OFM_Vjeropoj_Rijeci_Skunca_omot.indd 1-5
9/13/2019 7:32:38 AM
Priredili Stjepan Lice fra Ivan Majić Grafičko oblikovanje i oprema Danijel Lončar Fotografije Arhiv Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda i Juraj Lütze
Izdaju Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, Kaptol 9 Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnike fra Ilija Vrdoljak Stjepan Brebrić Tisak Kerschoffset Zagreb d.o.o. Naklada 1500 ISBN 978-953-6428-67-0 (Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda) ISBN 978-953-11-1259-8 (Kršćanska sadašnjost) Tiskano u rujnu 2019. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001039761.
OFM_Vjeropoj_Rijeci_Skunca.indd 2
9/8/2019 11:23:41 PM
fra Bernardin (Robert) Škunca
Vjeropoj Riječi Roman esej o fra Bonaventuri Dudi
Kršćanska sadašnjost Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda Zagreb, 2019.
OFM_Vjeropoj_Rijeci_Skunca.indd 3
9/8/2019 11:23:41 PM
Vjeropoj Riječi - fra Bernardin (Robert) Škunca
suglasju. Učini mi se, naime, da je fra Bonaventura čitava sebe izražavao preko ovako imenovanih sedam crta/struna: propheta – exsegeta – catecheta/homileta – organeta – poeta – esteta – asceta (prorok – učitelj Svetog pisma – kateheta-propovjednik – orguljaš-kompozitor – pjesnik – estetičar – samozatajnik). Gledam, eto, u duhu fra Bonaventuru kao proroka koji ‘čuje’ što Bog govori, koji to izražava riječju i svjedoči djelom svaki dan, sve do krvi, ako je potrebno, i svima jasno kaže: samo ono Božje – ne ono ‘naše’ – ima zalog budućnosti i zalog vječnosti. Proročki govor je, naime, najistinitiji govor, zanosni i uvjerljivi govor, govor s Izvora koji je uvijek ‘sadašnji’, stoga je govor za sadašnjost i za budućnost. Ne, dakle, kakvo gatanje i čaranje, ne kakva astrologija, nego ostvarenje Božjega u našoj sadašnjosti i u našoj vječnosti. Proročki govor, naime, uvijek smjera na vječnost. Prorokov život u sadašnjosti nosi ‘proročanstvo’ budućnosti, jer samo ono Božje može voditi čovjeka ovdje i sada, i samo Božje će se dogoditi u vječnoj budućnosti: „Hoće se založenog prorokovanja da bismo svoj cijeli život pretvorili u žrtvu za Boga i bližnjega“, govorio je svećenicima, govorio je svima. U tako shvaćenu proroštvu fra Bonaventura je bio istinski djelatnik u sadašnjosti i vidjelac budućnosti. Zanosio se proročkim pozivom, o čemu je s punom dušom govorio: „‘O kad bi sav narod Gospodnji postao prorok! Kad bi Gospodin i na njih izlio svojega Duha’ (Br 11,30). Tako govore Božji ljudi! Ne svojataju Boga i njegove darove, ne prisvajaju Duha Božjega samo za sebe nego zazivaju dar Duha Božjega vjernicima, svim ljudima“. Prorok je osoba koja iz svoje duboke uronjenosti u Boga – Boga koji vidi sadašnjost i budućnost – vidi dalje, vidi budućnost, stoga i opominje ljude u sadašnjosti, i svjedoči im ispunjenje obećanog u Isusu Kristu… Gledam fra Bonaventuru kao egzegetu, kao čovjeka upućena u znanja o svetoj Knjizi kršćana, u dobrom dijelu i Židova (dijelovi Starog zavjeta), u određenom smislu i knjige čovječanstva. Gledam ga kako s velikim marom ište ono Božje u Pismu, od znanstvenog istraživanja i akribičnog pisanja do jasnoga izlaganja u brojnim predavanjima. Gledam ga kako i korijen svoje proročke karizme vidi u Bibliji. Biblija mu je značila kao razgranato i bogato stablo, prepuno cvjetova i plodova. U svojem takoreći životnom 10
OFM_Vjeropoj_Rijeci_Skunca.indd 10
9/8/2019 11:23:42 PM
1. Sprovodno-slavljenička uvertira
bavljenju egzegezom (stručnom propitivanju smisla biblijskih tekstova) sve jasnije je vidio da je riječ Pisma, nadasve Isusova riječ – Evanđelje – veća od našega shvaćanja. U poniznosti vjere otkrivao je da riječ Pisma nadilazi naš razum koji je sklon svođenju svega na ljudsku mjeru, nerijetko s umišljajem da je čovjek mjera svega. S neskrivenom tugom opažao je da prenaglašeno novovjekovno filozofsko i svjetonazorsko kretanje ‘europske’ civilizacije sve očitije otklanja Boga kao mjeru svega. Odavno sam vidio da se fra Bonaventura posve našao u mislima Josepha Ratzingera (pape Benedikta XVI.) koji reče: „Ispravnoj egzegezi pripada poniznost da dopustimo veličinu Pisma koja nas često nadilazi.“ Iz cjelovite riječi Pisma pak, fra Bonaventura je s oduševljenjem otkrivao Isusa kao Riječ, kao Božansku osobu, kao Logos. Gledam fra Bonaventuru kako – uvijek oslonjen na Riječ – proročki i egzegetski katehizira, propovijeda, ili pak, kao profesor, izlaže svoja predavanja. U svojoj katehetskoj, propovjedničkoj i profesorskoj obdarenosti bio je – može se reći bez pretjerivanja – najomiljeniji govornik, gdjegod se našao. Istinski sijač riječi, nadasve Božje riječi. Gledam fra Bonaventuru kao organetu/componistu, skladatelja i ljubitelja glazbe s tankoćutnim osjećajem za sveto. On, ljubitelj tišine i osame, i radostan sudionik zajedništva u duhovnim, crkvenim, kulturnim krugovima i bogoslužnim slavljima, ali i u posve običnim dnevnim ili prigodnim susretima, djelovao je kao duša koja slavi Boga i slavi život. Gledam fra Bonaventuru kao poetu i estetu. Vidim ga kako – poput pravih pjesnika – u sebi nosi sposobnost za poseban suodnos sa svime što postoji: „Pjesnik je obdaren mnogim, umnoženim ticalima, ispruženima u sva četiri vjetra, u svoju usebnost i izvansebnost, u Sve“, kako se fra Bonaventura volio izražavati kad je riječ o pjesničkom daru. Ali, njegovo pjesništvo nije bilo toliko u pisanju pjesama-stihova. Ono je bilo utkano u njegovo svekoliko izražavanje. U svim sadržajima fra Bonaventurina izražavanja osjećao se poetski govor, nerijetko i stvarateljski. U takvu daru otkrivao je i estetiku odnosa u bićima i stvarima, ištući one nutarnje poveznice koje stvaraju ljepotu bića, jer izvanjska ljepota bez nutarnje ne predstav11
OFM_Vjeropoj_Rijeci_Skunca.indd 11
9/8/2019 11:23:42 PM
Vjeropoj Riječi - fra Bernardin (Robert) Škunca
lja istinu, laž je vješto složena maska, kako je opet naglašavao Joseph Ratzinger. Zato je svoja estetska mjerila promatrao s filozofskih i teoloških zrenika, s dubinskoga duhovna značenja, ištući ono sveto u svakom stvorenom djelu. Odatle i njegove prosudbe poezije, likovnih umjetnosti, književnosti. Konačno i u svemu – dok, evo, hodam prema Kaptolu – gledam fra Bonaventuru kao asketu, kao dušu koja u svemu – sve od zbiljski duhovnog, vjerničkog i redovničkog, do kulturnog i društvenog života – nosi askezu duha, askezu koja je daleko od svake brbljavosti, površnosti, lepršavosti, zavisti, borbe za ugled ili, još manje, za kakav materijalni probitak. Ta askeza duha dolazila je iz fra Bonaventurine težnje da u svemu otkrije bitnost i da u sve unosi i u svemu vidi ‘svetost’, naime, Stvoriteljevu nazočnost u biću, u ljudskom biću iznad svega. Uranjanje u svetost svega svojega djelovanja tražio je u askezi koja je kod njega na prvi mah bila jedva vidljiva, jer je bila ponizna. I još: ta askeza nikada nije bila izvještačena, namještena, nije fra Bonaventuru vodila – u ime neke lažne poniznosti – da pošto-poto bude na ‘zadnjem mjestu’, nego tamo gdje je trebao biti. Ako je nerijetko bio ‘na prvome mjestu’, on se upravo iz te svoje askeze duha jednako dobro nosio kao kad je bio na zadnjemu mjestu. Za sebe je držao da je bio dar za druge, ne imanje za sebe, slobodan od svakog oblika „jaštine“ (taštine, egoizma). Takva askeza – odjevena u smjernu i radosnu ljubav, i u bol kad joj je bilo mjesto u fra Bonaventurinu životu, a bilo je često – nosila je sve njegove gore rečene crte i strune. Samozatajnik fra Bonaventura. Fra Bonaventurina privlačnost za druge – sa sedam crta i sedam struna – bio je iznad svega on sam, on kao posebna osoba i osobnost, on u živoj duhovnoj i u isti mah skoro taktilnoj komunikaciji, s beskrajno iskrenim plavim očima, punima dobrote, s velikim ušima koje su otvorene za slušanje, u izgovaranju riječi poput glazbenika, pjesnika i estete. Da, i u izgovaranju riječi bio je poseban, jer i taj biljeg, i to s istaknutim naglaskom, pratio je sedam crta i sedam struna karizmatičkog fratra. Fra Bonaventurin glas, baritonski dostojanstven, meditativno smiren i radostan u isti mah, duhovno autentičan, bez namještanja, bez varke, oblikovno zaobljen kao da želi izraziti cjelinu i puninu. 12
OFM_Vjeropoj_Rijeci_Skunca.indd 12
9/8/2019 11:23:42 PM
1. Sprovodno-slavljenička uvertira
Pri tome je privlačnoj zvukovnosti davao čar i njegov ‘b’, koji je nekako odlazio u ‘p’, ne kao kakav prijekor nego kao poziv na sveto; i njegov ‘č’, ne čemerni nego čvrsti, kao čvrsto tlo; i njegov ‘r’, ne reski nego tečni, kao potočić što teče; i njegov ‘s’, ne piskavi nego uzvišen kao glas ‘odozgor’; i njegov ‘š’, ne šuštavi nego blagotvoran kao šum Duha; i njegov ‘t’, ne tvrdi nego pun neke nevidljive težine; i njegov ‘ž’, ne žalobni nego otajni kao sveta želja… Fra Bonaventura je u svojem glasovnom izražavanju davao puninu svim glasovnim jedinicama: i slovima, i slogovima jedne riječi, i cjelini riječi, i rečeničnim sklopovima… Sve to ‘vanjsko’ skladalo se – i to je ono bitno – s njegovim nutarnjim življenjem iz poruke vjere, iz nauka kršćanstva. Doživljavao sam ga kao estetu i komponistu/kompozitora/skladatelja u svim oblicima svojega izražavanja. Nosio je, dakle, moć slaganja različitih sastavnica i silnica u kom-poziciju (cum-ponere = stavljati zajedno), ono, naime, što tajnovito i kreativno stvara estetiku jedne određene cjeline. To je imao fra Bonaventura, očitujući tako neku vlastitu fonetiku, posebnu i osobnu. Te čudesne fra Bonaventurine crte/strune – u živom govoru s fonetskim posebnostima – uvijek su me se duboko doimale i u ovom času redale se živo u mojoj duši. Riječ je doista o bremenitim crtama/strunama. I on ih je često rabio, sad u jednoj sad u drugoj primjeni, uvijek u suodnosu s kršćanstvom, s redovničkim i svećeničkim pozivom, ili pak u širem svjetonazorskom krugu. Rado ih je izgovarao na latinskom jeziku. Zajedno s fonetskim posebnostima, mogli bismo ih zvati i silnicama. Svjedočim da su me te fra Bonaventurine crte-strune-silnice već od mladosti privlačile i vodile u dodire s karizmatičnim fratrom. Još ću reći: u te fra Bonaventurine silnice ulazi, dakako, i izniman dar pamćenja svega što je čitao i doživljavao, možda na poseban način iz područja pjesništva. U ovom svojem filmu gledao sam baš takvog fra Bonaventuru. Ne, dakle, u prvom redu u njegovu teološkom opusu, jer taj opus, iako velik i značajan za naše hrvatsko crkveno i opće kulturno područje, nije, kako držim, najdublji razlog njegove čudesne prihvaćenosti u širokim i šarolikim krugovima ljudi, 13
OFM_Vjeropoj_Rijeci_Skunca.indd 13
9/8/2019 11:23:42 PM
Vjeropoj Riječi - fra Bernardin (Robert) Škunca
nego onakvog fra Bonaventuru koji je svim svojim bićem posjedovao dar dodira onog nedokučivog Božjeg i jednako nedokučivog onog čovječjeg. I jer je dodirivao Boga jače negoli to uspijevamo mi običnici, postade mi posve očito da je upravo time dublje dodirivao čovjeka. Moguće i obratno. U mjeri svojih darova – primljenih iz punine Kristove po Duhu – bio je čudesan posrednik između Boga i ljudi, i po tome sličan Kristu, stoga i potpun čovjek, opet, dakako, u mjeri Božjega dara. U tome je fra Bonaventurina nutarnja sloboda i čistoća duše bila već od najranije mladosti ‘pogodno mjesto’ za primanje darova Duha. Iz takvog doživljavanja fra Bonaventure, pred mojim se duhovnim očima slagala slikovita životna ikona: fra Bonaventura kao iskreni vjernik Isusa Krista i djelatni svjedok vjere, propovjednik vjere, pisac o vjeri, ali i sretnik u življenju iz vjere. Iz takvih obrisa fra Bonaventure kao ikone pokazuju se plodovi koji su nalik na plodove što izlaze iz beskraja Dobrote, Istine, Ljubavi, Ljepote. Ikona Božje nazočnosti u jednom krhkom ljudskom biću, ali u potpunosti otvorena Duhu Stvaratelju. Ikona uvijek ugodna, ali i u trajnom dovršavanju i uljepšavanju. Istinski Vjeropoj Riječi. Vjeropoj, nova složenica, možda, ali izišla iz drugovanja s brojnim novim fra Bonaventurinim izričajima, rečenim ili napisanim u mnogim okolnostima njegova djelovanja i u njegovim spisima. Da, vjera, to je prvo, ali i poj, pjev, pjesma u riječi o Riječi. To pristaje fra Bonaventuri. U tome je, mišljenja sam, ljepota i snaga privlačnosti tog voljenog fratra. Vidio sam i drugu stranu te ikone: imala je i oporo naličje životnog puta. Fra Bonaventura je nosio – počevši od rođenja i dječaštva – brojne trnovite događaje tijekom mnogih godina, najčešće vanjskom pogledu skrivene. Njegov samozatajni duh umio je oporost života okretati u dinamičnu radost. Takvoga ćemo ga u ovom hodu susretati posvuda. Takav fra Bonaventura je pred mojim očima stajao kao živi primjer stvarne Božje nazočnosti ili kao stvarna nazočnost stvarnoga Boga. Pokazuje se kao duhovno, afektivno i intelektualno sretan plod jednog životnog puta. Takva ikona u jednoj osobi sličila mi je na dokaz o dobrim učincima određenoga medicinskog lijeka. Naime, na pitanje koji je lijek istinski do14
OFM_Vjeropoj_Rijeci_Skunca.indd 14
9/8/2019 11:23:42 PM
D
ragi brate Bonaventura! Svjestan da nitko nikada ništa nije uradio sam i da je red na završetku kakva značajnog posla uputiti riječ zahvale, i ja, evo, to činim nakon što sam dovršio Vjeropoj Riječi, slovo o Tebi. Ta riječ zahvale neka ovdje bude izraz Božje ljubavi koja je po Duhu Svetomu razlivena u srcima našim, što nam svjedoči pisac poslanice Rimljanima – 5,5. Zahvaljujem prvo Tebi koji si na ovom putu kojim ja još hodim bio beskrajno zahvalan za male i velike stvari svakome s kojim si dijelio život u užem, širem i najširem krugu. Nisi za uzvrat – prema riječi Gospodnjoj – očekivao isto, nego više od toga: sebi i drugima želio si plaću od Oca koji je nebesima, kako je rečeno u Matejevu evanđelju – 5,43-46 i 6,1-2. I ja vruće želim da me za ovaj rad pisanja o Tebi snađe baš takva plaća. Ništa više i ništa manje, iako je takva plaća posve nezaslužena. Ona je čista Očeva milost. Ovo pak što sam pisao o Tebi i nije moje, a nije ni Tvoje, kako bi Ti odmah primijetio. Štogod je u tome dobro, od Dobroga je. Čista je istina: sve što je preko Tebe izlazilo, Očev je dar Tebi, a Ti si ga besplatno primio i besplatno – uz veliku radost, sa smijehom, ali i u suzama – darivao drugima. Svima. I meni. Pa ako je štogod moga u ovome Vjeropoju, to je nastalo tako da se Tvoje zrcalno stanje odražavalo na mene. I na druge Tebi bliske. Uz svoje odsjeve koji su nastajali iz naših dragih susreta, sabrao sam Tvoje zrcalne odsjeve, primjerice, iz brojnih knjiga i publikacija koje si objavio, i onih koje su nastale iz razgovora koje su drugi vodili s Tobom ili su pak samostalno pisali o Tebi, od misaonog pisca i novinara Dragana Kalajdžića i ponesenog Tvojom osebujnošću Ivice Domaćinovića u izdavačkoj kući Teovizija, do svjedokinje Tvoga životnoga hoda, napose Tvoga uzbudljivog djetinjstva i dječaštva, Radmile Borović, Tvoje Krasanke, do doktorata Antona Volenika o Tvojem velikom pastoralno-teološkom doprinosu našoj Crkvi, te – na ovaj ili onaj način – od brojnih drugih, primjerice, u Glasu Koncila, u Kršćanskoj sadašnjosti, i u drugim manje poznatim, ali Tebi jednako važnim publikacijama, poput onih u glasniku
215
OFM_Vjeropoj_Rijeci_Skunca.indd 215
9/8/2019 11:24:02 PM
Vjeropoj Riječi - fra Bernardin (Robert) Škunca
Marijin Trsat, u Obavijestima Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, časopisu Brat Franjo. Mnogih. Na moju radost, trojica čitatelja ovog Vjeropoja – između drugih: fra Ilija Vrdoljak, Stjepan Lice i Josip Bratulić – provjerila su sav ovaj moj zrcalni odsjaj. Našavši ga istinitim portretom Tvoga postojanja i djelovanja, prenosimo ga drugima, svima onima iz Tvog užeg, šireg i najšireg kruga. Bit će velika radost ako sve dobro od Dobroga što stoji zapisano na prethodnim stranicama bude za dobro svima koji će – prema riječima Tebi najdraže koncilske konstitucije Gaudium et spes/Radost i nada – čitati ovo Tvoje pojanje o radosti i nadi, žalosti i tjeskobi ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jer je to radost i nada, žalost i tjeskoba također Kristovih učenika, kakav si Ti bio dušom, srcem i pameću. Pojao si u ime takvih i za takve, sa žarkom željom i molitvom da sve u Kristu sjedinjene vodi Duh Sveti u njihovu hodu prema Očevu kraljevstvu. Uvjeren sam, brate Bonaventura, da sada ostajemo u dubljem zajedništvu, jer si Ti sada – neka je slava Svevišnjemu! – u stanju gdje je otrta svaka Tvoja suza, gdje ni boli ni smrti više nema, jer se tamo, naprotiv, Božjim vjernicima pokazuje u punoj slavi Krist – već spasiteljski očitovan po Duhu Svetomu svojim utjelovljenjem u Djevici Mariji – koji je naš Alfa i Omega, Početak i Svršetak. S Tobom neka to uskoro bude i naša baština, što je sve po Duhu navijestio pisac Otkrivenja – 21,4-5;7. Sa zahvalnošću Ocu koji je ne nebesima i u nama po Duhu što nam je darovan, ostajem Tvoj, po milosti krštenja Robert, po izboru franjevačkog poziva fra Bernardin. Split-Poljud, na dan Uzašašća Gospodina našega Isusa Krista, 30. svibnja 2019.
216
OFM_Vjeropoj_Rijeci_Skunca.indd 216
9/8/2019 11:24:02 PM
SADRŽAJ 1. Sprovodno-slavljenička uvertira ......................................... 7 2. Božja ruka u Rokovu – fra Bonaventurinu odrastanju ....... 17 3. Od očaranosti karizmom Franje Asiškoga do uranjanja u Boga Svevišnjega ................................................. 43 4. O fra Bonaventurinu Logosu-Riječi, ili: od Boga Silaznika do Boga Uskrsnika/Budućnika ..... 71 5. Biblija – Božje pismo čovjeku ......................................... 97 6. Fra Bonaventurina najveća životna zadaća: obnova Crkve u duhu Drugoga vatikanskoga koncila .. 121 7. Zaljubljenik u marijanska svetišta ................................ 171 8. Finale: s fra Bonaventurom prema /bes/kraju.................. 203 Pismo zahvale ............................................................... 213 Bilješka o piscu ..................................................... 219
217
OFM_Vjeropoj_Rijeci_Skunca.indd 217
9/8/2019 11:24:02 PM
OFM_Vjeropoj_Rijeci_Skunca_omot.indd 1-5
9/13/2019 7:32:38 AM