Cijena
Izlaziwww.ks.hr15.umjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj.
Za iznesena mišljenja u pojedinim člancima i točnost podataka odgovorni su autori te njihovi stavovi ne predstavljaju nužno stav Tisak:uredništva.
Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227
Inozemstvo: Članice EMU: 44 €; Australija 55 AUD; Kanada 55 CAD; Švicarska 55 CHF; SAD 55 USD; Velika Britanija 33 GBP; Švedska 330 SEK.
Časopis je objavljen uz potporu Grada Zagreba
donosimo vam nove teme i promišlja nja naših autora u svjetlu raznih aktu alnosti i nadolazećih izazova, onoga što promatramo oko nas i u nama samima. U nastojanju da promotrimo stvarnosti kršćanskim očima, kadkad je dobro pro misliti i o našim religioznim predodžbama i o slici Boga na temelju koje gradimo svoj kršćanski put. Čak i kada je taj put težak i budućnost ispred nas zastrašu juća, postoji ta »opaka želja za stvarnom
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina LIII Broj 9/577 Rujan 2022. 13 kn / 1,73
Urednica
Za izdavača: Stjepan Brebrić
Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, p.p. 434, Marulićev trg 14
Odvojenim
Tomáš Halík, Želim da postojiš. O Bogu ljubavi
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost«
UVODNIK
srećom, ta rajska privlačnost«, reći će Fa brice Hadjadj, »u nama je nada zbog ko je ne možemo biti beznadni« (Raj na vratima). Na pragu ove jeseni razmišljajmo o toj nadi, razmišljajmo o ljubavi, o Bogu ljubavi. Upravo o toj ljubavi piše Tomáš Halík u novoobjavljenoj knjizi Želim da postojiš, koju vam, uz intervju koji ovdje donosimo, svesrdno preporučujem kao vrijedno štivo za vaše kršćansko nadah nuće i ohrabrenje.
Račun: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o.
Cijena za zemlje koje nisu navedene u ovom popisu obračunava se prema USD. Avionsku poštarinu za prekomorske zemlje obračunavamo posebno.
Kontakti: E-mail: pretplata@ks.hrurednistvo@ks.hrks.kana@gmail.com
Godišnja pretplata: 143 kn
»Uvjeren sam da se ta dva pitanja – 'Postoji li Bog?' i 'Ima li ljubav smisla?' – ne samo uzajamno uvjetuju nego su na koncu jedno te isto pitanje, samo drukčije postavljeno (naime u sklopu druge 'jezične igre'). Ne znam za bolji prijevod izričaja 'Bog postoji' od rečenice 'Ljubav ima smisla'. Prostor verifikacije te rečenice ipak nije seminar stare metafizike (iz koje su nas izveli Kant i Kierkegaard, svaki na druga vrata), nego sam život; pozitivan odgovor na ovo dvostruko pitanje ne da se dokazati, nego samo pokazati; samo se vlastitim životom može ukazati na njega – posvjedočiti ga.«
Uređuje: uredničko vijeće Grafičko oblikovanje: Tihomir Turčinović
Mediaprint – tiskara Hrastić
Dragi čitatelji,
prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Stare novine – novi papir
, str. 27
€
Adresa uredništva: KANA, Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434
IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X
Glavna urednica: Maja Petranović
3Rujan 2022.
»Blažena Majka Terezija iz Calcutte očiti je primjer činjenice kako vrijeme posvećeno Bogu u molitvi ne samo da ne šteti djelotvornosti i predanosti ljubavi prema bližnjima nego je ono zapravo njezin neiscrpan izvor.«
»U osmijehu i gestama Majke Terezije, Isus je još jednom prošao putovima ovoga svijeta kao Milosrdni Samaritanac.«
SVETA TEREZIJAMAJKA
Zašto se otvorena pisma ignoriraju?javnostiubiskupakatoličkihhrvatskoj
neistine i klevete iznesene na račun hrvat skih redovnica te zagrebačkog nadbisku pa Alojzija Stepinca, koje se nalaze u toj Molbi episkopa Gerasima. U opširnom i utemeljenom Otvorenom pismu navodi se također: »Ako su ta djeca proglašena mučenicima, moraju postojati i mučitelji, a iz priloženoga se podrazumijeva da su to upravo navedeni ljudi koji su istin ski zaslužni da je mnogo zbrinute djece u iznimno teškim okolnostima preživjelo. Umjesto da se ističu njihova djela milo srđa, ponegdje s oznakama istinske sve tosti, i da im budemo zahvalni za njiho ve primjere, na njihova se imena i djela
akon što je »Sveti arhijerejski sa bor Srpske pravoslavne Crkve« (Srijemski Karlovci i Beograd, 15. do 21. svibnja 2022.) svecima pribrojio »svetu djecu mučenike, jastrebarske i si sačke, s datumom spomena 13. srpnja / 26. kolovoza«, biskupi Zagrebačke crkve ne pokrajine uputili su Otvoreno pismo bi skupa Zagrebačke metropolije patrijarhu Porfiriju (25. srpnja 2022.) koje je objav ljeno u »Glasu Koncila« (31. srpnja 2022., str. 2. – 3.). Riječ je o tzv. kozaračkoj djeci koja su se tijekom Drugoga svjetskog rata našla u prihvatilištima u Jastrebar skom i Sisku, a koju je sada, 2022. godi ne, Srpska pravoslavna Crkva »pribrojila svetima kao mučenike«.
Lush Gjergji Majka ljubavi Kršćanska sadašnjost, 2017.
Skoplje, 26. kolovoza 1910. –Kalkuta, 5. rujna 1997.don
sedmorica hrvatskih katoličkih biskupa ne ulaze u kriterije za kanonizaciju Srp ske pravoslavne Crkve, nego naglašavaju da imaju odgovornost javno reagirati na
Sveti Ivan Pavao II.
Benedikt XVI.
Zašto su reagirali katolički biskupi? Inicijativu za pribrajanje, zapravo proglašenje svetima, pokrenuo je gornjokar lovački episkop Gerasim »Molbom Sve tom Arhijerejskom Sinodu« godinu dana prije, to jest 15. svibnja 2021. Riječ je o temeljnom dokumentu, tekstu, koji je po služio Srpskoj pravoslavnoj Crkvi da go dinu dana poslije, u svibnju 2022. donese ovakvu odluku. U »Otvorenom pismu«
BALOBANSTJEPAN
»Bog još uvijek voli svijet i poslao je tebe i mene da budemo znak Božje ljubavi… Ako je čovjek današnjice dirnut djelom Majke Terezije, to je upravo zato što je ona utjelovila Božju ljubav i brigu, posebno za
Držim da je u ovome trenutku ključnopitanje: Tko doista stoji iza inicijative da se »kozaračka djeca« pribroje »svetoj djeci mučenicima«?
N
Godina LIII br. 9/577 KOLUMNA STJEPANA BALOBANAU POVODU
Držim da je u ovome trenutku ključno pi tanje: Tko doista stoji iza inicijative da se »kozaračka djeca« pribroje »svetoj dje ci mučenicima«? To je pitanje za javnu raspravu i u crkvenoj, i još više u civilnoj, odnosno društveno-političkoj jav nosti. Razumljivo je da se to ne navodi u »Otvorenom pismu« biskupa. Ali nije ra zumljivo, a još se manje može opravdati da hrvatsku javnost praktično 'ne zani ma' prije postavljeno pitanje koje u ovim okolnostima nije isključivo crkveno ili vjersko pitanje! Koliko mi je poznato do pisanja ovih redaka, hrvatska je javnost Pismo biskupa Zagrebačke metropolije praktično ignorirala, premda je riječ pod određenim vidom o »povijesnom« Pismu koje dotiče ne samo crkvenu nego i na cionalnu i političku dimenziju; ne samo pitanje iskrenog ekumenizma nego i di jalošku i humanu stranu svekolikog od
ratom. Suprotno od toga, državne vlasti u Hrvatskoj, bez obzira na to tko bio na vlasti, do sada nisu uzimale ozbiljno u obzir taj problem s inozemstvom, to jest da u inozemstvu postoji uglavnom jed na 'srpska vizija' tih odnosa. Nažalost, ri ječ je o često neobjektivnoj, lažnoj i nada sve pristranoj viziji koja već desetljećima na 'optuženičkoj klupi' drži hrvatski na rod, ali i Katoličku Crkvu u Hrvatskoj. Došlo je vrijeme da se zbog sadašnjosti, ali još više zbog bolje i sigurnije hrvatske budućnosti, temeljito istraži i na od govarajući način u Hrvatskoj i u svijetu argumentirano prikaže hrvatska povi jest. I to ne prije svega zbog toga što to većini Hrvata nije jasno, nego zato što bi ono što je nama Hrvatima jasno na do kumentiran način bilo predočeno i dru gima u svijetu.
Razlika između Srbije i Hrvatske Razlika između Hrvatske i Srbije s obzirom na istraživanje prošlosti 'koja opte rećuje' jest u tome da država Srbija već desetljećima pod materijalnim i organi zacijskim vidom podupire istraživanje te iznimno komplicirane povijesti. Rezultat je toga da u inozemstvu prevladava 'srpska vizija' povijesti odnosa Hrvata i Srba te Srpske pravoslavne Crkve i Kato ličke Crkve u Hrvatskoj s ponavljanjem optužbi povezanih s Drugim svjetskim
Došlo je vrijeme da se zbog sadašnjosti, ali još više zbog bolje i sigurnije hrvatske budućnosti, temeljito istraži i na odgovarajući način u Hrvatskoj i u svijetu argumentirano prikaže hrvatska povijest.
ponovno stavlja teret monstruoznih op tužaba i krivnje« (Isto, br, 4, str. 3). Upravo je to temeljni razlog zbog kojega su bi skupi Zagrebačke metropolije na čelu sa zagrebačkim nadbiskupom, kardinalom Josipom Bozanićem, uputili patrijarhu Porfiriju i hrvatskoj javnosti – crkvenoj i civilnoj – ovo uistinu važno Pismo.
Tko stoji iza ove inicijative?
pitanja mora više uključiti država Hr vatska, i to tako da pod materijalnim i organizacijskim vidom omogući temelji to istraživanje povijesti koja još uvijek snažno opterećuje odnose Hrvata i Srba u Hrvatskoj, ali i država Hrvatske i Srbije.
Držim da bi odgovor na pitanje Tko sto ji iza ove inicijative bio od velike koristi prije svega u odnosima između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslav ne Crkve. Jedno je, ako je ova inicijativa pokrenuta isključivo iz vjerskih moti va u Srpskopravoslavnoj Crkvi. U tom je slučaju ovo ekumensko pitanje dviju se strinskih Crkava i treba ga rješavati na toj razini. Drugo je ako je ova inicijativa sa srpske pravoslavne strane »određena mješavina« crkvenih i nacionalnih, od nosno nacionalističkih interesa koji su vidljivi u susjednoj nam državi. Ako je tako, onda se u rješavanje toga i sličnih
Potražiti odgovor!
nosa između Katoličke Crkve u Hrvatskoj i Srpske pravoslavne Crkve te između hrvatskoga i srpskoga naroda. Slično je bilo i s Pismom koje je 8. veljače 2016. godine, kao tada predsjednik Biskupske konfe rencije BiH, kardinal Vinko Puljić uputio tadašnjem patrijarhu Srpske pravoslav ne Crkve Irineju, a u povodu patrijarho va sudjelovanja i osobito govora na danu »Republike Srpske« u Banjoj Luci, 9. si ječnja 2016. koje je pod naslovom »Istina se uporno prešućuje i iskrivljuje« također objavljeno u »Glasu Koncila« (21. veljače 2016., str. 8. i 31.).
9Rujan 2022.
Za kršćane diljem svijeta izuzetno su zanimljive poruke nogometnog izbornika Zlatka Dalića, koji je uoči i tijekom Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji (i nakon toga), započeo s odašiljanjem poruka o skromnosti i poniznosti kao ključnim preduvjetima za uspjeh na natjecanju.
A
Sport i njegove vrednote
Prije svega ipak potrebno je istaknuti da treba razlikovati i odjeljivati sport od tje lovježbe/tjelovježbanja. Naime, u sva kodnevnom govoru ljudi često miješaju ove dvije povezane (ali) i odijeljene tjele sne aktivnosti, pa tako razne oblike tje lovježbe nazivaju sportom. Štoviše, neri jetko jedni druge pitaju bave li se sportom kada zapravo hoće znati bavi li se oso ba nekim oblikom tjelovježbe (ne nuž no sportom). I odgovori potpomažu ovu netočnost – »idem u teretanu / trčim po
PIŠE: MATIJA MATO ŠKERBIĆ
Za svakoga praktičara sporta (posebice njegove vrhunske profesionalne varijan te), pa tako i vjernika-kršćanina, najveći je problem što je sport društvena praksa koja je u svojem temelju izrazito nemoralna. Naime, ustrojena je tako da stalno traži i želi onoga jednog pobjednika (pojedinca ili momčad), dok su svi ostali – gubitnici.
Može li kršćanin biti
hičkim dobrobitima sporta).
Za svakoga praktičara sporta, pa tako i vjernika-kršćanina, najveći je problem nemoralna. Naime, ustrojena je tako da stalno traži i želi onoga jednog pobjednika
nasipu / planinarim«… Drugim riječima, kada odlazimo u teretanu (na džoging, trekking itd.) mi se ne bavimo sportom –nego Sporttjelovježbom.je,naime,organizirano natjecanje koje provodi određena krovna instituci ja prema prije utvrđenim pravilima u ko jemu su najvažnije tjelesne vještine i spo sobnosti natjecatelja, a na kraju se uvijek dobije Najčešćepobjednik.pitanjekoje se može čuti od onih koji sport, a posebno vrhunski sport, ne vole i ne razumiju, glasi što je to sa sportom da izaziva toliki interes, pažnju te
Godina LIII br. 9/577
Pritom je veoma važno istaknuti kako se znanstvenici slažu u jednome – vred note sporta ne mogu se dohvatiti, pa ti me ni (sport) razumjeti, bez praktici ranja sporta. Naime, izvansportskom pogledu vrednote sporta ostaju sakrive ne i nedohvatljive.
Kako biti vjernik u sportu?
Ovo su samo neka od pitanja koja si vjernik može postavljati kada se kreće ba viti sportom, posebice i ponajviše (vr hunskim) profesionalnim sportom. Istodobno, pitanja su to koja razmatraju i različiti autori unutar filozofije sporta (i njezine subdiscipline »religije i sport«) jedne od najmlađih grana filozofije koja upravo slavi 50 godina opstojnosti. Upra vo je u pripremi najopsežnije i najobu hvatnije međunarodno izdanje o kršćan stvu i sportu, čijeg je dijela autor i ovih redaka, u kojem će se napraviti pregled najvažnijih tema te prikazati razvoj ove grane filozofije sporta u različitim ze mljama svijeta.
34 KRŠĆANIN I DRUŠTVO
ko se pomolimo ili prekrižimo prije utakmice, hoće li nam Bog pomoći da pobijedimo na sport skom natjecanju? Je li u redu moliti Boga za pobjedu na sportskom natjecanju? Kako prakticirati svoju vjeru u sportu i kroz sport? Kako biti u punome smislu vjernik i vrhunski sportaš?
tako veliku količinu (pretjeranih) emoci ja i uzbuđenja. Pitanje je to o samoj esenciji sporta – što to sport čini vrijednom i smislenom ljudskom djelatnošću. Odgo vor je: zbog intrinzičnih ili internih vri jednosti sporta. One su razlog zbog kojeg se ljudi počinju baviti sportom i zbog če ga ga vole te vjerno i strastveno ostaju u njemu. Također i razlog zašto i kako sport za mnoge ljude može postati životni poziv i put za ostvarenje vlastitih ljudskih potencijala. Intrinzične vrjednote sporta karakteristične su i specifične za sport te su dohvatljive samo u sportu i kroz sport. Autor je u svojoj nedavnoj knjizi Filozofi ja sporta. Nastanak i razvoj jedne discipline iznio detaljniju razradu i podijelio ih na: intersubjektivne (npr. snažna i duboka
povezanost i »kemija« igrača, navijača…), emocionalne (npr. pri postizanju ciljeva igre te napose pri pobjedi poput intenziv ne radosti, katarze ili ekstaze), duhovne (npr. duhovna stanja koja idu od depresije i beznađa do potpunog oduševlje nja i ekstatičnosti), senzitivne ili osjetil ne (npr. osjetne senzacije poput slušanja i pjevanja pjesama i himni, gledanja navijačkog performansa i obilježja poput za stava i dresova itd.), moralne (npr. izrazi poštenja, pravednosti i iskrenosti sporta ša u natjecanju) te spoznajne (npr. uvidi o strategiji ili taktici, zdravstvenim i psi
U konačnici, za kršćane nije preporuka napustiti i okrenuti se od sporta, nego uroniti u njega te ga nastojati učiniti moralnom i kršćanski prihvatljivom druš tvenom praksom, kroz skromnost i poni znost. Na kraju, čini se da je za svakoga vjernika sportaša dobro osvijestiti barem troje: 1) Boga ne možemo instrumentali zirati ili koristiti se njime kao instrumen tom za vlastiti sportski uspjeh – naime, mole se i naši suparnici, 2) zato, u molitvi ne »tražimo« pobjedu, nego ostvariva nje vlastitih sportskih potencijala, 3) iako su kršćanske vrednote pokatkad nespoji ve s logikom sporta, to ne znači da trebamo prestati živjeti svoju vjeru u sportu i kroz sport, nego to trebamo svakako na stojati – u mjeri u kojoj je moguće u da noj situaciji.
skih autora kao temeljne probleme sporta detektira: 1) logiku sporta prema kojoj
35 Ili si pobjednik (jedan) ili si gubitnik (svi ostali) – to je temeljna logika sporta. Ci jela stvar često bude dodatno potencira na sportskom retorikom u kojoj se uzdi že pobjednika koji je »zgazio«, »slomio«, »ponizio«, »izdominirao«, »razvalio«, »ra sturio«, »unakazio«, »uništio« suparni ka/suparnike. Stoga, kako za etiku spor ta, tako i za kršćanstvo, temeljno pitanje jest kako biti moralan, odnosno kršćanski praktičar sporta. Kršćanstvo je praktički usmjerena religija koja od svojih vjernika traži izrazito moralno djelovanje koje se temelji na snošljivosti ili toleranciji, traže nju da se ljubi i pomaže svoje bližnje, te da se iskazuju dobrota i senzibilnost za dru goga – kroz konkretne čine i iskaze soli
Treba ipak reći da ovakav stav većina te ologa i filozofa sporta zapravo pozdravlja jer donosi niz benefita i izvrsna je uputa za pristup prakticiranju sporta za svakoga kršćanina: pomaže sportskom pona šanju, umanjuje mogućnosti ponižavanja drugih i egoizama, pomaže da budemo bolji suigrači i kooperativni članovi tima, da prepoznajemo i vrednujemo vrijednost drugih i njihove doprinose sportu.
problem što je sport društvena praksa koja je u svojem temelju izrazito pobjednika (pojedinca ili momčad), dok su svi ostali – gubitnici.
vrhunski sportaš?
vjerničke dužnosti pri svojem prakticira nju sporta. Neki od superuspješnih spor tašica i sportaša, poput primjerice Blanke Vlašić, javno su progovorili o tome koliko im je vjera važna i od pomoći. Drugi, poput primjerice bivših nogometnih repre zentativaca Ivice Olića i Josipa Pivarića, u medijima su objasnili strogo odvajanje svoga vjerničkog od onoga, sportskog života. Tako, dok su u jednom uzorni kr šćani praktičari koji se vode i teže za kr šćanskim vrijednostima, u drugome su oportuni natjecatelji spremni za pobjedu i natjecateljski uspjeh svoje momčadi na rediti svakojake, s kršćanskim vrednota ma i načinom života nespojive čine – pri mjerice lagati, simulirati i varati.
blema u izravnoj suprotnosti prema temeljnom kršćanskomsti te su na suprotnim, odnosnoma u kojima smo ponosni kada tiji, zgodniji, sposobniji itd. odznost pomažu
razvijanju svjesnosti o tome da postoje stvari veće od nas te nas postavljaju u pra vu perspektivu iz koje sebe možemo sa gledati realistično. Na taj nam način po mažu nam da akceptiramo svoje slabosti i limitiranosti jednako kao i naše pred nosti. Za kršćane diljem svijeta izuzetno su zanimljive poruke nogometnog izbor nika Zlatka Dalića, koji je uoči i tijekom Svjetskog prvenstva 2018. u Rusiji (i na kon toga), započeo s odašiljanjem poruka o skromnosti i poniznosti kao ključnim preduvjetima za uspjeh na natjecanju.
Rujan 2022.
ku cijenu te s njome povezan 2) ljudski ponos koji nas »vodi u
Kada god bi pomorski promet bio ugrožen ili prekinut, kao u vrijeme rata, cijena ugljena u Londonu rasla bi astronomski. To je dovelo do toga da se već tada ugljen prodavao »na točkice«, odnosno tako da bi crkveni dužnosnici bili zaduženi da najsiromašnijim župljanima podijele žetone pomoću kojih bi mogli doći do ugljena.
jer ga nema!
potrebu za drvetom kao gorivom. Na po dručjima gdje je šumovitoga prostora bi lo više to još nije bilo problem, ali u relativno zatvorenim ekosustavima šume su gubile bitku sa sjekirama drvosječa. En gleska se tako tijekom 16. stoljeća suoči la s jednom od najozbiljnijih energetskih kriza u svojoj povijesti.
PIŠE: TOMISLAV MATIĆ
Ne vidim šumu od drveća...
Tijekom većine srednjega vijeka doći do drveta bilo je relativno jednostavno. Eu ropa je bila šumovito područje koje je tre
POGLED U PROŠLOST
O energetskoj krizi u renesansnoj Engleskoj.
brošuru u kojoj je upozorio da su veliki dijelovi zemlje potpuno ogoljeni, tvrde ći da njegovi suvremenici u želji za trenutačnom zaradom uništavaju vlastitu Uništenjebudućnost.je zaista bilo veliko. Tijekom 16. stoljeća u Engleskoj su izumrli vukovi i veprovi, a i ostale divlje životinje, po put jelena, postale su ugroženima i rijet kima. Gradovi su pak rasli i povećavala se potreba za drvetom. U skladu s tim, nje
Primjer Engleske početkom 17. stoljeća dobar je primjer društva koje se suoča va s nestašicom nečega što je do tada bi
lo samo po sebi razumljivo. Deforestacija tamo više nije bila obilježje razvoja, nego ekološka katastrofa. Tamošnji se ekosustav od nje nikada nije oporavio. Mnoga svjedočanstva iz ranoga novog vijeka svjedoče da je u Engleskoj ostalo vrlo malo šuma, a ponegdje uopće nije bi lo drveća. Primjerice, pisac Arthur Stan dish objavio je 1611. godine vrlo utjecajnu
E
40 Godina LIII br. 9/577
nergetska kriza gotovo je univerzalna tema posljednjih nekoliko mjeseci. Svi strahuju od nadola zeće zime i mogućih nestašica, a na trži štima traje bespoštedna borba za nabavu nafte i plina. To budi vrlo loše uspomene jer su nestašice energenata često izaziva le krize i transformacije gospodarstava, a njihovo uskraćivanje bilo je ravno obja vi rata. Primjerice, američki embargo na izvoz nafte u Japan gotovo je izravno do veo do napada na Pearl Harbor i uklju čivanja Sjedinjenih Američkih Država u Drugi svjetski rat, a mnogi se još sjećaju naftnog šoka koji je nastao nakon što su arapske zemlje sedamdesetih godina uskratile izvoz. Ovdje ćemo se pak poza baviti jednom manje poznatom, ali ključnom energetskom krizom, koja je posred no dovela do industrijske revolucije. Riječ je bila o nestašici – drveta.
balo iskrčiti kako bi se došlo do obradive zemlje. I hrvatski lokaliteti, poput Osije ka i Požege, svjedoče o tome da su nasta li sječom ili paležom šuma. Tek je pot kraj srednjeg vijeka razvoj gospodarstva, poput brodogradnje, uvjetovao veću po trebu za drvetom kao gradivnim mate rijalom, a razvoj proizvodnje, posebno kovanog i lijevanog metala, povećao je
Rezanje grane na kojoj se sjedi
41Rujan 2022.
Zemljovid Londona iz 17. stoljeća
Kako drveta više nije bilo dovoljno, sve su se više rabile drukčije vrste goriva, kao što je treset. Gradovi u blizini tresetišta, poput Yorka i Liverpoola, grijali su se po moću njega. Međutim, kopanje treseta i isušivanje močvara dodatno je oštetilo okoliš – među ostalim, zbog toga su izu mrle i rode. Ponegdje se kopanje treseta i zabranjivalo ili kažnjavalo jer je uništa valo pašnjake. Gdje je bilo pustara ili vrijesišta, palio se vrijes, brnistra i drugo ni sko raslinje, ali su i nalazišta tih biljaka uskoro postala predmetom borbe među potrošačima. Razvila se i kultura sađe
gova je cijena sve više rasla. Kruna, indu strijalci i vlastelini nastojali su osigurati sve manje šumske površine za svoje po trebe i, posljedično, na udaru su se našli siromašni. Mnoge šume koje su do tada bile zajedničko vlasništvo bile su privatizirane. Tijekom druge polovice 16. stolje ća Englesku su počeli potresati prosvje di lokalnih zajednica koje su se žalile da im je uskraćen pristup šumama, tvrdeći da zbog toga pate siromašni, koji nema ju novca da kupe gorivo, nego su sami iš li u sječu. Također je značajno to što su se milodari siromašnima tijekom spomenu toga razdoblja sve češće davali u gorivu. London je pak bio poseban slučaj. Ra stao je nevjerojatnom brzinom, a pot kraj 17. stoljeća dosegnuo veličinu od vi še od šest stotina tisuća stanovnika. Dok su ostali engleski gradovi, zbog skupoće prijevoza, dobavljali živežne namirnice iz svoje šire okolice, London je zbog sa me svoje veličine usisavao proizvodnju gotovo čitave Engleske. Bilo je potpuno nemoguće da namiri svoje gargantuan ske potrebe za gorivom pojedinačnom sječom šuma u okolici, koje su ionako gotovo potpuno iščeznule. Trebala mu je si gurna i stalna dobava goriva, i to u gole mim količinama. Naime, Europa je u to vrijeme prolazila kroz vrlo hladno raz doblje, zvano malo ledeno doba. U En gleskoj su zime postale vrlo oštre, toliko da se rijeka Temza redovito zamrzava la. Preživjeti zimu bez grijanja postalo je nemogućim.
nja živica na granicama posjeda, u koje se često umetalo drveće, i čijim se orezi vanjem dolazilo do goriva. Unatoč tomu, kako je stanovništvo raslo, tako se i po vršina poljoprivrednog zemljišta poveća vala, a pustare smanjivale. Izvori topline postali su tako rijetki da su ponegdje si romasi bili toliko očajni da su se grijali sušenom balegom. Međutim, spasono sno je rješenje pronađeno ispod zemlje. Bio je to – ugljen. Do početka 17. stoljeća London se gotovo u potpunosti grijao na ugljen. Zbog toga je postao životno ovisnim o uvozu sa sje vera Engleske, posebno iz Newcastlea. Taj je energent riješio mnoge probleme, ali je stvorio nove. Naime, tadašnji je godiš nji iskop ugljena bio i više nego dovoljan da osigura grijanje, ali je njegovo dopre manje do potrošača ovisilo o prijevozu brodovima. Kada god bi pomorski pro met bio ugrožen ili prekinut, kao u vri jeme rata, cijena ugljena u Londonu ra sla bi astronomski. To je dovelo do toga da se već tada ugljen prodavao »na toč kice«, odnosno tako da bi crkveni dužno snici bili zaduženi da najsiromašnijim župljanima podijele žetone pomoću ko
jih bi mogli doći do ugljena. Također, pa ljenje tako masivnih količina ugljena uči nilo je London vrlo smrdljivim gradom i dovelo do pojave već legendarnog smoga. Početkom 18. stoljeća londonske potrebe za ugljenom narasle su na 450 000 tona godišnje. Korištenje ovim gorivom omo gućilo je tom gradu da naraste do ne slućenih razmjera. Nije bila riječ, jedno stavno, o tome da je stanovništvo imalo pristupa sredstvu za grijanje, nego je i industrija imala pristup razmjerno jeftinom energentu. Industrija je pak pri vlačila radnike u potrazi za poslom, koji su dodatno povećavali gradsko stanov ništvo. Takva se spirala rasta odigrala i u drugim engleskim gradovima, poput Manchestera, Birminghama i Sheffiel da. Industrijska revolucija nije se slučaj no dogodila upravo u Engleskoj, a otkriće parnoga stroja neposredno je povezano s iskapanjem ugljena i njegovim kori štenjem kao gorivom. Kada su strojevi bili izumljeni i spremni da se pokrenu, ugljen je već bio tamo da ih pogoni. To je pak uzrokovalo sasvim druge i nove eko loške i socijalne probleme... Ali to je već druga priča.
Smrdi, ali je toplo
jesec rujan važan je mjesec za Vinkovsku obitelj, koja u svojem poslanju nasljeduje velikoga francuskog sveca Vinka Paulskog koji je preminuo 27. rujna 1660. u Parizu te ga se Crkva na taj dan spominje. Znamenit je njegov svetački naslov: zaštitnik je svih djela kršćanske ljubavi. Bio je reformator svoga stoljeća na području djelotvorne kršćanske ljubavi, a od bogate duhovne baštine, posebno se po Vinkovskoj obitelji i danas očituju neki stavovi. Ponajprije, Vinko je osobu gledao u njezinoj cjelini i isticao da je nužno tako i djelovati – pomoći dakle i tjelesno i duhovno. Nadalje, to je moguće činiti samo stručno i organizirano u suradnji s drugima. U služenju siromasima bitno je također biti kreativan i prilagodljiv: odgovoriti na znak vremena i prepoznavati siromahe svoga vremena. Naposljetku, Vinkov trajni prioritet bili su Vinkanajzapušteniji. Paulskogčesto su uspoređivali s »milosrdnim Samarijancem« iz istoimene Isusove prispodobe. Sjećate li se o čemu je riječ? Tridesetak kilometara dug put iz Jeruzalema u Jerihon za jednu je osobu bio
s.PIŠE:VERONIKA MILA POPIĆ
54 Godina LIII br. 9/577
gotovo poguban. Bila je opljačkana, ranjena i bačena pokraj puta – a pokraj nje su potom prolazili mnogi. Tko to točno? U prispodobi se, osim razbojnika ili nasilnika, koje možemo prepoznati kao »rušitelje poretka«, kao prolaznici pojavljuju i svećenik te levit, funkcijom vezani uz zakon i hram – pravovjerni dakle »čuvari poretka«. Tu je i Samarijanac – rubni, Židovima zabranjen čovjek. Pred svima njima je, poput najvažnijega životnog ispita, postavljen onaj opljačkani patnik, ranjenik, žrtva. Bezimen je te stoga predstavlja i svakog od nas jer rana nas prati od našega prvog dana na zemlji. A mi, ranjeni, na životnome putu susrećemo i one druge – u patnji odbačene, najzapuštenije. I pritom možemo biti poput protagonista prispodobe: ili nedjelotvorni čuvari poretka ili djelotvorni marginalci –Samarijanci. No možda smo katkad i oni koji ranu ranjenom nanose – dakle Prispodobirazbojnici! je prethodio dijalog zakonoznanca i Isusa, točnije, zakonoznančevo pitanje: »Što mi je činiti da baštinim život vječni?« Ključno je to pitanje za svakoga od nas. Što
Samarijanac Milosrdni
DUHOVNI VADEMEKUM
je meni činiti da uđem u vječnost, da živim vječnost već sada? Zakonoznanac zna, u zakonu piše, a Isus ga potiče da sebi i slušateljima odgovori: ljubiti Boga cijelim bićem, bližnjega kao sebe. No, da bi iskušao Isusa, zakonoznanac ponovno pita: »A tko je moj bližnji?« Na to pitanje Isus mu odgovara prispodobom koja vodi promišljanju o tome tko sam ja u odnosu prema bližnjemu. Nije ovdje riječ o siromasima, o utvrđivanju koje su sve osobe kojima u svojoj okolini moramo pomoći. Riječ je o našem pogledu na drugog čovjeka, koji započinje pogledom na sebe jer bližnjega treba ljubiti – kao sebe. Svijest da sam ja slika Božja, dragocjenost, original, stvoren iz ljubavi, sa smislom i osobitim Božjim poslanjem; svijest da je u meni Božji život i iskustvo toga života – mijenjat će moj pogled i na drugog čovjeka. Jer, i druga osoba koju susrećem jest Božje, dragocjeno stvorenje! Isus prispodobu zaključuje pozivom na odgovornost te kaže: »Idi pa i ti čini tako«. Djelotvorna nam je ljubav dana kao temelj našega bića i vrata vječnosti. Po činjenju dobra – mi smo uistinu ljudi. Po tome smo, poput Vinka – Božji, Isusovi ljudi.
M
