije i primjene vrijednosnih orijentacija pod nazivom European Values Study (EVS). Hrvatska se u taj međunarodni projekt uključila s trećim valom istraživanja 1999. godine preko Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, koji je kao nositelj projekt interdisciplinarno okupio znanstvenike s različitih fakulteta Sveučilišta i znanstvenoistraživačkih instituta. Rezultate dosadašnjih istraživanja, kao i komentare istih, hrvatski su istraživači u posljednjih dvadesetak godina objelodanili u knjigama i časopisi‑ ma na hrvatskom jeziku, kao i na stranim jezicima. U ovoj knjizi predstavljeni su određeni rezultati petog vala istraživanja u Hrvatskoj (2017./2018.), u komparaciji s trećim (1999.) i četvrtim valom (2008.) tako da se vidi kretanje (ne)prihvaćanja pojedinih vrednota u posljednja dva desetljeća u Hrvatskoj. Vrijednosti koje su istraživane su: obitelj, posao, religija, politika i slobodno vrijeme, zatim solidarnost, pravednosti socijalna osjetljivost kao i povjerenje u ljude i različite institucije, moral i etika te druge. Studiju su suizdali Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko katoličko sveučilište i Kršćanska sadašnjost. BIBLIOTEKA:

DANIEL PATAFTA

FRANJEVAČKO 13. STOLJEĆE

FORMAT: CIJENA:

Povijest, teologija, duhovnost

Analecta croatica christiana; 17 x 24 cm; meki uvez; 465 str;

220,00 kn .

Knjiga se bavi temom koja nam na hrvatskome jezičnome području nedo‑ staje. Bavi se, naime, franjevačkim 13. stoljećem i kao takva je velik prinos kulturnoj, znanstvenoj, napose teološkoj i filozofskoj kao i historiografskoj i općenito hu‑ manističkoj problematici toga doba. Autor je u knjizi pokazao rezultate svojega detaljnog iščitavanja povijesnih i teoloških izvora kao i stručne literature, i onda plodove tih iscrpnih analiza predstavio na strukturiran, jasan i koncizan način. Osim spomenutih disciplina i područja ova će knjiga obogatiti i širu javnost jer će u njoj uvijek moći pronaći obrazloženja o temeljima na kojima se izgradio i razvio franjevački red, kao i o utjecaju sv. Franje Asiškoga na društvo, religiju i čovjekovu duhovnost. Razmatrajući cijeli niz temeljnih pitanja o početcima franjevačkoga reda, autor nam predstavlja kako se i u kojim uvjetima karizma svetoga Franje ucjepljuje u europsko društvo, te na koji se način ta prva mala zajednica širi do neslućenih razmjera i mijenja iz temelja duhovno i civilizacijsko lice Europe. BIBLIOTEKA:

STJEPAN BREBRIĆ

TEOLOŠKA PUBLICISTIKA STJEPANA BAKŠIĆA

Teološki radovi; 17 x 24 cm; meki uvez; 518 str.;

FORMAT:

CIJENA:

150,00 kn .

S t j e p a n B r e B r i ć

Teološka publicistika

80 k

RHONA DAVIES /GUSTAVO MAZALI

MOJA PRVOPRIČESNIČKA BIBLIJA Biblija je Božja riječ i upoznavati nju znači upozna‑ vati Boga. A upoznavati Boga znači upoznavati i sebe i svijet u pravom kontekstu. No, Biblija predstavlja i temelj zapadne civilizacije i kulture pa njezinim upoznavanjem dijete od najranije dobi ulazi u taj vjersko‑civilizacijsko‑ ‑kulturološki svijet u kojem će živjeti. Prvopričesnicima je u ovoj Bibliji ponuđen izbor iz najvažnijih biblijskih knjiga, dakako prepričan i primjereno ilustriran, kako bi upoznajući Bibliju i biblijske, posebice novozavjetne, likove postupno ulazili i taj posvećeni duhovni krug u kojem prvom svetom ispovijedi i prvom svetom pričesti sve potpunije počinju sudjelovati.

Stjepan Bakšić jedan je od najznačajnijih hrvatskih teologa prve Stjepana polovice 20. stoljeća. O njemu je opravdano govoriti i kao o jednome Bakšića od najoriginalnijih katoličkih mislioca i teoloških pisaca u hrvatskoj povijesti. Svjedokom je iznimno burnoga povijesnog razdoblja, obi‑ lježena velikim i značajnim događanjima na crkvenom, teološkom, znanstvenom, kulturnom, političkom i društvenom području. Odje‑ ci tih događanja u izgovorenoj i zapisanoj Bakšićevoj riječi otkrivaju suvremenost njegova kršćanskog i teološkog izričaja. Ivan Golub o ovoj je knjizi, među ostalim, napisao: »Odlika rada je tekstualnost, kontekstualnost i prosudba. Tekstualnost pruža temeljit uvid u Bakšićev tekst. Odatle se vidi ne samo što Bakšić kaže nego i kako obrazlaže. Kontekst, vremenski i idejni, za ovu je vrstu rada ključan. Radi se naime o teološkoj publicistici. O časopisima. A časopis je pisanje časa. Zato je potreban temeljit uvid u čas, povijesni i idejni (…) Prosudba autorova Bakšićeve teološke publicistike je iz Bakšićevog i iz našega vremena. Samo u povezanosti toga dvojega biva prava i pravedna. Autor prosuđuje djelo Stjepana Bakšića iz njegovoga vremena, ali ga uspoređuje i s našim vremenom. Ukazuje na ono novo i trajno u Bakšićevoj misli i na ono vremensko. Rad se temelji na cjelovitosti izvora i na obilnosti literature, kako domaće tako i strane. Rad pokazuje obilnost, obimnost, dubinu i ljepotu (Bakšić je bio u mladosti i pjesnik) Bakšićeve teološke pu‑ blicistike. Bakšić je budno osluškivao crkvena i društvena zbivanja i dizao svoj duboko bogoslovni glas u pravi čas«. Ova je knjiga prema sudu teologa iznimne znanstvene vrsnoće, metodološki čista i dosljedna, s primjerenim jezikom i stilom, stručnim a opet pitkim i protočnim. K r š ć a n S K a S a d a š n j o S t

KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA

Godina Broj Veljača Cijena

L 2/539 2019. 13 kn

Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Glavna urednica: Maja Petranović Izvršni urednik: Tomislav Alajbeg Uređuje: uredničko vijeće Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, p.p. 434, Marulićev trg 14 Za izdavača: Stjepan Brebrić Kontakti: E-mail: ks.kana@gmail.com urednistvo@ks.hr pretplata@ks.hr Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 www.ks.hr Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, »Kršćanska sadašnjost« d.o.o., 10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434 Rukopise i slike ne vraćamo. Tisak: Denona d.o.o. Naziv računa: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o. Broj računa: 2340009-1100047241 Devizni račun: Privredna banka Zagreb 070000-70010-284337 IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X

evo nas već u veljači! Vrijeme postojano teče i donosi različite izazove, na osobnoj, obiteljskoj, društvenoj, crkvenoj razini. Znamo li se s njima nositi kao kršćani? Ili smo odveć podložni epidemiji populizma, konformizma i oportunizma, kako piše Josip Grbac u Pitanju sadašnjeg trenutka. Znakovito je osvijestiti si da živimo u paralelnim svjetovima, na što upućuje Stjepan Baloban. Zajedno s predavačima ovogodišnjeg Teološkopastoralnog tjedna možemo se zapitati jesmo li mi kršćani danas proroci ili samo gledamo, riječima Stjepana Licea, kako izmigoljiti Evanđelju. Više nego ikada danas smo svjesni izazovã suvremene tehnologije koja ljudima omogućuje da postanu – bez pretjerivanja – sve što žele. Internet, kao tehnologija neopisivo dobrih potencijala, jedan je od kanala koji svakom pojedincu daje mogućnost da unaprijedi sebe i svoje sposobnosti. Tu fascinantnu stranu tehnologije, međutim, ostavljamo za neku drugu prigodu. U ovom broju preporučujemo vam razmišljanje Odilona Singboa o dvoznačnosti interneta, a vrijedan uvid u problematiku digitalne demencije dobit ćete u tekstu Rafaela Rimića. Željeli bismo upozoriti na još jednu od posljedica suvremenog načina života, na epidemiju pretilosti, o čemu razgovaramo sa dr. sc. Martinom Matovinović. Vjerujemo da ste primijetili novu rubriku Samo pet stvari. Nemojte ju preskakati, donosit će vam ukratko nešto životno, mudro i zabavno. I ostale rubrike, naravno, donose zanimljive tekstove – za svakoga člana obitelji ponešto. Povrh svega, nudimo Vam najvrjedniji savjet: igrajte se s djecom, s prijateljima, poznanicima – igra je ozbiljna stvar. Igrajte se, i čitajte Kanu! Vaše uredništvo

Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. ijena za zemlje koje nisu navedene u C ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.

Iz sadržaja Zrakoplovi F-16 i druge sitnice Tonči Tadić str. 20

Stare novine – novi papir

Zbiljska baština

Odvojenim

str. 24

Brojni, ali svi naši

prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Veljača 2019.

Uz svjetsku molitvenu osminu za jedinstvo kršćana Jure Zečević str. 44

Pitanje sadašnjeg trenutka

Epidemija populizma

akozvani populizam postojao je uvijek u povijesti ljudi. Uvijek je postojala napast pojedinaca da steknu bilo kakve bodove, simpatiju i naklonost prilagođivanjem vlastita govora i ponašanja trendovima koji su trenutačno vladali ili pojedincima od kojih je netko mogao imati koristi. Populizam se odlikuje zanemarivanjem stvarnoga stanja, objektivne istine, stvarnih problema, sve sa svrhom stjecanja veće popularnosti. Naravno, pozadina populističkog ponašanja uvijek je bila osobna korist, ona materijalna, ali i ona »političko-ekonomska« koja teži stjecanju veće moći. No, ipak, općenito, postoji neka razlika između populizma nekada i danas. Stječe se dojam da je ipak u prošlim vremenima populizam bio ponajprije individualnog karaktera, većinom su se pojedinci služili njime iz raznoraznih motiva. Danas, međutim, populizam postaje sustav, postaje dio gotovo svih struktura, političkih, gospodarskih, kulturnih, medijskih. Pa ni Crkva nije imuna na svojevrsni populizam. Populizam koji dirigira svjetonazor Karakteristično je za tzv. liberalne stranke u Hrvatskoj da uglavnom slabo 4

prolaze na izborima, skupe šačicu glasova, potom zdušno sklapaju koalicije sa svima koji ih žele, zbog neutažive čežnje za sudjelovanjem u vlasti ili za sjedenjem u nekoj fotelji, u Saboru ili izvan njega, možda u nekakvim nadzornim odborima. S obzirom na to da znaju kako su kratkog vijeka i kako nemaju šansu ikada postati relevantni politički čimbenici u Hrvatskoj, igraju na kartu tzv. progresivnih populističkih tema, nadajući se da će na taj način priskrbiti koji glas više, pogotovo glasove nekih lobija ili nevladinih udruga. Jedino im je bitno privući na sebe pozornost javnosti. Pogotovo su im omiljene one teme koje zadiru u svjetonazorska pitanja. Naime, takve se teme mogu lako predočiti kao »progresivne«, a da nije potrebno nikakvo stručno ili znanstveno objašnjenje, za što ionako nisu sposobne. Tako će članovi tih stranaka bez imalo razmišljanja izići s tezom kako je prigovor savjesti znak konzervativizma ili pak kako je sasvim logično da i istospolni partneri usvajaju ili udomljuju djecu. Pritom se ne trude i nisu sposobni u prilog tomu iznijeti nijedan relevantni racionalni ili znanstveni argument. Upravo su svjetonazorska pitanja pogodan teren za bujanje populizma. Dovoljno je uočiti koja je strana u društvu najglasnija, politički najprofitabilnija, koja ima najjaču promidžbenu moć, a potom se što je moguće agresivnijim govorom prilagoditi

ciljevima te strane. Najmanje je važno kako misli većina, što je objektivno stanje stvari, kakve su dugoročne posljedice. Ono što je populizmu najvažnije jest isplivati na površinu kako god bilo i bilo kakvim sredstvima. Najvažnije je postati popularan kod onih koji imaju moć dirigirati javnim mnijenjem i tako steći više pristaša.

Ilustracija: John Hain

Pogrešno shvaćanje populizma Populizam je blizanac konformizmu i oportunizmu. A tu se rađa pogrešno shvaćanje onoga što populizam jest. Mi smo skloni populističkom nazvati svaku političku stranku u inozemstvu koja se npr. zalaže za više nacionalne svijesti kod svojih građana, za više domoljublja, za veću sigurnost vlastite zemlje. Pogotovo su stranke tzv. desnice pogodne da ih se etiketira kao populističke. Čim netko zagovara potrebu očuvanja i promocije nekih tradicionalnih vrijednosti kao što su važnost obitelji, uzvišenost braka, Godina L br. 2/539

Piše: Josip Grbac

primjerenog odgoja, gotovo sigurno će biti prozvan populistom. A istina je sasvim drukčija. Sama zabrinutost oko očuvanja vlastitih državnih granica, oko promocije nekih temeljnih vrijednosti o kojima ovisi budućnost svih nas, naglašavanje važnosti zdravog domoljublja bez ksenofobije, to nije nikakav populizam. Populizam je zapravo destruktivan čimbenik,

saborskim klupama koji su onamo došli isključivo snagom populističkih pamfleta tijekom izborne promidžbe? Kako populistički djeluje kada zastupnik svojim provokacijama namjerno izazove da ga silom iznose iz saborske aule? Sabor, parlament i senat trebali bi biti svetinja za svakog građanina i pogotovo zastupnika, a ne mjesto bjesomučnog traženja sukoba

K arakteristično je za tzv. liberalne stranke u Hrvatskoj da uglavnom slabo prolaze na izborima, a potom zdušno sklapaju koalicije sa svima koji ih žele, zbog neutažive čežnje za sudjelovanjem u vlasti...

jer nikada ne nudi pravu alternativu. Populizam se brine samo za kratkoročnu korist, pojedinca ili neke grupacije, ne zabrinjavaju ga dugoročne posljedice vlastitih populističkih ciljeva. Takav je populizam uvijek poguban i ne nudi nikakvu viziju budućnosti i zdravog razvoja ni pojedinca ni društva. Populizam u hrvatskoj politici Koliko smo se populizma nagledali i naslušali u hrvatskoj politici čak i u instituciji u kojoj pogotovo populizma ne bi trebalo biti!? Koliki sjede u Veljača 2019.

iz populističkih poriva. Zar ne djeluje populistički kada zastupnica zahtjeve za pravom na priziv savjesti naziva znakom tradicionalizma ili zaostalosti? Zar nije populizam kada grupa zastupnika demonstrativno napušta sabornicu, nezadovoljna govorima svojih oponenata, misleći valjda da će zbog toga cijela Hrvatska briznuti u gorki plač i upravo njima gromoglasno pljeskati? Zar nije populizam kada zastupnik u Saboru blaženo »blaguje« pizzu? Kako, ako ne populizmom, nazvati ulične svađe među političarima i zastupnicima koje

danonoćno gledamo na televiziji, na kojima bi im zavidjele sve suprotstavljene grupe srednjoškolaca? Pa zar ćemo onda mi u Hrvatskoj populističkima nazivati one stranke u inozemstvu koje se zalažu za očuvanje nekih tradicionalnih i nužnih vrijednosti, za više reda u državi, za veću sigurnost svojih građana? Naš politički populizam previše je prozirna i jeftina stvar da ga građani ne bi bili sposobni prozreti. Populizam razara vrijednosti U Hrvatskoj pojave populizma bujaju pogotovo oko svjetonazorskih pitanja. To je najpogodniji teren za populističko mešetarenje. Ako shvatiš da se za pravo istospolnih parova na udomljivanje djece zalažu neke glasne i agresivne skupine koje imaju uvijek širom otvorena vrata medija i služe se glasnom promidžbom, najbolje je prikloniti se njima, a sve druge proglasiti natražnjacima. Najmanje je važno kakav će odgoj dobiti ta djeca koju će istospolni par udomiti, hoće li biti »neutralno« usmjerena te će se slobodno moći opredijeliti ili za homoseksualnost ili heteroseksualnost? Ako si svjestan da neki jaki lobiji, iz vlastita koristoljublja, nastoje ukinuti pravo na priziv savjesti jer se brinu samo o tome kako više vlastitih proizvoda prodati, zašto se ne prikloniti njima i imati iza sebe jaku promidžbenu moć? Savjest je ionako glavna smetnja svakom populizmu. Ako 5

težiš većoj političkoj moći, najbolje ti je uvijek i u svemu biti oponent vladajućima, bez obzira na to o kakvom je sadržaju riječ. Populistička politika ionako je već odavna prestala biti služenje općem dobru. Čast iznimkama. Zar nismo tako ustrojili školski kurikul bez obzira na sve primjedbe, usvojili Istanbulsku konvenciju ne obazirući se na sva drukčija mišljenja, prihvatili tzv. Marakeški sporazum ne trepnuvši okom? Uistinu, populizam može pregaziti i najveće vrijednosti, a da toga možda nismo ni svjesni. Populizam u Crkvi Nije ni Crkva pošteđena napasti populizma. I samom papi Franji prigovaralo se da katkada nastupa populistički kao da pod svaku cijenu nastoji ugoditi svima. Ali papa Franjo u tome nema nikakvih osobnih interesa. Smatra da se Crkva premalo brinula oko onih najugroženijih skupina ljudi i da se, u skladu s tim, Crkva treba više posvetiti ovom temeljnom evanđeoskom nalogu. Osim toga, kada bi tu i bilo primjesa populizma, od njega mogu koristi imati upravo oni koji nas najviše trebaju. Više se populizma može nazreti u Crkvi »na terenu«, u djelovanju svećenika. Iz želje da se veći broj ljudi privuče Bogu i Crkvi često su svećenici u napasti nekako »ublažiti« zahtjeve Evanđelja, prilagoditi ih modernim vjernicima. Ili naginju više folklornim manifestacijama crkvenih blagdana jer se to više sviđa ljudima, zapostavljajući njihov sakralni karakter. Ništa manja napast populizma u Crkvi jest svođenje vjere na njezinu socijalnu ulogu, svođenje vjere na milosrđe, na krpanje rupa koje društvo ostavlja za sobom. To jest temeljna, ali nije prioritetna uloga Crkve. Kristu su prioritetni bili navještaj i objava Boga kao milosrdnog oca. Ali je znao itekako isticati i zahtjevne odrednice života koje iz vjere proizlaze. Populizam u Crkvi rađa se onda kada zaboravimo ili dovoljno ne prihvaćamo istinu da vjera od čovjeka uvijek zahtijeva moralni život koji će nastojati biti u skladu s Evanđeljem. I ovdje je, kao i u svim drugim područjima, istina i samo istina jedina prepreka nabujalom populizmu. 6

Roboti i etika Robotika i etika – kao da je tema primjerenija nekom budućem, znanstveno-fantastičnom vremenu. No možda je budućnost bliža nego što nam se to čini...

redinom siječnja ove godine, u prigodi 25. obljetnice osnutka Papinske akademije za život, papa Franjo uputio je pismo nezinom predsjedniku u kojem pozdravlja konstantni napor akademije u zaštiti ljudskog života u svakom njegovom stupnju razvoja. No u pismu papa potiče akademiju da se ne ograničava samo na nuđenje rješenja za specifična etička, socijalna ili pravna pitanja. Čini se prilično važnim što papa nuka akademiju da također razmišlja o utjecaju informacijske i komunikacijske tehnologije, biotehno logije, nanotehnologije, robotike i umjetne inteligencije na ljudski život. Ističe kako

postoji hitna potreba da se shvate epohalne promjene i nove granice koje postavlja suvremena tehnologija. To uključuje i »globalnu bioetiku« s njezinom širokom vizijom i brigom za učinak okoliša na život i zdravlje. Na ozbiljost ovih tema upućuje i ovogodišnja opća skupština Papinske akademije za život, koja se krajem veljače održava pod naslovom Roboetika: ljudi, strojevi i zdravlje. Skupštna želi razmatrati o karakteristikama tehnologija na području robotike te identificirati i oblikovati pitanja s antropološkog i etičkog stajališta, te eventualno predložiti neke etičke kriterije i iznjedriti moguće preporuke. Skuštinu također zanimaju socioantropološke implikacije tehnologije – točnije

kako robotika mijenja načine poznavanja i razumijevanja svijeta i odnosa, razumijevanja tijela te društvene koegzistencije, a bavit će se i etičkim implikacijama robotike u zdravstvenom sektoru. Čini se akademija misli da ovo nisu teme za budućnost. Doista, u svijetu u kojem se sve više zaoštravaju podjele između pojedinca i društva, dobro je već sad započeti uočavati i razmišljati o novim mogućim mjestima rascjepa, kako bismo bili u mogućnosti suvremenicima ponuditi dobro utemeljeno i argumentirano promišljanje. Jer ako se samo reagira na gotove, već prisutne stvari, obično je kasno za bilo kakvu značajnu pomjenu.

T.A. Godina L br. 2/539

Kolumna Stjepana Balobana

Paralelni svjetovi u Crkvi

ivot u paralelnim svjetovima postala je jedno od temeljnih značajki današnjega čovjeka. Pritisnut snažnim i često neodoljivim utjecajima okoline i globalnoga svijeta medija suvremeni čovjek, svjesno ili nesvjesno, postaje žrtvom ‘imaginarnih svjetova’ koji ga postupno udaljuju od konkretnoga i realnoga života, od korijena, od onoga što on doista jest i što, prema svojim sposobnostima, talentima i radu može postići. Život u paralelnim svjetovima sve se više, nažalost, očituje i u Crkvi. Primjer Njemačke Potkraj 2018. godine objavljeni su rezultati prihoda koji su Protestantska i Katolička Crkva u Njemačkoj primili od svojih članova preko poreza. Riječ je o rekordnoj svoti od 12,6 milijardi eura, što je pola milijarde više nego godinu dana prije. Istodobno zbog smanjenja broja članova koji uplaćuju porez (napuštanje Crkvi, smrt, manje krštenja, smanjenja rođenja…) smanjili su se prihodi za pola milijuna eura (usp. Christ in der Gegenwart, 23. prosinac 2018., 1). Dakle, usprkos smanjenju broja članova prihodi su se povećali zbog dobre gospodarske situacije u Njemačkoj, a Crkve mogu i dalje financijski funkcionirati u svim svojim razgrananim aktivnostima. Međutim, u Njemačkoj, kao i u nekim drugim europskim zemljama, ne samo da se drastično smanjuje broj svećeničkih i redovničkih zvanja nego se već znatno smanjio broj svećenika u pastoralu na župama, a redovničke zajednice već se dulje vrijeme zbog naglog smanjenja broja spajaju i u novim okolnostima pokušavaju ‘spasiti što se spasiti dade’. S jedne strane, kako u (nad)biskupijama, tako i redovničkim zajednicama sve je veći problem ‘uzdržavanje i funkcioniranje’ zgrada (crkava i samostaVeljača 2019.

na), koji oduzima i snagu i vrijeme. S druge strane, zahvaljujući velikom broju uposlenih vjernika laika crkvena administracija još uvijek funkcionira, no crkve su u Njemačkoj sve praznije. Tako se sve više živi u paralelnim svjetovima: u svijetu ‘dosadašnjega’ od kojega najveći problem čini ono vanjsko (crkvena administracija, zgrade…) u što se troši većina vremena i snaga, i u svijetu nastajanja ‘drukčijega’, a iznimno problematičnog s obzirom na vjerski i crkveni život. Sve je više upita: »Kako te svjetove spojiti? Kako, gdje i u što investirati kako bi vjera porasla ili uopće niknula? Koji novac treba Bog?« (Isto). To su teška pitanja s kojima se susreće Crkva u Njemačkoj! Primjer Hrvatske S obzirom na broj svećenika i redovnika u pastoralu na župama, kao i s obzirom na broj svećeničkih i redovničkih kandidata kojih još ima barem u nekim (nad)biskupijama, odnosno redovničkim zajednicama, u Hrvatskoj je za sada potpuno drukčija situacija nego u Njemačkoj. Prema tim, vanjskim znakovima, vjerska je situacija u Hrvatskoj mnogo bolja. Međutim, to nas ne oslobađa pitanja: Što se doista događa u konkretnim životima katolika, vjernika, a što se događa u našem pastoralu i u drugim crkvenim aktivnostima u kojima se, barem prema van, pokušava pokazati kako to još uvijek sve dobro funkcionira? Pri tom se u crkvenim krugovima često prigovara onima koji pokušavaju upozoravati na probleme u vjerskom i crkvenom životu u Hrvatskoj donoseći primjere iz onih Crkava u Europi u kojima je kršćanstvo, a posebno stvarna pripadnost Crkvi ne samo oslabjela nego se velikim dijelom izgubila. Prigovara se da unose nepotreban nemir u Hrvatsku u kojoj je ipak sve potpuno drukčije nego na Zapadu! Kao da se ne želimo susresti

s činjenicom očitog porasta broja nevjenčanih zajednica, civilnih brakova katolika i rastava katolički sklopljenih brakova? Nije li to znak da i u Crkvi u Hrvatskoj živimo u paralelnim svjetovima? U svijetu ‘dosadašnjega’ u kojem je vjera za većinu Hrvata katolika bila sastavni dio njihova osobnoga i obiteljskoga života, što se na osobit način očitovalo u vremenu komunizma. Zaštitni znakovi toga, ‘dosadašnjega’ jesu blaženi Alojzije Stepinac i sluga Božji kardinal Franjo Kuharić. S dužnim poštovanjem prema ‘zahvalnom sjećanju’ na prošlost, nužno je realno susresti se s drugim svijetom ‘sadašnjega’ i vjerojatno ‘budućega’ koji se već sada znatno razlikuju od ‘dosadašnjega’, željeli mi to priznati ili ne. Jesmo li kadri suočiti se sa stvarnošću? Jesmo li se kadri susresti sa stvarnošću da se i u Hrvatskoj sve manje novorođene djece krsti, a da u pastoralnome djelovanju imamo sve manje mladih ljudi? Dakle, povećanje broja samo civilnih brakova, sve više rastava i povećanje broja novorođene djece koja se ne krste jest, nažalost, stvarnost u kojoj živi Crkva u Hrvatskoj. I ovdje dva paralelna svijeta. Jedan u kojemu mislimo da u Hrvatskoj možemo ‘biti mirni’, jer je situacija mnogo bolja nego na Zapadu. I drugi svijet u kojemu su ozbiljno ugrožene ne samo osobna vjera nego i kulturalna pripadnost hrvatskoga naroda civilizaciji koja je do novijeg vremena bila obilježena kršćanskim kulturološkim vrednotama. Iskreni i istinski susret sa stvarnošću, makar i bolnom, uvijek je nova prigoda za potreban misijski iskorak i za evanđeosko svjedočenje konkretnom čovjeku. Vrijeme je za ozbiljne rasprave o tome, kako općenito u crkvenom životu, tako posebno u hrvatskoj teologiji. 7

Samo pet stvari

Možda se mi dvojica Jubi sam, jubi vašu ćer, ma niste tili marinera Tili ste momka na svom mistu. Tili ste zeta inžinjera. K. J.

1. Kratka povijest ratovanja ojednostavnjeno gledano, povijest ratovanja prolazi kroz faze u kojima se zaraćene strane sve više udaljuju jedne od drugih. Sve je počelo običnim šaketanjem u kojemu su oni koji se tuku fizički zajedno. A onda je netko došao na ideju da bi ruku mogao produžiti nekakvim štapom kojim bi s veće udaljenosti mogao mlatiti protivnika. Pa su taj štap pretvorili u oštri i ubojitiji mač. Kamen kojim se gađalo izdaleka zamijenile su strijele i katapulti da bi potom došla faza vatrenog oružja, odnosno pušaka i topova. Na kraju je sve kulminiralo avionima koji su, kao što smo vidjeli nad Hirošimom, jednim potezom ubijali desetke tisuća ljudi. Što je ratovanje postajalo surovije, to su ljudi bili na većoj distanciji. Ista se stvar može pogledati i s druge strane. Što su ljudi bili na većoj distanciji, to je ratovanje postajalo surovije. Surovost počinje onda kada čovjek prestane drugoga čovjeka promatrati kao čovjeka i svoga brata. Mir među ljudima stvara se tako da se promijeni način ponašanja koji dovodi do sukoba među ljudima. Ako distanciranost, nepoznavanje i izostanak razgovora uzrokuju sukob, onda je put prema miru dijalog, međusobno upoznavanje i približavanje jednih drugima. Valja nam se upoznavati i prepoznavati.

2. Kajinov znak remda se Kajina naziva bratoubojicom, iz onoga što je zapisano u četvrtom poglavlju Knjige Postanka jasno je da Kajin nije ubio Abela zato što ga je smatrao bratom, nego zato što je u njemu vidio konkurenciju. Kajin je unaprijed pokazao kamo vodi mentalitet u kojemu će se drugog čovjeka doživljavati kao konkurenciju i nauk da je život surova borba za opstanak u kojoj samo najjači preživljavaju te da je potrebno ubiti da ne bi bio ubijen. Mentalitet u kojemu će se odnos među ljudima svesti na rivalstvo i nadmetanje, a načelo djelovanja prilagođivanje situaciji te gomilanje i posjedovanje materijalnoga. Bog podsjeća Kajina da mu je Abel brat. Ali ne samo to. Bog i Kajina obilježava tako da svatko tko ga na putu susretne zna da je i Kajin i sin i brat. Na nama je, bez obzira na bilo čiju osobnu povijest, da u svakome čovjeku vidimo taj Kajinov znak kojim smo svi obilježeni kao podsjetnik da su svi ljudi braća te da nam se valja voljeti i pomagati.

3. Mali feministički razgovori ko se feminizam shvati kao pokret za jednakopravnost žena, onda je on sasvim kršćanska stvar jer je upravo kršćanstvo od samih svojih početaka isticalo jednakost dostojanstva svake ljudske osobe, bez obzira na sve razlike koje među nama ljudima postoje. Ne samo da je tako shvaćeni feminizam kompatibilan s kršćanstvom nego je on plod kršćanstva. Još jedno blago kršćanstva što nam je oduzeto jer nismo znali mudro upravljati njime. Nju sam upoznao na nekom internetskom portalu jer sam pristao sudjelovati u on-line istraživanju o feminizmu. Iznenadila se kad je doznala da sam muškarac jer je, prema mojim

Godina L br. 2/539

4. O Božjem imenu ad ga je Mojsije upitao kako se zove, Bog mu je rekao da je Jahve – onaj koji je ovdje i sada za nas. Predstavio se kao djelatno prisutan. Bog u kojega mi vjerujemo nije uzvišeni, dalek i nedodirljiv Bog. Nije Bog nedokučiv u svojoj slavi, strašan i hirovit. Bog u kojega vjerujemo je prisutni Bog. Bog koji je stvorio svijet i sve na njemu. Bog koji je stvorio čovjeka i koji s čovjekom hoda ovom zemljom. I ne samo da je Bog koji je uz nas nego je Bog koji je za nas. Bog koji se brine za svoj narod. Isus koji je Krist, učeći svoje učenike kako treba moliti, potiče nas da Boga nazivamo Ocem. Bog nije Onaj koji grmi s planine. Bog nije Pravedni sudac koji se osvećuje na djeci do sedmoga koljena. Ne, Bog je Otac. Boga je Abba – Tata. I to naš otac. Otac

stajalištima, pretpostavljala da sam žena. Pod tim je dojmom predložila da se nađemo na kavi i nastavimo razgovor uživo. Na kavi mi je otkrila da je predsjednica jedne feminističke udruge. Dakako da neću spominjati ime udruge ni njezino ime jer je relativno često prisutna u javnosti. Ona je mene iznenadila spontanim priznanjem da se bavi feminizmom ne zato što živi za feminizam, nego zato što od feminizma živi. Ona je profesionalna feministica. A nju je iznenadilo kad je doznala da sam katolički vjeroučitelj. Rekla je da sam Veljača 2019.

svih ljudi. Ako doista vjerujemo, ne preostaje nam ništa drugo nego prihvatiti da su nam po zajedničkomu Božjem Očinstvu, svi ljudi braća i sestre. I ne doživljavati duhovno bratstvo svih ljudi kao estetsku kategoriju, nego kao poticaj za nasljedovanje Oca i poziv da budemo djelatno prisutni u životima svih ljudi, ponajprije onih koji najviše trpe. Bog je ljubav, veli sveti Ivan, i tko ostaje u ljubavi u Bogu ostaje i Bog u njemu (1 Iv 4, 16). Način na koji je Otac odlučio biti djelatno prisutan među ljudima najbolje se opisuje riječju ljubav. Bog nas je stvorio iz ljubavi, spasio nas je iz ljubavi i uzdržava nas iz ljubavi. Želimo li biti njegovi, ne preostaje nam ništa drugo nego činiti ono što on čini – ljubiti. Ljubiti Boga više od svega, a bližnjega svoga, pa bio on i onaj koji nama čini zlo, ljubiti kao što sebe ljubimo.

drukčiji i da nisam tipični vjeroučitelj. Kad sam je pitao koliko ih je do sada upoznala, rekla je da sam prvi. Kako onda zna kakvi smo mi vjeroučitelji? Tko joj je rekao kakvi smo mi vjeroučitelji? I opet sam osjetio koliko ima predrasuda među ljudima o nama kršćanima i o nama vjeroučiteljima. Imala je čvrsto negativno stajalište o vjeronauku i vjeroučiteljima, premda nikada nije pogledala što se to na vjeronauku radi niti je ikada osobno upoznala nekoga od vjeroučitelja. Bila je potpuno zbunjena. Onaj s kojim je razgovarala nije se uklapao u njezine okvire.

Foto: roman kraft

dogovorimo

5. O naslovu ročitao sam negdje priču u kojoj se pripovijeda da je general prije odlučne bitke održao govor kojim je htio motivirati vojnike za borbu. Isticao im je važnost bitke i važnost pobjede, spominjući da ta bitka određuje i tijek rata, a možda dovede i do njegova dokončanja. Govorio je da ih čeka bitka do istrebljenja. Da će se boriti prsa u prsa. Da će ići čovjek na čovjeka. U tom je trenutku jedan vojnik upitao generala: – Generale, ako ćemo ići čovjek na čovjeka, možete li mi pokazati na kojeg čovjeka ja idem. Možda se nas dvojica uspijemo dogovoriti.

Evo u čemu je stvar: vi želite mrziti pa nas zato ne želite upoznati. Kada biste nas upoznali, morali biste nas prestati mrziti. Q. S. F. T. Ante Jerković 9

Akagera – mužjak impale s karakterističnim rogovima

Piše: Ivana Ćepulić

2 10

Godina L br. 2/539

ok su iz skromne kućice bez struje i vode do mene dopirali pjesma i ponavljanje gradiva uglas, pod mojim su kistovima na vanjskim zidovima nastajali nasmiješeni brojevi, šarena slova i životinje. Djeca su se za vrijeme odmora okupljala oko mene i promatrala moj rad. Iako nisam bila prvi mzungu, to jest bijelac, kojeg su vidjela, ipak im je bilo zanimljivo dirati moju kožu i kosu ili u prolasku pljesnuti o moj dlan. Veća djeca i mladi koji su prolazili pokraj mojega ‘radnog mjesta’ često su se zaustavljali i dugo me gledali kako slikam. Oni hrabriji i boljeg znanja engleskog ili francuskog jezika upuštali su se u razgovor sa mnom, a manja bi se djeca pokatkad odvažila i nakon dužeg promatranja u šutnji iznenada bi povikala: Give me money!

Na tjednom sajmu četvrtkom mnoštvo je kupaca i prodavača

Plastične vrećice i uredne ulice Četvrtkom popodne imala sam posebno mnogobrojnu publiku. To je bilo stoga što je tim danom na širokom putu nedaleko od vrtića nastajala velika tržnica. Prodavači su rasprostirali svoju robu po zemlji, a moglo se kupiti zaista mnogo toga – od odjeće i obuće do voća i povrća. Jedan se detalj posebno uočavao – na ovoj tržnici nije se mogla vidjeti nijedna plastična vrećica. Naime, u Ruandi su plastične vrećice zabranjene zakonom, a oglušiti se o to pravilo moglo bi vas stajati čak 200 eura. Već prvog jutra nakon mojeg dolaska fra Ivica je nas volontere odveo na mali izlet. Dan smo proveli u gradiću Kibuyeu na jezeru Kivuu, jednom od afričkih Velikih jezera, koje Ruanda dijeli sa susjednim Kongom. Pogostili smo se ukusnim ražnjićima na terasi jednog restorana, odakle smo imali lijep pogled na jezero. Na povratku smo automobilom prolazili kroz mnoga naselja, a iznenadile su me ulice prepune ljudi iako je bilo nedjeljno poslijepodne. Jednu drugu nedjelju mlada volonterka Sonja i ja provele smo u Kigaliju, glavnom gradu Ruande. Vodič nam je bio bogoslov Victor, koji nam je velikodušno ponudio svoju pomoć. Iako je naše Veljača 2019.

Tradicionalno građena kuća

Jezero Kivu nalazi se na granici između Ruande i Demokratske Republike Kongo

Naselje na putu za Kibuye

odredište bilo udaljeno samo 80 km, put se prilično odužio. Naime, valjalo je najprije međugradskim minibusom, tzv. taksijem, doći do grada Muhange, gdje smo na malom autobusnom kolodvoru sjeli u slično vozilo i odvezli se do Kigalija. S Victorom nam je snalaženje bilo jednostavno, no bez njega bismo se zacijelo bile namučile. Kad smo stigli u Kigali, Victor nam je pokazao centar grada i njegove moderne zgrade, pješačku zonu te najstariji ’neboder’ u Kigaliju. Potom smo potražili bodabode, to jest taksiste na motociklima, koji su nas odvezli u drugi dio grada. Za razliku od Ugande, gdje mi taksisti nikada nisu nudili kacigu, a obično je ni sami nisu 12

nosili, u Ruandi su zakoni o sigurnosti u prometu prilično strogi pa svatko tko sjedne na motocikl mora imati kacigu. A strogo se poštuje i zakon prema kojemu se može platiti velika kazna ako se po ulici baca smeće. Stoga je još jedna razlika između tih dviju zemalja i čistoća okoliša – dok sam se u Ugandi posvuda čudila hrpama smeća, u Ruandi me ugodno iznenadila urednost ulica. Prošetali smo uz neobičnu kupolastu zgradu Kongresnog centra izgrađenu 2016. godine, a vidjeli smo i znameniti hotel Mille Collines, u prijevodu: »Tisuću brežuljaka«. U tom je hotelu u vrijeme pokolja 1994. godine 1268 osoba pronašlo utočište, o čemu je poslije snimljen i film. Posjet glavnom gradu završili smo ispred župne crkve Sv. obitelji, na mjestu

Kigali – spomenik ocu Vjeki nalazi se nedaleko od mjesta njegovog ubojstva

Godina L br. 2/539

U Kigaliju malo-pomalo niču moderne zgrade

Znameniti hotel Mille Collines u Kigaliju

ubojstva oca Vjeke. Victor nam je prepričao tragični događaj: Vjeko je automobilom poveo svojeg ubojicu u Kigali, jer mu je ovaj obećavao sastanak u karitativne svrhe s nekom utjecajnom osobom. Vjeko je, kažu, bio sumnjičav pa je cijelim putem brzo vozio, kako bi onemogućio eventualni napad. Međutim, stigavši u grad, morao je usporiti, a onda se dogodila tragedija. Svojeg je ubojicu otac Vjeko navodno ranio u nogu, ali ni do današnjeg dana za njegovo ubojstvo nitko nije odgovarao. Nedaleko od poprišta ovog događaja stoji spomenploča ocu Vjeki. Pomalo zamišljeni i ozbiljni nakon posjeta spomenutim mjestima, istim smo se putem vraćali u Kivumu. Najednom se naš minibus zaustavio i parkirao u koloni uz cestu, kao i sva ostala vozila. Nismo se mi-

Djevojčica u Kigaliju pozira na povratku s nedjeljne mise Veljača 2019.

Boda-boda – taksi motocikli najbrže će vas dovesti na bilo koje mjesto u Kigaliju

cali dobrih petnaestak minuta – dok nije prošao predsjednik Paul Kagame i njegova pratnja. Naime, u tijeku je bila predizborna kampanja, u kojoj je dotadašnji i budući predsjednik marljivo obilazio gradove i sela svojih birača. Po selu se pričalo da su izbori samo formalnost i da se već zna kako će on i dalje, nakon čak 17 godina, ostati na čelu države. Pokraj kućice u kojoj su bile sobe nas volontera bio je još jedan sličan objekt. Ondje je stanovala redovnica Lydia, inače rodom iz Ugande. Lydijin samostan sestara bernardinki bio je, doduše, u obližnjem gradiću Kamonyiju, ali ju je njezina poglavarica poslala u Centar »Otac Vjeko« kako bi

izučila krojački zanat. Često smo se susretale pa smo se s vremenom prilično zbližile. Jednoga mi je dana Lydia najavila da bi me rado odvela u svoj samostan i da je o tome već razgovarala sa sestrama i dobila dopuštenje. Onamo smo stigle uobičajenim međugradskim prijevozom, a prvo što mi je Lydia u gradiću pokazala bio je visoki križ na mjestu posjeta pape Ivana Pavla II. 1990. godine. Stigavši potom u samostan, upoznala sam većinu sestara, a jedna od njih odvela me u razgled škole i vrtića koje one vode. Doznala sam da imaju oko 750 djece – od vrtića do srednje škole – uključujući četrdesetak djece s posebnim potrebama. Posjetila sam i malu trgovinu predmeti13

Sestra Lydia pokraj kipa Marije Majke Riječi iz Kibeha

Kigali – na nedjeljnu sv. misu nosi se najljepša odjeća

ma koje izrađuju sestre i učenici i u kojoj se mogu naći različiti suveniri, torbe i slično. Vrativši se u Kivumu, otkrila sam da nam se u međuvremenu pridružio novi volonter – liječnik Igor iz Splita. Tako se tre-

Kamonyi – sestra Lydia s najstarijom sestrom u samostanu

nutačni broj volontera popeo na četiri. Naime, nekoliko dana prije stigao je i Marijan, nećak oca Vjeke, koji je u Ruandu došao s posebnom misijom – naumio je napisati knjigu o svojem ujaku. Osim toga, Vje-

kino misionarsko djelovanje bilo mu je i tema diplomskog rada na studiju teologije. Iako je u trenutku ujakove smrti imao samo 5 godina, Marijanu je odmalena želja bila posjetiti Ruandu, vidjeti mjesta na ko-

Kamonyi – učiteljica i učenici u školi časnih sestara Bernardinki

U školi u Kamonyiju djeca mogu pohađati i kreativne radionice

jima je on djelovao, ali i na neki način nastaviti njegov rad. Ispričao mi je kako ga se duboko dojmio posjet Vjekinom grobu, a posebno mu je potresno bilo sjesti u automobil u kojemu je otac Vjeko ubijen. 14

Godina L br. 2/539

Mi volonteri u novom smo sastavu otišli na dva izleta. Prvi je bio nacionalni park Akagera, na krajnjem istoku zemlje, koji se prostire na površini od 1200 km2, duž gotovo polovice granice s Tanzanijom. Nama je to postao cjelodnevni izlet, na kojemu smo, uglavnom iz automobila, promatrali i fotografirali brojne životinjske vrste. Najbrojnije su bile zebre, no vidjeli smo i majmune, bivole, različite vrste antilopa, pokojeg slona i nilskog konja. Nešto prije izlaska iz

Žirafe u Akageri zatekli smo pri večernjem obroku

govori istinu, ukazanja su trajala nešto više od 6 mjeseci, počevši od ožujka 1982. godine. Toj je djevojci Blažena Djevica povjerila zadaću ponovnog oživljavanja pobožnosti krunice sedam žalosti, koja je nekada bila raširena, ali je s vremenom gotovo zaboravljena. Nažalost, unatoč Gospinim opomenama i pozivima na obraćenje, ipak je došlo do rata pa je i sámo mjesto ukazanja 1995. godine postalo poprište pokolja. Tu je za odmazdu zbog pokolja Tutsija ubijeno oko 4000 pripadnika plemena Hutu. Alphonsine je 2003. godine ušla u red klarisa u Abidjanu u Obali Bjelokosti. Nathalie je ostala u Kibehu, gdje živi skro-

Crkva u Kibehu završena je 2002. godine

parka naišli smo na skupinu od desetak žirafa, koje su brstile lišće s drveća. Izišavši iz automobila, dugo smo ih promatrali iz daljine. A na kraju mojega trotjednog boravka napokon sam se, s ostalim volonterima, uputila na hodočašće u Kibeho. Prašnjavim, vijugavim cestama prolazili smo kroz terasasta obrađena polja i doline pune biljaka čaja. Na jednom se mjestu učinilo da automobil više neće moći krenuti, no vozač ga je ipak uspio osposobiti pa smo nastavili put kroz brda do našeg cilja. U svetištu smo zatekli još nekoliko hodočasnika i pokoju

Skupina Grantovih zebri u Akageri Veljača 2019.

redovnicu. Jedna od njih provela nas je čitavim svetištem te nas je uvela u veliku crkvu Naše Gospe od Žalosti izgrađenu 2002. godine prema želji Blažene Djevice Marije. Ukazanja su počela 28. studenoga 1981. Prva je vidjelica bila učenica Alphonsine Mumureke, kojoj se Marija objavila pod imenom Nyina wa Jambo, to jest Majka Riječi i nastavila joj se ukazivati do istoga datuma 1989. godine. Nathalie Mukamazimpaka imala je viđenja od siječnja 1982. do prosinca 1983., a u slučaju Marie Claire Mukangango, koja je u početku napadala i ismijavala Alphonsine ne vjerujući joj da

Polje čaja na putu za Kibeho

mnim životom poslužujući u svetištu, a Marie Claire se udala, ali je ubijena u pokolju zajedno sa svojim suprugom. Nakon obilaska svetišta i molitve u kapelici ukazanja na mjestu nekadašnje škole, pokušali smo doći do Nathalie, no bez uspjeha. Uspjeli smo je samo dati pozdraviti uz mol bu da naše nakane uključi u svoje molitve. Zadovoljna i ispunjena, kako zbog odrađenog posla, tako i zbog dugo priželjkivanog hodočašća u Kibeho, završila sam još jedno nevjerojatno putovanje. Obogaćena novim iskustvima i prijateljstvima oprostila sam se od »zemlje tisuću brežuljaka« – zemlje natopljene krvlju, ali i obasjane licem nebeske Majke. 15

Internet:

dvoznačnost jedne blagodati Piše: Odilon Singbo

Zajedno sami. Tehnologija obećava da možemo napraviti bilo što, s bilo kime, s bilo kojeg mjesta. Možda i jesmo slobodni raditi od bilo kuda, ali smo također skloni biti svugdje usamljeni. U iznenađujućem zaokretu nemilosrdna povezanost dovodi do nove samoće.

Godina L br. 2/539

r O

n je univerzalna stvarnost koja je uvijek spremna ponuditi i primati znanja. Potiče na razmjenu tih znanja među pojedincima i njegova moć nadilazi nacionalne ili regionalne prostore. Zapravo je novi planet na kojem se (ne)zgodno susreću mnogi ljudi. Godine 2002., govoreći o etici na internetu, Papinsko vijeće za društvene komunikacije jasno ističe kako »novi mediji predstavljaju snažna sredstva za odgoj i kulturno obogaćenje, za trgovačke aktivnosti i za sudjelovanje u političkom životu, za dijalog i interkulturalno razumijevanje«. Bez obzira na te prednosti, usuđujem se postaviti jedno pitanje. Nudeći sve te mogućnosti samoostvarenja, ne vodi li ipak internet do ruba samouništenja, odnosno otuđenja? Pogledajmo jedan jednostavni i slikovit opis koji nam može biti blizak. Vikendom njegova prva gesta, čim se probudi, jest da uključi računalo koje kraljuje na radnom stolu u jednu kutu, do te mjere da zaboravi pojesti doručak. Može neprekinuto provesti 3 do 4 sata s videoigricama koje mu nudi internet sve do kasno u noći, ako ga nitko ne prisili da isključi računalo. Ima sve manje i manje želju za drugim aktivnostima, osobito školskim jer su mu nastave Veljača 2019.

postale sve dosadnije. Živi u virtualnom svijetu koji smatra produžetkom svojih snova i u kojem može uvijek svojevoljno (su)djelovati. Prijatelji mu sve manje i manje dolaze doma, ali on sve više i više vremena provodi u »komunikaciji« s njima u umreženoj aktivnosti ili u aktivnoj umreženosti. Mobitel mu je uvijek zalijepljen na ruku kao produžetak sebe samoga, čega se više ne može riješiti, jer mu je postao sjena… Ovo nije opis nekog izmišljenog hackera, zalijepljenog na ekran i odvojenog od realno-fizičkog svijeta, nego je opis modernog djeteta koje živi u svijetu u kojemu su internet i drugi ekrani postali sveprisutni. Ne smijemo zaboraviti da se nalazimo u razdoblju triju ekrana koji zaokupljaju i stare i mlade današnjice. Riječ je o računalu, mobitelu i televizoru. Dakako da mobitel preuzima nadmoćno vodstvo jer je praktičniji, lakši za nošenje. Papa Benedikt XVI. za 43. svjetski dan sredstava društvene komunikacije, 24. siječnja 2009., s pravom primjećuje: »Nove digitalne tehnologije uvjetuju duboke promjene u modelima komunikacije i u ljudskim odnosima. Te su promjene osobito očite kod mladih koji su odrasli u tijesnom doticaju s tim novim tehnikama komunikacije i lako se snalaze u digitalnom svijetu koji, međutim,

Foto: jacob ufkes

azvoj suvremenih znanstvenih tehnologija pruža nam silne mogućnosti o kojima nismo mogli niti sanjati prije pedesetak godina. Dovoljno je prisjetiti se dostupnosti interneta prije desetak godina i jasno nam je da smo već na tom području napravili znatan pomak. Nema potrebe nabrajati sve što nam je donijela tehnologija ovih, posljednjih desetak godina. Mnogo je toga sada odjednom dostupno mnogima. Pojedinac u svojemu »privatnome« prostoru ima pristup cjelokupnom događaju u svijetu. Time internet svima postaje prostor potencijalne emancipacije.

Poslanica Rimljanima

FORMAT:

Ivan Dugandžić

CIJENA:

Ivan Dugandžić

Poslanica Rimljanima Uvodna pitanja, prijevod i komentar Poslanice Rimljanima

Kršćanska sadašnjost

MARIJANSKA UKAZANJA »proročka karizma« za naše vrijeme Podno križa započinje osobna povjera svakog čovjeka Majci Kristovoj

FORMAT: CIJENA:

Ova sjajna knjiga, koja je bez sumnje proizvod autoričina iskustva dugogodišnjega sudjelovanja u radu Međunarodne teološke komisije za događanja u Međugorju, na najbolji način odgovara vremenu u kojem mnogi vjernici postavljaju utemeljena pi‑ tanja o marijanskim ukazanjima, a posebno u vezi Međugorja. U njoj se, međutim, neće naći nikakav senzacionalistički sadržaj. Prije svega u njoj je riječ o odmjerenom, trezvenom, ali i obazrivom teološko‑ ‑znanstvenom vrednovanju tematike marijanskih ukazanja. Na hrvatskome ozemlju nemamo djelo koje bi na ovako sveobuhvatan i znanstveno utemeljen način govorilo o načelima za prosudbu ukazanja te o samim ukazanjima Blažene Djevice Marije u XX. sto‑ ljeću. »Autorica nam je na primjeru crkveno priznatih ukazanja podastrla crkveno i teološko promišljanje o takvim događanjima, utemeljeno na jasnim i preciznim temeljima crkvenoga učiteljstva i teologije«, piše o knjizi teologinja Marija Pehar. »Ovo djelo predstavlja vrlo važan, za naše okružje i originalan znanstveni doprinos. Autorica vrlo kompetentno i argumentirano iznosi vjerodostojne činjenice oko samih događaja ukazanja, okolnostima u kojima su se zbivali te o od‑ nosu crkvenih autoriteta prema tim događajima«, piše o knjizi Ivan Karlić.

Teološki radovi; 17 x 24 cm; meki uvez; 267 str.;

130 kn.

140 kn.

U detaljnom i jasnom uvodnom dijelu autor raspravlja o povodu i okolnostima nastanka Poslanice, o odnosu Jeruzalema i Rima kao različitih središta prema kojima se Pavao trebao odnositi, o iznimno zanimljivom i složenom pitanju početka kršćanske zajednice u Rimu, o odnosu tzv. slabih i jakih u rimskoj kršćanskoj zajednici. Osobito je vrijedno poglavlje koje se bavi teološkom naravi i značenjem Poslanice Rimljanima s prosudbama povijesti tumačenja Poslanice, ali i autorovim vlastitim promišljanjem i zaključivanjem, koji ovo Pavlovo djelo smještaju u njegov povijesno‑teološki kontekst. Važan je i autorov novi hrvatski prijevod Poslanice Rimljanima. No posebnu i dosad nedostignutu vrijednost ima komentar koji se zaustavlja uz svaki redak i daje mu lingvističko, povijesno, stilsko i teološko tumačenje. Knjiga ima i svoju važnost na širem kul‑ turološkom planu. Naime, već tijekom nekoliko stoljeća prisutna negativna društvena stvarnost antisemitizma, kao i nerazumijevanje odnosa Crkve i Izraela u vrijeme nastanka i oblikovanja kršćanstva, kroz pero bibličara sada dobivaju nove odgovore.

NELA VERONIKA GAŠPAR

BIBLIOTEKA:

Biblica; 17 x 24 cm; meki uvez; 253 str.;

Knjižare – ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; RIJEKA – Fiorello La Guardia 10c; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32

BIBLIOTEKA:

9 770353 282002

0 0 2 1 9

Uvodna pitanja, prijevod i komentar Poslanice Rimljanima

ISSN 0353–2828

IVAN DUGANDŽIĆ POSLANICA RIMLJANIMA