Svećenici u politici by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

Ana Biočić

Svećenici u politici Djelovanje katoličkih svećenika u Hrvatskom saboru 1868.–1871.

Kršćanska sadašnjost

Sadržaj

Ana Bioi

SVEĆENICI U POLITICI DJELOVANJE KATOLIČKIH SVEĆENIKA U HRVATSKOM SABORU 1868.–1871.

KRŠĆANSKA SADAŠNJOST Zagreb, 2018.

Sadržaj

Recenzenti: dr. sc. Vlasta Švoger dr. sc. Branko Ostajmer

Lektura i korektura: Ana Jakovljevi Prijelom: Marijan Tkalec Oprema: Tomislav Alajbeg

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

Izvor fotograﬁje na naslovnici: arhiva Hrvatskog sabora

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Naklada: 800 ISBN 978-953-11-1079-2 Tiskano u prosincu 2018. CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001016011.

Sadržaj

SADRŽAJ

Predgovor ..............................................................................................................................

Uvod ....................................................................................................................................... 11 Prvo poglavlje POLOŽAJ KATOLIČKE CRKVE U EUROPI I TROJEDNOJ KRALJEVINI U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEĆA ......................................................................... 19 1. 1. Položaj Katoličke crkve u Europi u 19. stoljeću ........................................... 19 1. 2. Odnos Katoličke crkve i države u Trojednoj kraljevini u drugoj polovici 19. stoljeća ............................................................................................................ 43 Drugo poglavlje SABOR KRALJEVINA DALMACIJE, HRVATSKE I SLAVONIJE ......................... 2. 1. Od narodnih zborova do staleških sabora ................................................... 2. 2. Hrvatski sabor 1848. godine ........................................................................... 2. 3. Sabori Trojedne kraljevine 1860.–1867. godine ..........................................

61 61 70 73

Treće poglavlje IZBORI ZASTUPNIKA ZA SABOR TROJEDNE KRALJEVINE 1868.–1871. I ULOGA KATOLIČKIH SVEĆENIKA ........................................................................ 85 3. 1. Zbivanja uoči Sabora 1868. godine ................................................................ 85 3. 2. Izborni red i Privremeni zakon o uređenju Sabora iz 1867. godine ........ 94 3. 3. Predizborna kampanja i izbori zastupnika za Hrvatski sabor 1868. godine ...................................................................................................................103 3. 4. Pregled izbora za saborske zastupnike po županijama Trojedne kraljevine ............................................................................................................ 118 3. 4. 1. Zagrebačka županija ............................................................................ 119 3. 4. 2. Varaždinska županija ........................................................................... 141 3. 4. 3. Križevačka županija ............................................................................. 147 3. 4. 4. Riječka županija .................................................................................... 152 3. 4. 5. Virovitička županija .............................................................................155 3. 4. 6. Požeška županija ................................................................................... 159 3. 4. 7. Srijemska županija ................................................................................ 161 3. 5. Djelovanje katoličkih svećenika tijekom izbora 1867. godine ..................164

Sadržaj

Četvrto poglavlje POČECI DJELOVANJA SABORA 1868.1871. GODINE I POLITIČKI DOGAĐAJI KOJI SU OBILJEŽILI RAZDOBLJE ZASJEDANJA ............................ 185 Peto poglavlje BIOGRAFIJE KATOLIČKIH SVEĆENIKA ZASTUPNIKA U SABORU 1868.1871. GODINE ........................................................................................................203 5. 1. Hugo Anker .........................................................................................................204 5. 2. Mavro Broz .........................................................................................................205 5. 3. Juraj Haulik .........................................................................................................208 5. 4. Andrija Jandrić ................................................................................................... 215 5. 5. Ivan Kralj ............................................................................................................. 218 5. 6. Mirko Ožegović ..................................................................................................221 5. 7. Luka Petrović ......................................................................................................224 5. 8. Franjo Rački ........................................................................................................228 5. 9. Đuro Smičiklas ...................................................................................................232 5. 10. Vjenceslav Soić (Šoić) ........................................................................................233 5. 11. Josip Juraj Strossmayer .....................................................................................237 5. 12. Ivan Krstitelj Tombor ........................................................................................240 5. 13. Josip Torbar .........................................................................................................244 5. 14. Stjepan Vuković ..................................................................................................249 Šesto poglavlje POLITIČKA AKTIVNOST KATOLIČKIH SVEĆENIKA U SABORU TROJEDNE KRALJEVINE 1868.1871. ........................................................................253 6. 1. Tematika zastupljena u Saboru 1868.–1871. ................................................253 6. 2. Katolički svećenici u saborskim odborima ..................................................268 6. 3. Prijedlozi i interpelacije katoličkih svećenika .............................................. 278 6. 3. 1. Hugo Anker ............................................................................................ 278 6. 3. 2. Mavro Broz ............................................................................................281 6. 3. 3. Andrija Jandrić ......................................................................................295 6. 3. 4. Luka Petrović .........................................................................................296 6. 3. 5. Vjenceslav Soić ......................................................................................296 6. 3. 6. Stjepan Vuković ....................................................................................296 6. 4. Katolički svećenici u raspravama o političkim pitanjima .........................300 6. 4. 1. Adresa kralju o početku rada Sabora ...............................................300 6. 4. 2. Riječko pitanje .......................................................................................302 6. 4. 3. Nagodbeni operat ................................................................................. 312 6. 4. 4. Izbor zastupnika za zajednički sabor ............................................... 321 6. 4. 5. Kršenje Nagodbe ................................................................................... 321 6. 4. 6. Proglašenje zakona o potrošarini na vino i meso ..........................323 6. 5. Katolički svećenici u raspravama o gospodarskim pitanjima ..................326 6. 5. 1. Izgradnja prometne infrastrukture ..................................................326

Sadržaj

6. 5. 2. Pitanje urbarskih odnosa i ukidanja kućnih zadruga ...................333 6. 5. 2. 1. Zakon o pospješenju urbarskih odnosa .........................337 6. 5. 2. 2. Zakonska osnova o zadrugama ........................................339 6. 5. 3. Vjeresijska zaklada ................................................................................341 6. 6. Katolički svećenici u raspravama o vjerskim pitanjima ............................342 6. 6. 1. Žalba stanovnika Iriga na manastir Hopovo ..................................343 6. 6. 2. Pravo na desetinu modruškog kaptola .............................................343 6. 6. 3. Naseljavanje trapista u Trojednu kraljevinu ...................................345 6. 6. 4. Financiranje vjerozakonskih i školskih zavoda ..............................350 6. 6. 5. Financijska pomoć uršulinkama ....................................................... 351 6. 7. Katolički svećenici u raspravama o socijalnim pitanjima .........................352 6. 7. 1. Izgradnja bolnice za umobolne ..........................................................352 6. 8. Katolički svećenici u raspravama o znanosti i obrazovanju .....................353 6. 8. 1. Uzvišenje škola na viši stupanj ...........................................................354 6. 8. 2. Utemeljenje Sveučilišta u Zagrebu ....................................................355 6. 8. 3. Plaće učitelja ..........................................................................................358 6. 8. 4. Pučke (osnovne) škole ..........................................................................359 6. 9. Katolički svećenici u raspravama o raznim temama ..................................362 6. 9. 1. Saborski troškovi ...................................................................................362 6. 9. 2. Tiskanje Saborskog Dnevnika ............................................................364 6. 9. 3. Zgrada u Savskoj ulici ..........................................................................364 6. 9. 4. Rasprava o nevaljanom izboru zastupnika Šafarića ......................369 6. 9. 5. Zahtjev za ponovnim pretresanjem svih zakona izglasanih u sabornici 1868. godine ........................................................................369 6. 9. 6. Instalacija bana Levina Raucha .......................................................... 371 6. 9. 7. Povlačenje prijedloga ............................................................................372 6. 10. Zaključna razmatranja o sudjelovanju katoličkih svećenika u radu Sabora 1868.–1871. .............................................................................................372 Sedmo poglavlje SUDJELOVANJE SVEĆENIKA SABORSKIH ZASTUPNIKA IZ PERIODE 1868.1871. GODINE NA DRUGIM SABORSKIM ZASJEDANJIMA .................387 7. 1. Interesna područja svećenika aktivnih saborskih zastupnika 1868.–1871. .....390 Zaključna razmatranja .......................................................................................................401 Izvori i literatura .................................................................................................................413 Arhivski izvori ............................................................................................................413 Objavljeni izvori .........................................................................................................413 Periodika ...................................................................................................................... 414 Literatura ..............................................................................................................................415 Internetski izvori ................................................................................................................. 431 Summary ..............................................................................................................................433 Kazalo mjesta .......................................................................................................................435 Kazalo imena .......................................................................................................................443

SadrĹžaj

Sadržaj

PREDGOVOR

Intencija je knjige koja se nalazi pred čitateljem rasvijetliti ulogu koju su katolički svećenici imali u političkom, društvenom i kulturnom životu Hrvatske druge polovice devetnaestog stoljeća. Navedeno smo nastojali učiniti na osnovi saborskog djelovanja svećenika u sazivu Hrvatskog sabora od 1868. do 1871. godine. U hrvatskoj historiografiji ova je tema do sada neistražena, osim sporadična spomena svećenika unutar radova koji se bave samim Saborom ili sklapanjem Hrvatsko-ugarske nagodbe te spomenom poznatijih imena poput biskupa ili istaknutijih javnih djelatnika. Knjiga je rezultat višegodišnjeg istraživanja u sklopu projekta Strossmayerov europeizam u politici i umjetnosti voditelja dr. sc. Slavka Sliškovića. Držimo kako je unutar ove knjige istražen samo fragment složene političke i društvene djelatnosti svećenika u navedenom razdoblju, stoga se nadamo kako će potaknuti daljnja istraživanja. Iskreno zahvaljujem svima koji su pomogli nastanku kako doktorske disertacije, tako i ove monografije. Posebice hvala mentoru profesoru Sliškoviću na svesrdnoj podršci tijekom istraživanja kao i dr. sc. Vlasti Švoger i dr. sc. Branku Ostajmeru, recenzentima ove knjige, na korisnim savjetima i sugestijama. Hvala izdavaču Kršćanskoj sadašnjosti što je prepoznao ovu knjigu vrijednom izdavanja. Hvala prijateljima i kolegama s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta na podršci tijekom istraživanja i nastanka knjige. Naposljetku veliko hvala mojim roditeljima i obitelji na nesebičnoj pomoći, hvala Dinki i Mari te suprugu Josipu i kćerkama Ivi i Jeleni bez kojih sve ovo ne bi imalo smisla. U Zagrebu rujna 2018. Ana Biočić

SadrĹžaj

Uvodno poglavlje

UVOD

atolički su svećenici bili iznimno involvirani u javni život Trojedne kraljevine, ne samo društveni ili kulturni nego i politički. Raznovrsnu djelatnost omogućila im je činjenica kako u Trojednoj kraljevini, za razliku od većine europskih zemalja u 19. stoljeću, nije bilo sukoba na relaciji državne vlasti – crkvena hijerarhija. Štoviše, svećenstvo je odigralo važnu ulogu tijekom narodnog preporoda u prvoj polovici stoljeća, a kako proces nacionalne integracije u drugoj polovici 19. stoljeća nije bio dovršen (Dalmacija, Istra, Vojna krajina), tako na području Trojedne kraljevine, na državnoj razini, ne nalazimo postupke koji bi vodili sekularizaciji društva. Temeljna preokupacija bila je postizanje teritorijalne cjelovitosti te borba za političke pozicije unutar novih konstelacija nastalih dogovorom Austrije i Ugarske, potom i Nagodbom Trojedne kraljevine i Ugarske. U tom je kontekstu jasno zašto se sekularizacija nije provodila; jedini je njezin primjer takozvani Mažuranićev školski zakon iz 1874. godine kojim je Katoličkoj crkvi oduzeta nadležnost nad obrazovanjem uz odredbu da vjeronauk ostaje u ovlastima Crkve kao i zakon o emancipaciji Židova izglasan godinu ranije. Također, činjenica kako je Trojedna kraljevina u to vrijeme još uvijek pretežno ruralna zemlja s malim brojem pismenih i obrazovanih ljudi razjašnjava potrebu uključivanja svećenika u javni rad. Jedan od konkretnih načina javnog djelovanja svećenika svakako je bio saborski rad. Upravo je s nakanom da rasvijetli zastupničku djelatnost katoličkih svećenika u sazivu Sabora Trojedne kraljevine od 1868. do 1871. godine, odnosno njihov politički, gospodarski, društveni i kulturni angažman preko sabornice, nastala ova knjiga, prerađen i proširen doktorski rad obranjen 2014. godine na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu. O Hrvatskom saboru u pravom smislu možemo govoriti tek od 15. stoljeća, kada se formiraju staleški sabori, a katolički svećenici sudjeluju u njegovu radu neprekidno od početaka staleških do kasnijih građanskih 11

Svećenici u politici

sabora. Možemo reći da novo razdoblje u povijesti saborovanja počinje 1848. godine nakon što je održan prvi građanski Sabor kojeg su svećenici članovi prema virilnom pravu ili izborom građana. Dakako, nisu svi građani imali pravo glasa, već samo oni koji su zadovoljavali uvjete propisane izbornim zakonom. Na tragu navedenog valja napomenuti kako su glavne odrednice izbornog zakonodavstva Trojedne kraljevine od sredine 19. do početka 20. stoljeća bile: većinski izborni sustav, neposredni i posredni izbori, javno glasovanje, aktivno i pasivno izborno pravo samo za muškarce ograničeno izbornim propisima te izborna ograničenja (domicilna, imovinska, obrazovna, profesionalna, starosna). Virilno pravo su, pak, svećenici stjecali ovisno o dostojanstvu (zagrebački nadbiskupi, svi biskupi i episkopi, mitropolit donjo-karlovački, predstavnik zagrebačkog kaptola, vranski prior). Budući da smo se u knjizi koncentrirali na saborsko zasjedanje koje je trajalo od 1868. do 1871. godine, želimo razjasniti odabir baš ove saborske periode. Važnost istraženoga saborskog zasjedanja, uz rješavanje odnosa s Ugarskom, bilo je rješavanje tada aktualnih gospodarskih pitanja (zadruge, urbarski odnosi, izgradnja prometne infrastrukture), kao i onih vezanih uz obrazovanje (pokušaj zakonskog normiranja osnovnog školstva, osnutak sveučilišta). Iako je ovo zasjedanje Sabora u najvećoj mjeri određeno sklapanjem Hrvatsko-ugarske nagodbe, posebice je važno zbog donesenih zakona koji su jamčili autonomiju Trojedne kraljevine u unutarnjem ustrojstvu vlasti, prvenstveno formiranje Zemaljske vlade odgovorne Saboru. Nagodbom je Središnjoj vladi u Budimpešti omogućen nadzor nad hrvatskim autonomnim poslovima, no došlo je do određenih pomaka prema modernim načelima. Donošenje Zakona o izbornom redu je, unatoč svim njegovim manama, provedeno na ustavan način, što ga čini iznimno važnim, posebice kada sagledamo činjenicu kako do tada izborni zakoni nisu donošeni ustavnim putem. Valja napomenuti i razlike ovoga saborskog zasjedanja i prethodnih koji su razvidni već iz Izbornog reda kojim je smanjen imovinski cenzus i broj biranih zastupnika, ali je povećan broj virilnih članova. Ovakav je Izborni red rezultat pogodovanja Narodno ustavnoj stranci kako bi se olakšalo sklapanje Hrvatsko-ugarske nagodbe. Godine 1868. počinje novo političko razdoblje u Trojednoj kraljevini, umjetno izazvana politička klima u kojoj je Levin Rauch pod prividom ustavnosti provodio politiku naređenu odozgor, odnosno od Bečkog dvora i mađarskih vladajućih krugova, s intencijom sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe. U istom je periodu L. Rauch od političkog uspjeha doživio i politički slom, baš kao i Nagodba koja je 1873. godine podložena reviziji. Zbog svega na12

Uvodno poglavlje

vedenog smatramo da nije preuzeto zaključiti kako je ovaj saborski period vrijedan istraživačkog rada. Također napominjemo i intenciju autorice da nastavi istraživanja djelatnosti svećenika u sabornici do kraja 19. stoljeća, što iziskuje priličan napor, ali će donijeti zaokruženu tematsku cjelinu i monografiju svećenika koji su ostavili trag u javnom životu. Dosadašnje su se znanstvene spoznaje uvelike koncentrirale na sam saziv Sabora od 1868. do 1871. godine i na problematiku Hrvatsko-ugarske nagodbe. O tome je napisano više znanstvenih studija kako starije, tako i novije historiografije. Uz one kratke preglede povijesti Sabora na stranicama kojih možemo pronaći osnovne podatke o ovom saborskom periodu,1 postoje i detaljniji radovi o povijesti Sabora u kojima je pažnja posvećena zasjedanju od 1868. do 1871. godine (Martin Polić, Ivo Perić, Hodimir Sirotković).2 Većina radova prilazi tematici s pravne strane (Ivan Beuc, Dalibor Čepulo, Neda Engelsfeld, Hodimir Sirotković, Lujo Margetić).3 No postoji također nekoliko povijesnih radova koji imaju različit pristup problematici – od proučavanja hrvatsko-ugarskih odnosa i recepcije Nagodbe u tisku (Ladislav Heka)4 do studije o institucijama hrvatske državne 1

Usp. Hrvatski sabor (ur. Željko SABOL), Zagreb, 1994.; Hrvatski sabor (ur. Neven BUDAK), Zagreb, 2010. 2 Usp. Martin POLIĆ, Parlamentarna povjest Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije sa bilježkama iz političkoga, kulturnoga i družtvenoga života. Od godine 1867. do godine 1880., sv. 2, Zagreb, 1900.; Hodimir SIROTKOVIĆ, »Organizacija Sabora Hrvatske i Slavonije u nagodbenom razdoblju (1868–1918)«, Arhivski vjesnik, br. 34–35, Zagreb, 1992., str. 21–30; Ivo PERIĆ, Hrvatski državni sabor 1848.–2000., sv. 2, Zagreb, 2000. 3 Usp. Ivan BEUC, Povijest institucija državne vlasti u Hrvatskoj (1527–1945), Zagreb, 1969.; ISTI, Povijest institucija državne vlasti Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije: pravnopovijesne studije, Zagreb, 1985.; Hodimir SIROTKOVIĆ – Lujo MARGETIĆ, Povijest država i prava naroda SFR Jugoslavije, Zagreb, 1988.; Dalibor ČEPULO, Prava građana i moderne institucije. Europska i hrvatska pravna tradicija, Zagreb, 2003.; Dalibor ČEPULO, »Hrvatsko-Ugarska nagodba i reforme institucija vlasti u Hrvatskom saboru 1868.–1871.«, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, god. 22, br. 1 supplement, Rijeka, 2001., str. 117–148; Dalibor ČEPULO, Mirela KREŠIĆ, »Hrvatsko-ugarska nagodba: institucije i stvarnost«, Mint nemzet a nemzettel... Tudományos tanácskozás a magyar-horvát kiegyezés 140. évfordulója emlékére; Budapest, 2008, Tanulmánykötet/ Kao narod s narodom... Konferencija u spomen 140. obljetnici Hrvatsko-ugarske nagodbe, Budimpešta, 2008., Zbornik radova, ur. Dinko ŠOKČEVIĆ, Budimpešta, 2011., str. 141– 155; Dalibor ČEPULO, »Odgovornost i položaj bana i članova hrvatske Zemaljske vlade 1868–1918. i ministarska odgovornost u Europi«, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, god. 49, br. 2, Zagreb, 1999., str. 229–273; Neda ENGELSFELD, Povijest Hrvatske države i prava. Razdoblje od 18. do 20. stoljeća, Zagreb, 2002. 4 Usp. Ladislav HEKA, »Hrvatsko-ugarski odnosi od srednjeg vijeka do Nagodbe iz 1868. godine s posebnim osvrtom na pitanje Slavonije«, Scrinia Slavonica, god. 8, br. 1,

Svećenici u politici

vlasti koja uključuje Sabor5 ili radova o sudjelovanju pojedinih društvenih skupina na ovom zasjedanju Sabora (Agneza Szabo).6 Ipak, sustavnu istraživanju djelatnosti katoličkih svećenika u Saboru do sada u historiografiji nije pridana važnost. Premda se radi o relevantnoj temi, svakako je bila nedovoljno istražena. Da bi se uopće mogao prikazati rad svećenika u sabornici navedenog razdoblja bilo je potrebno otkriti koji su od zastupnika katolički svećenici. Budući da ne postoje popisi zastupnika iz kojih bi taj podatak bio razvidan, bilo je potrebno iščitavanje onodobne periodike (Novi Pozor – Zatočnik, Narodne novine, Hrvatske novine, Katolički list) u svrhu utvrđivanja zastupnika svećenika. Pritom je uočen problem nedostatka kolektivne biografije katoličkih svećenika kao relevantnih političkih i društvenih čimbenika 19. stoljeća, a da bi se barem djelomično pristupilo njegovu ispravljanju, pronađeni su osnovni biografski podatci o svećenicima zastupnicima među kojima uz one poznatije (nadbiskup Juraj Haulik, biskupi Josip Juraj Strossmayer, Mirko Ožegović, Vjenceslav Soić) nalazimo i one o kojima u historiografskoj znanosti neopravdano imamo oskudan ili nikakav spomen (naslovni biskup Ivan Kralj te kanonici Luka Petrović, Stjepan Vuković ili Hugo Anker). Utvrđivanjem broja svećenika zastupnika i usporedbom s ukupnim brojem zastupnika mogu se srušiti predrasude o djelatnosti svećenika u Hrvatskom saboru, ali i politici općenito. Budući da se u sabornici raspravljalo o raznolikoj tematici, analizom saborskih govora katoličkih svećenika mogu se utvrditi njihovi politički stavovi, uloga u političkom i javnom životu, ali i međusobni odnosi. S obzirom na to da je u ovoj saborskoj periodi sklopljena Hrvatsko-ugarska nagodba, također možemo pratiti stavove svećenika o ovoj iznimno važnoj političkoj temi. Nadalje, katolički su svećenici involviranošću u rad navedenog Sabora imali mogućnost ne samo izraziti vlastiti stav, nego i utjecati na tadašnje političke i modernizacijske procese. U tom kontekstu nisu bili Slavonski Brod, 2008., str. 152–173; Ladislav HEKA, »Hrvatsko-ugarska nagodba u zrcalu tiska«, Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta Rijeka, vol. 28, br. 2, Rijeka, 2007., str. 931–971. 5 U knjizi A. Szabo nalazimo ne baš uvijek točne popise saborskih zastupnika i kotara u kojima su izabrani. Više u: Agneza SZABO, Središnje institucije Hrvatske u Zagrebu 1860–1873., sv. 1, Zagreb, 1987. 6 Konkretne skupine o kojima se radi su stanovnici Siska i Đakova. Više u: Agneza SZABO, »Sudjelovanje građana Siska u središnjim institucijama Hrvatske u Zagrebu 1860–1873«, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, sv. 27, br. 1, Zagreb, 1994., str. 217– 227; ISTA, »Đakovo i središnje institucije Hrvatske u Zagrebu u 19. stoljeću«, Diacovensia, god. 3, br. 1, Đakovo, 1995., str. 69–84.

Uvodno poglavlje

samo pasivni promatrači u sabornici, već su nastojali svojim govorima, interpelacijama i prijedlozima aktivno utjecati na politički (već spomenuta Hrvatsko-ugarska nagodba i Riječko pitanje), društveni (obrazovanje, socijalna pitanja) ili gospodarski život (urbarski odnosi, propadanje zadruga, izgradnja prometne infrastrukture) Trojedne kraljevine druge polovice 19. stoljeća. Na tragu navedenog u istraživanju se pokušalo utvrditi jesu li katolički svećenici kao saborski zastupnici činili homogenu skupinu unutar Sabora Trojedne kraljevine, što možemo predmnijevati na osnovi staleške pripadnosti. Odnosno, to bi značilo da su dijelili iste stavove o raznim pitanjima raspravljenim u sabornici te se međusobno podupirali. Isto tako možemo suponirati kako je vjera bila važan čimbenik u određivanju njihovih političkih stavova i interesnih područja. Također, može se utvrditi na primjeru svećenika saborskih zastupnika jesu li izabrani zastupnici bili aktivniji u saborskom radu negoli virilni članovi. Navedeno je istraženo i prikazano unutar sedam većih poglavlja. Prvotno je prikazan položaj Katoličke crkve u Europi te odnos s civilnim vlastima. Naglasak je pri tom stavljen na njemačke zemlje, Francusku, Italiju i zemlje Habsburške Monarhije jer su o tim prostorima provedene opsežnije, a nama dostupne, znanstvene studije. Isti odnos promatran je i na tlu Trojedne kraljevine kako bi se potom usporedbom moglo razvidjeti praćenje europskih liberalnih ideja u vjerskim pitanjima. Proučavanje odnosa crkvenih i svjetovnih vlasti, kao i položaja Katoličke crkve u raznim zemljama pruža uvid u mogućnosti političkog djelovanja katoličkih svećenika. Premda je danas politički rad svećenika zabranjen Zakonikom kanonskog prava iz 1983. godine koji u kan. 285 § 3. zabranjuje klericima prihvaćanje javnih služba koje predmnijevaju sudjelovanje u vršenju svjetovne vlasti i kan. 287 § 2. zabranjuje aktivno sudjelovanje u političkim strankama i upravljanju sindikalnim društvima, osim ako to, »prema sudu mjerodavne crkvene vlasti, traži zaštita crkvenih prava ili promicanje zajedničkog dobra«.7 Već je prvi službeni zakonik Katoličke crkve Codex iuris canonici iz 1917. godine, a koji je stupio na snagu 19. svibnja 1918., u kan. 139 § 4. zabranio djelovanje svećenicima kao narodnim zastupnicima bez dopuštenja Svete Stolice u mjestima gdje je to zabranjeno po nalogu prvosvećenika, a u drugim je mjestima izabrani zastupnik trebao dobiti dozvolu svog ordinarija i ordi-

Usp. Zakonik kanonskog prava (Codex iuris canonici) proglašen vlašću pape Ivana Pavla II. (25. siječnja 1983.), Zagreb, 1996., str. 57 i 58.

Svećenici u politici

narija izbornog mjesta.8 U razdoblju kojim se bavi ova knjiga na snazi su bili propisi iz Corpus iuris canonici, za čije je tiskanje 1582. godine najzaslužniji bio papa Grgur XIII. (1572.–1585.), a sastojao se od nekoliko službenih i neslužbenih zbirki nastalih što na privatni, što na poticaj Svete Stolice. Ova je zbirka kanonskih propisa o pitanju političke djelatnosti svećenika imala sasvim drugačije odredbe. Tako § 39 Dužnosti duhovnika određuje da se svećenici smiju koristiti građanskim pravom kod izbora narodnog zastupnika, a ako uvide da je »politika krenula putem, koji se protivi istinama vjere i čudoregja i koji je poguban po spas vjernika« te kada politika ide u smjeru osporavanja prava Crkve, tada im je dužnost uputiti vjernike za koga glasovati. Biskup je prema istoj točki imao pravo pozvati svećenika na odgovornost ako je njegova politička djelatnost na uštrb Crkve, ali nije smio prisiljavati svećenika da slijedi njegova politička uvjerenja.9 Dakle, u političkoj djelatnosti svećenika bio je od velike važnosti službeni stav Crkve, a koji je u promatranom razdoblju odobravao ovakvu vrstu javnog rada. Potom je ukratko prikazana povijest Hrvatskog sabora kako bi se uopće ustanovilo od kada i zašto su katolički svećenici njegovi sudionici. Ovi su podatci važni pri kasnijem utvrđivanju posebnosti saziva Sabora od 1868. do 1871. godine. Središnjoj problematici knjige prethodi raščlanjenje predizborne kampanje i samih izbora za saborske zastupnike krajem 1867. godine po svim tadašnjim županijama i izbornim kotarima. Ovdje valja istaknuti nedostatak izvora što se najbolje iščitava u tablicama kandidata za saborske zastupnike po izbornim kotarima. Naime, unatoč iščitavanju periodike i sačuvane arhivske građe, kao i oskudne literature, nismo bili u mogućnosti popuniti sve praznine te utvrditi sve kandidate. Okosnicu ovog dijela istraživanja činila je arhivska građa (Hrvatski državni arhiv: fond Zagrebačka županija, fond Varaždinska županija, fond Srijemska županija, Državni arhiv u Rijeci, fond Općina Rijeka, Državni arhiv u Osijeku, fond Gradsko poglavarstvo Osijek) i periodika. Time je utvrđena politička situacija uoči sklapanja Hrvatsko-ugarske nagodbe, ali i stranačka pripadnost katoličkih svećenika saborskih kandidata (Narodno liberalnoj, Narodno ustavnoj ili Stranci prava). Naglasak je pri tom stavljen na djelovanje katoličkih svećenika u predizbornim kampanjama ne samo u ulozi kandidata, nego i agitatora za određenu političku stranku. 8 Usp. Kodeks kanonskog prava, uređen po odredbi sv. Oca Pape Pija X., proglašen po nalogu pape Benedikta XV., preveo Franjo HERMAN, Zagreb, 2007., str. 81. 9 Usp. Ferdinand BELAJ, Katoličko crkveno pravo, Zagreb, 1901., str. 111–112.

Uvodno poglavlje

Imajući u vidu činjenicu kako nije moguće proučavati saborske govore izolirano od političkih i drugih javnih događaja, potonje smo smjestili u širi kontekst, odnosno pružili smo pregled političkih zbivanja tijekom ovdje obrađene saborske periode. Osim toga, posebna je pažnja posvećena promjenama saborskih zastupnika uzrokovanih apstinencijom iz redova Narodno liberalne stranke i smrtnim slučajevima, što se odrazilo i na broj svećenika zastupnika. Nadalje, izneseni su sustavni pregledi biografskih podataka svih katoličkih svećenika saborskih zastupnika. Pri pronalasku ove vrste informacija konzultirana je neobjavljena arhivska građa Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (fondovi: Korespondencija Matije Mrazovića, Ostavština Dragutina Hirca, Strossmayerova ostavština, Ostavština Franje Račkog), Državnog arhiva u Zagrebu (fond: Zbirka Ulčnik Ivan), Arhiva Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Arhiva župe Sv. Marije Magdalene u Ivancu (Spomenica župe Sv. Marije Magdalene), rukopisna građa (Ljudevit Ivančan, Podatci o zagrebačkim kanonicima od godine 1193. do 1924.), periodika (uz veće navedene naslove korišteni su i nekrolozi objavljeni u nizu poznatijih i manje poznatih tiskovina) i literatura (leksikoni, enciklopedije, knjige, znanstveni članci). Dobivanje uokvirene slike o ovoj saborskoj periodi nastojalo se postići kratkim prikazom cjelokupne tematike zastupljene u sabornici. Na osnovi toga mogli smo detektirati one teme za koje svećenici nisu pokazali interes. Na glavno istraživačko pitanje – rad katoličkih svećenika u Hrvatskom saboru od 1868. do 1871. godine – nastojalo se odgovoriti ponajprije na temelju Dnevnika Sabora i Saborskih spisa. Posebna je pažnja posvećena prijedlozima i interpelacijama katoličkih svećenika u sabornici kao važnu oružju u rukama opozicije, što posljedično daje uvid u stavove i interese svećenika, ali i njihovu uključenost u rad Sabora. Istraživački rezultati interpretirani su prema kronološkom i tematskom obrascu (politika, gospodarstvo, znanost i obrazovanje, vjerska pitanja, socijalna pitanja i sudjelovanje svećenika u raznim saborskim temama), a između ostalog odgovaraju i na pitanja o stavovima klera o modernizacijskim procesima koji su u drugoj polovici 19. stoljeća uvelike zahvatili europske zemlje te o njihovoj političkoj, društvenoj, gospodarskoj i socijalnoj angažiranosti. Istraživački interes bio je usmjeren i prema usporedbi saborskog rada katoličkih svećenika aktivnih tijekom ove saborske periode s njihovom djelatnošću na svim drugim zasjedanjima na kojima su sudjelovali. Ovdje nisu, nakon što su utvrđena zasjedanja na kojima su svećenici sudjelovali, 17

Svećenici u politici

detaljno obrađeni njihovi govori, već je dan pregled saborske aktivnosti, a samim time i njihove političke dosljednosti. Valja napomenuti kako obrađeni korpus ne obuhvaća područje Istre i Dalmacije jer su u vrijeme koje se istražuje bile teritorijalno i politički odvojene od Banske Hrvatske te su imale vlastite pokrajinske sabore. Dalmacija je Veljačkim patentom 1861. godine stekla pravo na pokrajinski sabor u kojem su se rješavala pitanja njezine unutarnje autonomije (pitanje jezika, školstva, lokalnog gospodarstva). U Saboru su postojale dvije stranke: autonomaši koji su se protivili povezivanju Dalmacije s civilnom Hrvatskom i narodnjaci koji su se borili za hrvatski jezik te spajanje s civilnom Hrvatskom. U tom procesu dolazi do povezivanja Hrvata i dalmatinskih Srba sve do ustanka u Bosni i Hercegovini, nakon kojeg se diferencira hrvatska i srpska strana. Pokrajinski sabor u Istri djelovao je od 1861. pa sve do 1916. godine. Središte mu je bilo tijekom jedanaest saborskih perioda u Poreču, izuzev kraćeg zasjedanja u Puli. Zastupnici Istarskog sabora su, kao i oni Dalmatinskog, sudjelovali u Carevinskom vijeću. U Istri se također javljaju dvije političke struje – talijanska i hrvatsko-slovenska. Suradnja Hrvata i Slovenaca rezultirala je Hrvatsko-slovenskom narodnom strankom osnovanom 1884. godine. Rijeka je, pak, nakon provizorija, imala poseban status zasebnog kruni ugarskoj pripadajućeg tijela u kojem je prevladao autonomistički element, o čemu će više govora biti u knjizi. Naposljetku, napominjemo kako je intencija knjige koja se nalazi pred čitateljem dati eventualni poticaj daljnjim komparativnim studijama o uključenosti klera u politički, posebice saborski rad, te se nadamo kako je namjera autorice, rasvijetliti ulogu klera ne samo u sabornici nego i šire, odnosno utvrditi dosege njihova utjecaja na društveni, kulturni, gospodarski i politički život Trojedne kraljevine u drugoj polovici 19. stoljeća upravo kroz parlamentarni rad istražene saborske periode, bar donekle ostvarena.

remda je svećenstvo već stoljećima sudjelovalo u radu Hrvatskog sabora i u političkom životu Trojedne kraljevine, ovo je prva znanstvena monografija koja sustavno i cjelovito istražuje i valorizira angažman katoličkog svećenstva u radu Hrvatskog sabora u jednoj saborskoj periodi. Knjiga je rezultat temeljitog proučavanja arhivske građe iz sedam domaćih arhiva, 17 zbirki objavljene građe, 25 periodičkih listova te 253 referencije relevantne literature na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. dr. sc. Vlasta Švoger

knjizi nisu samo u cijelosti obrađeni životopisi i saborsko/ političko te drugo djelovanje svećenika koji su bili dio saborskoga saziva u godinama 1868.–1871. nego je ujedno posrijedi i dosad najpotpunije znanstveno djelo koje se bavi strukturom i radom hrvatskoga Sabora u godinama 1868.–1871. (…) Potrebno je istaknuti da je zadana tema sagledana u širem kontekstu, odnosno da je načinjena i iznimno važna usporedba položaja Katoličke crkve u Hrvatskoj s njezinim položajem u drugim europskim zemljama. Takve znanstvene usporedbe i kontekstualiziranja osobita su dragocjenost te su još uvijek više iznimka nego pravilo u domaćoj historiografiji. dr. sc. Branko Ostajmer

Ana Biočić (rođ. Mešić) rođena je 1983. godine u Zagrebu. Na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu stekla je stručni naziv diplomirani kroatolog i profesor povijesti, te 2014. godine akademski stupanj doktorice znanosti. Od 2008. godine radi na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na Katedri crkvene povijesti. Suradničke poslove u nastavi te istraživačke poslove obavljala je na znanstvenoistraživačkom projektu pod nazivom Strossmayerov europeizam u politici i umjetnosti (voditelj prof. dr. sc. Slavko Slišković). Godine 2018. izabrana je u suradničko zvanje i na radno mjesto docenta na potonjoj katedri. Članica je uredništva časopisa za crkvenu povijest Instituta za crkvenu povijest KBF-a Croatica christiana periodica od 2011. godine, a izvršna urednica od 2017. godine. Objavila je više znanstvenih članaka i prikaza te sudjelovala na nekoliko konferencija i kongresa. Glavno područje njezina istraživanja jest crkvena povijest s težištem na hrvatskoj crkvenoj povijesti 19. stoljeća.

Cijena 180 kn ISBN 978-953-11-1079-2