Praksa vjere za kvalitetan život by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT

Nikola Vranješ

PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST Zagreb, 2023.

KVALITETA ŽIVOTA IZ TEOLOŠKO-PASTORALNE PERSPEKTIVE

Živjeti dobro u svjetlu vjere

Recenzenti prof. dr. sc. Aleksandra Golubović prof. dr. sc. Jadranka Garmaz

Lektura doc. dr. sc. Jasna Gržinić Korektura Gordana Bašić Kedmenec Nera Meštrović Prijelom i oprema Marijan Tkalec

PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 500 ISBN 978-953-11-1814-9 Tiskano u listopadu 2023. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001196156.

SKRAĆENICE

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Apostolicam actuositatem. Dekret o apostolatu laika (18. XI. 1965.) AL PAPA FRANJO, Amoris laetitia – Radost ljubavi. Posinodalna apostolska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama, kršćanskim supruzima i svim vjernicima laicima o ljubavi u obitelji (19. III. 2016.) CV PAPA FRANJO, Christus vivit – Krist živi. Posinodska apostolska pobudnica svetoga oca Franje mladima i cijelome Božjem narodu (25. III. 2019.) DNS DIKASTERIJ ZA LAIKE, OBITELJ I ŽIVOT, Dati najbolje od sebe. O kršćanskom pogledu na sport i osobu (2019.) DPSŽZ HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Direktorij za pastoral sakramenata u župnoj zajednici (2008.) EG PAPA FRANJO, Evangelii gaudium – Radost evanđelja. Apostolska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o navještanju evanđelja u današnjem svijetu (24. XI. 2013.) FT PAPA FRANJO, Fratelli tutti. Enciklika o bratstvu i socijalnom prijateljstvu (3. X. 2020.) GE PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu (22. II. 2018.) GS DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Gaudium et spes. Pastoralna konstitucija o Crkvi u suvremenom svijetu (7. XII. 1965.) KSNC PAPINSKO VIJEĆE ZA PRAVDU I MIR, Kompendij socijalnog nauka Crkve (2005.)

SKRAĆENICE

LG LS PO POŽZ SC

PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT

ZKP ZŽS

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dogmatska konstitucija o Crkvi Lumen gentium (21. XI. 1964.) PAPA FRANJO, Laudato sì. Enciklika o brizi za zajednički dom (24. V. 2015.) DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dekret o službi i životu prezbitera Presbyterorum ordinis (7. XII. 1965.) KONGREGACIJA ZA KLER, Pastoralno obraćenje župne zajednice u službi evangelizacijskog poslanja Crkve (29. VI. 2020.) DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Sacrosanctum Concilium. Konstitucija o svetoj liturgiji (4. XII. 1963.) Zakonik kanonskog prava. S izvorima, (1996.) HRVATSKA BISKUPSKA KONFERENCIJA, Za život svijeta. Pastoralne smjernice za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj (2012.)

Dobro je poznata teološka istina da ljudski život, s od Boga udijeljenim dostojanstvom, predstavlja vrhunsku vrednotu. Polazeći od te istine može se razumjeti da je kvaliteta toga života (podrazumijevajući uži smisao riječi) uvijek aktualna, tj. ljudski je život kao takav kvalitetan. Pa i onda kada je opterećen bolešću, invaliditetom ili nekim drugim izazovom, život ne gubi svoju strukturalnu vrsnoću. Uvažavajući ove činjenice, sintagmu ‘kvaliteta života’ moguće je koristiti i u širem smislu, označavajući njome temu kakvoće ili vrsnoće konkretnog ostvarivanja pojedinih dimenzija življenja u širokom spektru različitih područja izričaja i realizacije. Upravo se to šire područje razumijevanja istaknute sintagme većinom tematizira u ovoj knjizi. Kvaliteta života vrlo je važna i cijenjena kategorija promišljanja u ukupnome društveno-kulturnom kontekstu. Može se reći da njezini sadržaji, kao i sadržaji tema životnog standarda, stila, mentaliteta, kulture i još nekih drugih tema, u nekom pogledu definiraju i određuju životna usmjerenja suvremenih ljudi. Danas bi vjerojatno bilo teško pronaći neki veći broj ljudi koji ne bi niti u jednom pogledu vlastitu sreću, radost i zadovoljstvo povezivali s temom kvalitete života. Mnoge naznake ukazuju na to da će u budućnosti upravo ova tema u mnogome određivati životne izbore, stavove i usmjerenja ljudi.

UVOD

PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT 8

U teološkom promišljanju, a posebice u teološko-pastoralnom diskursu, tema kvalitete života, nažalost, nije imala neko važnije mjesto. I to sve donedavno. Naime, tek se u posljednje vrijeme može uočiti hitnije osvrtanje na ovu temu, kao i njezino zapaženije teološko proučavanje.1 Osobito lijepe i poticajne misli u tome se pogledu mogu pronaći u dokumentima pape Franje, koji, u povezanosti s različitim drugim temama, izričito spominje i ovu. U tome se smislu posebno ističe enciklika Laudato sì (usp. br. 103, 144, 150, 153, 184, 187 i dr.). Iako se implicitni teološki govor o kvalitetnom životu može, barem na neizravan način, susresti na različitim stranama, ipak ovaj vrijedan dokument zavrjeđuje biti posebice istaknut. Jasno je da se ova enciklika ne bavi sustavno pitanjem kvalitetnog života, ali i o ovoj temi daje važne naznake, što može i treba poslužiti za više nego snažne poticaje sagledavanja ovog pitanja pod teološko-pastoralnim vidom. Kao što je uočljivo na stranicama koje slijede, pastoralno djelovanje po sebi je usmjereno služenju kvalitetnome i zrelome ljudskom životu u perspektivi zajedništva s Bogom. Stoga je praksa vjere u strukturalnom odnosu sa sadržajem teme kvalitetnog života. Pastoral kao oživotvorenje prakse vjere zato je nužno sagledavati i pod ovim vidom. To je osobito važno činiti u današnjem pastoralno-kulturalnom kontekstu u kojemu su mnogi dionici pastoralnih, a posebno društveno-kulturnih gibanja izrazito osjetljivi na ovo pitanje. Iako ti isti dionici mogu imati, i najčešće imaju, različite poglede na sadržaj teme kvalitetnog života, pastoral Crkve i u ovom bi pitanju trebao težiti ponudi objedinjavajućeg pogleda, kao i modela djelovanja koji će biti prikladni za oživotvorenje objedinjavajuće vizije života u perspektivi nebeskog kraljevstva. Ostvarivost pothvata ovakvog tipa i na teološko-teorijskoj, ali i na teološko-praktičnoj razini nije prikladno provediva ako se ne krene od interdisciplinarnog sagledavanja značenja teme, kao i praktičnih mogućnosti njezine aktualizacije. Zato je među prvim pothvatima u djelu ove vrste nužno uočiti teološke, ali i antropološko-kulturalne 1 Usp. Nikola VRANJEŠ, Na pragu vječnosti. Promišljanja o pastoralu umirućih, Glas Koncila, Zagreb, 2015., 70–71.

UVOD

oznake kvalitetnog života, njihovu korelaciju, njihove bitne poveznice, ali i točke mogućih prijepora. Možda će ove zadnje u nekim vidovima tematike biti posebno uočljive, no to zainteresiranu publiku nipošto ne bi trebalo spriječiti u uočavanju važnih dodirnih i zajedničkih točaka teologije i drugih znanosti u odnosu na temu kvalitetnog života. Proučavanje i razlučivanje naznačenih zajedničkih točaka prilika je za rast u zajedničkom razumijevanju teme čiji sadržaj u nekom pogledu ujedinjuje sve ljude, tj. tiče se svih. Uz navedeno, čitanje stranica koje slijede lakšim će i smislenijim učiniti još jedna važna naznaka vezana uz glavni cilj ovoga djela. On se prvotno ogleda u nastojanju teološko-pastoralnog razlučivanja doprinosa različitih dinamika pastoralnog djelovanja kvalitetnom životu. Upravo zato mnoge teme koje se otvaraju u ovoj knjizi ne proučavaju se u njima samima, već u odnosu na ovaj bitni cilj. Nakana knjige ne ogleda se, dakle, u pokušaju sustavnog proučavanja pojedinačnih tema koje je nužno otvoriti, već u razlučivanju modela i načina na koje pastoral Crkve može i treba poslužiti u njihovoj integralnoj ljudskoj i kršćanskoj aktualizaciji u životima konkretnih ljudi. Upravo je zato važno ovu nakanu imati pred očima kao objedinjavajuću poveznicu koja elemente djela drži na okupu i upućuje ih k naznačenomu glavnom cilju. Ovo je to važnije uzme li se u obzir činjenica da su u ovoj knjizi izdvojena važna, ali nipošto sva područja ljudskog interesa vezana za pitanje kvalitetnog života. Ona koja su izdvojena, izdvojena su zato što se upravo u odnosu na njih pokušavaju sagledati elementi pastorala kojima su u današnjim društveno-kulturalnim konstelacijama potrebni puno snažniji teološko-pastoralno osuvremenjivanje i unaprjeđenje.

PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT

I. KVALITETA ŽIVOTA IZ TEOLOŠKO-PASTORALNE PERSPEKTIVE

Kvaliteta života jedna je od društveno-kulturnih vrjednota koja je u suvremenim društvima iznimno važna i cijenjena. Štoviše, u nekom se pogledu može tvrditi da se napredak nekog društva danas, između ostalog, u prvome redu mjeri kvalitetom i standardom života njegovih članova. Sadržaj teme životnog standarda usko je povezan s temom kvalitete života i zapravo je od nje neodvojiv. Na taj način postaje dodatno razvidno da je ovdje uistinu riječ o temi iznimno važnoj u suvremenim društveno-kulturnim okvirima. Za većinu ljudi kvalitetan život znači sretan i osmišljen život. Živjeti kvalitetno znači živjeti ispunjeno, ostvareno i smisleno. No navedene kategorije značenja u svojem se sadržaju razlikuju u različitim društvima i kulturama. Pa i unutar određenog antropološkog i društveno-kulturnog okružja, kao što je ono zapadnoeuropsko ili srednjoeuropsko, spomenute kategorije značenja poprimaju različito značenje, ovisno o uvjerenjima, svjetonazoru, obrazovanju i drugim čimbenicima. U ovoj se knjizi kvaliteta života, s obzirom na društveno-kulturne oznake značenja, razlučuje poglavito imajući u vidu srednjoeuropsko i zapadnoeuropsko društveno ozračje.

KVALITETA ŽIVOTA IZ TEOLOŠKO-PASTORALNE PERSPEKTIVE

Uvod

PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT

U teološko-pastoralnom promišljanju teme kvalitetnog života ponajprije treba biti svjestan činjenice da se ovo pitanje teološki nije previše tematiziralo, niti je u pastoralnoj praksi zauzimalo neko važnije mjesto. To se dijelom događalo i događa se i zbog određene teološko-pastoralne sumnjičavosti u odnosu na izdvojeni pojam i njegov sadržaj. Tomu su djelomično pridonijela i različita pogrješna tumačenja mistike križa, kao i suvremeno favoriziranje tzv. podvojene antropologije koja vodi podvojenoj viziji života.2 Polazeći od takvih okvira, načinu i kvaliteti ostvarivanja ovozemaljskog života pastoralno se često ne pridaje posebno značenje, a ako se i pridaje, onda se to čini uglavnom samo s gledišta pokore i askeze ili pak što jasnijeg odvajanja vjerske od svjetovne dimenzije življenja. U mnogim kršćanskim krugovima (i to ne prvi put u povijesti), kvalitetan život vezao se, dakle, samo za određene, većinom pokorničke prakse. Zato se mnogim gledištima kulture pristupa prilično nepovjerljivo, s velikom dozom opreza zbog uvjerenja da je automatski riječ o nečemu, ako ne grješnom, onda svakako nepotrebnom, ili pak potencijalno opasnom za spasenje. Mnogi vjernici laici i mnogi svećenici uvjereni su da živjeti kvalitetno znači svesti skrb za vlastiti život samo na duhovno područje shvaćeno vrlo usko, te na pitanje osnovnih materijalnih uvjeta za život, na pitanje dovoljnog odmora, te osiguravanje dostatne prehrane i najnužnije higijene tijela. Iz te perspektive gledano, mnogi pastoralni djelatnici i mnogi drugi vjernici pozitivne elemente i načine življenja ne samo da odbacuju nego neke od njih i dalje namjerno drže i doživljavaju

2 Nikola VRANJEŠ, Hodočašće – putovanje prema svetome. Teologija i pastoral svetog putovanja, Glas Koncila, Zagreb, 2019., 91–92: »U odnosu na temu kvalitete života treba istaknuti činjenicu da je, osobito u konkretnoj pastoralnoj praksi, odmak od te teme dobrim dijelom prouzročen i jednom potpuno pogrešnom podvojenom vizijom života koja temu spasenja u potpunosti i isključivo premješta na eshatološko područje. Pritom se najčešće polazi od apsolutno manjkavih pretpostavki da spasenje po sebi ne može imati gotovo nikakve značajnije uplive u sadašnjem životu, osim što se za njega treba moliti, a taj sadašnji život konstantno pretvarati u određenu vrstu čekanja nečega budućeg. Takva vizija daleko je od integralnog kršćanskog pogleda na život, pogleda unutar kojega kategorija vječnog života u odnosu na koju se odmjerava spasenje, ne predstavlja nekakvu vremenski odmjeravanu kategoriju u odnosu na sadašnji život, već se u prvom redu tiče upravo kvalitete života kao takvog. Stoga, kvalitetan život u kršćanskom smislu znači život ostvaren već sada i ovdje, ali uvijek u perspektivi vječnosti.«

opasnima ili nepotrebnima. Posljedice takva ponašanja su kulturalno i obrazovno nazadovanje, ali i umanjivanje istinskoga duhovnog života. Tako se iz susreta s Bogom isključuju važni elementi i gledišta stvorene stvarnosti koje Bog nudi čovjeku kao dar i priliku susreta s njim i s bližnjima, a to znači i kao priliku za uvijek kvalitetniji, plemenitiji i radosniji život. Važno je stoga naglasiti kako je i za kršćansku vjeru, a osobito za njezinu praksu, pitanje kvalitete života važno, iako se njegovo značenje u kršćanskom smislu bitno razlikuje od imanentističkih shvaćanja. I ovo pitanje, kao što će biti uočljivo u daljnjim promišljanjima, potrebno je povezati s temom spasenja, tj. istaknuti da se u kršćanskome smislu kvalitetan život ne može sagledavati bez odnosa prema spasenju osobe. Dakle, i za kršćane vrijedi to da život trebaju promatrati i s gledišta kvalitete, ali kvalitete koja uključuje odnos prema vječnosti. Kvalitetan život stoga jest uspješan i dobar, odnosno život koji je uz to i posvećen i spašen.3

Današnje je društveno-kulturno ozračje obilježeno različitim filozofskim i svjetonazorskim strujanjima koja su u pogledu teme kvalitetnog života prilično jasno izražena. Ovdje se izdvajaju samo neka. Kao što je i do sada bilo uočljivo, razmišljanje o temi kvalitete života potrebno je dobro odrediti kako bi se izbjegle moguće nesuglasice, ali i pravi nesporazumi što se tiče tumačenja. Već je, naime, na sociološkoj i kulturalnoj razini u suvremenim društvima očito kako se promišljanja ovog tipa uglavnom vežu za neke svim ljudima važne teme, ali da se u odnosu na mnoge druge teme ona u sebi bitno razlikuju. Tako će većina ljudi na upit o tome što im je važno za kvalitetan život, vjerojatno odmah potvrdno odgovoriti na spomen pojmova kao što su zdravlje, dobar smještaj, financijska sigurnost i sl. No u 3 Usp. Francisco ÁLVAREZ, »Teologia della salute«, u: AUTORI VARI, Salute/salvezza: perno della teologia pastorale sanitaria, Luciano Sandrin (ur.), Edizioni Camilliane, Torino, 2009., 143; Nikola VRANJEŠ, »Cjeloviti pastoral bolesnika i zdravstvenih djelatnika«, u: Služba Božja, 53 (2013.), 3–4, 355.

KVALITETA ŽIVOTA IZ TEOLOŠKO-PASTORALNE PERSPEKTIVE

1.1. Terminološka pojašnjenja

odnosu na mnoge druge pojmove, posebice one religijske ili vjerske naravi, mnogi se neće složiti u pitanju njihove važnosti za kvalitetan život. Štoviše, čak se ni u pogledu nekih, moglo bi se reći, općih društveno-kulturnih tema, kao što su sreća, zadovoljstvo i sl., mnogi neće složiti oko stvarnosti koje su za njih nužno vezane, tj. koje su im preduvjeti. Sve to jasno pokazuje da je u pitanju određenja pojma kvalitete života nužno naznačiti točnu perspektivu na temelju koje i u smjeru koje se kreće razmišljanje. To je osobito važno u pogledu teološko-pastoralnog određenja pojma, na čemu se temelje promišljanja u ovoj knjizi.

PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT

1.2. Na filozofsko-kulturalnoj razini

Tako se iz utjecajnijih filozofskih strujanja danas, u pogledu razumijevanja kvalitetnog i dobrog života, mogu izdvojiti promišljanja koja ga u prvome redu određuju kao život u kojemu su ostvareni, ili barem većinom ostvareni, svi bitni preduvjeti uspjeha i sreće koji se u današnjim (osobito zapadnim) društvima drže važnima. U tome se smislu izdvajaju zdravlje, dobar i kvalitetan obiteljski i profesionalni život, drugim riječima, dobra poslovna karijera, financijska sigurnost, zdravstvena sigurnost, dobro obrazovanje, mogućnost odmora i putovanja, prijateljstvo, mogućnost ostvarivanja različitih kulturnih nagnuća, ali i općenito dobri međuljudski odnosi, ostvarenost u pogledu nekih privatnih postignuća i dr.4 Većina se autora slaže oko toga. No važno je naglasiti da se autori uglavnom slažu i oko istine kako je dobar, tj. kvalitetan život kategorija promišljanja relacijske naravi, tj. da se u bitnome odnosi na povezanost osobe s okolinom, tj. užom i širom zajednicom koja je okružuje; drugim riječima, da je životni kontekst bitna odrednica definiranja kvalitetnog života.5 Kao što je uočljivo u dominantnim filozofskim strujanjima, religijska označnica života nema neku ili nema gotovo nikakvu posebnu 4 Više o tome vidi u: Ana GAVRAN MILOŠ, »Što filozofi znaju o dobrom životu?«, u: Prolegomena, 20 (2021.), 1, 27–28. 5 Usp. isto, 27.

1.3. Kvaliteta života iz kršćanske perspektive Kao što je uočljivo, jezična kovanica ‘kvaliteta života’ na općenitijoj se svjetonazorskoj i filozofskoj razini shvaća na različite načine. Njezino pak kršćansko shvaćanje u mnogim se segmentima slaže s nekim filozofskim shvaćanjima kvalitetnog života, no u mnogim se svojim oznakama od njih razlikuje. U nekom pogledu može se reći da kršćansko, a osobito katoličko shvaćanje kvalitetnog života neke segmente njegova razumijevanja dodatno produbljuje, neke posebno ističe, 6 7 8

Usp. isto, 26. Više o tome vidi u: isto, 28. Usp. isto, 28–29.

KVALITETA ŽIVOTA IZ TEOLOŠKO-PASTORALNE PERSPEKTIVE

ulogu u pitanju njegove kvalitete. To to više upada u oči uzme li se u obzir činjenica da je kvaliteta života vrijednosni pojam.6 Doduše, dominantne oznake filozofskih i svjetonazorskih usmjerenja danas ne isključuju a priori mnoge sastavnice kvalitetnog života koje pojedinci ili zajednice drže važnima, pa onda ni one religijske, ali one uglavnom spadaju u sferu osobnog interesa, a to, što se filozofsko-kulturalnih promišljanja kvalitete života tiče, podrazumijeva i pretežitu (iako ne isključivu) ideološku indiferentnost. Valja također zamijetiti da se filozofsko promišljanje dobrobiti kao kategorije promišljanja koja se dobrim dijelom odnosi i na kvalitetan život, danas prilično snažno stavlja pod prizmu individualnog, tj. osobnog elementa.7 Drugim riječima, iako to može na prvi pogled zvučati kontradiktorno, kvalitetan život kao bitno relacijska kategorija u odnosu na pojedinca neodvojiva je od onoga što on za sebe drži važnim. Tako se subjektivna strana promišljanja o dobrom, tj. kvalitetnom životu nužno pokazuje nezaobilaznom u odnosnom promišljanju.8 Iako se, promatrano iz kršćanske perspektive, može uočiti kako se u odnosu na izdvojeni način promišljanja nekako instinktivno veže i uočavanje individualističkih pristupa životu, treba ipak naglasiti da je osobno dobro pojedinca važan element cjelovitog određivanja pojma kvalitete života.

PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT 16

a donosi i neke sasvim specifično kršćanske oznake ove stvarnosti. Općenito se može uočiti da kršćansko shvaćanje kvalitetnog života potvrđuje mnoge općeljudske vrijednosti čije se ostvarivanje nalazi u korijenu realizacije ove stvarnosti. Tako i kršćansko uvjerenje duboko cijeni zdravlje, kvalitetno obrazovanje, zdrav odnos prema okolišu, prikladan smještaj, prikladnu materijalnu sigurnost, prijateljstvo i dr. Ove su stvarnosti preduvjeti za život dostojan čovjeka; drugim riječima, za dobar i kvalitetan život. No sagledavanje života u svjetlu kršćanske vjere jasno daje do znanja da njegova kvaliteta nije u potpunosti shvatljiva bez povezanosti s vjerom.9 Drugim riječima, za kršćanina je kvalitetan život bitno obilježen dinamizmima kršćanske vjere. To, naravno, ne znači da ljudi koji ne dijele kršćansko uvjerenje ne mogu nikako živjeti kvalitetnim životom. Ovdje je samo riječ o sasvim specifičnom kutu gledanja na život u svjetlu čijih dimenzija njegova kvaliteta poprima sasvim posebne obrise. U teološko-pastoralnom razlučivanju kvalitetnog života nužno je ostvariti i jasnu poveznicu s novozavjetnim razumijevanjem života kao takvog. Novozavjetna objava baca sasvim novo svjetlo na shvaćanje ljudskog života koje u pitanju teme njegove kvalitete otkriva potpuno specifične obrise značenja. Ona u prvome redu otkriva relacijsku narav kršćanskog života, i to primarno u odnosu na povezanost s utjelovljenom Božjom Riječju u kojoj je izvor života. Ta objava zato predstavlja utjelovljenu Božju Riječ kao onu u kojoj je život (usp. Iv 1, 4), dok kasnija novozavjetna svjedočanstva istu Riječ predstavljaju kao sam život koji se očitovao (usp. 1 Iv 1, 2). Isus Krist sam svjedoči kako je došao da ljudi imaju život, i to u izobilju (usp. Iv 10, 10). Kršćanima je, drugim riječima izrečeno, istinski život u Isusu Kristu, tj. u zajedništvu 9 Nikola VRANJEŠ, Hodočašće – putovanje prema svetome. Teologija i pastoral svetog putovanja, 90–91: »Kvaliteta života, o kojoj se danas toliko govori i koju kao stvarnost suvremeno zapadno društvo nastoji gotovo ljubomorno promicati i štititi, za kršćane, dakle, nije bilo kakva tema. I kršćani su pozvani pridonositi kvaliteti života, ali ne shvaćenoj na svjetovni način, odvojeno od vlastite vjere. Kršćanima njihova vjera nudi sasvim novu i posebnu dimenziju bez koje bi kvaliteta života ostala u čisto imanentnim okvirima. Nova kvaliteta života izvire iz vjere i podrazumijeva život dobar i kvalitetan, ali to u isto vrijeme znači i život Kristom otkupljen, spašen, posvećen i trajno u Kristu preobražavan u snazi i logici Kraljevstva prema kojemu putujemo.«

1.4. Pastoral i kvalitetan život Najprije treba konkretnije dodatno razlučiti nekoliko temeljnih pretpostavki povezivanja pastorala s pitanjem kvalitete života, tj. valja dodatno pojasniti zašto uopće govoriti o pastoralu u službi kvalitetnog

KVALITETA ŽIVOTA IZ TEOLOŠKO-PASTORALNE PERSPEKTIVE

s njim. Upravo ta tvrdnja na nov način otkriva važnost pastoralnog djelovanja njegove zajednice na zemlji u pogledu služenja životu čije se oznake, među kojima je i njegova kvaliteta, neraskidivo vežu za Isusa Krista. Relacijska narav kršćanskog života zato određuje njegovu kvalitetu i u pogledu odnosa s Ocem, ali i s drugim ljudskim bićima, sa sobom i s cijelim kozmosom. Kršćanska vjera dakle potiče na to da se shvaćanje kvalitetnog življenja ne zatvori samo u okvire prije istaknutih ovozemaljskih vrjednota i određenja. Ona čovjeka potiče da i njih i ukupni život odmjerava u povezanosti s važnim duhovno-spasenjskim određenjima i stvarnostima koji kvaliteti života daju novu duhovnu notu i uporište. Te vrjednote duhovnog života bitno su prožete i povezanošću s pastoralnim zalaganjem Crkve, pa se stoga mogu i trebaju razlučivati u teološko--pastoralnom pogledu. Stvarnosti o kojima je ovdje riječ jesu duhovni život, molitva, vjerske spoznaje, liturgijski život, sakramenti, sudjelovanje u dinamizmima zajedništva i djelovanja Crkve i dr. Te stvarnosti na sasvim nov i specifičan način obogaćuju ukupan ljudski život proširujući obzore njegove kvalitete i ugrađujući u njih specifično kršćanske oznake. Iz gornjih navoda postaje shvatljivim da živjeti kvalitetno također znači živjeti duhovno, molitveno-liturgijski, živjeti crkveno zajedno, tj. živjeti spasenjski. Upravo se sve ove dimenzije uključuju u kršćansko shvaćanje istinski kvalitetnog života. Baš zato se i može i treba govoriti o pastoralu u službi kvalitetnog života. Crkveno djelovanje biva shvaćeno kao služenje ovako cjelovito shvaćenomu kršćanskom životu koji će u eshatološkoj preobrazbi ostvariti potpune domete. Ipak, teološko-pastoralno razlučivanje pastorala pod prizmom služenja kvalitetnom životu, polazeći od ovdje naznačenih polazišta, traži i neka važna dodatna pojašnjenja.

PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT 18

života i u kojemu smislu. Naime, upravo će u svjetlu tih temeljnih odrednica, a na temelju već iznesenih uvida o značenju kovanice ‘kvaliteta života’, biti moguće jasnije uočiti i shvatiti poveznice pastorala Crkve i ove teme. To će također pomoći uvidjeti i što bolje aktualizirati elemente unaprjeđenja pastoralnog djelovanja u pogledu shvaćanja i ostvarivanja kršćanski kvalitetnog života, ali i kršćanskog doprinosa kvalitetnom životu ljudi koji se ne drže vjernicima. U tom se pogledu odjeci pastoralnog djelovanja u svijetu na simboličkoj razini značenja predstavljaju više nego jasnim pokazateljem dijaloški usmjerenog pastorala. Pastoral se, u širem smislu značenja riječi, shvaća kao crkveno djelovanje u službi Božjega projekta spasenja u povijesti.10 Tako šire shvaćen, ovaj termin jasno ukazuje na širinu simboličkog značenja crkvenog angažmana u povijesti. U tome je smislu shvatljivo da pastoralno djelovanje uvijek ima simboličkog odjeka i izvan striktno pastoralnih okvira angažmana. No ako se pogled sada zaustavi i na tipično pastoralnim područjima djelovanja u smislu povezanosti s naznačenom temom, valja uočiti kako je cijeli pastoral ponajprije usmjeren promociji, zaštiti i unaprjeđenju života u zajedništvu s bližnjima u perspektivi vječnosti. Pastoral tako služi životu u vjeri koji ima jasnu nebesku perspektivu. Ljudski život iz kršćanske perspektive bitno je prožet vječnim nebeskim pozivom i određenjem. Isus Krist je to jasno naznačio ističući kako je došao upravo zato da ljudi imaju život u izobilju (usp. Iv 10, 10). Riječ je, očito, o životu u dinamici napredovanja prema vječnoj neprolaznosti. Zato postaje lakše shvatljivim da je cijelo djelovanje Kristove zajednice na zemlji zapravo određeno služenjem tako shvaćenom životu.

1.5. Za što kvalitetniji i što zreliji život vjere Gornji uvidi na dovoljno jasan način ističu bitna ishodišta povezanosti pastorala Crkve s promocijom kvalitetnog života, i sa služenjem 10 Usp. Riccardo TONELLI, Pastorale giovanile. Dire la fede in Gesù Cristo nella vita quotidiana, LAS, Rim, 41987., 16.

11 Više o tome vidi u: Nikola VRANJEŠ, Hodočašće – putovanje prema svetome. Teologija i pastoral svetog putovanja, 81–82.

KVALITETA ŽIVOTA IZ TEOLOŠKO-PASTORALNE PERSPEKTIVE

njemu. U ovoj se knjizi upravo prema njima razrađuju pojedini segmenti ovakva pastoralnog služenja u odnosu na pojedine sastavnice života. No, prije toga, valja uočiti da gornji uvidi potiču i na daljnju kraću razradu značenja povezanosti pastorala i kvalitetnog života, i to za pastoral te općenito za ukupni život u vjeri. Ova je tema aktualna osobito danas, u novom vremenu za koje se držalo da će u njemu ostvarivanje vjerskog života općenito biti obilježeno puno većom razinom povezanosti sa suvremenošću, tj. sa suvremenom kulturom i civilizacijom. Zasigurno se u odnosu na mnoga gledišta života može i treba ustvrditi da su toliki pojedinci te tolike zajednice ostvarili zavidnu ili visoku razinu povezanosti vlastitoga vjerskog uvjerenja i života u vjeri s kulturom i društvom u kojem žive. No, nažalost, mora se ustvrditi kako se teško može uočiti široka i općeprihvaćena povezanost vjerskog života širokih slojeva vjernika s različitim pozitivnim dosezima kulture vremena, osobito u zapadnim društvima. Štoviše, mora se istaknuti da je raskorak između vjerskog života i kulture te društva u nekim zemljama sve dramatičniji. U odnosu na tu temu treba uočiti i vrlo prisutne tendencije »bijega« iz društva, privatizacije vjerskog života, aktualizacije samo nekih elemenata vjerskog života iz individualističkih ili utilitarističkih motiva i dr. Ovakve i slične pojave ukazuju na jedan od mogućih njihovih zajedničkih nazivnika, a očito je riječ o manjkavosti u odnosu na nastojanje oko kvalitetnog, tj. zreloga vjerskog života. Upravo iz navedenih motiva treba istaknuti da je djelovanje potaknuto služenjem kvalitetnom životu najbolji odgovor na goruću potrebu stalnog osuvremenjivanja pastorala koji pomaže zrelom življenju u vjeri. Ova tvrdnja ukazuje na istinu kako je život u vjeri tijekom ovozemaljskog putovanja u procesu trajnog sazrijevanja. Osoba i zajednica tijekom ovoga života nikada ne dosižu maksimalnu razinu zrelosti kojoj se nadaju u nebeskom kraljevstvu.11 Upravo su zato vrlo pogubne tendencije zaostajanja, tj. ostajanja na samo određenoj razini ljudskog i duhovnog sazrijevanja, koje se često manifestiraju i kroz pokušaje okoštavanja ili utvrđivanja određenih promjenjivih elemenata pasto-

PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT

ralnog djelovanja. To, naravno, ne znači da se u pastoralu uvijek i sve treba mijenjati, niti pak da pojedine osobe ili zajednice trebaju odustajati od vlastitih karizmi i specifičnih izvorišta služenja u Crkvi. No svakako znači da se sudionici i subjekti pastoralnih aktivnosti nikada ne bi smjeli miriti s nastojanjem nepromjenjivog utvrđivanja onih elemenata djelovanja koje je s vremenom nužno mijenjati i prilagođavati. Bez nastojanja oko stalnog osuvremenjivanja i unaprjeđenja, i na duhovnoj i na pastoralnoj razini, nije moguće ostvarivati uvijek zreliji život u vjeri. Papa Franjo ističe da je upravo izazov uvijek novog kretanja na put susreta s Bogom i bližnjima najbolji lijek za bjegove u tzv. sigurna utočišta (usp. GE, 134). Izazov susreta s novošću života tako postaje bitna pretpostavka rasta u njegovoj kvaliteti. Pastoralu je potrebno stalno zauzimanje oko vlastite kvalitete, što osobito u današnjem vremenu, često pretežitih nastojanja oko kvantitete brojeva i događanja, posebno dolazi do izražaja. Upravo će nastojanje oko kvalitativnih pomaka biti najbolji put trajnog sazrijevanja pastorala. Zato je uočavanje i uključivanje u novost života trajni preduvjet sazrijevanja na putu prema Bogu (usp GE, 135).

II. AKTUALNI TEOLOŠKO-PASTORALNI NAGLASCI U PROMICANJU KVALITETNOG ŽIVOTA

Povezanost pastoralnog djelovanja Crkve i kvalitetnog života vjernika očituje se u više dimenzija i područja. Na ovome mjestu nije moguće obraditi sve, ni svako od njih potpuno detaljno. No ono što je svakako moguće i potrebno jest na teološko-pastoralni prosudbeni način uvidjeti i razlučiti neka veća područja i neke važnije dimenzije utjecaja pastorala na kvalitetu života. U tom su pogledu neki segmenti pastorala, kao što je zajedništvo, a posebno ono župno, zatim odnos prema molitveno-liturgijskoj dimenziji života, te također prema nekim specifičnim područjima pastoralnog angažmana, osobito važni. Kontekst teološko-pastoralnog sagledavanja značenja crkvenog zajedništva pod prizmom kvalitete života u ovome se pogledu stavlja na prvo mjesto jer to zajedništvo predstavlja temeljno uporište te, u nekom smislu, opći okvir sagledavanja drugih važnih tema koje se ovdje proučavaju.

2.1. Živjeti kvalitetno – živjeti zajedno Živjeti kvalitetno, u prvom redu znači živjeti i djelovati zajedno. Istinski život je u zajedništvu, tj. u povezanosti i odnosima koji ga,

AKTUALNI TEOLOŠKO-PASTORALNI NAGLASCI U PROMICANJU KVALITETNOG ŽIVOTA

Uvod

SADRŽAJ SKRAĆENICE .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..

UVOD

.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..

I. KVALITETA ŽIVOTA IZ TEOLOŠKO-PASTORALNE PERSPEKTIVE . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 11 Uvod

.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 11

1.1. Terminološka pojašnjenja .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 13 1.2. Na filozofsko-kulturalnoj razini .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 14 1.3. Kvaliteta života iz kršćanske perspektive . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 15 1.4. Pastoral i kvalitetan život .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 17 1.5. Za što kvalitetniji i što zreliji život vjere .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 18 II. AKTUALNI TEOLOŠKO-PASTORALNI NAGLASCI U PROMICANJU KVALITETNOG ŽIVOTA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 21 Uvod

.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 21

2.1. Živjeti kvalitetno – živjeti zajedno .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 21 2.1.1. Dijalog na temeljima sveopćeg bratstva i solidarnosti .. .. 23 2.1.2. Polazeći od zajedništva obitelji . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 31 2.1.3. Promjene i izazovi . .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 31 2.1.4. Realan i odmjeren pastoral braka i obitelji .. .. .. .. .. .. .. 37 2.1.6. Neki preduvjeti za kreativni župni pastoral u službi zajedništva .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 40 2.1.7. Zajedničko razlučivanje za drugačiji odnos prema kulturi .. 43

SADRŽAJ

2.1.5. Živjeti kvalitetno u ozračju vlastite župne zajednice .. .. 39

167

2.1.8. Dinamičniji i kreativniji odnos prema teritoriju .. .. .. .. . 44 2.1.9. Inovativni pastoral za kulturu susreta .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 45 2.1.10. Obnova i rekonstruiranje župe .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 47 2.2. U odnosu na molitveno-liturgijsku dinamiku Crkve .. .. .. .. . 49 2.2.1. Živjeti kvalitetno kroz duhovnost i molitvu .. .. .. .. .. .. . 50 2.2.2. Angažirano se uključiti u dinamizam obrednog služenja .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 52 2.2.3. U okvirima aktualizacije obrednosti .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 58 2.2.4. Za kvalitetno ostvarivanje službi, zaduženja i uloga vjernika laika .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 63 2.3. Kvaliteta života u odnosu na karitativno i volontersko služenje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 71 III. ODRE\ENI IZAZOVI I PERSPEKTIVE UNAPRJE\ENJA KVALITETE ŽIVOTA U POVEZANOSTI S VJEROM .. .. .. .. .. .. .. . 75 Uvod

.. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 75

3.1. Živjeti kvalitetno – živjeti zdravo .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 75 3.1.1. Teološko-pastoralno razumijevanje zdravlja .. .. .. .. .. . 77 3.1.2. Zdravlje i spasenje .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 79 3.2. Živjeti kvalitetno unatoč patnji, bolesti i smrti .. .. .. .. .. .. .. .. . 81 PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT

3.2.1. Bolest .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 82

168

3.2.2. Pitanje ozdravljenja .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 84 3.2.3. Patnja .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 85 3.2.4. Smrt .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 88 3.2.5. Neka iskrivljena tumačenja posljednjih stvarnosti .. .. . 90 3.2.6. Doprinos pastorala umirućih i tugujućih .. .. .. .. .. .. .. . 94 3.2.7. Čimbenici i ključni elementi pastorala umirućih .. .. .. . 98

3.2.8. Živjeti kvalitetno pripravljajući se za prijelaz praga vječnosti .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 106 3.2.9. Nastaviti kvalitetno živjeti unatoč žalosti za umrlima .. . 107 3.3. Nesigurnosti i krize uklopiti u viziju kvalitetnog života . .. .. .. . 115 3.3.1. Teološko-pastoralno razlučivanje nesigurnosti i kriza kao oznaka povijesti .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 117 3.3.2. Kreativni pastoral u stalnoj otvorenosti za ‘novo’ .. .. . 120 3.3.3. Za kvalitetan poosobljeni pastoral .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 121 3.4. U dinamizmima rada i slobodnog vremena .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 123 3.4.1. Rad kao oplemenjujuća sastavnica života .. .. .. .. .. .. . 125 3.4.2. Odmor i slobodno vrijeme .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 126 3.4.3. Živjeti kvalitetno upoznavajući drugačije horizonte .. . 128 3.4.4. Sport kao poseban doprinos kvaliteti života .. .. .. .. .. . 129 3.4.5. Zabava i hobi .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 136 3.5. U dobrom i kvalitetnom odnosu s prirodom i planetom .. .. . 138 3.6. Živjeti kvalitetno sudjelujući u umjetničkoj ljepoti . .. .. .. .. .. . 141 SAŽETAK .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 145 SUMMARY .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. 149 LITERATURA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 153 IZ OSVRTA RECENZENATA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 161

SADRŽAJ

KAZALO IMENA .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. .. . 165

169

PRAKSA VJERE ZA KVALITETAN ŽIVOT