UVODNIK
KRŠĆANSKA OBITELJSKA REVIJA
Godina LV Broj 2/593 Veljača 2024. Cijena 2,00 €
Osnivač: Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije »Kršćanska sadašnjost« Glavna urednica: Maja Petranović Uređuje: uredničko vijeće Grafičko oblikovanje: Tihomir Turčinović Izdavač: Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, p.p. 434, Marulićev trg 14 Za izdavača: S tjepan Brebrić Kontakti: E-mail: ks.kana@gmail.com urednistvo@ks.hr pretplata@ks.hr Tel: 63 49 060; Fax: 48 28 227 www.ks.hr Izlazi 15. u mjesecu, srpanj-kolovoz dvobroj. Adresa uredništva: KANA, Kršćanska sadašnjost d.o.o., 10 001 Zagreb, Marulićev trg 14, p.p. 434 Rukopise i slike ne vraćamo. Za iznesena mišljenja u pojedinim člancima i točnost podataka odgovorni su autori te njihovi stavovi ne predstavljaju nužno stav uredništva. Tisak: Mediaprint – tiskara Hrastić Račun: KRŠĆANSKA SADAŠNJOST d.o.o. IBAN: HR 17 2340 0091 1000 4724 1 SWIFT PBZ GHR 2X Godišnja pretplata: 22,00 € Inozemstvo: Zainteresirane molimo da se jave na e-mail pretplata@ks.hr ili broj telefona 01 6349 044
asopis je objavljen uz potporu Č Grada Zagreba Stare novine – novi papir Odvojenim prikupljanjem smanjujemo količinu otpada na odlagalištima, čuvamo šume, štedimo vodu i energiju. Veljača 2024.
Dragi čitatelji, Kanine stranice i ovoga mjeseca žele nas obogatiti i potaknuti na promišljanje svoje vjere. Kao zreli kršćani nastojimo upoznavati i razumijevati svoju vjeru koju prakticiramo osobno i u zajednici te smo u konačnici pozvani drugima dati obrazloženje »nade koja je u nama« (1 Pt 3,16). Posebno je to potrebno pogledamo li današnju ponudu vjerske prakse, možda i sami privučeni nekim novim oblikom osobne duhovnosti ili neke vjerske zajednice. Dok se sama ponekad preispitujem u kojoj je mjeri moja vjera »naučena« ili »konzumeristička«, razmišljam kako se često u raznolikosti duhovnog i vjerskog izričaja volimo zaogrnuti svojom vjerom, utješiti svojim Bogom, obraniti se od neprijatelja svojom vjerskom pripadnošću. Ali, poziv na »odgovornu vjeru« želi nas otrijezniti i pozvati da se izdignemo iznad onoga površnog osjećaja koji često miješamo s vjerom kada je želimo prilagoditi svojim potrebama. S druge strane, samo poznavanje vjerskih istina nije još vjera. Iako se nerijetko znamo sakriti i iza te »naučene vjere«, ona nije živa. Vjera je naše bezuvjetno predanje Bogu! Vjera nije ideologija, ona je naš živi odnos s Bogom koji se ostvaruje kroz molitvu, a koji se potom oživotvoruje u našem živo-
tu, u našoj svakodnevici. Kršćanska vjera je sveobuhvatna, obuhvaća nas cijele sa svim našim odnosima i stvarnostima, a naša molitva je izraz te vjere. Ovdje postaje važno pitanje, a kako danas moliti? Vjerujem da nam je većini danas izazovno pronaći sabranost u užurbanom obiteljskom životu ili osobnom dnevnom ritmu koji je u zahtjevima suvremenog tempa sve brži i rastreseniji. No, prava molitva nisu samo molitveni obrasci koje često koristimo također »konzumeristički«, kao nabrajanje čudesnih formula za ostvarenje vlastitih želja. Prava molitva je povezana s vjerom, ona je živo predanje Bogu cijelog našeg bića, našeg života i svega što radimo. Vjerovati, moliti, živjeti jedna je cjelina, ne može se razdvajati! U nastojanju razumijevanja i življenja ove sveobuhvatnosti kršćanske vjere, u svjetlu godine molitve koju je nedavno proglasio Papa Franjo u kojoj se zajedno pripremamo za veliki jubilej 2025., vrijedan pratitelj uz našu Kanu može nam biti i dobra knjiga. U ovoj prigodi izdvajam Kako danas moliti, autora Jörga Zinka, čijoj aktualnosti i vrijednosti svjedoči činjenica da je doživjela već 6. izdanje na hrvatskom jeziku. Urednica
»Tko želi naučiti moliti, ne mora se truditi da ‘uzdigne’ dušu. Dosta mu je stajati na zemlji. Ne treba težiti ni za velikim iskustvima. Dosta su mu male stvari s kojima živi. One mu toliko govore da može dugo, dugo k njima u školu ići. Ne treba mu bježati daleko od svijeta i od ljudi. Gradivo mu je nadohvat ruke.« (Jörg Zink, Kako danas moliti) 3
PITANJE SADAŠNJEGA TRENUTKA
Kriza europske i svj Iako se o solidarnosti govori na svim razinama svjetske i europske politike, riječ je ponajprije o načelnim stavovima. Bez nekakva konkretnog učinka.
U
PIŠE: JOSIP GRBAC
ovoj godini, kada gotovo polovica svjetskog stanovništva u više od 70 zemalja izlazi na izbore, naivno bi bilo očekivati da će na političkom i gospodarskom planu sve ostati po starom. Riječ je o 4,2 milijarde ljudi koji će glasati na nacionalnim i regionalnim izborima, a među njima će biti i neke od najmnogoljudnijih nacija na svijetu. Sama ta činjenica pokazuje da možemo govoriti o mogućnosti jednoga novog ustroja svjetske i europske politike. Nije zanemariva ni činjenica da u mnogim zemljama ti izbori neće biti demokratski, nego autokratski, kojima dirigiraju trenutačno vladajuće političke elite, što dodatno utječe na političku sliku koja će nakon izbora nastati u svijetu i u Europi. Znatan dio toga stanovništva jesu kršćani, pa se ti izbori itekako tiču i Crkve, kojoj ne može biti svejedno hoće li, kako i koliko, na površinu »isplivati« i one temeljne vrijednosti o kojima ovisi boljitak svakoga čovjeka, a koje uporno ističe i papa Franjo. Bilo bi iluzorno očekivati da će ova zalaganja Crkve i Pape odigrati bitniju ulogu u tim izbornim preslagivanjima vlasti i moći, o čemu svjedoče i dosadašnja iskustva. No Crkva se sasvim legitimno mora nadati da će se tu i tamo čuti njezin glas. To svakako neće biti izravno miješanje u politička zbivanja. Ali je sigurno da kršćani u svijetu očekuju od Crkve određene smjernice o tome kako se opredjeljivati. Da je takav angažman Crkve sasvim legitiman, poručio je i papa Benedikt XVI., kada je rekao ot4
prilike sljedeće: Ako je za mnoge probleme u svijetu, kao što je npr. problem gladi na mnogim stranama svijeta, kriva politika, onda Crkva ne samo da »smije« nego i »mora« pokušati utjecati na politiku sa svrhom zaštite onih najslabijih i najugroženijih slojeva ljudi. 1. Razlozi krize solidarnosti Možda će glavno zalaganje Crkve ići u smjeru jačanja svjetske i europske solidarnosti koja je zapala u ozbiljnu krizu. Razlozi su te krize evidentni. U mnogim zemljama, pogotovo u Europi, prevlada-
Izići na izbore »sveta« je dužnost. Ne smijemo dopustiti da se ta dužnost dodatno profanira međusobnim suvišnim svađama, jer je to izravan put u neizlazak mnogih ljudi, pogotovo mladih, na izbore. va strah zbog porasta migracija tisuća ljudi iz cijeloga svijeta koji su u potrazi za boljim životnim uvjetima. S druge strane, evidentno je svojevrsno jačanje desničarskih snaga diljem Europe, pri čemu se rađa određen otpor protiv daljnjeg pomaganja Ukrajini ugroženoj ruskom agresijom. Mađarski i finski premijeri prednjače u tome. U prvome su planu očiti ekonomski i financijski interesi vlastite zemlje na štetu dosadašnje europske solidarnosti prema ukrajinskom narodu. Dovoljan je primjer američkih republikanaca koji se opiru daljnjem pomaganju Ukrajine. Vjerojatno zato što
smatraju kako pomoć Ukrajini ne donosi nekakve značajne koristi na političkom i geostrateškom planu. Ta pomoć dakle nije bila bezinteresna, nego uvjetovana interesima u vezi s vlastitim probitkom. A to pak baca sasvim novu sliku na takozvanu zabrinutost kako bi poraz Ukrajine bio poraz demokracije u svijetu, jer je očito da sva pomoć nekih država nije bila usmjerena na obranu ukrajinskog naroda od nepravedne agresije i na očuvanje temeljnih demokratskih načela života u civiliziranom svijetu, nego je bila uvjetovana manje ili više egoističnim namjerama. Riječ je dakle o dvoličnoj ili »farizejskoj« solidarnosti. Slično je i s obzirom na stanje na Bliskom istoku. Svakako su opravdani skupovi solidarne potpore palestinskom narodu. No, budući da na tim skupovima nitko nijednom riječju nije spomenuo pokolj nad izraelskim nedužnim ljudima, stječe se dojam da je tu u nekoj mjeri bila riječ i o politički motiviranim prosvjedima, jer istinska solidarnost mora biti jednaka prema svim žrtvama, bez obzira na to čime su one uzrokovane. Tragedija palestinskog naroda svakako može utjecati na to kako će ljudi glasati. Jer obični ljudi nemaju neke »geostrateške« interese, nego su osjetljivi na tuđu patnju. I često zaboravljaju kako i zašto je ta patnja uzrokovana. Možemo se samo nadati da takvo stanje neće biti upotrijebljeno isključivo za dobivanje glasova od onih koji se budu natjecali na izborima. Bila bi to teška zlouporaba empatije prema narodu koji teško pati. Najbolje bi bilo kada bi na predstojećim izborima mogla »isplivati« nekakva nova ideja kako zaštititi palestinski narod i kako dokončati rat. Mislim da je to Godina LV br. 2/593
jetske solidarnosti
pitanje svih pitanja koje mora prevladavati na ovim izborima. Ili to možda nikomu nije od prioritetnog interesa? 2. Crkva i solidarnost Iako se o solidarnosti govori na svim razinama svjetske i europske politike, riječ je ponajprije o načelnim stavovima. Bez nekakva konkretnog učinka. Tako smo svi »solidarni« s Ukrajinom, palestinskim narodom, siromasima i potrebitima, ali, kada ta solidarnost treba biti konkretno ostvarena, tada prevladaju drugi, uglavnom egoistični, interesi. U tom će segmentu Crkva morati, u skladu sa svojim mogućnostima, pružiti konkretan primjer. To je i učinila kada je u Ukrajinu poslala Papino izaslanstvo, kada je progovorila o nedopustivoj izraelskoj praksi sustavnog razaranja u Gazi na štetu nedužnoga palestinskog naroda, kada je jasno osudila pokolj Hamasa nad nevinim ljudima u Izraelu. Vjerujem da bi papa Franjo bio Veljača 2024.
spreman osobno posjetiti ratom zahvaćene zemlje, kada bi mu to zdravlje i sigurnosna situacija dopustili. Evidentno je međunarodna solidarnost zatajila kada mjesecima nije našla načina da se izgladnjelom narodu Gaze hitno dostavi potrebna humanitarna pomoć, iako je to papa Franjo uporno zagovarao. Crkva zagovara »čistu« solidarnost, bez ikakvih interesnih ili politikantskih primjesa. Zato je njezin govor o solidarnosti teško prihvatljiv i tzv. političkoj desnici i ljevici. Prihvatljiv je običnim ljudima koji vape za solidarnošću. O takvoj konkretnoj solidarnosti svjedoče one redovnice koje usred razorene Gaze pomažu palestinskim obiteljima, ali i ljudi na ulicama Tel Aviva koji zagovaraju prekid bombardiranja, jer se njihovi rođaci nalaze u Hamasovu zatočeništu. 3. Hrvatska solidarnost i izbori Hrvatski je narod po svojoj naravi osjetljiv na tuđu patnju. Vjerujem da naša po-
moć Ukrajini i Bliskom istoku nije imala nikakve prikrivene interese jer smo malena zemlja i ne možemo svojim glasovima bitno promijeniti stanje. Solidarnost je hrvatskog naroda bezinteresna. Iako imamo negativna iskustva iz Domovinskog rata, kada smo bolno doživljavali što znači »dvolična« solidarnost, tj. ona koja ostaje samo na razini ispraznih govora, obećanja i deklaracija, bez ikakva konkretnog učinka. Ono što zabrinjava jest činjenica da trenutačno malo govorimo o solidarnosti, jer smo zaokupljeni nekim međusobnim svađama i na najvišim razinama vlasti. Postoji opasnost da pri glasanju na izborima zaboravimo na sve ratove i nedaće u svijetu i oko nas i jednostavno damo glas onima koji su nam simpatičniji, što nije ozbiljan pristup glasanju. Bilo bi dobro učiti od starih Grka koji su za vrijeme Olimpijskih igara zabranili bilo kakve ratove i sukobe. Možemo li mi u Hrvatskoj »zakopati ratne sjekire« barem u vrijeme predizborne kampanje i za vrijeme izbora? Jer čovjek kada ide glasati mora biti »čiste glave«. Takvom čovjeku valja dati neke konkretne vrijednosti ili radnje na temelju kojih će odlučiti komu dati glas. A najpotrebnija vrijednost u ovome trenutku jest vrijednost bezinteresne i učinkovite, a ne samo teoretske i sterilne solidarnosti. Hrvatski ljudi postali su zreliji, traže prave projekte, ostvarive planove za budućnost, žele garancije za vlastitu dobrobit i onu njihovih obitelji. Izići na izbore »sveta« je dužnost. Ne smijemo dopustiti da se ta dužnost dodatno profanira međusobnim suvišnim svađama, jer je to izravan put u neizlazak mnogih ljudi, pogotovo mladih, na izbore. Ako već ne možemo zakopati ratne sjekire u Ukrajini i na Bliskom istoku, zakopajmo ih barem u našoj Hrvatskoj. Barem samo privremeno. 5
OBLJETNICA
Kršćanska sadašnjost
– pogled unatrag na izdavački put posvećen vjeri Sada već korak bliže »dijamantnom piru«, Kršćanska sadašnjost nastavlja svoju djelatnost, nastavlja pisanom riječju poticati duhovni rast i pružati inspiraciju, a kršćansku literaturu činiti relevantnom i dostupnom širokom krugu čitatelja.
C
PIŠE: IVA KNEŽEVIĆ
entar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije – Kršćanska sadašnjost osnovan je Dekretom zagrebačkog nadbiskupa Franje kard. Šepera 22. veljače 1968., na blagdan Katedre svetog Petra. Danas najveća hrvatska crkvena nakladnička kuća, kuća Zagrebačke nadbiskupije, Kršćanska sadašnjost d. o. o., svoje čvrste temelje može zahvaliti Vjekoslavu Bajsiću, Tomislavu Janku Šagi-Buniću i Josipu Turčinoviću. Spomenuti je osnutak označio prekretnicu u vremenu osporavanja i intelektualcima ovoga područja omogućio slobodno stvaranje i izražavanje o temama vjerskoga sadržaja – temama željno iščekivanima u javnosti koje uspostavljaju savršenu ravnotežu modernosti i tradicije. Iako je cilj često bio u magli, put je bio jasan. Bio je to, i još je uvijek, hrabar i odlučan put otvaranja prostora teološkoj misli. Unatoč potpuno otvorenoj nesigurnosti u kona28
Vjekoslav Bajsić, Tomislav Janko Šagi-Bunić i Josip Turčinović čan ishod ustanove koja svoje djelovanje upućuje u javnost, a ne isključivo onima unutar Crkve, ovaj karizmatični trolist (kako ih je nazvao dugogodišnji suradnik p. Bonaventura Duda) hrabro je prihvatio zadaću ostvarenja zamisli koncilskih ideja. »Složili smo se da ne znamo, ali da treba pokušati i krenuti«, u povodu obilježavanja tridesete obljetnice osnutka KS-a rekao je Šagi-Bunić. Trojac je, bez želje za osobnim dobitkom, svoje zamisli itekako utkao u samu narav kuće nastojeći njome stvoriti mjesto suradnje i stvaralaštva svih članova crkvene zajednice i u onom, poslijekoncilskom dobu poslužiti kao sredstvo
obnove i poziva na dijalog kršćana sa suvremenim svijetom. S vremenom je neupitna postala raznolikost na izdavačkom spektru, i to na područjima biblijske, liturgijske, katehetske i teološke obnove. Možda bi najvrjednije bilo istaknuti suvremeni hrvatski prije vod Biblije, odnosno takozvanu Zagrebačku Bibliju koju Kršćanska sadašnjost objavljuje još od 1974. godine, kao i razna druga izdanja Svetoga pisma. Sve potrebne liturgijske knjige i službeni prijevodi dokumenata crkvenog učiteljstva pripremaju se od samoga početka. Neizostavni su i katehetski materijali te literatura namijenjena teološkoj znanstvenoj komunikaciji i istraživanjima. Tijekom duga niza godina biblioteke Kršćanske sadašnjosti otkrivaju brojne naslove patrističGodina LV br. 2/593
ke i klasične kršćanske literature, povije sti opće i domaće Crkve, leksikografije i bibliografije, ilustrirane monografije, dječju knjigu i onu za mlade, religiozne romane i pripovijetke, poeziju, djela s područja duhovnosti, poučno i zabavno štivo, ali i multimedijalna, glazbena, video i filmska izdanja. Već sama širina djelovanja bila bi dovoljna za hvale upućene u prigodi proslave još jednog »rođendana«, a i obljetnica osnutka obično je prilika za refleksiju o postignućima, ali nizanje naslova valja prepustiti svakom čitatelju i njegovim preferencijama osobno. Ono što nije toliko opipljivo, a nosiv je stup Kršćanske sadašnjosti, vizija je koju su u nju ugradili osnivači. Zasigurno da nije uvijek bilo lako hrvatskoj crkvenoj i vjerničkoj javnosti donijeti posve nove ideje, osobito u okolnostima kada je domaćih teoloških stručnjaka nedovoljno, a sredstava, suradnika i radnoga prostora manjka. Ipak, kako je Vjekoslav Bajsić u jednoj prigodi istaknuo, »bili su trojica tamo«, trojica spremna na uporan rad, trud i nerijetko na veće ulaganje nego na dobitak. Izazovne je početke upravo Josip Turčinović prikladno opisao: »Kršćanska sadašnjost već od početka nije svoje poslanje i djelatnost mogla shvatiti kao posao u nekom kutu ili u nekom slijepom crijevu, nego je uvijek sebe zamišljala širom otvorenu za javnost i svjesno komunicirajući barem na razini Evrope. To je danas sasvim prirodno i razumljivo, ali u onim početnim, skučenim porođajnim mukama to je bio pravi podvig, koji je vanjskom promatraču mogao izgledati čak i kao svojevrsna nadutost.« Veljača 2024.
Kršćanska sadašnjost zadobila je ulogu nezaobilazne sustvarateljice kršćanske misli i teološke znanosti, kršćanske kulture, kulture pismenosti i poučenosti u vjeri, kulture umjetnosti i ljepote, kulture znanja i kompetentnosti u svijetu, kojemu je potrebna transcendencija i odgovorno kršćanstvo u izgradnji istinskoga humanizma. dr. sc. Stjepan Brebrić, direktor i glavni urednik Kršćanske sadašnjosti Zanemarujući, ali ne i zaboravljajući početne teškoće, motiv je uvijek bilo promicanje boljega međusobnog razumijevanja, kako trojice bez kojih svega ne bi ni bilo, tako i onih zbog kojih su djelovali. Vođeni vjerom u vlastit, ali i uspjeh zajednice te potičući življenje vjere koja dolazi iznutra, neizostavna je bila misao:
»Mi želimo strpljivo i ponizno, ali ustrajno i bez straha, njegovati evanđeoski prilog za bolju sutrašnjicu, poštujući svačije vrijednosti, a promičući one za koje se osjećamo posebno odgovornima. Jer nemamo druge domovine, osim ove.« Stoga je izrazit i vrijedan doprinos Kršćanske sadašnjosti hrvatskoj crkvenoj povijesti te razumijevanju i svijesti suvremenih hrvatskih katolika o vlastitu kršćanskom identitetu. U želji dopiranja i do onih izvan Crkve, osnivači su vođeni vjerom u knjigu kao nositeljicu Riječi, nositeljicu pisane riječi koja ostaje:
»Te knjige, što god se dogodilo – ostat će. Makar jedan dio bude i spaljen i bačen u smeće, uvijek će još jedna ostati koja će biti vrijedna i donijeti nešto ljudima.« Tako je i bilo. Knjiga je donijela, ali i dugi niz godina, točnije, već 56. godinu zaredom, donosi čitateljima vrijednosti koje malo koji medij može na sličan način prenijeti. Želja osnivača nije bila samo izdavačka djelatnost nego otvaranje prostora dijalogu, slobodnom kršćanskom razmišljanju, raspravi o pitanjima važnima za život Crkve, njezinih članova i komunikaciji sa svijetom. Pritom je Kršćanska sadašnjost, djelujući prema »van« i prema »unutra«, zadobila ulogu »nezaobilazne sustvarateljice kršćanske misli i teološke znanosti, kršćanske kulture, kulture pismenosti i poučenosti u vjeri, kulture umjetnosti i ljepote, kulture znanja i kompetentnosti u svijetu, kojemu je potrebna transcendencija i odgovorno kršćanstvo u izgradnji istinskoga humanizma« (dr. sc. Stjepan Brebrić, Predavanje o 50. obljetnici KS-a). Sada već korak bliže »dijamantnom piru«, Kršćanska sadašnjost nastavlja svoju djelatnost, nastavlja pisanom riječju poticati duhovni rast i pružati inspiraciju, a kršćansku literaturu činiti relevantnom i dostupnom širokom krugu čitatelja. Pritom se ujedno trudi ne biti samo sadašnjost nego entuzijastično teži prema budućnosti i svemu što ona sa sobom nosi. Njezina predanost književnoj izvrsnosti i dubljem razumijevanju duhovnog iskustva obećava da će svjetlost riječi koju donosi sjati još mnogo godina obasjavajući put kojim valja ići, onaj Kristov. 29
RAZGOVOR
Zoran Vakula
METEOROLOGIJA – u stihu i rimi
RAZGOVARAO: TOMISLAV KASIĆ
Posljednjih 10 godina povremeno sam, pokatkad i svakodnevno, nakon uobičajene vremenske prognoze u »prozi« pisao prognozu i u sažetu obliku – u stihu i rimi. Nadao sam se da će tako nekima biti »pamtljivija« i doći do većega broja ljudi. Nedavno ste objavili novu knjigu u vlastitoj nakladi naslova »Vjerske teme i vrijeme. Meteorima o svecima i blagdanima.« O čemu je riječ? Zbirka »Vjerske teme i vrijeme«, s podnaslovom »Meteorima o svecima i blagdanima« podsjetnik je na pučko vremenoslovlje – stare narodne izreke o vremenu i na njihova najvećeg promotora – mr. sc. Milana Sijerkovića. Osim
vatski jezik, objavljene na stranicama Naklade Vakula (https://www.nakladavakula.hr/vtv.html). Vjernik ste i molitva Vam je važna, a bili ste i šef ministranata u Pitomači, gdje ste odrasli. Koji su izazovi svjedočenja vjere u javnome prostoru? Do sada nisam imao neugodnosti zbog iskazivanja svojih svjedočanstava, a bilo
Pučke meteorološke izreke ili izreke iz pučkoga vremenoslovlja dio su naše kulturne i meteorološke baštine. Nemaju i nikada nisu imale veliku prognostičarsku vrijednost, ali se prema njima može zaključiti koliko je vrijeme ljudima oduvijek bilo važno. izreka, zbirka sadržava i znanstveno utemeljene prognoze u stihu i rimi u kojima se spominju sveci i blagdani, te ističu razlike i valjanost tih dvaju izvora »vremenskih prognoza«. Zbirka je i pokušaj pojašnjenja prednosti, mana i korisnosti tih zanimljivih izreka nastalih u doba kad nije bilo kvalitetnih prognostičkih izračuna temeljenih na znanstvenim istraživanjima, kao i svojevrsno podsjećanje na postojeće klimatske promjene. No vjerojatno se još bolji dojam o zbirci može dobiti iz recenzije Marije Pepelko, profesorice savjetnice za hr32
ih je kojegdje, ne samo po župama nego i u medijima. S mjerom, naravno. Pučko je vremenoslovlje zanimljiva tema, a njezin veliki promotor, pokojni Milan Sijerković, mnogima ostaje u sjećanju po simpatičnim pučkim meteorološkim izrekama. Koliko ima istine u njima? Odnosno, koliko je u njima istine bilo prije, a koliko je danas (s obzirom na primjetne promjene globalnih vremena)? Pučke meteorološke izreke ili izreke iz pučkoga vremenoslovlja dio su na-
še kulturne i meteorološke baštine. Nemaju i nikada nisu imale veliku prognostičarsku vrijednost, ali se prema njima može zaključiti koliko je vrijeme ljudima oduvijek bilo važno. I to još davno, kad se živjelo u prosječno mnogo hladnijem vremenu nego posljednjih desetljeća, o čemu postoje mnogobrojne analize, među ostalim, i u internetskom Meteokutku HRT-a. Pripremajući 90-ih godina prošloga stoljeća knjigu »Pučko vremenoslovlje« mr. sc. Sijerković i suradnici analizirali su pučke izreke i zaključili kako vrlo malo njih ima i znanstvenu utemeljenost. Jedno je kao u pjesmi »pamtiti samo sretne dane« te zaključivati i smišljati izreke, a drugo kad se analiziraju informacije stvarnih mjerenja i motrenja vrijednih meteoroloških motritelja. Unatoč tomu, nemojmo zaboraviti stare izreke, a ni klimu kakvu smo poznavali. Izreke nas podsjećaju na vjeru, naše stare i njihovu povezanost s prirodom, a nekadašnja klima na promjene koje nam se događaju, pa i zbog naših (ne)djela. Stoga svece štujmo, ali njihovim »prognozama« ne vjerujmo! Knjiga ima četiri dijela. Prvi su dio religiozno-prognostičke izreke pučke meteorologije, a drugi je dio znanstveno Godina LV br. 2/593
utemeljena meteorima o svecima i blagdanima. Što je, ukratko, meteorima? U prvom su dijelu zbirke mnogima poznate izreke, ali samo one u kojima se spominju sveci i vjerski blagdani. Primjerice, nema izreke »Po jutru se dan poznaje.«, ali ima »Nema ljeta do svetoga Petra«, »Sveta Kata snijeg na vrata« i drugih. Meteorima je moja kratica za meteorološku rimu, rimu o meteorologiji. Nastala je sa svrhom promocije meteorologije, napose vremenske prognoze. Posljednjih 10 godina povremeno sam, pokatkad i svakodnevno, nakon uobičajene vremenske prognoze u »prozi« pisao prognozu i u sažetu obliku – u stihu i rimi. Nadao sam se da će tako nekima biti »pamtljivija« i doći do većega broja ljudi. Ili, kako sam napisao i objavio u 1. zbirVeljača 2024.
ci meteorima, »Rimovane meteoprognoze u doba koronaviroze«: Svaki dan, / stih jedan,/ štoviše – njih i više, / ma samo nekʼ se piše, / i meteorologija se pritom promovira, / a korisna se informacija ne ignorira. Dakle, u tom, 2. dijelu znanstveno je utemeljena meteorima o svecima i blagdanima, ne samo kršćanskim nego i nekima iz islama i judaizma, pa se možemo podsjetiti na nedavne vremenske događaje i (ne) prilike. U svrhu promocije meteorologije i »rimovanja« – u 3. dijelu zbirke nalaze se »aforistične prognoze« – najave, naslovi vremenskih prognoza koje sam povremeno pisao i objavljivao na medijskim platformama HRT-a, a u 4. su dijelu moje »»klimatske rime«, napisane radi podsjećanja na klimatske promjene i globalno zatopljenje.
Zoran Vakula je meteorolog i urednik na Hrvatskoj radioteleviziji. Osnovnu školu završio je u Pitomači, a srednju u Virovitici. U Zagrebu je završio Prirodoslovno-matematički fakultet, smjer geofizika s meteorologijom. Od 1994. do 2013. godine bio je zaposlen u Državnom hidrometeorološkom zavodu. Od 1996. radi i kao prezenter vremenske prognoze na radiju i televiziji. Vakula je autor teksta za prvi hrvatski strip o meteorologiji Pretežno vedro. Svrha stripa je promocija metorologije, posebice vremenske prognoze. Opisuje anegdote iz života i rada nekadašnjih i sadašnjih meteorologa DHMZ-a. Autor crteža je Krešimir Biuk. Prvi nastavci objavljeni su od 13. do 24. prosinca 2017., kao podsjetnik na brojanicu sv. Lucije, tradiciju pučke meteorologije, a od kolovoza 2020. povremeno se objavljuju novi nastavci. Vakula je i autor dokumentarnog filma o povijesti meteorologije HRT Vremenoslovni vremenoplov iz 2016. godine. Godine 2021. Vakula je s karikaturistom Nikolom Plečkom pokrenuo izdavanje niza meteoslikovnica Vremenaste priče. 33
RAZGOVOR
Najpoznatiji ste meteorolog u Hrvatskoj, a možda i drugdje. Imate reputaciju vedroga televizijskog lica, ali je manje poznato da se bavite i pisanom riječju. Autor ste, među ostalim, niza slikovnica za djecu. Kako je došlo do toga? »Vremenaste priče« – serijal meteoslikovnica – slikovnica o meteorologiji – zamislio sam još kasnih 90-ih godina prošloga stoljeća, kad sam počeo gostovati u programima namijenjenima djeci na HRT-u. Cilj mi je bio – i još uvijek je – educirati, približiti neke često spominjane meteorološke termine djeci kako bi poslije bolje razumjela i imala koristi od meteorološke informacije, posebice u ovo doba sve očitijih klimatskih promjena i globalnog zatopljenja. No, kao da je trebalo vremena da meteoslikovnice »sazriju« i ostvare se tek nakon što sam počeo surađivati s Hrvatskim društvom karikaturista i Nikom Titanikom. Godine 2021. objavili
Papa Franjo je već godinama jedan od svjetskih moralnih autoriteta i na području klimatskih promjena i ekologije. smo »Vjetropirastu« i »Oblačastu«, zatim »Sunčastu« i »Pahuljastu« pa prošle godine »Kapljičastu« i »Munjastu«. U planu je još barem 6 meteoslikovnica. Dosadašnje se već nalaze u mnogobrojnim knjižnicama, a mogu se kupiti i u knjižarama, na promocijama i preko mrežnih stranica Naklade Vakula, na kojima se nalazi i »Pedagoški osvrt na meteoslikovnice«. Ponosan sam time što meteoslikovnice postoje i u obliku kazališnih predstava za djecu – što je čak i u svijetu rijedak primjer promocije meteorologije. Naime, zahvaljujući inicijativi Dijane Bolanča počeo sam surađivati s Igorom Baksom i njegovim Malim teatrom, u kojem su, među ostalim, Mirna Ostrošić, Tena Pataky, Marko Capor i Sebastian Doe. Oni su odigrali već više od 100 meteopredstava – »Tata slikovnica: Sunčasta«, »Ta34
ta slikovnica: Pahuljasta« i »Vremenaste igre«. Premijere su bile u Centru za kulturu i informacije Maksimir te u KNAP-u – kazalištu na Peščenici. Zanimljivi su i naslovi Vaših (meteo) slikovnica. Koja je okosnica ovih priča i koje se teme pojavljuju? Svaka meteoslikovnica govori o nekoj meteorološkoj pojavi, na koju upućuje sam naslov, premda je poneki od njih i višeznačan. Kao i s naslovima, i u samim tekstovima meteoslikovnica pokušavam se »igrati« s hrvatskim jezikom i upozoriti na njegovo bogatstvo i višesmisleno značenje nekih riječi. U »Vjetropirastoj«, prvoj meteoslikovnici iz serije, dječak Val objašnjava djeci što je vjetar, gdje se nalazi, kakav je, služi li čemu, kakvih sve ima vjetrova, ali i što znači biti vjetropirast, »puštati vjetrove«, »dati petama vjetra«… U »Oblačastoj« djevojčica Vedrana pomaže pronalaženju pitanja kao što su: »Što su oblaci? Kako i gdje nastaju? Koliko ih ima i kakvih su oblika? Koji su najniži oblaci, a koji najviši? Što i kako proizvode? Može li ih se dodirivati? Kada ih i kako fotografirati?« i još mnoga druga. Tema »Sunčaste« je sunce. Uz djevojčicu Sunčicu djeca uče što je sunce, njegove prednosti i mane – pozitivne i negativne strane, a navedene su i prepo-
ručene zaštitne mjere kod različitih UV indeksa – pokazatelja opasnosti od UV zračenja na kožu. U »Pahuljastoj« se kroz priču o dječaku Snješku objašnjava što je snijeg, kako nastaje, kojih sve vrsta snijega imamo, koje su pozitivne i negativne posljedice postojanja snijega, učestalost snijega na Božić u hrvatskim nizinama i planinama, najveće visine snježnog pokrivača u Hrvatskoj. Djevojčica Rosa u »Kapljičastoj« spoznaje što je rosa, rosulja, kiša i ostale kapljičaste oborine – kako nastaju, koje su kada korisne i štetne, najveće godišnje, mjesečne i dnevne količine oborine do sada izmjerene u Hrvatskoj... Tema »Munjaste« su munje, sijevanja, grmljenja, grmljavine i gromovi. Dječak Perun podučava gdje, kada i kako nastaju te svjetlosne i zvukovne pojave, koje su od njih opasne, a koje samo zaplašuju, kako se ponašati tijekom njihova trajanja, jesu li gromobrani isto što i munjobrani, koliko je najdulje trajanje bljeska jedne munje... Valja spomenuti kako meteoslikovnice nisu samo slikopriče nego u svakoj ima i premetaljki, rebusa, križaljki – točnije, ispunjaljki, te stranica za bojenje. Još malo o meteorologiji. Kao popularna medijska ličnost, vjerojatno ste često suočeni s kritikama ili nesporazumima vezanima uz prognoze vremena. Kako se nosite s tim pritiscima i kako educirate javnost o kompleksnosti meteoroloških predviđanja? Da, u prošlih gotovo 30 godina dogodilo se mnogo toga. Neke anegdote pripremam objaviti u obliku meteostripa – stripa na temu meteorologije, koji je dijelom već nacrtao Krešimir Biuk, moj kolega s HRT-a i poznati hrvatski crtač stripova. »Demokratizacija« meteorologije i velika dostupnost prognostičkih izračuna jamačno je pridonijela njezinoj popularizaciji, pa i razvoju. Naravno, pritom se mnogi usude prognozirati pa u medijskom prostoru imamo svojevrstan kaos u meteoinformacijama, pogotovo kad ih još netko senzacionalistički napiše ili prenosi. Javnost više ne zna je li autor stručni školovani meteorolog ili neki hoGodina LV br. 2/593
malo se toga korisnog, općeprihvaćenog i djelotvornog učinilo. Najčešće se svodi na onu: »dogovorili smo se da ćemo se nastaviti dogovarati«, a izostaje prava učinkovitost, u smislu smanjivanja ljudskoga negativnog djelovanja na svijet u kojem živimo. Uostalom, da nije tako, vjerojatno se ne bismo nastavili zagrijavati ovim tempom. Naravno, i bez ljudi Zemlja bi prolazila svoja topla i hladna, čak i ledena razdoblja i doba, i sada bi bila u toplom dijelu života u usporedbi s mnogim prošlim razdobljima. Ljudska (ne)djela to zatopljenje dodatno povećavaju. bist, zaljubljenik u meteorologiju i vremensku prognozu. Stoga bi valjalo da svi koji se koriste vremenskom prognozom ili je prate znaju njezino podrijetlo – tko ju je napisao. Osim u mnogobrojnim emisijama i prilozima s meteosadržajem na medijskim platformama HRTa, javnost pokušavam educirati i preko popularnoznanstvenih predavanja koja već desetljećima održavam ne samo po školama, fakultetima i u knjižnicama nego pokatkad i po kinodvoranama, kazalištima, u restoranima, domovima DVD-a, prošle godine čak i u Župi Uskoplje u Bosni i Hercegovini!? Čini se da je 2023. godina bila dosad najtoplija, prestigavši 2016. S obzirom na nedavne ekstremne vremenske uvjete, sve je očitije da klimatske promjene utječu na naš svakodnevni život. Kako biste procijenili povezanost između tih promjena i ljudskih aktivnosti? Je li riječ o stvarnoj opasnosti koja zahtijeva hitne globalne mjere, kako, s jedne strane, kažu stručnjaci, mediji, političari itd., ili je možda riječ o geopolitičkim interesima i »guranju« narativa o klimatskim promjenama, što je smjer u kojem idu teorije zavjere? Promjena klimatskih uvjeta nije iznenađenje znanstvenoj zajednici. Na to se, kao i na sve učestalije i žešće ekstreme, upozorava već dugi niz, čak i desetljeća. Naime, prve konferencije o okolišu i klimi održane su još 70-ih godina 20. stoljeća. Dakle prije 50 godina! No Veljača 2024.
Kako vidite povezanost između klimatskih promjena, ekologije i crkvenog nauka, posebice u svjetlu izjava pape Franje? Kako bi Crkva, prema Vašem mišljenju, mogla pridonijeti rješavanju ekoloških izazova koji proizlaze iz klimatskih promjena? Papa Franjo je već godinama jedan od svjetskih moralnih autoriteta i na području klimatskih promjena i ekologije. To je potvrdio i najnovijom pobudnicom o klimatskoj krizi, koju je na dan sv. Franje Asiškog, zaštitnika ekologije – uputio svim ljudima dobre volje – Laudate Deum. U njoj pojašnjava svoju encikliku
Živimo u »izazovnom« vremenu globalnog zatopljenja i klimatskih promjena. Teško onomu koji se tome ne prilagođuje. Laudato Si, u kojoj je naglašavao važnost brige za Zemlju – naš dom te na nužnost žurne akcije. Poziva nas da promislimo o svojoj »komotnosti« i udobnosti, te što prije pokušamo na svim razinama – i individualnom, i crkvenom, poslovnom, političkom – smanjiti onečišćenje i drugo negativno djelovanje na prirodu i svijet koji nas okružuje kako bismo povećali vjerojatnost za smanjenje učestalosti i intenzitet raznih ekstremnih vremenskih događaja te preživljavanje postoje-
ćih ranjivih zajednica, kao i naših budućih generacija. Mislim da je takvo javno djelovanje – i to ne samo u obliku poziva na najvišoj crkvenoj razini nego i stvarnim aktivnostima i osobnim primjerima svečenika, časnih sestara i drugih u župama – mogući put k osvješćivanju što većeg broja ljudi. I to ne samo vjernika nego i onih koji misle i rade po načelu »u se, na se i poda se« i važno im je samo da oni imaju puno sada, ovdje, bez obzira na to što je to njihovo djelovanje u suprotnosti sa stvarnim javnim dobrom sadašnje i budućih generacija... Koliko će umjetna inteligencija utjecati na meteorologiju i kompleksne izračune eventualnih budućih stanja atmosfere? Suvremene meteorologije nema bez tehnologije. Pritom ne mislim samo na vremensku prognozu, koja je tek mali dio meteorologije – mnogima najpoznatiji. Upravo naglim razvojem tehnologije posljednjih desetljeća, ponajviše računala i računalnih programa, te meteoroloških radara i satelita – i meteorologija se znatno unaprijedila. Neka predviđanja upućuju na zaključak da će nâs meteorologe zamijeniti umjetna inteligencija. Moguće. No, do tada ćemo se nastaviti truditi dati što je moguće detaljnije i pouzdanije vremenske prognoze i posebice upozorenja na opasne vremenske pojave, s nadom da će javnost pratiti naš rad i prilagođivati mu svoje aktivnosti kako bi bilo što manje štete i ugroze ljudskih života. Živimo u »izazovnom« vremenu globalnog zatopljenja i klimatskih promjena. Teško onomu koji se tome ne prilagođuje. Od samog mudrovanja i brige nema koristi, ali trebalo bi biti od djelovanja i ublaživanja posljedica već uočenih promjena. Možete li, za kraj, izdvojiti jednu od svojih najdražih meteorima? Svako vam dobro i vrijeme po volji, Budite sretni i kad je vedro, i kad kiša cmolji. Božji blagoslov nek je nad vama, Nekʼ vas prati Svjetlo, nikada Tama! 35
ZDRAVLJE
Jeste li skloni nezgodama? Postoje, naravno, sasvim slučajne nezgode. Međutim, s iznenađujućom učestalošću, nezgode postaju posljedica nesvjesnog psihološkog ustroja.
M
nogi od nas smatraju da je većina nezgoda slučajna, da su rezultat trenutačne nepažnje ili, jednostavno, loše sreće. Zapravo, nisu. Istraživanja su pokazala da je velik broj nezgoda podsvjesno potaknut. Danas su nezgode – nesreće jedan od glavnih zdravstvenih problema. Svake godine stotine tisuća ljudi ginu na cestama, u tvornicama, u svojim domovima. Tisuće drugih postaju doživotni invalidi. Milijuni radnih sati budu izgubljeni. Zanimljivo, ispitivanja su utvrdila da se mnogi ljudi podsvjesno koriste nezgodama kao okajanjem ili pak kao zadovoljštinom u slučajevima osjećaja krivnje, neprijateljstva ili frustracije. Otkrilo se da mnoge nezgode zapravo nisu slučajne. Štoviše, ako bi se moglo prepoznati čimbenike koji daju povoda nesrećama, moglo bi se dosta poraditi na prevenciji budućih nezgoda. U ispitivanju pacijenata na traumatološkom odjelu jedne bolnice, gotovo 80 % njih pokazalo je da imaju znatne sklonosti nezgodama, a te su sklonosti bile karakteristike dubokih
emocionalnih konflikata. Uvedene mjere za sigurniji okoliš (dvostruki kočioni sustav u automobilima, središnja pregrada na autocestama, kacige za građevinske radnike, neklizave radne površine itd.) pokazale su se nedovoljnima. Psihološka istraživanja provedena među ljudima koji su skloni nezgodama otkrila su da te osobe često imaju razne inhibicije, osjećaj krivnje, da su nezadovoljni svojim poslom, da nisu bili sposobni izraziti ljutnju, nego su je potiskivali u sebe itd. U obiteljskim situacijama takvih ljudi često su utvrđeni nesređeni odnosi, nesuglasice, rastave braka, loši odnosi između roditelja i djece, stroga disciplina u kući i slične situacije. U biti, oni koji su često doživljavali nezgode, nesretne slučajeve, pokazali su da često potiskuju u sebe ljutnju, da su nemarni u poslu i osobnim navikama i da su pasivni u praktički svim ljudskim međuodnosima. Zbog nedostatka normalnog oduška za mnoge emocije, oni se koriste samouništavajućim nezgodama kao sredstvom za izražavanje
PIŠE: dr. IVO BELAN
neprijateljstva, privlačenje pažnje i brige na sebe. Od 80 do 90 % nezgoda u industrijskim pogonima može se pripisati spomenutim ili njima sličnim psihološkim uzročnim čimbenicima. Stručnjaci tvrde da isti čimbenici vjerojatno sudjeluju pri uzimanju bolovanja, koja znače velik gubitak za industriju. Ključno je pitanje: može li se ovo saznanje upotrijebiti u prevenciji nezgoda? Jednostavno prepoznavanje sklonosti nezgodama vitalni je prvi korak u prevenciji. Osim toga, sljedeće što se može poduzeti jest: analizirati sve što se dogodilo u danu koji je prethodio nezgodi. Je li bilo nečega što je uzrokovalo ljutnju ili uznemirenje. Je li se možda šef izgalamio, rekao nešto loše; je li se pojavio osjećaj krivnje ili neprijateljstva kao rezultat nekih društvenih kontakata. Ako možete razotkriti takav događaj, možda ćete moći biti kadri prepoznati razlog za nezgodu. kažite prijatelju ili nekomu od rodbine o svojoj nedavnoj nezgodi. Otvoren razgovor može biti veliki olakšavajući ventil i čovjek može dobiti dovoljno uvida da shvati da nezgoda ili nesreća nije bila jednostavno loša nesreća ili nespretnost. konačno, postoji važna uloga profesionalne pomoći. U mnogih ljudi uočavanje i prevencija sklonosti nezgodama – posebno tamo gdje nezgode rezultiraju ozbiljnim ozljedama – možda će zahtijevati psihološku ili psihijatrijsku pomoć.
·
·
·
66
Godina LV br. 2/593