Vrednota redovničkoga zajedništva by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

s. Mirjana Juranović

Vrednota

redovničkoga zajedništva

u hrvatskim i bosansko-hercegovačkim redovničkim zajednicama od Drugoga vatikanskoga sabora do 2016.

Kršćanska sadašnjost

TEOLOŠKI RADOVI

SVEZAK 87

VREDNOTA REDOVNIČKOGA ZAJEDNIŠTVA U HRVATSKIM I BOSANSKO-HERCEGOVAČKIM REDOVNIČKIM ZAJEDNICAMA OD DRUGOGA VATIKANSKOGA SABORA DO 2016.

s. MIRJANA JURANOVIĆ

VREDNOTA REDOVNIČKOGA ZAJEDNIŠTVA U HRVATSKIM I BOSANSKO-HERCEGOVAČKIM REDOVNIČKIM ZAJEDNICAMA OD DRUGOGA VATIKANSKOGA SABORA DO 2016.

KRŠĆANSKA SADAŠNOST Zagreb, 2018.

Recenzenti: prof. dr. sc. Tonči Matulić prof. dr. sc. Gordan Črpić Jezična lektura: s. Nada Abramović Korektura: Tihana Pšenko Miloš Grafičko uređenje i oprema: Denona d.o.o., Zagreb

Objavljivanje ovoga doktorskog rada odobrio je Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu dopisom dekana prof. dr. sc. Marija Cifraka od 5. prosinca 2017., klasa: 643-03/17-01/01, ur. br.: 251-82/01-17-127.

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Naklada: 700 ISBN 978-953-11-1170-6 Tiskano u rujnu 2018. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001005762.

PREDGOVOR

U životu, posebno u crkvenom životu, postoje teme o kojima se govori »s oprezom«, osobito kada je riječ o javnom diskursu. Riječ je o »osjetljivim temama« koje se odnose na konkretni život bilo zajednice bilo pojedinaca. O takvim osjetljivim crkvenim temama naučili smo ili govoriti općenito ili u užim krugovima. S papom Franjom takva se situacija radikalno mijenja, posebno kada je o njemu i njegovim nastupima riječ. On će jasno i otvoreno ukazati na problem i tražiti njegovo rješenje. Dovoljno je pročitati apostolsku pobudnicu »Evangelii gaudium – Radost evanđelja« (24. studenog 2013.), programatski dokument pape Franje, i vidjeti koliko je pitanja koja traže »hitne odgovore«, koliko tema i problema s kojima se susreću crkveni službenici u svojem životu kako dijecezanski tako i redovnički, a o kojima je potrebno otvoreno raspravljati na različitim razinama, osobito na teološkoj. Nije li upravo uloga teologije Božju poruku u svakom trenutku povijesti tumačiti, analizirati i primjenjivati na konkretnu crkvenu i društvenu situaciju – i to činiti u zgodno i u nezgodno vrijeme! Jedna od tema koja zadire u ono najintimnije u redovničkim zajednicama je tema redovničkog zajedništva kao središnja tema ove knjige, a koja je plod, s jedne strane, višegodišnjeg predanog i temeljitog znanstvenog rada na pripremi licencijata i doktorata jedne redovnice, s. Mirjane Juranović. S druge strane, iznimno vrijedan i poticajan sadržaj ove knjige je također plod iskustva u redovničkom životu, osobito različitih službi koje je obnašala ili obnaša autorica ove knjige. Zašto je tema redovničkog zajedništva i danas osjetljiva tema? Zbog toga što se na neki način pretpostavlja da redovničko zajedništvo postoji, kao što se pretpostavlja da postoji svećeničko zajedništvo, zatim zajedništvo između biskupa i svećenika, između župnika i vjernika, zajedništvo različitih udruga i pokreta vjernika laika... Jednom riječju glede svega toga puno se podrazumijeva. No, stvarnost je često drukčija kako u civilnom životu tako i u crkvenim zajednicama u odnosu na zajedništvo, a kada je riječ o redovničkim zajednicama u odnosu na redovničko zajedništvo. 5

Kao redovnica, koja je u svojoj redovničkoj zajednici obnašala službe i odgojiteljice i mjesne poglavarice i predsjednice Povjerenstva za duhovna zvanja i pastoral mladih, s. Mirjana Juranović uočila je problem i željela ga pod znanstvenim vidom obraditi, najprije u licencijatskom radu (14. travnja 2014.) i odmah nakon toga u doktorskom radu (6. studenog 2017.) čiji je plod ova knjiga. Tema ove knjige Vrednota redovničkoga zajedništva u hrvatskim i bosanskohercegovačkim redovničkim zajednicama od Drugoga vatikanskoga sabora do 2016. obrađuje vremenski veliko i do sada pod ovim vidom neobrađeno područje aktivnog redovničkog života hrvatskih redovnica i redovnika u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini. Razlog zbog čega obuhvaća redovništvo u danas dvije države je u tom što su redovnici i redovnice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine međusobno snažno povezani kako u prošlosti tako i u sadašnjosti. S jedne strane, u ovom su radu sakupljeni svi najvažniji pisani podatci o tome što se nakon Drugoga vatikanskoga koncila pisalo, kako se zapisalo, koje su bile aktivnosti u odnosu na redovničko zajedništvo. Budući da su istraženi svi važniji dokumenti i prikupljeni podatci o događanjima u odnosu na redovničko zajedništvo, poput Zbornika redovničkih tjedana (1973. – 2002.), časopisa Posvećeni život (1994. – 2016.), Vijećanja redovničkih odgojitelja i odgojiteljica (1972. – 2016.) Redovničkih dana (1998. – 2016.), ovaj rad postaje »referentno mjesto« za daljnja istraživanja i o drugim oblicima redovničkoga života nakon Drugoga vatikanskoga koncila u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Svi oni koji budu htjeli dalje istraživati neće više trebati provesti sate i sate po bibliotekama i uvijek kretati iz početka, već će ovdje pronaći smjerokaz kako što brže doći do onoga što žele istražiti. S druge strane, u ovom radu se u istraživanju otišlo pod sadržajnim vidom korak dalje od dosadašnjeg, to jest u kvalitativnom empirijskom istraživanju konkretno su se propitivale vrednote redovničkog zajedništva. Upravo to, odnosno postignuti rezultati i analize, bit će iznimno korisni za sve redovnike i redovnice u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Taj je dio bilo moguće učiniti pod interdisciplinarnim vidom, ovdje pomoću sociologa s kojima je s. Mirjana Juranović izvrsno surađivala. U empirijskom istraživanju na osobit su način obrađene sljedeće teme: slobodno vrijeme, novi mediji, međuljudski odnosi, osamljenost, pitanje askeze, a doneseni su i prijedlozi samih redovnika i redovnica za poboljšanje redovničkog zajedništva. Tematika redovničkog zajedništva se do sada uglavnom podrazumijevala, a ovdje se ona pod analitičko-kritičkim vidom teoretski analizira te na temelju dobivenih empirijskih rezultata praktički primjenjuje na redovništvo u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. 6

Brojne novosti i poticaji koji u odnosu na konkretan redovnički život proizlaze iz analize empirijskih podataka, sadržaj ove knjige čine koliko zanimljivim tako još više iznimno važnim za promišljanje redovničkoga života u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Rezultati otkrivaju također važne teme za potreban rast kvalitete redovničkog života i otvaraju nove teme o kojima će se u budućnosti sasvim sigurno raspravljati. Čitatelj će u ovoj knjizi – kako redovnica i redovnik tako i dijecezanski svećenik, ali i vjernik laik koji surađuje s redovnicima, kao i svi oni ljudi dobre volje koji sa simpatijama gledaju na redovništvo u današnjim promijenjenim okolnostima života – pronaći ne samo zanimljive tekstove nego i istinske poticaje za promišljanje vlastitoga života. Redovništvo je uvijek bilo ne samo izazov zbog »drukčijeg načina života« nego i istinski poticaj za promjenu vlastitoga života na bolje. Kao mentoru bilo mi je osobito zadovoljstvo poticati i pratiti teoretsku i praktičnu obradu teme redovničkog zajedništva u konkretnim hrvatskim i bosansko-hercegovačkim redovničkim zajednicama. Kao dijecezanskom svećeniku bila mi je čast biti mentorom doktorskoga rada o redovničkom zajedništvu, a veliko bi mi zadovoljstvo bilo kada bi se netko od studenata usudio izraditi doktorski rad o vrednoti zajedništva dijecezanskih svećenika. Autorica, dr. sc. s. Mirjana Juranović, je kao studentica Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pokazala ne samo izvrsnost u teološkoj analizi nego i hrabrost u odabiru i temeljitoj obradi tematike redovničkog zajedništva. Riječ je o vrijednom znanstvenom doprinosu kako u odnosu na analizu stvarnosti redovničkog života u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini tako i u odnosu na nove perspektive za budućnosti redovničkoga života. Ovaj rad popunjava prazninu na hrvatskom govornom području, ali može biti zanimljiv i koristan i za redovništvo u cjelini. Zahvaljujući Kršćanskoj sadašnjosti, koja ove godine slavi 50. obljetnicu osnutka (1968. – 2018.) i u čijoj su povijesti važno mjesto imali hrvatski redovnici, ova knjiga postaje dostupna hrvatskim redovnicama i redovnicima, kao i svima onima koje zanima sadašnjost i nadasve budućnost hrvatskoga redovništva. Stjepan Baloban

POPRATNA RIJEČ

Svaki je oblik zajedništva dinamična stvarnost. Zajedništvo je stvarnost koja me prati od rođenja. Kao deveto i posljednje dijete u svojoj velikoj obitelji samim sam rođenjem »uplovila« u veliko obiteljsko zajedništvo. Ono je za mene bilo i ostalo veliki dar. Obiteljsku zajednicu, htjeli ne htjeli, s vremenom su napuštala moja starija braća i sestre, naposljetku i ja, te smo stvarali novu zajednicu i zajedništvo, no uvijek smo se svi rado vraćali jedni drugima i onom prvotnom obiteljskom gnijezdu, koje nije bilo savršeno ali je pripadalo nama i bilo dio nas. Kad sam u svojoj vrlo mladoj dobi izabrala duhovni poziv, odjednom sam se našla u jednoj novoj zajednici i zajedništvu. S vremenom sam postala svjesna toga da u mom životu postoje razna zajedništva. Od obiteljskog, onog u školi, na fakultetu, u redovničkoj zajednici, na radnom mjestu, među prijateljima… u svakoj novoj sredini susretala sam se iznova s novim zajedništvom koje je uvijek iznova preda me stavljalo nove izazove i nova pitanja. Danas kad radim u njemačkoj župnoj zajednici osjećam da su moja iskustva zajednice i zajedništva veliko bogatstvo. Svako od ovih iskustava zajedništva utkano je u moje biće i stvaranje svakog novog zajedništva ne isključuje ona prethodna. Svako zajedništvo, bez obzira na to kroz kakve promjene, poteškoće i izazove prolazilo, ostaje trajna i neupitna vrednota. Moj je cilj u doktorskom radu pod naslovom Vrednota redovničkoga zajedništva u hrvatskim i bosansko-hercegovačkim redovničkim zajednicama od Drugoga vatikanskoga sabora do 2016. bio upravo to: pogledati vrednotu redovničkoga zajedništva iz više kutova, vidjeti što ga opterećuje, što ga čini lijepim i izazovnim, što je u njemu suvišno, kako bi se ono moglo poboljšati. Moje iskustvo života u različitim oblicima zajedništva potaknulo me da ovu temu produbim i da se usudim postaviti i neka osjetljiva i goruća pitanja koja se među hrvatskim redovnicima i redovnicama još nisu glasno izgovorila. Uspjeh svoga istraživačkog rada pripisujem upravo tome što je svako postavljeno pitanje bilo i moje osobno pitanje. Znala sam da ću tijekom pisanja svoga doktorskoga rada trebati stvarati još jedno zajedništvo. Najprije zajedništvo sa svojim mentorom prof. dr. sc. Stjepanom Balobanom od kojega sam doista mnogo naučila. Svaka njegova dobronamjerna kritika, nadasve točnost i preciznost, metodološka jasnoća i poštivanje dogovorenoga, naša komunikacija i nadasve njegov pristup i poštivanje koje je pokazivao prema redovničkom životu uvijek su mi bili izazov ići naprijed i doći do cilja. Pisanje doktorata, osobito njegovog istraživačkog dijela, nije moguće zamisliti bez osoba koje su mi svojim savjetima davale neprestanu podršku i 9

pomoć u njegovom sociološkom dijelu. To su prof. dr. sc. Gordan Črpić, doc. dr. sc. Silvija Migles i Ivana Brstilo Lovrić, asistentica. Zahvalna sam svim provincijalima i provincijalkama, članovima i članicama svih redovničkih zajednica koji su sudjelovali u fokus grupama, te redovnicama i redovnicima koji su sudjelovali u osobnim intervjuima moga kvalitativnog empirijskog istraživanja. Njihova otvorenost, susretljivost, prilagodljivost i gostoljubivost bile su mi velika podrška u radu i znak da redovnički život u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ima budućnost. Moja zahvala ide također mojoj redovničkoj zajednici Klanjateljica Krvi Kristove koja mi je omogućila upisati i dovršiti poslijediplomski studij. Posebna zahvala sestri Ani Mariji Antolović, regionalnoj poglavarici, za trajnu podršku i ohrabrenje te sestri Nadi Abramović za lekturu cijeloga teksta. Zahvaljujem Povjerenstvu za obranu doktorskoga rada koje su činili prof. dr. sc. Tonči Matulić, predsjednik, prof. dr. sc. Gordan Črpić, vanjski član te prof. dr. sc. Stjepan Baloban, mentor-član. Doktorsku disertaciju Vrednota redovničkoga zajedništva u hrvatskim i bosansko-hercegovačkim redovničkim zajednicama od Drugoga vatikanskoga sabora do 2016. obranila sam 6. studenog 2017. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Riječ zahvale upućujem i dekanu Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Mariju Cifraku, koji je na temelju podneska i odobrenja članova Povjerenstva dao dopuštenje (imprimatur) za objavljivanje doktorskoga rada u cijelosti i bez izmjene. Iskreno hvala izdavaču knjige – Kršćanskoj sadašnjosti koja izdavanjem omogućuje ne samo redovnicima i redovnicama nego i široj hrvatskoj javnosti sveobuhvatnije upoznati redovništvo i redovničke zajednice na prostoru Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Hvala Zakladi Schwestern helfen Schwestern pri biskupiji Rottenburg-Stuttgart koja je prepoznala vrijednost tematike kojom se bavi moj doktorat i darovala mi jedan dio potrebnih novčanih sredstava. Posebna zahvala pripada jednom bračnom paru koji želi ostati anoniman, koji je također svojim velikim novčanim darom omogućio da moj doktorat relativno brzo nakon obrane bude uobličen i izdan kao knjiga. I tako, malo po malo rad na doktoratu stvorio je jedno novo zajedništvo u mom životu. Sretna sam da ću svoj doktorski rad uobličen u knjigu pod naslovom Vrednota redovničkoga zajedništva u hrvatskim i bosansko-hercegovačkim redovničkim zajednicama od Drugoga vatikanskoga sabora do 2016. moći ponuditi najprije osobama koje su ga sa mnom gradile, koje su dale svoj doprinos napose u istraživačkom dijelu. Moja je želja da ova knjiga otvori i postavi nova pitanja, posebno u srcima redovnika i redovnica, možda ponudi koji odgovor, bude predmet razgovora i rasprava u redovničkim zajednicama i na redovničkim skupovima, a sve to u cilju poboljšanja kvalitete redovničkoga zajedništva u redovničkim zajednicama u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. s. Mirjana Juranović 10

UVOD

Središnji je element tematike koju obrađujemo pojam zajedništvo. Nije riječ o bilo kakvom zajedništvu, nego o zajedništvu koje žive redovnici i redovnice u svojim zajednicama. Budući da je u naslovu istaknuta riječ vrednota, proizlazi jednostavan zaključak da je riječ o nečemu veoma važnom i pozitivnom u redovničkom životu. Redovničko je zajedništvo naravna i nadnaravna stvarnost. Ono svoj ideal pronalazi u trinitarnom zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga, a svoj uzor u prvoj kršćanskoj zajednici. Redovnička je zajednica, koja je pozvana tvoriti redovničko zajedništvo, poput Crkve, ljudska i božanska, vidljiva i nevidljiva stvarnost. U svojim temeljima ima vjeru, a karakteriziraju je dvije vrste odnosa. Jedan je sinovstvo/kćerinstvo, a drugi bratstvo/sestrinstvo. Prvi uključuje uzajamnost pojedinca, zajednice i Boga, a drugi podrazumijeva međusobne odnose unutar redovničke zajednice. U naslovu je doktorskoga rada Vrednota redovničkoga zajedništva u hrvatskim i bosansko-hercegovačkim redovničkim zajednicama od Drugoga vatikanskoga sabora do 2016. vidljivo da je riječ o redovničkim zajednicama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Radom je obuhvaćeno razdoblje od Drugoga vatikanskoga sabora do 2016. godine. Razlog zbog kojeg su radom obuhvaćene zajednice u dvije različite države, u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, jest u jednostavnoj činjenici da je veliki dio redovnika i redovnica koji žive u Hrvatskoj podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, a isto tako postoje redovnici i redovnice podrijetlom iz Hrvatske koji žive i djeluju na području Bosne i Hercegovine. Puno istih redovničkih družbi i redova ima svojih zajednica na području obje države. Velika je, dakle, povezanost redovnika i redovnica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Dobro je na početku predstaviti i statističke podatke broja redovnika i redovnica u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini. Prema dostupnim podacima u Hrvatskoj je 1977. godine bilo 2 522 redovnika-svećenika i redovničke braće. Redovnica je 1976. godine bilo 4 609 (osim klauzurnih, kojih je tada bilo 190). U taj ukupan broj 11

redovnica uključene su i redovnice koje su tada živjele na području Bosne i Hercegovine i Slovenije.1 Prema podacima iz 2015. godine redovnika-svećenika i redovničke braće u Hrvatskoj je 998. Redovnica je iste godine bilo 2 934. U ukupan su broj uključeni redovnici i redovnice koji žive u inozemstvu, a nisu uključeni redovnici i redovnice s privremenim zavjetima.2 U Bosni i Hercegovini je 31. 12. 2016. godine bilo 504 redovnica i 368 svećenika-redovnika i redovničke braće.3 Ukupan je broj redovnika i redovnica u Hrvatskoj u 2015. i Bosni i Hercegovini u 2016. godini, ne uključujući one s privremenim zavjetima, 4 804. Radi jasnoće potrebno je dati objašnjenje pojmova »posvećeni život« i »redovnički život«. Posvećeni život obuhvaća sve oblike takvog života (monaštvo, razni oblici aktivno-kontemplativnog života, zajednice apostolskog života, svjetovni instituti itd). Redovnički život, obilježen stalnim zajedničkim životom, obuhvaća kontemplativne ustanove te ustanove monaškog i samostanskog života. U naslovu Dekreta Perfectae caritatis o prilagođenoj obnovi redovničkog života4 zadržan je izraz »redovnički život« premda je on ograničen samo na jedan oblik posvećenog života, koji je najrašireniji, ali ne i jedini. Stoga naslov Dekreta ne obuhvaća sve oblike posvećenog života o kojima govori. Saborski je dekret svjetovnim institutima posvetio broj 11.5 Širi izraz »posvećeni život« počet će se koristiti od novog Zakonika kanonskog prava iz 1983. godine. Premda je izraz »posvećeni život« više ustaljen, djeluje da je previše općenit jer ne izražava dovoljno različitost i raznolikost oblika posvećenoga života. U radu će se ipak davati prednost izrazu »redovnički život«, premda nije isključen ni izraz »posvećeni život«. Rad je podijeljen na pet poglavlja. U prva je tri poglavlja načinjena teoretska obrada vrednote redovničkoga zajedništva, dok četvrto poglavlje donosi rezultate proizišle iz teoretskog dijela. Peto poglavlje predstavlja i sabire rezultate provedenog empirijskog istraživanja među redovnicima i redovnicama Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prvo poglavlje pod naslovom »Redovničko zajedništvo« polazi od ekleziologije zajedništva i smješta redovničko zajedništvo unutar Crkve kao communio. Redovnička zajednica kao jedna od specifičnih kršćanskih zajednica nalazi svo1 2 3 4

Usp. HKVRPP, Statistički podaci o redovnicima i redovnicama (8. 4. 2015.), u: http:/www.redovnistvo.hr/statistika/ (22. 4. 2017.). Usp. Isto. Usp. KVRPP BiH, Statistički podaci. Redovnici u Bosni i Hercegovini. Statistički podaci (31. 12. 2016.), u: http: //. www.redovnistvo.ba/hr/page.php?id=12 (22. 4. 2017.). Usp. DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Perfectae caritatis. Dekret o prilagođenoj obnovi redovničkog života (28. X. 1965.), u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008. Dalje se citira: Perfectae caritatis. Usp. Perfectae caritatis, br. 11, 323.

je konstitutivne elemente i nadahnuće u novozavjetnim tekstovima. Redovnička je zajednica ljudska i Božja, vidljiva pravna i nevidljiva karizmatična stvarnost koju karakteriziraju dvije vrste odnosa: sinovstvo/kćerinstvo i bratstvo/sestrinstvo. Nadalje, isto poglavlje približava pojam i obilježja redovničkog zajedništva. Redovničko je zajedništvo otajstveno zajedništvo Crkve koje participira na trinitarnom zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga. Redovničke su se zajednice nakon Drugoga vatikanskoga sabora morale suočiti s raznim krizama, kao što je kriza institucija, kriza identiteta, smanjivanje broja članova. Sve to dovelo je i do krize redovničkog zajedništva. Prvo poglavlje završava pozivom na obnovu redovničkog zajedništva posebno u Godini posvećenog života koju je proglasio papa Franjo (30. studenog 2014. do 2. veljače 2016.). Drugo poglavlje »Redovničko zajedništvo i dimenzije njegova ostvarenja prema crkvenim dokumentima« osvjetljava bitne dimenzije redovničkog zajedništva prema crkvenim dokumentima o posvećenom životu od Drugoga vatikanskoga sabora do 2016. To su: obnova redovničkog života nakon Drugoga vatikanskoga sabora s naglaskom na zajedništvo; kontemplacija; formacija; bratski, odnosno sestarski život u zajednici; poslanje; zavjet čistoće; zavjet siromaštva te autoritet i posluh. Do odabranih tema došlo se nakon iščitavanja svih dokumenata o posvećenom životu i pronalaska najvažnijih pojmova koji su u srži shvaćanja redovničkog zajedništva. Treće poglavlje »Bitni naglasci redovničkog zajedništva: Zbornici redovničkih tjedana (1973. – 2002.), časopis Posvećeni život (1994. – 2016.), Vijećanja redovničkih odgojitelja i odgojiteljica (1972. – 2016.), i Redovnički dani (1998. – 2016.)«, donosi presjek promišljanja bitnih naglasaka redovničkog zajedništva analizirajući i prateći zbornike redovničkih tjedana (I. – XVII.; 1973. – 2002.) i časopis Posvećeni život (1994. – 2016.), u kojima je sabrana većina predavanja održanih na 32 redovnička tjedna u Hrvatskoj, savjetovanja/vijećanja redovničkih odgojitelja i odgojiteljica (1. – 45.; 1972. – 2016.) te predavanja na Redovničkim danima (1998. – 2016.). Na području Hrvatske održani su svi Redovnički tjedni i Savjetovanja/vijećanja redovničkih odgojitelja i odgojiteljica, dok je Redovnički dan vezan za područje Bosne i Hercegovine. Izbor tema trećeg poglavlja donekle se slaže s izborom u drugom poglavlju, premda je mnogo opsežnije i obuhvatnije. Analiza literature zadane naslovom trećeg poglavlja iznjedrila je bitne naglaske redovničkog zajedništva opisane u tom poglavlju. Interesi redovnika i redovnica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini za neke su stvarnosti redovničkog zajedništva bili jači i učestaliji, a za neke vrlo slabi. Analiza se nije vezala samo za one teme o kojima se mnogo pisalo i raspravljalo, nego se htjelo vidjeti koliko i kako se pisalo i raspravljalo i o nekim »nepopularnim« temama. To poglavlje započinje predstavljanjem triju specifič13

nih i najbrojnijih okupljanja redovnika i redovnica. Prvo su predstavljeni Redovnički tjedni (1973. – 2016.), zatim Savjetovanja/vijećanja redovničkih odgojitelja i odgojiteljica (1972. – 2016.) u Hrvatskoj, i na kraju Redovnički dan (1998. – 2016.) u Bosni i Hercegovini. To poglavlje dotiče liturgijski i molitveni život zajednice, askezu, dnevni red, mjesni sabor. Obrađuje zavjet čistoće, afektivnu zrelost, zavjet siromaštva, autoritet i animiranje redovničke zajednice, dijalog i pluralizam mišljenja te duhovnost zajedništva. U analizi se gotovo uvijek polazi kronološkim redom, tj. ide se od starijih prema novijim zapisima zadane tematike. O nekim stvarnostima raspravljalo se samo unutar rada u skupinama, što će se moći vidjeti u bilješkama. U središtu četvrtog poglavlja pod naslovom »Izazovi i poteškoće zajedništva u redovničkim zajednicama« nalaze se izdvojena pitanja proizišla na temelju istraživanja provedenog u prva tri poglavlja. Radi se o izazovima i poteškoćama redovničkog zajedništva s kojima se redovničke zajednice u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini susreću od Drugoga vatikanskoga sabora do 2016. godine. Poglavlje započinje s problematikom individualizma i utjecaja elektroničkih medija na redovničko zajedništvo. Dalje se prati razlika između života u malim i u velikim redovničkim zajednicama. Nezaobilazna je problematika međugeneracijskih odnosa unutar redovničke zajednice te odnos zajednica – pojedinac. Rad iznosi poteškoće redovničkog zajedništva ženskih redovničkih zajednica koje su u izravnom župnom pastoralu i ujedno žive u prostorijama župe. Na kraju tog poglavlja analizira se problem redovničkog zajedništva svećenika-redovnika koji ujedno vrše službu župnika u župi. Svaku poteškoću pokušalo se realno sagledati, koliko je to literatura dopustila, a onda se iz nje iščitavao izazov za redovničko zajedništvo. Peto poglavlje »Kvaliteta redovničkog zajedništva pred suvremenim izazovima – empirijsko istraživanje«, koje je najopsežnije, donosi sabrane rezultate kvalitativnog empirijskog istraživanja koje je provedeno pomoću dvije metode: metodom fokus grupe i metodom osobnih intervjua. Istraživanje je provedeno tijekom siječnja i svibnja 2016. godine među redovnicima i redovnicama hrvatskih i bosansko-hercegovačkih redovničkih zajednica. U istraživanju je u deset fokus grupa sudjelovalo 36 redovnica i 18 redovnika, ukupno 54, a u osobnim intervjuima devet redovnica i sedam redovnika, ukupno 16. Peto poglavlje započinje opisom osnovnih metodoloških podataka, uvodi i objašnjava organizaciju i izvedbu fokus grupa i osobnih intervjua, daje metodičke napomene, objašnjava istraživačko pitanje te postavlja hipoteze. Nadalje, u zadnjem, petom poglavlju nalazi se opsežna analiza pet istraženih područja. Najprije pitanje slobodnog vremena, zatim novi mediji, međuljudski odnosi, osamljenost i ovisnost te pitanje osobne i zajedničke askeze. Na kraju su doneseni prijedlozi redovnika i redovnica za poboljšanje kvalitete redovničkog zajedništva. 14

Možda nije toliko vidljivo, ali moguće je u prva četiri poglavlja osjetiti sklonost pisanju više o ženskim, a manje o muškim redovničkim zajednicama u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Razlog je tome osobno iskustvo života u ženskoj redovničkoj zajednici i možda u činjenici da se općenito o redovnicama manje pisalo, i još uvijek se manje piše, a ovim se radom to htjelo na neki način ispraviti. Stanoviti je nedostatak rada u tome što se u njemu ne obrađuju bitni naglasci redovničkog života od 1965. do 1972. godine. Savjetovanja redovničkih odgojitelja i odgojiteljica počinju se održavati od 1972. godine, Redovnički tjedni od 1973. godine, a treće poglavlje ne obrađuje drugu literaturu o tom razdoblju, koja je vrlo skromna. Razlog zbog kojega sam ovu temu uzela za svoj doktorski rad jest ponajprije u činjenici što sam članica aktivno-kontemplativne redovničke zajednice već 21 godinu. Tema moga diplomskog rada bila je Problematika početnog odgoja u ženskim redovničkim zajednicama u Hrvatskoj, a tema licencijatskog rada glasila je Razumijevanje i ostvarivanje vrednote zajedništva u redovničkim zajednicama u Hrvatskoj od Drugoga vatikanskog sabora do danas. Licencijatski je rad ostavio dovoljno prostora i bio mi je izazov upustiti se u empirijsko kvalitativno istraživanje vrednote redovničkog zajedništva. Vrednota je redovničkog zajedništva dinamična stvarnost i ona je u zadnjim desetljećima, osobito nakon Drugoga vatikanskog sabora, doživjela velike promjene. Za mene je ta tema izazov prije svega zato što se o njoj u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini nije mnogo pisalo. Osobna iskustva pomogla su mi upustiti se u traženje bitnih dimenzija redovničkog zajedništva razasutih u mislima crkvenih dokumenata te u literaturi o redovništvu u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Licencijatski je rad otvorio put i učvrstio želju za pisanjem doktorskoga rada kojemu je jedan od ciljeva bio produbiti dobivene spoznaje o redovničkom zajedništvu te istražiti i proširiti te spoznaje kroz empirijsko kvalitativno istraživanje. Provedenim se istraživanjem došlo do novih spoznaja koje mogu biti dobar zalog za daljnja proučavanja i promišljanja vrednote redovničkoga zajedništva, posebice redovničkih zajednica u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Krajnji cilj koji se želi postići ovim radom jest pokazati kako vrednota redovničkog zajedništva ostaje zapravo uvijek vrednota bez obzira na to kroz kakve promjene, poteškoće i izazove prolazila.

REDOVNIČKO ZAJEDNIŠTVO

Redovničko je zajedništvo, uz zavjete, jedno od najvažnijih i možda najzahtjevnijih komponenti redovničkog života. O kvaliteti redovničkog zajedništva ovise svi vidovi redovničkoga života. To je vrednota koju se živi iznutra, a opaža se izvana. O njoj ovisi sva plodnost apostolskih djela. Kako bi se što bolje razumjela vrednota redovničkog zajedništva smještena unutar Crkve kao zajednice, prvo poglavlje ovog rada polazi od ekleziologije zajedništva. Dalje se tumače i definiraju bitne oznake kršćanske i redovničke zajednice te samog redovničkog zajedništva. U vremenu nakon Drugoga vatikanskoga sabora redovničke su se zajednice trebale suočiti s raznim krizama, primjerice krizom identiteta, krizom zvanjâ, krizom strukturâ. Sve one zajedno imale su utjecaj na redovničko zajedništvo koje će se i samo naći u nemaloj krizi. Papa Franjo je u Godini posvećenoga života (30. studenoga 2014. – 2. veljače 2016.), između ostaloga svojim Apostolskim pismom, istupima i govorima redovnicima i redovnicama u raznim prigodama pozvao na obnovu redovničkoga zajedništva.

1.1. Crkva kao zajedništvo – ekleziologija zajedništva Prema dogmatskoj konstituciji o Crkvi Lumen gentium Crkva je »sakrament, odnosno znak i sredstvo najprisnijeg sjedinjenja s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskog roda«.6 Proučavanja Crkve u godinama nakon Drugoga vatikanskoga sabora ići će za tim da se dublje istraži pojam ekleziologije zajedništva. Pojam zajedništva, pre6

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Lumen gentium. Dogmatska konstitucija o Crkvi (21. XI. 1964.), u: Dokumenti, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 2008., br. 1, 77–78. Dalje se citira: Lumen gentium.

straživanje duhovnosti spada u najzahtjevnije procese istraživanja religioznosti u društvu, pa je takvih istraživanja općenito malo. Istraživanje na ovako specifičnoj populaciji kakva je populacija redovnica i redovnika u Hrvatskoj, te u Bosni i Hercegovini, raritetno je istraživanje i velik je doprinos razumijevanju ove problematike stavljanje na raspolaganje rezultata istraživanja široj znanstvenoj zajednici. Knjiga potvrđuje da je redovničko zajedništvo, kako je i teoretski naznačeno, bitna odrednica redovničkog života. Nadalje, daje nam uvid u provođenje slobodnog vremena redovnica i redovnika, njihovo korištenje suvremenih medija, međuljudske odnose u zajednicama, askezu i problem osamljenosti. prof. dr. sc. Gordan Črpić

njiga Vrednota redovničkoga zajedništva u hrvatskim i bosansko-hercegovačkim redovničkim zajednicama od Drugoga vatikanskog sabora do 2016. donosi najprije rezultate teorijskih istraživanja o vrednoti crkvenoga zajedništva općenito i redovničkoga zajedništva posebno, a onda rezultate kvalitativnoga empirijskog istraživanja provedenoga s pomoću metode fokus grupe i metode osobnoga intervjua. Ova knjiga nije samo na svoj način originalno osvježenje i obogaćenje naše hrvatske teološko-moralne literature nego je još prije toga možemo smatrati istinskim poticajem i nadahnućem za daljnja teorijska produbljivanja redovničkoga zajedništva, s jedne strane, te za poduzimanje odvažnih i od svih očekivanih koraka na planu neodgodive obnove redovničkoga zajedništva u svjetlu communio ekleziologije Drugoga vatikanskog sabora, postkoncilskoga crkvenog naučavanja o redovništvu i zajedništvu, te brojnih i raznovrsnih pothvata i nastojanja hrvatskih redovnica i redovnika, s druge strane. prof. dr. sc. Tonči Matulić

Cijena 130 kn

ISBN 978-953-11-1170-6