Bono Zvonimir Šagi PASTORALNE
DUHOVNE VJEŽBE 1, 2, 3 FO
»Kroz sada već više desetljeća, potaknut Drugim vatikanskim koncilom, pokoncilskim Općim sinodama biskupa u Rimu, čestim pobudnicama pokoncilskih papa, smatrao sam potrebnim, svake godine, što dublje ulaziti u duhovno promišljanje pastoralnih tema i osobno pa i poticanje pastoralno aktivnih svećenika, redovnika i župnih suradnika‑laika angažiranih u župnom pastoralu, koji je najzahtjevniji za osvježivanje vjere i Crkve kao ’sakramenta ili znaka i sredstva najprisnijeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskoga roda…’ (LG,1). Održao sam tijekom svojih 60 godina svećeništva, i još više redovništva, preko 70 duhovnih vježbi za svećenike, redovnike i redovnice, po raznim mjestima, pa i u Rimu, u Kolegiju sv. Jeronima 1976., a ove pastoralne, na razne načine, za više skupina župnih suradnika, svake godine u raznim oblicima, po jedne tijekom svih godina pokoncilskog vremena«, piše u uvodnoj riječi svoga trosveščanog djela namijenjenog župama, svećenicima, vjeroučiteljima/ vjeroučiteljicama i suradnicima u pastoralu doajen koncilskoga pastorala u našoj Crkvi pater Bono Zvonimir Šagi. Riječ je tri knjige koje nose identični naslov, a tematska i namjenska razlika nazna‑ čena je u podnaslovima knjiga pa prvi svezak nosi podnaslov »Crkva – otajstvo zajedništva u Kristu Velikom svećeniku« i nastala je uz Svećeničku godinu 2009. godine. Drugi svezak podnaslovljen je »Biti čovjek vjere, nade i ljubavi u globalno otvorenome svijetu«, dok treći nosi podnaslov »Vjerova‑ ti – moliti – živjeti – djelovati«. Knjige se mogu nabaviti kao komplet koji je opremljen prikladnom kutijom i pojedinačno.
1
50
; 13 ijom kut kom ons n art 0k tsk 14 ple om ta: z/k ple uve eki ko m ;m na cm x 20 cije
na:
1 AT:
cije
RM
kn ;
4–
– 118 120
str. ,
J
edinova Velika povijest Crkve, čijem se uređivačkom poslu pridružio i Konrad Repgen, koju su autori počeli objavljivati sada još davne 1962. godine, već je i u Hrvatskoj, od objavljivanja njezina I. sveska 1972. godine, postalo nezaobilazno djelo za proučavanje opće povijesti Crkve. Do sada je na hrvatski jezik u izdanju Kršćanske sadašnjosti objavljeno 8 svezaka, s time da su svesci III i VI objavljeni u dva polusveska. Ovim devetim sveskom, kojim je obuhvaćena suvremena povijest Crkve od 1914. godine i početka Prvoga svjetskog rata pa sve do one suvremenosti u kojoj su autori zaključivali svoje djelo, odnosno do osamdesetih godina prošlog stoljeća, zaokružuje se to monumentalno djelo, nezaobilazno za proučavanje crkvene povijesti. Ono je ipak pregledno, budući da je riječ o svjetskoj crkvenoj povijesti, pa će i dalje nacionalne povijesti imati što proučavati.
utor u ovoj knjizi s velikim oduševljenjem, zrelom teološkom erudicijom i dosljednom znanstvenom akribijom iznosi na vidjelo ljepotu dara nadnaravne, milošću dane i evanđeoske vjere, ali mu je pritom stalo pokazati i, štoviše, posvjedočiti da takva vjera nije prijetnja čovjeku i njegovoj slobodi, da ne umanjuje čovjeka i njegovu vrijednost, nego upravo suprotno: baš ona čovjeku omogućava da pronađe samoga sebe, tj. da postane istinski čovjek, da bude istinski slobodan i da zadobije jasan odgovor na pitanje o tajni vlastitoga postojanja. Valja konstatirati da je autor u knjizi otkrio brojne lijepe i privlačne crte vjere i vjerovanja, a promišljenim izborom nijansi i rakursa omogućio upoznavanje nekih novih i originalnih dimenzija vjere u aktualnome povijesnom trenutku Crkve i društva. Ova knjiga nije samo korisno štivo koje prenosi neke rezultate autorovih teoloških istraživanja i promišljanja, nego je vrijedno za kršćansku pouku, a nadasve poučno za duhovnu izgradnju, upravo stoga što autor ne skriva svoja osobna uvjerenja niti suzbija osobna oduševljenja o onome o čemu promišlja i piše.
Prof. dr. sc. Tonči Matulić
FO R
amarutova teologija je neobična ili barem neuobičajena. Ali nije riječ o ekstravagantnim idejama koje bi bile izazovne radi toga što hodaju po rubu ili su na granici krivovjernosti. Naprotiv, riječ je o teološki sasvim ispravnim stavovima u kojima se jasno odražavaju stavovi katoličkoga teologa nadahnutoga prije svega katoličkom teološkom tradicijom. No njegova neuobičajenost (ili neobičnost) je u tome što stavlja naglasak na počesto zaboravljene ili previđene sadržaje i vidove teološke misli. Njegov pristup stvarnosti je neobičan jer stvarnost ne promatra kontrastno, u svjetlu crno-bijele tehnike, već se poziva na mnogo šire sagledavanje onoga što bi moglo biti problematično. U toj »neobičnosti« pisat će o umjetnosti i ludičnosti, poetičnosti i ljepoti koja postoji u stvarnosti, samo je ne znaju svi prepoznati i o njoj pisati, a teolog bi po svome poslanju trebao to imati kao vlastitu zadaću.
: 13 MAT
r.
5 st
a, 39
nam
klap
100 kn
ez s ki uv
me x 20;
P
95 kn
•
njiga »Kako je lijepo moći vjerovati« sadržava šest cjelina od kojih svaka na svoj načinAdaje dragocjeni doprinos dubljemu razumijevanju i boljem poznavanju radosti i ljepote kršćanske vjere, ali i nade i ljubavi. Iz poglavlja u poglavlje autor potkrjepljuje svoju glavnu teološku tezu i duhovnu poruku koje čitatelja poput magneta privlače i čvrsto sljubljuju s knjigom da ne samo dalje čita, nego i da promišlja kako je i zašto je lijepo moći vjerovati. »Autor u ovoj knjizi s velikim oduševljenjem, zrelom T teološkom erudicijom i dosljednom znanstvenom akribijom iznosi na vidjelo ljepotu dara nadnaravne, milošću dane i evanđeoske vjere, ali mu je pritom stalo pokazati i, štoviše, posvjedočiti da takva vjera nije prijetnja čovjeku i njegovoj slobodi, da ne uma‑ njuje čovjeka i njegovu vrijednost, nego upravo suprotno: baš ona čovjeku omogućava da pronađe samoga sebe«, piše o knjizi Tonči Matulić. Autor je knjigu posvetio uspomeni nedavno preminulog teologa i pjesnika Ivana Goluba, a objavljena je kao suizdanje Kršćanske sadašnjosti i Kršćanskoga kulturnog centra.
280 kn
Anton Tamarut
K
x 23,7; tvrdi uvez s ovitkom, 678 str.
Kako je lijepo moći vjerovati
FORMAT: 17
Prof. dr. sc. Ivan Bodrožić
FORMAT: 17
x 23 cm; tvrde korice; 196 str.
120 kn
Kako je lijepo moci vjerovati - KORICE.indd 1
ater Tonči Trstenjak već jedno desetljeće piše kratke priče za mjesečnik Glasnik Srca Isusova i Marijina. U biblioteci »Zrno« Kršćanske sadašnjosti 2013. godine objavljena mu je zbirka »Božićna pomoranča – priče jednog svećenika«. Njegove su priče satkane od onoga što je doživio i proživio čovjek bogat pastoralnim iskustvom i svakovrsnim događajima u tijeku 75‑godišnjeg života i rada. Nakana autora nije bila napisati priče za zabavu, nego nastojati da se u njima osjeti odsjaj življenja evanđelja u svakidašnjim životnim prilikama naših suvremenika. One nam također omogućuju da kroz odškrinuta vrata uđemo u svijet i živote ljudi očima i srcem svećenika koji već pola stoljeća obavlja zahtjevnu zadaću propovijedanja evanđelja. Literarnim oblikom priče autor evanđeosku poruku prilagođuje suvremenom čitatelju, budi u njemu osjećaje i potiče ga na razmišljanje.
20.5.2019. 19:15:03
Foto: john fornander
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina Broj Rujan Cijena
L 9/545 2019. 13 kn
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Glavna urednica: Maja Petranović Izvršni urednik: Tomislav Alajbeg Uređuje: uredničko vijeće Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o. 10 001 Zagreb, p.p. 434, Marulićev trg 14 Za izdavača: Stjepan Brebrić Kontakti: E-mail: ks.kana@gmail.com urednistvo@ks.hr pretplata@ks.hr Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 www.ks.hr Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434 Rukopise i slike ne vraćamo. Tisak: Mediaprint – tiskara Hrastić Račun: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o. IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. Cijena za zemlje koje nisu navedene u ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno. asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba
Koliko bi se naši mladi školarci složili s poslovicom »Od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba«, teško je reći. Većinu nas u prisjećanju na to doba preplavi neka sjeta, kao na uminule, fantastične i blage spore dane kasnoga ljeta. No zašto se tako nostalgično sjećamo toga razdoblja da smo skovali čak i poslovicu? Svakako, za većinu nas to je vrijeme sigurnosti i bezbrižnosti, radosti koja je s njima povezana. No ima li s tim veze i to što smo u tom razdoblju gotovo svaki dan uspijevali otkriti nešto nama nepoznato, ta fascinacija novootkrivenim i ushićenost otkrićem da je svijet još uvijek veći od naših očekivanja? Čovjek je iznimno znatiželjno biće i nije li se u nama nešto gorko preokrenulo kada smo si, godinama kasnije, svaki djelić života ispunili beskrajnom navikom i strkom, uhodanošću i dosadom? Stoga i vi iskoristite početak školske godine da naučite nešto novo, napravite nešto što već dugo želite napraviti. Vjerojatno ćete se jednom, uz đačko doba, kao najljepšega sjetiti i razdoblja kad ste usprkos svim preprekama odlučili da je svijet još uvijek veći od većine očekivanja.
Iz sadržaja Crkva raste iz žive vjere i sakramenata Bono Zvonimir Šagi str. 10
Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem
Turizam – blagoslov ili prokletstvo Hrvatske? Tonči Tadić str. 22
smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Rujan
2019.
Kreativnost kao dar (svakom) čovjeku Mirna Vukorepa str. 30
3
Pitanje sadašnjega trenutka
Vladavina skupe administracije
N
edvojbeno je da Hr vatska, s obzirom na broj stanovnika, ima, usporedivo s drugim zemljama, prevelik broj državnih službe nika. Ako imamo u vi du da broj stanovnika koji ima Hrvatska živi u svakoj većoj europskoj metropoli, logično se postavlja pitanje kako bi funk cionirali npr. London, Pariz ili Madrid ka da bi ti gradovi imali tolik broj zaposlenih službenika, plaćenih iz državnoga prora čuna. Nevjerojatan broj tzv. savjetnika ne samo pri ministarstvima nego i kod obič nih općinskih načelnika ili gradonačelni ka, predstojnika raznih odjela u županija ma i općinama, bezbrojnih tajnika, tajnica, podtajnika, službenika u raznim državnim uredima kojima se možda ni broj ne zna. S takvim brojem službenika svaki bi veli ki grad krahirao. A vjerojatno svi ti veliki gradovi imaju veći proračun nego Hrvat ska. Godinama govorimo o nužnoj potrebi smanjenja državne administracije u Hrvat skoj, ali je više nego očito da to nitko ne želi učiniti i tako sebi i stranci na vlasti drastič no smanjiti broj glasova na izborima. Da svim tim nebrojenim potrebnim i nepo trebnim službenicima dobro ide, razvidno je iz jednostavne činjenice da još nismo ču li kako je neki državni službenik otišao iz Hrvatske u inozemstvo u potražnji za ve ćom plaćom, boljim standardom ili iz želje za napredovanjem. 4
1. Ugrožene kategorije Jasno da ovdje nije riječ o liječnicima i medicinskim sestrama, učiteljima i pro fesorima, djelatnicima u staračkim do movima, policiji i vojsci. Riječ je o stoti nama zaposlenika u svakome pojedinom ministarstvu, o djelatnicima u nebroje nim agencijama, komisijama, odborima. O svima njima ne bi trebalo govoriti kada bi nam državna administracija bila efika sna i brza, učinkovita i usmjerena na ra zvoj i boljitak Hrvatske. No, ne možemo se oteti dojmu da velik dio te administra cije neopravdano troši dobar dio državno ga proračuna. Nije stoga čudno što nam nedostaje liječnika, medicinskih sestara, zidara i kovača, a na natječaje za nekakvu državnu službu javljaju se na stotine ili ti suće. Čini se da je radno mjesto u neka kvoj službi državne administracije postalo najsigurnije i najisplativije. Gdje ćeš drug dje u Hrvatskoj ili u svijetu za posao koji obavljaš u nekom državnom uredu dobiti veću plaću i mirovinu? Hoćeš li je dobiti na nekom gradilištu? U bolnici ili školi? U policiji ili u nekom staračkom domu? Na nekom seoskom dobru? Eto zašto iz Hr vatske ne bježi nitko iz državne admini stracije, ali se masovno iseljavaju seljaci, liječnici, znanstvenici, stručnjaci na ra znim poljima. Mislim da bi ova nagađa nja potvrdila svaka eventualno provede na statistika, iako ne vjerujem da će itko za njom posegnuti jer bi pokazala istinu o hrvatskoj zbilji.
2. Komu povisiti plaće? Sada se vode pregovori o povećavanju plaća na mnogim razinama. Jedna od pod cjenjenijih skupina u tom smislu jesu li ječnici i zdravstveno osoblje. Ništa manje potrebni korektivi plaća postoje u policiji, školi, ali i u prijeko potrebnoj proizvodnji, posebno u nekim sektorima privatnog po duzetništva, gdje vlada svojevrsni kaos jer vlasnik gotovo samovoljno odlučuje o tome koliku plaću dati svojim djelatnicima, kada i hoće li im omogućiti godišnji odmor, pri mjereno ih nagraditi za prekovremeni rad. O tom sektoru kao da se država ne brine pa se radnici osjećaju prepuštenima sebi sa mima. Kako je inače objašnjivo da nam u jeku turističke sezone nedostaje sezonskih radnika? Jednostavno: ako žena mora cije li dan čistiti hotelske sobe za mizernu pla ću od dvije do tri tisuće kuna, logično je da od posla odustane i ide trbuhom za kru hom nekamo drugamo. Postoji li u ovoj zemlji autoritet koji će svakom poduzetni ku, strancu ili domaćemu, koji u Hrvatskoj stvara odlične profite, narediti koja je mi nimalna plaća što je mora dati, koliko mora plaćati prekovremeni rad, koliko slobodno ga vremena mora dati svakom radniku? Sve to je precizno regulirano samo za službeni ke u državnim uredima, ministarstvima i agencijama. Izvan toga vladaju samovolja i kaos. Pa, ako smo tako obilno »ekipirani« u svim državnim institucijama, pogotovo u ministarstvima, možemo postaviti i po malo »zločesto« pitanje kako to da se onda Godina L br. 9/545
Piše: Josip Grbac
naše Ministarstvo unutarnjih poslova ba vi ponajprije povećavanjem kazni za pro metne prekršaje, što je svakako dobro, ali, sigurno, ne zahtijeva masu činovnika i sa vjetnika, ili pak kako to da se naš ministar zdravstva bavi ponajprije i uporno mišlju kako i za koliko povećati cijene cigareta i alkohola, što svakako nije za osudu, ali ne zahtijeva brojnu ekipu savjetnika za ostva renje tih zahtjeva?
prioritetna nije kategorija nastavnog oso blja u školama koje je preopterećeno i pre malo nagrađivano. Takvih kategorija ima još. Sigurno bi svaki građanin potpisao pri stanak da se jednom liječniku, stručnjaku o čijemu jednom pravom ili pogrešnom pote zu, ovisi život ili smrt čovjeka, dadne pri mjerena nagrada za njegovo znanje i njegov rad. Svaki čovjek koji, pred konac života, završi u nekoj ustanovi za starije i nemoćne
Koje su to zasluge koje zahtijevaju primjerenu nagradu? Administracija države Hrvatske iznimno je preskupa, ali isto tako nedovoljno sposobna riješiti temeljne zahtjeve građana. Pa tko onda smije prigovoriti građanima kada sa svojim zahtjevima izađu na ulice? 3. Zašto povisiti plaće? S etičkoga stajališta, u problematici po većanja plaća svakako bi trebalo gledati na prioritete. Prioritet su zdravlje ljudi, njiho va sigurnost, njihovo pravo na dostojan stven život. To su kategorije zdravstvenog osoblja, kao i osoblja koje radi u ustanova ma za zdravije starije osobe. Riječ je o naj ugroženijim kategorijama građana, bole snicima i starcima. Oni zaista zaslužuju ovakav tzv. beneficirani radni staž kakav dobivaju i npr. balerine! To je zatim katego rija sigurnosti, tj. službi koje se brinu za po jedinačnu i državnu sigurnost. Ništa manje Rujan
2019.
osobe, potpisao bi zahtjev da se osoblje ko je se brinu za te ugrožene osobe primjereno nagradi. Vjerujem da bi svaki roditelj pri stao da se primjereno nagradi i svaki uči telj o čijem radu ovisi kakve ćemo građane i stručnjake imati u budućnosti. Zar ne bi bilo logično više brinuti o nagradama po licijskim djelatnicima koji svaki dan riski raju svoju dobrobit kako bi sve nas zaštiti li? Kako to da ne razmišljamo o onima koji svoje zahtjeve uglavnom ne iznose na uli cama i putem štrajkova, a to su naši umi rovljenici, koji nakon više desetljeća rada imaju mizerne mirovine? Sve su to katego
rije koje se direktno tiču osobnog ljudskog dostojanstva, ali o njima duboko ovisi i do brobit sveukupnog hrvatskog društva i na roda u budućnosti. 4. Kakvi su kriteriji prosudbe o zaslugama Zato se postavlja ključno pitanje po ko jim se kriterijima vode oni koji odlučuju o tome kome i koliko povisiti nagrade za sa dašnji ili prošli rad. Koje su to zasluge ko je zahtijevaju primjerenu nagradu? Jesu li to činovnici i brojni državni službenici o čijem radu svakako, barem direktno, ne ovisi ži vot i smrt hrvatskog građanina? Možda su to brojne udruge civilnog društva od kojih mnoge postoje samo na papiru? Je li kriterij nagrađivanja nečiji uspjeh u profitu i zaradi, časti i vlasti, ugledu i političkoj pripadnosti, ili je to kriterij koji nagrađuje prvenstveno one koji se izravno brinu za očuvanje čovje kova dostojanstva? U Italiji postoje ozbiljni prijedlozi da se smanji broj parlamentarnih zastupnika, a ipak je riječ o zemlji koja ima više od 60 milijuna stanovnika. U nas ne sa mo što se o tome ne smije niti razmišljati, nego bi gotovo »sakrilegno« zvučilo kada bi netko postavio pitanje čime to oni zaslužuju tako visoka povlaštena primanja i mirovine. Administracija države Hrvatske iznimno je preskupa, ali isto tako nedovoljno sposob na riješiti temeljne zahtjeve građana. Pa tko onda smije prigovoriti spomenutim katego rijama građana kada sa svojim zahtjevima izađu na ulice? 5
J ed n os tav n os t Izabranice neba, mogu li te ljubiti hrabro uživati s tobom u danima duge svjetlosti bdjeti u noćima boli i straha od samoće Dođi, ako mi i presahne čežnja za tobom ako želje moje prekriju užitci šarenog trga ne obaziri se na hir srca i lice sumraka Kad budemo zajedno, raspetljat će se čvor zapetljanih misli, odmrznut će rijeka riječi pogled će ponovno dosegnuti visine duha oči duše gledat’ sunce, slušat’ more tijela
Anton Tamarut
6
Foto: harli marten
Gusta magla ostat će iza nas u ormaru, tamo gdje suvišne stvari čame, tamo gdje vrijeme na vješalicama visi i ogledala puna tuge u taštinu, u prazninu sivu zure.
Godina L br. 9/545
Kolumna Stjepana Balobana
Teologija i teolozi u Hrvatskoj
P
ostoje događaji u životu kr šćanstva i Crkve koji s pravom izazivaju rasprave – protivljenja i slaganja – u kršćanskim zajed nicama, ali i šire u društvu. Tako je bilo i s »Prvom ljetnom školom teologije« u Du brovniku (14.–19. srpnja 2019.) pod nazi vom »Teologija u pluralnom društvu« ko ju nije organizirao jedan teološki fakultet ili teološka škola, nego jedan biskup, od nosno biskupija preko »Vijeća za kulturu i znanost« Dubrovačke biskupije.
Uloga teologa i uloga biskupa? Kada je prije održavanja dubrovački bi skup mons. Mate Uzinić poslao Dopis teo loškim fakultetima u Hrvatskoj, potiču ći profesore da animiraju svoje studentice i studente teologije za tu ‘novost’ koja se zbog ‘lošeg stanja u hrvatskoj teologiji’ or ganizira u Dubrovniku, kao profesori teo logije koji se desetljećima bavimo odnosi ma u Crkvi i društvu u Hrvatskoj (sve se može provjeriti u pisanim tekstovima, ali i nastupima) pitali smo se ne bi li takvu teo lošku školu trebalo organizirati teološko učilište, pa makar i na poticaj biskupa? Ako teolozi ili, kako ih neki »mladi teolozi« koji svoju teologiju potkrepljuju navodeći mje sta u inozemstvu gdje trenutačno studiraju ili djeluju (usp. Naš »Ne!« šutnji teologa ko ja omogućuje zloporabu kršćanstva, u: Jutarnji list. Magazin, 27. 7. 2019., 24–25) na zivaju »akademski teolozi«, u Hrvatskoj ‘ne rade na zadovoljavajući način svoj posao’, tada je uloga biskupa tražiti od njih da ‘ra de svoj posao’, to jest poticati, prozivati pa i koriti kako to radi i papa Franjo tražeći od biskupa da rade ‘svoj posao’ (usp. Evangelii gaudium. Radost evanđelja, br. 16.), a od teologa da rade svoj teološki posao koji ne mogu raditi biskupi (usp. Isto, br. 133–144). Držim da je upravo to iznimno važno ima Rujan
2019.
ti na umu kada se javno raspravlja o doga đanjima prije, na, oko i nakon »Prve ljetne škole teologije« u Dubrovniku. Studenti i predavači – javnost Kao što su izvijestili mediji, na spo menutom je događaju sudjelovalo »četr desetak studenata teologije i teologa s ka toličkih, pravoslavnih i protestantskih fakulteta« uz četiri gosta predavača iz Ri ma, Londona, Volosa (Grčka) i Zagreba s iznimno važnim temama njihovih preda vanja (Dijalog neće i ne može započeti sam od sebe, u: Glas Koncila, 28. srpnja 2019., 13) koja su željela produbiti glavnu temu »Teologija u pluralnom društvu«. O toj se temi može i mora raspravljati na različi te načine u teologiji, u Crkvi, kao i šire u ekumenskom i međureligijskom dijalogu. Međutim, jedno je o toj temi govoriti pred studentima različitih kršćanskih zajedni ca i općenito vjerskih denominacija, a ne što je sasvim drugo o toj temi znanstveno raspravljati na znanstvenim i stručnim skupovima teologa. Na takvim je znan stvenim skupovima poželjno imati teolo ga različitih pogleda na teologiju i situaciju u Crkvi. Svakako da je u Hrvatskoj važno raspravljati na jednoj i drugoj razni vode ći brigu o tome da se ‘ne upadne’ u sve prisutni trend površnosti u kojem ‘se najbolje snalaze’ stručnjaci za vjerska pitanja u ci vilnim medijima, kao i svi oni koji se na zivaju teolozima, a koji iz isključivo svojeg – uglavnom nedostatnog – poznavanja te oloških i crkvenih prilika žele u hrvatskoj javnosti nametnuti svoju viziju odnosa u Crkvi te Crkve i društva. U takvoj situaci ji oštećena je hrvatska crkvena i društvena javnost jer se – zbog nedovoljnog poznava nja izgovorene i posebno napisane teološke misli u posljednjih tridesetak godina – dobiva uglavnom nepotpuna, a često kriva
slika o onome što se događa u Crkvi. Ovi me apsolutno ne želim umanjivati uistinu velike probleme u kojima se nalaze kršća ni i Crkva kao i teologija i teolozi u Hrvat skoj, ali želim naglasiti da se ti problemi ne mogu riješiti inicijativama, poput »Prve ljetne škole teologije« u Dubrovniku, koli ko god one u javnosti dobrodošle. Tko je teolog u Hrvatskoj? Svi oni koji ‘ponešto’ poznaju teologiju i teologe u Hrvatskoj vjerojatno bi se složi li s konstatacijom da je danas teže nego što je to bilo prije 30-ak godina govoriti o to me tko se stvarno bavi teologijom te se sto ga za njega može reći da je teolog. Teškoća u procjeni proizlazi iz činjenice da je nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj 1990. godine razmjerno velik broj ljudi studirao i postigao određenu titulu u teologiji, od di plome, magisterija do doktorata. Svi su oni teolozi, odnosno teologinje ako je riječ o ženama, vjernicama laikinjama ili redov nicama. Međutim, put do istinskog teologa tek je započeo određenom diplomom. Teologa se treba procjenjivati po njegovim plodovima, a to su pisana djela i nastupi, odnosno, ako je riječ o nastavniku na teo loškim učilištima, po njegovu nastavnom radu. Ali tko još čita i prati koje teme obra đuju i koje dileme dotiču hrvatski teolozi? Suočiti se s izazovima Činjenica jest da se i pred hrvatskim te olozima nalaze veliki izazovi kako teološ ki pristupiti novoj situaciji koja nastaje u Katoličkoj Crkvi općenito te u Crkvi u Hr vatskoj posebno. Hrvatski teolozi ne mo gu pobjeći pred pitanjem: Zašto nismo više prisutni u crkvenom i u društvenom pro storu u Hrvatskoj? Određene mogućnosti koje postoje, napose u crkvenome medij skom prostoru, potrebno je iskoristiti! 7
Ženska strana medalje
Rodna osjetljivost i pravednost u pastoralnom djelovanju Piše: Ana Thea Filipović
R
asprave o rodu i rodnim ulo gama jedna su od glavnih te ma koje obilježavaju suvremenu osjetljivost u društvu, kulturi, znanosti, politici. Među različitim znače njima koja je u međuvremenu poprimio termin »rod«, ovdje ćemo njime označi ti društvena pripisivanja i konstruiranja spola kao biološke odrednice. Crkva kao globalna institucija živi i djeluje usred kul turnog razvoja, koji u pojedinim dijelovi
16
ma svijeta različito propitkuje tradicional no oblikovanje rodnih uloga. Vjera Crkve utemeljena je na biblijskoj objavi koja pro miče ravnopravnost spolova. Ta je objava istodobno interpretirana jezikom i katego rijama društva koje spolovima pridaju ra zličitu vrijednost i nerijetko oblikuju rodne predodžbe i uloge na temelju nejednakosti, koja proizvodi daljnje nepravde. Crkva je danas pozvana, na temelju evanđeoskih vrijednosti, promicati ravnopravnost spo
lova i tako dati svoj doprinos aktualnome društvenom razvoju. Kada je riječ o pastoralnom ili dušobriž ničkom djelovanju, važno je imati na umu da ono nije jednosmjeran proces u kojemu samo jedna strana daje (poučava, upućuje, usmjeruje, savjetuje), a druga prima, nego dijalog, višesmjerna komunikacija u vjeri i praćenje na putu sazrijevanja vjere. Pasto ralno djelovanje koje je rodno osjetljivo po lazi od postavke da je odnos među spolovi
Godina L br. 9/545
d
anas se od žena više ne može očekivati i zahtijevati da se osjećaju uključene u muškom govoru i prepoznaju u muškim oznakama. Ono što ne dolazi do izražaja u jeziku nije prisutno ni u svijesti, a mali je korak od nevidljivosti prema podcijenjenosti.
ma te odnos prema spolu i rodu i teološki važno pitanje. To uključuje propitkivanje implikacija teoloških iskaza i pastoralnih odluka u crkvenoj praksi. Rodni koncepti obilježavaju osobne biografije i povijesti vjere Na oblikovanje vjere utječu brojni čim benici, primjerice osobna životna povijest, kulturološki utjecaji, generacijske razli ke, ali i očekivanja uloga na temelju spo
zima vjernika obaju spolova. Iako razlike treba zapažati, ljude se ne smije fiksirati na te razlike. Razlike ne postoje samo iz među žena i muškaraca nego i između sa mih žena, odnosno muškaraca. Svrha rod no osjetljivoga crkvenog djelovanja nije tek zapažanje i opisivanje mogućih razlika u religioznosti žena i muškaraca nego kritič ka analiza koja prokazuje procese pripisi vanja koji su povezani s obezvrjeđivanjem i nepravdama.
Budući da struktura uloga i crkveni jezik liturgije jačaju tradiciju poistovjećivanja Boga s muškošću i tako ženskim osobama otežavaju poistovjećivanje, potrebno je svjesno se truditi oko pristupa i jezika koji interpretiraju i ženska i muška iskustva te omogućuju širi spektar identifikacija.
la. Istraživanja o povezanosti roda (tj. vri jednosti, ponašanja i uloga koje određeno društvo ili zajednica pripisuje pojedinom spolu) i oblikovanja religioznosti pokazu ju da se religiozno ponašanje također uči u procesima interakcije i rodnih atribucija. Zato je potrebno osvješćivati i kritički pro pitivati obrasce religioznog govora i djelo vanja koji se pounutarnjuju i konstruira ju tijekom života. Budući da se povijesno, kulturno i društveno oblikovana religio znost očituje i u rodno različitim načini ma izražavanja, normama i senzibilitetima žena i muškaraca, u pastoralnom je djelo vanju potrebno također rodno osjetljivo ophođenje s iskustvima, potrebama i izra Rujan
2019.
Djevojčice i dječaci stvaraju različite predodžbe o Bogu, a njihovi su rodni kon cepti utkani u te predodžbe. Kršćanska sli ka o Bogu uvelike je obilježena pojmovima koji imaju muške konotacije, jer se tradicio nalno Boga prikazivalo kao muško, iako to ne znači da mu se pripisivao biološki spol. Biblija, međutim, ne govori o Bogu samo u muškim slikama (stvoritelj, kralj, ratnik, pastir, ljubavnik) nego ga opisuje i ženskim osobinama (kao žena koja rađa, kao majka, kao dojilja). Neka empirijska istraživanja o religioznosti mladića i djevojaka u adoles centnoj dobi pokazuju kako predodžba o Bogu i odnos s Bogom mogu imati različi ta obilježja. Dok predodžba o Bogu u po
Prof. dr. sc. Ana Thea Filipović redovita profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu pročelnica Katedre religijske pedagogije i katehetike Predsjednica Hrvatske sekcije Europskog društva žena u teološkom istraživanju Članica Družbe sestara Naše Gospe – Zagreb
jedinom slučaju i u djevojaka može ima ti muške crte, dotle odnos s Bogom može biti obilježen ženskim osobinama. Tako primjerice djevojke svoj odnos prema Bo gu opisuju usporedbom s odnosom prema najboljoj prijateljici, a to je u djevojaka je dan od središnjih odnosa u adolescenciji. S druge strane, mladići svoj odnos prema Bogu češće opisuju slikama Boga kao stari jeg brata ili mentora. Može se pretpostaviti da se u tim predodžbama i iskazima odra žavaju različita društvena ponašanja dje vojaka i mladića u vršnjačkim skupinama. 17
Rodna osjetljivost kao sveobuhvatan i trajan zadatak Rodno osjetljivo dušobrižništvo promi šlja i posreduje sadržaje kršćanske vjere ta ko da osobama obaju spolova (a i onkraj njih) može ponuditi mogućnost identifi kacije. To ne znači da će se djevojčice, dje vojke i žene poistovjećivati samo sa žen skim, a dječaci, mladići i muškarci samo s muškim likovima iz Biblije i crkvene tra dicije. U empirijski ispitanim načinima ka
zni odgoj češće se pripisuje ženama, pa zato ne čudi da se majke i bake navode kao naj češće osobe koje su utjecale na nečiju vje ru i religioznost. No upravo zbog takvog, tradicionalnog dodjeljivanja religijskog po dručja ženama, potrebne su ponude koje će se ciljano obraćati muškarcima, njihovim specifičnim pitanjima i temama, jeziku i načinu izražavanja. Iskustva u nekim ze mljama pokazuju da muškarci postavljaju religiozna pitanja i iznose moguća iskustva
ki oblik, koji ravnopravno tretira ženskost i ženske predodžbe o Bogu. Danas se od že na više ne može očekivati i zahtijevati da se osjećaju uključene u muškom govoru i pre poznaju u muškim oznakama. Ono što ne dolazi do izražaja u jeziku nije prisutno ni u svijesti, a mali je korak od nevidljivosti prema podcijenjenosti. Zato su u prošlosti žene i žensko iskustvo ostali uvelike nevid ljivi u mnogim područjima života, znano sti, kulture i religije.
Osnaživanju žena da budu subjekti vlastita ljudskog i vjerničkog rasta i sazrijevanja te pastoralne brige svakako pomažu pozitivni ženski autoriteti, primjerice i pomoć drugih žena kao učiteljica i mentorica. ko djevojke i mladići procjenjuju ponaša nja tih likova može se dakako prepoznati utjecaj društvene i religijske socijalizacije, ali i utjecaj društvenih promjena u stajali štima prema ravnopravnosti spolova i rod nim pitanjima. Budući da struktura uloga i crkveni jezik liturgije jačaju tradiciju po istovjećivanja Boga s muškošću i tako žen skim osobama otežavaju poistovjećivanje, potrebno je svjesno se truditi oko pristu pa i jezika koji interpretiraju i ženska i muška iskustva te omogućuju širi spektar identifikacija. Važno je također da pastoralno djelova nje osmišljavaju i provode žene i muškar ci zajedno. Jedno istraživanje profesional nog habitusa vjeroučiteljica i vjeroučitelja pokazala je primjerice da vjeroučiteljice u vjeronaučnoj nastavi stavljaju naglasak na senzibiliziranje učenika za religiozna pita nja kao izvor poticaja za izgradnju vlastitog identiteta, dok je njihovim muškim kolega ma bilo važnije kognitivno sučeljavanje s vjerom. Rodno osjetljivo dušobrižništvo, s jedne strane, potiče na promišljanje o utje cajima i razlozima tih različitih naglasaka, a, s druge, pomaže uočiti da su oba aspekta u nastavi nužna i komplementarna. Rodna osjetljivost i rodna pravednost u pastoralnom djelovanju očituju se u ak tivnostima i programima koji su usmjere ni prema svima, ali katkada mogu zahtije vati i posebne ponude za žene, a posebne za muškarce. U obiteljskom kontekstu religio 18
s vjerom onda kada su sami između sebe dok se u prisutnosti žena ustručavaju go voriti tome. To zacijelo ima veze s odgojem i socijalizacijom, ali i mogućom emocio nalnom nesigurnošću na području vjere, jer u raspravama o drugim pitanjima češće su žene one koje se povlače u drugi plan. Jesu li potrebne posebne ponude pastorala žena i pastorala muškaraca? Osmišljavanje i oblikovanje specifič nih pastoralnih ponuda za žene (tj. sa že nama) ima smisla ondje gdje su žene tra dicionalno podzastupljene ili nenaviknute na ravnopravno sudjelovanje, odnosno on dje gdje su njihova iskustva nevidljiva, po tisnuta ili obezvrijeđena, a to znači ondje gdje je potrebno stvari dovesti u ravnote žu. Među različitim pastoralnim ponuda ma za žene uobičajene su duhovne vježbe i duhovne obnove, dani tišine, liturgijska i paraliturgijska slavlja, hodočašća, vođeni obilazak crkava i crkvenih muzeja, vikendseminari, studijski dani i slično. Osnaživa nju žena da budu subjekti vlastita ljudskog i vjerničkog rasta i sazrijevanja te pastoral ne brige svakako pomažu pozitivni ženski autoriteti, primjerice i pomoć drugih žena kao učiteljica i mentorica. Takvi primjeri i iskustva jačaju samosvijest i ohrabruju na vlastito mišljenje i djelovanje. U svim oblicima pastoralnih ponuda, zajedničkim i posebnim, važnu ulogu ima jezik koji cijeni i izražava i ženski gramatič
U Crkvi su rašireni različiti ženski po kreti, potaknuti ženskim pokretima u društvu. Postoje također katoličke udruge koje propituju identitet i uloge muškaraca u Crkvi i društvu. Neki pokušaji iznošenja u crkvenu javnost mogućih specifičnih tema i pitanja muškaraca mogu se susresti u teo loškim istraživanjima, no u Crkvi se i tre nutačne rasprave o rodu najčešće svrstava ju u ženska i feministička pitanja. Budući da se danas događaju brze pro mjene s obzirom na rodne uloge (tj. pripisi vanja uloga), time se nužno mijenja i muški rodni identitet. Crkveni pastoral muškara ca treba pratiti muškarce na tom putu pre obrazbi, traženja i novih izazova, u smjeru spolne i rodne pravednosti utemeljene na biblijskoj vjeri, treba ih osnaživati za par tnersko oblikovanje svih područja života kako bi napredovali prema uspjelom i cje lovitom životu u sve većoj punini i slobodi. Iskustva u pojedinim zemljama već poka zuju kako se pastoral muškaraca biografski povezuje sa životnim situacijama muška raca, noseći njihove radosti i nade, žalosti i tjeskobe (usp. GS 1), pomaže im osvijesti ti različite utjecaje i donositi vlastite odlu ke, prati ih u krizama, brine se za muškarce samce i samohrane očeve, pridonosi pro mjeni društvenih uvjeta i pravnih okvira, promišlja o mogućim suvremenim oblici ma duhovnosti muškaraca i mnogo toga drugoga, ovisno o konkretnim potrebama i okolnostima. Godina L br. 9/545
Misli o ocu Cicéron, Rasprava o obvezama
Golema je nesigurnost očinstva, koje nikad nije unaprijed dano, poput majčinstva, već se za njega treba izboriti, doista izboriti, iz dana u dan, u svakom trenutku koji provodimo zajedno, kadšto blagim stiskom ruke ili nestašnom igrom, davanjem pravog odgovora na nezgodna pitanja, pokatkad riječima, a drugi put šutnjom, stalnim iskazivanjem osjećaja i samopouzdanjem pred nepoznatim. Pierre Péju, Rođenja
Vincent Roca, Otac prođe i nedostaje nam
Unuci su kruna starcima, a očevi ponos svojih sinova. Mudre izreke 17, 6
Kažnjavati treba rijetko, i uvijek obzirno; nagrađivati treba pokatkad, a milovati često; na taj će način očevi postići da ih djeca uvijek vole i poštuju.
Foto: danielle macinnes
Najbolje nasljedstvo i najbogatija baština koju neki otac može ostaviti svojoj djeci jest slava njegovih vrlina i njegovih dobrih djela; ukaljati tu slavu jesu bezbožnost i svetogrđe.
Otac nikada nije bivši: tko postane otac, ostane to doživotno.
Auguste de Labouïsse-Rochefort, Misli, zapažanja i razmišjanja
Priredila: Snježana Kirinić Rujan
2019.
19
Meditacije
Karitas
K
aritas je najznačajnije dje lovanje Crkve. Pritom ne mi slim samo na materijalnu po moć u skloništu, hrani i novcu nego i to da nekoj siromašnoj starici treba cijepati drva, a još je važnije druženje s oni ma koji su jako osamljeni. Karitas je zapra vo svaka vrsta ljubavi. Karitas je i duhovna vježba, propovijed, liturgija, ogled i pjesma, sve crkveno je Karitas. Kritičari Crkve gledaju na nju samo kao na parazita koji sebično troši novac samo na sebe. Crkvi za gradnju crkava i njiho vo održavanje treba novac, treba novac i za održavanje župa i aktivnosti u njima, tre ba joj novac za škole i sveučilišta, ali najviše treba Crkvi novac za Karitas. Što će Crkvi uopće novac ako prije svega ne praktici ra Karitas? Novac i hrana silno su potreb ni za najpotrebitije i najsiromašnije mate rijalnim dobrima, ali sve im je to potrebno ne kao hladno davanje i trošenje, nego kao milosrdna ljubav. Zato treba obratiti po zornost i na mnoge duševne i duhovne »sitnice«. U emisiji »Otvoreno«, u srijedu 6. velja če 2019. na prvom programu HRT-a, emisiji koja je razgovor u studiju i suprotstavljanje različitih mišljenja, tema je bila bi li treba lo promijeniti ugovor sa Svetom Stolicom, s posebnim naglaskom na financiranje Cr kve. Iznenadilo me s kolikom se mržnjom i neznanjem protucrkvena strana obrušila na Crkvu. Crkva je sebični parazit koja si romašnim građanima oduzima golemi no vac iz proračuna. Da bi se izbjegli takvi i slični nespora zumi, Crkva bi se trebala što više nagla šeno posvetiti Karitasu, prije svega ma terijalnom, ali i sveopćem, duševnom i duhovnom. Nema ništa važnije od svakovr 42
sne Ljubavi. Osobito prema siromašnima. Zašto kod Majke Terezije materijalna pomoć ima tako malenu ulogu? Zato što u Indiji ima tako neizmjerno mnogo potpu nih siromaha da bi čak i najveća moguća materijalna pomoć bila tek kap u moru ne pregledne bijede. U Hrvatskoj je ipak druk čije. U nas nema ni izdaleka toliko izrazito siromašnih ljudi, pa bi materijalna pomoć mogla djelovati. Premda je još u vrijeme ta kozvanog socijalizma u Zagrebu bilo vrlo mnogo teških siromaha. Sjećam se da sam tada karitativno dje lovao kao član zajednice mladih na Jor danovcu u Zagrebu. Zajednica je nastala godine 1969. u velikoj mjeri nadahnuta po letom Drugog vatikanskog sabora. Potkraj šezdesetih mladi cijelog zapad nog i razvijenog svijeta bili su snažno pota knuti duhom obnove i mijenjanja društva. U demokratskim zemljama govorilo se o »sukobu generacija«. Pobuna mladih bila je vrlo šarolika i raznovrsna, od »djece cvije ća« i glazbe, hipijevskih komuna, te mladih pod utjecajem hinduizma i zenbuddhizma, do revolucionarnih ekstremnih ljevičara i barikada 1968. godine. Ubrzo su narkomanija, raspuštenost i hedonizam pojeli nezrelu masovnost »dje ce cvijeća«, dok je lijevi ekstremizam za glavio u slijepoj ulici terorizma. Ali ostale su male bazne zajednice mladih i njihova je važnost s vremenom rasla. Izrasle iz hipi jevskog romantizma i pokušaja obnove ro dovskog i bratskog društva u postvarenom tehnološkom okružju. U Hrvatskoj, gdje je politika bila tiran ska, a društvo pokvareno, ustrašeno i ne slobodno, vjerske zajednice mladih bile su oaza autentičnog i nonkonformističkog ži vota u pustinji vrlo otuđenog društva. Ri
ječ je o malim zajednicama u kojima je ži vot bujao u slobodi, stvaralaštvu, osobnom prijateljstvu i ljubavi prema svima. »Bog je mlad«, rekao je papa Franjo, pa nije čudno da je upravo mlade najviše nadahnuo Dru gim vatikanskim saborom. Golem je bio ponor između vjerskih zajednica mladih i velike većine ostatka društva. Na Filozof skom su fakultetu profesori marksisti tada pisali o slobodnom i stvaralačkom čovjeku kao uvjetu istinske revolucije, ali, ako izuz memo Crkvu, gotovo je sav ostatak druš tva pod diktaturom bio neslobodan, pod ložan i otuđen. Paradoksalnim mi se činilo da je njihov ideal bio ostvaren samo u za jednicama mladih katolika, osobito u onoj zajednici kojoj sam pripadao, zajednici na Jordanovcu. Sjećam se kako smo doživljavali čude san osjećaj zajedništva u Ljubavi. Otkrili smo vlastitu riječ o Bogu, oslobođenu od paučine ustajala konzervativizma. U listu »Jordan« objavljivali smo pjesme, oglede, članke, a pokatkad smo čak igrali kazališ nu predstavu. Tri autora iz »Jordana« sada redovito pišu u »Kani«: Tomislav Salopek, Stjepan Lice i ja. Aktivnosti zajednice bile su silno razno like. Podjela je tih aktivnosti nemoguća. Gdje prestaje kulturno stvaralaštvo, a po činje molitva? Kako razlikovati karitativne od nekaritativnih radova? Kako razlikova ti igru od rada kada su upravo najvredni ji radovi razigrano slobodni? Pjevajući se radi, na predavanjima filozofira, moleći či ni, na izletima kritizira, veselo se pomaže siromasima i osamljenima, itd. Jedan Duh prožima sve, duh u kojemu su kultura, ra dost, rad, igra, stvaralaštvo, pomoć, gozba, napor, pjesma jedno te isto. Sve je Karitas. Josip Sanko Rabar Godina L br. 9/545
Zid D
ospjeli
smo, zapravo, u povijesti na neki kraj.
Čini se, do mjesta gdje više nema zidova, jer više ništa ne mogu zadržavati, ni od čega braniti. Kažu da je biblijski
Jerihon možda najstariji grad na zemlji s bedemima za koji se zna. Jošuine »jerihonske trublje« koje su ih, prema Bibliji, srušile možda sadržavaju suptilnu poruku da glasovi prodiru kroza zid, da glas može srušiti zid. Zid je, inače, čini se, uvijek imao svoje opravdanje kao zapreka, kao bedem, kao opomena, kao zaštita, kao zatvor. No uvijek je zid na kraju popustio,
Foto: Evgeni Tcherkasski
pa i onda kad se graditeljima činio vječnim. To vrijedi ne samo za zidove od kamena i betona nego i za one od papira, birokratske, i za one misaone, ideološke. Najteže je podići zidove protiv pitanja, zapravo protiv istine, jer se istina pred zidom pretvara u pitanje te dovodi sam zid u pitanje… • Vjekoslav Bajsić •
Rujan
2019.
43
Kršćanska sadašnjost
S U R A D N J A
U G O V O R I
P R I Z N A N J E
S U R A D N J A
Kršćanska sadašnjost
Kršćanska sadašnjost
FORMAT: 16,5
x 25 cm; tvrdi uvez; 272 str.
CIJENA:
190 kn
Sveta
Mario Cifrak, Ružica Razum, Nenad Malović, Anto Barišić ur.
9 770353 282002
0 0 9 1 9
Cijena 190 kn
ZBORNIK RADOVA
jna druga pitanja jizi.
Cijena 290 kn
ISSN 0 35 3– 28 28
tolice, središta narodnoj
ISBN 978-953-11-1261-1
ISBN 9770353282002
Da život imaju
Da život imaju
možete pronaći u ovoj knjizi.
P
ovod za izdavanje opsežnog i vrlo bogatoga zbornika 70. je rođendan velikoga kancelara KBF‑a i zagrebačkoga nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, što je jedan od urednika i dekan KBF‑a prof. dr. sc. Mario Cifrak u predgovoru naznačio kao znak zajedništva. A to je temeljio na Apostolskoj konstituciji o crkvenim sveučilištima i fakultetima »Veritatis gaudim« pape Franje koji, među ostalim, kaže da »Veliki kancelar predstavlja Svetu Stolicu pri tom sveučilištu ili fakultetu, a njih pri Svetoj Stolici, promiče njihovo očuvanje i napredak te unaprjeđuje njihovo zajedništvo kako s partikularnom tako i s univerzalnom Crkvom«. »Kardinalov 70. rođendan slavimo i u velikoj obljetnici 350 godina postojanja Katoličkoga bogoslovnog fakulteta i Sveučilišta u Zagrebu (…) Ovim zbornikom želimo stoga zahvaliti kard. Josipu Bozaniću na tome što ispunjava zadaću naučavanja, posvećivanja i što je pastir koji je došao vjernicima Crkve Božje ’da život imaju’«, piše Cifrak. Zbornik je podijeljen u četiri poglavlja: Pastir, Pastoral i odgoj, Filozofija i teologija i Povijest, a svoje znanstvene priloge iznijelo je više od trideset autora, od nadbiskupa i biskupa do akademika i profesora na sveučilištima.
zbornik u povodu 70. rođendana kardinala Josipa bozanića
metropolita i nadbiskupa zagrebačkoga i velikoga kancelara katoličkoga bogoslovnog fakulteta sveučilišta u zagrebu
8
FORMAT: 17,5
x 25 cm; tvrdi uvez s ovitkom; 818 str. 6-7
Sveta Stolic
Zbornik u povodu 70. rođendana kardinala Josipa Bozanića, metropolita i nadbiskupa zagrebačkoga i velikoga kancelara Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
ISBN 978-953-11-1256-7
OdgOvOre na ova i brojna druga pitanja
živjeli naKoji su prioriteti Svete Stolice, središta anas prebivaju Katoličke crkve, u međunarodnoj zajednici?
susreta Koji su sveci i blaženici živjeli na ce i Republike područjima na kojima danas prebivaju Hrvati?
slične ugovore Koliko je bilo službenih susreta Republikapredstavnika Svete Stolice i Republike Hrvatske?
ave u suprotnosti Koje druge države imaju slične ugovore Crkva svaka u sa Svetom Stolicom kao Republika e i samostalne? Hrvatska?
Nikola Eterović
nosa između s načelom da su država i Crkva svaka u rvatskoj? svojem poretku neovisne i samostalne?
DA ŽIVOT IMAJU
SVeučIlIšte u ZAgReBu K AtO l I č K I B O g O S lO V N I fA K u lt e t
CIJENA:
290 kn
Knjižare – ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; ZADAR – Poljana Natka Nodila 7; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32
U G O V O R
Kršćanska sadašnjost
S U R A D N J
P R I Z N A N
S U R A D N J A U G O V O R I
U G O V O R I P R I Z N A N J E
ko je itko trebao napisati ovu knjigu, tada je to sasvim sigurno Nikola Eterović, nadbiskup i papinski nuncij u Saveznoj Re‑ publici Njemačkoj koji ovu materiju poznaje ponajbolje, budući da ga preporučuje sama služba diplomata Svete Stolice, u kojoj je proveo najveći dio svoga stručnog, svećeničkog i biskup‑ skog života. Nadbiskup Eterović, kako to u Predgovoru ističe zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, napisao je uistinu dragocjenu knjigu. »Nju je napisao ponajprije izvrstan poznavatelj onoga o čemu piše, a k tomu je čovjek koji u sebi, svojoj osobnosti i službi lijepo povezuje pojmove iz naslova knji‑ ge, jer je kao Hrvat skoro četrdeset godina u službi Svete Stolice. Osim toga, sam je dionik povijesnih događanja o kojima piše. Sve se to troje odražava u ovome djelu koje će mnogima pomoći poslužiti kao izvor točnih informacija i kao svojevrsni priručnik polazišta za stvaranje plodonosnih interpretacija«, piše kardinal Bozanić. Knjiga odgo‑ vara na više pitanja koja nas
zanimaju: Zašto se Sveta Stolica zauzimala za međunarodno priznanje RH, kakav pravni sustav odnosa između države i Crkve vrijedi u Hrvatskoj, je li suradnja Crkve i država u suprotnosti s načelom da su država i Crva svaka u svojem poretku neovisne i samostalne, koje druge države imaju slične ugovore sa Svetom Stolicom kao i Republika Hrvatska, koliko je bilo službenih susreta predstavnika Svete Stolice i Republike Hrvatske, koji su sveci i blaženici živjeli na područjima na kojima danas prebivaju Hrvati te koji su prioriteti Svete Stolice u međunarodnoj zajednici? Ova knjiga nezaobilazni je kompendij za svaku ozbiljnu knjižnicu, svjesnoga intelektualca i kršćanina.
Nikola Eterović
Stolica
P R I Z N A N J E
S
veta veta Stolica Stolica rvatska rvatska
iS i H i H i rv H rvatska H
A
Nikola Eterovi
Nikola Eterović