Kršćanska sadašnjost
Šimun Šito PUTOKAZIĆorić S JEDNOG PLANETA KRŠĆANSKAZAGREB,SADAŠNJOST2022.
~ 5 ~ Uvijek sam se osjećao povlaštenim što cijeli ovaj svoj život imam prigodu sretati se s različitim ljudima i kulturama po ovom našem planetu. Svi su me oni uvijek zadivljivali i obogaćivali, ali i pomagali mi bolje shvatiti i više cijeniti svoju vlastitu baštinu. Vidio sam kako je najbolje kada svaka ptica pjeva svojim glasom i kada mogu cvjetati svi cvjetovi, pa ma koje ptice i koji cvjetovi bili!
~ 6 ~
~ 7 ~ PREDGOVOR PUTOPISI DOBROTE NOSE NADU
Franjevački redovnik, misionar, hrvatski književnik, glazbenik, psiholog, sveučilišni profesor i što sve još nije, fra Šimun Šito Ćorić, živahan, kakav već jest, ne prestaje nas iznenađivati svojim djelima. Ovaj put žanrovski različite tekstove, nastajale tijekom pola stoljeća, uvezao je u knjigu »Putokazi s jednog planeta«. Tako nam je podario ne samo vlastito životno iskustvo, s mnoštvom autobiografskih elemenata utkanih u cijeli niz izvješća sa svojih putovanja s gotovo svih kontinenata, nego je donio i cijeli niz nepoznatih ili manje poznatih podataka o životu i svijetu kroz koji je prolazio. U formalnom smislu ta bi se izvješća mogla oslanjati na pisma dvojice hrvatskih isusovaca – Ivana Krstitelja Marchesettija iz Rijeke i Nikole Plantića iz Zagreba, koji su u 18. stoljeću pisali o svakodnevnom životu misionara, stranaca i autohtonih naroda na južnoameričkome kontinentu. Druga protežnost koju će čitatelj uočiti u knjizi jest posvemašnje zanimanje. Ma kuda god hodao, putnik je uvijek znatiželjan u potrazi za općim, mudrim, pravednim, lijepim i svakako hrvatskim tragovima na planetu. Tu znatiželju možda najbolje ocrtavaju stihovi pjesnika Drage Ivaniševića: Hrvatska je riječ koju naučih od majke/ i ono u riječi mnogo dublje od riječi,/ i ono dublje s Hrvatskom me veže,/ s Hrvatskom Hrvata,/ s patnjama njinim,/ sa smijehom i nadom,/ s ljudima me veže,/ te ja kao Hrvat brat sam sviju ljudi/ i kud god idem sa mnom je/ Hrvatska./
Na tim svojim putovanjima susreće različite ljude i kulture koji ga na svojevrstan način obogaćuju, što im on višestruko uzvraća u svojim izvješćima. Na tim susretima, kao vjernik i svećenik, pronalazi kod njih sveto i nadnaravno, a kao opisuje i raščlanjuje svoja zapažanja. Kada kao književnik putuje na međunarodne kongrese PEN-a, ne bilježi samo književne nego šire društvene i političke probleme. Kada kao čelni čovjek Hrvatskoga svjetskog kongresa putuje hrvatskim zajednicama širom svijeta, tada povezuje one raseljene s Domovinom, uočava njihove potrebe, poglavito potrebe hrvatskih manjina u Rumunjskoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Češkoj. U već spomenutoj žanrovskoj raznolikosti miješaju se različite književne forme. Tako kroz mnoga izvješća probijaju vrlo upečatljivi, dojmljivi, pa čak i nezaboravni putopisni elementi prožeti urođenim pripovjedačkim darom, koji će, primjerice, posebno izroniti u majstorski napisanoj kratkoj priči »Lukina ispovijed«, ili u završnoj priči »Šimunova oporuka«.
znanstvenik
Treću pak značajku knjige, kroz koju sa svake stranice izbija osjećaj razumijevanja, topline, pravednosti i dobrote, opet oslikavaju stihovi pomalo zaboravljenoga hrvatskog pjesnika Izidora Poljka iz pjesme »Planite, b’jeli ognjevi duše«: Neću da moji dani proteku/ Mračni u tihu lijuć se r’jeku/ Vječnosti./ Putove moje pjesan nek prati/ Orla, što s plamenim suncem se brati,/ Kuda koracam,/ Hoću da bacam/ Snopove zlatne svjetlosti./ Doista, fra Šito iz duboke tmine na svjetlo dana izvlači mnoge nepoznate, manje poznate ili tek djelomice poznate ne/zgode iz života hrvatskih iseljeničkih zajednica po cijelom svijetu, ali i zanimljivosti i posebnosti toga svijeta kojim putuje, sad kao istraživač, sad misionar pa hodočasnik, dužnosnik, putnik, književni putopisac...
~ 8 ~
~ 9 II.~
Knjiga »Putokazi s jednog planeta« razvrstana je u sedam poglavlja gotovo kronološki poredanih po svojem nastajanju. Prvo je poglavlje »Uvijek misliti veliko i gađati Sunce«, što je izreka izvučena iz riznice mudrosti američkih starosjedioca, Indijanaca. Kada je pak riječ o Indijancima, o kojima piše u više tekstova, izdvajam posebno fra Šitovo izvješće »Mirno je mojno, junak je junoke, riba je riba-kon« kojim je zabilježio i svoj boravak među Croatan Indijancima, koje neki istraživači drže dijelom potomcima hrvatskih mornara stradalih u brodolomu pred američkim kopnom. Među ovim izvješćima, zabilježen je i posjet Zvonku Bušiću u američkom zatvoru. U drugom poglavlju dolazi do izražaja autorovo zanimanje za prirodu, pa ga je i nazvao »Nedostižna priroda«, a putopisac je poglavito zainteresiran za Veliki koraljni greben kod Australije. Izvješća s puta u Australiju nastavljaju se na jedan tekst iz prvoga poglavlja, a u njima se autor zanima za australske starosjedioce, odnos kolonističke vlasti prema zaposjednutim starincima, ali i položaj Hrvata u toj dalekoj zemlji. No također objašnjava i otkuda rupe u švicarskom siru, ali se i divi sokolu – najbržoj životinji. U nekoliko tekstova u poglavlju »Neobičnije od neobičnijega« istaknuto je zanimanje za znanstveno – od neispunjene želje za posjetom ljudožderima na Novoj Gvineji do zagonetnoga svijeta čovjekova imunosnoga sustava i neobjašnjivo programiranoga života u jednoj stanici.
U poglavlju »Kada upravlja nevidljiva Božja ruka« na vlastitim primjerima piše o Božjoj providnosti, koja neizravno progovara kroz stranice knjige. Posebno valja istaknuti tekst »Posljednji dan« u kojem piše o haškom sudu, a taj je tekst svojom tematikom oslonac neveliku zapisu »Iz Haaga na Sje-
~ 10 ~ verni pol«, u sljedećoj rubrici, koji po mnogočemu ponajbolje oslikava političke interese velikih sila Međunarodnoga sudišta, što nažalost nema puno veze s pravom i pravednošću. U poglavlju »Sudbine i događaji« nalaze se izvješća s putovanja na međunarodne kongrese PEN-a, među kojima su i kongresi održani u Beogradu i Ohridu te posjeti hrvatskim manjinama u Rumunjskoj, Slovačkoj i Češkoj, ali i Hrvatima na Novom Zelandu. Ovdje posebno valja istaknuti već spomenutu priču »Lukina ispovijed«, a u tekstu »Hajka na lovce« i znakovit slučaj hrvatskoga emigranta Josipa Oreča, kojega je u Južnoj Africi smaknula jugoslavenska Udba. Putovanje u Svetu zemlju nosi naslov »Čudesne poruke«, a iznimno je i posebno dojmljivo hodočašće putovima vjere i različitih kultura, kao i na svoj način politika u koju su utkani i mnogi hrvatski tragovi u Svetoj zemlji. Hodočasnik je, naime, jednako putovao širinom prostora, ali i dubinama vjere i Poglavljevremena.»Bajkoviti putokazi«, u kojem bilježi tradicijsko pripovijedanje, nije samo prilog bogatoj hrvatskoj usmenoj baštini nego i poticaj svima koji se bave tradicijskom umjetnošću da ju napokon počnu znatnije rabiti i u popularnoj kulturi. Možda slično onomu što je radio, doduše s psihološkom podlogom, i međuratni hrvatski psiholog Nikola Sučić. Završno poglavlje nosi naslov »Iz male kolibe može izići veliki čovjek«, što potkrjepljuje svojim tekstovima o crkvenim naučiteljima svetom Jeronimu, banu Kulinu, svetom Leopoldu Mandiću, dr. Franji Tuđmanu, a u priči »Šimunova oporuka« i djedu Šimunu.*
* * Knjiga »Putokazi s jednog planeta« zapis je o životu jednoga franjevačkog redovnika, misionara, književnika, sveu-
~ 11 ~
čilišnoga profesora, iseljenika, svjetskoga putnika koji je od drugih znao primati, ali i drugima davati, što najbolje svjedoče upravo izvješća u ovoj knjizi. Riječ je, dakle, o fra Šitovim putopisima dobrote koji do/nose nadu, a isprepleteni sjajnim pripovjedačkim umijećem i napisani gotovo lapidarnim stilom, otvaraju put širokoj čitateljskoj publici, poglavito onom njezinu dijelu koji želi nešto više znati o nama samima, u tom dalekom svijetu.
Mate Kovačević
~ 12 ~
~ 13 ~ I.
UVIJEK MISLITI VELIKO SUNCE
I GAĐATI
~ 14 ~
~ 15NA~ DIVLJIM KONJIMA
Za vrijeme postdiplomskoga studija psihologije na Columbia Universityju u New Yorku, imao sam priliku dobivati stipendiju za tjedno ili dvotjedno studijsko putovanje i pisanje rada iz područja psihologije. Studenti su mogli po svojem nahođenju predlagati mjesta i teme vlastitoga interesa. Mene je jedno vrijeme snažno privlačila antropološka psihologija koju sam slušao kao izborni predmet, a posebno psihološke, sociološke i kulturne karakteristike američkih Indijanaca. Psiholozi koriste antropologiju kako bi više naučili o čovjeku kao društvenom biću, a antropolozi se koriste psihološkim teorijama kako bi došli do zadovoljavajućih teorija o ljudskoj kulturi. Malo za potrebe studija, a malo iz vlastite znatiželje i interesa, u konačnici sam ostao oduševljen tom izvornom američkom populacijom i njihovim načinom života. Navajo Indijanci u sjevernoj Arizoni najbrojniji su indijanski narod u SAD-u. Žive većinom u rezervatima Arizone, New Mexica i Utaha. Poznati su kao poljoprivrednici, stočari, vješti tkalci, lončari i rezbari u srebru. Svi su atapaskanske jezične porodice. Među inim tipično indijanskim jedinstvenostima, oni imaju svoja posebna poimanja o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Više naraštaja se u tome trebalo usuglasiti s europskim doseljenicima. Ništa se tomu nisam čudio jer sam se sjetio naših Europljana Engleza, kojima je trebalo dvije stotine godina za prijelazak na današnje najraširenije računanje vremena po gregorijanskom kalendaru, a koje nam je ostavio papa Grgur XIII. U tom konačnom »prelasku« 1752., izbili su ulični nemiri u kojima su ljudi vikali: »Vratite nam naših četrnaest dana«.
– Da, vidim.
Navajou bi se zažarile oči, stisnuo bi i zatresao prijatelju ruku, bacio se na svojega novog konja i nestao u šumarku. Od ova dva moguća dara, za Navajo je samo ovaj »ovdje i sada« realan. Obećanje za budućnost, jednom najesen, njemu ne znači ništa.
– O da, da, poznajem ga, tko ga ne bi znao – oduševljeno će reći Navajo.
A ako bi taj razgovor tekao kako slijedi, njegova bi reakcija bila sasvim drukčija: – Vidiš li tamo, prijatelju, onu vreću kostiju na kojoj sam maloprije dojahao, ono kljuse što se klati i jedva stoji na napola zgrčenim nogama, bez uzda i s iznošenim sedlom?
Čim čuje tu zadnju rečenicu, Navajo će žalosno objesiti lice, okrenut će se i otići.
– Slušaj, znam koliko voliš konje, a prijatelji smo, najesen je tvoj, rado ću ti ga darovati.
– Evo rado ti ga dajem, uzmi ga i odjaši s njime.
Za starog Navajo Indijanca vrijeme je kao prostor: samo je »ovdje i sada« ono što je stvarno. S druge strane, ništa ne vole više od konja. Konj im je plemenski dobri duh! Kako sam i sâm kao dijete rastao uz vrlo pažljivoga konja kojega smo imali, njihova ogromna ljubav prema konjima nostalgično me u tom američkom kraju odjednom vratila u moje djetinjstvo na Paoči. Shvaćao sam kako ih nije bilo teško privući bjelačkoj navadi konjskih trka. Istina, s time je došla i ovisnost o kockanju i klađenju na konje. Ali sada dolazi ono o njihovom odnosu prema sadašnjem i budućem vremenu. To nam najbolje predočava ovaj mogući razgovor Navajo Indijanca i njegova prijatelja: – Gledaj, stari, ovo je moj konj Sury koji je ovoga proljeća pobijedio na svim trkama.
~ 16 ~
~ 17 ~
Nije ova Navajo-mudrost daleko od onoga što je na posve drugom dijelu svijeta prije dvije tisuće godina Isus iz Nazareta svojim prijateljima preporučivao, naime, neka se ne opterećuju ni prošlošću ni budućnošću:
– Ne okrećite se natrag niti se brinite tjeskobno za sutrašnji dan, jer će se sutrašnji dan brinuti za se! Dosta je svakom danu brige njegove.
Uistinu je najzdravije živjeti u sadašnjem trenutku i ne dopustiti da nas opterećuje ni prošlost ni budućnost. Bez obzira na našu dob, dobro je znati da su nam najbolje godine – one u kojima smo sada. A što se tiče fizičkog izgleda – biti ponosan što sam takav kakav jesam. Tko me takvoga ili takvu ne prihvaća i ne cijeni, ne zaslužuje moju blizinu!
U noćnom hvalospjevu koji se stoljećima najsvečanije pjeva za uskrsnoga bdjenja, uvijek bi me golicao onaj stih koji je spominjao potrebu grijeha i o njoj nešto fino rekao: »O, zaista potrebna Adamova grijeha...«. Zar su baš grijeh i pogrješka potrebni? Ili to Bog grijeh i pogrješku okreće na veliko dobro? Sada sam se ovdje, u Santa Feu, u sljedećem slučaju ponovno s time susreo, a nije bio Uskrs niti smo pjevali taj ponoćni hvalospjev uskrsnoga bdijenja. Možda će me sve to natjerati da se jednom temeljitije pozabavim koristima grijeha i pogrješaka. U mjestu San Ildefonso, dvadesetak kilometara udaljenom od Santa Fea, glavnoga grada savezne države New Mexico, naš vodič preporučio nam je nikako ne propustiti posjet galeriji Medicine Man Gallery (Vračeva galerija) i čuti rijetku priču o starini i razvoju umjetničkoga lončarskog obrta kod Pueblo Indijanaca. Bilo je to njihovo drevno umijeće izrade posuđa, nakita i sličnih predmeta od gline s pomoću ručnog ili nožnog lončarskog kola, a u kojemu su se ocrtavali neki tisućljetni vidovi načina njihova života. Nije mi to trebalo dvaputSvekolikereći. oblike i čudesne ljepote njihovih rukotvorina ne bih se sada usudio opisivati, ali svakako bih naveo jedan slučaj s početka 20. stoljeća, koji je vezan uz lončarstvo i jednu lončaricu, Indijanku Mariju Montoyu udanu Martinez, danas poznatu i cijenjenu diljem svijeta na području ovoga umjetničkog obrta Indijanaca. Uz nju je stalno bio suprug Julian, koji je najčešće na posuđu oslikavao prapovijesne indijanske motive. Vidio sam da je tu bila nezaobilazna rogata
~ 18 ~ POTREBA GRIJEHA I POGRJEŠKE
nisu imali takva ograničenja za boje lončarskih proizvoda. Njima je bilo važno je li lončić dobro načinjen, gladak i simetričan. Jednom kada su Maria i Julian ostali bez svojih crvenih lončarskih proizvoda koje su trebali predati trgovcu koji ih je prodavao u svojoj prodavaonici u Santa Feu, uzeli su iz kuta i dali mu ta dva »pokvarena« crna lončića, pa ako ih proda – proda. Prije nego što je trgovac i stigao u svoju prodavaonicu, prodao ih je. Takvi, »ružni«, svidjeli su se ljudima i trgovac je odmah naručio cijelu pošiljku tih crnih lončića.
~ 19 ~ vodena zmija, avanyu, koja je simbol nabujalih voda, ali i uspostavljena metafora samoga mjesta. Inače, Indijanke su u bavljenju lončarstvom smatrale svetinjom čvrsto se držati svojih tisućljetnih tradicija, od kojih se nije odmicalo. U prvim desetljećima 20. stoljeća društveno-ekonomsko stanje Indijanaca stalno se pogoršavalo, a padao je i interes za njihove umjetničke rukotvorine. Maria i Julian, kao najugledniji lončari u San Ildefonsu, uspjeli su zadržati svoj status. A onda se jednom dogodila jedna pogrješka, koja je njih i lončarstvo povukla na najvišu lončarsku razinu u PrigodomAmerici.jednoga
pečenja, dva Marijina lončića pogrješkom su ispala crna, umjesto crvena, kao što se oduvijek tradicionalno radilo. Tim, za njih ružnim, crnim uradcima nije bilo mjesta u njihovu svijetu. Kod Navajo Indijanaca boje imaju svoju vrijednost, kao bijelcima srebro i zlato. I još malo veću. Kao za Japance brojevi. Jedni znače sreću, drugi bogatstvo, treći propast biznisa, četvrti smrt i sl. Stoga, primjerice, japanske telefonske tvrtke imaju teškoće s dodjelom telefonskih brojeva. Mnogo je to više od praznovjerja. Kod nekih naroda kulturne su tradicije gotovo nepromjenjive.Europskidoseljenici
~ 20 ~
Među Indijancima čuđenju nije bilo kraja. Njima je bilo još lakše pogrješkom izrađivati crno posuđe i ukrase, jer su znali kojim se promašajem oni dobivaju prilikom pečenja. Kako je potražnja za crnim uradcima stalno rasla, Maria je zaposlila svoju sestru za »pogrješno pečenje« njezinih lončića, a njih su onda počele izrađivati i druge Indijanke. Danas je San Ildefonso poznatiji po crnom nego crvenom lončarstvu. Ovaj slučajni prekid tisućljetne tradicije s crvenom bojom otvorio je vrata dodatnim eksperimentiranjima s oblicima i dizajnima ovih rukotvorina, oslobodio ih od isključive navezanosti na tradicionalne oblike, pa i doveo do odvažnosti u srebru izrađivati njihov tipični nakit.
~ 405 SADRŽAJ~PredgovorPUTOPISI DOBROTE NOSE NADU ............................................ 7 I. UVIJEK MISLITI VELIKO I GAĐATI SUNCE ...................... 13 Na divljim konjima ...................................................................... 15 Potreba grijeha i pogrješke ........................................................... 18 Bez čira na želudcu ....................................................................... 21 Kada Majka Zemlja ostane trudna ................................................ 23 Meksičke tuge .............................................................................. 24 Uvijek misliti veliko i gađati sunce ............................................... 26 Japanska logika ............................................................................. 28 Mirno je mojno, junak je junoke, riba je riba-kon .......................... 29 Najveće iznenađenje svih vremena u sportu .................................. 32 Slučaj Brune Bulića ...................................................................... 34 U strogim američkim zatvorima ................................................... 36 II. ČUDESNA PRIRODA ............................................................... 41 Fascinantni misterij jedne noći ..................................................... 43 Zemlja puna zlata i samoubojstvo jednoga konja .......................... 47 Zatočen na najvećem jezerskom otoku na svijetu ......................... 49 Nikada nijedan Indijanac nije što je on napravio .......................... 53 Stari pjer pod baobabima u Senegalu ........................................... 56 Ništa ne može samo od sebe ili Ilok u Kaliforniji .......................... 59 Sve je manje rupa u švicarskim sirevima ....................................... 64 Među najvećim tisućnjacima i najbržim životinjama na svijetu .... 65 Životinje s ljudskim licem i neki neljudski ljudi ........................... 71 I milijuni godina za prirodu su sitnica .......................................... 81 III. KADA UPRAVLJA NEVIDLJIVA BOŽJA RUKA .................... 85 Dva čuda za mene u New Yorku .................................................. 87 Prijavite ga! .................................................................................. 92 Dijalog bez dijaloga ...................................................................... 95 Putovi providnosti ........................................................................ 97 Nasmijani Juda, Abelard i Heloise ................................................102 Zadrtost i klevete kao način postupanja .......................................108 Još jedno ekspresno Božje djelovanje ............................................110 Poruke »onih iznad nas« ...............................................................112 Na jednoj svojoj ljepšoj Paoči .......................................................115
~ 406 ~ IV. NEOBIČNIJE OD NAJNEOBIČNIJEGA ...............................121 Dva indijanska vuka .....................................................................123 (Ne)ispunjena želja za kamenim dobom na Novoj Gvineji ...........126 Čar Johnnyja Appleseeda i rat oko kolibe strica Toma ..................129 Cuando el tecolote canta, el indio se muere ..................................134 Zagonetni svijet imunosnoga sustava ............................................142 Neobjašnjivo programirani život u jednoj stanici ..........................145 Posljednji dan ..............................................................................148 V. SUDBINE I DOGAĐAJI ...........................................................153 I Santiago u znaku Dubrovačkoga PEN-a ....................................155 Iz Haaga na Sjeverni pol ...............................................................161 Zlokobna australska suradnja .......................................................169 Zlatna medalja iz Venecije ............................................................172 Lukina ispovijed ...........................................................................177 Za Vas, gospodine Guinness! ........................................................181 Sat od četrdeset pet godina ...........................................................184 Hajka na lovce ..............................................................................187 Viktor Vida i fra Gabrielove papuče ..............................................192 Beogradski spleen ..........................................................................196 Klopka za krtice ...........................................................................207 Knez i dimica ...............................................................................216 456 Liet od nasielenja – od Berna do Opatije i Bratislave ...............229 Na dugom bijelom oblaku – novozelandske putositnice .................239 Ohridska svjetla i drugi svjetovi ...................................................252 Najapsurdniji slučaj lakoće klevetanja ..........................................261 VI. ČUDESNI ZNACI S MALOGA PLANETA .............................267 U Hrvatskoj to nije moguće .........................................................269 Biti sami na Brdu blaženstava .......................................................272 Čudo stvaranja države Izrael .........................................................275 Kad mi bude draža sinagoga nego crkva .......................................279 Vjetrovi s Karmela .......................................................................281 Baruhim ha ba’im – Ahlan wa sahlan ...........................................284 Na najstarijem zdencu na svijetu .................................................286 Mudrost Josipova magarca ..........................................................289 Daleko su beduinski šatori ...........................................................291 Na mjestu masovnih samoubojstava ............................................294 Sve je počelo s jednom izgubljenom ovcom ..................................297 Sara, Rebeka i Lea ........................................................................300
~ 407 ~ Bila i ostala najveća tajna na svijetu ..............................................304 Ljetni Božić i starosjedioci iz Istre ................................................307 Čovjek koji je morao dvaput umrijeti ...........................................309 Sveta rijeka Židova, kršćana i muslimana .....................................311 Pod smokvom u najstarijem gradu na svijetu ...............................313 Rahabina ili kako ostaviše jedino živo srebro i zlato ......................315 Kako su Hrvati vratili Getsemani u kršćanske ruke ......................318 Neuništivost dvorane Posljednje večere i oltar od ruku ...................323 Budaletine uz dva jeruzalemska ribnjaka ......................................326 Vukovar u Jeruzalemu ..................................................................328 Kada se sudare ili slože tri velike religije svijeta .............................331 U zemlji vječnoga božanskog pića ................................................334 I kada car snuje, Bog određuje .....................................................336 A izabrao ih je za sve narode i stvorove na zemlji ..........................339 Kako je Isus spasio stvar ................................................................341 VII. BAJKOVITI PUTOKAZI ..........................................................343 Bajoslovna narodna baština ..........................................................345 Opis jednoga dobrog narodnog vladara .......................................347 Hrvatski Malik i švedski Trol .......................................................349 Vile i vilinske kraljice ...................................................................352 Hrvatska bajka u Baji ...................................................................356 Zvono svetoga Vlaha ....................................................................362 Kako je postalo ime Like ..............................................................365 VIII. I IZ MALE KOLIBE MOŽE IZIĆI VELIK ČOVJEK, JER VRLINA SE RAĐA NA SVAKOM MJESTU .....................369 Jeronimov svjetski glas .................................................................371 Dai banou Koulinou zdravie i bani Voislavi .................................378 Putokazi jednog Bokelja ...............................................................383 Sa strijelcima i kopljanicima .........................................................387 Nisam ni prorok ni proročki sin, ali... ..........................................391 Šimunova oporuka .......................................................................397
S pravom možemo reći da je autor u svoje priče utkao cijelog sebe, svu širinu i dubinu svojih interesa, znanja i iskustava, promatrajući i spoznajući svijet iz različitih kutova svoje znatiželje: kao misionar i hodočasnik, kao književnik koji putuje na međunarodne kongrese PEN-a, zatim kao čelni čovjek Hrvatskoga svjetskog kongresa koji se zauzima za hrvatske zajednice širom svijeta, pa kao znanstvenik, glazbenik, putnik. U susretu s ljudima i kulturama iz svih dijelova svijeta, od Novog Zelanda do Južne Afrike, Europe, Amerike, fra Šito je njegovao otvorenost, poniznost i prijateljstvo, dopustivši drugima i drukčijima da ga dotaknu i obogate. Tkanje fra Šitovih priča uvijek je uzajamno, isprepleteno nitima primanja i davanja, zauzete znatiželje i istinskog susretanja. Pritom se uvijek vraćao vlastitim korijenima, hrvatskim otiscima na planetu, hrvatskim iseljenicima. Možemo se složiti s Matom Kovačićem da su fra Šitove priče »putopisi dobrote koji do/nose nadu«. Namijenjeni su svima, poglavito onima koji žele znati nešto više o nama samima u tome dalekom svijetu.
ŠimunPLANETASPUTOKAZIJEDNOGŠitoĆorić
Cijena: 150,69 kn | 20 ¤ ISBN 978-953-11-1703-6
Franjevački redovnik, misionar, hrvatski književnik, glazbenik, psiholog i sveučilišni profesor – fra Šimun Šito Ćorić –žanrovski različite tekstove, nastajale tijekom gotovo pola stoljeća, prikupio je u knjizi Putokazi s jednog planeta.
