Cijena: 6,50 € ISBN 978-953-11-1821-7
Ilustracije: Ivo Juroš - Mili Lektura: Katica Majdandžić-Stupac Korektura: Gordana Bašić Kedmenec Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić © Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2023. Tisak: Grafički zavod Hrvatske d. o. o., Zagreb Naklada: 3000 ISBN 978-953-11-1821-7 Tiskano u listopadu 2023. 14. izdanje
Z A G R E B
2 0 2 3 .
P
R
E
D
G
O
V
O
R
Ova je knjižica bila kao �estitka pod naslovom »Križni put« umnožena i poslana za Uskrs 1987. godine. S raznih su nam strana dolazile molbe da je tiskamo kao knjižicu i tako omogu�imo ve�em broju ljudi da je dobije u ruke. Da bi bila korisnija, dodali smo joj uvodne misli i crteže. Ona želi usmjeriti na evan�eoske vizije naših svagdanjih križeva. Te vizije je nemogu�e adekvatno rije�ima izre�i. One su sjaj nekog drugog, nadnaravnog svjetla. Rije�i ove knjižice zato zvu�e paradoksalno i �esto su mucanje umjesto govora. Uvjereni smo da �e ih �italac ispravno shvatiti, jer je to želja i nada prire�iva�a knjižice. Prihva�anje križeva nije bijeg od životne zauzetosti. Naprotiv! Onim patnicima kojima je oduzeta i posljednja mogu�nost da rade, ono daje nutarnje energije za novog �ovjeka i novi svijet. One koji bi najradije pobjegli od životnih problema, borbi i stvaranja, on vra�a na vjernost življenja do zadnjih mogu�nosti za zemlju i �ovjeka. Ovakav križni put se doimlje poput susreta Petra s Isusom na Apijskoj cesti. Legenda kaže, da je Petar pokušao pobje�i od mu�eni�ke smrti u Rimu. Na Apijskoj cesti vidi Isusa pod teretom križa kako mu dolazi ususret, prema Rimu. »Quo vadiš, Domine? - Kamo ideš, Gospodine ?« pita ga Petar. »Idem da ponovno umrem za tebe i svijet« - odgovara Isus. Petar je shvatio. Vratio se u Rim i dao se raspeti na svoj križ. Svaki je od nas �esto u bijegu od svagdanjeg križa. Isus nas vra�a u grad, u selo, u obitelj, u dom, na radno mjesto u svoj život da dokraja vjerno živimo, kako bi u nama izgorjelo sve smrtno, a ostalo besmrtno. Zahvaljujemo svima koji su savjetom ili djelom pomogli da ova knjižica ugleda svjetlo dana. Zagreb, na Svije�nicu 1988. godine
Autor
5
U
V
O
D
Evan�elje nije navještaj Isusa Krista samo za prva stolje�a Crkve nego za sva razdoblja povijesti do kraja svijeta. »Isus Krist ju�er i danas isti je - i uvijeke« (Heb 13, 8). Isus je s nama u sve dane do svršetka svijeta (usp. Mt 28, 20). Isusa, dakle, ljudi mogu susresti danas sli�no kao prije dvadeset stolje�a. On nije smr�u otišao s ovoga svijeta, nego je svojim uskrsnu�em i uzašaš�em na nebo ostao još snažnije prisutan u svijetu. On me�u nama živi u svom uskrslom i proslavljenom �ovještvu. To proslavljeno �ovještvo ima kvalitete duha i stoga je istodobno svugdje, ali na odre�enim mjestima ima svoju, na neki na�in, »zgusnutu« prisutnost. Zato se na nekim mjestima može posebno susresti. Takvo je mjesto zajednica Crkve, jer je ona njegovo misti�no tijelo. Takvo je mjesto susreta i euharistija, zatim sve�enik koji dijeli sakramente, dvojica ili trojica sabrana u Isusovo ime, rije�i Svetog pisma. Slušam li Isusovu rije�, ulazim u podru�je njegove prisutnosti. Blagujem li s vjerom euharistijski kruh, dolazim u prisutnost njega kao osobe. Živim li s vjerom zajedništvo Crkve, u sebi nosim Isusa Krista i živim u njemu. Gledam li s vjerom sve�enika koji dijeli sakramente, otkrivam da je tu Isus Krist koji preko sve�enika dijeli sakramente. U podru�je Isusove prisutnosti ulazi se po vjeri paradoksalnom stazom smrti i uskrsnu�a. �ovjek je grijehom prezreo Božje gospodstvo nad samim sobom i uzeo sudbinu u svoje ruke, te tako prekinuo komunikaciju s Bogom. Na taj je na�in ušao u podru�je smrti. Odsje�en od transcendencije on je prepušten imanenciji, a to zna�i sudbini materije oko sebe. Zato njegov život vodi k smrti. Sveti nas Pavao upozorava: »Težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir« (Rim 8, 6). Želi li �ovjek susresti Boga, treba odustati od otpora i suprotstavljanja Bogu. Mora ponovno uspostaviti komunikaciju s Bogom. To je mogu�e ukoliko umre oholosti, pokušajima da sam bez Boga živi svoju sudbinu. Put prema Bogu vodi preko odre�ene smrti. Ta smrt nije kraj, nego 7
po�etak novoga, božanskog života. Umiru�i sebi, �ovjek oživljava Bogu (usp. Rim 6, 11-12). No, taj paradoksalan povratak Bogu i Isusu Kristu mogu� je jedino po smrti i uskrsnu�u Isusa Krista. Bez njega sva naša umiranja, sva odricanja sebe ne bi dovela do Boga. Pravdu Božju nije mogao uspostaviti nijedan �ovjek, nego samo Bog. Pali �ovjek, bez sposobnosti da se svojim duhom digne k Bogu, nije ni mogao donijeti sebi spas, jer je to iznad njegovih mogu�nosti. K Bogu, dakle, vode ona umiranja koja nas dovode na put Isusa Krista, uvode u njegovu smrt i uskrsnu�e. U njegovoj smrti mi smo umrli. Stoga nam je osobit putokaz na putu k Isusu upravo Isusov put križa. Nikakvo �udo da je krš�anska pobožnost od davnine usvojila promatranje križnog puta kao povlašteni put do Isusa. Smijemo re�i da je Isus prisutan u svakoj postaji križnoga puta. Prihvatimo li patnju i smrt koju je on prihvatio, to postaje naš ulazak k njemu. Svaki njegov križ koji susre�emo u svom životu postaje vrata do njega. Nepravedna osuda, prihva�anje križa, prisiljavanje drugoga da mu pomogne, razgoli�enje tijela, pribijanje na križ, susret s dragim osobama uz podsmijeh razularene mase, smrt i ukop - jesu i naše situacije u kojima �emo susresti Isusa Krista. Iz tog susreta Isus nas vodi u svoje uskrsnu�e i novi život. �etrnaest postaja križnog puta nisu jedini križevi koji vode k Isusu. Isus je uzeo �itav ljudski život na sebe. To zna�i da k Isusu Kristu vodi �itava ljudska egzistencija, patnje, teško�e svagdašnjice, svako umiranje, �im je prihva�eno. Isus je na sebe uzeo sve naše grijehe, naše bolesti i patnje (usp. Iz 53, 4-5). Ovih �etrnaest postaja samo su prilika da se uo�e vrata iza kojih �eka Isus Krist. One su poticaj i putokaz kako u svakoj situaciji svog života otvoriti vrata za susret s Isusom. Da je takvo zaklju�ivanje ispravno, svjedo�e nam Isusove rije�i: »Tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj u�enik!« (Lk 14, 26). Isusov se, dakle, u�enik može biti ukoliko se prihvate križevi života i ide za Isusom. Pitamo li gdje Isus stanuje, možemo mirno odgovoriti: tamo gdje �ovjek u njegovo ime prihva�a svoj križ. Križ u životu jest sve ono što križa naše planove, a donosi Božje. Križ je tamo gdje se traži odricanje naše volje i prihva�anje Božje. Križ je izlaženje iz vlastitog života i ulaženje u Božji. Križ je patnja, trpljenje u fizi�kom i
8
psihi�kom smislu. Križ je prihva�anje sebe i života onakvim kakav jest. Križ je prihva�anje drugih ljudi i kad su nesimpati�ni, protiv naših o�ekivanja i kad nisu naših nazora. Križ je kad se treba odre�i svojih uvjerenja protivnih uvjerenju Božje rije�i. Križ je izlaženje iz naše logike i ulaženje u Božju logiku. Naša je logika: »Blago bogatašima: imaju od �ega živjeti i radovati se.« Me�utim, Božja je logika: »Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!« (Mt 5, 3). Naša je logika: »Blago onima koji se smiju i raduju.« Božja je logika: »Blago ožaloš�enima: oni �e se utješiti!« (Mt 5, 4). Križ, dakle, križa, negira našu logiku i dovodi Božju logiku u naš život. Križ je zato izlaženje iz smrtonosnog tijela i ulaženje u životvornog Duha. Križ je izlazak iz smrti i ulazak u život, izlazak iz besmisla i ulazak u smisao, izlazak iz �ovjekove smrtnosti i ulazak u Božju besmrtnost, izlazak iz bolesti i ulazak u zdravlje, izlazak iz ljudskog kraljevstva i ulazak u Božje kraljevstvo. O tome govore brojni tekstovi Svetog pisma. Isus kaže: »Do�ite k meni svi koji ste izmoreni i optere�eni i ja �u vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, u�ite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i na�i �ete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako« (Mt 11, 28-30). Izlaženje iz našeg i ulaženje u Božji svijet donosi ne smrt nego život. »Tko god ostavi ku�e, ili bra�u, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko �e primiti i život vje�ni baštiniti« (Mt 19, 29). Križ je prenošenje �itavog našeg života u besmrtni, božanski život. On je radost, a ne tuga. Isus upozorava jeruzalemske žene da ne pla�u nad njim, nego nad svojom djecom, koja ne shva�aju veli�inu njegova križa i onoga što dolazi - uskrsnu�a. Isus je zato i Petru grubo rekao: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« (Mt 16, 23). Petar nije razumio što je uskrsnu�e. U križu je važno i uskrsnu�e, a ne samo umiranje. Isus zato traži da se radujemo križu: »Blago vama kad vas zbog mene - pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kli�ite: velika je pla�a vaša na nebesima!« (Mt 5, ll-12a). U�enici i apostoli uvidjeli su kasnije da je križ ulazak u uskrsnu�e. Sveti je Pavao napisao da uživa u progonima, križevima, tjeskobama, jer kad je slab, onda je jak (usp. 2 Kor 12, 10). Sveti Jakov piše: »Pravom radoš�u smatrajte, bra�o moja, kad upadnete u razne kušnje, znaju�i da prokušanost vaše vjere ra�a postojanoš�u« (Jak 1, 2-3).
9
Pavao tako�er kaže da kao što su obilate naše muke, tako su obilate utjehe (usp. 2 Kor 1, 5). Iskustvo onih koji su išli tim putovima pokazuje da je prihva�anje Božje volje put u radost, život i zdravlje. Dok odbijamo patnje i križeve, dok bježimo od onih koji su nam nesimpati�ni, dok mrzimo neprijatelje, dotle samo pove�avamo patnju i besciljno lutamo životom. Put u život ne vodi preko bijega od patnje, nego preko prihva�anja patnje i preko pobjede nad njom. Isus je ušao u smrt da je razori, uzeo je na sebe krivnje da nas opravda, naše bolesti da nas iscijeli (usp. Iz 53, 4-5). Kad donosimo Isusu grijehe, bolesti i smrt, tada primamo od njega milost, zdravlje i život. Uskrsnu�e nije nešto što se doga�a tek nakon naše tjelesne smrti na sudnji dan. Po�eci uskrsnu�a i nebeskog života po�inju ve� sada, kad prihvatimo križ. Sveti Pavao kaže da smo ve� suuskrsli u Kristu i da smo postavljeni s njime na nebo (usp. Kol 2, 12). Da bismo došli do Isusa, potrebna je »smrt« naše oholosti. Da postanemo njegovo tijelo, potrebno je »umiranje tijela« koje se njemu opire. Tu je rije� o »smrti« naše samovolje, o smrti naše smrti. Ne priznamo li grijehe svoje, ne�emo mo�i prihvatiti Božji svijet (usp. 1 Iv 1, 8-10). Život koji nam donosi logika ovoga svijeta smrt je Božjega svijeta. Isus je jedina mogu�nost novoga svijeta. Prihva�aju�i križeve, dolazimo Kristu i ulazimo u taj novi svijet. Koji to svijet treba umrijeti? Biblija poznaje tri pojma svijeta: svijet kao svemir, svijet kao ljudsku povijest i svijet kao sile Zla. Svijet kao svemir dobar je svijet. To je svijet koji je zarobljen grijehom i �eka naše otkupljenje da bi zajedno s nama bio proslavljen. To je Božji svijet. Svijet koji o�ekuje da ga �ovjek ljubi, �uva i preobražava prinose�i ga Bogu. I ljudska je povijest dobar svijet. To su napori �ovjeka u znanstvenom, kulturnom i drugom pozitivnom smislu. To je plemenita ljudska djelatnost koju Bog blagoslivlja i posve�uje. Bog je �ovjeka stvorio za suradnju s njim u stvaranju svijeta. Dao mu je razum i ruke da radi i preobražava svijet. Dao mu je da bude gospodar nad svijetom. Zato je ljudska djelatnost sveta i dobra. Svijet u negativnom smislu jest svijet grijeha. To su sile koje razaraju ljudsku povijest i prirodu. Sveti Ivan kaže da su to požuda tijela, požuda o�iju i oholost života (usp. 1 Iv 2, 16). To je zao svijet.
10
Požuda tijela jest težnja imati i ponositi se samo s onim što služi tijelu. To je snižavanje �ovjeka na razinu materijalnog i tjelesnog. Otkidanje �ovjeka od svega onoga što je duh, što je njegova veli�ina, �ime neizmjerno nadvisuje samoga sebe. Požuda o�iju jest �ovjekov stav u kojem vjeruje samo u ono što vidi. Sveti Pavao kaže da je nevidljivo vje�no, a vidljivo privremeno (usp. 2 Kor 4, 18). Požuda o�iju nije�e duha i sve ono što je plemenito i sveto u �ovjeku. Ona zapravo nije�e samoga Boga. Oholost života jest u tome da se �ovjek postavlja iznad Boga, da sebe smatra bogom i misli da ima sudbinu u svojim rukama te da može sam riješiti sve probleme svijeta. Oholost života jest odbijanje Boga kao suradnika, kao prijatelja i Oca. To je bijeg iz o�inske ku�e sa svom baštinom koju je Otac podijelio svojoj djeci. To je uništavanje blaga koje nam je Otac povjerio. Oholost je zato razaranje života i svega što �ovjek ima. Ohol je �ovjek nerazuman i nerealan, jer ne priznaje svoju nemo� ni Božju svemo�. Poniznost je priznavanje stvari kakve jesu. Stoga je poniznost ulaženje u prijateljevanje s Bogom i istinsko rješavanje problema svijeta. Ovaj križni put želi nam pomo�i da izi�emo iz zlog svijeta i u�emo u Božji. On nas ho�e potaknuti da na sebe uzmemo prirodu i ljudsku povijest i s njima u�emo u Kristovu smrt i uskrsnu�e. Za prihva�anje križa traži se obra�enje. Obra�enje je odluka da prekidamo s bijegom pred Bogom i ulazimo u Božje kraljevstvo. To je obrat, zaokret od svoga prema Božjem životu. Obra�enje je okretanje prema Kristovu uskrsnu�u. Obra�enje i prihva�anje križeva uvjeti su da bi molitve bile uslišane i da bismo mogli iskusiti Božju prisutnost. Križ je put do iskustva Duha Svetoga. Crkva je slijedom crkvene godine pokazala taj put: Veliki petak, Uskrs, Uzašaš�e, Duhovi. Silu Duha Svetog možemo primiti kad smo prihvatili Veliki petak, nakon njega uskrsnuli i priznali Isusa gospodarom svega. Bez Duha Svetoga naš je vjerski život mrtav, naš odnos prema Bogu nemogu�, a naše snage samo na �ovje�joj razini. Kao što je ljudsko tijelo bez duše mrtvo, tako je Crkva kao Tijelo Kristovo bez Duha Svetoga mrtva. Plod Isusove smrti i uskrsnu�a jest izlijevanje Duha Svetoga. Duh Sveti je ljubav Oca i Sina. Silinom i privla�noš�u kojom se ljube
11
Otac i Sin možemo ljubiti Boga i jedni druge. Duh Sveti je najve�a sila svemira i povijesti. Ta sila Duha Svetoga može u nas do�i �im dokinemo svoj otpor prema Bogu i njegovoj volji, �im umremo svome svijetu, svojoj logici, svojoj volji i okrenemo se Božjoj volji i njegovoj logici. Naša je logika da se jedino bijegom od trpljenja osloba�amo trpljenja, da se bijegom od smrti osloba�amo smrti, da bijegom od grijeha postajemo slobodni od grijeha, da bijegom od ljudi postajemo slobodni. To je logika koja vodi u ropstvo i smrt. U slobodu od grijeha ulazimo kad priznajemo grijeh. Slobodu od patnje doživljavamo kad prihvatimo patnju. Smrt pobje�ujemo prihva�anjem smrti. To zna�i da se Duha Svetoga i njegovu snagu može primiti samo po križu i uskrsnu�u. Veliki petak i Uskrs bitni su, nezamjenjivi stupovi u izgradnji zgrade naše vjere. Oni su mogu�nost novog, boljeg, slobodnog svijeta. Veliki petak i Uskrs jesu jedina šansa za �ovje�anstvo i jedini put k smislu i budu�nosti.
12
K A K O
M O L I T I
O V A J
K R I Ž N I
P U T?
Molitva je razgovor s Bogom. Ona je više slušanje Boga, a manje govor Bogu. Ovaj nas križni put uvodi u molitveni stav slušanja. Zato je napisan u takvom obliku da Isusa slušamo kako nam govori o svomu križnom putu. Taj križni put najbolje �emo moliti ako �itaju�i slušamo i puštamo da nas pogodi rije� koju �itamo, ako pustimo da nas natopi kao kiša žednu zemlju, da u nama nikne novi život. U šutnji �emo doživjeti da je Isusov križni put naša situacija koja se u njemu preobražava. Ovaj križni put nije zamišljen samo za korizmu. On je svagdašnji hod. Dobro ga je jedno vrijeme moliti tako da ga svaki dan �itamo, slušamo i prolazimo. Tako �e nas ispunjati, uvjeravati i preobražavati. Da bismo ga mogli lako slijediti, potreban je tih i miran prostor u kojem molimo. Može to biti u crkvi idu�i od postaje do postaje, može biti u ku�i, u prirodi, na putu. Važno je da se u nama stvara prostor slušanja. Slušanje nas otvara Bogu koji dolazi. Prvi korak u molitvi ovoga križnog puta jest odlu�iti se za molitvu i odrediti si slobodno vrijeme šutnje i mira. Drugi je korak u�i u prisutnost Isusovu, posvijestiti si da je Isus prisutan, osobito tamo gdje ga želiš slušati. Svojim duhom gledati njegovo lice, dopustiti da te ono obasjava poput sunca i da ti njegov govor ulazi u srce. Tre�i je korak �itanje tekstova križnog puta. Prava je molitva samo ona koja te mijenja. Molitva te preobražava i sjedinjuje s Bogom. Ovaj križni put možeš moliti na razne na�ine. Možeš odjednom pro�itati sve. Možeš i tako da svaki dan upiješ u sebe po jednu postaju. Možeš nekoliko postaja uzeti odjednom, a druge pustiti za drugi dan. Možeš jednu postaju nekoliko dana meditirati i upijati u svoj život.
13
Svaka od postaja uvodi te u sve dublju prisutnost Isusa Krista. Svaka postaja vodi k Isusu Kristu. �im prihvatiš križ koji ti postaja nudi, �im prihvatiš svoju konkretnu situaciju koja je oslikana u postaji, susre�eš se s Isusom. On te �eka tamo gdje je tvoj križ. Isus je ušao u svaki tvoj križ, uzeo ga na sebe i ušao u njega da te oslobodi. Križ je prostor tvoga susreta s Isusom. Tako ti križ postaje blagoslov umjesto besplodne patnje. U tebi se ra�a sposobnost da kli�eš od radosti u svome križu. Umjesto pla�a, straha i tjeskobe, križ ti postaje radost, pobjeda i svjetlo. Križ i patnja su osmišljeni jer je u njih ušao Isus Krist. Patnju možeš prihvatiti samo zato što �eš u njoj na�i Isusa Krista, koji �e je razoriti ili ti dati snagu da je strpljivo nosiš. Prihva�anje križa jest pobjeda nad križem. Prihva�anje patnje, trpljenja, boli, smrti, bolesti i grijeha jest put osloba�anja od patnje, bolesti i zla. To je pobjedonosni hod. Kao što je Mojsije u pustinji napravio križ i na njega stavio mjedenu zmiju, da svaki koji pogleda u tu zmiju ozdravi od ujeda zmije i bolesti, tako se i mi, gledaju�i na križ, susre�emo s Kristom, koji nas ozdravlja. Budu�i da znamo kako nas u svakoj prihva�enoj patnji �eka Isus Krist, patnja gubi svoju mo� da nas tjera u strah, da nas ugrožava i mu�i. Patnja gubi svoju oštricu zato što je u nju ušao Krist i razorio njezinu snagu. Patnja više nije odlazak u osamu, nije odlazak u besmisao i gubitak, nego dolazak u smisao, radost i život. U tom kontekstu razumjet �eš sve postaje križnog puta.
14
K
R
I
Ž
N
I
P
U
T
Uvod
Postani svjestan da je Isus pred tobom. Moli ga da te uvede u tajnu odricanja. Isuse, želim te sresti. Povedi me za sobom. Marijo, nau�i me stalno pristajati uz Isusovu rije� hodaju�i sve do vrhunca Kalvarije mog života. Pomozi mi da govorim kao ti »Neka mi bude« i �inim sve što mi Isus kaže. O�e, evo me. Želim u�i u otajstvo tvoga Sina Isusa da me danas prepoznaš kao svoje dijete koje ti se vra�a. Amen.
17
I.
P
O
S
T
A
J
A
Isusa osu�uju na smrt
P R V I K R I Ž Prihvatiti osudu
Poslušaj Isusa kako ti govori: Mene su sudili i osudili. Državni i vjerski vladari osudili su me zajedno s narodom koji je slušao moje propovijedi, a moji su se prijatelji i apostoli razbježali. Donedavno su me hvalili, divili se �udesima, �eznuli da me dotaknu i obe�avali mi vjerno prijateljstvo. Sad su se okrenuli protiv mene i od Pilata traže da me razapne. Pilat, stranac u mojoj zemlji, htjede me osloboditi. No moji ga sugra�ani prisiliše da me osudi. Ljudi oko tebe, pa i tvoji najbolji prijatelji, sudit �e te i osu�ivati. To ne zna�i da si uvijek kriv. Neizbježno je da budeš su�en. To ti je samo saznanje da se na ljude nikada ne možeš potpuno osloniti. Sigurni i nerazorivi oslonac samo je Bog. Ovaj te križ zato osloba�a od ljudi na koje se oslanjaš i poziva te da se osloniš na mene. Kad te ljudi sude, možeš prije�i na moju stranu. Jer i mene su sudili i osudili. Ne brani se kad te sude. Osuda te ne može uništiti, ne ostavlja te samoga, nego te dovodi k meni i vodi u slavu. To je tvoj i moj prvi križ. Ne boj se! Ta osuda - to su tvoja vrata k meni. U toj krivoj osudi susrest �eš mene. Tada te nitko više ne�e mo�i osuditi. 18
II.
P
O
S
T
A
J
A
Isus prima na se križ
DRUGI KRIŽ Prihvatiti svagdašnjicu
Mogao sam se braniti ili tražiti da me brane. Mogao sam re�i: nevin sam, zašto bih trpio? No prihvatio sam križ bez mrmljanja. Križ ti je svaki trenutak života. Možeš ga prihvatiti ili odbaciti. Možeš bježati od njega ili mu po�i u susret. Ja sam ga prihvatio. Sad znaš gdje �eš me na�i. Tvoja snaga nije u tome da bježiš. Svaki trenutak traži opredjeljenje, da ostaviš svoje i kreneš za mnom. To je drugi križ. Rijetki ga prepoznaju. Ljudi traže izvanredne križeve, a križ je ovdje - u prihva�anju svagdašnjice. Kroz križ koji prihvatiš dobivaš velike milosti i tvoja vjera raste poput nabujalog potoka.
20