Sinodalnost: novi dinamizam by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Koncil 19

Prijevod s talijanskog: Slavko Antunović Lektura i korektura: Tihana Pšenko Miloš Prijelom: Marijan Tkalec Oprema: Tihomir Turčinović

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1657-2 Tiskano u veljači 2022. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001125614.

NIKOLA ETEROVIĆ

SINODALNOST NOVI DINAMIZAM Sinodalna Crkva i biskupska sinoda

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2022.

Pregledni osvrt na temeljne kategorije: zajedništvo, kolegijalitet, sinodalnost

»U sinodalnoj Crkvi, biskupska je sinoda tek najvidljivije očitovanje dinamizma zajedništva koji nadahnjuje sve crkvene odluke. […] Želja Koncila da ta tijela pridonesu tome da poraste duh biskupskoga kolegijaliteta nije se još uvijek potpuno ostvarila. Tek smo na pola puta, prešli smo tek dio puta.«1

PAPA FRANJO, »Autorità nel servizio (Autoritet u služenju)«, u: L’Osservatore Romano, 18. listopada 2015., 5. Govor prigodom obilježavanja 50. obljetnice ustanovljenja biskupske sinode, 17. listopada 2015.

Sinodalna Crkva

Predgovor

Pripreme za XVI. opću redovitu skupštinu Biskupske sinode koja će se održati u listopadu 2023. godine na temu Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje, podobna su prigoda da se na hrvatski jezik prevede knjiga koju sam objavio 2017. godine na njemačkom i talijanskom pod naslovom: Sinodalnost: novi dinamizam. Prijedlozi za daljnji razvoj biskupske sinode.1 Za hrvatsko izdanje bilo je potrebno ne samo nadopuniti neke podatke nego i napisati prvi dio ove knjige. Naime, budući da se u posljednjih nekoliko godina zapaža pojačani sinodalni dinamizam u Katoličkoj Crkvi, držao sam potrebnim za hrvatsko izdanje knji1

Na njemačkom je jeziku naslov knjige: Synodalität: neue Dynamik. Vorschläge für die weitere Entwicklung der Synode der Bischöfe, Adlerstein Verlag, a na talijanskom: Sinodalità: nuovo dinamismo. Proposte per un ulteriore sviluppo del Sinodo die Vescovi, Libreria Editrice Vaticana.

Predgovor

ge označiti razvoj teološkoga razmišljanja o Biskupskoj sinodi, posebno u Apostolskoj konstituciji pape Franje Episcopalis communio, objavljenoj 18. rujna 2018., te o sinodalnosti u dokumentu Međunarodne teološke komisije Sinodalnost u životu i poslanju Crkve, objavljenom 2. ožujka 2018. Osim toga, smatrao sam korisnim sabrati i tematski poredati značajnije izjave Rimskoga Prvosvećenika o sinodalnosti u Crkvi. One svjedoče o posebnom zanimanju pape Franje za sinodalni proces u Katoličkoj Crkvi, usmjeruju razmišljanje vjernika, posebno teologa koji su pozvani produbljivati temu i pridonijeti oblikovanju teologije sinodalnosti. Papa Franjo je više puta zahvalio papi Pavlu VI. što je obnovio sinodalnost u Katoličkoj Crkvi ustanovivši Biskupsku sinodu 15. rujna 1965. godine, u tijeku zasjedanja Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 1965.). Biskupska je sinoda od tada postala središte katoličke sinodalnosti. Dala je dragocjeni doprinos u širenju sinodalnosti ne samo na sinodalne strukture u Crkvi nego na razini cijele Crkve koja je pozvana prihvatiti sinodalni stil suradnje te postati sinodalnom Crkvom. Postoji međusobna isprepletenost biskupske sinode i sinodalnosti u Crkvi o kojoj je riječ i u ovoj knjizi. Iz gore navedenoga proizlazi logički naslov dodanoga teksta za hrvatsko izdanje knjige: Sinodalna Crkva. On se sastoji od triju poglavlja: I) Produbljivanje razmišljanja o sinodalnosti II) Papa Franjo i sinodalnost III) Završna zapažanja. Ovo je posadašnjenje uvjetovalo i djelomičnu promjenu naslova knjige koja

Predgovor

sada glasi: Sinodalnost: novi dinamizam. Sinodalna Crkva i biskupska sinoda. Svaki je kršćanin pozvan živjeti sinodalnost (od riječi sinoda, syn hodos, što znači hodati zajedno) prema primjeru dvojice učenika koji su na putu iz Jeruzalema u Emaus susreli uskrsloga Gospodina, ali ga nisu prepoznali (usp. Lk 24, 13–53). Bili su zbunjeni zbog smrti Učitelja te su pozorno slušali nepoznatog suputnika koji im je tumačio navještaje Mojsija i proroka o Mesiji. Čim su prepoznali Isusa u lomljenju kruha, krenuli su ponovno na put prema Jeruzalemu kako bi navijestili ostalim učenicima susret s uskrslim Gospodinom. Neka i ova knjiga bude poticaj za sinodalni hod, to jest za hod s uskrslim Gospodinom, pod vodstvom Duha Svetoga u Katoličkoj Crkvi, kroz uzburkane tijekove povijesti prema susretu s nebeskim Ocem u vječnosti. Berlin, 6. prosinca 2021.

Biskupska sinoda

Pregledni osvrt na temeljne kategorije: zajedništvo, kolegijalitet, sinodalnost

I. poglavlje

Pregledni osvrt na temeljne kategorije: zajedništvo, kolegijalitet (zbornost), sinodalnost

Cilj sinodalnosti sastoji se u jačanju zajedništva u Crkvi, toj hijerarhijskoj zajednici, u kojoj na različite načine sudjeluju predstavnici čitavoga Božjeg naroda, gdje nezamjenjivu ulogu vrše biskupi, nasljednici apostolâ, u jedinstvu s rimskim biskupom, nasljednikom svetoga Petra i pastirom čitave Crkve.

I. Crkveno zajedništvo

Riječ zajedništvo (koinonía) susreće se u Svetome pismu, točnije u Novome zavjetu, posebno u posla-

Biskupska sinoda

nicama svetoga Pavla i svetoga Ivana. Ne ulazeći u detaljnu analizu tekstova1, podsjećamo na dva vrlo poznata. U Djelima apostolskim sveti Luka ovako opisuje prvu kršćansku zajednicu: »Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama« (Dj 2, 42). U svojoj Prvoj poslanici sveti je Ivan napisao: »da i vi imate zajedništvo s nama. A naše je zajedništvo s Ocem i sa Sinom njegovim Isusom Kristom« (1 Iv 1, 3). Izrazom »zajedništvo« istodobno se označava duhovna kategorija, a to je jedinstvo u vjeri s Gospodinom Isusom, po milosti Duha Svetoga, kao i vidljiva, socijalna dimenzija, koja poprima svoj vidljiv oblik u liturgijskom skupu, posebno u slavljenju euharistije. U vezi s tim, taj je izraz imao važnu ulogu u dokumentima Drugoga vatikanskog koncila. U dogmatskoj konstituciji Lumen gentium, na primjer, javlja se čak četrdeset puta, uključujući osam puta u Prethodnoj napomeni koja razjašnjuje tekst u kojoj je pojašnjen i njezin sadržaj. Zajedništvo, objašnjava se u tom tekstu, se »ne shvaća kao neko neodređeno čuvstvo, nego kao organska stvarnost koja zahtijeva pravni oblik i ujedno je oduhovljena ljubavlju. Stoga je Povjerenstvo u gotovo jednodušnom slaganju odredilo da valja pisati: ‘hijerarhijskom zajedništvu’«.2

Za sveobuhvatni uvid i tumačenje izraza koinonia, koinoneo vidi Horst BALZ, Gerhard SCHNEIDER, Exegetisches Wörterbuch zum Neuen Testament, Verlag W. Kohlhammer, Stuttgart, 2011., 749–755. Talijansko izdanje: Dizionario Esegetico del Nuovo Testamento, Paideia Editrice, Brescia, 2004., II, 63–69.

Prethodna napomena koja razjašnjuje tekst (Nota Explicativa Praevia), 2.

Zaključak

109

Zaključak

U Katoličkoj Crkvi, zajednici krštenika, članova Božjega naroda, sinodalna je dimenzija usko povezana s druge dvije temeljne dimenzije: zajedništvom i kolegijalitetom. Crkveno zajedništvo je područje u kojem se vrši sinodalnost, kojoj je pak cilj jačati zajedništvo u krilu Crkve. Sinodalnost je način vršenja kolegijaliteta u Crkvi zajednici. Riječ je o hijerarhijskom zajedništvu koje, prema tome, uključuje biskupski zbor i njegovu glavu, rimskoga biskupa i općega pastira Crkve. Kao Petrov nasljednik, on je »trajno i vidljivo počélo i temelj jedinstva kako biskupâ tako i mnoštva vjernikâ«1. Obnovljeni dinamizam sinodalnosti iziskuje, jednako tako, dublje crkveno zajedništvo u njegovoj duhovnoj i vidljivoj, hijerarhijskoj dimenziji.

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dogmatska konstitucija Lumen gentium, 23.

110

Biskupska sinoda

Sinodalnost, kao i crkveno zajedništvo i kolegijalitet, postoje od početka Crkve koju je htio Gospodin Isus Krist. U vršenju sinodalnosti važno mjesto zauzeo je sabor u Jeruzalemu (usp. Dj 15, 1–35), postavši normativnim za buduće opće sabore. U povijesti Crkve postojali su razni izrazi njezine sinodalnosti, među kojima su posebnu ulogu vršili koncili, biskupijske i pokrajinske sinode. Drugi vatikanski koncil dao je novi poticaj sinodalnim strukturama Crkve. Vrlo važna je, dakle, biskupska sinoda koju je Pavao VI. ustanovio 15. rujna 1965., za vrijeme odvijanja posljednje etape Drugoga vatikanskog koncila. Nakon kratkoga predstavljanja naravi i ciljeva biskupske sinode, kao i triju vrsta sinodalnih skupština, u ovom se razmišljanju iznose neki prijedlozi za daljnji razvoj biskupske sinode, kako bi se utisnuo novi sinodalni dinamizam čitavoj Crkvi. Predstavljen je, napose, prijedlog promjene opće izvanredne skupštine. Ona bi se mogla održavati svake godine u trajanju od tjedan dana, na točno određenu temu koja je hitna i aktualna za Crkvu. Moglo bi se predvidjeti njezinu pojednostavljenu pripravu, kao i kratki završni dokument. Budući da bi se radilo o češćim sinodalnim skupštinama, mogle bi se nazvati redovitim skupštinama. Svakih bi se pet godina mogla svečano održati opća redovita skupština. Ako bi izvanredna skupština postala redovita, mogla bi se nazvati opća skupština. Njezin bi oblik mogao ostati u suštini nepromijenjen što se tiče dokumenata za pripremu (lineamenta i instrumentum laboris), kao i u pogledu sastavljanja kratke posinodalne apostolske pobudnice. Bilo bi uputno redovito sazivati posebne skupštine, napose kontinentalne, svakih 10 –

Zaključak

111

15 godina. One bi se u pravilu održavale u Rimu, ali se razmatra i mogućnost održavanja sinodalne skupštine i izvan Rima. Bilo bi, dakle, poželjno da se redovita skupština održava svake godine. Ako ne bi bilo pitanja koja treba hitno rješavati, moglo bi je se odgoditi u godini u kojoj se održava opća ili posebna skupština. Predlaže se također da se kao dokumenti za razmišljanje na pojedinim skupštinama koriste tekstovi, cjeloviti ili djelomični (na primjer neko značajno poglavlje), već izdanih posinodalnih apostolskih pobudnica, koji su, naravno, povezani s temom sinode. Redovita i posebna vijeća sinodalnih skupština moglo bi se također više vrednovati. Osim priprema skupštine ili pomaganja Svetome Ocu u sastavljanju posinodalnoga dokumenta, rimski prvosvećenik bi im mogao povjeriti zadaće savjetodavne naravi o važnim temama za život Crkve u suvremenom svijetu. Za bolju koordinaciju djelovanja, bilo bi korisno dodatno ojačati suradnju između Tajništva Biskupske sinode i Kardinalskoga zbora, dvaju pretežito savjetodavnih tijela u službi Svetoga Oca. Kanonske odredbe predviđaju mogućnost sinodalne skupštine s vlašću odlučivanja. Naglašavajući važnost sinodalnih skupština savjetodavne naravi, iznose se neka opažanja i o toj mogućnosti. Cilj ovih razmišljanja jest potaknuti raspravu o daljnjem razvoju djelovanja biskupske sinode, toga važnog dijela sinodalnoga procesa, za kojim je Sveti Otac izrazio želju da se provodi u Katoličkoj Crkvi, u kontekstu crkvenoga zajedništva i biskupskoga kolegijaliteta. Slijedom navedenoga, ova studija želi pridonijeti tome da se ostvari želja pape Franje za jačanjem

112

Biskupska sinoda

zajedničkoga hoda »laikâ, pastirâ, biskupâ i rimskog biskupa« kako bi se gradilo »sinodalnu Crkvu koja je Crkva slušanja, sa sviješću da je slušati ‘više od čuti’«; te da biskupska sinoda postane »stjecištem toga dinamizma slušanja koje se vodi na svim razinama života Crkve«.2

PAPA FRANJO, »Autorità nel servizio«, u: L'Osservatore Romano, 18. listopada 2015., 4.

115

SADRŽAJ

Predgovor .................................................................................. 7

I. SINODALNA CRKVA Uvod .......................................................................................... 13 I. poglavlje

Produbljivanje razmišljanja o sinodalnosti ........ 15 Sinodalnost prema Međunarodnoj teološkoj komisiji ........................................................................... 17 II. poglavlje

Papa Franjo i sinodalnost ............................................. 23 Pozitivne oznake sinodalnosti ....................................... 23 Negativne oznake sinodalnosti ..................................... 29 Sinodalni stil ..................................................................... 36 III. poglavlje

Završna zapažanja ............................................................ 43

II. BISKUPSKA SINODA Uvod ........................................................................................ 53 I. poglavlje

Pregledni osvrt na temeljne kategorije: zajedništvo, kolegijalitet (zbornost), sinodalnost ......................................................................... 57 1. Crkveno zajedništvo .................................................... 57

116

Sadržaj

2. Biskupski kolegijalitet ................................................. 61 3. Sinodalnost ................................................................ 65 II. poglavlje

Razvoj sinodalnosti u crkvi ..................................... 1. Ekumenski koncili .................................................... 2. Biskupijske sinode .................................................... 3. Ustanove sinodalne naravi u posljednjih pedeset godina .......................................................... 4. Ekumenski koncil i biskupska sinoda ...................

71 72 74 77 79

III. poglavlje

Narav biskupske sinode ................................................ 85 1. Odredbe općega i posebnoga prava ...................... 86 2. Tri vrste sinodalnih skupština ................................ 88 IV. poglavlje

Novi sinodalni dinamizam i biskupska sinoda .... 1. Daljnji razvoj biskupske sinode .............................. 2. Opća izvanredna skupština treba postati redovita (godišnja) .................................................................... 3. Opća skupština (petogodišnja ili povremena) ...... 4. Posebne skupštine .................................................... 5. Vijeća sinodalnih skupština .................................... 6. Vijeće kardinalâ i biskupska sinoda ...................... 7. Vlast odlučivanja biskupske sinode .......................

93 94 96 98 100 103 104 105

Zaključak ............................................................................... 109 Kazalo imena ........................................................................ 113