Zoran Turza
RAZGOVORI O JOBU
ESEJI Svezak 51
Recenzenti Izv. prof. dr. sc. Danijel Tolvajčić Doc. dr. sc. Taras Barščevski Lektura Zrinka Martinić, prof. Korektura Dražen Zetić Grafičko oblikovanje Igor Jeremić Oprema: Suzana Obrovac Lipar Fotografija na naslovnici Milan Kovačević
ZORAN TURZA
RAZGOVORI O JOBU Filozofski, ekonomski, antropološki i teološki pristup starozavjetnoj Knjizi o Jobu
KRŠĆANSKA SADAŠNJOST HRVATSKO KATOLIČKO SVEUČILIŠTE ZAGREB, 2021.
Izdaju Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Hrvatsko katoličko sveučilište, Zagreb, Ilica 242 Za nakladnike Stjepan Brebrić Željko Tanjić Tiskara: Kerschoffset Zagreb d. o. o. Naklada: 500 ISBN 978-953-11-1444-8 (Kršćanska sadašnjost) ISBN 978-953-8014-50-5 (Hrvatsko katoličko sveučilište) Tiskano u travnju 2021. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001095898.
Peji, Ivici, Damiru i Slavenu - prerano zaustavljenim životima
2. POGLAVLJE UVOD U STAROZAVJETNU KNJIGU O JOBU
Prije negoli se započnu razgovori o Jobu s odabranim sugovornicima, neophodno je vidjeti o čemu je to riječ u tim razgovorima, odnosno ključne elemente knjige koji proizlaze iz samoga teksta: kako su sadržaj i forma strukturirani, tko je autor i kada je napisana Knjiga o Jobu te kojoj književnoj vrsti pripada. 2.1. SADRŽAJ
Knjiga o Jobu dio je biblijskih mudrosnih spisa zajedno s Mudrim izrekama, Propovjednikom, Knjigom Sirahovom, Knjigom mudrosti, Psalmima i Pjesmom nad pjesmama. Glavna je karakteristika ove književne vrste u Bibliji razumijevanje Boga prvenstveno kao Boga koji mudro, ali u isto vrijeme i pravedno, upravlja ovim svijetom. U središtu Knjige o Jobu je »neporočan i pravedan« (Job 1, 1) mudrac imenom Job koji je bio blagoslovljen velikim imanjem i brojnom obitelji – imao je desetero djece: sedam sinova i tri kćeri (Job 1, 2). O značenju njegova imena ne postoji konsenzus među egzegetima. Moguće je da njegovo ime dolazi od hebrejske riječi iyyob koja znači: »Gdje je moj otac?«. Također, moguće je da dolazi od riječi oyeb 35
koja znači neprijatelj.35 Na početku knjige Bog stavlja Joba na kušnju tako što Sotoni dopušta da ugrozi njegovu obitelj i imanje, no ne i njegov život. Nakon što mu najprije ugine sva stoka, a onda i djeca umru, pravednik Job kao da nadilazi poteškoće u kojima se našao blagoslivljajući Jahvu: »Jahve dao, Jahve oduzeo! Blagoslovljeno ime Jahvino!« (Job 1, 21) Sotona ne odustaje od svoga nauma te od Jahve traži dopuštenje da bolešću napadne Joba. Jahve pristaje na Sotonin prijedlog uz uvjet da Jobu ne oduzme život. No, Jobovo beskrajno povjerenje u naum Jahvin niti ovdje ne završava iako ga žena, koja je jedina ostala živa od sve njegove obitelji, nagovara da odustane od vjernosti Jahvi i da umre (usp. Job 2, 9). Jobovi prijatelji Elifaz, Bildad i Sofar dolaze ga utješiti, predlažući mu da pred pravednim i mudrim Jahvom prizna svoju krivicu zbog koje je pretrpio tolika zla. No Job, uvjeren u vlastitu nedužnost i pravednost, ne vidi na sebi krivice. Potom se pojavljuje mladić Elihu koji, za razliku od trojice Jobovih prijatelja, s jedne strane Jobovu nevolju tumači kao Božje upozorenje, a s druge strane smatra kako se vrijeme Božjeg otkupljenja ne može predvidjeti.36 Elihu opravdava Božje postupanje na sljedeći način: Usp. Norman HABEL, The Book of Job. A Commentary, 86; Alonso SCHÖKEL – Sicre DIAZ, Giobbe. Commento teologico e leterario, 112. 36 Usp. Robert GORDIS, The Book of Job. Commentary, New Translation and Special Studies, 550-551. 35
36
»Gle, sve to Bog je spreman učiniti do dva i do tri puta za čovjeka; da dušu njegovu spasi od jame i da mu život obasja« . (Job 33, 29-30) Elihu problem patnje smješta u kontekst spasenja koje se prvenstveno shvaća ne kao fizičko, već kao duhovno spasenje. Također, Elihu podsjeća na Božju suverenost u Njegovom postupanju: »Bog nikome unaprijed ne kaže kada će na sud pred njega stupiti«. (Job 34, 23) Kao što je Elihu iznenada došao na scenu, tako iznenada i nestaje. Nakon njega nastupa Jahve koji kroz dvije besjede opisuje svoju stvaralačku moć kojom je stvorio sav svijet i stvorenja u njemu. Između prve i druge Jahvine besjede Job se kratko osvrće na Jahvin govor priznajući svoju malenost pred Njim: »Odveć sam malen: što da odgovorim?« (Job 40, 4) Na kraju, u svojem posljednjem odgovoru Jahvi, Job konačno priznaje da je pogriješio što je izazivao Boga čiju se stvaralačku moć i ljepotu ne može dokučiti. U Zaglavku dolazi do konačnog raspleta radnje. Jahve kori Jobova tri prijatelja i poziva ih da prinesu paljenicu 37
zbog svojih nepravednih govora. Vrlo je zanimljivo kako Job na kraju knjige od osobe koja je prošla velike patnje i nevolje u svome životu i od osobe kojoj su njegovi prijatelji pokušali pripisati grijeh i nepravednost zbog koje pati, postaje osoba zbog čije se pravednosti spašavaju njegova tri prijatelja. Jahvino obraćanje Elifazu, Bildadu i Sofaru završava sljedećim riječima: »Imat ću obzira prema njemu i neću vam učiniti ništa nažao zato što niste o meni onako pravo govorili kao moj sluga Job«. (Job 42, 8) Dolazi do velikog obrata u narativnom dijelu knjige. Čitatelj je mogao dobiti dojam da su trojica Jobovih prijatelja pravednici i da zastupaju tradicionalni vjerski nauk, a da je Job po svoj prilici ipak nepravednik jer je sigurno nešto sagriješio. Na kraju se pred čitateljem otkriva sasvim drugačija slika: prijatelji su nepravednici, a Job je pravednik. Knjiga završava Jahvinom intervencijom u Jobov život tako što mu obnavlja imanje i daruje desetero djece: sedam sinova i tri kćeri. Osim toga, Jahve mu je udvostručio njegovo blago i darovao mu dug život od sto četrdeset godina. Egzegeti se slažu oko toga kako se Jahvina intervencija ne može protumačiti kao potvrđivanje nauka o retribuciji, nego kao čin milosrđa. U tekstu se navode imena Jobovih kćeri: Jemima, Kasija i Keren-Hapuk. Značenja njihovih imena sugeriraju ljepotu Jobovih kćeri, ali i posebnu Božju naklonost Jobu i njegovoj obitelji: Jemima označava golu38
bicu koja je bila simbol ljepote, Kasija je aromatična biljka koja se koristila kao sastojak u proizvodnji parfema, a Keren-Hapuk naziv je za crni puder za oči.37 Autor Knjige o Jobu upotrijebio je naširoko poznatu temu koja je na Starom Istoku bila prilično popularna.38 U određivanju strukture, obrade patnje pravednika i nevinoga, autor se koristio već postojećim obrascima i motivima, što govori u prilog tezi kako nije počeo pisati od nule.39 Schökel i Diaz u svome komentaru Knjige o Jobu navode ukupno sedam drevnih tekstova koje na sličan način obrađuju tematiku ili pak imaju neke dodirne točke s Knjigom o Jobu.40 U pesimističnom djelu Razgovor očajnika s vlastitom dušom nastalom između 2190. i 2040. pr. Kr. u Egiptu, uočava se kako nije bila strana pojava da se koristi model dijaloga između glavnog junaka priče i nekog drugog, a u ovom slučaju to je odnos s vlastitom dušom.41 U doba krize religioznosti i preispitivanja tradicionalnih vrijednosti, glavni junak se odlučuje na samoubojstvo čemu se protivi njegova duša.42 Autor Knjige o Jobu dobrim dijelom rabi takvu Usp. Norman HABEL, The Book of Job. A Commentary, 585.; David CLINES, Word Biblical Commentary. Job 38-42, 1238. 38 Usp. Alonso SCHÖKEL – Sicre DIAZ, Giobbe. Commento teologico e leterario, 19. 39 Usp. Isto, 36. 40 Usp. Isto, 19-35. Anto Popović također iznosi pregled sličnih tekstova izvan Biblije. Vidi: Anto POPOVIĆ, Uvod u knjige Staroga zavjeta 3. Mudrosne i poetske knjige, 102-104. 41 Usp. Alonso SCHÖKEL – Sicre DIAZ, Giobbe. Commento teologico e leterario, 23. 42 O tome više vidi u: Stipe JURIČ, Što je Bog rekao o patnji: problem patnje u Starom zavjetu, Zagreb, 1997., 31-41. 37
39
dijalošku strukturu u kojoj Jobovi prijatelji imaju ulogu sugovornika. Iako ova dva djela nemaju mnogo dodirnih točaka, može se zaključiti kako je na Starom Istoku dijalog bio glavna okosnica književne strukture. Sačuvano je nekoliko tekstova koji su svojim dramaturškim elementima vrlo slični Knjizi o Jobu. Problem patnje nevinoga koji se obraća u molitvi i poniznosti Bogu koji ga na kraju uslišava i lišava patnje obrađuje tzv. »sumerski Job«, odnosno nekoliko pronađenih sumerskih fragmenata iz 1700. godine pr. Kr. koje se nazivaju i Tužaljke čovjeka svome Bogu.43 Sličnom temom bave se sljedeći spisi: tekst nastao u 19. st. pr. Kr. u Mezopotamiji koji se u literaturi navodi kao Louvre AO 4462, zatim mezopotamska pjesma pod nazivom Ludlul bel nemeqi, poznata još kao Pjesma pravednog patnika i Babilonski Job u kojem glavni lik Šubšimešre-Šakkan slavi boga Marduka što ga je izvukao iz njegovog nesretnog stanja i, na kraju, vrlo sličan tekst pjesmi Ludlul bel nemeqi poznat kao R. S. 25.460 u kojem također bog Marduk spašava pravednika koji nepravedno pati.44 No, s druge strane, nalazimo i nekoliko dokumenata koji odudaraju od ustaljenih normi i tradicionalnih tumačenja patnje, nevolja i patnika. Sumerski spis označen kao »PBS I 135« iz vremena kasitske dinastije koja je na Starom Istoku vladala Babilonijom između 18. i 12. stoljeća pr. Kr., opisuje pravednika koji pati i koji se suprotstavlja ustaljenim tradicionalnim objašnjenjima patnje. Schökel i Diaz smatraju kako »u tom vremenu treba zamijetiti kako su u Usp. Alonso SCHÖKEL – Sicre DIAZ, Giobbe. Commento teologico e leterario, 25. 44 Usp. Isto, 26-35. 43
40
Mezopotamiji istodobno bila moguća suprotna tumačenja problema, prema kojima se prihvaća ili negira vrijednost tradicionalnih ideja«45. Spis poznat kao Babilonska teodiceja ili Dijalog patnika sa svojim prijateljem nastao je između 1400. i 800. godine pr. Kr. U odnosu na ostale spise koji obrađuju ovu temu, u ovome nedostaje božanska intervencija u raspletu radnje.46 2.2. STRUKTURA KNJIGE
Razumijevanje strukture knjige može omogućiti bolje razumijevanje njezinog sadržaja. Postoji više načina na koji se knjiga može strukturirati i egzegeti nisu jedinstveni u određivanju jedne strukture. Jeruzalemska Biblija polazi od podjele koja prati narativni tijek same knjige. Knjiga o Jobu sastoji se od 42 poglavlja i pet cjelina: I. II. III. IV. V.
Proslov: 1,1-2,13 Dijalog: 3,1-31,40 Elihuove besjede: 32,1-37,24 Jahvine besjede: 38,1-42,6 Zaglavak: 42,7-42,16.
No, drugačija struktura knjige može otkriti neke druge karakteristike ove starozavjetne knjige. Tako se, primjerice, Knjiga o Jobu može podijeliti na prozni dio koji je na početku i na kraju te na središnji poetski dio. Takvom strukturom ističe se glavna tema koja se obrađuje i pripovjedač Isto, 26. Usp. Isto, 31-35.
45 46
41
ki okvir unutar kojeg se smješta radnja.47 Također, ako se prati isključivo narativni tijek knjige – izlaganje, zaplet i rasplet – onda se bolje mogu zapaziti njezini ključni elementi: u prvom dijelu u kojem se izlaže novonastala situacija Bog stavlja Joba na kušnju (1,1-2,1), zatim u zapletu radnje Job dovodi u pitanje Božju pravednost i izaziva Boga (2,11-31,40), te u raspletu Bog razrješava situaciju (31,4042,17).48 Knjiga o Jobu može se strukturirati iz perspektive govornika. U takvoj strukturi svaki od segmenata knjige se fokusira na govornike od kojih je to na početku pripovjedač, a u sredini knjige Job, njegova tri prijatelja, Elihu i Jahve.49 Ovakva struktura fokusira se na glavne aktere u pojedinim dijelovima knjige. Prve razgovore vodi Job, kojemu pojedinačno odgovaraju njegovi prijatelji. Zatim razgovor preuzima Elihu, koji više sliči monologu negoli razmjeni ideja ili nekoj raspravi. Naime, Elihuov govor ostaje usamljen jer mu nitko ne replicira. Na kraju potpunu inicijativu preuzima sam Jahve koji vodi razgovor i zaključuje čitavu problematiku. Nakon Jahve nitko nema potrebu bilo što nadodati ili dalje raspravljati. Javlja se samo Job koji priznaje svoj poraz. No, većina egezegetskih komentara slaže se kako se Knjiga o Jobu može strukturirati u dva dijela: prozni (1,12,13 i 42,7-42,16) i poetski (3,1-42,6).50
Usp. David CLINES, Word Biblical Commentary. Job 1-20, xxxvxxxvii. 48 Usp. Isto, xxxv-xxxvi. 49 Isto, xxxvi-xxxvii. 50 Usp. Norman HABEL, The Book of Job. A Commentary, 25. 47
42
SADRŽAJ PREDGOVOR
7
UVOD
9
1. POGLAVLJE
TEOLOG PRED TEKSTOM
19
1.1. ČITANJE KAO SUSRETANJE
19
1.2. TKO KOGA SUSREĆE PRILIKOM ČITANJA BIBLIJE? 25 1.3. ČITANJE I ZAJEDNICA
29
2. POGLAVLJE
UVOD U STAROZAVJETNU KNJIGU O JOBU
2.1. SADRŽAJ
2.2. STRUKTURA KNJIGE
2.3. PITANJE AUTORSTVA I VRIJEME NASTANKA
2.4. KNJIŽEVNA VRSTA
35 35
41
43 45
3. POGLAVLJE
FILOZOFSKI RAZGOVOR: ANTONIO NEGRI
3.1. NEGRIJEVE INSPIRACIJE
3.1.1. Baruch de Spinoza
51
3.1.2. Giacomo Leopardi
53
3.1.3. Job
51
3.2. ANALIZA NEGRIJEVOG PRISTUPA
47
57
59
3.2.1. Job i otpor
59
3.2.2. Job i transcendencija
63
3.2.3. Job i tijelo
67
195
3.3. KRITIČKA INTERPRETACIJA NEGRIJEVOG PRISTUPA 69
3.3.1. Otpor
69
3.3.2. Transcendencija i tijelo
70
4. POGLAVLJE
EKONOMSKI RAZGOVOR: LUIGINO BRUNI
4.1. BRUNIJEVI UZORI
79 81
4.1.1. Antonio Genovesi i građanska ekonomija
4.1.2. Chiara Lubich i Ekonomija zajedništva 4.2. ČETIRI BRUNIJEVE TEZE O KNJIZI O JOBU
81 87
4.2.1. Prva teza: Bogatstvo je dar
4.2.2. Druga teza: Nevolja marginalizira
4.2.3. Treća teza: Job se bori za nas
4.2.4. Četvrta teza: Job je borac protiv ideologije
95 96
98 99
4.3. KRITIČKA ANALIZA BRUNIJEVOG PRISTUPA
101 102
5. POGLAVLJE
ANTROPOLOŠKI RAZGOVOR RENÉ GIRARD
109
5.1. GIRARDOVE INSPIRACIJE
112
5.1.1. Književnost
113
5.1.2. Kršćanstvo
117
5.2. GIRARDOV PRISTUP KNJIZI O JOBU
121
5.2.1. Knjiga o Jobu kao progonstveni diskurs
121
5.2.2. Mimetički diskurs
124
5.2.3. Job kao žrtva
5.2.4. Job i Isus
196
5.3. KRITIČKA ANALIZA GIRARDOVOG PRISTUPA
127 131 132
6. POGLAVLJE
TEOLOŠKI RAZGOVOR: GUSTAVO GUTIÉRREZ
6.1. GUTIÉRREZOVA INSPIRACIJA: SIROMASI
6.2. GUTIÉRREZOV PRISTUP KNJIZI O JOBU
6.2.1. Gutiérrezovo polazište: govor o Bogu
kao molitva i proroštvo
147
152 156 156
6.2.2. Glavna tema Knjige o Jobu: kako ispravno govoriti o Bogu? 6.2.3. Siromah Job i njegovo oslobođenje
158 163
6.3. KRITIČKA ANALIZA GUTIÉRREZOVOG PRISTUPA 165
ZAKLJUČAK
BIBLIOGRAFIJA
179
O AUTORU
193
169
197