Mali princ za male i velike ljude
kako ga je iznova otkrio
Anselm Grün
Kršćanska sadašnjost
Predgovor
Jedva su ikoju drugu knjigu tako rado čitali ne samo djeca nego i odrasli, kao što je to »Mali princ« francuskoga autora i pilota Antoinea de Saint-Exupéryja. Uvijek iznova u razgovorima i na predavanjima čuju se citati iz te knjige, kao na primjer: »Samo se srcem dobro vidi.« Taj način gledanja srcem i danas očarava ljude kao i u vrijeme kada je knjiga prvi put objavljena. Danas samo rijetko gledamo srcem, radije motrimo pogledom koji sve procjenjuje, sve proračunava.
Kada promatramo neku kuću, stol, ormar, odmah se upitamo: Koliko vrijedi? Što mi donosi? Što mogu s time učiniti? Kakva je korist? Taj način gledanja čini naš svijet hladnim. Čovjek se smrzava ako se o svemu pita samo s obzirom na korist. Tu nam može biti blagotvoran način gledanja Maloga princa, koji sve gleda dječjim očima, sve dovodi u pitanje i osobito mu je stalo do toga da stvari promatra svojim srcem.
Danas sve mora biti razumno i provjerava se koliko je jako. Ne smijemo si dopustiti nikakvu slabost. Inače se moramo bojati za svoje radno mjesto, pa i za naše poštovanje kod drugih ljudi s kojima živimo. Stoga je za nas blagotvorno kada nas Mali princ uvodi u jedan drugi svijet — u dječji svijet. Svatko od nas u sebi ima svoje unutarnje dijete. Isus kaže: »Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko« (Mt 18,3). Ne traži od nas da postanemo infantilni, djetinjasti, nego da svijet promatramo djetinjim očima. Tada ćemo dospjeti u ono što Isus naziva »kraljevstvom nebeskim«. I posred naše zemlje otkrit ćemo nebo, sve odjednom počinje blistati i govoriti nam o nebu.
Djeca su često mudri filozofi koji nama odraslima postavljaju pitanja na koja jedva možemo odgovoriti. Svojim pitanjima prisiljavaju nas da u svojoj nutrini dublje osluškujemo sebe. Njemačka riječ »Frage« (pitanje) ima iste korijene kao riječ »Furche« (brazda): Djeca oru brazde u njivi naše duše da bismo se dublje ukopali, kako bi njiva naše duše donijela plod koji nas stvarno hrani. Riječi Maloga princa nas hrane. Pokazuju nam puteve kako možemo živjeti ljudskije i istinitije.
Tko čita knjigu o Malom princu, dolazi u dodir s čežnjom za jednim drugim svije -
tom, za svijetom u kojem nas drugi ne vrednuju prema našem postignuću, u kojem je umjesto toga riječ o prijateljstvu i ljubavi, i u kojem se brinemo za ono što naš život doista čini vrijednim. Dok čitamo tu knjigu, uranjamo već u taj drugi svijet, koji se otvara nebu i njegovu sjaju. Doživljavamo sebe na nov način.
Knjiga ne želi moralizirati. Ne želi nam reći što moramo činiti, nego nam najprije pokazati tko smo. Iz onoga što jesmo slijedi ono što trebamo činiti. Ako osjećamo tko smo stvarno, što nas kao ljude tvori, tada ćemo se također ispravno ponašati. Tada ćemo srcem gledati ljude, poštivat ćemo prijateljstvo kao veliko dobro. Osjećat ćemo se odgovornima za ljude s kojima smo povezani te sposobni dati prostora ljudskosti u sebi i u svojem okruženju.
Stoga Vam, draga čitateljice i dragi čitatelju, želim da pri čitanju priče o Malom princu dođete u dodir s djetetom u sebi. I ako je čitate s djecom i u obitelji, možda ćete se začuditi kako su tim »malim ljudima« lako razumljiva pitanja i brige Maloga princa — još i danas! Jer ona imaju mnogo bolju vezu prema tom djetetu u sebi nego mi »veliki ljudi«.
Moje misli, koje sam napisao uz svako poglavlje, ne žele Vam propisati kako trebate čitati knjigu. Samo Vam pritom žele pomoći da u slikama te knjige prepoznate sebe s bogatstvom svoje duše.
To je bogatstvo već u Vama. No katkad su potrebne riječi da se s njime dođe u dodir. To bogatstvo duše ujedno je i Vaša mudrost. Želim da Vam riječi ove knjige pomognu upoznati mudrost Vaše duše, kako biste joj vjerovali i slijedili je.
Vaš pater Anselm Grün
Zašto vrt ruža nije uvijek lijep
Mali je princ putovao pustinjom, ali nikoga nije susreo.
Dogodi se ipak da Mali princ nakog duga pješačenja po pijesku, stijenju i snijegu napokon nađe put. A svi putovi vode k ljudima.
Dobar dan — reče.
Bio je to vrt pun rascvalih ruža.
Dobar dan — odzdrave ruže.
Mali ih princ pogleda. Sve su nalikovale na njegovu ružu.
Tko ste vi? — zaprepašteno ih upita.
Mi smo ruže — odvrate ruže.
Aha! — reče Mali princ …
I osjeti se vrlo nesretnim. Njegova mu je ruža napričala da je jedina od svoje vrste na cijelome svijetu. A eno ih tamo pet tisuća posve jednakih u jednom jedinom vrtu!
»Bilo bi joj užasno žao kada bi ovo vidjela«, reče on u sebi. »Strašno bi se zakašljala i pričinjala da umire kako ne bi ispala smiješna. A ja bih se morao praviti da je njegujem, jer bi inače, da i mene povrijedi, doista pristala umrijeti …«
Zatim još reče u sebi: »Vjerovao sam da sam bogat zato što imam jedinstven cvijet, a zapravo imam samo običnu ružu. Nju i svoja tri vulkana koja mi sežu do koljena i od kojih se jedan možda zauvijek ugasio, a sve me to ne čini baš velikim princom …«
I, klonuvši u travu, rasplače se.
Susret s pet tisuća ruža u ružičnjaku za Maloga je princa šok. Uvijek je vjerovao da je njegova ruža jedinstvena. Tako mu je ona sama rekla. A sada vidi pet tisuća drugih, koje sve sliče njegovoj. Sada Mali princ spoznaje da se predao iluziji. Mislio je da je bogat zbog toga jedinstvenoga cvijeta. A posjeduje samo posve običnu ružu. Ta spoznaja ruši ga u travu te neutješno plače.
To je razočaranje nad njegovom ljubavlju. Svi poznajemo takva razočaranja.
Mislili smo da je čovjek u koga smo se zaljubili jedinstven. A zatim doživljavamo da je običan čovjek, da ima mane i slabosti, da je katkad također uskogrudan.
Razočarani smo kada ga spoznamo u njegovoj prosječnosti.
Zaljubljenost je uvijek povezana s projekcijama vlastitih želja na partnera. Projiciram svoje idealne slike na konkretnu osobu u koju sam se zaljubila/zaljubio.
A onda doživljavam da je taj čovjek jednako tako prosječan kao i ja sama/sam..
Psihologija nas poziva da oplačemo tu prosječnost ljubljenoga čovjeka. Oplakati znači: bolno se oprostiti od svojih idealnih slika, kako onih koje sam si sam/ sama napravio/napravila o sebi tako i od onih koje sam projicirao/projicirala na ljubljenu osobu.
No to me oplakivanje uvodi u istinu. Vodi me u unutarnji prostor na dnu moje duše. Tamo susrećem sebe i spoznajem da usprkos svojoj prosječnosti imam u sebi jedan sveti prostor u kojem Bog stanuje. Kroz to oplakivanje spoznajem također pravu vrijednost osobe u koju sam se zaljubila/zaljubio. Spoznajem da je u svojoj ograničenosti ipak vrijedna ljubavi, da u meni izaziva ljubav i da blagotvorno djeluje na mene. Ali to ću spoznati tek kada budem spreman/spremna oprostiti se od svojih iluzija.
Naslov izvornika:
DerkleinePrinzfürkleineundgroßeLeute.NeuentdecktvonAnselmGrün © 2018 Vier-Türme GmbH, Verlag, 97359 Münsterschwarzach Abtei Croatian edition published by arrangement with Agentia Literara LIVIA STOIA. © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2021.
Prijevod: Mato Balić
Lektura i korektura:
Tihana Pšenko Miloš
2. izdanje
Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14
Za nakladnika: Stjepan Brebrić
Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 2000
ISBN 978 - 953 -11-1920-7 Tiskano u rujnu 2024.
CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001239542. www.ks.hr
Od objavljivanja 1943. godine Maliprinc Antoinea de Saint-Exupéryja očarava milijune
čitatelja. Djeca i odrasli »gutaju« priču o stanovniku malenoga dalekog asteroida, koji tragajući za prijateljstvom obilazi razne planete i na kraju silazi na Zemlju.
U ovom s puno ljubavi iznova ilustriranom izdanju sabrane su najljepše i najvažnije priče iz Maloga princa.
Otac Anselm Grün tumači ih iz svojeg iskustva i s duhovnoga gledišta, te tako još jednom omogućuje posve drukčiji, nov pristup tekstu.
Knjiga za cijelu obitelj – malim ljudima za čitanje, a velikima da ju iznova otkriju!
Otac Anselm Grün
redovnik je u benediktinskoj opatiji Münsterschwarzach i najpoznatiji je duhovni pisac u Njemačkoj. Njegove knjige su prave uspješnice. Za mnoge ljude, neovisno o njihovoj vjeroispovijedi, on je savjetnik i duhovni pratitelj na njihovu putu.
Foto © Charlotte Künne / Vier-Türme-Verlag
Mascha Greune
studirala je komunikacijski dizajn te je kao ilustratorica za izdavačke kuće, časopise i agencije ilustrirala brojne knjige za djecu i odrasle. Sa svojom obitelji živi u blizini Münchena.
Foto © Jan Greune
