Susret sa živim Bogom

metanoja 82

Lektura: KATICA MAJDANDŽIĆ-STUPAC Korektura: GORDANA BAŠIĆ KEDMENEC Prijelom: GORAN VLAHOVIĆ Oprema: CHRISTIAN T. BELINC

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., d. o. o.,Zagreb, Zagreb,Marulićev Marulićevtrg trg1414 Za nakladnika: nakladnika: Stjepan Brebrić © Kršćanska sadašnjost sadašnjostd. d.o.o., o. o., Zagreb, Zagreb, 2019.

2022.

Tisak: Denona Denona d. d.o.o., o. o.,Zagreb Zagreb Naklada: 3.000 3.000 ISBN 978-953-11-1670-1 978-953-11-1210-9 Tiskano u veljači travnju2022.

2019.

TOMISLAV IVANČIĆ

SUSRET SA ŽIVIM BOGOM Temeljno kršćansko iskustvo Seminar za evangelizaciju Crkve

XVI. izdanje XVII. izdanje

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST ZAGREB, 2022.

2019.

PREDGOVOR Godine 1979. zamolio me zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić da organiziram molitvene seminare za osnovno kršćansko iskustvo. Na njegovu inicijativu održan je sredinom rujna iste godine prvi takav seminar na Mariji Bistrici. Bilo je prisutno četrdesetak svećenika, među kojima i sam nadbiskup.

Otada je održano više od dvije stotine seminara u svim krajevima Katoličke Crkve na našem području. Kroz to razdoblje oni su dobili svoju čvrstu strukturu i utemeljili se na dokumentima Crkve, osobito na »Gaudium et spes« i »Apostolicam actuositatem« II. vatikanskog sabora, »Evangelii nuntiandi« Pavla VI. i »Catechesi tradendae« Ivana Pavla II. Struktura seminara i metoda rada preuzete su iz obrednika »Inicijacija – Red pristupa odraslih u kršćanstvo«. U međuvremenu seminari su dobili svoje pravo ime uzeto iz »Evangelii nuntiandi« pape Pavla VI. – »Seminari za evangelizaciju Crkve«. Izraz »evangelizacija« ima ovdje značenje prvog navještaja. U Crkvi, naime, živi mnoštvo ljudi kojima nedostaje prvi navještaj, koji su kršteni i u djetinjstvu katehizirani, a da nisu nikada evangelizirani u smislu prvog navještaja. Potrebno je to sada nadoknaditi, kako bi njihova vjera postala zrela, iskusna i slobodno izabrana (usp. Ivan Pavao II., CT 19).

Mnogi koji su prošli kroz ovakve seminare čeznu za knjigom pomoću koje bi mogli produbiti poticaje dobivene na seminaru. Također brojni voditelji seminara traže priručnik za lakše snalaženje u vođenju seminara. Osim toga, mnogi su župnici molili da u jednoj knjizi dobiju preglednu obavijest o sadržaju seminara i mogućnosti vođenja seminara poput misija u župama. Razni voditelji molitvenih skupina, iz redova klera i laika, traže pomoć u

7

vođenju skupina. Za sve njih napisana je ova knjiga. Ali ne samo za njih nego i za one pojedince i skupine koje žele doći do temeljnog iskustva kršćanske vjere. Za njih može biti informacija, ali i vodič.

Ova je knjiga plod petogodišnjeg iskustva na terenu.

No, nastala je i na temelju teološkog studija, svetopisamskih tekstova, otačke literature, novijih dokumenata Crkve i zahtjeva koje Crkva sebi postavlja u naše vrijeme. Molitva, teološki studij i pastoralni rad – kamenje je ugrađeno u zgradu ove knjige. Knjiga stoga nosi u sebi slojevitost tih elemenata. U biti, tri su temeljna elementa: svjedočenje, navještaj i molitva. Oni su diktirali i stil tekstova, koji se stoga nižu u rasponu od osobnih do teoloških. Na taj način daju hranu umu i srcu. Cijeli je čovjek pozvan da slijedi sve dublji i uži put u iskustvo vjere.

Ovakav je seminar autohtoni model. Nastao je na temelju rada i potreba u našoj hrvatskoj Crkvi i iz razmišljanja i istraživanja naših djelatnika. To ne isključuje poticaje iz sveopće Crkve. On se pridržava strukture i obreda rimskog pokoncilskog obrednika »Inicijacija«, ali je primijenjen na krštene osobe.

Ovo je prvi pokušaj da se ovaj terenski rad, koji se kao novost pojavljuje među nama, opiše u knjizi. On, naravno, nosi u sebi pečat pokušaja. Knjiga se ne želi nametnuti kao priručnik, najmanje kao katekizam, jer ona to nije, a još manje kao neka vrsta službenog vodiča. Ona je u prvom redu svjedočanstvo o jednom radu i procesu vjere u našem podneblju i ujedno mogući poticaj za nove kvalitete pastoralnog i teološkog rada, osobito misijskog rada u našim župama i u našoj Crkvi.

Napokon, svjestan sam da ova knjiga ne bi mogla izići bez brojnih sudionika seminara, čije se iskustvo sa seminara i iz života nalazi ovdje zapisano. Jednako i bez brojnih teologa, koji su razmišljali zajedno sa mnom radeći na istom poslu. Ujedno, ona zahvaljuje izlazak brojnim strpljivim prepisivačima, lektoru i korektorima i svakako mladoj kršćanskoj zajednici u župi sv. Marka. Svima njima izražavam osobitu zahvalnost.

U Zagrebu, na Uskrs 1983.

8

PISAC

Prvi dio

SUSRET SA ŽIVIM BOGOM Sadržaj seminara za evangelizaciju Crkve

UVOD Suvremeni se vjernik već dugo osjeća sve neizbježnije u dijaspori. Društvo u kojem su živjeli stariji naraštaji bilo je vjerničko; danas je nevjerničko, ateističko. Prijašnjih se godina praktični vjernik osjećao u većini; danas je on u manjini. U prijašnjim desetljećima bilo je normalno vjerovati i ići nedjeljom u crkvu; danas je to u gradovima postalo gotovo iznimka. Među ateistima susrećemo krštene i nekrštene osobe. Nameće nam se pitanje: zašto su kršteni napustili svoje vjerničko uvjerenje? (Ili ga možda nisu ni imali?) Istodobno se javlja još jedno pitanje: zašto se mnoštvo ljudi, iako rođenih od vjerničkih roditelja, ne krsti? Što je razlog da kršteni napuštaju Crkvu, a nekršteni ne žele u nju ući?

Sigurno je da se ne može znati da Bog ne postoji. To se može samo vjerovati. Čovjek ne poznaje ni zemlju ni sebe; svemir mu je još uvijek nedokučiva tajna. Kad bi Bog bio osjetilima dohvatljiv, opipljiv i očima vidljiv, još uvijek ne bismo mogli znati postoji li, jer bi se mogao kriti u dalekim kozmičkim svjetovima. On je pak duhovno biće, a to znači nedohvatljiv metodama pozitivnih znanosti. On je iznad tih metoda i dohvata.

Ne javlja se, dakle, na način prirodnih zakona i zakonitosti. Stoga znanost ne može reći niti da postoji, niti da ne postoji.

S druge strane priroda i svemir »viču« o njemu. Nepromjenjivi zakoni prirode govore o njemu. Savjest ljudska jedino u njemu nalazi mir. Bezgraničnost čovjekove misli kao da ga dodiruje. Slutnjom čovjek dohvaća neku toplu blizinu. Svemir nije slučaj, čovjek 11

nije samotno biće u svemiru, smrt nije kraj. Posvuda je razasuta misao: u zakonima prirode kao i u našem organizmu. Čovjekov um otkriva misao ugrađenu u prirodu – i tako otkriva smisao. Dovoljno je smiriti se u tišini pa da se osjetimo okruženi prisutnošću. Netko je tu. U njemu čovjek ima svoj Izvor i svoju budućnost. Čini se da je to potpuno jasno. A opet, kao da i nije.

Otkad postoje tragovi čovjeka na zemlji, postoje i tragovi njegove religioznosti. Uz oruđe i oružje nalazi se i žrtvenik. Religioznost traje i izražava se u raznovrsnim religijama koje i danas okupljaju milijarde ljudi. Masovni je ateizam pojava tek ovoga stoljeća.

Zar je on možda posljedica toga što su ljudi otkrili da Boga nema?!

Usred ateizma i religija izdvaja se Isus Krist. On ne dokazuje da postoji Bog, nego za sebe tvrdi da je Sin Božji, to znači da je on sam Bog. Zar je moguće da se nevidljivi tajanstveni Bog otkriva očima ljudi? Bog, dakle, postoji. Kao što postojimo mi. Javio se u povijesti. To zvuči toliko nevjerojatno da ćemo radije pokušati zanijekati njegovu povijesnost. Povijesna znanost, međutim, utvrdila je da je Isus Krist u povijesti stvarno postojao. Trijezno i mirno za sebe je tvrdio da je Sin Božji. Činio je čudesna djela, s lakoćom i sigurnošću kao da sve prirodne zakone drži u svojoj ruci. Uskrsnuo je od mrtvih. Rekao je da je on smisao ljudske povijesti i da je došao da nas izbavi i oslobodi za nova božanska spoznanja i za božanski život. U njemu su se ispunila očekivanja proroka i naroda. Njegovi su učenici činili ista čudesna djela kao i on, i živote su dali iz ljubavi da zajamče Istinu koju je on donio. On je pobijedio grijeh, smrt, besmisao, bolesti, neprijateljstva, nepravde. Jedino u njemu čovječanstvo ima sigurne, nove, nadčovječanske sile i perspektive. Čovjek se, napokon, može osloboditi ropstva zla i sputanosti materijom i postati ono za čim čezne.

Crkva je Isusovo djelo. Radosnu vijest o njemu ona prenosi pismenim (Novi zavjet) i usmenim putem (Tradicija). Ona sama tu vijest živi. Crkva je neprekinuti 12

niz vjernika, biskupa, papa i vjere od Isusa do danas.

Ona je na neki način produženi Krist kroz povijest.

Ona u sebi nosi najsnažniju silu svijeta i kozmosa: Duha Svetog koji oživljuje sva bića, drži zakone prirode, stvara nove oblike, liječi ranjene i okrnjene organizme. Crkva je danas najbrojnija ustanova svijeta.

Ona je tu za svakog čovjeka. Tu je da Kristovom snagom pomiri sve neprijatelje. Njezina snaga nije broj ljudi, niti uvjerljiv i velik nauk, nego Isus Krist. On je Mudrost Božja i Sila Božja.

Sve je to neobično i čudesno. Stvarno se dogodilo i događa se. Pa ipak, zašto je to tako nejasno i prekriveno zaboravom? Zašto je tako malo vjerodostojno?

Zašto toliki ljudi ipak ne vjeruju?

Osim dobra, oko nas i u nama vlada zlo. Odakle i zašto ono postoji? Ne znamo. Zlo je tu i ono zadržava snagu Dobra, ono zarobljava i zasjenjuje bistrinu čovjekova razuma. Zlo izvire iz srca svakog čovjeka. Zlo je osnovni problem zemlje. Ono čini da čovjek posve jasne stvari ne prihvaća. Razdijeljen je u sebi. Hoće dobro, a čini zlo. Zapaža Sveprisutnog, a vjeruje da ne postoji. Ukloniti zlo iz čovjeka i iz ljudskog društva, to je osnovna borba čovječanstva. Ali – može li se to?

Crkva pokazuje Isusa Krista kao Otkupitelja i pobjednika nad Zlom. No prevelik je broj neotkupljenih u samoj Crkvi da bi svijet mogao povjerovati. »Ta od čega si nas to otkupio, Nazarećanine?« – pita izbjeglica u tuđem svijetu, prokisao i izgladnio, s pogleodm na križ ležeći na klupi nekog prihvatilišta. »Odviše su turobna vaša lica« – predbacuje Nietzsche kršćanima. »Mi ljubimo Krista, ali ne vas kršćane« – tuži se veliki Gandhi. »Da nije vas kršćana, mi bismo davno postali kršćani« – kaže on. Drugi vatikanski sabor tvrdi slično: »Zato ne malu ulogu za postanak tog ateizma mogu imati vjernici, ukoliko treba reći da oni, zanemarivanjem vjerskog odgoja ili netočnim i pogrešnim izlaganjem nauka ili također nedostacima svoga religioznog, moralnog i socijalnog života, pravo lice Boga i religije prije sakrivaju nego otkrivaju« (GS 19). Ateizam je, 13

dakle, donekle posljedica iskustva što ga ateisti imaju s vjernicima. Neprihvaćanje Isusa Krista od strane ateista plod je toga što ga ni kršćani nisu prihvatili. Prema tome, nužno je iskustvo kršćana s Isusom Kristom, da bi drugi mogli povjerovati da je Isus Otkupitelj i Spasitelj. U tom smislu piše papa Pavao VI.: »Šutke ili u kriku ponavlja se uvijek jedno te isto pitanje: Vjerujete li vi doista to što propovijedate? Živite li to što vjerujete? Propovijedate li uistinu ono što živite?« (EN 76).

Vjerujemo da čovjek ne može živjeti bez Boga. Taj Bog, taj metazički »Ens primum«, prvotno apsolutno biće, jest mogućnost postojanja svijeta i čovjeka. Pa i onda kad čovjek toga nije svjestan, on stoji u rukama Boga. No, ni svjesno čovjek ne može dugo biti bez Boga. Pa i kad ga teoretski niječe, praktički ga priznaje. Priznaje ga onda kad se pokorava zakonima prirode i svoje savjesti. Jer, samo je jedan cilj čovjeka i čovječanstva (usp. GS 22). »Nemirno je srce naše, dok se ne smiri u tebi« – govorio je sv. Augustin. Svaki bi čovjek htio upoznati Boga i tako raspršiti nesigurnost života. Papa Pavao VI. piše: »Suprotno svakom očekivanju, svijet Boga unatoč tolikim znakovima odbijanja ipak traži, hodeći neobičnim putevima, i bolno osjeća potrebu za njim« (EN 76).

Iskustvo daje sigurnu spoznaju. To je neposredna spoznaja, protiv koje ne pomažu nikakvi razlozi. Budući da je čovjek ne samo tjelesno nego i duhovno biće, na zemlji ograničeno, ali i neograničeno, on može spoznati Boga, pa i duhom komunicirati s njime. To znači da čovjek može imati neku iskustvenu spoznaju Boga.

A to je put koji uvjerava vjernika, a preko njega i nevjernika. Moglo bi se reći da svijet očekuje upravo to iskustvo vjernika. »Taj svijet« – piše papa Pavao VI. – »vapi za blagovjesnicima koji će mu govoriti o Bogu koga poznaju i s kojim druguju kao da vide Nevidljivoga« (EN 76).

To iskustvo mijenja čovjeka i daje mu nove spoznaje. To se iskustvo, naime, najprije pokazuje u pobjedi nad grijehom, mržnjom, nepravdom. Ono je moć i 14

izvor novih spoznaja. Ono je, naime, djelovanje Duha Svetoga u čovjeku. A Duh Sveti u čovjeku dovršava Isusovo djelo i zato daje mudrost i silu. Življenje vjere nije samo znanje i sabiranje informacija o Bogu i čovjeku, nego život, putovanje, hodanje prema sve većoj slobodi u Bogu. Zato vjera donosi iskustvo. Iskustvo je pak sastavljeno iz niza doživljaja koje donose svagdanji događaji čovjekova koračanja prema Bogu i druženja s Bogom. Iskustva u životu mogu biti pozitivna i negativna. Pozitivna iskustva čovjeka ohrabruju, raduju i potiču na nove korake. Negativna ga straše i koče u djelovanju. Tko ima negativno iskustvo oca, nosit će u sebi takve misli i prema Bogu Ocu. Tko je, naprotiv, doživljavao oca kao blagog, brižnog, čestitog, primijenit će te osjećaje i na svoj odnos pema Bogu Ocu. I u vjeri netko može imati pozitivna i negativna iskustva. Gomilaju li se negativna iskustva, nastaje negativno religiozno iskustvo koje čovjeka može ohladiti prema vjeri ili odvesti u ateizam. Tko ima takvo iskustvo u vjeri, njemu se svetopisamska obećanja i velike propovijedi čine tlapnjom i varkom. Negativna su iskustva uvjerljivija od bilo kakvih pozitivnih riječi.

Njima se mogu suprotstaviti samo pozitivna iskustva.

Iskustvo da Boga nema može se pobiti samo iskustvom da ga ima.

Pozitivna iskustva donose u vjeri uvjerenje koje ne mogu pobiti riječi koje govore protiv njega. To iskustvo čak ne mogu pobiti niti negativna iskustva. Iskustvo susreta s Bogom, dakle iskustvo da on postoji, jače je od iskustva da ga nema već i stoga što u dubini srca svaki čovjek teži za susretom s Bogom, Izvorom svoga postojanja. Vjernik koji ima niz iskustava s Bogom jest iskusan vjernik. To je onaj koji ima doživljaj uslišanih molitava, koji svaki dan doživljava da »druguje s Bogom«, koji ima doživljaj da može nadvladati grijeh, da može praštati i ljubiti neprijatelja, da može postati bolji kršćanin, da može križ nositi svaki dan, da i u najcrnjoj tami ima svjetla i nade, da se patnje s Bogom 15

pretvaraju u snagu, da se izgubljen život može pretvoriti u dobitak. Iskusan kršćanin može druge uvjeriti i povesti na iste izvore. On svjedoči o novom životu dobivenom kroz vjeru i zato je sposoban druge rađati za taj život.

Crkveni pokoncilski dokumenti RPOK, EN, CT i niz saborskih dokumenata to svjedočenje upravo i traže. Sigurno je da se Crkva može tako pokrenuti naprijed i doći do obnove za kojom toliko čezne. Ljudi koji slušaju samo propovijedi ostaju na mjestu. Kad čuju iskustva nekog vjernika ne mogu više ostati mirni, jer ta iskustva ruše njihova dotadašnja negativna iskustva.

Ova je knjiga nastala na temelju pozitivnih iskustava mnoštva vjernika različite dobi, različitih mentaliteta i uvjerenja – od tradicionalnih vjernika do ateista, razne naobrazbe – od nepismenih do nositelja najviših diploma. Ta su iskustva i ovdje zapisana, ali ona mnogo snažnije uvjeravaju kad se neposredno susretne onoga koji ima takvih iskustava. No, i ovako zapisana mogu poslužiti da se čovjek upita: »A što ako je to ipak istina?« Knjiga može također pomoći da i drugi dođu do iskustva u vjeri. To je iskustvo da Bog daje sve što je obećao po svome Sinu Isusu. To je iskustvo susreta sa živim Bogom, iskustvo radosti u molitvi, iskustvo novog razumijevanja Božje riječi, novih sposobnosti za život, veće ljubavi, sigurnosti da Bog postoji, iskustvo uslišanih molitava i promjene života.

Knjiga nudi način kako doći do tog iskustva vjere.

To je model prvokršćanskog katekumenata obogaćen suvremenim katehetskim metodama. Prvokršćanski je katekumenat nastao u prvim stoljećima Crkve. Bio je strogo strukturiran. Osim kateheza sadržavao je molitvene i moralne prakse. Cilj mu je bio pripraviti novoobraćenike na krštenje i uvesti ih u kršćanski život. Taj nam katekumenat najbolje prenosi Hipolit u »Apostolskoj predaji«, napisanoj 215.–217. godine nakon Krista. Iz tog razdoblja imamo, međutim, i drugih dokumenata o katekumenatu, kao »Kateheze« sv. Ćirila 16

Jeruzalemskog i sv. Ivana Zlatoustog, zatim »De catechizandis rudibus« sv. Augustina. Takav je model ostao do konca 5. st., a onda je nestao. Povijest, međutim, pokazuje da Crkva nikad nije pronašla takvu plodnost evangelizacije kakvu je imala putem tog modela katekumenata. Stoga je razumljivo da je tu metodu starokršćanskog katekumenata Crkva danas obnovila i dala je u obliku obrednika koji se zove: »Inicijacija – Red pristupa odraslih u kršćanstvo« (RPOK). Ova je knjiga pokušaj rada po tom modelu.

Kateheze su temeljne, što znači da nisu sveobuhvatne. Nakon dobivenog iskustva vjere potrebno je i dalje upotpunjavati i proširivati kateheze. Ovdje su dane samo u smjeru osnovnih spoznaja, kako je nužno za prvi navještaj.

Da bi netko mogao poći tim putem, potrebno je da upozna sebe. Potrebno je radi toga zaći u svoju dušu i u njoj odčitati svoje stanje, svoja pozitivna i negativna iskustva, svoje želje i čežnje, svoje strahove i nezadovoljstva, svoju vjeru i nevjeru. Tek upoznavajući i prihvaćajući sebe konkretnog, a ne samo željenog i zamišljenog, može se doći do konkretnog iskustva vjere.

Da bi se moglo upoznati sebe, u knjizi dajemo pitanja i metode da se lakše upozna svoje stanje. Zato je za rad po knjizi nužno imati uza se olovku i bilježnicu.

Osim toga potrebna je i Biblija (ili barem Novi zavjet).

No, najvažnije je moliti i učiti moliti. Molitva je susret s Bogom, razgovor s Bogom.

Ova je knjiga pisana za razne slojeve krštenih ljudi.

Ponajprije za one koji su praktični vjernici – da bi produbili svoja iskustva u vjeri. Zatim za one koji su postali mlaki i nemarni – da kroz stjecanje iskustva vjere opet budu gorljivi na Kristovu putu. Potom za one koji su kršteni, a u tome više ne vide smisla da prakticiraju svoju vjeru. Njima će knjiga otvoriti temeljne vidike i povući ih da osmišljeno i svjesno opet započnu prekinuti Put. Pisana je i za one koji su kršteni, ali nisu poučeni, a traže način da povjeruju. Konačno i za one koji ne shvaćaju vjernike ni Crkvu, a htjeli bi. Također za 17

one koji nisu kršteni, ali traže smisao svijeta, života i sebe. I za one koji pate, koji su upali u razne mračne prakse, magije, astrologije, spiritizma ili robuju porocima poput droge, alkohola, seksa i novca, te žele izlaz u slobodu. Napokon, pisana je za svakog čovjeka dobre volje. Za svakoga koji traži zajedništvo, a ne dijeljenje; koji traži razumijevanje, a ne osudu; koji traži smisao unatoč svim besmislenim porukama, ponudama i praksama. Jednostavno, htjela bi pomoći da Isus Krist kao Put, Istina i Život (usp. Iv 14, 5) uđe u svako srce. Jer, Isus je »čovjekoljubac« (usp. Tit 3, 4). Došao je »radi nas ljudi i radi našega spasenja« (Nicejsko-carigradsko vjerovanje). Svakome tko osjeća potrebu za spasenjem knjiga će pomoći da spasenje barem početno okusi i da se uputi na njegov put. Jednima će služiti barem kao informacija, drugima kao staza do Puta. Koristit će, dakle, vjerniku i ateistu.

Struktura knjige slijedi strukturu katekumenata. Ima stoga četiri glavna dijela, raspoređena prema četiri razdoblja katekumenata: pretkatekumenat, katekumenat, vrijeme čišćenja i prosvjetljivanja i vrijeme primanja odnosno obnove sakramenata s tzv. mistagogijom ili osposobljavanjem za služenje u Crkvi i svijetu. Prva su dva razdoblja teoretska. Sadrže temeljna predavanja o čovjeku, grijehu, Isusu Kristu, Duhu Svetom te o obraćenju i molitvi. Uz to se u ta prva dva dijela uči moliti.

Druga su dva dijela praktična. Tu su predavanja o nutarnjem čišćenju i oslobađanju od grijeha, trauma, stresova i bolesti, zatim o Crkvi i sakramentima inicijacije, te o sposobnostima koje Duh Sveti daje onome koji se radikalno opredijeli za Isusa Krista. No, najvažnije su u tom dijelu molitve za nutarnju slobodu, zatim pristup obnovi sakramenata inicijacije (krst, potvrda, euharistija) i molitva za životni poziv u svijetu i Crkvi.

Napokon, na kraju se nalaze upute kako nakon početnog vjerskog iskustva koračati u sve veću slobodu u Bogu.

Knjiga ima dva glavna dijela. Prvi je dio sam katekumenat, prikladno razrađen za naše prilike, a drugi 18

dio čine prijedlozi kako praktično organizirati katekumenat u obliku seminara ili misija.

Knjiga je radne, ali i informativne naravi. Radni su dijelovi sitnije tiskani da ne ometaju one koji traže samo temeljne informacije o Crkvi i kršćanskoj vjeri.

Osim toga, neki tekstovi, kao što su izvodi iz obrednika RPOK, shvatljivi su bolje upućenim vjernicima i za njih su pisani. Osobito su pak namijenjeni voditeljima molitvenih skupina i seminara. Želi li se doći do cilja koji postavlja knjiga, nužno je ići polako i savjesno prijeći sve vježbe i meditacije koje su ovdje dane.

Samo predavanja u obliku kateheza ne dovode do cilja.

Ona su pola puta. Druga polovica puta jest molitva iz iskrena srca. Čišćenju srca služe predložene vježbe, a meditacije učenju molitve. Osim toga, prije ili kasnije, važno je susresti se s onima koji imaju iskustvo vjere.

Jer, Duh Sveti se daje zajednici i pojedincu koji je spreman stupiti u zajedništvo s drugima. Knjiga, dakle, u konačnici vodi u Crkvu i preko Crkve u zajedništvo trojstvenoga Boga.

Osobita je novost knjige tzv. molitva za nutarnje ozdravljenje. Katekumenat, naime, ne predviđa samo oproštenje grijeha nego i ozdravljenje rana koje su grijesi ostavili u duši. Budući da su u Crkvi stoljećima krštavana djeca i budući da je katekumenat negdje u 6. st. nestao iz prakse Crkve, izgubila se i praksa molitve za nutarnje iscjeljenje. Iako je takva molitva, inače neobično uspješna u katekumenatu odraslih, stara koliko i katekumenat, ona nam se danas čini kao novost. Također molitve za ostvarenje poziva u Crkvi i svijetu nisu uobičajene u prijašnjim naraštajima vjernika. No, koliko su te molitve novost, toliko su i novo bogatstvo za Crkvu i nova mogućnost doživljavanja spasa po križu Isusa Krista. Spas naime uključuje i zdravlje duše, duha i tijela.

Knjiga će, dakle, voditeljima molitvenih skupina i seminara poslužiti kao priručnik. Ostalima pak bit će vodič do iskustva vjere ili barem izazov da razmisle o smislu života i Putu koji je Isus Krist.

19

PREGLED KATEKUMENATA ZAŠTO EVANGELIZIRATI VEĆ KRŠTENE? – Suvremeni crkveni dokumenti o evangelizaciji u Crkvi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

21

Prvo razdoblje: PRETKATEKUMENAT 1. ZAŠTO ŽIVIMO – EGZISTENCIJA . . . . . .

2. GRIJEH – TAJNA ZLA. . . . . . . . . . . . . . . . .

3. ISUS KRIST I OTKUPLJENJE . . . . . . . . . .

32 41 62

Drugo razdoblje: KATEKUMENAT 4. DUH SVETI - SILA BOŽJA. . . . . . . . . . . . . 90 5. VJERA U ISUSA KRISTA . . . . . . . . . . . . . . 103 6. OBRAĆENJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113 7. MOLITVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 126 Treće razdoblje: VRIJEME ĆIŠĆENJA I PROSVJETLJIVANJA 8. PRAKTIČNA PROVEDBA OBRAĆENJA .

1. Opredjeljenje za Isusa Krista. . . . . . . . . . .

2. Temeljita ispovijed grijeha . . . . . . . . . . . .

3. Osloboditi se idola. . . . . . . . . . . . . . . . . . .

4. Molitva za nutarnje iscjeljenje. . . . . . . . . .

5. Zaključne napomene i iskustva . . . . . . . . . Četvrto razdoblje: OBNOVA SAKRAMENATA INICIJACIJE I MISTAGOGIJE 9. CRKVA I SAKRAMENTI INICIJACIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

10. OBNOVA SAKRAMENTA INICIJACIJE . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

11. MISTAGOGIJA – MOLITVA ZA SLUŽENJE U ZAJEDNICI . . . . . . . . . . . . .

12. ŠTO NAKON OVOGA?. . . . . . . . . . . . . . . .

Hodati trijezno dalje . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

144 144 145 146 164 180

201 216 233 246 247

9. CRKVA I SAKRAMENTI INICIJACIJE Nema sumnje da je ovo najvažnije razdoblje seminara. To je vrhunac i cilj kome ide cijeli dosadašnji govor i posao.

Najprije ćemo govoriti o krštenju i Crkvi, zatim o obnovi sakramenata inicijacije, o službama u Crkvi i svijetu, i napokon o tome kako hodati dalje rastući u vjeri.

Uvodne napomene Crkva je Narod Božji. Pripadnik tog naroda postaje se krštenjem. Po krštenju su svi članovi Crkve jednaki.

Svi su vjernici, jednaki po dostojanstvu i poslanju. Svi se spasavaju po krštenju.

Razlike nastaju po službama. Svaki vjernik ima svoju službu. Dvojake su službe u Crkvi: kleričke i laičke. Klerička se dobiva po sakramentu svetog reda, laička po sakramentu potvrde. Svi su u Crkvi jednaki kao vjernici, a razlikuju se kao službenici. Kao vjernici se spašavaju, kao službenici nose spas drugima. Krst nas spašava, a potvrda i sveti red osposobljavaju za službu drugima. Zato ta tri sakramenta nose neizbrisiv biljeg. Po njima smo kompletni vjernici. Ta se kompletnost očituje posebno u euharistiji.

Po krštenju postajemo vjernici. Po sakramentu potvrde i svetog reda ne postajemo bolji vjernici, nego sposobni za posvećivanje drugih. Sv. Augustin kaže da 201

ga plaši ono što je vjernicima, ali ga tješi ono što je s vjernicima. Njima je biskup – i to je odgovornost, a s njima je vjernik – to je spas.

Da bismo snažnije doživjeli obnovu sakramenata inicijacije, najprije ćemo obnoviti sakramente inicijacije, a onda ući u mistagogiju. Najprije ćemo obnoviti sakramente i tako doživjeti svoju spasenost, svoju baštinu na nebu. Tek kad to temeljito iskusimo, možemo prihvatiti odgovornost za druge – tražiti darove Duha Svetoga. Praktički se to na seminarima obavlja tako da se na prva dva seminara obnove sakramenti inicijacije, a tek na susljednim seminarima traže sposobnosti za služenje Crkvi i svijetu. Stoga se na prvome uvodnom seminaru ne govori o službama i o darovima Duha Svetoga, nego tek onda kad se traže te službe. Ili – na uvodnom se seminaru govori onima kojima je to već treći ili neki potonji seminar. Tako se ujedno izbjegava opasnost da sudionici obnove sakramenata misle na službe i darove Duha prije nego su se temeljito iznutra obnovili i sasvim opredijelili za Isusa Krista. Službe je moguće plodonosno vršiti samo ako pripadamo potpuno Isusu Kristu.

Crkva je prasakramenat i mjesto svih sakramenata.

Sakramenat ili otajstvo je znakovitost spasenja. To je vidljivi znak koji je Isus Krist dao Crkvi, a označuje ono što i daje. Crkva ima sedam sakramenata. Prva tri nazivaju se sakramenti inicijacije, jer uvode u kršćanski život, dok ostali sakramenti obilježavaju osobite trenutke kršćanskog života i osobita područja življenja.

Crkva je zajednica vjernika okupljena Kristovim riječima, oživljena Duhom Svetim i predvođena apostolskim i Petrovim nasljednicima. To je neprekinuti niz vjernika od Isusa Krista do danas. Ona je svjedok prisutnosti Isusa Krista do danas. Ona je svjedok prisutnosti Isusa Krista u njegovu Duhu u svijetu. Ona je uzdignuti znak Isusa Krista među narodima. Prije nego što o tome temeljitije razmislimo, pomoli se u mirnoj meditaciji.

202

Meditacija Opusti se i postani svjestan: Bog je iza tebe. On te poslao u svijet. Od njega si dobio egzistenciju, sposobnosti, roditelje, prijatelje, dom, narod, jezik, tijelo, dušu – jednostavno: život. Njegove su ruke ispružene iza tebe i njegov te pogled prati dok ideš putovima Zemlje. On je tvoj Otac.

Bog je ispred tebe. On je prije tebe prošao sve životne putove i sve kušnje. On ti donosi spoznanje o tebi, donosi snagu za život, ohrabruje te, širi ruke i zove te da dođeš k njemu i odmoriš se. Isus Krist je ispred tebe.

Bog je i u tebi. Duh Sveti, naime, boravi u srcima vjernika. On te ohrabruje, tješi, poučava, svjedoči ti o Isusu Kristu.

Trojstveni Bog je u tebi. Ostani petnaestak minuta u toj svijesti: Bog je iza tebe, ispred tebe i u tebi. Prepusti se toj istini. Neka te preplavi, neka siđe u tvoje srce, neka natopi cijelo tvoje tijelo i tvoju dušu. A onda moli Gospodina da njegova prisutnost u tebi bude djelotvorna i za druge. Neka ti pomogne da budeš živ član njegove Crkve i da shvatiš što je i tko je Crkva.

Promisli i napiši Što ti misliš, što je Crkva?

– Kad čujem za Crkvu, najprije pomislim na...

– Sakramenti su za mene...

– Ja (ni)sam zadovoljan svojom župnom zajednicom, jer...

– Ja (ni)sam zadovoljan svojim zalaganjem u svijetu i u Crkvi, jer...

– Po mojem uvjerenju Crkva danas ima (nema) smisla, jer...

– Crkva – to je...

– Volim (ne volim) svoju Crkvu, jer...

– Bio bih živi član Crkve, kad bi...

– Primio sam sakramente inicijacije, ali...

– Za mene je sakramenat krštenja kao...

Bit će dobro da prije čitanja kateheze o Crkvi proučiš sljedeće tekstove: Mt 5, 13–16 Ef 2, 10–22 2 Kor 6, 14–18 Mt 16, 17–19 Kol 1, 15–23 Dj 2, 37–47 Mt 18, 15–20 1 Kor 12, 12–31 Ef 4, 1–16 Iv 10, 1–18 1 Kor 10, 14–21

203

Molitva A onda se saberi, potraži Isusa, pusti ga u svoju svijest i moli ga da te pouči zašto je osnovao Crkvu i što je htio s tobom u toj Crkvi.

Isuse, opet si morao čekati sam, napušten, dok sam se bavio drugim poslovima. Evo me opet s tobom. Nemoj se ljutiti. Sve sam svjesniji da s porastom molitve raste i moje prijateljstvo s tobom. Nauči me moliti. Daj da moj razgovor s tobom bude vrijeme za kojim najviše čeznem.

I molim te, pouči me što želiš od mene u svojoj Crkvi.

Hvala ti što si htio da ja postojim na zemlji. Hvala ti za moje sposobnosti. Hvala ti što sam ti drag ovakav kakav jesam. Hvala za ovaj razgovor s tobom. Amen.

Crkva i sakramenti pristupa 1. Živjela dva brata. Jedan je bio oženjen, a drugi neoženjen. Zajedno su obrađivali polja i želi plodove, koje bi onda dijelili popola. Jedne jeseni nakon žetve spavali su obojica kraj svojih hrpa pšenice. Oko ponoći probudi se neoženjeni brat i poče razmišljati: »Ovo nije pravedno. Brat i ja smo podijelili popola urod naših polja. Moja hrpa jednaka je njegovoj. On, međutim, ima ženu i djecu. Mora ih sve prehraniti.« I on uze vreću žita i prenese na bratovu hrpu. Malo iza toga probudi se i oženjeni brat i promisli: »Moj brat je sam. Tko će ga njegovati u starosti ako ne bude imao čime platiti pomoćnicu? Ja imam ženu i djecu i njihovu pomoć, a on nikoga. Moj brat treba više žita i nije pravedno što smo popola podijelili.« Uzme vreću i prenese je na bratovu stranu. Ujutro, kad su ustali, ustanove, na svoje iznenađenje, da su obje hrpe jednake.

Sljedeće noći dogodi se isto. No dok je mlađi brat nosio vreću, odjednom se nasred puta sudari sa starijim bratom natovarenim vrećom. Iznenađeni zagledaju se jedan u drugoga, skoče u zagrljaj i zaplaču. U taj čas začuju Božji glas: »Ovo mi je mjesto drago, tu želim boraviti s ljudima.« 204

Crkva je mjesto gdje Bog boravi s ljudima. To je prostor u kojem ljudi praštaju i ljube jedan drugoga odazivajući se Isusovoj zapovijedi ljubavi. Zato Bog prebiva s njima i u njima, jer Bog je Ljubav.

2. Drugi vatikanski sabor kaže da je Crkva »puk skupljen u jedinstvu Oca i Sina i Duha Svetoga« (LG 4). Sabor također veli da je ona »u Kristu kao sakramenat ili znak i oruđe najtješnjeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda« (LG 1).

Novi se zavjet služi raznim slikama da bi izrazio otajstvo, sadržaj, stvarnost Crkve. Tako se Crkva naziva: ovčinjak, stado, njiva, vinograd, gradnja Božja, Božja kuća, Božji šator među ljudima, sveti hram, novi Jeruzalem, naša majka, sveti grad, Kristova zaručnica.

No, najeminentnija slika Crkve jest Tijelo Kristovo.

Glava toga Tijela jest Krist. Od njega, dakle, dolazi sva mudrost. On upravlja Crkvom. Vjernici su udovi Tijela.

Isus je za svojega zemaljskog života imao vidljivo tijelo koje je primio od majke, blažene Djevice Marije.

Sada ima, kroz svu povijest do svršetka svijeta, otajstveno tijelo sastavljeno od vjernika. Po Crkvi, dakle, po tom skupu vjernika, Isus je danas vidljiv i prepoznatljiv u svijetu. U Crkvi je vidljivo prisutno Božje kraljevstvo i to ono koje je Isus naviještao kao Radosnu vijest. Danas to kraljevstvo naviješta Crkva i ustanovljuje u svim narodima na zemlji. Duh Sveti pak »oživljuje, ujedinjuje i pokreće« cijelo to Tijelo (LG 7) i zato se može reći da je on duša toga Tijela.

3. Vjernici su udovi Kristova tijela i ujedno udovi jedan drugome (usp. 1 Kor 12, 27 i Rim 12, 5). Da bi svi vjernici, udovi Kristova tijela, bili živi i korisni, moraju slušati Glavu, moraju čuti i poslušati Isusovu riječ i njegove zapovijedi. Njegova je zapovijed, pak, da ljube jedan drugoga, jer će po tome svijet prepoznati da je to njegovo Tijelo. Ujedno su ovisni jedan o drugome. Ako jedan ud Tijela ne radi prema Kristovoj zapovijedi, drugi su onemogućeni u djelovanju. Ako je jedan ud mrtav, onda su svi udovi, budući da su ovisni o njemu, mrtvi. To znači da se svaki grijeh vjernika tiče 205

sviju i boli sve. Ako ti netko stane na nožni prst, kaže sveti Augustin, bol osjeća cijelo tijelo. No isto tako, ako neki ud savršeno funkcionira i živi, onda svi o njemu ovisni žive i slobodno rade. U Crkvi, dakle, nema privatnoga grijeha ni privatne svetosti. Zato za oproštenje grijeha treba moliti Boga, ali i cijelu Crkvu.

To se događa preko predstavnika Crkve i predstavnika Isusova – svećenika. Što je neki ud u Crkvi važniji, to je odgovornija njegova svetost i razorniji njegov grijeh.

No, važan je svaki član Crkve. Čim manjka jedan dio, već tijelo nije cjelovito. Svaki grijeh i svaka patnja nekog uda boli Glavu Crkve – Isusa Krista. Zato i on trpi naše patnje, nosi krivnju i kazne naših grijeha, on odgovara za sve vjernike Crkve. On se raduje kad su udovi tog Tijela živi i zdravi; on pati kad su oni grešni i bolesni, jer je njegova povezanost s vjernicima otajstvena, a to znači da je stvarna, a ne zamišljena.

Krist u svojim udovima stvarno danas trpi, njegovo Tijelo – Crkva – stvarno nosi križ do konca svijeta.

4. Duh Sveti oživljuje Tijelo. On ujedno oživljuje svaki ud i osposobljuje ga da korisno obavlja svoju funkciju unutar Tijela Crkve. Važno je naglasiti da je bez Duha Svetoga svaki ud mrtav. Duh Sveti također daje svakome njegovu službu ili funkciju u Crkvi. Novi zavjet govori o darovima Duha, o službama i o plodovima Duha.

Darovi Duha Svetoga jesu sposobnosti vjernika kojima oni služe drugima u Crkvi. Svaki vjernik ima svoj dar. To onda znači da ima toliko darova Duha Svetoga koliko ima vjernika u jednoj crkvenoj zajednici. Doista, Novi zavjet nabraja tridesetak darova Duha Svetoga. Sveti Pavao u pismu Crkvi u Korintu (1 Kor 12) nabraja: dar mudrosti, dar spoznanja, dar vjere, zatim neobične darove kao što su: dar liječenja, dar čudesa, dar prorokovanja, onda razlikovanja duhova, zatim razne jezike i tumačenje jezika. Nadalje Pavao govori o daru zbrinjavanja (koji zacijelo ima danas Majka Terezija). Najveći od svih darova je ljubav.

Pavao mu je posvetio cijelo poglavlje (1 Kor 13).

Pišući vjernicima u Rim Pavao nabraja ove darove: 206

služenje, poučavanje, ohrabrivanje, dijeljenje, iskazivanje milosrđa, strpljivost, postojanost u molitvi, pritjecanje u pomoć u potrebi, gostoljubivost (usp. Rim 12). Sveti Petar kaže da kršćani trebaju jedni druge posluživati po primljenu daru. On spominje dar govorenja Božjih riječi i zatim dar posluživanja (usp. 1 Pt 4, 10–11). Sveti Marko na kraju svojega evanđelja nabraja ove darove: moć istjerivanja zlih duhova, govorenje novim jezicima, neškodljivost ujeda zmija, imunitet od otrova i polaganje ruku na bolesne da ozdrave (usp. Mk 16, 16–18). Sveti Matej nabraja: prorokovanje, istjerivanje zloduha i čudesa (usp. Mt 7, 22). Ti su darovi zapravo sposobnost za djela koja je činio Isus (usp. Iv 14, 12). Po tome se i prepoznaje neka zajednica kao Kristova – što se u njoj događaju Isusova djela. Time što sluša Isusove riječi, vjernik pokazuje da pripada Isusu Kristu. A time što čini čudesna Isusova djela, vjernik pokazuje »njegove« sposobnosti – Isus se pokazuje da je stvarno na djelu u svojoj Crkvi. Bez čudesa Židovi nisu mogli Isusa prepoznati kao Sina Božjega. Zato ih on upozorava: »Ako ne činim djela Oca svoga, nemojte mi vjerovati.

Ali ako činim, sve ako meni i ne vjerujete, djelima vjerujte, pa uvidite i upoznajte da je Otac u meni i ja u Ocu« (Iv 10, 37–38). Crkva se također poziva na svece koji su činili Isusova djela tijekom povijesti Crkve. U prvoj su Crkvi, međutim, svi bili nazvani svetima.

Svatko je na svoj način, po svome daru, činio nešto po čemu su se pokazivala baš Isusova djela. Sveti Petar traži da svaki od vjernika zna uvjerljivo reći obrazloženje nade koja je u njemu (usp. 1 Pt 3, 15–16).

Primiti darove Duha Svetoga znači prihvatiti i oživjeti svoje sposobnosti za služenje drugima. Moliti za darove Duha znači, dakle, ljubiti Crkvu i ljude. Darovi su, naime, sposobnosti za služenje drugima. Izuzetak je samo dar jezika, koji služi na izgradnju onome koji ga ima. To je dar da onaj koji moli ne razumije što govori, nego Duh Božji moli u njemu (usp. 1 Kor 14).

Službe pak su hijerarhijske i bitno različite od općesvećeničkih ili laičkih službi u Crkvi. One se razlikuju 207

od darova. Tako dar prorokovanja nije isto što i služba prorokovanja. Sveti Pavao nabraja ove službe: proroci, evanđelisti, učitelji, prezbiteri, đakoni, biskupi. Svaki svećenik i biskup ima proročku službu već po sakramentu ređenja (usp. Ef 4, 11–13; 1 Kor 12, 27–28; 1 Tim 3, 1–13; 5,17–22). Danas se govori službi proročkoj, svećeničkoj i pastirskoj.

Plodovi ili učinci Duha jesu kreposti koje iznutra posvećuju vjernika. To su: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (usp. Gal 5, 22–23).

5. Uloga blažene Djevice Marije u djelu Crkve jest velika. Ona je majka Isusa Krista izabrana za to između svih ljudi. Bog ju je odabrao. Ona je pratila Isusa u njegovu djelovanju sve do križa. Marija je zajedno s apostolima i 120 ljudi u dvorani Posljednje večere molila za rođenje Crkve i doživjela to rođenje na Duhove. Nju je Isus s križa dao nama za majku. Crkva je naziva majkom Crkve. Marija je prva Isusova učenica, prvi vjernik. Ona je nova Eva. Stara Eva stoji na početku grešne generacije. Nova Eva stoji na početku nove generacije svijeta. Ona je početak boljeg svijeta. Ona je prva otkupljena i svi smo mi njezina »generacija«. Kao što Isusova uloga u spasavanju svijeta nije prestala, nego traje do kraja svijeta, tako i uloga Marijina. Svojom brigom i molitvom kao zagovornica, odvjetnica, pomoćnica i posrednica ona pomaže da se Isus rađa u svakom članu Crkve (usp. LG 62). Kao majka i djevica ona je model Crkve, koju Crkva nastoji slijediti. Ona je majka vjernika u redu milosti. »Smrt po Evi, život po Mariji« (LG 56). Ona je znak Naroda Božjega koji putuje prema vječnom Jeruzalemu.

6. Crkva je, poput Isusa Krista, utjelovljenje nebeske stvarnosti u zemaljsku. Ona je zato istodobno grešna i sveta, nebeska i zemaljska, ona je vidljivi skup i duhovna zajednica, ljudska i božanska, sastavljena od hijerarhijskih organa i mistično Tijelo Kristovo (usp.

LG 8). Ipak te dvije stvarnosti nisu odvojene, nego 208

SADRŽAJ Kratice ................................................................

Predgovor X. izdanju .........................................

Predgovor V. i II. izdanju ...................................

Predgovor ...........................................................

4 5 6 7

Prvi dio SUSRET SA ŽIVIM BOGOM Sadržaj seminara za evangelizaciju Crkve UVOD ................................................................

PREGLED KATEKUMENATA ........................

Prvo poglavlje: ZAŠTO EVANGELIZIRATI VEĆ KRŠTENE? – Suvremeni crkveni dokumenti o evangelizaciji u Crkvi (kateheza) ...............

– Promisli .......................................................

– Molitva ........................................................

– Literatura ....................................................

Drugo poglavlje Prvo razdoblje: PRETKATEKUMENAT ...........

– Obrednik RPOK o pretkatekumenatu. ... .....

1. ZAŠTO ŽIVIMO? ..........................................

– Meditacija ...................................................

– Promisli .......................................................

– Molitva ........................................................

Zašto živimo? – Egzistencija (kateheza). ...

– Molitva ........................................................

– Iskustva .......................................................

– Literatura ....................................................

2. GRIJEH – TAJNA ZLA .................................

– Uvod ...........................................................

– Meditacija ...................................................

– Promisli .......................................................

– Molitva ........................................................

Grijeh – tajna zla (kateheza) .......................

– Promisli .......................................................

11 20

21 27 28 29 31 31 32 32 32 33 33 38 38 40 41 41 41 42 42 43 57 273

– Iskustva .......................................................

– Literatura ....................................................

59 61

3. ISUS KRIST I OTKUPLJENJE ....................

– Uvod ...........................................................

– Meditacija ...................................................

– Promisli .......................................................

– Molitva ........................................................

Isus Krist Otkupitelj (kateheza) ..................

– Iskustva .......................................................

– Molitva ........................................................

– Zadatak .......................................................

– Literatura ....................................................

62 62 63 64 64 64 80 85 85 85

Treće poglavlje Drugo razdoblje: KATEKUMENAT ..................

– Obrednik RPOK o drugom razdoblju katekumenata ..............................................

– Molitva (1) ..................................................

– Molitva (2) ..................................................

4. DUH SVETI – SILA BOŽJA .........................

– Meditacija ...................................................

– Upute ..........................................................

– Promisli i napiši ..........................................

– Molitva ........................................................

Duh Sveti – Sila Božja (kateheza) ..............

– Promisli .......................................................

– Iskustva .......................................................

– Molitva ........................................................

– Literatura ....................................................

5. VJERA U ISUSA KRISTA ............................

– Uvod ...........................................................

– Promisli .......................................................

– Molitva ........................................................

Vjera u Isusa Krista (kateheza) ..................

– Iskustva .......................................................

– Literatura ....................................................

274

87 87 88 89 90 90 91 91 92 92 98 99 102 102 103 103 106 106 107 109 112

6. OBRAĆENJE ................................................

– Uvodne misli ...............................................

– Meditacija ...................................................

– Promisli .......................................................

– Molitva ........................................................

Obraćenje – opredjeljenje za Isusa Krista (kateheza) ...........................

– Zadatak .......................................................

– Iskustva .......................................................

– Literatura ....................................................

7. MOLITVA..................................................... ..

– Uvodne misli ...............................................

– Meditacija ...................................................

– Promisli .......................................................

Molitva (kateheza) ......................................

– Zadatak .......................................................

– Iskustva .......................................................

– Literatura .................................................... Četvrto poglavlje Treće razdoblje: VRIJEME ČIŠĆENJA I PROSVJETLJIVANJA .........

– Iz obrednika ................................................

8. PRAKTIČNA PROVEDBA OBRAĆENJA ................................................

1. Opredjeljenje za Isusa Krista .....................

2. Temeljita ispovijed grijeha ........................

3. Osloboditi se idola .....................................

4. Molitva za nutarnje iscjeljenje ...................

– Promisli i napiši ..........................................

– Molitva ........................................................

– Meditacija ...................................................

– Napomena ...................................................

– Kako moliti za nutarnje iscjeljenje .............

– Molitva (za nutarnje iscjeljenje) .................

– Upute ..........................................................

– Literatura ....................................................

5. Zaključne napomene i iskustva ......................

– Literatura (o okultnim praksama) ...............

113 113 115 115 116 116 122 123 125 126 126 127 128 128 136 137 139

141 141 144 144 145 146 164 165 165 165 166 167 172 179 180 180 196 275

Peto poglavlje Četvrto razdoblje: OBNOVA SAKRAMENATA INICIJACIJE I MISTAGOGIJE ...................

– Iz obrednika ................................................

9. CRKVA I SAKRAMENTI INICIJACIJE ................................................. .

– Uvodne napomene ......................................

– Meditacija ...................................................

– Promisli i napiši ..........................................

– Molitva ........................................................

Crkva i sakramenti pristupa (kateheza) .......................................................

– Promisli .......................................................

– Iskustva .......................................................

– Literatura ....................................................

10. OBNOVA SAKRAMENTA INICIJACIJE ................................................

– Promisli .......................................................

– Meditacija ...................................................

– Molitva ........................................................

– Napomena ...................................................

– Vjeroispovijest ............................................

– Molitva ........................................................

– Napomena ...................................................

Obnova sakramenata inicijacije i predanje života (kateheza) .............................................

– Molitva ........................................................

– Iskustva ...................................................... .

– Literatura ....................................................

11. MISTAGOGIJA – MOLITVA ZA SLUŽENJE U ZAJEDNICI .........................

– Uvodne napomene ......................................

– Promisli i napiši ..........................................

– Molitva ........................................................

Služenje u Crkvi i svijetu (kateheza) ...................................................

– Molitva ........................................................

– Iskustva .......................................................

276

199 199 201 201 203 203 204 204 212 213 215 216 216 216 217 217 218 218 219 219 224 225 231 233 233 234 234 235 242 242

12. ŠTO NAKON OVOGA? .............................

– Meditacija ...................................................

Hodati trijezno dalje (kateheza) .................

246 246 247

Drugi dio KAKO DO SUSRETA Upute za voditelje seminara za evangelizaciju Crkve Kako do susreta .................................................. 255 1. ČETVORODNEVNI SEMINAR .................. 256 2. OSMODNEVNI SEMINAR .......................... 264 3. PROVEDBA KATEKUMENATA KROZ TROMJESEČNI RAD U SKUPINI ILI KAKO POSTATI DOBAR VODITELJ SEMINARA ................................................... 265

277

ISBN 978-953-11-1670-1

60 kn

9 789531 116701