Što je to obitelj? by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Fabrice Hadjadj Å TO JE TO OBITELJ?

ESEJI Svezak 47

Prijevod: Josip Balabanić Lektura: Karmela Prosoli Korektura: Tihana Pšenko Miloš Grafičko uređenje: Marijan Tkalec Oprema: Christian T. Belinc

Fabrice Hadjadj

Što je to obitelj? slijedom transcendencije u gaćama i drugih ultraseksističkih pogleda

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2020.

Naslov izvornika: Fabrice Hadjadj, Qu'est-ce qu'une famille? Suivi de La Transcendance en culottes et autres propos ultra-sexistes © Yves Briend Éditeur, SA / Éditions Salvator – Paris 2014 Published by arrangement with Lester Literary Agency © za hrvatsko izdanje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, 2020.

Knjiga je objavljena uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d. o. o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Grafički zavod Hrvatske d. o. o., Zagreb Naklada: 1000 ISBN 978-953-11-1326-7 Tiskano u srpnju 2020. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001067709.

Mojim roditeljima Mojoj djeci Onoj koja je između jednih i drugih istodobno most i bezdan darovana i neuhvatljiva moja družica i moje razoružanje jednom riječju moja žena, to jest najviše druga među drugim ljudima Siffreine. Bez vas o svemu ovomu ja ne bih bio znao ništa.

PREDGOVOR

POSTANAK OVOGA DJELA

Doista, da se čovjek obavijesti ima tisuću načina, ali da pronikne budućnost, treba žara. Odysseus Elytis, »L’Odyssée«, u: L’Arbre lucide et la quatorzième beauté

va knjiga ne bi se bila rodila da nije bilo onih koji su mi smetali da ju napravim.1 Da moja sloboda nije naišla na njihova ometanja, svojim slogom bila bi estetskija, suvislošću znanstvenija, a sadržajem svakako drukčija. Bio bih prije napisao: Što je ništavilo? ili Gubitak ponovno nađenog vremena, ili možda

1 Kao što je poznato čitateljima koji su se već susreli s djelima F. Hadjadja, barem s onima koja imamo u hrvatskom prijevodu (Dubina spolova, Vjera zlih duhova, Raj na vratima, Uskrsnuće), on voli igru riječi, kalambure, a zna biti i fino ironičan. Ovdje za nastanak knjige grafički suprotstavlja »roditi« i »napraviti«, jer govor je o obitelji, u kojoj se ne »prave«, nego se rađaju djeca. Inače, dar života i od njega nerazdvojiva sposobnost da može drugomu darovati život, sudjelovati i surađivati sa Životom/Stvoriteljem, česta je tema u antropološkim filozofsko-teološkim razmišljanjima ovoga autora, nap. prev.

121 dan Sodome ...2 Ovako, kretao sam se svojom redovitom stazom. Neki su ju remetili bez mnogo obzira. Pravo govoreći, bili su manje zaprjeka, a više brana. Pa je mogla porasti razina vodâ. Jedna stara uzrječica tvrdi alternativno: aut puer, aut liber ... rađati djecu ili pisati knjige, izaberi. Nisam uspio birati. Uopće, nisam mnogo za izabiranje na način »ProChoise«3. Što je jako nerazborito, priznajem, rodno sam loš.4 No pitaju me: »Kako uspijevate uz tako brojnu obitelj objaviti toliko knjiga?« Pa, postupam loše. Puštam djeci da onemoguće Opus magnum, nastanak Velikog djela, a puštam isto tako da zarad na brzinu posloženih tekstova budem manje na raspolaganju djeci. No možda je i tako dobro. Jer ono što, jedni ili drugi, gube na savršenstvu, rado u to vjerujem, dobivaju na životnoj istini – dakako, šepavoj istini, nimalo sladunjavoj, ali istini koja se i hramajući kreće, ide svojim putem. Tako Joseph, dvije godine, iznebuha upada u moj kabinet sa svojim neodoljivim smiješkom, da mi naredi: »Voćso!« (u čemu bi se moralo besprigovorno razumjeti da hoće sok od jabuke), i eto me raspeta da odaberem između bijesa i zanosa. Ili taj Jacob, četiri godine, koji pita: »Da sjednem malo za tvoje računalo?« i ne dočekavši pristanak Dakako, aluzije na najpoznatija djela Prousta i markiza de Sadea. Sa Što je ništavilo?, pak, vjerojatno smjera na Sartreov L’être et néant (Biće i Ništavilo), nap. prev. 3 Pro-Choise (Pro-Choix), časopis i pokret koji se naglašeno libertinski zalažu za prava pojedinaca, uključujući homoseksualce i pitanje pobačaja, nap. prev. 4 Aluzija na rodnu teoriju koja prenaglašava društveni utjecaj, utjecaj okoline, na oblikovanje spolnog identiteta pojedinaca, do nijekanja same primarne ili prirodne, biološke podloge, spolova, nap. prev. 2

(jer ga zasigurno ne bi dobio) već udara svoje ylkhvyoxicv usred rečenice u nastajaju. Nakon njega, Elisabeth, šest godina, traži da joj nacrtam princezu, pa Marthe, osam, s molbom da nazočim glazbenoj predstavi koju sprema s malom braćom, pa Judith, devet i tričetvrt, koja se naginje preko mojih leđa i kriči mi u uho: »Što, moje si ime stavio u svoju knjigu!« Na posljetku, Esther, jedanaest godina, moli da pročitam nova poglavlja priče koju sastavlja sama – nešto između Harryja Pottera, Gospodara prstenova i (vrlo dragog) Le Petit Nicolasa. No nije to sve, tu je, dakako, i moja žena (preskočit ću rodbinu koju za sobom vuče). Ako neke mlade žene, pa i neke ne tako mlade, piju riječi s mojih usana dok govorim na nekim konferencijama, ona, Siffreine, posvećuje mi prilično duboku pozornost, daleko nadilazeći moju koju joj iskazujem čitanjem svojih svježe ispisanih stranica, kad prekida moje čitanje komentarima na koje kritika ne bi ni u snu pomislila: »Zapravo, nisi li Benedikti kanio napisati koju riječ za vjenčanje?« ili pak: »S tim u vezi, dok govoriš o ‘životu u svjetlosti’, sjetila sam se da si obećao promijeniti neonku u praonici rublja«, ili: »Ne zamjeri, ali kosa ti je stvarno predugačka, idi ju ošišati ...« To, nedvojbeno, relativizira moje remek-djelo. Vraća ga tamo gdje mu je mjesto. Da u tom nemirnom poretku stvari ni ne spominjem svađe koje valja smirivati, urlike kada ih je dalje teško izdržati, prekidanja kojima se koči polet »genija« u njegovu uzletu prema Muzama, a mora k stolu, bezbroj puta povikati na djecu da prestanu galamiti, sve to po cijenu silnog samoprijegora i neočekivanih radosti ... Da ponovim, po cijenu bijesa i udivljenja. 9

Nitko nije prorok u svojem domu. Ali, eto, i milost – tako je lako biti dočekan kao očekivani mesija od osoba koje nas poznaju samo na daljinu. Rodbina nas, međutim, poziva na jednu višu razinu prorokovanja, onu stvarnu, na prorokovanje o budućnosti koja nadvisuje naše projekcije, o plodnosti koja izmiče našim konstrukcijama ... I, stoga, ako je vjerovati Bibliji, njezinu smislu za rodoslovlja u kojima ona niže vlastita imena da nam kaže kako su ona važnija od općih imenica, pa ako je, u tome, vjerovati samim prorocima – Izaiji, Ezekielu, Hošei ... – ništa nije više proročko od ženidbe u samim njezinim nedaćama – od tog znaka Saveza između milosrdnoga Boga i njegova naroda, srca dvostrukoga i tvrde šije. Ovo pisanje remetilo je, dakle, upravo ono što mu je najdragocjeniji temelj. Obitelj o kojoj ovdje govorimo nije ništa idealno. Nije mirna luka. Pa ako se posve ne pomiješa s bojnim poljem, uspijeva to je stoga što sliči polju ratara, na kojem zemlju jednako ore mač, prekovan u lemeš. A nije obitelj ni zaštićeno ognjište. A da se ne prometne u španjolsku krčmu5, ona je u temelju i politike i religije, pa zato i predmet njihovih neprekidnih debata. A evo tu i drugih koji mi postavljaju zaprjeke da pišem onako kako bih volio na svojemu pustom otoku, premda su naslovima i stupnjem u najmanju ruku vrlo različiti – Španjolska krčma, franc. izraz za rasprave, prijedloge i slično u kojima ima svega i svačega pomalo, ali ništa od onoga što se s pravom očekuje. Putnicima ili hodočasnicima (primjerice, u Santiago de Campostelu) u takvim krčmama poslužili bi neke tričarije, a jesti bi mogli samo ono što su sa sobom donijeli. Ovdje bi to bilo brbljanje o obitelji koje nema jasan pogled na njezinu narav i njezinu ulogu u društvu, jer svatko stoji pri mišljenju koje sa sobom donosi na raspravu, nap. prev. 5

Katolička Crkva, sa svojom Sinodom o obitelji, pa pokreti »LGBT«6 ili »ABCD jednakosti« ili »PMA7 za sve« ili »NBIC8 za najbogatije« ili »LHOOQ za ništa«9, sve skupa, s njima svima zajedničkim nediferenciranjem spolova. Zbog njih sam morao na te teme držati predavanja u onoj godini milosti 2014. i potruditi se da ih skupim u ovu omanju knjigu (pridodavši joj malu polemiku s Michelom Serresom, u časopisu Études 2013., koja je imala cilj sagledati to pitanje u teološkoj dimenziji). Ovaj predgovor ne bih smio završiti bez iskaza priznanja svojim roditeljima koji su imali hrabrosti začeti me na starinski način, na nekom crvenom sagu, u Tunisu, u gradskoj četvrti La Fayette, kad se moj otac vratio nakon više tjedana apstinencije, nakon svojega prvog sociološkog istraživanja u Menzel Abderrahmane, ribarskome mjestu na sjevernoj obali Bizertskog jezera. Oni su se željeli, i nisu izravno željeli mene. Ponajprije su željeli, kako se to neumjesno kaže, »činiti ljubav«, a ne dobiti dijete. I eto mene, malog Židova, uvijek izvan programa, a zbog toga nikada posve izvan pogroma, čovjeka malenog koji je, odrastajući, posve izmaknuo njihovim očekivanjima (ne kažem njihovu srcu). Ne tako da sam se pobunio, nego svatko bježi k Lezbijke, gay, biseksualni, transrodni, nap. prev. Prokreacija medicinski asistirana, medicinski potpomognuta oplodnja, nap. prev. 8 Nanotechnology, Biotechnology, Information Technology and Cognitive Science, nap. prev. 9 Djelo ready-made dadaističkog umjetnika M. Duchampa (1919.). Na fotografiji Gioconde Leonarda da Vincija dodao je brkove i bradicu. Sama kratica zapravo sadržava igru riječi, jer kad se slova LHOOQ izgovori na francuski način, zazvuči: Elle a chaud au cu(l), odnosno, 'elašodokü(l)', tj. ona ima vatru u stražnjici, nap. prev. 6 7

sebi samomu, otkako je rođen, ne proizveden. Malo-pomalo moj je otac prošao put od maoista do talmudista, a majka od upraviteljice ljudskim resursima do židovske majke. Korijeni koji su bili jači od planova (uostalom, ovdje, ti korijeni su u nebu), bili su poziv, odlučniji od političkih i profesionalnih opredjeljenja. Nadam se da smo se razumjeli: teza ove knjige počiva na superiornosti obitelji, te »u najvišem smislu riječi anarhistične ustanove«, nadmoćne nad kabinetom ekspertnih vijeća. Ona dosljedno potvrđuje da je bračni krevet dublji i kreativniji (a i dramatičniji) nego laboratorij doktora Frankensteina, a da je obiteljski stol stvarno tehnički moćniji od elektroničkog tableta. Krevet i stol, kako je već primijetio Anatole France, dva su dijela pokućstva koja zaslužuju najveće poštovanje. Sav ulog danas je u tome da se u odnosu na epruvetu i ekran prizna njihova neusporediva veličina. Neki su rekli da je naše doba prošlo tako korjenitu evoluciju nalik na onu u neolitiku. Čini se da je ova još korjenitija. Jer smo mi zanemarili objavu prema kojoj je Logos ujedno ime za Sina, izgubili smo se u logici kojom se razum svodi na računanje i gdje tehnologija ima izgleda da zamijeni genealogiju. Spolno rađanje ljudi odsada mora uzmaknuti pred tehničkim generiranjem proizvoda. U ime toga uzmaka, ono što je mlađe vazda izgleda zrelije od staroga, a svako naslijeđe izgleda kao očuvanje istrošenoga. Zapravo, od djeda i bake ne bi se smjelo naslijediti ni računalo. A u odnosu na prekaljene znalce kad treba upotrije biti posljednje gadgets, u boljem položaju je adolescent. Sljedeći naraštaj, dakle, nema što naučiti od prethodnoga. Stoga onaj koji pomisli da je bolje dobro govoriti svojim 12

jezikom, tom prvom baštinom, odvratan je zaostali natražnjak; a onaj koji kaže da treba spavati sa ženom temeljito, bez prekidanja, bez čuvanja, jedan je od najgorih seksista. Sama je priroda fašistička jer na ruži cvatu ruže, a nikada zastavice. U borbi protiv uništenja rodoslovlja mnogi prave tekstove, vrlo smislene proračune (krajnja proračunatost, čak, nalikuje na neki petogodišnji plan ili na betonski blok), ali njihovi tekstovi nisu rođeni. S velikom radošću čitatelju pružam u ruke ovu knjigu koja je ultraseksistička10, ultra-reakcionarna i barem toliko malo fašistoidna11 koliko su to ruža, crna svinja ili fran Ultraseksizam ovoga francuskog filozofa mogao bi se pojmiti kao »seksizam«, dakle kao tobože pretjerano naglašavanje ljudske spolnosti. On ljudsku spolnost razumijeva u svjetlu biblijske objave o Božjem stvaranju čovjeka na Božju sliku i činjenice Utjelovljenja Božje Riječi/ Logosa. Dakle, kao prirodnu pojavnost, kao dio ljudske naravi koja je bitstveno tjelesna i obilježena spolom (seksuirana), te darom milosti usmjerena (otvorena) mnogovrsnoj plodnosti, u konačnici životu s Bogom. Stoga spolnost prikazuje kao fundamentalno važnu pri stvaranju odnosa sa Stvoriteljem, kao Drugim i s drugima, pri čemu je obitelj, kao zajednica muškarca i žene, prirodna polazišna točka, kako u pojavljivanju novih naraštaja tako i kao temelj sveukupne ljudske društvenosti. Uporno ističe da milost narav ne potire, nego ju uzdiže (usp. SVETI TOMA AKVINSKI, Summ. Th. I, I, 8 ad 2: »Gratia non tollit, sed perficit naturam«). Tako je Hadjadjov ultraseksizam zapravo judeokršćanski i evanđeoski realizam. O takvim mističnim pogledima na ljudsku tjelesnost posebno raspreda u djelima Dubina spolova i Raj na vratima, koja imamo i u hrv. prijevodu, u izdanju Kršćanske sadašnjosti, a evo i sada, u ovoj knjizi o obitelji. Čitatelj, stoga, može očekivati da će u daljnjem tekstu gdjegdje otvoreno govoriti i o blagoslovu intimnih dijelova ljudskog tijela, kako on piše, onih »ispod pasa«, nap. prev. 11 Dakako, neprevediva igra riječi: priroda je ‘fašistička’ jer na ruži ne cvatu zastavice, a autorov pristup u tom smislu je ‘fascisant’, fašizirajući, nap. prev. 10

cuska gramatika – knjigu koja je rođena, ali, u tome će se složiti svi avangardisti, niti je činjena niti treba da se čini.12 Saint-Michel de Kergonan, 6. kolovoza 2014. Svetkovina Preobraženja i obljetnica atomske eksplozije u Hirošimi.

U ovom završetku ima ironije na pomodne izraze faire l’amour, engl. make love i sl. (doslovno, činiti ljubav), nap. prev. 12

ELEKTRONIČKI TABLET I OBITELJSKI STOL1

Hvaljena budi priprosta drvena trpezo rujno vino u svome ruhu ispjeganom suncem svjetlucava igro mora na stropu filodendrone u svome kutu trajno u cvatu. Odysseus Elytis, »Les Laudes«, u: Axion Esti

Činilo se da duh svijeta, u jednom času, dolazi, kao ptica, da sleti na staru trpezu. Georges Haldas, La Légende des repas

Trpezu preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Psalam 22, 5

tio bih malo poredbene reklame, ali zgoljne reklame, ne spominjući nijednu marku, ne preporučujući bilo koju kupnju. Želio bih usporediti

1 U ovom tekstu ima elemenata iz mojih predavanja predmeta »filozofija tehnike« u Institutu Philanthropos, kao i misli koje su mi nadošle čitajući rasprave studenata X. godišta na zadanu temu koju su dobili koncem svibnja 2014.: »Je li taktilni tablet nadmoćan blagova oničkom stolu?«

ono što je vrijedno kod elektroničkog tableta i kod obiteljskog stola. To se može činiti čudnim: u ovakvom obliku reklamiranja (u Francuskoj još uvijek zabranjenom) uspoređuju se proizvodi istog tipa, primjerice monospace Renault s novom monospace Toyotom. Pa čime su to neki iPad i neki drveni stol dovoljno istovrsni ili po čemu pripadaju istoj kategoriji da se stvarno mogu uspoređivati? To je isto kao da uspoređujemo miša i miša (glodavca i periferni dodatak računalu). Ne podliježem li ja možda nekoj pukoj povezanosti naziva koje nema na engleskom, ali na francuskom mi zvuči tako da je tablet zapravo mali stol, stolić? Ipak, premda najpoznatiji među tabletima ima za znak odgriženu jabuku, dakle posljedicu odgrizanja u vrijeme nekog obroka, nikomu ne pada na pamet da u tabletu vidi stol u minijaturi, uz koji bi još išli digitalni tanjur, virtualna vilica i numerički ili digitalni teleći odrezak ... Nadodavanje ili zamjena?

Da se javno poredbeno oglašivanje ne bi svelo na puku retoričku vještinu, potrebno je da dva predmeta o kojima je riječ budu stvarno u utakmici, u nadmetanju. Recimo, da tablet teži zamijeniti trpezu. Ali, ako tablet teži išta zamijeniti, to je PC, prenosivo računalo ili, u manjoj mjeri, to je i smartphone, spajajući koristi jednog i drugog u fantastičnog posrednika. To se često dogodi s tehničkim novinama. Njihov učinak vrjednujemo samo u odnosu na naše zastarjele hi-tech, nikada prema našim bezvremenskim pokretninama. Tablet ne istiskuje stol, nego istiskuje prijenosno računalo, laptop. Tablet se stolu pridodaje, ne pobija ga. Oni nisu u odnosu nadmetanja, 86

nego nakupljanja, gomilanja. U odnosu na napredak, čini se da je tablet neugroziv, jer se zbiva na način dodavanja, adicije, a ne na način zamjene, supstitucije. Odsada imate stol više tablet, čime vam se ne oduzima ništa, nego se samo povećavaju vaše mogućnosti. Vrijedi općenito: »Jednostavno treba prihvatiti misao da su naši načini društvenog međudjelovanja, zahvaljujući digitalnim tehnologijama, povećani novim operativnim mogućnostima, a da to ne poništava niti ne zamjenjuje one prethodne.«2 Kao da bi radno vrijeme bilo produljivo u beskraj, a ovo provedeno ispred ekrana ne bi bilo na štetu vremena koje bi trebalo proći – ili provesti – uz nečije lice ... Kao da te »nove operativne mogućnosti« ne mijenjaju ustrojstvo našeg odnosa sa svijetom (čineći, po sebi, odnos koji je »operativan«). Stoga pretpostavljeno nadodavanje vrlo često postaje ovisnost. Konvivijalnost3

Čovjek ne mora biti jako pametan da opazi kako na ovaj ili onaj način između elektroničkog tableta i obitelj2 Stéphane VIAL, L’être et l’écran: comment le numérique change la perception, PUF, 2013., str. 222. 3 O izrazu conviviality: Pojavio se uz takozvane konvivijalne tehnike koje omogućuju preživljavanje pod svaku cijenu. Dakle, osim pozitivnog pogleda (pomaganje životu) ima i onaj negativan, koji stvarajući potrebu oduzima smislenost samoj druževnosti kao čovjeku primjerenog življenja. Potječe od Ivana Illicha, koji piše: Odabirem izraz conviviality da označim suprotnost industrijskoj proizvodnji. Želim reći da znači autonomnu i kreativnu razmjenu među osobama, i razmjenu osoba sa svojom okolinom; to je, pak, u suprotnosti s uvjetovanim odgovorom osoba na zahtjeve koji im dolaze od drugih, i od okoline koju je stvorio čovjek. Pod conviviality mislim na pojedinačnu slobodu ostvarenu u osobnoj međuovisnosti i, prema tome, neku intrinzičnu etičku vrjednotu. Vjerujem da ako je u bilo kojem društvu conviviality

skog stola postoji određeno nadmetanje. Dovoljno je uzeti upravo svoj tablet i poći na femina.fr te pogledati članak »Od čega stvarno debljanje?« Doznat ćete da jedan od glavnih čimbenika neželjene pretilosti nije samo previše hrane nego da je također vrlo ozbiljan čimbenik »nestanak obiteljskog stola«. To nas ubrzo vraća pojavi tableta i drugih manje novih medija. Sada se na brzinu bezvoljno žvače sendviče, neprestance gricka ispred ekrana, povremeno mota oko vrata hladnjaka da se vrati uspostavljenoj vezi. Ruku pod ruku s gojaznošću ide fast food. To nadmetanje između stola i tableta još radikalnije označuje jedan drugi pojam – pojam konvivijalnosti (koji je Steve Jobs nedvojbeno preuzeo od Ivana Illicha da bi ga za uzvrat uporabio protiv njega4). Stranica tablette-tactile. net šakom i kapom sipa prilog sa sljedećim frazama: »iPad je konvivijalan i vrlo dobro uporabljiv u obitelji. Što ima bolje od 10 igara koje se igraju skupa, na istom terminalu, za razliku od računalnog ekrana na malo manje asocijalan način?« Tamo smo naučili da je »korisnički sustav Mac svojim bitstvom konvivijalan« (ne izmišljam, ta tvrdnja o bitstvenoj konvivijalnosti toga korisničkog sustava može se čitati svuda na apple.com). Ali eto, u pogledu tableta, ta je konvivijalnost diskutabilna: može ju se svesti na asocijalnost, jer ekran staje između, umeće se, a tablet se nameće, palo ispod neke razine, nijedna količina industrijske proizvodnje ne može učinkovito doskočiti potrebama koje taj pad stvara kod članova društva. Usp. http://www.preservenet.com/theory/Illich/IllichTools. html, posjećeno 27. kolovoza 2017., nap. prev. 4 Steve Jones nikada nije znao priznati da nije u pravu. Na izgled suprotstavljen poznatoj tvrdnji Ivana Illicha: »Leadership does not depend on being right« (Uspjeh vođe ne ovisi o tome je li u pravu), bio joj je zapravo potvrda, nap. prev.

razmeće, paradira. Čovjek je nekako iza nekog ekrana straga, ovdje je nagnut nad tabletom koji stoji vodoravno, što računalu potpuno mijenja spacijalnost (utjecaj na doživljavanje prostora). Uokolo nekog tableta može se okupiti kao oko nekog stola. Ovdje možemo učiniti mali etimologijski memento fanaticima koji idu kod Maca. Imenica »convivium« izvorno znači gozba ili jednostavnije obrok. Dakle, ulogu blagovaoničkog stola, obiteljske trpeze ili gozbenog stola, koji utemeljuju obiteljsku druževnost ili konvivijalnost, preuzima tablet. Povijesno, temelj joj udara stol. Može li se reći da tablet u biti ostvaruje tu ulogu? U svakom slučaju, već smo ustvrdili jednu zajedničku točku pri uspoređivanju. Ona nam omogućuje da preoblikujemo svoje pitanje (ili našu promidžbu): je li elektronički tablet napredniji tehnički predmet od obiteljskog stola ako uzmemo u obzir convivium na koji se oba pozivaju? Odnosno, ako je, prema Platonu, ono najsofističkije ujedno najmanje filozofsko, ne bi li se moglo osnovano kazati da je najsofističkiji predmet ujedno i najmanje razvijen? Katoličko bogoštovlje već je dalo svoj odgovor na to pitanje. Ono ima »Svetu Trpezu« ili »Sveti Stol«, ali ne i »sveti tablet«. No ne bi valjalo brzati i upasti u fideizam stola na izvlačenje, a ne pružiti razumnija objašnjenja. Oprema i pojavljivanje

Neko sredstvo uvijek je samo sredstvo. Često nas, međutim, neko poimanje uporabnosti tehničkih predmeta, njihove instrumentalnosti, povuče da ih promišljamo kao stvari koje zauzimaju svoje mjesto u svijetu, a ne kao 89

predmete koji utječu na način kako vidimo svijet. Oni su, tako korisni ili ukrasni. Oni su uzgred, pri ruci, pa ih prema tome po volji možemo premetati, ovisno o svrhama za koje smo ih odredili. Drugim riječima, njima se može manipulirati. Tako i neopazice upadamo u proturječnost koja je u tom gledištu jer, ako ćemo pravo, upravo time što ih zamišljamo kao raspoložive za manipuliranje, prestaju biti mjerilo ili norma našeg odnosa prema stvarnosti, dakle, mjerilo u preoblikovanju našega viđenja stvari. Poimanje instrumentalnosti (korisnosti) tehničkih predmeta, vjerujući u nekakvu čistu instrumentalnost, pridonosi jednoj sveopćoj instrumentalizaciji. Doista, tehnički predmet nije nekakav predmet položen u nepromijenjen svijet, nego neki predmet koji preraspodjeljuje svijet prema svojoj konfiguraciji, jer je naše poimanje svijeta vazda tehnički uvjetovano. Marshall McLuhan sažeo je to u glasovitoj rečenici: »Medij je poruka«, »Poruka je medij«, sredstvo, posrednik. Time se želi reći da medij nije neutralan. On nije tek potpora, nosač obavijesti (informacije). On oblikuje (informira) samu informaciju (obavijest). Pa ako ju i ne izobliči (deformira), uvijek ju formatira. Tako ni neki kanal, vodno korito, nije samo kanal jer o njegovom kalibru ovisi tok i način protoka vode. Pogledajmo najelementarniji, dakle, i najtipičniji tehnički predmet: odjeću (svaka misao o imati odjeću, biti odjeven – lat. habere – mora se osloniti na fenomenologiju habita).5 Ženu koja nosi mini suknju ili je dekoltirana, Dakako, autor koristi činjenicu da se lat. glagol habere (imati) u francuskom i drugim romanskim jezicima (pa i u engl.) vidi u glagolima avoir, avere, to have i tako dalje. U hrv. izrazu odjeća vidi se to 5

ili onu koja ima redovnički naprsnik (kolir), skapular, ne doživljavam na isti način, što na me utječe sve do mojih primisli dok ih gledam. Frak ili majicu, Lycra tkaninu ili baršun, monokini ili burku, sve to možemo (o)djenuti na svoju kožu, ali njihov je učinak uvijek tek površinski. Naše pojavljivanje samo je izlazak na pozornicu, naša ò`prema (livreja) samo nas ò`prema za neko osvjetljenje, a ne za nekoga drugoga. U jednoj riječi, ò`prēmā uvjetuje pojavljivanje.6 Medij nije samo praktično sredstvo, on je također pojavni, fenomenalni, posrednik. No, među medijima, skloni smo klasificirati samo neka moderna sredstva komunikacije. A pokućstvo, kao i odjeća, snažan je medij. Njime se posreduju ljudski odnosi i uzrokuju pojave, a posebno pojava drugoga na način koji je to dublji što je skrovitiji, diskretniji. To posebice vrijedi za stol (u drugim kulturama koje osobito cijenim, govorio bih o sagu). I to mijenja značenje, već prema tome je li riječ o pravokutnom ili okruglom stolu. Glede vitezova arturovske legende i njihovoga okruglog stola, Roman o Brutu objašnjava: »Oni su sjedili oko Stola savršeno jednaki, a u najsavršenijoj jednakosti su i posluživani. Nitko od njih nije se mogao hvastati da je bolje smješten nego njemu jednak: svi su sjedili na počasnome mjestu, nitko nije bio postrance.« Kad je stol okrugao, nisu potrebna dvojica koja predsjedaju, u jasno vidljivoj povlaštenosti, dok su ostali u odnosu na njih više ili manje počasno sa strane. tek posredno, naime o-djenuti, mijenja položaj gologa koji na se djene nešto što tada ima, koji se, dakle, ‘o-djene’, nap. prev. 6 Igra riječi, već u gornjem podnaslovu, kao i ovdje, moguća je na francuskom: l’appareil conditionne l’apparaître, nap. prev.

188

KAZALO

PREDGOVOR

POSTANAK OVOGA DJELA ............................................ 7 ŠTO JE TO OBITELJ? ................................................... 15 Porez protivnicima poreza ........................................... 17 Bitak protiv propisa ..................................................... 18 Bitstveno je nemoguće razgraditi ................................. 19 Manif ’ za sve ............................................................... 21 Ljubav, odgoj i druge općenitosti ................................. 22 Vrjednovanje i derealizacija ......................................... 23 Stidno počelo .............................................................. 25 Šest tipova povezanosti darovanih unutar želje ............. 27 Onkraj svake računice: dar života ................................ 29 Ljubav bez povlašćivanja ............................................. 31 Autoritet bez osposobljenosti (kompetencije)............... 32 Sloboda bez neovisnosti ............................................... 35 Žarišna točka ............................................................... 36 Mjesto otpora i provjeravanja ...................................... 37 Mjesto pustolovine i nefunkcioniranja ili obiteljska tragika ......................................................................... 38 TRANSCENDENCIJA U GAĆAMA LJUDSKA INTELIGENCIJA I SEKSUALNOST:

..................... 41 Pupak i spol ................................................................ 43 Sjedinjenje koje ne poništava, nego ispunjuje razliku ..... 45 U temelju mističnoga .................................................. 47 OTVARANJE DRUGOMU KAO DRUGOMU

189

U temelju političkoga ................................................ Logičko i genealogijsko ............................................. Zabrana rodoskvrnuća i načelo uzročnosti ................. Spolna želja i intelektualna krutost ............................ Prolepsa ili odgovor unaprijed na optužbu zbog seksizma ................................................................. »Razlika spolova ustrojava ljudsku misao ...« ............. Jedna razlika koja nije ravnodušna – i koja se opaža u ishodištu ................................................................ Ni jednakost ni nejednakost: povezanost među neusporedivima ......................................................... Spolno dvoobličje i racionalni identitet ..................... Objektivna nesimetričnost toga odnosa ..................... Biti u spolu i biti u svijetu ......................................... Objektivno i osobno ................................................. Od podudarnosti do saveza ....................................... Bez tijela ljudski duh ne bi znao ništa ........................ Turingov pokus: simuliranje drugog spola ................. Na sliku nedokučivoga ..............................................

51 52 55 56 59 62 63 65 67 68 69 72 74 75 77 81

ELEKTRONIČKI TABLET I OBITELJSKI STOL ....... 85 Nadodavanje ili zamjena?........................................... 86 Konvivijalnost............................................................ 87 Oprema i pojavljivanje............................................... 89 Posrednik za gledanje licem u lice............................... 92 Trostruko okupljanje: jesti u odnosu na riječ ............. 94 O jednom prastarom pravilu: »Drži se uspravno!« ..... 97 Susretanja i povezanost .............................................. 99 Glad i obitelj ............................................................. 101 Postolje šabata ........................................................... 104 Obiteljski stol i televizija prema Güntheru Andersu ..... 107 190

Gubitak stolnih umijeća ............................................ 109 Bez-odmaknutost i blizina ......................................... 112 Tehnološko razaranje obitelji ..................................... 115 UPRAVLJANJE RAĐANJEM SLIKE DOLASKA NA SVIJET, OD MAJEUTIKE DO MATRICE ................................................................... 119

Kad trisomičnih ne bi bilo, ne bi ih se smjelo izmišljati ................................................................. 120 Nevjerojatne konvergencije: »raz-rađanje«, projekt Michèle Causse i Kevina Warwicka ............... 123 Alfa-govor protiv materinskog jezika ......................... 125 O neprikladnosti bića rođenoga naporom uperenim protiv rađanja ......................................................... 128 Ni naturalizam ni kulturalizam ................................. 130 Umijeće oponaša prirodu, a priroda se misli polazeći od umijeća ................................................ 134 Majeutika kao dolaženje k istini ................................ 136 Moderno preziranje materije ..................................... 139 Od majeutike do Mehana .......................................... 142 Politički Mehano ili društveni ugovor kao uskraćivanje rađanja ......................................... 145 Od Mehana k Matrixu .............................................. 147 Nema više igranja s lutkama: Mehano svima ............. 149 Novorođenče novije od bilo koje inovacije ................ 152 Biti-po-rođenju: otvaranje drugomu počevši od drugoga ............................................................. 154 Obitelj, anarhistična ustanova u najvišem smislu ....... 159 Visoko mongolsko plemstvo ...................................... 162 Sedam razloga zbog kojih će nadčovjek nužno biti pod-čovjek ....................................................... 164 191

DODATAK

PROTIV »ZDRAVE OBITELJI« U VEZI S JEDNIM TEKSTOM MICHELA SERRESA .............. 169

Teza .......................................................................... 170 Hemofobija ............................................................... 171 Davanje Caru onoga što je Božje ............................... 173 Gnostički protusmjer: Bog otkupitelj protiv Boga stvoritelja ....................................................... 175 Protužidovstvo putem antirasizma ............................. 176 Prvi odgovor: milost narav ne ništi ............................ 178 Krvne veze i krv Kristova ........................................... 179 Milost sinovskog posvojenja ...................................... 182 Josipovo očinstvo: više od posvajanja ......................... 183 Marija to više majka što je djevica ............................. 184 Najbolji od Svjetova .................................................. 186

192

Što je to obitelj?

ve do nedavno odgovor na to pitanje bio je toliko sam po sebi jasan da je bilo besmisleno i postaviti takvo pitanje. No, danas, u vrijeme istospolnih »brakova«, rodne ideologije, tehničkih ma nipulacija embrijima, više nije tako. Prema Fabriceu Hadjadju i pogledima na obitelj u ovoj knjizi, »obitelj je tjelesna podloga za otva ranje transcendenciji; mjesto gdje nas spolna razlika, generacijska razlika, i razlika između tih dviju razlika, poučava da se okrećemo drugomu kao drugomu. To je mjesto dara i neprocjenjivog primanja života koji se širi po nama i mimo nas, i koji nas tjera uvijek naprijed u misterij postojanja«. Obitelj je, dakle, ‘tjelesna podloga za otvaranje transcendenciji’, a »transcendencija je ishodište svega pojavnoga, ne što skriveno kao svjetlost; njezin poziv u samoj je našoj prisutnosti; njezin duh je u samome tkivu našega tijela«. A što misliti o tjelesnosti doznajemo na samom početku Knjige Postanka: »Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih (Post 1, 27). Drukčije rečeno, ako je vjerovati tim riječima, Božja slika nalazi se u razlici spolova.« A dijete? Ono je u najvišem smislu riječi – događaj. »Dijete se do godi po daru prirode i toga dara nikada nismo pravo dostojni. On je pridodatak spolom obilježenoj ljubavi, a nikada neposredan ishod neke namjere. Jer nikoja ljudska, tehnička ili moralna sigurnost ne može opravdano biti u ishodištu njegova događaja. Kad bi njegova prisut nost ovisila o našoj mjerodavnosti, tada bismo mi njime vladali ap solutno, bio bi kotačić u mehanizmu, etapa u nekom razvitku, a ne događaj života koji započinje i uvijek nas nadilazi.« Dijete i obitelj zajedno su dijelom istog događaja jer izviru iz istog Iskona. Kao što je o obitelji govorio Chesterton: »Ona je anarhistična ustanova u najvišem smislu riječi. To znači da je ona starija od zako na i da je prije Države.« Josip Balabanić