Teologija u dijalogu

Teologija u dijalogu

Zbornik radova

Ljetne škole teologije u Dubrovniku (2019., 2021.) i Mediteranskih teoloških susreta u Rijeci (2022.)

uredili

Branko Jurić Vjeran Martić

Bruna Velčić

Teologija u dijalogu

Zbornik radova

Ljetne škole teologije u Dubrovniku (2019., 2021.)

i Mediteranskih teoloških susreta u Rijeci (2022.)

uredili

Branko Jurić

Vjeran Martić

Bruna Velčić

Dubrovačka biskupija

Riječka nadbiskupija KRŠĆANSKA

Biblioteka Teologija u dijalogu

Urednici Branko Jurić, Vjeran Martić, Bruna Velčić Uredničko vijeće

Loredana Fabijanić, Zoran Grozadanov, Branko Jurić, Ilija Jurić, Hrvoje Katušić, Ana Marčinko, Vjeran Martić, Marko Medved, Stanko Perica, Bruna Velčić

Lektura Katja Tresić-Pavičić, Kristina Varda

Korektura Stipo Kljajić

Dizajn Damir Bralić

Izdavači

Dubrovačka biskupija, Dubrovnik

Riječka nadbiskupija, Rijeka

Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb

Za izdavače Roko Glasnović, Mate Uzinić, Stjepan Brebrić

Tisak Denona, naklada 500

isbn 978-953-11-1806-4, tiskano u srpnju 2023. godine

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001184008.

—11—

Predgovor

Marko Medved

1

Ljetna škola teologije Dubrovnik 2019.

Teologija

u pluralnom društvu

—17—

Važnost dijaloga u pluralnom društvu

Mate Uzinić

Predavanja

—27—

Pluralizam u tranzicijskim društvima –izazov za teologiju i Crkvu

Željko Tanjić

—41—

Žene, vjera i mirotvorstvo

Tina Beattie

—63—

Zajednica krštenja i etnokulturalna zajednica: studija slučaja grčkog pravoslavlja

Pantelis Kalaitzidis

—89—

Zadaća i uloga teologije u pluralnim društvima

Mogućnost nekih putova

Carmelo Dotolo

Sadržaj

2

Ljetna škola teologije Dubrovnik 2021.

vjera:

—107—

Kršćanin u pluralnom društvu

Mate Uzinić

Predavanja

—121—

Narod Božji ili narod carev?

Ivan Šarčević

—149—

Osobna autonomija i potraga za zajedničkim dobrom

Prema teoriji političke subjektivacije

Teresa Forcades

—163—

Asketsko kao građansko: građansko

društvo kao političko zajedništvo

Aristotle Papanikolaou

—183—

Sukob civilizacija ili civitas œcumenica?

Tomáš Halík

—193—

Bog, zahvalnost i bivanje u svijetu kao u svom domu

Miroslav Volf – Ryan McAnnally-Linz

(A)politična

kršćani u političkom prostoru

Prilozi

—215—

Migranti kao experimentum crucis

Stanko Perica

—237—

Sinodalni put Katoličke crkve u Njemačkoj: oslanjamo

se na silu Duha Svetoga za obnovu Crkve

Jörg Basten – Stefan Vesper

—243—

Ne povisivati ograde, nego produživati stolove Branko Jurić

3

Mediteranski teološki susreti Rijeka 2022.

Sloboda

i odgovornost za izgovorenu riječ

—255—

Sloboda i odgovornost za izgovorenu riječ Mate Uzinić

Predavanja

—273—

Dostojanstvo – sloboda – ljudska prava

Društveno-etička promišljanja o pitanjima crkvene reforme

Marianne Heimbach-Steins

Sadržaj

—293—

Odgovornost teologa prema karizmi vlastite službe u Crkvi

Branko Murić

—319—

Zašto Ruska pravoslavna crkva podržava rat u Ukrajini?

Cyril Hovorun

—339—

Vjerna politika počinje slušanjem

Luke Bretherton

Prilozi

—359—

Bez bratstva nema budućnosti

Stanko Perica

—367—

Božji narod kao subjekt sinodalnog procesa

Mario Grech

—383—

Autori

—391—

kazalo imena

Posvećeno Vikici Vujici (1977. — 2020.)

Vjeran prijatelj pouzdana je zaštita; i tko ga je stekao našao je blago. Pravom prijatelju nema cijene niti se može izmjeriti njegova vrijednost. Pravi je prijatelj balzam života, nalazi ga onaj tko se Gospoda boji.

(Sirah 6,14–16)

Kada je na Drugom vatikanskom koncilu na površinu izbila pluralna slika globalnog katolištva, novoizabrani papa sv. Pavao VI . u svojoj je programatskoj enciklici Ecclesiam suam (1964.), promišljajući o putevima Crkve u naviještanju evanđelja, ukazao na središnje mjesto dijaloga. U kontekstu tada aktualnih teoloških razlika i suprotstavljanja među koncilskim ocima, pozvao je sve članove Crkve da duhom dijaloga prožmu unutarcrkvene odnose. Nastojeći teološki utemeljiti dijalog, on je ustvrdio kako razgovor nipošto nije neka moda ili tehnika, već se radi o nutarnjem zahtjevu naše objavljene vjere upisanom u samu narav kršćanstva u kojem Bog započinje razgovor s čovjekom.

Slično situaciji od prije šezdesetak godina, i današnja je crkvenost obilježena teološkim razlikama, a nerijetko i velikim tenzijama unutar Katoličke crkve i drugih kršćanskih konfesija. Održavanje Ljetne škole teologije u Dubrovniku 2019. i 2021. i Mediteranskih teoloških susreta u Rijeci 2022. nastojalo je ostvariti dijalog unutar Katoličke crkve i među kršćanima. Vrijednost te inicijative očitovala se u ekumenskom pristupu i u izboru tema koje zaokupljaju promišljanja kršćanskih teologinja

Teologija u dijalogu

Zbornik radova Ljetne škole teologije u Dubrovniku (2019, 2021) i Mediteranskih teoloških susreta u Rijeci (2022)

i teologa u svijetu. Domaća je javnost najčešće prikraćena teoloških radova o suvremenim pitanjima jer se u nas vrlo često zazire od suočavanja s nekim aktualnim temama ili im se ne pristupa na dijaloški način. Bez obzira što ta pitanja obilježavaju i našu društvenu stvarnost, ona ne nailaze na zadovoljavajući odjek u teologiji. Izdavanjem ovoga zbornika taj se nedostatak u teološkoj literaturi na hrvatskom jeziku nastoji nadomjestiti i popuniti. Zato će poznavatelji prilika teologije u nas brzo uočiti vrijednost ovoga izdanja.

Ovaj zbornik svjedoči o razvoju teologije početkom trećega tisućljeća, o teologiji koja je ušla u dijalog s čovjekom našega vremena. Objava zbornika događa se u vremenu sinodalnog hoda Katoličke crkve. Glavni tajnik

Sinode Mario Grech, čiji prilog također nalazimo u zborniku, promišljajući o sinodalnom modelu u teologiji ističe važnost iskustva, jer teologija ne može biti kabinetska znanost čiji bi rezultati bili puka deduktivna primjena apstraktnih principa. Teologija ovoga zbornika na svoj način ostvaruje riječi sv. Ivana XXIII ., izgovorene pri otvaranju

Drugog vatikanskog koncila 1962., u kojima je istaknuo da je ‘jedno sam poklad vjere, odnosno istine koje valja štovati, a sadržane su u našem nauku, a drugo način na koji se naviještaju’. Na razvoj teologije i njezino dijaloško usmjerenje ukazuje i Dogmatska konstitucija o božanskoj objavi Dei verbum dok govori o tradiciji: ‘Ta predaja, koja potječe od apostola, u Crkvi napreduje uz pomoć

Duha Svetoga: raste, naime, spoznaja predanih stvari i riječi, kako po razmatranju i proučavanju vjernika koji u svojem srcu o tome razmišljaju (usp. Lk 2,19 i 51) tako i po razumijevanju duhovnih stvari putem unutrašnjeg iskustva (...). Tijekom stoljeća, Crkva naime neprestano teži k punini božanske istine, sve dok se u njoj ne ispune

Božje riječi. (...) I tako Bog, koji je nekoć progovorio, neprekidno razgovara sa Zaručnicom svojega ljubljenog Sina, a Duh Sveti – po kojem živa riječ evanđelja odjekuje u Crkvi i po njoj u svijetu – uvodi vjernike u svu istinu te daje da u njima obilno prebiva riječ Kristova (usp. Kol 3,16).’ (DV 8).

Ljetna škola teologije Dubrovnik 2019.

Teologija u pluralnom društvu

Važnost dijaloga u pluralnom društvu

Govor na otvorenju Ljetne škole teologije u Dubrovniku 2019.

Mate Uzinić

Svijet se neprestano i ubrzano mijenja, ali i sve više povezuje. To dovodi do prožimanja i približavanja različitih kultura i svjetonazora. Različitost ideja sve je dostupnija, a time u društvu i sve prisutnija. Sve to, opisujući nam sveopću pluralizaciju života koja zahvaća sve bitne segmente društvene scene, politiku, kulturu, ekonomiju i religiju, mijenja našu percepciju stvarnosti i donosi nam nove životne situacije, uvide i saznanja.

Religijska i svjetonazorska pluralizacija suvremenog društva predstavlja nesumnjivo veliki izazov kršćanskoj vjeri, a time nužno i teologiji. Naime, pluralizacija unosi u društveni suživot niz promjena i fenomena, pozitivnih, a ponekad i negativnih, koje je teologija pozvana proučavati, vrednovati i u njima eventualno prepoznati njihov karakter znakova vremena. Teologija je dakle neizostavan i potreban instrument kršćanske zajednice u pronalaženju što primjerenijih odgovora na prepoznati govor Božji kroz znakove vremena. Ovi ljetni teološki susreti u Dubrovniku žele posvijestiti kompleksnost fenomena aktualne društvene pluralnosti na svim razinama, pa i religijskim, a time i posvijestiti specifičnost teološkog poziva danas, koji nužno komunicira s pluraliziranim svijetom današnjice.

17 Govor na otvorenju Ljetne škole teologije u Dubrovniku 2019. Važnost dijaloga u pluralnom društvu Mate Uzinić

Papa Franjo, opisujući vrijeme u kojem živimo, u svom obraćanju Talijanskoj biskupskoj konferenciji, govori nam da danas nije riječ o epohalnim promjenama nego o promjeni epoha. Važno je prepoznati da su načela odnosa Crkve s takvim svijetom, svijetom koji se mijenja, davno postavljena. Postavio ih je, u tijeku Koncila, papa sv. Pavao VI ., u enciklici Ecclesiam suam (dalje: ES ), u kojoj između ostaloga kaže: ‘Jasno da se odnosi Crkve i svijeta mogu ostvarivati u mnogo međusobno različitih oblika. Govoreći čisto teoretski, Crkva bi te odnose mogla svesti na najmanju mjeru da bi bila što dalje od profanoga svijeta. Jednako tako mogla bi sebi uzeti za zadaću da pronalazi zla u tom svijetu, da na njih baca prokletstvo i protiv njih zameće križarske ratove. S druge strane, ona bi se mogla profanom društvu tako približiti da u njem pokuša zadobiti prevlast ili zavladati u Božje ime. I tako dalje. Nama se, međutim, čini da se suodnos Crkve sa svijetom može najbolje uspostaviti u obliku razgovora, čime ne isključujemo druge mogućnosti’ (ES 80).

‘Pavao VI . je – piše profesor Nikola Bižaca – potrebu dijaloga shvatio toliko ozbiljno da ju je opisao riječima koje u mnogo čemu nalikuju na Lutherov ‘Ich kann nicht anders’, rekavši otprilike ovo: kada je riječ o dijalogu ‘mi ne možemo drugačije’ nego prihvatiti dijalog kao oznaku naše apostolske službe (usp. ES 69).’ Drugim riječima, Crkva ne može ispuniti svoje poslanje samo vjernim čuvanjem riznica milosti i istine kršćanske predaje, nego je pozvana ulaziti u dijalog. Sv. Pavao VI . vidi izvorište-ishodište svake vrste dijaloga u samom Bogu, točnije, u njegovom ophođenju s ljudima kroz cijelu ljudsku povijest koja je od početka spasenjska povijest. Bog stalno dijalogizira s čovjekom od početka do danas, a tako će biti i do kraja svijeta. Čovjek pak kroz molitvu ulazi u taj spasenjski razgovor Boga s njime. Prema sv. Pavlu VI . Crkva ne treba čekati da je drugi pozovu, nego je, pokrenuta

Teologija u dijalogu

Ljetna škola teologije u Dubrovniku 2019.

ljubavlju prema drugome, prva pozvana povesti dijalog, uvažavajući slobodu drugoga, bez obzira na njegove zasluge i bez obzira na to koliko će uspješan biti taj susret s drugim. Takav dijalog treba biti obilježen temeljnom Kristovom značajkom, a to je blagost (usp. Mt 11,29), što znači da crkveni dijalog sa suvremenim svijetom ne smije biti ohoI, zajedljiv i uvredljiv. Ne smije biti zapovjednički i nije nametljiv. Oslanja se na nutarnji autoritet koji mu daje istina koju naviješta, ljubav koju razlijeva i primjer kojim je potvrđen. Takvu, blagom dijalogu svojstveno je da bude miroljubiv, izbjegava žestinu, strpljiv i velikodušan (usp. ES 83).

Dijalog je važna zadaća za sve. Ta je zadaća, čini mi se, važna osobito danas. Danas imamo inflaciju riječi, a tako nam nedostaje razgovora. To nam onemogućuje toliko potreban susret na svim razinama, na razini međuljudskih odnosa, ali i na razini društvenih, ekonomskih, političkih, međureligijskih, ekumenskih i unutarcrkvenih odnosa. U susretu nema nametanja, nema prisile. To je tako lijepo primijetio sad već pokojni bibličar Bonaventura Duda prikazujući encikliku Ecclesiam suam. Pisao je: ‘Dijalog spasenja, što ga je otpočeo Bog, sav se odvija u ozračju slobode. Bog svakome upućuje potresan poziv na ljubav, nikoga fizički ne prisiljava. Iako taj Božji poziv za pozvanike znači strahovitu odgovornost, Bog svakom ostavlja netaknutu slobodu da njegov poziv primi ili odbije.’ Sličnu misao izrekao je, u djelu Biće kao zajedništvo, i veliki pravoslavni teolog i pergamski mitropolit Ioannis Zizioulas, govoreći o viziji slobode utemeljene u životu Trojedinoga Boga. Sloboda, rekao je on, nalazi se u temelju naše egzistencije, a ostvaruje se iskorakom prema Drugome i drugačijemu, izlaženjem iz sigurnosti vlastite egzistencije, vlastitog nauka, vlastitih uvjerenja, kako bi se u razgovoru i dijalogu susreo Drugi. Sloboda nije sloboda ako ne postoji onaj Drugi s kojim ću se u susretu promijeniti, s

19 Govor na otvorenju Ljetne škole teologije u Dubrovniku 2019. Važnost dijaloga u pluralnom društvu Mate Uzinić

20 Teologija u dijalogu

Ljetna škola teologije u Dubrovniku 2019.

kojim ću ući u zajedništvo koje ne poništava niti moj niti njegov identitet, nego ih potvrđuje. Važna je to poruka današnjem svijetu koji vrlo često slobodu razumije posve autonomno i individualistički.

U ozračju ovih poruka čini mi se, kao svojevrsna zadaća za ove naše teološke susrete u dijalogu, osobito važnim izdvojiti potrebu unutarcrkvenog dijaloga, ekumenskog i međureligijskog dijaloga i dijaloga sa suvremenim svijetom.

(1) Za razliku od enciklike Ecclesiam suam, koja kroz sliku koncentričnih krugova, počinje s govorom o izvanjskom dijaloškom krugu, ja ću započeti s govorom o unutarnjem dijaloškom krugu – unutarcrkvenom dijalogu, jer osjećam nedostatak, ali i veliku potrebu istoga. Takav dijalog potreban je na svim razinama Crkve. Pokretač tog, ali i svakog drugog dijaloga na koji je pozvana Crkva, trebao bi biti unutarcrkveni teološki dijalog. Nažalost, dojam je da njega na ovim našim prostorima nema. Posljedica toga je sve manja relevantnost teologije u promišljanju i rješavanju važnih izazova koji stoje pred Crkvom u promijenjenim društvenim okolnostima.

Važno je podsjetiti se da je crkveno tkivo uvijek bilo teološki pluralno. Postojale su različite teološke škole, koje su davale različite moguće ‘legitimne’ odgovore na raznovrsna teološka pitanja antropološke, moralne, ekleziološke i pastoralne naravi. Te škole su uvijek kroz crkvenu povijest bile upućene na kritički dijalog jedne s drugom. Danas je teološka pluralnost potencirana spomenutom svjetonazorskom, filozofskom, religijskom, znanstvenom pluralizacijom aktualnih političkih društava. To sve iziskuje još intenzivniji teološki dijalog među različitim teološkim individualnim nastojanjima, budući da čvrsto definirane prepoznatljive teološke škole u ovo naše vrijeme više i ne postoje.

Dijalog neće i ne može započeti sam od sebe. Oko dijaloga se treba truditi razgovorom, sučeljavanjem mišljenja, postavljanjem pitanja, ali i traženjem odgovora na sva ona pitanja koja život stavlja pred nas. Nemojmo se bojati istraživati, proučavati vlastitu tradiciju, crpiti iz sveg njezinog blaga, iznositi, kako kaže Isus, iz njezine bogate riznice i novo i staro (usp. Mt 13, 52), ali i ulaziti u unutarcrkveni teološki dijalog. Suvremenom svijetu potrebna je kršćanska vizija života. Ta je vizija utemeljena na stoljećima tradicije i odgovora na najvažnija pitanja ljudske egzistencije i egzistencije svijeta, ali i na novim odgovorima na koje su nas nukali uvijek novi znakovi vremena. Ta vizija nije jednoobrazna, nego raznolika. Zato ju je moguće pronaći, a onda i ponuditi, samo u unutarcrkvenom i teološkom dijalogu, u sučeljavanjima mišljenja, slobodi istraživanja i iznošenja vlastitih stavova, ali i u odgovornosti i prema pologu vjere i prema svojim sugovornicima. Papa Franjo vidi u unutarcrkvenom dijalogu temeljni preduvjet svakog oblika sinodalnosti kao buduće temeljne pa i nosive odrednice Crkve budućnosti.

(2) Na drugo mjesto stavljam ekumenski, a zatim i međureligijski dijalog. Prije nekoliko desetljeća doživjeli smo strašna ratna razaranja, uništeni su ljudi i uništeno povjerenje. Nažalost, ponekad se i sama religija koristila kao alat za prekidanje povjerenja. Svjedoci smo da se to, sada na drugoj razini, događa i danas. Zadaća je teologa, osobito na ovom našem području, truditi se kritički progovoriti i o ulogama religija u ratovima, kao i o odnosu nacionalnih i vjerskih identiteta. Zadaća im je istraživati, propitivati i svojim radom pokretati procese ponovne izgradnje povjerenja. Ovakvi susreti, na kojima se zajedno sastaju studenti različitih kršćanskih konfesija izvrsna su prilika za to. No oni su, nažalost, rijetki. Zato iskoristimo ovu prigodu da zajedno započnemo budućnost koja u sebi

21 Govor na otvorenju Ljetne škole teologije u Dubrovniku 2019. Važnost dijaloga u pluralnom društvu Mate Uzinić

neće nijekati rane prošlosti, neće bježati od pravde i potrebe preuzimanja odgovornosti, ali koje ćemo, u svjetlu Božjega oproštenja, preobraziti u novo povjerenje.

(3) I na kraju, kao zadaća kojoj smo zajednički usmjereni jest dijalog sa suvremenim svijetom, što je i naše poslanje (usp. Iv 17,18). Ponekad se čini da smo, pogotovo mi zaduženi za navještaj Riječi, znatno reducirali univerzalnost Božje poruke svijetu. Poslušajmo stoga što nam u tom pogledu poručuje, u svome djelu Iskustva teološkog mišljenja reformirani protestantski teolog Jürgen

Moltmann: ‘Teologija koja je namijenjena samo vjernicima je ideologija za kršćansko vjersko društvo. To potpuno proturječi univerzalnosti Boga i njegovoj javnoj objavi u Isusu Kristu.’ Božja poruka je univerzalna, što znači da komunicira s najdubljim čežnjama i slutnjama ljudske intime, tako da je vjernik, ali i nevjernik, može razumjeti, a podržan milošću i prihvatiti. Zašto je danas ipak mnogi ne razumiju? Je li to zbog toga što je naš govor kojim prenosimo tu poruku postao nerazumljiv suvremenom svijetu? Da bi bio razumljiv, potrebno je osluškivanje govora drugoga. Sa suvremenim svijetom i svim njegovim postignućima moramo ući u dijalog kako bismo ga obasjali svjetlom vjere. Kao teolozi, kojima je poziv naviještati pozvanost svega stvorenog na slobodu, ali i mogućnost slobode u Isusu Kristu, pozvani smo ući u dijalog sa svijetom, s različitim znanstvenim disciplinama, s drugačijim pogledima na stvarnost i čovjeka. Kao što kaže papa Franjo, pozvani smo poći na periferije mišljenja.

Ovo izlaganje nije i ne može biti sustavno promišljanje o dijalogu, nego tek iznošenje nekoliko točaka koje, kako mi se čini, traže odgovor, kako teologa, tako i svih drugih zaduženih za pastoralno djelovanje i evangelizaciju u suvremenom svijetu. Dakako, vjerujem da će se na ovim ljetnim teološkim susretima prepoznati i drugi izazovi, pitanja, kao i mogući odgovori. No osobito se nadam da

Teologija u dijalogu

Ljetna škola teologije u Dubrovniku 2019.

će ovdje biti započet dijalog. To je, započeti dijalog, puno važnije nego li o dijalogu govoriti. Dubrovnik ima simbolički kapital za vođenje dijaloških susreta, jer kroz povijest nije bio samo sjecište vjera, kultura i civilizacija već i prostor na kojemu se događalo posredovanje između tih različitih i najčešće sukobljenih stvarnosti. Dubrovnik je pridonosio da sjecište i sukobište ponekad postane i mjestom susreta. S nadom da će to biti i ubuduće, zahvaljujem vam na odazivu na ovaj program.

Osobitu zahvalnost dugujemo našim predavačima, Pantelisu Kalaitzidisu iz Volosa, Tini Beattie iz Londona, Carmelu Dotolu iz Rima i Željku Tanjiću iz Zagreba. Poštovani profesori, hvala vam što ste ovdje. Hvala vam za ono što ćete nam ponuditi. Iskreno se nadam da ćete puno toga dobiti od naših studenata, da će vam postavljati važna pitanja koja će i vama i njima pomoći da dođete do boljih uvida u svijet u kojem živimo.

Posebice sam radostan zbog odaziva vas mladih budućih teologa. Dobro došli! Neka vam, uz kritička promišljanja i otvoreno srce, razgovori koje ćete voditi budu plodonosni, a druženje radosno.

Na ovim prvim dubrovačkim ljetnim teološkim susretima pokušali smo tematizirati jedan mali dio kompleksne pluralnosti na društvenoj, međureligijskoj, međucrkvenoj i unutarcrkvenoj razini. Biti teolog danas je vrlo izazovno, zanimljivo, ali i odgovorno, jer nam sa svih tih razina, sa svih strana dolaze nova pitanja, drugačija nego u prošlosti, na koja smo pozvani u susretu i dijalogu tražiti odgovore. Želio bih zaključiti riječima pape Franje, kojega ovaj put nisam želio previše citirati, kako bih na neki način pokazao da su procesi koje on vodi u Katoličkoj crkvi započeli puno prije njega. Naravno, riječ je o njegovom važnom pogledu na teologiju i na teološki dijalog izrečen na simpoziju ‘Teologija nakon Veritatis gaudium u kontekstu Mediterana’, koji je 21. lipnja 2019.

23 Govor na otvorenju Ljetne škole teologije u Dubrovniku 2019. Važnost dijaloga u pluralnom društvu Mate Uzinić

u Napulju organizirao Papinski teološki fakultet južne Italije. Papa nam ovako kaže: ‘Dijalog nije čarobna formula, ali svakako pomaže teologiji u njenoj obnovi kad ga se shvaća ozbiljno, kad se potiče i preferira među profesorima i studentima, kao i s drugim oblicima znanja i drugim religijama.’

S ovim riječima sve vas još jednom pozdravljam i želim vam uspješan i blagoslovljen teološki dijalog na temu ‘Teologija u pluralnom društvu’.

24 Teologija u dijalogu

Ljetna škola teologije u Dubrovniku 2019.

Predavanja

Pluralizam u tranzicijskim društvima – izazov za teologiju i Crkvu

Željko Tanjić

Želja mi je s vama podijeliti svoja razmišljanja koja su fragmentarna i ostavljaju prostor dijalogu. Nemaju namjeru biti sveobuhvatna, sigurno će biti i onih koji se neće složiti s mojim tezama, ali se nadam da će ih u duhu dijaloga prihvatiti i da ćemo i o tim razlikama moći razgovarati.

Naslov moje teme je ‘Pluralizam u tranzicijskim zemljama: izazov za teologiju i Crkvu’. Da bi se o tome moglo govoriti na iskustvenoj razini, moralo bi se dobro poznavati situaciju u svim tranzicijskim zemljama. Nisam stručnjak za to, ne poznajem dovoljno ni društvenu ni političku, pa ni crkvenu situaciju u Srbiji i Bosni i Hercegovini, malo bolje je poznajem u Hrvatskoj, te je ovo pokušaj razmišljanja o zadanoj temi. Vjerujem da naša društva imaju i sličnosti i različitosti. Potrudit ću se dobro ih opisati.

Kao jedna premisa postavlja se pitanje što mislimo pod pojmom ‘tranzicijske zemlje’. Pojam se upotrebljava u političkom kontekstu za sve zemlje u Europi koje su imale iskustvo komunizma i koje su na putu prema potpunom usvajanju zapadnih, demokratskih, liberalnih standarda koji postoje u zemljama tzv. stare Europe, iako smo svi povijesno, geografski, kulturološki dio Europe. I tu se javlja mnoštvo pitanja. Prijelaz se može razumjeti na različite načine i u različitim kontekstima. Ali, prijelaz prvenstveno znači da se krećemo od jedne točke

27 Predavanja

Pluralizam u tranzicijskim društvima –izazov za teologiju i Crkvu

Željko Tanjić

Teologija u dijalogu

Ljetna škola teologije u Dubrovniku 2019.

prema drugoj, a ta točka ne mora biti samo geografska ni povijesna ni politička, već može biti i duhovna. Oznaka tranzicije je oznaka koja je društvima koja su živjela iskustvo komunizma bila dana od strane onih koji su smatrali da bi se ta društva trebala reformirati tako da postanu ista ili slična onim društvima koja su nakon II . svjetskog rata razvijala liberalnu demokraciju i tržišnu ekonomiju, vladavinu prava i zajedno oblikovali suradnju, posebice kroz Europsku ekonomsku zajednicu. I mi smo prihvatili takvu definiciju naših društava jer smo kao ideal vidjeli upravo ta društva prema čijim smo standardima težili.

Mogli bismo napraviti i neke usporedbe, male teološke i duhovne usporedbe ovoga pojma. U tom kontekstu možemo čitati izlazak Izraela iz egipatskog ropstva prema Obećanoj zemlji. Imamo dvije točke, situaciju ropstva i situaciju puta i izlaska prema izabranoj zemlji. Znamo koliko je put trajao, što se na njemu događalo i koji su događaji obilježili ovaj put. Oni koji su upoznati sa franjevačkom duhovnošću znaju da se u životu svetoga Franje govori o ‘transitusu’. Sv. Franjo je u noći sa 3. na 4. listopada imao prijelaz iz ovoga života u vječnost.

Dakle, za mene je pitanje tranzicije i teološko i duhovno pitanje koje nas nuka da se postavimo dva temeljna pitanja: odakle idemo i kamo idemo. I mislim da tu nastaje najveći izazov.

Ove godine spominjemo se 30. obljetnice pada Berlinskog zida i zanimljivo je da u Hrvatskoj nema događaja koji bi proslavili ili obilježili godišnjicu pada Berlinskog zida. Ali, slavili smo 50. obljetnicu 1968. godine. Bilo je puno događanja u vezi s tim – radionica, okruglih stolova, izložaba. Godina 1968. obilježila je europsku i svjetsku memoriju na mnoštvo razina. U našim društvima, koja su bila u komunizmu, kao da 1989. godina nije bila tako snažna promjena kao ona 1968., kao da se nije dogodila i kao da se ništa posebno ne treba slaviti. Tiho

prolazi, a da toga uopće nismo svjesni. Ako je 1989. godina neka simbolička godine tranzicije, tj. početka tranzicije, postavlja se pitanje kamo idemo? Ako se 1989. ili 1990., kada su započele promjene, znalo kamo idemo ili se pretpostavljalo, danas više nisam siguran znamo li kuda idemo. To je za nas izazov. Zato što je cijelo europsko društvo u jednom velikom previranju. U 30 godina koliko je prošlo, pogledajte samo koliko se promijenilo lice Europe. Pogledajte samo koliko se naš kontinent promijenio u ovih 30 godina. Imali smo rat u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Možemo govoriti o tisuću događaja.

Prijelaz iz komunističkog u demokratsko društvo, ekonomska tranzicija, pravna tranzicija, tranzicija u govoru o ljudskim pravima, pitanje nacionalizma.

Moje stajalište, i duhovno i teološko, jest da je upravo veliki izazov što ni sama Europa ne zna kamo ide. Ima puno silnica koje oblikuju Europu tako da mi se čini da će tranzicija biti i ostati naše dugotrajno stanje, i to ne samo u istočnoj i srednjoj Europi. Europa prolazi višestruku tranziciju, a ona u bivšim komunističkim zemljama samo je jedna od mnogih. To je za ljude, i za društva, pa i za Crkve, velik izazov, koji se često ne vidi jer se pretpostavlja da mi idemo iz neke čvrste točke prema drugoj čvrstoj točki, neovisno je li to neka utopija ili realnost. Čini se da smo označeni kao tranzicijsko društvo, a da zapravo ne znamo kamo nas tranzicija vodi. Zato se za mene nameće pitanje – jesmo li mi svi društvo u tranziciji? Cijela Europa je u tranziciji. Dakle, ja to vidim prvotno kao duhovno stanje, a ne kroz političku ili ekonomsku paradigmu. U tom kontekstu rekao bih da živimo ‘neistovremenost vremena’. Mi živimo kronološki isto vrijeme s ostatkom Europe, ali istovremeno živimo duhovnu, političku, ekonomsku, antropološku i kulturološku neistovremenost i sve posljedice koje proizlaze iz te kronološke istovremenosti i duhovne neistovremenosti.

29 Predavanja

Pluralizam u tranzicijskim društvima –izazov za teologiju i Crkvu

Željko Tanjić

Neistovremenost vremena posljedica je različitih povijesnih okolnosti u kojima smo se oblikovali i živjeli, posebice nakon Drugoga svjetskog rata. Europa koja se unatoč svim različitostima razvijala kao jedinstvena cjelina, se nakon Drugoga svjetskog rata Europa podijelila na dva dijela koja su se potpuno različito razvijala. Komunizam je ostvario pravi prevrat, revoluciju koja je potpuno izmijenila lice i duh istočne, jugoistočne i dijela srednje Europe, s posljedicama koje ni danas nisu dovoljno shvaćene, promišljane niti se razumije utjecaj tog razdoblja na današnje razumijevanje Europe, a posebice na stanja naših društava. Znamo da je Europa plod mnoštva silnica koje se međusobno prožimaju i tvore našu civilizaciju i kulturu. Možemo reći da su na Europu utjecali grčka misao, rimsko pravo, židovstvo, kršćanstvo, islam, prosvjetiteljstvo, kao i ratovi, kolonijalizam, totalitarizmi. To sučeljavanje različitosti omogućilo je razvoj europske posebnosti. Možemo reći da smo od grčke misli naslijedili antidogmatizam, kritički um, spoznaju, istraživanje, otvorenost, raznolikost. Kršćanstvo je donijelo, kroz sintezu grčke misli i rimskog prava, shvaćanje Crkve kao univerzalne. Možda je to najvažnija oznaka kao općeg građanstva koje nije vezano za određenu etničku skupinu, rasu ili socijalni stalež. Svi smo pred Bogom jednaki, imamo jednako dostojanstvo i svi smo djeca Božja. Pri tome, a to nam se dogodilo, kršćanstvo nije imalo namjeru zamijeniti imperijalnu i svjetovnu moć države, ali vidjet ćemo da se to nažalost često događalo.

Sjetimo se one Kristove: ‘Podajte caru carevo, a Bogu Božje.’ Kršćanstvo je, uz sve sukobe koje je imalo, donijelo i u Europi pokušaj da se na drugačiji način postavi odnos između pojedinca i Boga, države i Crkve, i to je bila vječita borba. Europa je stvorena i oblikovana kao mjesto borbe različitih silnica i već u svojoj osnovi pluralnost je dio europskog identiteta. Mi ne možemo shvatiti Europu bez pluralnosti, bez tih različitih silnica koje su je oblikovale.

Teologija u dijalogu

Ljetna škola teologije u Dubrovniku 2019.

To je veliko bogatstvo Europe. To je jedna od originalnih stvari koje su se dogodile baš u Europi. U svom poznatom izlaganju Husserl 1936. govori o razumijevanju Europe pa i tomu kako je znanstvena metoda rođena baš u Europi. Danas je znanstvena metoda univerzalna, ali kako to da je baš u 17. stoljeću rođena u europskom kontekstu? Kinezi su prije nas poznavali barut i puno toga više, ali zašto nisu imali sposobnost stvaranja nekih univerzalnih principa i zakona po kojima se mi danas ponašamo, ostaje zagonetka. Europa, dakle, ima neku posebnost u povijesti, ima posebnu zadaću, iako je napravila puno zla i u povijesti spasenja.

U jednom svom članku Karl Rahner govori o teološkoj važnosti Europe za povijest spasenja, on uspoređuje Europu s Izraelom, promišlja da će se u vječnosti spašavati ne samo pojedinci nego i zajednice, i da Europa ima određenu eshatološku ulogu. Europa ima posebnu ulogu u oblikovanju svijeta. Jer je Europa, uza sve različitosti i silnice, primjer za svijet. Očuvanje ljudskih prava, socijalne države, međusobnog dijaloga, pluralizma spojenog s određenim ekonomskim uvjetima. Sve je to Europa darovala svijetu. Kad gledamo pak s druge strane, Europa je samo mali ‘privjesak’ velike Euroazijske ploče. Danas Europa ima blizu 600 milijuna stanovnika, što je jako malo u odnosu na sedam milijardi u svijetu. Kako je moguće da se oblikovao jedan spoj antropologije, transcendencije, načina razmišljanja i života koji je imao toliki utjecaj na svijet? U Europi imamo na jedinstvenoj podlozi pluralizme velikih kultura: germanske, anglosaksonske, romanske, ali imamo i slavensku kulturu. Te su kulture oblikovale i različita prosvjetiteljstva. Imamo francusko prosvjetiteljstvo, njemačko i englesko prosvjetiteljstvo, koja su utjecala na američko društvo. Sva su ta prosvjetiteljstva tvorila različite načine odnosa prema religiji, prema pravnoj državi, prema čovjeku, prema filozofiji, prema Bogu, ali opet unutar kruga jedne Europe.

31 Predavanja Pluralizam u tranzicijskim društvima –izazov za teologiju i Crkvu

Željko Tanjić

Slavenski narodi, zbog raznih razloga, a jedan od njih je i snažan utjecaj pravoslavlja, ostali su izvan toga kruga, iako su dali velik doprinos razvoju europske kulture i misli, književnosti i umjetnosti. Ali, u odlučnim trenutcima formiranja Europe, slavenske su zemlje ili bile u sastavu velikih carstava ili su u razdoblju komunizma ostale s druge strane zavjese, pa je tako i doprinos slavenskog duha svemu tome što se događalo bio često podcijenjen i nezamjetljiv. Slavenski duh ima još dvije stvari koje su različite. Dok se zapadni svijet i na vjerskom području oblikovao u sučeljavanju i dijalogu između reformacije i katolicizma, u slavenskom svijetu imamo pitanje odnosa katolicizma i pravoslavlja. Zašto je taj odnos drugačije utjecao na razvoj Europe nego odnos reformacija i katolicizma? Raskol između Katoličke i Pravoslavne crkve doveo je do podjele na dva jasna dijela, podjele koju i danas osjetimo, između Zapadnog i Istočnog Rimskog Carstva. Reformacija je pak dovela do podjele unutar zapadnog kršćanstva i nije došlo do jasne teritorijalne podjele, nego se govorilo o ‘leopardovoj koži’ koja je nakon Westfalskoga mira omogućila novi i drugačiji razvoj Europe. Ta granica koja je postojala i prolazila našim prostorima koji su dijelom bili pod Osmanskim Carstvom oblikovala je našu povijest i sadašnjost, a utječe i na budućnost. Pri tome je za Zapad i danas pravoslavlje jedna velika nepoznanica. To se najbolje očituje na primjeru Rusije, koja je dio Europe, ali uvijek jedna nepoznanica za Zapad, koji se muči sa slavenskim duhom.

Slavenski narodi i tu su podijeljeni. Sve to utječe i na današnju Europu, u 20. stoljeću pogotovo. Sve to utječe na govor o tranzicijskom društvu, na današnji duh Europe.

A onda se ovom dijelu Europe dogodio komunizam nakon velikih totalitarizama, nacizma i fašizma. Činjenica je da je većina slavenskih zemalja ostala u tzv. ‘Istočnom bloku’. Kada govorimo o tranziciji u odnosu na razvoj koji

Teologija u dijalogu

Ljetna škola teologije u Dubrovniku 2019.

se događao na Zapadu, kao da je vrijeme stalo i dogodila se jedna potpuno drugačija paradigma razvoja društva. Dogodilo se još nešto paradoksalnije, što poznati hrvatski sociolog Željko Mardešić naziva fenomenom Oktobra prije Bastille. Kao što je poznato, Marx je pretpostavljao građansko društvo kao osnovu za emancipaciju radničke klase kroz revolucije. To je poslije bio slučaj s gotovo svim zemljama koje su završile u komunističkom totalitarizmu.

Oktobarska revolucija događa se u jednoj siromašnoj

Rusiji koja je bila većinom ruralna i agrikulturna zemlja

koja uopće nije imala industrijsku revoluciju. Ako je

Bastilla na Zapadu označila Francusku revoluciju i taj prijelaz iz Ancien Régime prema industrijskoj revoluciji, demokraciji, građanskom društvu, vladavini ljudskih prava, mi smo na tom putu bili gurnuti u sasvim jedan drugi povijesni tok, dok je Zapad nakon kratkog razdoblja

drugih dvaju totalitarizama samo u nekim njegovim dijelovima krenuo sasvim drugim putem. U tomu vidim ključ nesporazuma oko onoga što se danas događa u Europi. Kada se danas Europu i Europsku uniju želi prvenstveno promatrati na političkoj razini i na ekonomskoj razini pa i kroz promjene na antropološkoj i društvenoj razini, to se čini iz perspektive zapadnih društava koja su imala i imaju drugačiji ne samo povijesni hod, nego i sve druge oblike razvoja koji su postavljeni kao mjerila za tranzicijska društva. Svi tvorimo jednu Europu, unutar nje je Europska unija koja postavlja standarde i mjerila na temelju stupnja razvoja društva zapadnih članica. Ne smatram to problematičnim, ali smatram problematičnim način pristupa zemljama u tranziciji i način na koji se naša društva žele promijeniti. Mi smo označeni kao nacionalistička društva i zatvorena društva i želi nas se promijeniti, ali često na krivi način. Osim toga, mi znamo da je rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini produbio

33 Predavanja

Pluralizam u tranzicijskim društvima –izazov za teologiju i Crkvu

Željko Tanjić

mnoge rane i nesporazume koji su vezani uz neriješeno nacionalno pitanje koje u svojoj ekstremnoj formi nacionalizma nije prihvatljivo. Nacionalno pitanje nije bilo riješeno istovremeno kada i u drugim europskim država. Nacionalne države su nastajale u vremenu kada države na Zapadu, ukorijenjene u svom nacionalnom identitetu, stvaraju druge oblike povezanosti ne dovodeći u pitanje vlastitu naciju i državnost. Za mene je i pitanje ekstremnog nacionalizma usko povezano s bivšim komunističkim elitama i zamrznutim pravovremenim rješavanjem problema.

U tom se kontekstu u vremenu tranzicije tražilo od nas i još uvijek se traži da u kratkom vremenu razriješimo sve one probleme koje je Zapad rješavao i još uvijek rješava u jednom sasvim drugačijem ozračju i povijesnom hodu. Vrijeme koje je Zapad imao, premda ga sam nije mogao odrediti, vrijeme je koje mi nemamo na raspolaganju. Od nas se traži da duboke i korijenite promjene napravimo u iznimno kratkom razdoblju, razdoblju u kojem se i sam Zapad našao pred mnoštvom pitanja o vlastitoj budućnosti.

To je slučaj i s pomirenjem. Često se kaže kako bi u odnosima između Srba i Hrvata, u odnosima između Srbije i Hrvatske trebalo gledati na primjeru pomirenja između Francuske i Njemačke. Kao prvo, moramo imati elite koje su spremne ostvariti taj korak, ali ne prvenstveno iz političkih interesa. Nakon II . svjetskog rata istaknuli su se ljudi koji su bili kršćanski nadahnuti. Robert Schuman, Alcide De Gasperi, Konrad Adenauer, Jean Monnet, ljudi s različitim životnim iskustvima, ali i dubokom vjerom, u doba pape Pija XII . koji je jasno rekao da se, ako želimo djenuti mač rata u korice, moramo pomiriti na europskom kontinentu i moramo pronaći zajedničke načine života u različitosti i načine rješavanja problema mirnim putem.

Teologija u dijalogu

Ljetna škola teologije u Dubrovniku 2019.

Oni su ipak osim zajedničkih kršćanskih uvjerenja dijelili upravo tim uvjerenjem nadahnutu viziju građanskog društva, koje je raslo iz prosvjetiteljstva, prihvaćanja različitosti i dijaloga, noseći u sebi zajedničku potku, antropološku i duhovnu, i opet su ti procesi trajali 20-30 ili više godina. Važnu ulogu u tomu je imala i ekonomija, koja je često bila uzrokom ratova i nesporazuma te se pokušalo na praktičnoj razini krenuti od nje. Pomirenje između Njemačke i Poljske drugi je primjer. Trebalo je vremena, trebalo je doći do sedamdesetih godina, na tomu se brižljivo radilo bez obzira na ideološke podjele, a uz veliku pomoć i podršku katoličkih biskupa.

Za takvo pomirenje postoji i jedna bitna teološka pretpostavka. Njemačka je na sebe preuzela svu krivnju jer je za pomirenje potrebno da netko prvi u određenom trenutku kaže ‘pogriješio sam, nanio sam ti zlo, oprosti što sam te učinio žrtvom’. Ako smo svi jednako krivi i odgovorni, ili svi za sebe tvrdimo da smo nevini u isto vrijeme, teško će doći do pomirenja.

Dakle, kad radimo usporedbe, onda moramo imati na umu i razlike. Danas se od tranzicijskih zemalja traži da u svemu prihvate mjerila zapadnoeuropskih zemalja u maksimalno kratkom roku, koji u temeljnoj antropološkoj, psihološkoj, društvenoj konstelaciji osobe i društva teško mogu ostvariti, pri čemu ekonomija više ne služi kao sredstvo nego kao cilj. Prema tome moramo težiti, ali čovjeku je potrebno vrijeme da nešto napravi, koje je potrebno i zajednicama. Treba usmjeravati, treba ohrabrivati i poticati, ali ne postaviti mjerila koja se ne mogu ispuniti u nekoliko godina kao kriterij ulaska u Europsku uniju. Pitanje je isto kao u prispodobi o milosrdnom Samarijancu, hoćeš li nekome tko je prljav i bolestan reći da se prvo očisti pa da uđe u kuću ili ćeš ga možda malo uprljanog uvesti u kuću, a on će ti zaprljati tepih, a možda i krevet. Ali ćeš ga primiti znajući da je tvoj brat.

35 Predavanja Pluralizam u tranzicijskim društvima –izazov za teologiju i Crkvu

Željko Tanjić

U toj neistovremenosti vremena dolazimo i do uloge Crkve i religije. Mi smo se našli na različitim putovima, različito smo percipirali mnoge stvari. Recimo, u Katoličkoj crkvi različito smo shvatili i prihvatili Drugi vatikanski koncil. Mi smo bili dio socijalističkog lagera. Premda je barem kod nas u Hrvatskoj bilo puno koncilskih gibanja, ti su procesi išli drugačijim putovima i dinamikama u odnosu na Crkve na Zapadu. I danas vidim, komunicirajući sa svojim kolegama teolozima u Europi, da nas muči taj temeljni nesporazum. Pri tomu, premda se na Zapadu govori o kontekstualnim teologijama i pokušava ih se uzeti ozbiljno, kao da nismo uspjeli razviti i ozbiljno predstaviti kontekstualnu teologiju Crkava obilježenih komunizmom. Pri tomu ni političke teologije koje su se razvile ne obuhvaćaju u potpunosti naša iskustva koja treba vrjednovati barem jednako kao i druge genitivne teologije. Pri tome bi i takva genitivna teologija, ili više njih, morala biti spremna učiti od drugih, kao što bi se i nju moralo ozbiljno uzimati u obzir. Prošlo je vrijeme u kojem je vrijedilo pravilo da je sve što dolazi sa Zapada dobro i da sve mora biti bespogovorno prihvaćeno. Možemo li mi kao pojedinci i kao zajednice nečemu naučiti Zapad? Ili se misli da samo mi trebamo učiti od Zapada?

Ipak, najveći izazov za nas će biti pitanje govori li i predstavlja li kršćanska vjera nešto važno i smisleno ljudima današnjice na Istoku i na Zapadu, i to prije nego što krenemo s pitanjima koja pripadaju unutarcrkvenom dijalogu. I to u vremenu u kojem čovjek može organizirati život tako da uopće ne treba religiju, a pogotovo ne organizirane religije. Može li iskustvo vjere reći nešto ljudima na Zapadu i drugdje za život Crkve i društva i vidimo li mi razvoj moderniteta i postmoderniteta na Zapadu kao izravan nastavak Objave u viziji u kojoj se čini da je sve ono što je bitno kršćansko izravno prešlo u sekularno društvo te da je zapravo sekularno društvo ‘mjesto Objave’,

Teologija u dijalogu

Ljetna škola teologije u Dubrovniku 2019.

locus theologicus, više nego Crkva? Pitanje je znači li to da ćemo u duhu promišljanja kardinala Martinija kako

Crkva kasni dvjesto godina za današnjim vremenom tražiti putove automatske prilagodbe svemu onomu što nam dolazi od duha vremena ili ćemo čitanje znakova vremena na koje nas poziva i II . vatikanski koncil nastojati razumjeti kao čitanje u svjetlu Evanđelja? Jer praktički kad gledamo, mi ćemo s jedne strane reći kako su sve ideje koje su prisutne na Zapadu sekularizirane kršćanske ideje te one postaju mjerilo kojemu se moramo prilagoditi, ali ne samo zato što su to sekularne ideje, nego zato što vjerujemo da one imaju svoj korijen u Evanđelju vremena.

Po meni ovo pitanje nadilazi pitanje što je konzervativno i liberalno. Mislim da će to biti jedno od temeljnih pitanja koje će nas sve mučiti u kontekstu pluralnosti teologije te kako u tome zadržati jedinstvo vjere. To je pitanje na koje sigurno neće biti lako odgovoriti.

Sada bih rekao koje je glavno obilježje duha vremena kako ga ja vidim. I tu ću se poslužiti razmišljanjem talijanskog filozofa Diega Fusara. Njegova teza je da se 1989. godine dogodilo nešto što on iz marksističke perspektive vidi kao pobjedu Marxove teze kako je sve postalo roba i kako smo upali u razdoblje globalnog kapitalizma koji više ničim nije ograničen. Mi smo dakle imali do 90-ih borbu između dva sustava, ali kad je propao komunizam, mi smo se našli pred jednom novom ideologijom koja opet sve čini da se prikrije kao ideologija. A to je ideologija globalnog kapitala i tržišta koje nije ničim ograničeno. I svi naši pokušaji da mu se suprotstavimo i zaustavimo, zapravo su sekundarni. A on sve čini da stvori kulturu i civilizaciju koja nema posredničkih skupina, koja nema solidarnih grupa. Dakle, prvo, pojedinca treba atomizirati, obitelj treba maknuti kao posebnu zajednicu, sindikate, društva, škole pa onda čak i nacionalne države.

37 Predavanja Pluralizam u tranzicijskim društvima –izazov za teologiju i Crkvu

Željko Tanjić

One su mnogima trn u oku zbog nacionalizma, ali one imaju svoju važnost u tom nekom cjelokupnom pogledu. Mislim da mi u Crkvi ne vidimo što nam čini ovakav koncept globalnog kapitalizma, koji nas jednostavno uništava u našoj antropološkoj duhovnoj potki, a prikazuje se kao apoteoza onog što mi želimo, što je njegov najveći paradoks. Kao apoteoza onoga što mi očekujemo, ono što se zapravo prikazuje kao nešto što mi želimo, a zapravo nas iznutra potpuno preoblikuje. Ja bih rekao da je zadaća za teologiju i Crkvu teška i izazovna u Hrvatskoj i ovom društvu, ali ne moramo od nje bježati.

Mi smo u Hrvatskoj imali promjene elita te smo iz 1914. u 1918. ušli u prvu Jugoslaviju na krilima jednih elita, 1941. došao je ustaški, fašistički i nacistički pokret te maknuo dotadašnje elite. Godine 1945. došli su partizani i maknuli su nepoćudne elite, a onda je i 90-ih bilo promjena. Mi smo društvo koje je prošlo toliko promjena i sad vi zamislite da jedan čovjek i jedno društvo ostane normalno. To zaboravljamo i na psihološkoj razini. Ja to uvijek uspoređujem sa životom svoga oca. Moj otac je rođen 1945. u BiH pri kraju rata, u siromašnoj obitelji. Svatko ovdje ima nekih iskustava. Odrastao je u siromaštvu, morao se boriti za život i raditi u Njemačkoj pa se selio iz Bosne u Hrvatsku. Borba za život i obitelj u okolnostima socijalizma, neovisnost Hrvatske kojoj se radovao, pa rat, nova ekonomska kriza. Ljudi na Zapadu također su puno pretrpjeli, ali od 1945. do sada su živjeli u miru, razvijali se, podizali socijalne sustave, školstva. Mi često kažemo da smo na ovim prostorima grubi i puni mržnje, ali mislim da su ljudi dobri s obzirom na to kroz što su sve prošli. To je moja teza, upravo obrnuta. S obzirom na to što su ljudi prošli, još su u dobrom stanju. Dakle, vidimo koliko će biti izazova i za teologiju i za društvo, i možda se zato mi sporo krećemo jer ima puno neraščišćenih slojeva.

Teologija u dijalogu

Ljetna škola teologije u Dubrovniku 2019.

Nije problem u tome jesmo li mi stvari raščistili ili nismo, nego je problem u tome što nismo u procesu raščišćavanja. Nego, što smo ponekad zamrznuti, a vremena nam treba i ništa se ne može dogoditi preko noći, ali trebamo u to ući. To je zadaća Crkve, to je zadaća teologije na raznim područjima – antropološkom, političkom, kulturnom, prosvjetiteljskom, dijaloškom. Zato je i pluralizam za nas izazov. Nisam puno govorio u pluralizmu u tranzicijskim društvima, ali vidite zašto mi ponekad imamo poteškoća s time, zašto postoji taj strah ljudi kod nas od pluralizma. Zato što s jedne strane još nosimo refleks totalitarnog sustava, vjerujem da za nas vrijedi isto kao i za izabrani narod – dok ne umru svi koji su bili u komunizmu, prijelaza nema. Mi smo svi inficirani tim virusom, ja ne kažem da je on u svemu bio loš, ali jednostavno mi nosimo refleks iz tog sustava. Jednostavno smo odgajani na takav način, možda u najboljoj namjeri, ali nas je to jednostavno obilježilo. Dakle, to mi se čini kao velik izazov da moramo izaći iz tog načina razmišljanja.

Možemo govoriti o nacionalnoj državi. Druge su zemlje to pitanje riješile u 19. stoljeću. I danas sam siguran da Njemačka može upasti u krizu, Italija ili Argentina 5 puta bankrotirati, ali nitko neće dovoditi u pitanje zašto postoji Argentina, Italija. Ali, kod nas uvijek postoji pitanje je li trebalo ovo, je li trebalo ono i mi moramo taj proces proći. Onda, kako se ponašati prema manjinama, kako postaviti društvo? Tu je mnoštvo izazova, ali ja mislim da u svemu tome mi imamo što i ponuditi, ne smijemo se toga bojati. Mi imamo što ponuditi i Zapadu, i smatrati to isto dijelom svoje kuće i onda isto tako reći – Europa se mora osluškivati, Europa se mora čuti u pluralizmu i ne smije misliti da samo treba nametati jedno mišljenje. I zato kažemo da je međusobno osluškivanje jako važno i to predstavlja izazov i za teologiju i za Crkvu.

39 Predavanja Pluralizam u tranzicijskim društvima –izazov za teologiju i Crkvu

Željko Tanjić

Žene, vjera i mirotvorstvo

Tina Beattie

Zamoljena sam da istražim temu ‘Žene, vjera i mirotvorstvo’ u mojemu govoru na Ljetnoj školi teologije u Dubrovniku 2019. godine, koja se bavila teološkim odgovorima na izazov kulture pluralnosti. Bila sam oduševljena i nadahnuta što sam mogla biti dio ovog ekumenskog okupljanja mladih teologa. Pitanjima kojima se bavim prilazim iz katoličke teološke perspektive, čime želim doprinijeti širem dijalogu.

Započet ću ovaj rad prikazom teme inkulturacije i pluralnosti u susretu s teologijom pape Franje. Zatim ću razmotriti pitanja feminizma i teologije, prije no što se usredotočim na ulogu žena u teologiji i mirotvorstvu u bivšoj Jugoslaviji.

Teologija i kulture

Teologija pape Franje oživjela je neke od najboljih uvida

Drugoga vatikanskog koncila glede poštivanja utjecaja povijesti i kulture na teologiju. U svojoj apostolskoj po -

budnici Evangelii Gaudium on tako piše: ‘Božji narod je utjelovljen u sve narode na zemlji, a svaki narod ima svoju kulturu.’ Kao pojedinci svoje identitete i naša iskustva

Boga crpimo iz različitih kultura jer ‘milost pretpostavlja

41 Predavanja Žene, vjera i mirotvorstvo

Tina Beattie

KAZALO IMENA

Abignente, Donatella 246

Adenauer, Konrad 34

Afanasjev, Nikola 173, 175

Agasso, Domenico Jr 224

Agnisola, Giorgio 246

Agourides, Savvas 70

Albertazzi, Daniele 223, 224

Aleksej II ., patrijarh 321, 330

Al-Tayyib, Ahmad 229

Ambrozije Milanski 341, 342

Arendt, Hannah 180

Aristotel 167

Asfaw, Semegnisch 63

Asproulis, Nikolaos 63

Augustin, Aurelije 153, 159, 189, 294, 301, 302, 371

Avdibegović, Ernada 363

Bar-Asher, Meir M. 246

Barić, Denis 307, 312

Barić, Marija 243

Barocci, Linda 244

Bartolomej (ekumenski patrijarh) 169, 248

Bauman, Zygmunt 225, 226

Baumeister, Martin 279

Bayer, Oswald 211

Bazilije Cezarejski 159

Beattie, Tina 23

Becka, Michelle 276

Bellet, Maurice 101

Benedikt XVI . (papa) 142, 186, 187, 286, 374

Bergoglio, Jorge Mario 187

Bethke Elshtain, Jean 59, 60

Bianchi, Enrique Ciro 132

Bielefeldt, Heiner 277

Bižaca, Nikola 18

Blagojević, Jelisaveta 49

Blitt, Robert C. 166

Bloch, Ernst 212

Bock, Gisela 60

Bogner, Daniel 289

Bong, Sharon 285

Bongiovanni, Ambrogio 243

Bongiovanni, Secondo 246, 306

Bonhoeffer, Dietrich 266, 342

Bori, Pier Cesare 97

Böttigheimer, Christoph 301, 302

Božinović, Davor 223

Bralić, Damir 244

Brueggemann, Walter 347

Budde, Michael L. 63, 69

Buras, Piotr 331

Burdin, Ioann 334

Bussmann, Hadumod 290

Kazalo imena

392

Teologija u dijalogu

Zbornik radova

Ljetne škole teologije u Dubrovniku (2019, 2021) i Mediteranskih

teoloških

susreta u Rijeci (2022)

Canobbio, Giacomo 90

Carfora, Anna 247

Casanova, José 110, 170

Celzo 78

Cerfaux, Lucien 371

Cezarije, sveti 72

Chehadeh, Alexios 63

Chodorow, Nancy 149

Christ, Carol 45

Christians, Louis-Léon 169

Chryssavgis, John 70

Ciprijan 72, 294

Claudel, Paul 157

Coakley, Sarah 159

Cone, James 348, 349

Cooke, Sam 348

Cox, Patricia A. 159

Cullmann, Oscar 70

Danopoulos, Constantine 56, 57

de Certeau, Michel 95

de Chardin, Teilhard 184, 189

De Gasperi, Alcide 34

de Lubac, Henri 173

de Simone, Giuseppina 246

de Sinety, Benoist 359-366

di Luccio, Pino 246

Diamantopoulou, ElisabethAlexandra 169

Diognet 71

Djebbi, Sihem 246

Dodlek, Ivan 303

Donskis, Leonidas 226

Dostojevski, Fjodor M. 264

Dotolo, Carmelo 23

Dragović, Rade 171

Drakulić, Slobodan 49-51

Duda, Bonaventura 19

Dugin, Aleksandar 330

Džalto, Davor 165

Đordević Mileusnić, Dušan 49

Eckholt, Margit 291

Edelshtein, George 334

Ehrenberg, John 168

El-Mafaalani, Aladin 216

Etkind, Alexander 327

Fabijanić, Loredana 243, 248, 249

Festinger, Leon 227

Fink, Bruce 150, 152, 154, 155, 158

Fisichella, Rino 299, 301, 302, 303

Florovski, Georgij 66, 67, 70, 71, 76, 175

Floyd, George 347

Fokas, Effie 169

Forcades, Teresa 23, 149, 161

Fountain, Henry 233

Fradellos, Christos 166

Franjo (papa) 18, 21, 22, 23, 41, 42, 43-45, 47, 49, 58, 59, 100, 103, 108, 113-116, 125, 132-137, 139, 142, 143, 187, 188, 190, 191, 224, 229, 230, 238, 239, 241, 245248, 249, 251, 261, 262, 265, 266, 285, 293, 300, 303, 304306, 308, 309, 313, 315, 317, 360, 361, 364, 367, 374-377

Franjo Asiški 28, 125, 139

Freud, Sigmund 154

Fromm, Erich 258

Fusaro, Diego 37

Gabriel, Ingeborg 322

Gallaher, Brandon 70

Galvin, John Patrick 159

Gašpar, Nela 303

Gerostergios, Asterios 73

Ghanea, Nazila 277

Gibellini, Rosino 138

Gilligan, Carol 45

Giraud, Gaël 100

Grech, Mario 12

Grgur iz Nise 78

Grgur Nazijanski 72

Greshake, Gisbert 159

Grgur XVI . (papa) 278

Grimm, Harold J. 202

Gutmann, Amy 154, 157

Haker, Hille 281, 284

Halík, Tomáš 117

Haugh, Richard S. 67, 71

Heidegger, Martin 184

Hernandez, Jean-Paul 246

Hilpert, Konrad 279

Hobbes, Thomas 200

Hof, Renate 290

Holmes, Michael W. 72

Homjakov, Aleksej 173, 175

Hooper, J. Leon 279

Hornstein Tomić, Caroline 219

Hovorun, Cyril 168, 176

Howells, Edward 178

Hrstić, Ivan 219

Hünermann, Peter 278

Huntington, Samuel 163, 185

Hussein, Saddam 167

Husserl, Edmund 31

Ihde, Don 42

Illich, Ivan 103

Inokentije (mitropolit) 334

Irinej Lyonski 356

Isaković, Zlatko 56, 57

Ivan Damašćanski 294

Ivan Pavao II . (papa) 186, 296, 373, 374

Ivan XXIII . (papa) 12, 279

Iveković, Rada 49

Ivereigh, Austen 133

Jackson, Mahalia 348

James, Susan 60

Jančić, Blaženka 363

Janukovič, Viktor 330

Jeftić, Andrej 324

Jeljcin, Boris 320

Jeronim II . (nadbiskup Ioannis Liapis) 169

Johnson, Elizabeth A. 159

Jura, Ana 219

Jurić, Branko 248, 250

Kalaitzidis, Pantelis 23, 181

Kalkandjieva, Daniela 164

Kasper, Walter 124

Kaufmann, Franz-Xaver 99

Kelly, Geffrey 342

Kerr, Susan 235

Kessler, Rainer 275, 276

King, Martin Luther 267

Kiril (Gundyaev, patrijarh) 319, 321-327, 330, 332, 333, 336, 337

Klein, Naomi 224

Klinger, Cornelia 290

Kljajić, Stipo 364

Kolbe, Maksimilijan 266

Koster, Mannes Dominikus 371

Kotz, David 320

Kovač, Nedjeljka Valerija 307, 312

Kowal, Pawel 330

Kronman, Anthony T. 193, 194, 199, 200, 205-209

Küng, Hans 97, 138

Laborde, Cécile 167

Lacan, Jacques 149-155, 158, 161

LaCugna, Catherine Mowry 159

Langdon, Kate C. 329

Latourelle, René 299, 301, 303

Kazalo imena

394

Teologija u dijalogu

Zbornik radova

Ljetne škole teologije u Dubrovniku (2019, 2021) i Mediteranskih

teoloških susreta u Rijeci (2022)

Lav XIII . (papa) 370

Leadbelly 348

Leustean, Lucian N. 164

Lewis, Clive Staples 157, 195

Licht, Sonja 49, 50, 51

Lombardi, Frederico 245

Loski, Vladimir 73, 74

Lovin, Robin W. 179, 180

Luther, Martin 18, 193, 194, 201-205, 208, 209-211

MacGregor, Marion 218

Malović, Nenad 303

Mancuso, Vito 303

Mandreoli, Fabrizio 246

Marandiuc, Natalia 196

Marasović, Špiro 139

Marcello, Giorgio 246

Mardešić, Željko 33, 109, 111, 122, 125, 126, 127, 131, 132, 146

Maritain, Jacques 109

Markešić, Luka 297

Martini, Carlo Maria 36

Marx, Karl 33, 37, 194

Matulić, Tonči 300

McClintock Fulkerson, Mary 47, 48

McDonnell, Duncan 223

McIntosh, Mark A. 178

McLuhan, Marshall 183

Medved, Marko 248, 249, 250

Mesters, Carlos 132

Metz, Johann Baptist 99, 102, 138, 301

Meyendorff, John 175

Migne, Jacques Paul 78, 153, 159, 294

Milton, John 207

Mink, Georges 330

Mjør, Kåre Johan 327

Möhler, Johann 175

Moltmann, Jürgen 22, 235

Monnet, Jean 34

More, Thomas 262

Müller, Jan-Werner 123

Murray, John Courtney 279

Napoleon 195

Nasio, David 158

Neuner, Peter 135

Nichols, Aidan 175

Novak, Benjamin 228

Orbán, Viktor 326

Orfino, Francisco 132

Osipov, Aleksej 335

Oswald, Hilton C. 203

Pacomio, Luciano 303

Pannenberg, Wolfgang 302

Papanikolaou, Aristotle 111, 117, 174, 178, 322

Papathanasiou, Athanasios N. (Papathanasiou, Thanasis N.) 78

Papathomas, Grigorios 76

Pasquale, Gianluigi 309

Pavao VI . (papa) 11, 18, 137, 367

Pavić, Željko 303

Pegueroles, Joan 157

Pełczyńska-Nałęcz, Katarzyna 331

Pelikan, Jaroslav 202

Perica, Stanko 365

Perintfalvi, Rita 285

Petrarca, Valerio 246

Pié-Ninot, Salvador 301

Pieper, Josef 301

Pio IX . (papa) 278

Pio X. (papa) 370

Pio XII . (papa) 34, 370

Plaskow, Judith 45

Platon 167

Poe, Marshall 327

Popović, Justin 73

Porfirije iz Tira 78

Porfirije (patrijarh) 171

Prüller-Jagenteufel, Gunter 285

Puglisi, Pino 267

Putin, Vladimir 168, 320, 321323, 326, 329, 336

Radford Ruether, Rosemary 47

Radoš, Bože 359

Rahner, Karl 31, 91, 297

Ramírez Fueyo, Francisco 246

Ramon, M Lluïsa 152

Ratzinger, Joseph 99, 296, 302, 371

Raunio, Atti 205

Ravasi, Gianfranco 92

Reichardt, Iwona 330

Ricoeur, Paul

Robinson, Marilynne 42

Romero, Oscar 267

Rosa, Hartmut 196

Rousseau, Jean-Jacques 322

Rowlands, Anna 277, 278

Ruggieri, Giuseppe 90

Saiving, Valerie 45

Salvatore, Emilio 246

Sanna, Turoma 327

Schaff, Philip 72, 341

Schedrovitsky, Georgy 328

Schmemann, Alexander 66, 75

Schnabel, Albrecht 56, 58

Schnackenburg, Rudolf 295

Schrödinger, Erwin 227

Schuman, Robert 34

Schüssler Fiorenza, Francis 159

Seneka 206

Sergeytsev, Timofey 332

Sherrard, Liadain 70

Siebenrock, Roman 278, 279

Siktivkarski, Pitirim 335

Simion, Marian Gh. 63

Skandalis, Konstantinos 56, 57

Snyder, Timothy 328

Spadaro, Antonio 374, 375

Spahić-Šiljak, Zilka 50, 52, 53, 54, 55

Stein, Edith 140

Steins, Georg 291

Stoeckl, Kristina 171, 322

Sullivan, Francis A. 310

Swan, Jane 324

Šagi-Bunić, Tomislav Janko 117, 128, 129

Šarčević, Edin 125

Šarčević, Ivan 117, 248, 312

Šipkov, Aleksandr 332

Štark, Mia 244

Tabyshalieva, Anara 56, 58

Tamarut, Antun 132

Tanzarella, Sergio 243, 247, 306

Tanjić, Željko 23

Taylor, Charles 154

Tello, Rafael 132

Teodozije (car) 75

Theissen, Gerd 92

Theobald, Christoph 98

Toma Akvinski 160, 198, 301

Thompson, Dennis Frank 157

Tismaneanu, Vladimir 329

Tondo, Lorenzo 228

Torcivia, Carmelo 246

Tornielli, Andrea 135

Trump, Donald 189, 326

Ujević, Tin 364

Uzinić, Mate 243, 244, 248, 249, 250

Vainio, Oli-Pekka 205

Vanhoye, Albert 299

Vasiljević, Maksim 324

Kazalo imena

Vassiliadis, Petros 70

Verkhovskiĭ, Aleksandr 323

Vladimirov, Artemiy 335

Volf, Miroslav 117

Von Heyking, John 322

Vonier, Anscar 371

Wace, Henry 72, 341

Wandelfels, Hans 89

Weed, Ronald 322

Weil, Simone 44, 342

Weir, Fred 320

Wiener, Michael 277

396

Teologija u dijalogu

Zbornik radova

Ljetne škole teologije u Dubrovniku (2019, 2021) i Mediteranskih

teoloških susreta u Rijeci (2022)

Wittgenstein, Ludwig 255

Wynnyckyj, Mychailo 331

Yarovaya, Irina 169

Zizioulas, Ioannis 19, 80, 160, 173-175, 178

Zlatousti, Ivan 167

Zovkić, Mato 243

Zovkić, Vesna 360, 365

Zulehner, Paul M. 135

Žižek, Slavoj 151, 158