Kana, kršćanska obiteljska revija, listopad 2020.

Kršćanska obiteljska revija ŽENSKA STRANA MEDALJE

AUTENTIČNOST NA ISKUŠENJU Godina LI

Listopad 2020.

10 | 556

Cijena 13 kn

Darko Tepert

Tko je moj brat?

Krešimir Cerovac

Aqua fons vitae (Voda je izvor života)

Đurica Pardon

Zahvalnost i briga za stvorenja u duhu sv. Franje Razgovor: NIKOLA KUZMIČIĆ

Župna kateheza odraslih treba biti na prvom mjestu Josip Grbac

Tonči Tadić

Samo bolest ili promjena života?

Politička korupcija i poslovni genijalci

nova knjiga za m

STEPHAN SIGG

lade

STVARNO?

90 kn

MOJA NAVIGACIJA KROZ DŽUNGLU SVAKIDAŠNJICE

Format: 12,5 × 20,5 cm; meki uv ez; 128 str.

Kako ću naći svoj posao iz snova? Trebam li prijatelju/prijateljici dati još jednu priliku?

Hoću li studijem ili učenjem zanata doći do posla iz svojih snova? Pitanja koja muče mlade zaista je mnogo, a prave odluke nije lako donijeti. U ovoj knjizi mladoga švicarskog teologa Stephana Sigga mladi će pronaći važne savjete o tome kako se ponašati kada su nesigurni.

Čitajući i na neki način učeći, mladi će čitatelj uz ovu knjigu pronaći svoju unutarnju navigaciju s kojom će potom lakše donositi bitne životne odluke.

65 kn

DUBRAVKA ROVIČANAC

GILL HOLLIS

MOJA KNJIGA

Ova knjiga zabavna je zbirka priča o »sjajnoj trojki« prijatelja – a to su Divljan Šumski, divlje dijete šume, Zorko Televizorko, dječak koji nikamo ne ide bez svojeg mobitela, i Ivana na Rolama, pametna i brižna djevojčica. Autorica Dubravka Rovičanac, profesorica hrvatskog jezika i književnosti koja se istaknula u pisanju za djecu i mlade, nije napisala samo zabavnu, nego nadasve poučnu i produhovljenu knjigu priča. Zbivanja u kojima sjajna trojka sudjeluje na rubu su nestvarnog, ali sa stvarnim brigama i problemima u kojima će se djeca i mladi školske dobi lako prepoznati.

PITANJA O VJERI Tko je Bog? Gdje je Bog? Zašto je Bog poslao potop? Tko je Isus? Je li Isus doista umro? Zašto neki ljudi umiru u siromaštvu? Što kršćani vjeruju? Djeca imaju mnoga pitanja, a ponekad nije lako odgovoriti na njih jednostavnim jezikom. U knjizi se nalazi 112 jasnih i biblijskih odgovora, a uz većinu odgovora nalazi se i prikladni biblijski citat.

Ova knjiga je poput bogato oslikanog malog katekizma i bit će

FORMAT: 16,5 × 21,5 cm; tvrdi uvez; 120 str.

BIBLIOTEKA: Kana klub

korisno sredstvo roditeljima, katehistima i svima drugima koji

80 kn

djeci žele na jednostavan način i prilagođeno dobi tumačiti vjeru, a poslužit će i kao odličan dar u posebnim prigodama.

FORMAT: 19,6 × 23,3 cm; tvrdi uvez; 62 str.

BIBLIOTEKA: Kana klub

KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA

Godina LI Broj 10/556 Listopad 2020.

Cijena 13 kn

Osnivač:

Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Glavna urednica: Maja Petranović Uređuje: uredničko vijeće Grafičko oblikovanje: Tihomir Turčinović Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, p.p. 434, Marulićev trg 14 Za izdavača: Stjepan Brebrić Kontakti: E-mail: ks.kana@gmail.com urednistvo@ks.hr pretplata@ks.hr Tel: 6 3 49 060; Fax: 48 28 227 www.ks.hr Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj.

Adresa uredništva: KANA, Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434 Rukopise i slike ne vraćamo.

Tisak: Mediaprint – tiskara Hrastić Račun: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.

IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. Cijena za zemlje koje nisu navedene u ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno. asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba

Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i

Dragi čitatelji, u ovaj listopadski broj uvodimo vas sjećanjem na Josipa Turčinovića u povodu 30. obljetnice njegove smrti. Njegove riječi, one napisane, ali i one izgovorene, uvijek ostaju jasne i aktualne. Njegova misao i njegovo djelo ne prestaju nas nadahnjivati. »Što ima božanskijega u svijetu nego imati nekoga i više nego svoga u koga

se sigurno možeš pouzdati, tko te neće ucjenjivati, ni izdati, ni napustiti, koji ti neće svoju ‘ljubav’ ni naplaćivati. Jesu li prošla vremena za takve ljude? U svakom slučaju, mi živi za takvima čeznemo više nego ikad. Ne bi li stoga valjalo pokušati jednostavno takvima biti? I to odmah. Time bi se naš svijet sigurno počeo duhom pomlađivati, preporađati.« Josip Turčinović (Listić br. 11, 18. 11. 1984.)

Iz sadržaja Ući u dijalog sa svima o zajedničkom domu Stjepan Baloban str. 7

Misionarka na Haitiju, s. Ana Uložnik Trpimir Alajbeg str. 24

Pozivamo Vas da se prijavite na Kanin newsletter kojim ćemo Vas obavijestiti o svim novostima i aktualnostima, pa tako i digitalnom obliku revije. Želite li primati Kanin newsletter, pošaljite nam svoju e-mail adresu na: ks.kana@gmail.com ili putem poruke na Kaninoj Facebook stranici. Kana Vas tako u svojim budućim digitalnim koracima neće zaobići.

energiju.

Listopad

2020.

3

U spomen

Josip Turčinović (Sveti Petar u Šumi, 30. rujna 1933. – Zagreb, 3. listopada 1990.)

M

jesto u životu gdje je stasala, razvijala se i djelo‑ vala Turčinovićeva teološka misao jest Katolička crkva kojoj je on pripadao, u kojoj je djelovao kao svećenik i na čijim je visokoobrazovnim ustanovama – najprije na Visokoj bogoslov‑ noj školi u Pazinu (1962.–1964.) te potom na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Zagrebu (1964.–1989.) – predavao teološ‑ ke predmete (Istočno bogoslovlje, Staro‑ slavenski jezik i književnost, Ekumenska teologija, Misterij trojedinog Boga). Preko tog institucionalnog okvira posebnu je širi‑ nu njegovu teološkom i vjersko‑kulturnom djelovanju pružala »Kršćanska sadašnjost« kao »Centar za koncilska istraživanja, do‑ kumentaciju i informacije« kojoj je on dugi niz godina, sve do svoje smrti 1990., bio na čelu. Tako se Turčinovićeva teološka misao razvijala i hranila ad intra (unutar Crkve) i ad extra (u smjeru društva, napose na po‑ dručju kulture i umjetnosti).

Imajući to u vidu te na temelju prouke Turčinovićevih tekstova otvaraju se bitne

dimenzije njegova poimanja teologije. Te‑ melj svemu je vjera Crkve u Isusa Krista i u Boga kojeg je on navijestio; zato prije teolo‑ gije valja progovoriti o njoj jer ona je njezin životni temelj. Sama pak teologija pokazuje svoje četiri bitne dimenzije, pri čemu uvijek valja imati na umu sveutemeljujuću prisut‑ nost vjere (ona je u neku ruku sveprisutna i u svemu skrivena peta dimenzija teologi‑ je kao »znanosti o vjeri«): teologija je stoga reflektirana forma vjere koja traga za razu‑ mijevanjem same sebe; pritom je u središtu pozornosti njezin govor o Bogu te o svemu stvorenome, napose o čovjeku, ukoliko ima neku vezu s Bogom; teologija nastaje i ra‑ zvija se u krilu zajednice vjernika, Crkve, te u tom vidiku služi vjeri vjernika i izriče re‑ flektirano samorazumijevanje crkvene za‑ jednice; istodobno s tim teologija je tako‑ đer lice vjere okrenuto široj kulturnoj i užoj akademskoj javnosti društva. Prema tome ona nije nikakvo ezoterijsko znanje, nego ima svoje prirodno mjesto u crkvenoj i široj društvenoj i kulturnoj javnosti. Stoga teolo‑ gija mora prevladati i napast i prisilu zatva‑

Vjerujte suncu koje vas prati.

I ne dajte si sjeći puta.

Vaš je polazak, A cilj pripada putu.

6

ranja u jednodimenzionalni intimizam vjere kao privatne stvari. Kršćanska vjera jest do‑ duše privatna stvar osobe jer je izraz njezi‑ ne temeljne ili životne opcije, ali upravo za‑ to što je u pitanju osoba, u vjeri je istodobno riječ o njezinu javnosti okrenutom licu koje se – uz ostalo – otkriva također u razložnu i jasnu govoru, otvorenom raspravi i kritici. »Svaki govor o vjeri je pomalo ‘mucav’, ‘približan’ – kao i govor o ljubavi, nadanju, radosti i sličnome, što je sve za ljude bitno, a opet ‘neuhvatljivo’« (MV 135). Ona je pre‑ ma Turčinoviću prvi čovjekov egzistenci‑ jalni čin, temeljna gesta koja nosi i prožima sve što čovjek poduzima u svojem životu.

Posvuda je naime prisutno početno i nere‑ flektirano uvjerenje da ima smisla to što se namjerava poduzeti, to čega se čovjek laća i što čini. Turčinović je to izrekao na jedin‑ stven način: »Čovjek je zvan da doista čini drugačije i novo. Ono čime to čini jest ono kako vjeruje. A ta vjera ima mnogo stup‑ njeva: od prirodne vjere do vjerovanja Bo‑ gu da ima smisla trošiti se, činiti i ono što znamo da nema naplate.«

Ulomak iz knjige »Vjera – Bog – Crkva« Stjepana Kušara, Kršćanska sadašnjost, 2018.

Godina LI br. 10/556

Kolumna Stjepana Balobana

Ući u dijalog sa svima o zajedničkom domu

U

Crkvi u Hrvatskoj, među crkve‑ nim službenicima i u većine vjer‑ nika, prevladava uvjerenje da te‑ matika zaštite prirode i uopće ekološka problematika »nije eminentno crkvena i te‑ ološka tema«. Druge nam se teme čine važ‑ nijima. Međutim, poruke službene Crkve, one iz Rima, sasvim su drukči‑ je. Ekološka tematika prema socijalnoj enciklici pape Franje »Laudato si’. En‑ ciklika o brizi za za‑ jednički dom« (24. svibnja 2015.) posta‑ je jedna od važnijih tema s kojom nam je ozbiljno se pozabaviti i u Crkvi u Hrvatskoj danas i sutra.

Međunarodni simpozij o »Laudato si’« Aktualnost teme razlog je da je Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK-a organizirao međunarodni simpozij pod nazivom: »Laudato si’! Kako mijenjati stil života?« koji se u fizičkom obliku tre‑ bao održati 17. ožujka 2020., ali je odgođen zbog pandemije bolesti COVID-19. Simpo‑ zij je održan on-line, kao webinar, 23. ruj‑ na 2020. iz prostorija Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu. Ujedno se simpo‑ zij izravno prenosio preko You Tube kana‑ la Hrvatske katoličke mreže, gdje je i dalje prisutan u javnom prostoru. Prije održava‑ nja simpozija, pripremljen je i tiskani zbor‑ nik radova, knjiga Laudato si’! Kako mijenjati stil života? (Zagreb, 2020.) u suizdanju Centra za promicanje socijalnog nauka Cr‑ kve i Kršćanske sadašnjosti.

Dovesti »različite« za isti stol Na simpoziju su sudjelovali stručnjaci ra‑ zličitih disciplina, svjetonazorskih uvjere‑ nja i konkretnih pogleda na veoma kompleksnu stvarnost zaštite čovjeka, njegova okoliša, prirode i uopće Zemlje na kojoj ži‑ vimo. Od veoma aktualne problematike Listopad

2020.

klimatskih promjena, preko gospodarskog rasta i energije, odgovornog pristupa otpa‑ du, kemikalizacije životnog prostora, do fi‑ lozofsko-teološke problematike rasprav‑ ljane pod različitim vidovima, primjerice kritike tehnokratske paradigme i antropo‑ centrizma u enciklici »Laudato si’«… Želja je organizatora bila da se uz – što je moguće jasnije – ocrtavanje trenutačne situacije »po‑ traže odgovori« na pita‑ nje iz naslova simpozi‑ ja: Kako mijenjati stil života? Pod tim vi‑ dom, a na temelju so‑ cijalne enciklike pape Franje »Laudato si’«, određeni broj predava‑ ča raspravljao je o okoli‑ šu kao zajedničkom dobru na temelju biblijskih izvješća, o cjelovitoj ekologiji te o putevima di‑ jaloga za izlaz iz spirale samouništenja.

Suradnja crkvenih i civilnih udruga?

Pri kraju cjelodnevnog simpozija održan je Okrugli stol pod naslovom: Briga za zajednički dom: crkveno-civilni doprinos. Nakon uvodnog izlaganja o tome kako preko »eko‑ loškog obraćenja« i »ekološkog odgoja« te‑ žiti novom stilu života, slijedila su izlaganja nekoliko predstavnika crkvenih i civilnih udruga koje se u Hrvatskoj pod konkret‑ nim vidom bave ekološkom tematikom, a s posebnom je pozornošću bilo popraće‑ no izlaganje predavača iz Ukrajine koji je predstavio rad »Ekološkog ureda Ukrajin‑ ske grkokatoličke Crkve« koji je osnovan 2007. godine. U raspravi je bilo postavlje‑ no također pitanje: Ima li u Hrvatskoj su‑ radnje između crkvenih i civilnih udruga koje se bave zaštitom okoliša? Kao da je to pitanje iznenadilo prisutne u raspravi? Za‑ što? Najvjerojatnije zbog toga što te surad‑ nje nema u onom obliku u kojemu bi bila normalna jer svi mi »plovimo na istoj la‑ đi« koja se zbog postupaka ljudi »ozbiljno ljulja«.

U novije vrijeme, a potaknute socijal‑ nom enciklikom pape Franje »Laudato si’«, sve više se organiziraju i crkvene udruge ko‑ je se žele baviti zaštitom »zajedničkoga do‑ ma«, a to je mogućnost da se u budućnosti ostvari veća suradnja s civilnim udrugama.

Ekološki ured pri HBK-u! Što se simpozij bližio kraju, to su se u ra‑ spravama iskristalizirale dvije stvari kao ve‑ oma važne na razini Crkve u Hrvatskoj, a možemo reći i svojevrsni zaključak ovoga međunarodnog simpozija: 1. brigu za zajednički dom, koji je u opasnosti službena Cr‑ kva u Rimu stavlja na visoku razinu i time pokazuje da je to »znak vremena« u ovom povijesnom trenutku. Vidljiv znak toga usmjerenja jest proglašenje Posebne godine obljetnice Laudato si’ (24. svibnja 2020.

– 24. svibnja 2021.). To je potrebno preni‑ jeti na krajevne Crkve, u našem slučaju na Crkvu u Hrvatskoj. 2. Da bi se poruke en‑ ciklike »Laudato si’« mogle spustiti na niže razine u pastoralu i uopće u životu vjernika laika u župama, potrebno je određeno tijelo pri HBK-u koje bi o tome vodilo brigu. Na‑ ime, proteklih je godina velik broj biskup‑ skih konferencija u Europi i svijetu pod tim vidom osnovao određena tijela ili urede, što nije slučaj s HBK-om. Potaknut ovim sim‑ pozijem nad. Đuro Hranić, predsjednik Upravnog vijeća Centra za promicanje soci‑ jalnog nauka Crkve, u završnom obraćanju na simpoziju naglasio je da će poraditi na tome da se pri HBK-u osnuje Ekološki ured.

Ozračje dijaloga Držim da je jedan od najvažnijih doprino‑ sa međunarodnog simpozija o »Laudato si’!

Kako mijenjati stil života?« spoznaja da je u brizi za zajedničku kuću, koja je ozbilj‑ no ugrožena, dijalog jedini put kojim nam je ići. Papa Franjo je u »Laudato si’« kon‑ kretan: »Ući u dijalog sa svima o našem za‑ jedničkom domu« (br. 3). I mi bismo u Hr‑ vatskoj željeli ući u dijalog sa svim ljudima dobre volje o »našem zajedničkom domu«, u Hrvatskoj, u Europi i u cijelome svijetu!

7

QUEM DII ODERE, POEDAGOGUM FECERE

Ja ti trebam samo kad ti trebam.

Kad ne trebam, ne trebam ti ja.

1. Putokaz

2. Kolotur

P

K

etog listopada obilježava se Svjetski dan učitelja. Zanimljiva je to profesija i dinamična je njezina povijest. A negdje duboko u toj povijesti smišljena je i rečenica stavljena u naslov. Nekoć robovski posao ostao je jednak, ali nakon Krista biti rob ili sluga nije više isto. Sada je to izbor ljudi koji znaju da, izgarajući za djecu, njima osvjetljavaju život. Zato ćemo, puni poštovanja prema učiteljima i njihovu zvanju, usporediti učitelje sa samo pet stvari. Prva od njih je putokaz. Učitelj je poput putokaza. Stoji na putu, dočekuje i ispraća prolaznike i pokazuje im kuda valja ići.

Sam ne ide namjesto njih, ali daje sve od sebe da ih usmjeri na pravi put kako ne bi besciljno lutali. I ne samo to, nego onima koji jesu zalutali pomaže da se vrate na pravi put.

Putokaz ima smisla samo ako je istinit i jasan. Učitelji imaju smisla samo ako usmjeruju u istini i jasnoći. Učitelj, baš kao i putokaz, učinkovit je samo ako je čvrsto utemeljen i ne mijenja smjer kako koji vjetar zapuše. Učitelj treba biti i dosljedan. U svakom trenutku, bez obzira na to kako se osjećao ili koji ga problemi mučili, dužan je s ljubavlju susretati učenike i usmjerivati ih.

8

B. K.

olotur je druga stvar s kojom možemo usporediti učitelja. Kolotur, odnosno kotač za podizanje tereta od davnina je poznata sprava s pomoću koje s manje napora možemo podignuti više tereta. Upravo tomu služe i učitelji. Oni ne podižu teret učenja, ali pomažu učenicima da njihov napor bude manji. Konop učeničke želje za znanjem primaju u svoj žlijeb i čine da se dogodi ono što na prvi pogled izgleda teško ili čak nemoguće. Može se penjati. Može se ići prema gore.

Teretom se još lakše upravlja kada se osmisli kvalitetan koloturnik, odnosno sustav povezanih kolotura. U tome je i ljepota škole. Kada se radi zajedno, timski i međupredmetno, učenici lakše svladavaju terete i brže se uspinju putem prema zrelosti.

Usporedba učitelja s koloturom doziva u pamet još jednu stvar. Kolotur je smislen i koristan samo ako je iznad razine na koju se želi podignuti teret. Kolotur uvijek mora biti bar malo iznad. Zato se učitelji nikada ne mogu opustiti i prestati napredovati, nego trebaju cijeloga života postajati bolji i rasti u spoznajama i vještinama.

Godina LI br. 10/556

3. Čaša

B

udući da rast u spoznajama i vještinama nije dovoljan, onda nam valja učitelje usporediti i s čašom. Čaša služi da bi se iz nje pilo. Učenici piju iz čaše svojih učitelja. Učitelji su čaša iz koje se pije. Zato je važna osoba učitelja i važan je osobni kontakt. Nikakvi dobro osmišljeni planovi, koje bi ostvarivali strojevi ili bi se događali na daljinu, ne mogu nadomjestiti svjedočansku snagu učiteljske nazočnosti.

I sreća i tuga učiteljskoga posla u činjenici su da vrijeme koje provode zajedno učenici i učitelji ima svoje unaprijed poznato ograničeno vrijeme. A onda dolaze neki novi učenici. Da bi i ti novi učenici mogli piti zdrav i kvalitetan sadržaj, potrebno je da učitelji redovito peru svoju čašu. Potrebno je da učitelji izgrađuju svoju narav, svoju dušu, svoj karakter. Potrebno je da se nikada ne umore biti dobri ljudi. Tek kad se vrhunska stručnost poveže s vrhunskom ljudskošću, dobijemo vrhunskoga učitelja koji je tako potreban djeci i mladima tijekom njihova odrastanja.

4. Remen

Č

etvrti predmet s kojim se može usporediti učitelje i njihov posao jest remen na hlačama. Remeni se proizvode serijski, ali ih se upotrebljava vrlo individualno. Da bi ono što je namijenjeno svima moglo biti baš svakomu korisno, na remenu postoje rupe. A kojom ćemo se od tih rupa koristiti, ovisi o tijelu koje se remenom opasuje i o hlačama koje bi trebale ostati na tom tijelu. Premda je na prvi pogled riječ o potpuno suprotnim postupcima, učinak je isti ako se remen previše stegne ili ako se previše opusti. Ono što bi trebalo pomagati odjednom počinje smetati.

Učitelji, susrećući se s novim učenicima, svjesni su posebnosti svakoga od njih. I znaju da ono što su naučili kako bi prenijeli svim učenicima trebaju prenositi prilagođujući se svakom posebnom učeniku. Put napretka je kada se učitelj prilagođuje učeniku, a ne kada se učenici moraju prilagođivati učitelju. I valja budno paziti da remen podučavanja i odgajanja ne bude prejako stisnut pa da učenici budu u grču i ostaju bez daha, kao ni previše opušten pa da se učenici zapleću u svoje korake i ne napreduju onoliko koliko bi mogli.

5. Radio

S

ada kad smo došli do pete stvari od samo pet stvari koje ćemo promišljati, biva nam jasno da bismo mogli ovako nastaviti promišljati danima i da bismo neprestano pronalazili nove poveznice između učitelja i stvari koje na prvi pogled nemaju veze s njihovim zvanjem.

Nadam se da će to svatko tko čita napraviti kao domaću zadaću, a ja ću na kraju spomenuti još jednu stvar. Spomenut ću radio.

Radio je medij koji se može slušati koncentrirano ili površno. Radio je medij koji može biti važan izvor informacija, ali može i biti tek zvučna kulisa u pozadini dok se netko bavi nečim drugim. No radio ima smisla i svrhe tek dok neumorno traje program, bez obzira na to kojim se intenzitetom u tom trenutku program prati. Dakako, zanimljiv program uvijek privuče više pozornosti slušatelja.

Ni učitelji se nikada ne smiju umoriti u svom poslu. Jer njihove rije­či, a još manje stavovi i djela, nikada ne odlaze potpuno u vjetar niti su zauvijek izgubljeni. Uvijek ostaju u učeničkim mislima, srcima i duši.

Ja sam učitelj.

Moj glas ne dopire daleko, ali prodire duboko.

Ante Jerković

N. K. Listopad

2020.

9

Znanost i vjera

»Vrijeme stvorenoga 2020«

Aqua fons vitae 1. rujna – 4. listopada

(Voda je izvor života)

Izričaj cjelovit ljudski razvoj, koji neki spočitavaju Papi, nije ništa novo

N

a blagdan svetog Franje Asiškog 4. listopada završava razdoblje Vrijeme stvorenoga 2020 u kojemu su kršćani širom svijeta bili pozvani na molitvu i brigu za očuvanje svega stvorenoga. Vrijeme stvorenoga ima veliku važnost za Katoličku Crkvu, posebice otkako je papa Franjo 1. rujna ustanovio Svjetski dan molitve za brigu o stvorenome.

Poruka pape Franje za ovogodišnji Svjetski dan molitve za brigu o stvaranju usredotočuje se posebice na vodu kao dragocjeni resurs. U tom je smislu vrlo zanimljivo njegovo razmatranje, koje u enciklici Laudato si’ posvećuje vodi općenito, a posebice pitkoj vodi kao čimbeniku koji bitno utječe, kako kaže, na cjelovit ljudski razvoj. Izričaj cjelovit ljudski razvoj, koji neki spočitavaju Papi, nije ništa novo. Još je u enciklici Mater et Magistra (1961.) papa Ivan XXIII. poručio ljudima koji obnašaju javnu vlast da moraju uzeti u obzir sve one društvene uvjete, koji pogoduju punom razvoju ljudske osobnosti. U enciklici Populorum Progressio (1967.) papa Pavao VI. uvodi koncept cjelovitoga ljudskog razvoja i upozorava da se razvoj ne može ograničiti na puki gospodarski rast, odnosno, da bi bio autentičan, mora biti potpun: cjelovit, odnosno mora promicati dobro svakog čovjeka i cijelog čovjeka. To nije samo pitanje uklanjanja gladi i smanjenja siromaštva ... to uključuje izgradnju ljudske zajednice u kojoj ljudi mogu živjeti istinski ljudske živote...

16

U enciklici Sollicitudo Rei Socialis (1987.) papa Ivan Pavao II. na više mjesta opisuje cjelovit ljudski razvoj te kaže da prepreke cjelovitom razvoju nisu samo ekonomske naravi, već počivaju na mnogo dubljim stajalištima, koje ljudi mogu pretvoriti u apsolutne vrijednosti. Papa Benedikt XVI., koji izričaj cjeloviti ljudski razvoj uporabljuje

Nužno je odgovarajuće obrazovanje za novi humanizam te glede kulture susreta i suradnje oko vode. čak 22 (!) puta u enciklici Caritas in veritate (2009.), na jednome mjestu kaže: … poželio sam iskazati svoje poštovanje i počastiti uspomenu velikog Pavla VI., iznova dozivajući u pamet njegov nauk o cjelokupnom ljudskom razvoju i postavljajući se na put koji je on zacrtao, kako bih ga u sadašnjem času iznova aktualizirao.

Problematika vode kroz povijest Problematika vode s teološkog motrišta nije nova tema. Još je 1975. godine sveti Pavao VI. u obraćanju sudionicima skupa Biološke i umjetne membrane i desalinizacija vode poručio: Naglasimo, na općenitijem polju znanstvenog istraživanja, dva stajališta koja, kako nam se čini, trebaju karakterizirati

Piše: Krešimir Cerovac znanstvenika, a posebno znanstvenika koji je kršćanin. S jedne strane, on mora iskreno razmotriti pitanje o zemaljskoj budućnosti čovječanstva i, kao odgovorna osoba, pomoći u pripremi očuvanja i eliminiranja rizika; mislimo da je ta solidarnost s budućim naraštajima oblik dobročinstva na koji su danas u okviru ekologije osjetljiv velik broj ljudi. Papa Ivan Pavao II. godine 2004. godine u poruci brazilskoj udruzi Kampanja bratstva kazao je da je voda Božji dar, odnosno pravo za sve. - Vjerujemo da voda nije samo potrošačko dobro, već je dobro na koje svako ljudsko biće ima pravo, pa čak i onda kad nema novca. Upozoravajući na očitu nestašicu vode u mnogim dijelovima svijeta, pokazao je da njezina racionalna i solidarna upotreba zahtijeva suradnju svih ljudi dobre volje s odgovarajućim vladinim tijelima, a sve to i radi učinkovite zaštite okoliša koji se smatra Božjim darom. I papa Benedikt XVI. u poruci iz 2007. u povodu Svjetskog dana voda jasno je poručio: Pristup vodi je zapravo jedno od neotuđivih prava svakog čovjeka, jer je preduvjet za ostvarivanje većine ostalih ljudskih prava, poput prava na život, hranu i zdravlje. I taj papa smatra da se voda ne smije smatrati pukom robom među ostalima te da posebnu odgovornost imaju javne ustanove, pa čak i onda kada se upravljanje povjeri privatnome sektoru.

U enciklici Laudato si’ papa Franjo opisuje nekoliko ključnih problema vezanih uz vodu: nedostupnost čistoj pitkoj vodi koja je nužna za čovjekov život i za održavaGodina LI br. 10/556

nje zemnih i vodenih ekosustava, izazov pri proizvodnji hrane zbog suše koja otežava poljoprivrednu proizvodnju, raširenost bolesti povezanih s vodom koje pogađaju siromašne i uzrokuju smrt, onečišćenja podzemnih izvora vode, te tendenciju da se to dobro, unatoč njegovoj oskudnosti, privatizira te da se pretvara u robu podložnu zakonima tržišta. Ukratko: pristup pitkoj i zdravoj vodi je osnovno, temeljno i sveopće ljudsko pravo, jer je bitno za čovjekov opstanak, odnosno voda je temeljno pravo koje uvjetuje ostvarivanje drugih ljudskih prava.

S druge se strane, nažalost, voda često i nekontrolirano rasipa, i to ne samo u razvijenim zemljama nego i u zemljama u razvoju, koje ju posjeduju u obilju.

Potaknuti kulturu skrbi U kontekstu globalnih klimatskih promjena enciklika upozorava na povezanost između zagrijavanja planeta i prijetnje vodnim resursima i još nekim okolišnim uvjetima: Ono stvara začarani krug, koji još više otežava stanje i koji će utjecati na dostupnost osnovnih dobara, poput pitke vode, energije i poljoprivredne proizvodnje u najtoplijim područjima, te dovodi do nestanka dijela biorazličitosti planeta. Enciklika ide dalje i bilježi: Ovaj naš svijet ima velik socijalni dug prema siromašnim koji nemaju pristup pitkoj vodi, jer im je uskraćeno pravo na život u skladu s njihovim neotuđivom dostojanstvom. Mnoge studije upozoravaju, podsjeća papa Franjo, da Listopad

2020.

bi moglo doći do akutne nestašice vode u idućih nekoliko desetljeća. Potreban je nov način upravljanja resursima vode na koji upućuje papa Franjo kako bi se osigurale dostatne zalihe koje su prije svega ugrožene rastom svjetske populacije i klimatskim promjenama. Nestašica će pogoditi milijarde ljudi, ali je prisutna je i opasnost da se kontrola vode od velikih multinacionalnih kompanija pretvori u jedan od glavnih izvora sukoba u ovom stoljeću. Povezano s potrošnjom vode, te, općenito uzevši u obzir, opsjednutost konzumerističkim načinom života … može dovesti samo do nasilja i međusobnog uništenja.

Očito je, smatra papa Franjo, da je problem vode jednim dijelom odgojno i kulturno pitanje, jer ne postoji dovoljna svijest o ozbiljnosti takvih ponašanja u kontekstu velike nejednakosti. Nužno je odgovarajuće obrazovanje za novi humanizam te glede kulture susreta i suradnje oko vode. Treba stvarati ozračje koje podrazumijeva zahvalnost i besplatnost, to jest priznanje da je svijet dar Očeve ljubavi i da smo pozvani u skrovitosti oponašati njegovu velikodušnost u požrtvovnosti i dobrim djelima.

Vrlo je zanimljiva reakcija pape Franje kad kaže: No moramo isto tako reći da neki zauzeti i molitvi predani kršćani (!), pod izlikom realizma i pragmatizma, često ismijavaju izraze zabrinutosti za okoliš. Drugi su pasivni, ne odlučuju se mijenjati svoje navike i postaju nedosljedni.

Svima njima je, dakle, potrebno ekološko obraćenje … Neprijeporno je da je čovjek pozvan poštovati stvoreni svijet i njegove unutarnje zakone, jer Jahve je mudrošću utemeljio zemlju. Potrebno je osmisliti odgovarajuće strategije kojima će se učinkovito zaustaviti propadanje okoliša te potaknuti kulturu skrbi. Papa se pita: Kako je moguće težiti za tim da se gradi bolja budućnost, a ne misliti na krizu okoliša i trpljenja isključenih.

Okoliš je zajedničko dobro Enciklika Laudato si’ prekrasno izriče nešto što mnogi vjernici ne prihvaćaju ili ne shvaćaju, pa čak i kritiziraju Papu: Sav materijalni svijet govori o Božjoj ljubavi, njegovoj bezgraničnoj naklonosti prema nama.

Tlo, voda, planine, sve je, takoreći, Božje milovanje. Iako mnogi poriču takvo stajalište, pa i, nažalost, mnogi vjernici, činjenica je, kako papa Franjo kaže, da smo prestali razmišljati o posljedicama čovjekova djelovanja, lako se uočava da je čovjek iznevjerio Božje očekivanje. No iznevjerio je i sam sebe – otuđio. Mnogi ne žele prihvatiti da je okoliš zajedničko dobro, baština cijelog čovječanstva i odgovornost sviju. Potrebno je ozračje i promjena načina razmišljanja da bi se stvorio otpor napredovanju tehnokratske paradigme.

Neprijeporno je da pravi ljudski razvoj podliježe moralnim načelima koja Božja stvorenja mogu uzeti iz Božjih zapo­ vijedi.

17

Ženska strana medalje

Žena i njezina autentičnost Autentičan život ne čeka nas negdje i nekada, njega treba otkrivati i živjeti sada sa svim svojim znanjima, umijećima i ljubavlju.

P

ojam autentičnosti danas se često spominje i jedan je od trendovskih filozofskih i društvenih pojmova. Značenje autentičnosti jest vjerodostojnost, izvornost, istinitost, ono čemu se može vjerovati, ono što je istinito.

Biti autentična za ženu znači biti svoja, onakva kakva jest u nutrini svojega bića. Svi mi nosimo svoju temeljnu bit o sebi, svoju autentičnost, ono što je originalno i jedinstveno, svojstveno samo nama. No nameće se paralelno pitanje: kako živjeti to što jesi kada društvo neprestano od tebe traži da budeš drukčiji, da se stalno prilagođuješ, da zatomljuješ svoju osobnost zbog nekih ciljeva ili zbog nekoga drugoga? Gdje je tu onda autentičnost, ne gubi li se ona time što se od nas očekuje da preuzimamo tuđe, nama strane, obrasce ponašanja? Trebali bismo razlikovati autentičnost od kulturološkoga prilagođivanja i odgoja.

Ljudi, a ne roboti Autentičnost je skup osobina koje djeluju u nama na jedinstven način i po njima smo mi – mi. Na autentičan način nešto doživljavamo, nešto vidimo, nešto osjetimo, izražavamo se, govorimo, shvaća28

mo i slično. No ne slamamo svoju prirodu pred drugim zahtjevima i mišljenjima koja nam drugi žele nametnuti. To nije tvrdoglavost. To je duboki unutarnji doživljaj sebe u kojemu znamo prepoznati što možemo, a što ne možemo podnijeti jer bi to bilo protiv naše osobnosti, autentičnosti. I baš zato što smo svi autentični, nismo klonovi ni roboti, nego ljudi, osobe sa svojim posebnostima.

Piše: Ivana Ivančić Medved Autentičnost na iskušenju Biblija je prepuna žena koje su živjele svoju autentičnost te su je uz Božju pomoć i mudrost uspjele živjeti i izražavati. Propitivanje o vlastitoj autentičnost jest posao i put.

To je na neki način traganje za vlastitom cjelovitošću, traganje za vlastitim životom. Živjeti svoju autentičnost za ženu može značiti okrenuti se sebi i duboko se doživljavati i ponirati, meditirati, otkrivati se-

Pronicanje u sebe dovodi nas do emocionalne, psihološke i duhovne promjene. A te nas promjene mogu istinski približiti Bogu.

Ako su u društvu uvriježene norme ponašanja, tada ćemo ih i mi poštovati i to nije iznevjera autentičnosti, to su pristojnost i kultura, to ne znači da ćemo postati netko sebi stran. No, ako si netko drugi uzima za pravo prilagođivati nekoga sebi, mijenjati ga po vlastitim mjerilima poput Prokrusta, onda je to lomljenje duše, lomljenje čovjeka i miješanje u Božji plan, plan onoga koji je svakog čovjeka stvorio kao jedinstveno ljudsko biće. Drugi su samo naši znakovi i upozorenja u životu koja poštujemo i pazimo da ne skrenemo s puta.

be kroz Božju providnost, otkrivati vlastite darove, otkrivati znakove kojima je praćena na putu života, upoznati se u odnosima, upoznati se kakva jest u samoći, poznavati u čemu pronalazi mir, radost, što je rastužuje, što može, čega se boji.

Tijekom života u iskušenjima smo preuzimali obrasce tuđih života. To je katkad i put odrastanja i eksperimentiranja u procesu traganja za identitetom. Šteta je onda kada nas taj obrazac ne napusti ni u zreloj dobi. Tada je to znak da nikada nismo stekle unutarnju neovisnost, samopouzdaGodina LI br. 10/556

nje, samosvijest, hrabrost, nego smo vječito ovisne o drugom. Takve se žene odlučuju na miran i siguran život u poslušnosti drugoga. Kopira se sve od onih koje smatramo zvijezdama. Kopiramo zato što nikada nismo imale hrabrosti povjerovati u sebe da vrijedimo i da smo iznimne te da je naše postojanje na ovome svijetu dio Božje providnosti i svrhe. Možemo se zapitati kamo bi nas život odnio da doista živimo svoju autentičnost. Pronicanje u sebe dovodi nas do emocionalne, psihološke i duhovne promjene. A te nas promjene mogu istinski približiti Bogu, odnosno dovesti nas u sklad s Bogom.

Loš supstitut za život u autentičnosti Za razliku od navedenoga primjera, dio žena ima naglašenu stranu svojega temperamenta i svoje autentičnosti koje pokušavaju živjeti i obraniti pred svijetom koji često za njih nema razumijevanja.

Osjećaj tuge i nezadovoljstva, česte frustracije koje pokušavamo neprestano komListopad

2020.

penzirati nekim materijalnim stvarima ili čak modelima koji u društvu funkcioniraju kao prihvatljivi, često su samo loša zamjena za život u autentičnosti. I dok se ne

Darovana od Boga, autentičnost se očituje u vrlinama služenja i ljubavi. okrenemo sebi, uzaludno ćemo tražiti odgovore negdje tamo vani. Odgovori su u svakom od nas.

U traganju za vlastitom autentičnosti možemo zapitati i sebe i Boga: Bože, pomozi mi upozoriti na ono što ja jesam.

Jer ti si savršen i nepogrešiv. Samo tebi vjerujem.

Oprez, sebičnost!

No potreban je i oprez s pretjeranom autentičnošću. Autentičnost može skliznuti u

teški individualizam, postavivši samu sebe za jedino mjerilo. To je obilježje društva 21. stoljeća i očituje se u otuđenosti od drugoga zbog vlastite zaokupljenosti sobom, svojom sebičnosti. Međutim, autentičnost kao vrlina odnosi se na nas kao društvena bića; ljude koji se daju, dijele, služe i ljube.

Netko će služiti fizički pomažući drugima, netko će služiti hraneći nekoga, netko će pružiti medicinsko znanje i skrb, netko će pružiti utjehu i lijepu riječ, netko će služiti poučavajući drugoga i vodeći ga smislenu i duhovnom rastu. Autentičan život ne čeka nas negdje i nekada, njega treba otkrivati i živjeti sada sa svim svojim znanjima, umijećima i ljubavlju.

Darovana od Boga, autentičnost se očituje upravo u tim vrlinama služenja i ljubavi. Zato otkrivajmo svoju autentičnost radi vlastite potvrde i ispunjenosti u životu i ne dopustimo da nas se uvjeri u suprotno.

Kao što je rekao Joe. E. Lewis: »Samo jednom se živi, ali, ako živite kako treba, jednom je sasvim dovoljno.« 29

Putovi cjelovite ekologije

Zahvalnost i briga u duhu sv. Franje Briga o stvorenjima naš je novi oblik ispovijedanja vjere u svijetu u kojem živimo, naša suvremena kršćanska vjernička dužnost

B

riga za naš zajednički dom temeljni je poziv pape Franje što ga je kršćanskome svijetu i svim ljudima dobre volje uputio prije pet godina u enciklici Laudato si’. U doba opasnosti od koronavirusa osjeća se još veća potreba »stvoriti i ojačati konstruktivne stavove za brigu o stvorenju«. O petoj godišnjici proslave objavljivanja svoje enciklike Laudato si’ Papa je proglasio Godinu brige o našem zajedničkom domu – Godinu Laudato si’, a vrijeme od 1. rujna, Dana molitve za skrb o stvorenom svijetu, do 4. listopada, spomendana sv.

Franje Asiškoga, papa Franjo proglasio je Vremenom stvorenoga. U tom, posebnom vremenu svi smo pozvani moliti i aktivno se uključiti u djela skrbi za stvorenja koja su dar našeg Boga Stvoritelja. Ponajprije je važno da steknemo svijest o potrebi ekološkog obraćenja i djelovanja na korist svim stvorenjima Zemlje. Stanje planeta Zemlje pokazuje da je potreba promjene ponašanja ljudskog roda hitna. Planet pogađaju teške posljedice topljenja leda na polovima Zemlje, požari u Amazoniji, ekstremne meteorološke promjene i gubitak bioraznolikosti. Nagla pojava pandemije koronavirusa i druge nevolje s kojima se suočavamo upućuju na potrebu da se usmjerimo moralnim i duhovnim kompasom na putovanju prema stvaranju brižljivijeg, bratskijeg, mirnijeg i održivijeg svijeta. Briga o stvorenjima naš je novi oblik ispovijedanja vjere u svijetu u kojem živimo, naša suvremena kršćanska vjernička dužnost.

38

Rađanje novih oblika kršćanskog života U ovom nam se vremenu pruža jedinstvena prilika preoblikovati sadašnje stenjanje i patnje u muku rađanja novog načina zajedničkog života, u oblike nove povezanosti, u suosjećanje i solidarnost, u skladnije odnose s prirodom. Dok mnogi strahuju i pitaju se što nas čeka u post-COVID vremenu, mi kršćani trebali bismo shvatiti da

nost i briga za stvorenja i braću. Konkretna ljubav pokazana u svakodnevici mijenja svijet i naginje tijek društvenih događanja prema novom društvu i novim normalnim međuodnosima između članova ljudskog roda i stvorenja s kojima dijeli Zemlju – naš zajednički dom.

Moliti za ljude i stvorenja Kao prvi konkretan čin brige i zauzimanja za stvorenja papa Franjo ističe zahvalnu molitvu, osobito onu prije i nakon svakog obroka. Nijedan čin ne utječe na

Upravo bi crkvene ustanove trebale prednjačiti i davati primjer ekološki usmjerenog života svim drugim kršćanima, a i nekršćanima. je ova kriza u biti prilika za oblikovanje novog svijeta prema kršćanskim načelima.

Pred nama se otvara mogućnost postavljanja novih odnosa s prirodom, oblikovanja nove ekonomije i politike, novih društvenih i unutarcrkvenih odnosa na svim razinama – lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj. Velike se promjene ne događaju same od sebe, niti se događaju preko noći. Svaka promjena počiva na malenim i svakodnevnim djelima kršćanskog milosrđa kojima se iskazuju zahval-

svijest vjernika kao iskrena i iz dubine srca izgovorena molitva. Prije nego prinesemo žlicu ili vilicu s hranom našim ustima, valja nam se sjetiti Stvoritelja, ljudi i zemlje iz čije se dobrote, rada i plodnosti hrana koju ćemo blagovati našla na našem tanjuru. Zahvalna molitva proizlazi iz prepoznavanja darova kojima nas Bog po plodnosti tla obdaruje i iz dana u dan pruža nam svoj blagoslov. U iskrenom ispitu svojega ponašanja svake večeri postajemo svjesni mogućnosti obnove i popravGodina LI br. 10/556

za stvorenja Piše: Đurica Pardon

ka svoga ponašanja prema braći ljudima i prema stvorenjima kojima smo okruženi. Dok ne shvatimo da je bacanje hrane i zagađivanje okoliša grijeh zbog kojega se na kraju dana trebamo pokajati i odlučiti da ćemo se sutra ponašati drukčije, naš kršćanski život nije autentičan i usklađen s prvim člankom Vjerovanja: »Vjerujem u Boga Stvoritelja neba i zemlje.« Molitva prije i nakon jela prije svega osvješćuje nas da je briga za okoliš i za stvorenja jedna od osnovnih vjerničkih dužnost kršćana. Poput malenog brata Franje i mi smo dužni molitvom zahvaljivanja za braću i sestre ljude i sva stvorenja klicati i slaviti Stvoritelja.

Učiti, provjeravati i obrazovati se Osim molitve, važno je obrazovati se i učiti, čitati i informirati se. Neprestano provjeravanje informacija kojima nas obasipaju mediji dio je pokazivanja zrelosti vjere.

Povezivanje s kršćanskim zajednicama i organizacijama koje se brinu o okolišu, razmjena informacija, iskustava i saznanja proisteklih iz dobrih praksi može nas potaknuti na učenje novih i drukčijih ideja za konkretne korake. Razmjena iskustava u brizi za okoliš počinje već od obiteljskog planiranja obroka u našem kućanstvu: koliko i što će se u obitelji pripremiti za zajednički objed; briga da se hrana ne baca nego da se sve pripravljeno blaguje; skrb oko pravilnog korištenja sredstvima za čišćenje u kućanstvu; informiranje o štetnosti raznih zaštitnih sredstava u poljoprivredi; povezivanje s lokalnim dobavljačima Listopad

2020.

koji uzgajaju ekološku hranu i ne upotrebljavaju ekološki škodljive preparate u uzgoju biljaka i životinja; podržavanje ekoloških inicijativa i osobno sudjelovanje u kršćanskom vjerom nadahnutim ekološkim pokretima.

Djelovati konkretno na dobrobit stvorenog svijeta i ljudi Nakon viđenja u crkvici svetog Damjana u Asizu, u kojem mu Krist s križa kaže: »Franjo, idi i obnovi moju Crkvu«, sveti Franjo počinje popravljati tu ruševnu zgradu. Iako je njegova zadaća bila veća nego obnova zgrade od kamena i žbuke, ovaj njegov ozbiljan i konkretan odaziv na materijalnu obnovu upućuje i nas da se i mi ozbiljno prihvatimo svojih vjerničkih dužnosti prema okolišu, i to ponajprije u obnovi konkretnih i materijalnih oštećenja što ga je ljudski rod nanio Zemlji i njezinim stvorenjima. Konkretna djelatnost kršćana u akcijama čišćenja okoliša od plastike, u brizi oko potrošnje vode i energije, u utjecanju na pravednije odnose prema siromašnima i obespravljenima osobito zemljoradnicima i seoskom stanovništvu treba postati dio našega svakodnevnog kršćanskog vjerničkog života. Valja nam se zauzeti oko skrbi za zdravu hranu i ljude koji je uzgajaju, smanjiti kupnju u velikim trgovačkim centrima koji izrabljuju svoje radnike, a i poljodjelce i vrtlare. Možemo se i sami pobrinuti za svoju hranu te zasaditi dio potrebnog povrća u našim vrtovima, pa i na gradskim balkonima. Kršćanska briga za okoliš trebala bi obuhvatiti obitelji, župe, biskupi-

je, škole i sveučilišta, bolnice i zdravstvene ustanove, poduzeća, seoska gospodarstva, redovničke kuće i provincije, sjemeništa i sve crkvene ustanove te ih učiniti mjestima održivog života i brige za okoliš. Upravo bi crkvene ustanove trebale prednjačiti i davati primjer ekološki usmjerenog života svim drugim kršćanima, a i nekršćanima.

Održiva proizvodnja, nabava hrane od lokalnih dobavljača, smanjenje upotrebe mesa i mesnih proizvoda, povećanje namirnica biljnog podrijetla, uštede na području transporta, izbjegavanje uporabe plastične ambalaže, odvajanje i recikliranje otpada tek su samo neke od djelatnosti koju svaka crkvena ustanova, svaka obitelj i svaki pojedinac može činiti za korist ljudi i okoliša.

Svi smo braća Najnovija enciklika pape Franje o bratstvu i socijalnom prijateljstvu, koju je objavio na kraju ovogodišnje proslave »Vremena stvorenoga«, nosi naslov: »Svi smo braća«. Kršćanska briga za okoliš usko je povezana s brigom za ljude, ponajprije za one siromašne i odbačene, a to su upravo najčešće oni koji se brinu za obradu polja i uzgoj hrane, seljaci i zemljoradnici. Upravo su ti muškarci i žene obescijenjeni, a njihov je rad najmanje poštovan. K tomu, naša je kršćanska dužnost čuvati prirodu za ljude koji dolaze nakon nas. Naš zajednički dom ne pripada samo nama nego i svim budućim naraštajima ljudi. Naša je odgovornost pred Bogom Stvoriteljem Zemlju sačuvati da ostane pogodno mjesto za život naše braće i sestara – svih stvorenja.

39

Obljetnica

Sveti Jeronim iz (mitskog ili zbiljskog) Stridona

svjedočanstava naglašava kako se između Istre i Dalmacije nalazila Liburnija, prema tome, da se Zrenj (Sdrigna) nije mogao nalaziti na granici Dalmacije i Panonije. ... U Marulićevo se vrijeme taj gradić nazivao Strigoum (‘ut nunc appellant Strigoum’), a nalazio se u okolici Skradina (Scardona)« (prema V. Grubišić: Trojica humanista o rodnome mjestu sv. Jeronima. Colloquia Maruliana XVII, 2008.)

Hrvatski i strani istraživači Stridon nalaze od Istre, preko Međimurja i Okučana u Slavoniji (J. N. D. Kelly) do Pounja.

S

veti Jeronim (Sophronius Eusebius Hieronymus, Jerko ili Jere) slavi se 30. rujna jer je na taj dan prije 1600 godina umro u Isusovu rodnom Betlehemu. Svi znaju gdje je Betlehem, ali nitko još nije jednoznačno odgovorio gdje se točno nalazi(o) Stridon, opidum na granici Dalmacije i Panonije, rodno mjesto ovoga sveca koji je Hrvatima važan zbog barem triju razloga: jer je napravio najpoznatiji prijevod Biblije na narodni, latinski jezik, Vulgatu (prvo djelo koje je izišlo iz Gutembergove tiskare), jer se još od Hrabanusa Maurusa iz 9. stoljeća (De inventione linguarum) drži da je začetnik glagoljice i jer u Rimu od 1455. postoji crkva i od 1901.

Papinski hrvatski zavod Svetog Jeronima.

U djelu O znamenitim muževima (De viris illustribus) sam Jeronim kaže da je rođen u Stridonu, nekoć na granici Dalmacije i Panonije (Dalmatia e quondom Pannoniaque confinium fuit). Budući da se granica mijenjala tijekom povijesti, ra50

zlikuju se i tumačenja. Je li Stridon negdje sjevernije od Akvileje (Vallarsi), na Savi ili Dravi, ne istočnije od Une? Zanimljivo je da ga hrvatski i strani istraživači nalaze od Istre, preko Međimurja i Okučana u Slavoniji (J. N. D. Kelly) do Pounja.

Toma Arhiđakon vidi Jeronimov zavičaj negdje na Kvarneru.

Biondo (Flavius Blondus), 15. st., u djelu Italia illustrata piše da je Istra krajnja talijan­ska zemlja te da je u Sdregni (Zrenj kod Oprtlja) rođen sv. Jeronim, a oslanja se na djelo Petra Pavla Vergerija St. Sermones decem pro Sancto Hieronymo, u kojemu se govori o »malenom selu nastanjenom malobrojnim stanovnicima«, odakle je sinula »svjetlost koja je na dugo i naširoko obasjala kršćanstvo«.

U vrijeme humanizma, potaknut Biondovim stajalištem o rodnome mjestu sv. Jeronima piše i Marko Marulić. »Marulić navodi geografe Pomponija Melu, Strabona, Plinija i Ptolomeja, pa na temelju njihovih

Smještaju Stridona u Istru vratit će se i Petar Stanković u 19. st. u raspravi »Della patria di San Girolamo, dottore di Santa Chiesa e della lingua slava«, što je pak izazvalo žestoko protivljenje Ivana Kapora koji mu odgovara raspravom »Della patria di San Girolamo«, tražeći nove odgonetke, premda je već u to vrijeme bilo itekako poznato i držano vjerodostojnim Bedekovićevo djelo Natale solum... koje Stridon smješta u međimursku Štrigovu. Dakako da mnogi povjesničari nisu bili zadovoljni nijednim od ponuđenih rješenja koja su, uz navedene, nudili Erasmo Roterdamski, Glavinić ili Gašparotti pa tako i u 20. stoljeću, na primjer, Frane Bulić Stridon vidi u Grahovskom polju, Josip Florschütz u Zrinu, a Mate Suić u zaleđu Trsata, nazivajući ga građaninom Tarsatike.

Za nejasnoće o Jeronimovu podrijetlu valja zahvaliti i raspravama o pitanju mogu li se osobe rođene na današnjemu hrvatskom tlu prije dolaska Hrvata slavenskog podrijetla također smatrati Hrvatima?

A. Ivanjek Godina LI br. 10/556

Obljetnica

Sveti Ivan Pavao Veliki – očima pape Franje

S

veti papa Ivan Pavao II., »župnik svega svijeta«, karizmatični i neumorni promicatelj pravde i istine, papa koji je osvojio srca mnogih ljudi diljem svijeta – sve je to Ivan Pavao II. kojega se uvijek prisjećamo s posebnom pobožnošću. Ove se godine, u svibnju, napunilo stotinu godina od njegova rođenja 1920. u poljskim Wadowicama.

U 38. godini, 1958., Wojtyła je postao najmlađi poljski biskup, a za papu je izabran 16. listopada 1978., nakon smrti pape Pavla VI. Tijekom svojega pontifikata, uz 104 apostolska putovanja, Ivan Pavao II. susreo se s milijunima ljudi diljem svijeta. Njegov treći posjet Hrvatskoj (nakon 1994. i 1998.), održan u lipnju 2003., bio je njegovo 100. apostolsko putovanje, dvije godine prije njegove smrti. Među mnogobrojnim glavnim dokumentima posebno mjesto zauzima 14 enciklika, 13 apostolskih pobudnica, 11 apostolskih konstitucija i 41 apostolsko pismo. Blaženim je proglašen 1. svibnja 2011., a svetim 27. travnja 2014., na Nedjelju Božanskog milosrđa.

U trenutku kada je novoizabrani papa Ivan Pavao II. stao pred kardinale u Sikstinskoj kapeli 16. listopada 1978., na drugoj strani svijeta, u Argentini, sredovječni svećenik Jose Maria Bergoglio slušao je radioprijenos iz Vatikana u

svojem automobilu. Toga je trenutka počela povezanost tadašnjega i budućega pape. »Bio je on velikan, velik! (…) Pokazao nam je da je kršćanstvo normalnost osobe koja živi u dubokom zajedništvu s Kristom«, istaknuo je to papa Franjo o Ivanu Pavlu II. u novoj knjizi koja nosi jednostavan, ali znakoviti naslov Sveti Ivan Pavao Veliki. Knjiga je rezultat razgovora koje je don Luigi Maria Epicoco vodio s papom Franjom od lipnja 2019. do siječnja 2020., a glavna tema bio je upravo lik Ivana Pavla II. koji se, kako vrijeme prolazi, sve više pokazuje u čitavoj svojoj mnogostranosti.

Svaka njegova gesta, svaka riječ, svaki izbor, ističe u knjizi papa Franjo, uvijek su imali mnogo dublju vrijednost i pretvarali se u znak. »Mislim da patnje toga velikog pape ne smijemo smetnuti s uma. Njegov svršetak i silan smisao za milosrđe sigurno su bili pod utjecajem duhovnosti svete Faustine Kowalske, koja je umrla u vrijeme njegova dozrijevanja, ali također – i možda još više – pod dojmom U čemu je najveći rizik kada tumačimo učiteljstvo Ivana Pavla II.?

Rizik nije u učiteljstvu Ivana Pavla II., nego u nekim ideološkim tumačenjima u koja se pretvara njegovo učiteljstvo. Do ideologizacije dolazi tada kada se gledaju samo neki vidovi njegova razmišljanja i od njih se radi slogan, odvajajući ih od stvarnosti, od konkretnog konteksta, od živoga ljudskog iskustva.

Listopad

2020.

komunističkih, nacističkih progona koje je vidio. Mnogo je pretrpio«, dio je odgovora pape Franje na pitanje koje mu don Epicoco postavlja o utjecaju muka Ivana Pavla na papinsko djelovanje.

S detaljima duhovne biografije, ali i brojnim anegdotama i crticama, dodirnim točkama dvaju papa, ova knjiga priča priču o svetom Ivanu Pavlu Velikom kroz oči pape Franje. »Dovoljno je pogledati njegov život, bliskost sa sveučilišnom mladeži, njegov konkretan rad s ljudima u njegovoj biskupiji, te neprestani odnos koji je Ivan Pavao II. znao uspostaviti tijekom cijeloga svojeg pontifikata. Bio je pastir koji voli ljude i ljudi su mu uzvraćali golemom ljubavlju«, piše papa Franjo u novoj knjizi Sveti Ivan Pavao Veliki.

Ideologija usmrćuje, ubija život, od učiteljstva pravi muzejski predmet, i nije više nešto što može živjeti. Vrjednovati učiteljstvo Ivana Pavla II. znači obraniti ga od svake ideologizacije i u njemu znati probrati proročke uvide, koji ne samo da su još uvijek valjani nego ih u ovom času treba dalje produbljivati, uzimati ih ozbiljno, primjeriti ih onomu što je naš sadašnji kontekst.

51

Zdravlje

Plivanje –

Piše: dr. Ivo Belan

iznimno zdrava aktivnost

P

livanje je jedna od najboljih sportsko-rekreacijskih aktivnosti, a posebno za ljude koji još nisu u »formi«. Zašto? Zato što ta aktivnost pruža mogućnost plutanja u vodi, da vas voda »drži«, pa je pritisak na zglobove mnogo manji nego kad stojite izvan vode. Kad ste u vodi do vrata, onda je vaša tjelesna težina zapravo samo desetina one stvarne težine.

Drugim riječima, osoba teška npr. 70 kg, kad stoji u vodi, pravi pritisak na svoje nožne zglobove od samo 7 kg. Zbog toga se plivanje može preporučiti osobama koje boluju od upale zglobova (artritis). Nadalje, kad plivate, vi se krećete vodoravno pa srce ima olakšan posao jer ne mora pumpati krv nasuprot gravitaciji. Mnogi od onih koji su preboljeli infarkt mogu već nakon 3 do 4 tjedna lagano plivati.

Osim toga, plivanje je dobra početna aktivnost za one koji se žele riješiti prekomjerne tjelesne težine. Debljina je bolest nedovoljne aktivnosti, a ne prekomjernog konzumiranja hrane. Velika većina ljudi koji vježbaju 3 puta tjedno po 30 minuta razvit će mišićni tonus i izgubiti na težini bez obzira na to kojom se sportsko-rekreacijskom aktivnošću bave.

Plivanje je veoma zdrav sport.

Prije svega, to je izvanredan trening za srce koje postaje jače. Što je srce jače, to više

60

pumpa krvi pri svakom otkucaju i rjeđe treba kucati. Čovjek postiže dobru kondiciju i može si priuštiti aktivniji život.

Ali to nije sve, postiže se još nešto. Tjelovježba, sportsko-rekreacijska aktivnost, podiže i opće raspoloženje.

frekvencija srčanih otkucaja. Tjelovježba koja će poboljšati vašu srčano-plućnu kondiciju tek je ona koja vaš puls povisi na 120 otkucaja u minuti i koja kontinuirano traje 25 do 30 minuta, a provodite je barem triput tjedno. Međutim, ako osjetite da su vam ruke jako otežale i da ste veoma umorni • prije nego se odlučite na redovite treninge plivanja, već nakon 3 minute konzultirajte se sa svojim liječnikom plivanja – slobod• potrebno je da vam netko pokaže, da vas poduči dono prekinite, ništa broj tehnici plivanja (kako se odupirati nogama, kako pokretati ruke itd.) zato, vi ste plivali • ako ste osoba s povišenim krvnim tlakom ili nekom 3 minute. U sljedesrčanom bolešću, nemojte naglo ulaziti u relativno ćim treninzima pohladnu vodu (recimo, skok u vodu) jer naglo hlađenje tijela može još više povisiti ionako povišeni krvni tlak. stupno ćete produPostupno privikavajte tijelo na temperaturu vode. ljivati vrijeme sve dok ne budete mogli plivati 25 do 30 Što se tiče skidanja prekomjerne tje- minuta. Da biste to mogli postići, katlesne težine, sama dijeta nije dovoljna. kad je potrebno i 3 do 4 mjeseca. Većina Međutim, tjelovježba može biti primije- ljudi pliva s pulsom od 80 do 90 otkucaja njena kao jedini način za mršavljenje ili u minuti. Naravno, to neće biti dovoljno kao potreban dodatak dijeti. Iako se ne da osnaži srce. Bit će potrebno malo jačini sasvim logično, činjenica je da tjelo- če »potegnuti« i malo produljiti vrijeme vježba smanjuje apetit. plivanja. Ipak, važnija je dužina prijeđene staze nego brzina. Zapravo, mjerljive OSNOVNI PRINCIP TRENINGA – koristi za organizam mogu se postići i UMJERENOST I REDOVITOST kod pulsa koji je za 20 otkucaja iznad srDa bi se postigle mjerljive koristi za or- čane frekvencije kad ste u mirovanju. To ganizam i postigla dobra srčano-plućna je apsolutni minimum. Prosječan puls u kondicija, potrebno je da intenzitet tje- mirovanju je 70 otkucaja u minuti. lesne aktivnosti, u ovom slučaju plivaU treningu je važno biti umjeren i renja, bude dovoljno jak i da aktivnost do- dovit. Poslije se postupno povećavaju i voljno dugo traje. Pogodan parametar brzina i duljina staze. Svoje srce, pluća, s pomoću kojeg možemo procijeniti in- mišiće i zglobove valja postupno privitenzitet tjelesne akkavati na pokrete i napore kojima nisu tivnosti jest nikad bili izvrgnuti ili koji su, ako je to bilo davno, već zaboravljeni.

Godina LI br. 10/556

Peter K. A. Turkson – Vittorio V. Alberti

HRĐA Pobijediti korupciju u Crkvi i društvu S predgovorom pape Franje

140 kn

Korupcija je omča oko vrata.

FORMAT: 15 × 21,5 cm; tvrdi uvez; 190 str.

BIBLIOTEKA: Polazišta

Ovo je knjiga razgovora kardinala Petera Turksona, prefekta Dikasterija za promicanje cjelovitoga ljudskog razvoja, i Vittorija Albertija, filozofa i djelatnika Dikasterija.

U predgovoru knjige papa Franjo piše: »Kardinal Turkson – kao što se može razumjeti iz ovog dijaloga koji se postupno razvija prema preciznom hodogramu – istražuje različite korake u kojima se rađa i uvlači korupcija, od čovjekove duhovnosti do njegovih društvenih, kulturnih, političkih, pa čak i zločinačkih konstrukcija, objedinjujući te aspekte s obzirom na ono što je najveći izazov za nas: identitet i put Crkve.« Iz knjige saznajemo da korupcija izražava opći oblik neurednoga života paloga čovjeka. Riječ »korumpiran« doziva u pamet slomljeno srce, ukaljano nečim, uništeno poput tijela koje u prirodi ulazi u proces raspadanja i širi oko sebe neugodan miris.

Korupcija je vrlo raširena u zapadnom svijetu, a na nju nije imuna ni Crkva. U ovoj knjizi pročitajte kako borbu Crkve protiv korupcije, organiziranog kriminala i različitih mafija objašnjava jedan »ministar« pape Franje.

Knjiga je jedno od dva najnovija izdanja u nizu »Razgovori – Svjedočanstva« biblioteke »Polazišta«.

100 kn Papa Franjo – Luigi Maria Epicoco

SVETI IVAN PAVAO VELIKI FORMAT: 15 × 21,5 cm; tvrdi uvez; 92 str. BIBLIOTEKA: Polazišta

Svećenik don Luigi Epicoco imao je više ugodnih razgovora s papom Franjom, od lipnja 2019. do siječnja 2020., a glavna tema bio je lik Ivana Pavla II. koji se, kako vrijeme prolazi, sve više pokazuje u čitavoj svojoj mnogostranosti.

Papa kaže: »Ivan Pavao II. bio je slobodan čovjek, sve do kraja, a i u beskrajnoj nemoći koju je proživljavao, siguran sam da je uvijek sačuvao veliku pronicavost i veliku svijest o tome što znači za život Crkve. Možda su mu neka stanja uvećala boli, no sigurno je da je do zadnjega daha bio papa, bez kolebanja. Njegovo svjedočenje bilo je iznimno, sve do križa.« Na pitanje: »Čini se da su milosrđe i radost ključne riječi pontifikata Ivana Pavla II.?«, papa odgovara: »Ja sam učio od njega.« Što je papa Jorge Bergoglio učinio i gdje se nalazio kad je čuo za izbor pape Ivana Pavla II., zašto je on velik i koje je njegovo naslijeđe, kao i mnoge druge zanimljive stvari, možete pročitati u ovoj knjizi.

“ Ja sam učio od njega.”

ISBN 9770353282002

0 1 0 2 0

9 770353 282002

www.ks.hr ZAGREB – Kaptol 1, Kaptol 29; ZADAR – Poljana Natka Nodila 7; SPLIT – Kralja Zvonimira 16; OSIJEK – Trg slobode bb; KARLOVAC – Radićeva 4; MARIJA BISTRICA – Trg Ivana Pavla II. 32

ISS N 0353–2828

Knjiga je jedno od dva najnovija izdanja u nizu »Razgovori – Svjedočanstva« biblioteke »Polazišta«.