Kana, kršćanska obiteljska revija, srpanj/kolovoz 2021. by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA

Godina LII Broj 7-8/565 Srpanj/kolovoz 2021. Cijena 13 kn

Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Glavna urednica: Maja Petranović Uređuje: uredničko vijeće Grafičko oblikovanje: Tihomir Turčinović Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, p.p. 434, Marulićev trg 14 Za izdavača: Stjepan Brebrić Kontakti: E-mail: ks.kana@gmail.com urednistvo@ks.hr pretplata@ks.hr Tel: 6 3 49 060; Fax: 48 28 227 www.ks.hr Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434 Rukopise i slike ne vraćamo. Za iznesena mišljenja u pojedinim člancima i točnost podataka odgovorni su autori te njihovi stavovi ne predstavljaju nužno stav uredništva. Tisak: Mediaprint – tiskara Hrastić Račun: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o. IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 143 kn Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK. Cijena za zemlje koje nisu navedene u ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno. asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba

Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju.

Srpanj/kolovoz

2021.

Dragi čitatelji, pred nama je ljeto, što za većinu znači godišnje odmore, a čini se da se imamo od čega odmarati ove godine. Bitno je i kako taj odmor shvaćamo i u konačnici provodimo. Provođenje slobodnoga vremena jednako je važno kao i rad i napor koji ulažemo cijele godine. Štoviše, suvremeni mentalitet rada čovjeka je toliko zaposjeo, iscrpljuje ga tako da slobodno vrijeme postaje ništa više od pukog nerada, nedjelatnosti, neplodonosno opuštanje od napetosti rada kako bismo ponovno stekli snage još više raditi i vrtjeti se u istom začaranom krugu. Za istinski odmor možda će biti dovoljan već maleni odmak od buke svijeta, gomile bučnih misli i riječi, vijesti, beskompromisnih stavova, razmišljanja, strahova koji su nas zaglušivali cijelu godinu, kako bismo otvorili prostor za susret sa samim sobom i s Bogom. Uz bogatstvo tema koje imate pred sobom u ovom dvobroju Kane, kao ljetnu literaturu preporučila bih i dvije knjige koje već naslovima nagovješćuju željenu poruku. Prva je »Šutnja, molitva, dokolica« Ivice Raguža, koja na poticajan način tumači kršćansku dokolicu kao »vrijeme primalaštva i obdarenosti, vrijeme koje je nošeno i prožeto odlukom da se prima, vrijeme pozornosti u kojem se želi slušati drugoga, dopustiti drugome da bude drugi te ga tako primiti u svoje biće. Molitva je vrhunac primalaštva, ona pretpostavlja vjeru i ljubav. Primalaštvom sve što god činim, činim s drugim i uz drugoga.« Druga je knjižica naslova »O prijateljstvu« Elreda Rivalenskog, poznatoga engleskog srednjovjekovnog svetca, koju preporučujem s namjerom da ne zaboravimo njegovati prijateljstvo – odmor je pravo vrijeme za to. Od prijateljstva »se u ljudskim stvarima ništa svetije ne želi, ništa nije korisnije, ništa se teže ne pronalazi, ništa se ne doživljava slađe i ništa se ne drži kao plodnije. Prijateljstvo ima plod i za sadašnji život kao i za onaj budući. Samo prijateljstvo sve svoje vrline gradi ugodnošću, poroke svojom snagom ranjava, suprotno svodi na mjeru, skuplja što je uspješno, tako da bez prijatelja ništa među smrtnicima ne može biti ugodno.« Nadasve, ispred Vas su raznovrsne Kanine teme o kojima možete čitati i promišljati tijekom ljeta, one nam mogu biti poticaj za sve one promjene i odluke koje izgrađuju naše kršćansko zajedništvo. Neka vam uz Kanu, dobru knjigu, prijatelje i obitelj na okupu, onkraj buke ovoga svijeta, bude blagoslovljeno i ugodno ljeto. Urednica 3

Pitanje sadašnjega trenutka

Ciljevi rezolucije o pobačaju Mi se sami moramo brinuti o stanju hrvatskih obitelji, omogućiti prijateljsko ozračje prema životu, prekinuti demografsko osiromašenje i odumiranje, ustrajati na poštovanju nekih vrijednosti bez kojih ćemo morati živjeti kao u zoološkom vrtu.

oji je stvarni cilj tzv. Rezolucije koju je kao glavni potpisnik potpisao Predrag Matić, eurozastupnik SDP-a? Deklarativno, riječ je o tekstu koji promovira pravo žene na vlastito zdravlje, pa tako i na pobačaj. Općenito rečeno, radi se o tekstu prema kojemu individualna sloboda odlučivanja o svemu ima apsolutnu prednost, pa i onda kada je riječ o prekidu nečijeg života. Imajući u vidu stanje u EU-u, nije bilo teško za takvu rezoluciju dobiti većinu glasača u Europskom parlamentu. Već odavno znamo kako »diše« Europska unija u vrijednosnim pitanjima. Nema tu više nekakve europske »duše« o kojoj su sanjali njezini osnivači. U kuloarima EUa i u Europskom parlamentu odavno prevladavaju osobni i partikularni interesi pojedinih članica. Bilo je to vidljivo nebrojeno puta, među ostalim, kada se radilo o razradi strategije kontrole useljavanja izbjeglica iz Azije i sjeverne Afrike, kada su pojedine države »blagonaklono« primale te izbjeglice, glumile ljudskost i empatiju, a zapravo su primale onoliko ljudi koliko im je trebalo da zadovolje nedostatak radne snage u svojoj zemlji. Nakon toga su brigu o tim siromasima prepustili državama koje se zemljopisno s njima prve suočavaju. Interesi su u pitanju, i ništa drugo. 4

1. Politiziranje svjetonazorskih tema I trenutak izlaska u javnost ove, posljednje Rezolucije o pobačaju nije slučajan. Činjenici što je rezolucija dobila zeleno svjetlo, Predrag Matić se prije svega raduje stoga što je, kako tvrdi, konačno u EU-u pobijedila struja SDP-a. Dakle, nakon što je SDP izgubio na parlamentarnim izborima, pa potom na lokalnim izborima, trebalo je

Deklarativno, riječ je o tekstu koji promovira pravo žene na vlastito zdravlje, pa tako i na pobačaj. nešto učiniti kako bi se situacija promijenila. Do dana današnjeg nismo čuli da je Predrag Matić kao europski zastupnik predložio ikakvu suvislu ideju ili radnju. Sada je bio idealan trenutak predlaganja takve rezolucije jer je bilo kristalno jasno da Europska pučka stranka, uz koju se veže HDZ, tu Rezoluciju neće potpisati, a još je jasnije bilo da tzv. ljevica ionako unutar EU-a ima svojevrsnu prevagu, pogotovo kada je riječ o svjetonazorskim pitanjima. Dakle, zastupnik Matić i njegova Rezolucija samo su sredstvo za smirivanje političkih frustracija njegove stranke. Po principu: »Hajde da i mi negdje budemo u većini i pobijedimo omra-

Piše: Josip Grbac

ženu i zaostalu desnicu!« I to je ono što najviše zabrinjava u cijelom tom slučaju. Kako u Hrvatskoj, tako i unutar EU-a, čini se da je nemoguće razdvojiti neka važna svjetonazorska pitanja od političkih nadmetanja. Iako je razvidno, možda ne toliko u Hrvatskoj koliko u nekim drugim zemljama, da se političko opredjeljenje ljudi ne poklapa u potpunosti s njihovim stajalištem o svjetonazorskim pitanjima. Čista je dakle manipulacija bilo kakva politička interpretacija glasanja kada su posrijedi svjetonazorska pitanja. A takva politička interpretacija glasanja o Rezoluciji naslovna je tema gotovo svih društvenih mreža. 2. Zavaravanje javnosti? To Predrag Matić, čini se, ne zna. A ne znaju to ni mnogi koji se izjašnjavaju po društvenim mrežama te cijeli slučaj svode na konfrontaciju između onih »naprednih« i onih »konzervativnih«. Dakle, oni koji su glasali za Rezoluciju navodno su avangarda, oni tobože stvaraju svijetlu budućnost, utiru putove slobodi i pravednosti, »pioniri« su boljeg i sretnijeg svijeta za sve. Oni koji su glasali protiv jednostavno su ljudi koji još »žive u 17. stoljeću«. Takve paušalne ocjene čujemo i iz usta sveučilišnih profesora. Iako je jasno da mnogi zapravo ovoj rezoluciji prigovaraju njezinu neusklađenost s dosadašnjim rezolucijama, dogovorima i ugovorima unutar EU-a, dakle postavljaju u pitanje njezinu Godina LII br. 7-8/565

pravnu utemeljenost, a ne isključivo problematiku kojom se bavi. Jer problematika kojom se bavi ubraja se u svjetonazorska pitanja, a ona su prepuštena nadležnosti zemalja članica, a ne centralnim ustanovama EU-a. Dogodilo se dakle da se ponovno jedna problematika zamaskira tako što će se predstaviti kao rješenje nekog problema koji svi žele riješiti. Istanbulska konvencija, pod izgovorom da zagovara borbu protiv nasilja nad ženama, dakle nešto što svi smatraju da treba riješiti, progurala je mnoga pitanja o kojima ne postoji jednoglasno stajalište. Sada se pod temom brige za zdravlje žene, što svi podržavaju, progurava neograničeno pravo na pobačaj i još štošta što ne nailazi na sveopće odobravanje. Je li to opet svojevrsno zavaravanje javnosti? 3. Iskorak u prošlost Naravno da »šećer na kraju« za mnoge »proroke svijetle nam budućnosti« jest činjenica da se o tome izjasnila Crkva. U Hrvatskoj je to učinila Komisija Iustitia et pax HBK-a u jednoj odmjerenoj i argumentiranoj izjavi. To je bilo dovoljno da se i Crkvu smjesti u tzv. zaostale i konzervativne struje. A Crkva je, kada su u pitanju svjetonazorske teme, dužna o tome govoriti. Pogotovo kada je u pitanju ni više ni manje nego sâm ljudski život. Ako ništa drugo, zbog toga što se u medijima i društvenim mrežama izglasavanje ove rezolucije slavi Srpanj/kolovoz

2021.

kao povijesna pobjeda progresivnih snaga. Naša »svijetla budućnost« ovisi dakle o tome hoće li svaki pojedinac samostalno i neograničeno moći odlučivati o tome je li neki ljudski život vrijedan življenja ili nije. A to je zapravo tužna prošlost, kada su robovlasnici, poput »malih bogova« imali neograničenu moć nad životom svojih ro-

Općenito rečeno, radi se o tekstu prema kojemu individualna sloboda odlučivanja o svemu ima apsolutnu prednost, pa i onda kada je riječ o prekidu nečijeg života. bova. Idemo li mi to u jednu budućnost nekih novih »malih bogova« koji će neograničeno i bez ikakve odgovornosti imati moć nad ljudskim životom, onim nerođenim i onim rođenim kojeg ćemo smatrati beskorisnim? Adenauer, De Gasperi i Schuman, osnivači današnjeg EU-a, zgrozili bi se nad tom činjenicom. Njihove plemenite namjere i ciljevi, zbog kojih je EU nastala, može u otpad baciti svaki samodopadni zastupnik koji za sebe traži trenutak pozornosti javnosti i zagovara teme koje mogu biti od koristi njegovoj političkoj opciji. Eto što smo

mislili kada smo prije desetak godina govorili i pisali o utemeljenosti svojevrsnog euroskepticizma. Nadali smo se da će se dokazati kako smo bili u krivu. A nismo. 4. Pirova pobjeda Valja biti trijezan i podvući crtu: nama EU treba prije svega zbog njezina novca. Mnogo se toga ostvarilo u Hrvatskoj zahvaljujući pomoći iz EU-a. Izgradile su se mnoge prometnice, kružni tokovi, škole, vrtići, omogućio mnogim studentima studij u inozemstvu i razmjena studenata. I još bi se mnogo toga moglo nabrojiti. No mi sami moramo brinuti za vlastitu budućnost. Mi se sami moramo brinuti o stanju hrvatskih obitelji, omogućiti prijateljsko ozračje prema životu, prekinuti demografsko osiromašenje i odumiranje, ustrajati na poštovanju nekih vrijednosti bez kojih ćemo morati živjeti kao u zoološkom vrtu. To su naši prioritetni zadatci. U tome nam ovakve »Matićeve« i slične rezolucije neće nimalo pomoći. A hoće li one pospješiti dolazak na vlast ovih ili onih, hrvatskog građanina najmanje zanima. Zanima ih samo ostvarenje prioritetnih ciljeva gdje smo mi sami protagonisti. A upravo su se u ovoj točki slabo iskazali svi koji su u Hrvatskoj imali vlast. Pogotovo oni uime kojih Matić slavi »velebnu i povijesnu« pobjedu na glasanju o Rezoluciji. I ova se svakako može nazvati »Pirovom pobjedom«! 5

U spomen biskupu Mili Bogoviću

Vizionar i graditelj duhovnog preporoda hrvatskog naroda

Suradnja s njim bila je poput otvaranja novih stranica povijesti Crkve u Lici i cijeloj Hrvatskoj.

rvi biskup mlade Gospićkosenjske biskupije mons. Mile Bogović napustio je ovaj svijet iznenada, pokošen koronavirusom i tzv. bolničkom bakterijom. Preminuo je u bolnici u Rijeci 19. prosinca 2020., a pokopan je u kripti katedrale u Gospiću 22. prosinca, ispraćen ograničenim brojem najviših predstavnika Crkve u Hrvatskoj, svećenika svoje biskupije i predstavnika vlasti, po tada strogim epidemiološkim mjerama. Njegovom smrću (rođen je 3. siječnja 1939.), nakon nekoliko godina mirovine, završeno je i prvo razdoblje postojanja Gospićko-senjske biskupije koju je uspješno gradio velikim entuzijazmom iz pepela Domovinskog rata i duhovne zapuštenosti u doba komunizma. S biskupom Milom surađivao sam uspješno cijelo vrijeme njegova biskupstva u medijskoj promidžbi njegova rada te sam priredio za tisak tri njegove knjige (Žao mi je naroda, 2010., Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti, 2017., Glagoljica – bitno obilježje hrvatskog identiteta, 2019.), a u jednoj sam s njim suautor (Crkva hrvatskih mučenika na Udbini – od ideje do ostvarenja, 2016.). Bio sam prema biskupovu izboru i glavnim urednikom glasila Crkve hrvatskih mučenika na Udbini Hrvatska vjernost, koja je izlazila za vrije12

Piše: prof. dr. sc. Ante Bežen

me izgradnje crkve, te sudjelovao s njim u brojnim razgovorima s političarima, medijskim kućama i izdavačima pronalazeći

putove do javnosti. Njegova smrt duboko me potresla kao golemi gubitak vrhunskog intelektualca, duhovnika i dragog Godina LII br. 7-8/565

prijatelja, velikog vjernika i rodoljuba. S biskupom Milom počeo sam surađivati 90-ih godina prošlog stoljeća, kao glavni urednik tadašnjeg lista »Vila Velebita« koji je 1992. pokrenula istoimena Udruga Ličana u Zagrebu. Kako je zadaća lista bila i prinos duhovnoj obnovi Like postkomunističkom reinterpretacijom ličke i hrvatske povijesti, njegovi feljtoni o burnoj povijesti Crkve u Lici bili su dragocjeni. On će potom najprije postati pomoćnim riječkim biskupom sa sjedištem u Gospiću (1999.), a zatim i prvim biskupom Gospićko-senjske biskupije (2000.) čije osnivanje neki smatraju, zbog njezina geografskog smještaja i inicijativa u duhovnoj obnovi, jednim od najvažnijih događaja u Hrvat- Biskup Mile Bogović u razgovoru s autorom teksta za biskupovu knjigu Žao mi je naroda skoj nakon njena osamostaljenja. Osnivanje biskupije prihvaćeno je kao prvorazredan društveni i vjerski doga- pet sljedećih stoljeća nije postavljeno ni- vatska biskupska konferencija, a u Glavđaj. Crkva je time vratila u Liku drevno kakvo obilježje zahvalnosti. Naraštaj ko- nom odboru, koji je vodio izgradnju, bibiskupsko sjedište (u srednjem vijeku to ji je uspostavio suvremenu neovisnu hr- li su i čelnici Hrvatske akademije znanosti su, uz Senj, bili Krbava, Otočac i Modruš). vatsku državu, smatrao je biskup, ima i umjetnosti, Matice hrvatske, Hrvatskog Zahvaljujući naklonosti lokalnih vlasti, obvezu vratiti taj dug drevnim mučeni- instituta za povijest, Hrvatske inozemne ali ponajprije vlastitoj upornosti, u neko- cima za slobodu i vjeru. I tako je razvio pastve te Županije ličko-senjske. Biskup je velebnu inicijativu o izgrad- bio osobito ponosan na to što je crkva saliko je godina biskup Bogonji crkve zahvalnosti muče- građena ponajprije darovima naroda u civić uspostavio jaku materinicima, usred polupustog jeloj Hrvatskoj i u iseljeništvu. jalnu osnovu biskupije (za Krbavskog polja, koja će biti U biskupovoj viziji Nacionalno svetište biskupski ordinarijat dobio ne samo spomenik poginuli- na Udbini ima nastavak u izgradnji Sveje, kao poklon lokalne zajedma u toj bitki, nego i svima hrvatskog groba kao spomen-područja za nice, najljepšu javnu zgradu u prethodnim i kasnijim sto- sve hrvatske žrtve u prošlosti. Ta je ideja u Gospiću). Kao rođeni Gosljećima. Jak poticaj bio mu je umjetnički iskazana triptihom na glavnom pićanin pratio sam s oduševi poziv pape Ivana Pavla II. oltaru crkve na kojem je u kipar akademik ljenjem sve biskupove aktivsvim narodima da na prela- Kuzma Kovačić povezao Krbavsku bitku, nosti i pomagao gdje je bilo sku iz drugog u treće tisuć- Bleiburg i Vukovar kao ključna mjesta hrpotrebno. ljeće nakon Krista prenesu vatske mučeničke povijesti. Ostvarivanje Ipak, najveća je zaslusjećanja na svoje mučenike i te ideje čini se sve bližim nakon političkih ga, a i duhovna i kulturna Naslovnica knjige M. na tim temeljima grade bu- problema s obilježavanjem stradanja hrostavština, biskupa Bogo- Bogović – A. Bežen: Crkva hrvatskih dući život (taj je papa blago- vatskog naroda u Austriji (Bleiburg) i otvića ne samo u njegovoj bi- mučenika na Udbini – slovio i kamen temeljac cr- krivanja brojnih stratišta u Sloveniji. To se skupiji, nego i na nacional- od ideje do ostvarenja kve na Udbini i stoga je pred moglo naslutiti i iz obilježavanja 76. obljetnoj razini, izgradnja Crkve hrvatskih mučenika na Udbini te duhov- crkvom njegov spomenik s drevnim Kr- nice bleiburške tragedije i križnog puta 15. svibnja ove godine središnjom misom na no ozračje koje se oko nje stvorilo u hrvat- bavskim križem u ruci). U ideji nacionalne zahvalnosti hrvatUdbini umjesto u Bleiburgu. A tu je i ideja skom narodu. Kao doktor crkvene povijesti biskup skim mučenicima tijekom cijele povijesti, Hrvatskog križnog puta koji bi svojim poje u prostoru Krbavskog polja tražio du- a posebno onima u Drugome svjetskom i stajama povezao sva glavna mjesta najteblji smisao svoje biskupske misije. Prona- Domovinskom ratu, biskup je vidio i po- žeg stradanja hrvatskog naroda. Suradnju s biskupom Bogovićem u svešao ga je u idealu mučeništva za vjeru i tencijal za širi duhovni preporod hrvatdom kao najvišoj ljudskoj vrlini koja po- skoga naroda nakon pola stoljeća razornog mu tome doživljavao sam kao pravo otvatječe od samog Isusa Krista i njegove žrtve protuvjerskog i protunacionalnog djelova- ranje novih stranica povijesti Crkve u Lici, za čovjeka. Oživotvorenje tog ideala na- nja komunizma. A koliko je ta ideja bila ži- ali i u cijeloj Hrvatskoj i hrvatskom narošao je u pogibiji oko deset tisuća hrvatskih votna, kazuje i to da je prihvaćena u najvi- du. Biskupovu stvarnu veličinu tek trebaju branitelja u bitki protiv Turaka na Krbav- šim društvenim strukturama. Pokrovitelji iznijeti istraživanja i vrednovanja njegova skom polju 9. rujna 1493., kojima tijekom izgradnje crkve bili su Hrvatski sabor i Hr- djela. Na to se ne bi smjelo dugo čekati. Srpanj/kolovoz

2021.

Svjedočanstvo

Stopama Charles

»Naše je zajedništvo predokus i predvorje Božj

Bogorodica, naslikala m. s. Martina

iz njezinog vrta za procesiju Presvetog sakramenta na Tijelovo, nije se ni trena dvoumila nego je posjekla SVE svoje ruže za »Boga kojem se mi klanjamo«! I ne znajući, živjela je neku vrstu međurelijskog dijaloga. Nešto kasnije, 1983. g. došla sam u Ruski Krstur, zabitno selo u Vojvodini, na sjeveru Srbije u kojem žive Rusini, jedan gotovo istrijebljeni slavenski narod čiju je zemlju Staljin izbrisao s karte svijeta. I ovdje sam se osjećala bespomoćno i maleno! Trebalo je iznova učiti »njihov« jezik, »njihovo« pismo, »njihov« obred (istočni), njihove običaje. Tu sam naučila što znači gostoljubivost! I osjetila da doista dobivamo STOSTRUKO braće, sestara, kuća… (Mt 10, 29)! S dubokim se ganućem sjećam m. s. Marije Melanije, rodom iz tog sela, jer smo zahvaljujući njoj mogle osnovati bratstvo u njezinoj kući u kojoj i sada živimo. Nakon svih ovih godina postala sam svjesna da mi je Krstur otkrio moje

riječima i djelima dopunjuju i snažno podržavaju njegov glas. Dovoljno je pogledati citate kojima je protkana cijela enciklika, niz imena koja nadilaze granice prostora i vremena… sve do posljednjih redaka teksta koje možemo iznova pročitati: U zaključku želim podsjetiti na još jednu osobu duboke vjere koja je zahvaljujući svojem snažnom iskustvu Boga prošla put preobrazbe sve dok nije postao brat svakom čovjeku. To je blaženi Charles de Foucauld. U želji da se potpuno preda Bogu, poistovjetio se s najmanjima, napuštenima

Male sestre, Zagreb

Mala sestra Martina:

devetnaestoj godini otkrila sam Charlesa de Foucaulda i, poput njega, poželjela ići Isusovim putem. Naša utemeljiteljica mala sestra Magdalena objasnila mi je da su univerzalnost i jedinstvo najvažnija poruka Bratstva i tako sam 1973. u svojoj 22. godini započela novicijat u Wakanaiu, najsjevernijem selu u Japanu, pridružujući se malim sestrama od kojih su tri bile iz Japana, tri iz Koreje, jedna iz Vijetnama, jedna iz Njemačke i ja iz Francuske. Što se tiče jedinstva u različitosti, bio je to sasvim dobar početak! Sve smo radile u tvornici za preradu ribe i u toj potpuno šintoističkoj sredini naša je prisutnost postavljala brojna pitanja. Ono najljepše što pamtim vezano je za našu susjedu budističke tradicije: kada smo je sramežljivo zamolile malo ružinih latica

Mala sestra Grazia:

retpostavljam da je naš papa Franjo, pišući encikliku »Fratelli tutti«, htio dati ono najbolje od svoje mudrosti i svojega konkretnog iskustva kako bi današnjeg čovjeka upozorio na prijeko potreban i jedini put koji može zaustaviti proces razaranja čovječanstva, prirode i svijeta, našega zajedničkog doma. Papa Franjo nije želio da se čuje samo njegov glas, nego se poziva na mnogobrojne svjedoke koji svojim 36

Godina LII br. 7-8/565

esa de Foucaulda

jeg kraljevstva.«

Priredila: m. s. Vesna Zovkić

Naš život postaje sve krhkiji, potrebna nam je pomoć drugih i bez tih drugih ne bismo mogle ostati niti opstati, baš kao i brat Karlo kojeg su, kada se razbolio, spasili susjedi Tuarezi donoseći mu malo mlijeka, najdragocjenije što su imali u to vrijeme gladi. Isto tako i ja, koliko god mogu, odgovaram na pozive ljudi iz sela i ta solidarnost, ta potreba za prijateljskim susretima, koji su nam toliko nedostajali u ovo vrijeme pandemije, potvrđuju činjenicu da jedni bez drugih ne možemo. Naše je zajedništvo predokus i predvorje Božjeg kraljevstva.

neslućene izvore i darove koje do tada nisam poznavala, među ostalim, i slikanje ikona. Drago mi je da sam 24 godine mogla raditi u domu za umirovljene i nezbrinute osobe. Neki su od njih dolazili u dom s ulice, crnih noktiju, raščupane kose i brade iza kojih su se jedva nazirale oči i usta. Katkad su bili toliko zapušteni da je izgledalo kao da nemaju lica, iako

su bili odraz lica Božjega, njegova živa ikona. Pomagala sam im pri kupanju, brijala ih i šišala, radosno gledajući kako im lica ponovno blistaju dostojanstvenom ljepotom. Vjerujem da su na ovaj način, upravo u tom domu, nastale moje najljepše »ikone«. Naše zajednice zovemo bratstva i taj naš zajednički život, koji angažira čitavo naše biće, nalikuje na polje koje treba obrađivati, što podrazumijeva neprestano razmatranje Božje Riječi koja nam pokazuje kakav bi taj naš zajednički život trebao biti. Krist je bio dosljedan i mi se neprestano trebamo vraćati njemu i njegovoj dosljednosti. Isus govori ono što misli i čini ono što govori. Potiče nas da budemo mirotvorci, da se zalažemo za jedinstvo, a to iziskuje mnogo snage i neprestano ulaganje napora. Već nekoliko godina ovdje smo ostale samo nas dvije male sestre, Kristina (Švicarka) koja je nedavno proslavila 100. rođendan i ja sa svojih 70 godina.

u srcu afričke pustinje. U tom okruženju Charles de Foucauld je želio biti brat svakom čovjeku i izražava molbu jednom prijatelju: »Molite Boga da doista budem brat svih duša u ovom kraju.« U konačnici, želio je biti »sveopći brat«. Ali tek poistovjećivanjem s najmanjima postao je brat svima. Neka Bog nadahne ovu želju svakome od nas. Amen! Dragi brate Karlo, željela bih s tobom malo popričati. Vidiš, ruka pape Franje koja je potpisala »dekret kojim se priznaje tvoja svetost«, potpisala je isto tako i encikliku »Fratelli tutti« u kojoj je tvoje ime citirano na samom kraju… To me

podsjeća na tebi tako drago posljednje mjesto koje si uvijek tražio kako bi bio blizu svom Ljubljenom bratu i Gospodinu Isusu. A da bi postao »brat svakom čovjeku«, bilo je potrebno to posljednje mjesto kako ne bi bio iznad bilo koga. Tvoja silna ljubav prema Bogu i čovjeku neprestano te tjerala u krajnosti. Nikada nisi bio mlak. I u tvojoj mladosti, kada je Bog nestao iz tvojega životnog vidika, ti si i onda išao u krajnost, uživao si sve do gađenja. Mnogi mladi ljudi u ovome te jako dobro razumiju. Kada si susreo Gospodina, nisi mogao ništa drugo nego živjeti samo za NJEGA.

Radikalnost je bila potreba tvoje duše: »Spreman sam na sve, primam sve…« Povjerenja ti nikada nije uzmanjkalo: »Bože moj, stavljam svoj život u tvoje ruke, darujem ti ga…« Gdje si nalazio toliku snagu? »I ta ljubav od mene zahtijeva da ti se darujem, da se potpuno predam u tvoje ruke s neizmjernim povjerenjem…« Možda sam otkrila tvoju tajnu: tvoja vjera je neizmjerna baš kao i tvoja ljubav prema njemu, jer On je tvoj Otac, naš Otac. Otac je izvor našeg bratstva. Mi smo »fratelli tutti«. Brate Karlo, HVALA!

M. s. Martina i m. s. Kristina s prijateljima iz sela

Srpanj/kolovoz

2021.

Ikonostas u kapelici, oslikala m. s. Martina

Izlog Kršćanske sadašnjosti

Razumijevanje kao preduvjet kritike P

Massimo Borghesi

JORGE MARIO BERGOGLIO: INTELEKTUALNA BIOGRAFIJA: Dijalektika i mistika Kršćanska sadašnjost, Likovi 52, Zagreb, 2019. Format: 14 × 20 cm; 414 str. Cijena: 190,00 kn

apom Franjom ljudi su ili oduševljeni ili ga žestoko osporavaju. I u našoj, hrvatskoj Crkvi ta je podijeljenost očita kako u razgovoru klera, tako i među pukom. Čini se da ga u nas čak više ljudi osporava, a poneki se i otvoreno protive – što je u najmanju ruku neobično za pripadnike naroda koji se smatra katoličkim, narodom koji je uvijek imao dobre odnose s papama i držao se uz Rim i onda kad to nije bilo poželjno, kao u slučaju sa Stepincem. Osobita smutnja nastala je upravo oko procesa kanonizacije blaženog kardinala Alojzija Stepinca. Stekao se dojam da je papa spreman žrtvovati hrvatskog blaženika uime mogućeg ekumenizma sa SPC-om. Može se naići i na druge elemente osporavanja, kao što je npr. papino stajalište prema homoseksualcima (uzeto izvan konteksta) ili pak u imenovanju hrvatskih biskupa, pri čemu se, čini se, uopće ne uvažavaju mjesne Crkve. U Europi se često čuje da papa Franjo ne razumije Europu – za jedne je »previše lijevo«, za druge »previše desno«. Svaka kritičnost, pogotovo ovakva, zahtijeva dobru upućenost, poznavanje okolnosti, ali i razumijevanje razloga i shvaćanja osobe koju prosuđujemo. Kad je u pitanju papa Franjo, ponajbolje nam može pomoći ova knjiga Massima Borghesija. Uvodi nas u intelektualno ozračje koje je oblikovalo sadašnjeg papu, političke i crkvene okolnosti kakve su prethodile renesansi kršćanstva u Južnoj Americi.

U aktualnoj stvarnosti mnogi su elementi koji, ako se dobro poslože, mogu u mnogome poboljšati život ljudskih bića na zemlji.

Slijed velikih, a različitih papa Knjiga nam nudi sustavno produbljivanje kulturnog ozemlja i intelektualnih utjecaja koji su oblikovali složenu osobnost i misao Jorgea Maria Bergoglia, s naglašenim područjima napetosti između pastoralnog i mističnog iskustva. I jedna i druga strana uvjetuju ga da se ne razmeće teološkim postignućima, nego da u jednostavnosti obavlja službu navjestitelja. I sâm će definirati sposobnost komunikacije kao »moć za bliskost«. A to je nužnost za evanđeoski navještaj – osobito onima koji su daleko od Crkve. Stoga je njegov navještaj u najmanju ruku neobičan naviklima na prethodnog papu teologa. Dok je Benedikt govorio jezikom precizne teološke misli, katkada samo za intelektualnu manjinu, ovaj papa govori mnoštvu običnih ljudi, pa se osobito među intelektualnim krugovima čuje riječ protiv »južnoameričkog« »argentinskog«, »populističkog«, pape koji nije na visini europskih kulturnih parametara. Takvi kritičari ostaju zatvoreni u nekoj staroj Europi s tradicijom koja više ne rađa ništa, pa ni djecu, a kamoli da otvara nove perspektive. Potrebno je reći da je prošlo i ovo stoljeće imalo sreću imati na čelu Katoličke Crkve velike pape, a svakog je velikana teško zamijeniti. Možda je upravo njihova posvemašnja različitost znakovita za djelovanje Duha Svetoga i kako on popunjava praznine u životu Crkve. Razvoj Bergogliove misli Bergoglio razumijeva Crkvu socijalno, što ne znači da je socijalist. Došao je iz sredine ekstremno polarizirane. Bogatom sloju kapitala sučelice se našao siromašan sloj »isključenih« i »beskorisnih«. Među obespravljenima našli su plodno tlo marksizam i komunizam. Begoglio je uništio revolucionarne komunističke mitove i stavio se na čelo narodnih gibanja ponudivši miran i uključiv izlaz, ali s jasnom osudom tehnokracije. U tome se posve slaGodina LII br. 7-8/565

Bergogliov je profil je oblikovan u kulturnoj razmjeni između Europe i Južne Amerike. Osobito je volio sv. Augustina. »Ključeve njegove misli i njegova djelovanja valja potražiti i naći upravo u ignacijevskoj duhovnoj tradiciji« (A. Spadaro). Dijalektika velikoga i malenoga, ta napetost koja obilježava Ignacijevu vjeru i duhovnost, postaje čvrsta točka u razumijevanju Bergoglia. Papa Franjo će zapisati: »Mistični lahor nikada nema rubove, misao ne prestaje. Isusovac mora biti osoba nepotpune misli, misli koja je otvorena.« I ovi su teolozi oblikovali njegovu misao: Gaston

Vjerovalo se da bi djelovanje kršćana uistinu moglo anticipirati dolazak Kraljevstva, zbog toga što je Gospodin u naše ruke položio mogućnost da upotpunimo njegovo djelo. Ali stvari nisu išle onako kako se nadalo.

Fessard – o dubokim protivštinama; Henri De Lubac – o filozofiji polarnosti, Yves Congar, J. Ratzinger, ali je brusio gledišta i učeći od političke teologije (Gutiérrez, Metz, Moltmann), kao i europskih filozofa, a posebno Amelije Podetti.

gao s duhovnim učiteljem Romanom Guardinijem. Njegov put izlaska iz krize i revolucionarne napetosti bio je put pomirenja u kojemu će isključeni biti ponovno uključeni da se postigne socijalni mir. Razvojni je to slijed nakon teologije oslobođenja, koja je uz Guardinija najviše utjecala na stajališta budućeg pape. Crkva se tu nudi kao šarolik narod koji teži jedinstvu, izbjegavajući pritom napast težnje različitosti bez jedinstva, ali i jedinstvu bez različitosti. Takvo stajalište postaje jezgra Bergogliove katoličke misli. U polarnosti i napetosti rukovodio se ovim načelima: vrijeme je važnije od prostora; jedinstvo prevladava nad konfliktom; stvarnost je važnija od ideje; cjelina nadilazi dio. Suradnja s milošću Uvijek daje prednost milosrđu kao očitovanju istine. U tom pogledu vrlo je znakovit njegov odnos prema modernitetu. Obrambeni stav zamjenjuje potragom za modelima koji će omogućiti autentičan navještaj evanđelja. Srpanj/kolovoz

2021.

Prihvaćati različitost Možemo katkada biti zatečeni nekim stajalištima sadašnjeg pape. S njegovom mistikom kao da je lako složiti se, ali nešto teže s praksom. Valja se složiti da ga vode dobre misli i dobre nakane. On, zasigurno, nije poput nekog automata iz kojeg bismo naručili poželjne misli i djelovanja, ali valja imati i vrlinu strpljivosti, kao u slučaju Međugorja, o kojemu je posve promijenio mišljenje. U svakom slučaju, valja se kloniti paušalnih prosudbi koji zaobilaze poznavanje konteksta i nakana. Ova opsežna studija (obasiže 400 stranica, s čak 770 bilježaka pod crtom) podijeljena je u sedam cjelina i u svakoj se tema povezuje s određenom osobom bitnom za oblikovanje Bergogliove osobnosti. Pisana je dovoljno čitko i pitko da je bez većih teškoća može čitati svatko zainteresiran. S talijanskog ju je preveo Josip Balabanić. Papa Franjo nije svećenik koji ulazi u politiku da popuni praznine u vjeri, nego vjerom želi obogatiti politiku. Crkva u svijetu element je preobrazbe, sakramentalno-eshatološka zbiljnost – i u tom pothvatu papa Franjo ima jako mjesto. Mirko Ivanjek 43

Dogovor kuću gradi

Povijest crkve sv. Petra u Zagrebu

rvotna župa na području Vlaške vasi vjerojatno postoji od osnutka Zagrebačke biskupije 1094. godine za provale Tatara u hrvatske krajeve i napose Zagreb. On je 1242. prema Zlatnoj buli kralja Bele IV. dobio status i prava kraljevskog grada. Obnova opustošenoga Zagreba obuhvatila je i crkvene objekte. Ispod Kaptola sagrađena je crkva sv. Antuna, a, prema nekim izvorima, napuštena je sredinom 16. stoljeća pa je niže od današnjeg dijela tzv. Stare Vlaške ulice postavljen temelj nove župne crkve sv. Petra na istom mjestu. Povjesničar R. Strohal navodi da je nova crkva sagrađena u 17. stoljeću, dok se na drugim mjestima izričito spominju 1590. i 1597. godina. Porastom Zagreba pokazala se potreba za još većom crkvom. Arhitekt Herman Bollé 1889. godine izradio je nacrt proširenja. Crkva je obnavljana 1930. godine prema projektu arhitekta Aloisa Bastla i tada je prigrađen novi župni dvor. Prvi i drugi potres 2020. godine Pregledom oštećenja koji su obavili ovlašteni statičari zgrada je dobila zelenu na66

Piše: Vlado Petričević, dipl. ing. arh.

ljepnicu, uz napomenu da je potreban detaljan statički pregled. Pukotine su se u drugom potresu samo povećale. Detaljnim pregledom utvrđena su brojna oštećenja te pukotine na bačvastom svodu prezibiterija, na slavoluku i stupovima, zatim na kupolastim svodovima crkvenog broda s donje i gornje strane, pukotine na vanjskim zidovima ukrašenim mozaicima, pukotine iznad kora s oštećenjima zidova, pukotine na zidovima i stropovima, na podu (dodatne) pukotine. Stradao je i kip sv. Petra – razbijeni su glava i lijevi dlan. Na istočnom i zapadnom pročelju raspucao je pokrovni vijenac u uglu spoja broda crkve i prednjeg dijela, krovište treba vratiti u izvorne pozicije i ojačati tesarske spojeve. Planovi sanacije Predviđena je konstrukcijska sanacija kupolastog svoda iznad južnoga crkvenog broda i centralnog transepta, a također konstrukcijska sanacija većih pukotina s rasjedom u građi zidova crkve i zvonika. S obzirom na to da se većina sanacijskih radova treba izvesti na zidovima, svodovima i lukovima, elaborat obuhvaća nužne konzervatorske radove kako bi se mozaici mak-

simalno sačuvali i vratili u izvorni oblik. Predviđa se i sanacija krovne konstrukcije i limenog pokrova te konstrukcijska sanacija pukotina uz izvođenje karbonskih nosivih traka. Mehanička oštećenja – pukotine – sanirana su niskotlačnim injiciranjem epoksidne mase.

Ako se nakon uklanjanja žbuke s pukotinama pokaže potreba za dodatnim ojačanjima, izvest će se na isti način. Za obnovu pročelja izradit će se poseban elaborat. I na kraju zahvaljujemo djelatnicima tvrtke »Arbi« d. o. o. čijim smo se materijalima koristili. Zgodno je primijetiti da se naziv »Arbi« nadovezuje na »Urbi et orbi«. Godina LII br. 7-8/565