U susret jubileju 300. obljetnice obrane Sinja (1715. -2015.) by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

U SUSRET JUBILEJU 300. OBLJETNICE OBRANE SINJA (1715. – 2015.) Prouke o Svetištu Gospe Sinjske i mariološka promišljanja nakon Drugoga vatikanskog koncila Zbornik radova Nacionalnoga mariološko-marijanskog simpozija Sinj, 19. – 22. rujna 2013.

KATOLIČKI BOGOSLOVNI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU U SUSRET JUBILEJU 300. OBLJETNICE OBRANE SINJA (1715. – 2015.) Prouke o Svetištu Gospe Sinjske i mariološka promišljanja nakon Drugoga vatikanskog koncila Zbornik radova Biblioteka: Zbornici radova Knjiga XI. Sunakladnici Sveučilište u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet Kršćanska sadašnjost d. o. o. Za sunakladnike Mario Cifrak, dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Stjepan Brebrić, direktor Kršćanske sadašnjosti d. o. o. Povjerenstvo za izdavačku djelatnost Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Nenad Malović, Anto Barišić, Ana Biočić, Nedjeljka s. Valerija Kovač, Vanda Kraft Soić Uredile Vanda Kraft Soić Iva Mršić Felbar Recenzenti Andrea Filić Boris Vulić Jezična lektura i korektura Milica Mikecin Prijelom i grafičko oblikovanje Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Tisak: Denona d. o. o., Zagreb Naklada: 500 ISBN: 978-953-6420-24-7 (Sveučilište u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet) ISBN: 978-953-11-1440-0 (Kršćanska sadašnjost) Tiskano u ožujku 2021. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001091002. Copyright ©: Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Kršćanska sadašnjost d. o. o. Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske.

UREDILE: Vanda Kraft Soić – Iva Mršić Felbar

Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu Kršćanska sadašnjost Zagreb, 2021.

Sadržaj PREDGOVOR....................................................................................................7 Ivan DUGANDŽIĆ Biblijski pokret xx. stoljeća i suvremena mariologija...............................................................................................11 Adalbert REBIĆ MARIJA I NJEZIN MAGNIFICAT U KONTEKSTU TEOLOGIJE OSLOBOĐENJA.......................................................................35 Blaž TOPLAK POVJESNIČARI I PISCI O GOSPI SINJSKOJ.............................................53 Stjepan ČOVO TRI STOLJEĆA HODOČAŠĆA GOSPI SINJSKOJ U SINJU....................75 Hrvatin Gabrijel JURIŠIĆ ŠTOVATELJI I APOSTOLI ČUDOTVORNE GOSPE SINJSKE.............107 Bruno PEZO FRA MARIJO STIPIĆ, NEUMORAN ŠIRITELJ ŠTOVANJA GOSPE SINJSKE............................................................................................147 Petar LUBINA MARIJIN LIK I ULOGA U GLASNIKU GOSPA SINJSKA.....................173 Hana BREKO KUSTURA GLAZBENI KODEKSI FRANJEVAČKOG SAMOSTANA U SINJU (18. STOLJEĆE).............................................................................221 Zvonko DŽANKIĆ KRUNICA I NJEZINA POVEZANOST S DOMOVINSKIM RATOM.........................................................................................................233

U SUSRET JUBILEJU 300. OBLJETNICE OBRANE SINJA (1715. – 2015.)

Sadržaj

Sanja VULIĆ O MARIJANSKIM PUČKIM BLAGDANSKIM IMENIMA U TRILJU I OVRLJI......................................................................................245 Hrvojka MIHANOVIĆ-SALOPEK SUVREMENO PJESNIŠTVO SINJSKE KRAJINE O GOSPI SINJSKOJ..........................................................................................253 Josip ŠIMIĆ Feministička teologija i njeZIno tumačenje marijanskih dogmi.............................................................................299 Ivan KARLIĆ – Matija MILOŠIĆ BOGORODICA MARIJA U UČENJU PAPE SV. IVANA PAVLA II.......................................................................................................317 Tomislav FILIĆ BLAŽENA DJEVICA MARIJA U OBRAĆANJIMA HRVATIMA SV. IVANA PAVLA II.........................................................349 Andrea FILIĆ ZNAČAJ MARIJINIH I ŽENSKIH VRIJEDNOSTI U ŠAGI-BUNIĆEVIM PROMIŠLJANJIMA O SUVREMENOJ CIVILIZACIJI................................................................................................379 Marija MIRKOVIĆ – Vitomir BELAJ IZVOR SLIKE GOSPE SINJSKE.................................................................427 Petar LUBINA PREGLED HRVATSKE MARIJANSKE BIBLIOGRAFIJE OD 2012. DO 2015. GODINE......................................................................439

ZBORNIK RADOVA

Predgovor Hrvatski mariološki institut Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objavljuje dvanaesti u nizu znanstveni zbornik radova s nacionalnih mariološko-marijanskih skupova u organizaciji Instituta, dvadeset i treći po redu, imajući u vidu i zbornike radova Hrvatske sekcije međunarodnih mariološko-marijanskih skupova u organizaciji Papinske međunarodne marijanske akademije, te one objavljene u posebnoj prigodi. Zbornik sabire radove s Nacionalnoga mariološko-marijanskog simpozija održanog u Sinju od 19. do 22. rujna 2013. godine pod nazivom „U susret jubileju 300. obljetnice obrane Sinja (1715. – 2015.). Prouke o Svetištu Gospe Sinjske i mariološka promišljanja nakon II. vatikanskog sabora“, u suorganizaciji Hrvatskoga mariološkog instituta i Svetišta Gospe Sinjske. Na tom je simpoziju mariološka i marijanska tematika obrađena s različitih vidova i disciplina: teologije, povijesti, glazbe, književnosti i jezikoslovlja. Zbornik donosi, redom kojim su izloženi na simpoziju, šesnaest znanstvenih članaka napisanih na temelju izlaganjâ sa simpozija, koje potpisuje osamnaest autora, a zaokružen je pregledom hrvatske marijanske bibliografije od 2012. do 2015. godine. Radovima sabranim u Zborniku tematizira se biblijski pokret 20. stoljeća u Katoličkoj crkvi, prikazujući njegove početke i razvoj, koji svoj vrhunac doseže na Drugome vatikanskom koncilu te njegov utjecaj na suvremenu mariologiju (I. Dugandžić); izlaže se Marijin Magnificat pod socijalnim, filantropskim i antropološkim vidom u kontekstu teologije oslobođenja (A. Rebić); prikazuju se zapisi i djela povjesničarâ, znanstvenikâ, pjesnikâ i pisaca kao i važne publikacije posvećene Gospi Sinjskoj (B. Toplak); rezimiraju se tri stoljeća hodočašća Gospi Sinjskoj u Sinju prikazom njihove povijesti, velikih hodočasničkih skupova, spomenom znamenitih hodočasnika, ukazujući istom na konstantno povećavanje broja hodočašća kao i na utjecaj Svetišta Gospe Sinjske na vjeru stanovnika Sinja, Cetinske krajine i šire okolice (S. Čovo); donosi se biobibliografija i naznačuje doprinos istaknutih štovateljâ i apostolâ čudotvorne Gospe Sinjske (G. Jurišić); prikazuje se život i djelovanje fra Marija Stipića, koji je svojim spisateljskom i izdavačkom djelatnošću kao i nesebičnom brigom za hodočasnike u Svetištu Gospe Sinjske bio neumoran širitelj štovanja Gospe

U SUSRET JUBILEJU 300. OBLJETNICE OBRANE SINJA (1715. – 2015.)

Predgovor

Sinjske (B. Pezo). Nadalje, u prilozima sadržanim u Zborniku istražuje se Marijin lik i njezina uloga onako kako je ocrtana u glasniku nazvanom Gospa Sinjska, prikazujući također i sâm mjesečnik kao i društvene i vjerske prilike u kojima je izlazio (1922. – 1944.) (P. Lubina); predstavlja se glazbeni Arhiv franjevačkog samostana u Sinju, s poglavitim osvrtom na rukopisne kantuale 18. stoljeća (H. Breko Kustura); ukazuje se na značenje i simboliku Gospine krunice u Domovinskom ratu (Z. Džankić); analiziraju se marijanska pučka blagdanska imena u Trilju i Ovrlji (S. Vulić); pruža se antologijski pregled najistaknutijih suvremenih marijanskih pjesnika Sinjske krajine i Splitsko-makarske nadbiskupije te se donosi idejna analiza njihovih marijanskih pjesama i uspostavlja tipologija izraza (H. Mihanović-Salopek). Zbornik također nudi povijesno-kritičko tumačenje feminističke teologije uz prikaz i analizu njezine interpretacije Marijina lika i marijanskih dogmi (J. Šimić); ističe se doprinos Ivana Pavla II. post koncilskoj mariologiji i izdvajaju se važni naglasci papine mariološke misli sadržane u njegovu učenju (I. Karlić – M. Milošić) te se upoznaje s prevladavajućim mariološkim temama i karakterističnim mariološkim naglascima u obraćanjima Hrvatima istog pape (T. Filić). Usto se u radovima Zbornika daje uvid i u značaj Marijinih i ženskih vrijednosti u ŠagiBunićevim promišljanjima o suvremenoj civilizaciji, kao mogućih čimbenika njezina ozdravljenja i oplemenjivanja (A. Filić) te se nastoji utvrditi izvor slike Gospe Sinjske, čije je likovno podrijetlo zasad nepoznato (M. Mirković – V. Belaj). Zbornik se zaključuje vrijednim pregledom hrvatske marijanske bibliografije od 2012. do 2015. godine (P. Lubina), koji dopunja bibliografiju istog autora za razdoblje od 1990. do 2011. godine, objavljenu u šest priloga u prethodnim zbornicima radova s međunarodnih i nacionalnih mariološko-marijanskih znanstvenih skupova. Zahvaljujemo svima koji su veoma strpljivo čekali objavljivanje ovog Zbornika, osobito autorima radova. Troje od njih, ujedno dugogodišnjih članova Hrvatskoga mariološkog instituta, nažalost, više nije među nama. To su prof. dr. sc. Adalbert Rebić (1937. – 2014.), Bruno Pezo, prof. (1948. – 2015.) te Marija Mirković-Belaj, prof. (1935. – 2017.). Zahvalu upućujemo i sisačkom biskupu mons. dr. sc. Vladi Košiću za čijeg je mandata na čelu Hrvatskoga mariološkog instituta organiziran i održan ovaj simpozij, upravi Svetišta Gospe Sinjske, koje je bilo suorganizator i domaćin simpozija. Zahvaljujemo i sadašnjem predstojniku Hrvatskoga mariološkog instituta prof. dr. sc. Ivanu Karliću, koji se od početka svojeg mandata

ZBORNIK RADOVA

Predgovor

svesrdno zalagao za objavljivanje Zbornika, izdavačima, Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i Kršćanskoj sadašnjosti, koji su Zbornik uvrstili u svoj izdavački plan, kao i Ministarstvu znanosti i obrazovanja na financijskoj potpori. Naposljetku velika hvala i recenzentima pojedinih radova te onima čitavog Zbornika, doc. dr. sc. Andrei Filić i doc. dr. sc. Borisu Vuliću, na stručnosti i pomoći. Vanda Kraft Soić i Iva Mršić Felbar

U SUSRET JUBILEJU 300. OBLJETNICE OBRANE SINJA (1715. – 2015.)

POVJESNIČARI I PISCI O GOSPI SINJSKOJ Blaž TOPLAK Franjevačka klasična gimnazija u Sinju blaz.toplak@gmail.com

UDK 27-789.32:[2-523.44:27-312.47(497.5Sinj)] Primljen: 19. travnja 2016. Prihvaćen: 2. svibnja 2016. Pregledni članak

Sažetak: O franjevcima, samostanu i svetištu Gospe Sinjske postoji obilna znanstvena i popularna literatura. U ovom članku pisac upozorava na nekoliko važnijih povjesničara i na neka njihova značajnija djela u kojima su obradili povijest franjevaca u Sinju i Cetinskoj krajini. Prvu povijest Franjevačkog samostana u Sinju napisao je fra Petar Filipović. Njegov rukopis (Raspisanje, 1757.) čuva se i danas u samostanskom arhivu u Sinju. Objavio ga je fra Stanko Petrov u časopisu Gospa Sinjska (1922.). Prvi pjesnici, koji su opjevali obranu Sinja 1715. godine bili su fra Filip Grabovac (†1747.) i fra Andrija Kačić Miošić (†1760.). Prvi je o samostanu i svetištu Gospe Sinjske znanstveno pisao fra Stjepan Zlatović (†1891.), zatim fra Ivan Marković (†1910.), fra Stanko Petrov (†1963.), fra Karlo Kosor (†1982.), a osobito fra Josip Ante Soldo (†2005.). Prvo glasilo Gospa Sinjska pojavilo se prije Prvoga svjetskog rata (1914.), u ratu je zamrlo, a poslije rata je obnovljeno (1922.) i izlazilo je do 1944. godine, kada su ga komunisti zabranili. To je glasilo ponovno obnovljeno 1974. godine te izlazi i danas. Posebno treba upozoriti na neke važne knjige, kao što su: I. Marković Sinj i njegovo slavlje (1898., reprint 1998.), Sinjska spomenica 1715. – 1965. (1965.), Franjevačka klasična gimnazija u Sinju (2004.), J. A. Soldo Sinjska krajina u 17. i 18 stoljeću (1995. i 1997.) i druge. Ključne riječi: Sinj, Gospa Sinjska, franjevci, povjesničari, pisci, znanstvenici.

Uvodna promišljanja O gradu Sinju, franjevcima, samostanu i crkvi, o slici Gospe Sinjske i njezinu štovanju postoji vrlo bogata literatura. Treba istaknuti djelo Šime Jurića Bibliografske zabilješke o Sinju i Cetinskoj krajini, koje je fra Josip Ante Soldo spasio, dopunio i objavio.1

Šime JURIĆ, Bibliografske zabilješke o Sinju i Cetinskoj krajini (zaključno do 1940.), I, Sinj, 1999.; Šime JURIĆ – Josip Ante SOLDO, Bibliografske zabilješke o Sinju i Cetinskoj krajini (zaključno do 1980.), II, Sinj, 2002.

U SUSRET JUBILEJU 300. OBLJETNICE OBRANE SINJA (1715. – 2015.)

Blaž TOPLAK

Povijest samostana u Sinju (Gospe Sinjske) i samostana u Rami (sv. Petra) u djelima brojnih pisaca i povjesničara otkriva neraskidivu prošlost i sadašnjost tih dvaju samostana, koje od davnih dana veže čudotvorna slika Majke od Milosti, koja je poslije slavne obrane Sinja 1715. godine nazvana Čudotvorna Gospa Sinjska. Lijepo za nju napisa poznati hrvatski književnik Ivan Aralica: „Bogomajka je lice neiskazane ljepote prignula lijevom ramenu, a pogled oborila na zemlji, kao da je maloprije bila zamoljena: – Prečista, pogledaj kud nas vode i kamo nas tjeraju – a ona na to poniknula glavom i rekla: – Ne moram gledati, sve to znam. – Otud se pričinja da te oči poniknute ničice izravno gledaju i vide čovjekovu vanjštinu i čovjekovu nutrinu.“2 Čudotvorna prilika „pola metra visoka i jedva nešto manje široka“ svjedokom je svih povijesnih zbivanja na ovim prostorima, svjedokom i sudionica na krvavom „putu bez sna“ iz Ramske u Cetinsku krajinu.3 Nebrojeno puta od te 1715. godine pa sve do naših dana, a osobito u vrijeme Domovinskog rata, kad je bilo najteže, kad se nije znalo, kao nebrojeno puta kroz mučeničku i patničku povijest hrvatskog naroda, gdje je gore, u polju ili u brdu. U brdu su bili vuci, a u polju Turci i nezasitni susjedi grabežljivci, gori od vukova i Turaka. Kad se kroz tri protekla stoljeća nebrojeno puta nad Cetinom i Hrvatskom nadvila neizvjesnost i bio je opstati ili nestati, narod nije gubio nadu. Izlizani, udubljeni mramorni pod oko njezina oltara kao da naraštajima kroz vjekove poručuju: „Sve što bude izrečeno, bit će i uslišano.“4 I tu, na tvrdoj stijeni vjere u Isusa Krista, njezina Sina, pod starom Tvrđavom u okrilju njezinih majčinskih skuta nicali su velikani pera i uma, odgojene plejade fratara, crkvenih i narodnih učitelja, predvodnika i boraca „za krst časni i slobodu zlatnu“. Sinjski fratri, sinovi nekoć slavne Provincije Svetog Križa Bosne Srebrene, od 1735. godine Provincije sv. Kaja i od 1743. Provincije Presvetog Otkupitelja, stvarali su i odgajali jake i karakterne muževe riječju i perom neumorno pronoseći slavu Gospe Sinjske.5

Ivan ARALICA, Put bez sna, Zagreb, 21987., 218.

Usp. Isto, 218.

Isto, 219.

O razlozima i posljedicama podjele Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene postoji obilna literatura. Posebno ističemo „Postanak i djelovanje Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja. Radovi simpozija o Franjevačkoj provinciji Presvetoga Otkupitelja, održanog u Splitu od

ZBORNIK RADOVA

Povjesničari i pisci o Gospi Sinjskoj

Sposobnost i upornost pojedinaca kadra je stvoriti veličanstvena djela kojima se generacije dive i na njima se nadahnjuju. Koliko god se čovjek pouzdavao u moć i snagu oružja i politike, iznad svega stoji i bdije ruka svemogućeg Boga. Nema te sile i snage koja je kadra uništiti jedan narod ili njegovu kulturu kad narod svoju budućnost gradi uz moćni zagovor Isusove i naše majke Marije. Lijepo zapisa sv. Ivan apostol u evanđelju: „Kad Isus opazi majku i blizu nje učenika, kojega je osobito ljubio, reče majci svojoj: ‘Ženo, evo ti sina!’ I od tog je časa učenik uze u svoju kuću“ (Iv 19,26-27). U nemirnim i burnim stoljećima koja su ostavljala duboke i teške rane na duši hrvatskog čovjeka pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji ulijevala je snagu i nadu u bolje i mirnije sutra hrvatskog naroda. Franjevci nadahnuti primjerom i ljubavlju svoga osnivača sv. Franje Asiškoga u hrvatskim zemljama (Hrvatska, Bosna, Hercegovina, Banat, Bačka…) zdušno su i neumorno poticali i gajili pobožnost prema Gospi kao odvjetnici i zaštitnici hrvatskog naroda. Prvi Franjin životopisac fra Toma Čelanski zapisa: „Isusovu Majku obasipao je neizrecivom ljubavlju zato jer nam je dala brata, uzvišenoga Gospodina. Njoj je upravljao posebne pohvale, upravljao prošnje, prikazivao osjećaje, koliko to i kako ljudski jezik ne može ni izraziti. No, čemu se najviše radujemo jest to što ju je postavio da bude odvjetnicom Reda i što je pod njezina krila smjestio svoje sinove, koje je imao ostaviti, da ih ona do svršetka grije i zaštićuje.“6

1. Sinj – Rama – Sinj U Cetini pod „V’ Sinjem“ (tako se nazivalo naselje na mjestu današnjega Sinja) knez Ivan Nelipić godine 1357. sagradio je franjevcima samostan i crkvu sv. Marije, što je iste godine potvrdio papa Inocent VI. Samostan je pripadao Bosanskoj vikariji i u njemu je živio velik broj franjevaca. Uskoro je utemeljena Cetinska kustodija,7 koja je bila posebna administrativna

5. do 7. prosinca 1985. u prigodi 250. obljetnice osnutka Provincije, u: Kačić, 17 (1985.), 339. Budući da je u to doba hrvatski narod bio pod tri ondašnje europske velesile (Austrijska Carevina, Osmanlijsko Carstvo i Mletačka Republika), politički su razlozi natjerali crkvene vlasti da podijele Bosnu Srebrenu na tri provincije: u Mletačkoj Dalmaciji to je Provincija Presvetoga Otkupitelja, u prekosavskim krajevima pod habsburškom carskom vlašću Provincija sv. Ivana Kapistrana i pod turskom vlašću ostatak Provincije Bosne Srebrene.

Toma ČELANSKI, Životopis sv. Franje Asiškog, Zagreb, 1977., 170.

Usp. Dominik MANDIĆ, Franjevačka Bosna, Rim, 1963., 237.

U SUSRET JUBILEJU 300. OBLJETNICE OBRANE SINJA (1715. – 2015.)

Blaž TOPLAK

jedinica velike Provincije Svetog Križa Bosne Srebrene. Njezin se kustod spominje 1372. godine, a zna se da je kustodija 1506. godine obuhvaćala samostane: Cetinu pod Sinjem, Klis, Skradin, Visovac, Vrliku, Knin i Karin. Svakodnevni život fratra i naroda nasilno je prekinula turska okupacija 1536. godine. Otada su Turci vladali Sinjem 150 godina (1686.). Kroničar bilježi da je poslije poraza pod Bečom u našim krajevima pokrenut sveopći oslobodilački rat, kada je među drugim mjestima oslobođen i Sinj. Unatoč pokušajima, u više navrata ostade u kršćanskim rukama, a osobito to bi veličanstveno uz Marijinu pomoć 1715. godine.8 O samostanu u Rami i uopće o franjevcima Provincije Svetog Križa Bosne Srebrene opširno je pisao fra Mijo Vjenceslav Batinić u djelu Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njihova boravka.9 Franjevci su u Ramu došli u XV. stoljeću, nešto prije samog dolaska Turaka, te su tamo podigli samostan sv. Petra Šćitskog, ali nema provjerenih izvora. Nažalost, samostan je već 1557. godine zajedno s crkvom spaljen do temelja, a njegova obnova trajala je sljedećih trideset godina. Neko vrijeme bio je pošteđen pljačkaških pohoda i turskih provala, ali je 1653. godine opljačkan. Teškom mukom franjevci ga obnavljaju, ali ga je 1667. godine uništio požar, da bi ga samo petnaest godina kasnije zadesila ista sudbina. Sudbina jednog i drugog samostana (Sinja i Rame) u mnogočemu bila je ista, jer su jedan i drugi tri puta bili spaljeni do temelja. No, daleko je važnija za oba samostana činjenica koja je ulijevala snagu i radost narodu i fratrima, a to je slika Majke od Milosti, koja se danas štuje pod nazivom Čudotvorna Gospa Sinjska. Fra Petar Filipović ukratko je opisao postanak samostana u Rami i blagotvorno djelovanje ramskih franjevaca među pukom Božjim. On piše kako je čuo od starijih fratara da se slika Gospe od Milosti nije nalazila na glavnom oltaru u ramskoj crkvi, nego u jednoj niši u zidu. O slici fra Petar zapisa: „Ova čudnovata Prilika Divice prisvete bila je u ovih fratara još u Rami, ali otkad i kako su je imali, nisam ni od starijih mogao znat: ele znam ovo, kako su mi isti rekli, da je stala u crkvi izvan

Usp. Krsto KRŽANIĆ, Svetište čudotvorne Gospe Sinjske. Sinjska Spomenica 1715 – 1965, Sinj, 1965., 40-41.

Mijo Vjenceslav BATINIĆ, Djelovanje franjevaca u Bosni i Hercegovini za prvih šest viekova njihova boravka, I, Zagreb, 1881.; II, Zagreb, 1883.; III, Zagreb, 1887.

ZBORNIK RADOVA

Povjesničari i pisci o Gospi Sinjskoj

oltara i da nije bila u onom poštenju, u kome je sad.“10 No, značajno je, ističe Filipović, da je Božja providnost na poseban način čuvala tu sliku. Naime, samostan sv. Petra u Rami, kako je već rečeno, bio je više puta pljačkan, paljen i rušen (1557, 1653. i 1661.), ali slika nije nastradala (ni 1944. godine kad su američki zrakoplovi bombardirali crkvu u Sinju, ali je slika ostala neoštećena), nego je uza sve nepogode, što ih je doživio ramski, a kasnije i sinjski samostan, odoljela zlobi nekrsta i sili vatre. Zato nije čudo, ističe Filipović, da su neki već tada slici iskazivali posebno štovanje i na svetkovine pred njom paliti voštanice.11 U jeku Velikoga ili Bečkoga rata polovicom listopada 1687. godine fratri sa slikom Majke od Milosti bježe iz Rame te bolnim srcem i suznim očima vape: „S Bogom Zemljo! S Bogom zavičaju! S Bogom sveta naša kućo! S Bogom liepi Božji hrame!“ Krenuli su na put bez sna iz Šćita u Dalmaciju. Poslije dugoga lutanja (Dugopolje, Klis i Split) konačno se smjestiše u Sinju.

2. Prvi Gospin povjesničar Fra Petar Filipović (1709. – 1769.), koji je započeo svoje školovanje kao pripravnik (1713.) u Sinju uoči samog rata, prvi je i izuzetno vjerodostojan svjedok i sudionik svih zbivanja koja su se događala te sudbonosne 1715. godine u obrani grada Sinja. On, koji je proveo gotovo cijeli svoj život u Sinju, napisao je nekoliko djela od kojih su dva od ključne važnosti za proučavanje povijesti Cetinske krajine: Archivium Conventus ili Pismosaranište (kronika franjevačkog samostana u Sinju) i Raspisanje (teološkopovijesni opis čudesa Gospe Sinjske). Ta su djela zapravo sve što imamo – uz izvorne dokumente – sustavno napisano.12 Filipović o dolasku piše: „Mjeseca listopada 1687. stigoše u Cetinu, gdje je tada mal ne sve opustjelo. Na mjestu gdje je današnji varoš Sinj ne

Ivan MARKOVIĆ, Gospa Sinjska, II, Zagreb, 1899., 22.

Usp. Stanko PETROV, Raspisanje, u: Gospa Sinjska, Šibenik, I (1922.), 3, 39. Povodom tiskanja fra Petrova djela fra Stanko zapisa: „Samo prije nego počnemo, moramo upamtiti ovo: naš će list donijeti fra Petrovu povijest, baš kako ju je on napisao, samo ćemo slova stavljati, kako mi danas pišemo; na primjer fra Petar piše po starinsku :’czarqua’, a mi ‘crkva’: on upiše ‘Boxjim’, a mi bismo ‘Božjim’ , on ‘usebbi’ i tome slično. Ne bi bilo zgodno, da mi pišemo i sada po staru, pa ćemo pisati po današnju. To bi ljudi od knjige rekli ovo: pisat ćemo današnjim hrvatskim pravopisom ili ortografijom.”

Stanko PETROV, Raspisanje, 37-38.

U SUSRET JUBILEJU 300. OBLJETNICE OBRANE SINJA (1715. – 2015.)

Blaž TOPLAK

bijaše ni jedne kuće. Osim grada (Tvrdjave) i nekoliko malih zgrada uz nj tik do bedema, od juga i od sjevera, drugoga Sinja nije bilo.“13 U kronici sinjskog samostana Archivium Conventus ukratko donosi povijest ramskog samostana, seobu fratara i naroda u Sinj 1687. godine, koju je predvodio junak Stojan Janković, ali je poznato da je Janković poginuo prije seobe. Uz to donosi po sjećanju popis fratara koji su se doselili14 te odlasku u Split i povratku u Sinj. Između šturih bilježaka donosi i izvještaj o stradanju petorice fratara na Čitluku i fra Pavla Vučkovića, koga je spasilo poznavanje turskog jezika.15 Kad je izgledalo da će u kronici detaljno opisati sva ratna zbivanja (1714. – 1718.), posebice opsadu Sinja i njegovu čudesnu obranu po Gospinu zagovoru, on to zaokružuje u svega nekoliko rečenica. Zašto je to tako učinio, ubrzo je postalo razvidno kad se pogleda njegovo drugo važno djelo, koje se odnosi na sve što je vezano uz Majku od Milosti, odnosno Gospu Sinjsku: Descriptio Miraculosae imaginis Beatissime Virginis Mariae, quae apud Fratres Minores in Suburbio Sign singulari devotione a Fidelibus tam incolis, quam advenis summe colitur, ac veneratur: MDCCLVII – (Raspisanje od čudnovate Prilike Blažene Djevice Marije, koja se u varošu sinjskome kod fratara Braće Manje Opsluženja svetog oca Frannčeška osobito štuje, napisano godišta, od fra Petra Filipovića es definitura spisano godišta 1757.).16 Raspisanje nastoji puku posvijestiti da sve ono što se dogodilo 1715. godine treba u prvom redu zahvaliti Majci od Milosti. U časovima beznađa i nemoći, obavijeni crnim dimom i još crnjim slutnjama niklo je, ne samo viteško junaštvo nego i uvjerenje da je uz njih Gospa. Ta i sam zapovjednik sinjske tvrđave Zorzi Balbi to izražava na sam dan pobjede i

Ivan MARKOVIĆ, Gospa Sinjska, 25.

Usp. Petar FILIPOVIĆ, Archivium conventus olim sancti Petri Ramae in Bosna nunc autem Sanctae Mariae in celum assumptae Signii in Dalmatia MDCCLVI, Arhiv samostana Sinj, 4.

Mustafa-paša Daltaban, inače porijeklom Srbin, postavljen je 1697. godine za vezira namjesnika u Bosni s nakanom da obrani Seraj (Sarajevo) od brzog i uspješnog napada vojske Eugena Savojskoga. Godinu dana kasnije (1697.) provalio je Daltaban u Sinjsko polje i tada je napadnuta kula u Čitluku. Braniteljima se zapalio barut i poskakali su iz utvrde. Turci ih sve posjekoše, a jedino se spasio okretni fra Pavao Vučković. Spasilo ga je poznavanje turskog jezika. Lijepo o tome piše Ivan Aralica u Putu bez sna, gdje piše da nevolja svemu nauči, a neprijateljev jezik uči se prije svega. Daltaban paša odveo ga je sa sobom u Istanbul, a poslije je bio s njim kad je postao veliki vezir u Bagdadu. Poslije ubojstva Daltabana fra Pavao mletačkom lađom bježi u Italiju. Tu se javlja upravi franjevačkog reda i Svetoj Stolici te se vraća u Sinj.

Usp. Stanko PETROV, Raspisanje, 38.

ZBORNIK RADOVA

Povjesničari i pisci o Gospi Sinjskoj

bijega Turaka natrag u Bosnu, a nepoznati pisac, vojnički časnik u Dnevniku opsade bilježi: „Posadu je krijepila božanska pomoć... i na dan naše Zaštitnice ostadosmo oslobođeni od opsade.“17 Fra Gašpar Vinjalić zapisa kako su se nakon pobjede spustili sa slikom u zapaljenu samostansku crkvu: „Prvi nastupe krajišnici, zatim providur s četom grenadira. To je bio početak svečane procesije koja se priređuje na taj dan i velikog priliva vjernika, koji je naročito velik prvih godina mira.“18 Guverner Dalmacije i Albanije, general Anđelo Emo u službenom izvješću vladi u Mlecima piše: „Bog je počeo dokazivati svoju svetu zaštitu pokrajini Dalmaciji oslobodivši prošle noći, na dan Uznesenja Djevice Marije, veoma važnu tvrđavu Sinj. Treba zahvaliti Božjoj ruci što je ojačala naše branitelje da spase pokrajinu Dalmaciju.“19 Procesija, sveta misa, pjevanje „Tebe Boga hvalimo“ nije bilo obilježje samo stanovnika sinjske tvrđave. General je naredio da se u svim mjestima slave mise zahvalnice i pjeva himan „Tebe Boga hvalimo“, a vojnici su pobjedu trebali pozdraviti pucnjevima iz topova. Tadašnji splitski nadbiskup Stipan Cupilli održao je sutradan (16. VIII.) misu zahvalnicu i procesiju sa slikom Gospe od Pojišana, a u Sinju je dva dana kasnije (18. VIII.) slavio svečano slavlje s vojskom i narodom na Tvrđavi. Nakon toga slijedi opis uslišanja koja se događaju štovateljima svete slike. Prema fra Petrovu zapisu Gospina slika dok se nalazila u Rami nije bila na glavnom oltaru, već u pokrajnjoj niši, gdje ju je narod već tada osobito častio. To je došlo do izražaja poslije čuda koje se veže uz iznenadan i čudesan rast mladića Ivana Mijaljića.20 Fra Petar bilježi kako se upravo tim čudom počinje sve više i više širiti štovanje Gospine slike u ramskom kraju. Stoga u svom Raspisanju bilježi da je u drugoj polovini 17. stoljeća živio u

Krsto KRŽANIĆ, Svetište čudotvorne Gospe Sinjske, 44-45. U sinjskom samostanskom arhivu sačuvan je dnevnik opsade na talijanskom jeziku Il Giornale del blocco de assedio della fortezza di Sign.

Josip Ante SOLDO, Zlato na grudima Majke, Sinj, 1987., 21.

Josip Ante SOLDO, Sinjska krajina u 17. i 18. stoljeću, I, Sinj, 1995., 192.

Fra Ivan Mialjić bio je jedan od prvih župnika poslije slavne pobjede pod Sinjem. Njega su kao kandidata za franjevački red odbili primiti u novicijat jer je bio maloga rasta. On je tada otišao pred Gospinu sliku u Rami i molio i za čudo, u vrlo kratkom vremenu je narastao te je primljen u franjevački red. Narod je to držao čudom po zagovoru Majke od Milosti. Fra Ivan Mialjić, kao župnik u Sinju, dao je u Mlecima napraviti prvi drveni okvir za Gospinu sliku, a poslije će fra Jeronim Filipović, također u Mlecima, dati napraviti današnji srebrni okvir.

U SUSRET JUBILEJU 300. OBLJETNICE OBRANE SINJA (1715. – 2015.)