Zagrebačka Biblija - Znanstveni simpozij o 40. obljetnici (1968. - 2008.) by Kršćanska sadašnjost d.o.o.

ZAGREBAČKA BIBLIJA

UZ 50. OBLJETNICU ZAGREBAČKE BIBLIJE

ZAGREBAČKA BIBLIJA Znanstveni simpozij o 40. obljetnici (1968. – 2008.) Zagreb, 24. i 25. listopada 2008.

KRŠĆANSKA SADAŠNOST Zagreb, 2018.

Priredio: Anton Šuljić Lektura i korektura: Kristina Varda Grafičko oblikovanje i oprema: Ljiljana Zlatić, Denona d.o.o., Zagreb

Izdaje: Kršćanska sadašnjost d.o.o., Zagreb, Marulićev trg 14 Za nakladnika: Stjepan Brebrić Tisak: Denona d.o.o., Zagreb Naklada: 500 ISBN 978-953-11-1180-5 Tiskano u rujnu 2018. CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 001006061.

Riječ izdavača

Sretna je i providnosna okolnost da se u godini kada Kršćanska sadašnjost slavi zlatni jubilej, 50. obljetnicu svoga osnutka i djelovanja, slavi također i 50. obljetnica Zagrebačke Biblije. U nepune dvije godine, točnije od došašća 1966. do jeseni 1968. godine napravljen je jedinstven pothvat u povijesti hrvatskoga prevođenja Svetoga pisma. Tadašnja izdavačka kuća Stvarnost pokrenula je, i u crkvenim, a pogotovo u društvenim strukturama, jedva zamisliv, a ipak nevjerojatno hrabar čin prevođenja Biblije na suvremeni hrvatski jezik. Sad je već sazrelo vrijeme u kojemu je moguće ubrati i posve jasno razaznati plodove toga jedinstvenog vjerskog, znanstvenog i kulturnog pothvata u povijesti hrvatskoga naroda. Nadamo se da će i zbornik, u kojemu donosimo vrijedne prinose sa znanstvenoga skupa održanog 24. i 25. listopada 2008. godine, o 40. obljetnici Zagrebačke Biblije, pridonijeti tome vrednovanju. Štoviše, uvjereni smo da se bez tih prinosa neće moći ispravno ocjenjivati uloga, značenje i mjesto te jedinstvene Biblije u nas. Ovdje samo u kratkim crtama podsjećamo na spomenutu proslavu u sklopu koje je priređen znanstveni simpozij o temi „40 godina Zagrebačke Biblije“, koji se održavao u velikoj dvorani Chromosova tornja i u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, u kojoj je bila priređena i prigodna izložba hrvatskih prijevoda Biblije te su predstavljena nova izdanja Biblije u nakladi Kršćanske sadašnjosti. Pokrovitelji skupa bili su Hrvatska biskupska konferencija i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, a organizatori Kršćanska sadašnjost, Odsjek za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatsko filološko društvo i Katolički bogoslovni fakultet.

ZAGREBAČKA BIBLIJA

U punoj dvorani Chromosova tornja i u nazočnosti velikoga broja crkvenih uglednika svih kršćanskih denominacija te predstavnika židovske vjerske zajednice, znanstveni skup otvoren je pozdravnim govorima u ime pokroviteljâ, tadašnjega predsjednika HBK i đakovačko-osječkog nadbiskupa dr. Marina Srakića i gospodina Jasena Mesića u ime Ministarstva kulture. Nazočnima su se pozdravom u ime organizatorâ, obratili dr. Adalbert Rebić, tadašnji direktor Kršćanske sadašnjosti, tadašnji prodekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu dr. Damir Boras i predsjednik Hrvatskoga filološkog društva dr. Stipe Botica. Od predavanja koja su prvoga dana održali tada još živući suradnici na Zagrebačkoj Bibliji, u ovome zborniku donosimo tri: ono akademika Ivana Goluba, književnika Marka Grčića i akademika Zvonimira Mrkonjića, a izostat će izlaganja dr. Adalberta Rebića i dr. Ante Sekulića. Umjesto izgovorenog predavanja o. dr. Bonaventure Dude donosimo prijepis njegova Dnevnika rada oko izdanja cjelokupnog prijevoda Svetoga pisma, što ga je u svome radu koristila i dr. Katica Knezović, koja je u KS-u objavila prigodnu knjigu Zagrebačka Biblija 1968. – uz 40. obljetnicu, te je upravo o toj temi održala prigodno predavanje koje, ponešto posuvremenjeno, donosimo u ovome zborniku. Uslijedila su predavanja akademika Josipa Bratulića o Bibliji u hrvatskoj književnosti, dr. Dine Milinovića o Bibliji u hrvatskoj likovnoj umjetnosti i dr. Jadranke Brnčić o prijevodima Biblije kao kulturnim i hermeneutičkim događajima. Dvojica predavača, akademik Radoslav Katičić i dr. Krunoslav Pranjić, nisu mogla sudjelovati te su svoje priloge poslala kao pisana predavanja, a u ovome zborniku donosimo rad akademika Katičića o značenju Biblije za hrvatski narod u šezdesetim godinama 20. stoljeća. Budući da se predavanje akademika Bratulića nije uspjelo sačuvati u izvorno izrečenoj verziji, on je za ovu prigodu napisao novi tekst, koji želi povezati dvije obljetnice, 40. i 50., te ga donosimo umjesto uvoda. Prigodnu izložbu hrvatskih prijevoda Biblije u predvorju NSK otvorio je tadašnji ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice dr. Tihomil Maštrović. Izlošci su predstavljali vrijednu građu iz fundusa NSK-a uz nekoliko posuđenih primjeraka iz Zadarske i Zagrebačke nadbiskupije, a dr. Adalbert Rebić predstavio je u toj prigodi dva nova, različita izdanja Biblije u nakladi Kršćanske sadašnjosti. Drugog dana znanstvenoga simpozija dr. Loretana Despot govorila je o odnosu Katančićeva prijevoda Biblije i Zagrebačke Biblije, a dr. Josip Silić o jezi-

Riječ izdavača

ku hrvatskih Biblija. Oboje su bili spriječeni doći, pa su njihova izlaganja pročitana, a u ovome zborniku donosimo predavanje dr. Loretane Farkaš (Despot). Zanimljivo predavanje s naslovom Utjecaj Biblije na hrvatsku tradicijsku kulturu imao je dr. Stipe Botica, a o još dvama važnim prijevodima Biblije i njihovom odnosu prema Zagrebačkoj Bibliji govorila su dva ugledna teologa, dr. Peter Kuzmič, koji je izlagao o Vuk-Daničićevu prijevodu Biblije, i dr. Mario Cifrak o Šarićevoj Bibliji. O. Bono Zvonimir Šagi govorio je o temi prihvata i primjene Zagrebačke Biblije u suvremenom pastoralu Crkve. Na kraju je održan okrugli stol o temi Zagrebačka Biblija u vjeri, znanosti i kulturi hrvatskoga naroda. Sudjelovali su izlagači, ali i nazočni slušatelji. Raspravljalo se o povezanosti izlaska novoga prijevoda Biblije i standardizacije hrvatskoga jezika tijekom povijesti. Zagrebačka Biblija jedinstven je pothvat u hrvatskoj biblijskoj prevoditeljskoj praksi. Ona je, kao možda rijetko koji pothvat, ujedinila tadašnje najbolje bibličare i jezikoslovce, a svojom pojavom u tadašnjim okolnostima komunističkoga društvenog poretka označila je novo razdoblje života Crkve i naroda. Stoga joj je ispred franjevačkog samostana na zagrebačkome Kaptolu, u siječnju 2010. godine, podignut i spomenik koji je izradio akademski kipar Ante Jurkić. Glavnina tadašnjih djelatnika već je prešla granicu ovoga i onoga života, a među njima je i posljednji, prošle godine preminuli glavni urednik o. dr. Bonaventura Duda. Ipak, ostala je njihova i naša, a zapravo Knjiga nad knjigama – Biblija, Zagrebačka Biblija.

PROGRAM

Petak, 24. listopada 2008. Velika dvorana Chromosova tornja Ulica grada Vukovara 271 9.00-9.30 9.30-11.30

11.30-12.00 12.00-13.30

13.30-15.00

Pozdravni govori Adalbert Rebić: Povijest novijih hrvatskih prijevoda Biblije Bonaventura Duda: Kako je nastajala Zagrebačka Biblija Ivan Golub: Sjećanja i zastupanja (terminološki prijepori) u Zagrebačkoj Bibliji Pauza Marko Grčić: Biblija i 1968. Ante Sekulić: Moj udio u prijevodu Zagrebačke Biblije Zvonimir Mrkonjić: Kako prevoditi sveto Katica Knezović: Nastanak i prihvat Zagrebačke Biblije Ručak

Nacionalna i sveučilišna knjižnica Ulica Hrvatske bratske zajednice 4 15.00-16.30 Radoslav Katičić: Značenje Biblije za hrvatski narod u šezdesetim godinama 20. st. Josip Bratulić: Biblija u hrvatskoj književnosti Dino Milinović: Prve ilustracije Biblije u kršćanskoj umjetnosti 16.30-16.45 Pauza

ZAGREBAČKA BIBLIJA

16.45-17.30 18.00

Jadranka Brnčić: Prijevodi Biblije – kulturni i hermeneutički događaj Krunoslav Pranjić: O stilu Zagrebačke Biblije Predstavljanje novih izdanja Biblije Otvaranje prigodne izložbe hrvatskih prijevoda Biblije

Subota, 25. listopada 2008. Velika dvorana Chromosova tornja Ulica grada Vukovara 271 9.00-10.00

10.00-10.15 10.15-11.30

11.30-12.00 12.30-14.00

Stipe Botica: Utjecaj Biblije na hrvatsku tradicijsku kulturu Josip Silić: O jeziku hrvatskih Biblija Loretana Despot: Katančićev prijevod Biblije i Zagrebačka Biblija Pauza Peter Kuzmič: Vuk-Daničićev prijevod Biblije i Zagrebačka Biblija Mario Cifrak: Šarićeva Biblija i Zagrebačka Biblija Bono Zvonimir Šagi: Prihvat i primjena Zagrebačke Biblije u suvremenom pastoralu Crkve Domjenak Okrugli stol: Zagrebačka Biblija u vjeri, znanosti i kulturi hrvatskoga naroda Završetak

Pokrovitelji: Hrvatska biskupska konferencija, Ministarstvo kulture RH Organizatori: Kršćanska sadašnjost, Katolički bogoslovni fakultet, Odsjek za kroatistiku FF u Zagrebu, Hrvatsko filološko društvo

UMJESTO UVODA Josip Bratulić

USUSRET 50. GODIŠNJICI ZAGREBAČKE BIBLIJE (1968. – 2018.) Iako su u Hrvatskoj od davnine postojale i složno živjele dvije jezične inačice Biblije – ona na latinskom jeziku, jeziku opće Katoličke Crkve, i druga na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije, od misije Svete braće Ćirila i Metoda (863. – 885.), koju su prema živom jeziku uređivali hrvatski glagoljaši, prve hrvatske tiskane knjige bile su hrvatskoglagoljski Misal (1483.) i hrvatskoglagoljski Brevijar (1491.), a te su knjige antologijski izbor biblijskih tekstova. I prva latinička knjiga, iz ranog razdoblja europskoga tiskarstva, bio je Lekcionar Bernardina Splićanina (1495.). Kao ni jedna druga knjiga, lekcionar je određivao putove jezičnoga razvoja hrvatskoga jezika. Riječ su Božju slušali iz te svete knjige, propovjednici su propovijedali i tumačili tu riječ na onome jeziku iz kojega su odlomke – perikope čitali puku na misama, liturgijskim svečanostima, vjerskim sastancima. I hrvatski protestanti, Stjepan Konzul Istranin iz Buzeta i Anton Dalmatin, sredinom 16. stoljeća, u Urachu kraj Tübingena, preveli su i tiskali Novi zavjet, drugi dio cjelovitoga Svetoga pisma, na glagoljici i ćirilici. Htjeli su i na latinici tiskati cijelu Bibliju, možda su je i tiskali, ali ostala je sačuvana samo jedna knjiga, u jednome primjerku – Proroci. Iako je u tom vremenu ta knjiga, jer su je izdali protestanski djelatnici, naišla na osporavanja, zabranjivanje i uništavanje, bilo je mudrih svećenika koji su, istrgnuvši naslov-

ZAGREBAČKA BIBLIJA

nicu i predgovore kao manje važne pokazatelje, knjigu prihvatili, čuvali, čitali, a sigurno i skrivali od očiju onih koji u toj knjizi nisu prepoznali vrijednosti koje svetopisamski tekst sa sobom nosi onome tko ga zna čitati, razumjeti, slijediti. U 19. stoljeću izašla su čak dva hrvatska izdanja cijeloga Svetoga pisma – jedno u Budimu u 6 knjiga, drugo u Beču u 12 knjiga. Hrvati su tada prihvatili i izdanje dvojice Srba, Vuka Stefanovića Karadžića za Novi zavjet i Đure Daničića za Stari zavjet, jer su obje knjige bile pisane ijekavski, štokavski, u tradiciji hrvatskoga književnog jezika. U tijeku Drugoga svjetskoga rata izašlo je u Sarajevu Sveto pismo Staroga i Novoga zavjeta u prijevodu sarajevskoga nadbiskupa Ivana Evanđelista Šarića. Bilo je nekoliko pokušaja da se Sveto pismo prevede i objavi u Zagrebu, ali uspjeh nije postignut. Novi zavjet Franje Zagode izašao je u nekoliko izdanja, a za Istrane ga je 1945. priredio Božo Milanović. U Zagrebu do izdanja Zagrebačke Biblije, 1968., nije bila tiskana ni jedna cjelovita Biblija. Kad je direktor novinskoga nakladničkog poduzeća „Stvarnost“ Ivo Košutić najavio želju da izda Sveto pismo za hrvatsko čitateljstvo, u prvo je vrijeme mislio na izdanje Svetoga pisma Đure Daničića i Vuka Stefanovića Karadžića, koje je u brojnim izdanjima, na latinici i ćirilici, izdavalo Britansko biblijsko društvo. Tražio je savjet i pomoć od hrvatskih bibličara. Na sreću – obratio se fra Bonaventuri Dudi za savjet i pomoć. On mu je predložio da se objavi novo, hrvatsko izdanje koje bi odgovaralo stanju biblijske znanosti u svijetu i stanju hrvatskoga jezika u Domovini, koji se nakon Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskoga književnog jezika, 1967., počeo nedvosmisleno zvati i smatrati hrvatskim jezikom, kao najsnažnijom odrednicom i obilježjem hrvatskoga narodnosnoga identiteta, tj. samospoznaje. Najveći je teret organizacije, koordinacije, redigiranja, ispravljanja i poboljšavanja biblijskoga teksta pripao fra Bonaventuri Dudi i fra Jerku Fućaku. Jerko Fućak imao je znatnoga iskustva jer je proučavao tradiciju biblijskoga teksta u hrvatskim lekcionarima, a Bonaventura Duda upravo je bio preuzeo na Bogoslovnom fakultetu kolegij o Bibliji. Okupili su malen, ali radišan i ambiciozan krug hrvatskih književnika, pjesnika, književnih prevoditelja i bibličara. Kao polazište za novo hrvatsko izdanje uzeto je izdanje Mojsijeva Petoknjižja koje je već bio izdao u Americi fra Silvije Grubišić. Drugim je knjigama polazište bio znameniti prijevod Staroga zavjeta Antuna Sovića. Za Knjigu psalama preuzet je prijevod Filiberta Gassa, za Pjesmu nad pjesmama prepjev Nikole Milićevića. Za Novi zavjet preuzet je dobar i lijep prijevod fra

Josip Bratulić: Umjesto uvoda

Ljudevita Rupčića, koji je izašao u Sarajevu godinu dana prije. Uređenje biblijskoga teksta, naslovi i podnaslovi preuzeti su iz tzv. Jeruzalemske Biblije, kao ekumenskog i kritičkog izdanja. Biblijska imena uređena su prema hebrejskom izvorniku, a ne kako su dotad bila uobičajena u latinskoj Vulgati. Oko konačnoga uređenja biblijskoga teksta brinuli su se mnogi književnici, prevoditelji, lektori, jezikoznanci, svjesni da rade posao koji će biti upisan zlatnim slovima ne samo u tradiciju hrvatskoga biblijskoga teksta nego i za zrelost i otvorenost hrvatskoga jezika i starim i novim izazovima, i koji će svjedočiti o vremenu kad je knjiga ugledala svjetlo dana. U malom se broju primjeraka kao sunakladnik javlja i tada jedino nakladničko katoličko poduzeće Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda. Za one koji su malo sumnjali u ispravnost pothvata da Sveto pismo među Hrvatima nađe svoje čitatelje, promišljatelje, izvršitelje riječi Božje. Konačno je o Božiću 1968. izašla iz tiska Zagrebačka Biblija. Bio je to velik događaj – blagdan hrvatske knjige! Izašlo je nekoliko inačica iste knjige: fino bibliofilsko izdanje, s uvezom u pergamentu, sa zaštitnom kutijom; drugo u malo skromnijoj varijanti – u kožnatom uvezu; najveći broj u platnenom uvezu. Za lijepu i uspješnu likovno-grafičku opremu brinuo se Boris Dogan. Zagrebačka Biblija na neki je poseban način kodificirala književni jezik nakon poznate Deklaracije o položaju i nazivu hrvatskoga književnog jezika s jasnom spoznajom da je hrvatski jezik poseban sam po sebi, a ne prema nekom drugom jeziku. Taj prijevod u pouzdanoj biblijskoj redakturi i u izvrsnoj jezičnoj stilizaciji još jednom je potvrdio hrvatski jezični i hrvatski biblijski standard u punini svojega integriteta, i u svojoj jezičnoj posebnosti. Posebna zasluga za proširenje Biblije među Hrvatima pripada Josipu Turčinoviću. On je otkupio autorska prava Biblije Stvarnosti te je „Kršćanska sadašnjost“ postala jedini izdavač ove povijesne knjige. Jedno se vrijeme govorilo i pisalo Biblija Kršćanske sadašnjosti, ali se s pravom ustalio naziv Zagrebačka Biblija. Ona je prva cjelovita Biblija na hrvatskome jeziku, u glavnom gradu Hrvatske, na području Zagrebačke nadbiskupije, nastala u krugu hrvatskih bibličara i književnika. Nakon prvoga izdanja 1968., izašlo je u različitim formatima i grafičkim varijantama tridesetak izdanja. Takve naklade ne pamti ni jedna slična knjiga kod nas. Uz ovu veliku Bibliju izašla je Ilustrirana Biblija mladih, najprije na hrvatskome jeziku, a zatim na mnogim jezicima i pismima: na srpskom, slovenskom, makedonskom, bugarskom, poljskom, češkom, slovačkom, albanskom, ruskom, ukrajinskom itd. Vagoni Biblija krenuli su iz Hrvatske u svijet, osobi-

ZAGREBAČKA BIBLIJA

to u zemlje socijalizma, zaslugom i nastojanjem Josipa Turčinovića. Slično je bilo i s cjelokupnom Biblijom na suvremenom ruskom jeziku, koja je tiskana u Belgiji, a zaslugom Kršćanske sadašnjosti, tj. Josipovom, krenula u Rusiju i obradovala mnoge ljude željne riječi Božje. Sv. Jeronim bio bi zadovoljan vidjevši kako njegov zemljak, Istranin Josip Turčinović, koji se rodio na spomendan velikoga svetca i prevoditelja Biblije na latinski jezik, Vulgate, širi svetu knjigu po čitavome svijetu. Revnitelj za svetu knjigu umro je uoči blagdana sv. Franje, a na simboličan način i ta su dva sveta čovjeka odredila njegov život – cijeloga sebe dati, izgorjeti da se riječ Božja proširi u narod, da bude prisutna u crkvi, obitelji, životu pojedinaca i zajednice. Osim Zagrebačke Biblije, u Zagrebu je 1994. izašla i Jeruzalemska Biblija s opsežnim komentarima. Kao osnovni tekst za Stari zavjet preuzet je tekst Biblije Stvarnosti, odnosno Kršćanske sadašnjosti (10. izdanje, 1993.), a za Novi zavjet preuzet je prijevod Bonaventure Dude i Jerka Fućaka (prema devetom izdanju Kršćanske sadašnjosti). Biblija se na poseban način proširila i zajedničkim izdanjem Kršćanske sadašnjosti i izdavačke kuće „Večernji list“ (2004. – 2005.). I druge kršćanske denominacije preuzele su tekstove ove Biblije, u nekim izdanjima s posebno označenim tekstom deuterokanonskih knjiga, u drugim izdanjima („Varaždinska Biblija“) bez njih. Konačno, na radnom stolu, u crkvi, na vjerskim sastancima možemo iz iste knjige, na istom jeziku, slušati poruku riječi Božje. U toj se Riječi i u zajedničkom jeziku prepoznajemo kao Božja djeca.

ZAGREBAÄ&#x152;KA BIBLIJA

PREDAVANJA

Bonaventura Duda

DNEVNIK RADA OKO IZDANJA CJELOKUPNOG PRIJEVODA SVETOGA PISMA

POČETCI 1. Negdje polovicom prosinca 1966. u privatnom razgovoru u zbornici Bogoslovskog fakulteta u Zagrebu upozorio me o. dr. Celestin Tomić na to da izdavačka kuća Stvarnost kani izdati cijelo Sveto pismo. To je saznao o. Ivon Ćuk od svoga tipografa u Osijeku. Iza toga se informirao, indirektno, kod kuće Stvarnost i dobio potvrdne vijesti. Kad je on intervenirao, sasvim neslužbeno, da se informira kakvo će biti to izdanje – tj. da tekst ili bilješke ne budu takvi da ih ne bismo mi katolici mogli primiti – rečeno mu je da je izdavačka kuća Stvarnost spremna izdati takvo izdanje koje bismo i mi katolici mogli primiti, tj. tekst koji mi predložimo i izdanje s bilješkama kakvo mi trebamo. Upoznao sam o. dr. Celestina Tomića s time da Sv. Jeronim kani izdati Sveto pismo i neka tu vijest prenese prof. dr. Janku Oberškom pa ako on, dr. Oberški, bude smatrao da o tome treba obavijestiti g. Kardinala, dobro; ja sam spreman ući u posao, ali sâm ga ne želim pokrenuti ni kod g. Kardinala, ni na Fakultetu. 2. Kako je bilo božićno vrijeme, a o. Ivon Ćuk više me puta nazvao jer se Stvarnosti žuri znati što mi mislimo, otpočeo sam preliminarno savjetovanja

ZAGREBAČKA BIBLIJA

da saznam što o takvu planu misle različiti pojedinci i različita tijela. Tako sam razgovarao: – s dekanom Fakulteta – u Glasu Koncila (i privatno i na sastancima u Samoboru i Jastrebarskom te u našem refektoriju) – na sastancima Kršćanske sadašnjosti (dvije srijede u siječnju i veljači) – općenito su mi dali podršku: dr. Kuničić, dr. Šagi, dr. Bajsić, dr. Turčinović, Vlado Stanković… 3. Dana 26. XII. putovao sam s prof. Oberškim u Beč i putem razgovarao s njim i saznao da je on referirao stvar g. Kardinalu i da ni on ne bi imao ništa protiv takvoga posla. Svakako sam htio o tome razgovarati s prof. Perinićem s kojim sam duže vrijeme radio u Sv. Jeronimu. Međutim, tih je dana i on putovao, a nije sâm predviđao da bi on, ili Društvo, moglo biti načelno protiv toga. K tome, prof. Oberški me je uvjerio da g. Perinić neće biti protiv toga. 4. U predvečerje blagdana Tri kralja bio sam pozvan za sutradan s o. Ivonom g. Kardinalu u 10:30 sati. Predviđao sam da će biti razgovor o poslu sa Stvarnošću. Svakako, naime, nisam htio ući u posao a da prije ne informiramo g. Kardinala i ne dobijemo blagoslov da, na svoju odgovornost, uđemo u taj pothvat. Za taj razgovor priredio sam malu promemoriju u kojoj sam izložio naše mogućnosti da Sveto pismo što prije izađe, dakako, prema mojemu gledanju. Tu promemoriju imam u prijepisu. G. Kardinalu izložio je o. Ćuk usmeno koliko je stvarna ponuda Stvarnosti. Ja sam i pisano i usmeno izložio svoju promemoriju. G. Kardinal bio je mišljenja da možemo ući u daljnje pregovore. Nakon dva dana poručio mi je preko g. tajnika Stankovića da mu mogu dostaviti prijedlog prema kojemu će on zamoliti – u smislu moje promemorije – dotične provincijale da oslobode o. Rupčića i Fućaka, a rektora na Šalati glede g. Hosua. Pripominjem: o. Rupčić i o. Fućak mogli su prići poslu i bez te intervencije, a g. Hosu je predložio da ovaj semestar ostane na poslu, a za sljedeći – jesenski – bit će vremena naći rješenje. 5. S tim svim u vezi sazvao sam na Tri kralja ekspresno u Zagreb dr. Rupčića, dr. Fućaka, dr. Kresinu za srijedu 11. siječnja na sastanak da im referiram stvar i da vidim što oni misle o tom pothvatu i o svojim mogućnostima kako bi se ukopčali u posao.

Bonaventura Duda: Dnevnik rada oko izdanja cjelokupnog prijevoda Svetoga pisma

6. Sastanak je održan, na njemu je još bio i o. dr. Celestin Tomić i o. Ivon Ćuk. Na sastanku sam biblicistima iznio svoja gledišta o tome što mislim o mogućnostima izdanja Sv. pisma uopće, a onda što mislim o pothvatu rada sa Stvarnošću i kako predbježno gledam na raspored poslova u kojima bi trebali surađivati i naši književnici i naši bibličari. Referirao sam i o tome kako je o svemu obaviješten g. Kardinal koji nije protiv takve inicijative. Nakon jutarnjeg zasjedanja pohodili smo g. Oberškoga: ja sam mu u ime sviju izložio plan. On je najprije iznosio svoje primjedbe – koje su se uglavnom kretale oko toga da on na Sovićev tekst, na kojemu je on radio, gleda mnogo optimističnije nego mi – ali se na kraju složio s našim planom: da možemo prići suradnji sa Stvarnošću i da se može upotrijebiti Sović kao tekstbaza s ugledom na Bible de Jerusalem i da je načelno za to da na dotjerivanju Sovića za izdanje rade književnici i bibličari. 7. Na temelju svih tih pripravnih radova smatrao sam da mogu prići razgovorima (još ne pregovorima) sa Stvarnošću. Usput spominjem da sam cijelo to vrijeme o svemu tome obavještavao sve zainteresirane na Fakultetu, oko Glasa Koncila i oko Kršćanske sadašnjosti. Tematika je bila uvijek uglavnom oko toga: po kojim načelima pristupiti izradi konačnoga teksta (Sović – Bible de Jerusalem + književnici – bibličari) i zbog kojih razloga i pod kojim uvjetima možemo pristupiti poslu sa Stvarnošću: a) novi način prisutnosti Svetoga pisma + b) uz uvjet da tekst kao tekst bude dostojan povjerenja (s obzirom na izvornik i s obzirom na dobar hrvatski jezik) + c) negativan uvjet: da u prezentaciji teksta (bilješke, uvodnici i komentari i sl.) ne bude ništa što bi bilo protiv katoličkoga stava + d) pod uvjetima izdanja (u jednom svesku, normalna slova i sl.) uvodnici u sv. knjige i komentari mogu biti i vrlo maleni, svedeni na minimum – po uzoru na novija strana katolička izdanja.

Ivan Golub

SJEĆANJA I ZASTUPANJA (TERMINOLOŠKI PRIJEPORI) O ZAGREBAČKOJ BIBLIJI

Naslov mojega izlaganja nastao je u razgovoru s voditeljem prof. Antonom Šuljićem. Pitao me bih li kao sudjelovatelj na ostvarenju Zagrebačke Biblije kod nakladnika Stvarnost 1968. o njezinoj 40. godišnjici govorio na okruglome stolu. I o čemu bih govorio. Nevezano rekoh: „Pa, neka sjećanja i zastupanja, osobito glede terminologije.“ I on je to jednostavno uzeo za naslov. No tako mi se dogodilo, kad sam Kršćanskoj sadašnjosti podastro knjigu, rukopis za tisak, a bez naslova, pa me Josip Turčinović pita što hoću knjigom reći: „A, da treba biti najprije čovjek.“ „E, pa to neka bude naslov knjige: Najprije čovjek.“ Profesor Turčinović očito ima nasljednike, odnosno nasljedovatelje. Držeći se naslova kazujem sjećanja, a onda zastupanja, koja se međusobno isprepliću.

PRVINE PLODOVA DRUGOGA VATIKANSKOG KONCILA Drugi Vatikanski koncil održan je od 1962. do 1965. Sjećam se koncilskoga i pokoncilskoga zanosa. „Zanosna pokoncilska povorka, ako se malo smije us-

ZAGREBAČKA BIBLIJA

poređivati s velikim, predstavljala je oduševljen Exodus nošen nadom u obećanja dana na Sinaju II. vatikanskog sabora. Bilo je to vrijeme crkvenoga buđenja od dremljivosti, tromosti i jednoobraznosti, vrijeme dočekivanja novoga, doba veće spremnosti za neizvjesno, veće otvorenosti za moguće i buduće, doba izmirenja sa svijetom… Bilo je to kao proljetni zrak, kad nadire toplina, kad sve pupa puno obećanja crkvenoga preporoda, vrijeme u kom se imalo puno povjerenja, kad se nekako posebno vjerovalo i u Boga i u ljude, kad se je strah počeo zamjenjivati stvarnom ljubavi. Doba dogovora i razgovora, traženja i nalaženja, uspjeha i grješaka, no vrijeme kad se je imalo strpljenja, gdje se nije trošilo glavninu crkvene snage na grčevito pritezanje kočnica, ali ih se nije niti ispuštalo iz ruke. To doba je bilo nalik na mladost ili pomlađivanje Crkve, na svjež zrak u drevnim prostorima, kako je to slikovito rekao i začetnik Koncila papa bl. Ivan XXIII. Rekao bih: bilo je to vrijeme Pohoda koje je brzo postalo prošlost.“1 Zagrebačka Biblija jedan je od plodova, jedna od prvina Drugog vatikanskoga koncila kod nas. Koncil! Među prvinama je, još za vrijeme održavanja Koncila, pokrenuta vjerska novina Glas (s) Koncila. Godinu dana po zaključenju Koncila 1966. pokreću profesori Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu Tomislav J. Šagi Bunić, Josip Turčinović i ja ekumenski bilten Poslušni Duhu. Godine 1968. u Zagrebu izlazi Biblija. A godine 1969. počinje preustroj Nadbiskupskog bogoslovskog sjemeništa u Zagrebu od tridentskoga monastičkoga lika u vatikanskokoncilski mjesnocrkveni lik sjemeništa, povjeren meni kao rektoru i mojim suradnicima. Zagrebačka Biblija već je kao Biblija ekumenska, jer je zajedničko dobro kršćana. No ona je to bila i po svojem nastanku i svojem nastavku. Okupila je kao suradnike razne književnike bez obzira na njihova vjernička opredjeljenja – vođena samo sâmom stručnošću. Time je bila preteča dijaloga, inkulturacije i ekumenizma. Sjećam se živo živahna koncilskog i ekumenskog, dijaloškog ozračja iz vremena nastajanja Zagrebačke Biblije. Kružila je tada rečenica preminuloga Tomislava Ladana, književnika, koji je u vezi s rokom, do kojega treba prirediti Bibliju, rekao: „Ne za nekoliko godina, nego za jednu godinu, ali početi s radom ne sutra nego danas. Inače će se i onako pravo raditi tek posljednje (jedne) godine. Radimo dakle odmah ove godine.“ 1

Ivan Golub, Časopis to su ljudi, Spectrum XI (1977.) br. 1, str. 38-39.

Ivan Golub: Sjećanja i zastupanja (terminološki prijepori) o Zagrebačkoj Bibliji

I još jedno sjećanje. Kad je čovjek na nekom položaju, treba unapređivati (promicati) mlade, a nagrađivati stare. Vjeran tom svojem stavu predložio sam urednicima Zagrebačke Biblije u nastanku da se u posao oko Biblije uključi i nadobudna bibličara Adalberta Rebića, koji je u Rimu na Papinskom biblijskom institutu završavao studij biblijskih znanosti. Bonaventura Duda to je rado prihvatio. Bio je to sretan potez (izbor). Ovo je tek mala rukovet sjećanja. A sada zastupanja. Ona su terminološka i teološka, pa i književna i povijesna.

PRVI CJELOVIT PRIJEVOD SVETOGA PISMA NA HRVATSKI JEZIK – BIBLIJA BARTOLA KAŠIĆA Za svaki je narod krupan događaj prijevod Biblije na narodni jezik. Biblija nije samo spomenik vjere nego i spomenik jezika. Prvi cjelovito napravljen, ali ne i u cjelini sačuvan, prijevod Svetoga pisma na hrvatski jezik načinio je u 17. stoljeću Bartol Kašić. Našijenci su, kako kuka već sam Kašić, osujetili tiskanje spremljene hrvatske Biblije u Rimu. Kao član Međunarodne teološke komisije u Vatikanu (1992. – 1997.) zamolio sam u predahu jednoga zasjedanja predsjednika Komisije kardinala Josepha Ratzingera, kasnijega papu Benedikta XVI., da mi, u znanstvenoj javnosti nedostupan Arhiv Kongregacije za nauk vjere, nekoć Svetog oficija, kojoj je on prefekt, dopusti pristup u svrhu istraživanja o prvome cjelovitome prijevodu Biblije na hrvatski jezik, koji je načinio Bartol Kašić, a treba se objaviti u (njegovoj) Njemačkoj. Zahvaljujući njemu imao sam uvid u izvorne isprave, listine i pisma. Snebio sam se kad sam uzeo u ruke sažeto pismo „Biskupa zagrebačkoga“ Kongregaciji Svetoga oficija: „Uzorita i prečasna gospodo! Biskup zagrebački u Hrvatskoj saznavši da Monsignore Nadbiskup dubrovački radi oko toga da se tiska čitav Novi Zavjet, preveden na njegovu upornu molbu na ilirski živi jezik, na dubrovačko narječje i dubrovački izgovor, koje se razlikuje od drugih, i da se tiska latiničkim slovima, moli s počitanjem Vaše Uzoritosti, da izvole odložiti ovaj pothvat koji je od tolikog značenja te narediti da se dobiju potrebna i nužna obavještenja od zainteresiranih nacionalnih biskupa i od redovnika sv. Dominika i sv. Franje u Dalmaciji, u Bosni, u Hrvatskoj i u Bosni Srebrnoj, vještih materinskom ilirskom jeziku, budući da se ovdje radi o interesu čitave Nacije tako brojne, raspršene po to-

ZAGREBAČKA BIBLIJA

likim kraljevstvima i zemljama Evrope, ne o interesu samo jedne biskupije dubrovačke. Vaše će naime Uzoritosti jasno utvrditi da nije potrebno tiskati spomenuti prijevod, pače da će on donijeti više štete, nego koristi, kako je to bio slučaj s drugim prijevodima za druge nacije.“2 Zagrebački biskup, koji je čuo da dubrovački nadbiskup sprema tiskanje Novoga zavjeta na dubrovačkom govoru, moli da se to obustavi jer se radi o stvari ne tek Dubrovačke nadbiskupije nego cijele nacije, pa treba prethodno čuti biskupe i redovničke poglavare. Biskup zagrebački Franjo Ergelski, sin pokrštena muslimana, piše naime iz Zagreba, gdje se govori kajkavski. On je, očito, nazreo bit stvari. Prepoznao je da se radi o postavljanju pojedinačnoga govora za sveopći govor, o „nametanju“ jednoga narječja – „dubrovačkoga“ – drugima koji imaju svoje narječje, o stvaranju standarda. Kašić, međutim, nije preveo Bibliju na isključivo dubrovačko narječje. Kašić nije htio prevedenu hrvatsku Bibliju zatvoriti na usko dubrovačko narječje i područje. Naprotiv, on hoće jezik za sve raspršene, i one pod turskom vlašću. Ali hoće pritom uzeti jedan govor, za koji prosuđuje da je najopćenitiji i najrazumljiviji, tako da taj govor bude opći za sve područje. Kašić ide, rekao bih, za standarizacijom jezika. Kašić dalekovidno nazire da će Biblija udomiti taj jedan izabrani, najopćenitiji i najrazumljiviji govor kod sviju. Navedeno sažeto pismo zagrebačkog biskupa pročitano je 23. lipnja 1633. na sjednici Kongregacije Sv. oficija u Apostolskoj palači na Kvirinalu pred samim papom Urbanom VIII. Na poleđini pisma činovnik je zapisao: „Presveti (Papa) je naredio da se odgodi posao oko tiskanja Novoga Zavjeta na ilirskom jeziku dok ova Sveta kongregacija drugačije ne odredi.“3 Koadjutor će zagrebačkoga biskupa biskup Ivan Tomko Mrnavić, pak, svojim, u ime zagrebačkog biskupa Franje Ergelskoga, pisanim pismom 1633. i 1634. godine, uvjeravati Papu kako dubrovački govor nije primjeren za izvandubrovačko područje i da vrvi talijanizmima. Ovo pismo sam, što se nalazi u Biblioteci Vallicelliani u Rimu, pripremio lani, preklani za objavljivanje. Kašić, međutim, nije svoj prijevod načinio na dubrovačkome govoru nego na govoru koji bi bio zajednički svima. 2 Ivan Golub, Quellen zur Bibel Kašićs im Archiv des Heiligen Offiziums; u: Biblia Sacra Versio Illyrica Selecta… Kommentare… Paderborn, 2000., str. 133-135, 170-177; Ivan Golub, Događaj Kašićeve Biblije, u: Forum, travanj – lipanj 2001., str. 832-867. 3 Nav. dj., str. 177.

Sadržaj

Riječ izdavača

Program

Josip Bratulić UMJESTO UVODA

Bonaventura Duda DNEVNIK RADA OKO IZDANJA CJELOKUPNOG PRIJEVODA SVETOGA PISMA

Ivan Golub SJEĆANJA I ZASTUPANJA (TERMINOLOŠKI PRIJEPORI) O ZAGREBAČKOJ BIBLIJI

Marko Grčić BIBLIJA I 1968.

Zvonimir Mrkonjić PREVODITI SVETO

Katica Knezović NASTANAK I PRIHVAT ZAGREBAČKE BIBLIJE

Radoslav Katičić UZ 40 GODINA ZAGREBAČKE BIBLIJE

Dino Milinović PRVE ILUSTRACIJE BIBLIJE U KRŠĆANSKOJ UMJETNOSTI

Jadranka Brnčić PRIJEVOD BIBLIJE – HERMENEUTIČKI I KULTURNI DOGAĐAJ

Stipe Botica VEZA BIBLIJE I HRVATSKE TRADICIJSKE KULTURE

216

ZAGREBAČKA BIBLIJA

Loretana Farkaš KATANČIĆEV PRIJEVOD BIBLIJE I ZAGREBAČKA BIBLIJA

109

Peter Kuzmič SVETO PISMO ZA HRVATSKI NAROD: EKUMENSKO-JEZIKOSLOVNI IZAZOVI PRVE KROATIZACIJE VUK-DANIČIĆEVA PRIJEVODA BIBLIJE

131

Mario Cifrak IVAN EVANĐELIST ŠARIĆ I ZAGREBAČKA BIBLIJA TEKSTUALNO-KRITIČKI PROBLEMI PRIJEVODA

145

Bono Zvonimir Šagi PRIHVAT I PRIMJENA ZAGREBAČKE BIBLIJE U SUVREMENOM PASTORALU CRKVE

155

BIBLIJA BIBLIJA BIBLIJA 120 kn

ISBN 978-953-11-1180-5

9 789531 111805