mr.sc. ROSANA ASIĆ PUKLJAK, dipl.ing. INA-Industrija nafte, d.d., Zagreb rosana.asic-pukljak@ina.hr
VAŽNOST INTELEKTUALNOG VLASNIŠTVA U POSLOVANJU Sažetak Očito je kako je svijet u tranziciji u društvo koje će se temeljiti na znanju, poduzeća su sve ovisnija o kompetentnosti, a investicije sve više poprimaju nematerijalni karakter. Uspjeh kompanije ovisi o interakciji niza aktivnosti (znanju, obrazovanju, stručnom osposobljavanju, tehnološkom napretku, inovacijama, slobodnom kretanju rada i kapitala) što omogućuje konkurentnost na tržištu. Uspješnije su one kompanije koje mogu tržišnom izazovu suprotstaviti više znanja te to znanje bolje distribuirati među zaposlenima. “Ključ” transformacije znanja u imovinu kompanije postiže se stjecanjem prava intelektualnog vlasništva. Intelektualno vlasništvo je intelektualna imovina koja je legalno i komercijalno zaštićena, ono je “alat” za povećanje konkurentnosti i jačanje položaja proizvoda i usluga na tržištu, utječe na komercijalizaciju inovativnih proizvoda, imidž među potrošačima i konkurentima te tržišnu vrijednost kompanije. Svrha pravne zaštite intelektualnog vlasništva je osigurati određena isključiva prava koja su ograničena vremenski i teritorijalno. Međutim, uspješna zaštita intelektualnog vlasništva znači i uspješan nadzor praćenja moguće povrede zaštićenih prava od strane treće osobe, jer će sama zaštita biti uspješna proporcionalno uspješnosti nadzora. Ključne riječi: intelektualno vlasništvo, nadzor, inovativnost, znanje 1. POJMOVI Intelektualno vlasništvo - intelektualna imovina koja je legalno i komercijalno zaštićena. Tu spadaju patenti, zaštitni znaci-žigovi, industrijski dizajn, oznake zemljopisnog podrijetla, oznake izvornosti, topografije poluvodičkih proizvoda, autorska djela i srodna prava. [3] Ono se odnosi na tvorevine ljudskog uma koje su rezultat intelektualnog stvaralaštva u industrijskom, znanstvenom, književnom ili umjetničkom području. [1] Industrijsko vlasništvo - to su također intelektualne tvorevine ali se primjenjuju u gospodarstvu Pravo industrijskog vlasništva dio je prava intelektualnog vlasništva. [1] Pod pravima industrijskog vlasništva podrazumijevaju se: patent, žig, industrijski dizajn, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti i topografije poluvodičkih proizvoda. Srodna prava - su u širem smislu: poslovna tajna (know-how), tehničko unapređenje, racionalizacija poslovanja. [1] Patent - pravo koje štiti nositelja patenta u pogledu gospodarskog iskorištavanja izuma. Izum se štiti patentom. [5]
Robnim ili uslužnom žigom (u nastavku teksta: žig) - štiti se znak koji se može grafički prikazati i koji je prikladan za razlikovanje proizvoda ili usluga jednoga sudionika u gospodarskom prometu od proizvoda ili usluga drugoga sudionika. [5] Marka - sastoji se od naziva ili znaka marke i ostalih elemenata i aktivnosti koje proizvođači dodjeljuju nekom proizvodu. Njih treba promatrati kao kombinaciju znaka i signala kvalitete. [1] Industrijskim dizajnom - (vanjski izgled proizvoda) štiti se prostorno ili plošno obličje cijeloga proizvoda ili njegovoga dijela u mjeri u kojoj udovoljava uvjetima novosti i osobnosti. [5] Inovacija - sposobnost stvaranja/kreiranja nove ideje ili postupka. Predstavlja prvu upotrebu dostignuća znanosti i tehnologije na nov način koji je komercijalno uspješan. [3] Inovacijski kapital - predstavlja snagu kontinuiranog obnavljanja kompanije, a izražen je kao intelektualno vlasništvo. [3] Znanje - fluidna mješavina oblikovanoga iskustva, vrijednosti, povezanih informacija i ekspertnih mišljenja koja osigurava okvir za ocjenjivanje i uključivanje novih iskustava i informacija. Razmjena znanja - razmjena informacija preko formalnih i neformalnih sastanaka, razmjena dokumenata, podataka baziranih na elektronskoj mreži. Dovodi do porasta i transfera znanja. [2] Upravljanje znanjem - proces stvaranja, koordiniranja i pohranjivanja, prijenosa i primjenjivanja (ponovnog korištenja) znanja radi povećanja učinkovitosti organizacije. 2. UVOD Danas posvuda nalazimo dokaze kako intelektualno vlasništvo utječe na način na koji živimo. Međutim, toliko smo navikli na brojne praktičnosti koje donosi napredak intelektualnog vlasništva, da niti ne primjećujemo koliko ono ima utjecaja na naš način života. Primjerice, izumi čine naše živote jednostavnijima i sigurnijima, industrijski dizajn oblikuje naš svijet, a kreativni mediji (glazba, film i književnost) donose nam zadovoljstvo. Zamislimo na trenutak svijet bez intelektualnog vlasništva. Za jutarnje buđenje morali bismo se osloniti na naš unutrašnji sat. Kada bismo došli u ured, na posao, ne bismo imali telefonsku sekretaricu, računalo, telefon…a ne možemo više niti zamisliti stvaranje dokumenata – bilješki, pisama, prezentacija – bez softverskih aplikacija. E-mail ne bi postojao, pa bismo se vratili na staromodne i neefikasne procese ispisivanja poruka i pisamaca, a nepostojanje baza podataka značilo bi sate i sate pretraživanja dokumenta kako bismo pronašli potrebno. Kad bismo se na kraju dana vratili kući, ne bismo se mogli opustiti uz gledanje televizije ili slušanje radija. Kada palimo svjetlo, koristimo daljinski upravljač, mobilni telefon ili brojne druge elektroničke uređaje - koristimo i neka od otkrića Nikole Tesle. Ovo je dovoljno da spoznamo kako intelektualno vlasništvo ima jak utjecaj na život kakav poznajemo te da danas ne možemo niti zamisliti svijet bez intelektualnog vlasništva.
3. POVIJEST Još u antičko doba proizvode se označavalo (imenima majstora ili njihovim slikovnim simbolima) kako bi se znalo tko ih je proizveo i čije su vlasništvo što na neki način predstavlja začetke žigovne zaštite. Osnovni cilj označavanja bila je identifikacija proizvoda. Propisi o žigovnoj zaštiti nisu bili usmjereni na zaštitu pojedinca već na zaštitu ceha odnosno javnosti (ugled ceha). U srednjem vijeku bio je uspostavljen sustav zanatskih privilegija, odnosno kraljevi su u “otvorenim pismima” (literae patentes) davali cehovima, gildama monopol proizvodnje i prodaje. Izumiteljski privilegiji sastojao se od toga da su lokalne feudalne vlasti davale nagrade izumiteljima da pokriju svoje troškove no izumitelj nije imao nikakva dodatna prava niti privilegije (dispozicija lokalnog vladara). No niti u kasnijem srednjem vijeku koji je doba velikih izuma i otkrića nije razvijeno patentno pravo. Pravo izumitelja prvi put se spominje u venecijanskom statutu 1474. (svaka osoba koja je izumila novu i izvodljivu napravu mogla je tražiti zaštitu u trajanju od 10 godina). U SAD-u je od 1790. omogućena zaštita izuma, patentabilni su bili svi izumi koji su se odnosili na zanatske i proizvodne postupke, a zaštitom je dobiveno isključivo pravo gospodarskog iskorištavanja od 14 godina. 1791. objavljen je francuski zakon o patentima prema kojemu su se mogli patentirati i izumi koji nisu imali tehnički karakter (npr. financijski planovi) što je kasnije ukinuto. Novi francuski zakon iz 1844. postao je uzorom mnogih europskih zakonodavstava, tada je uvedena i patentna prijava. 1868. pored novosti zahtijevala se i inventivna razina, a izumi koji imaju manju inventivnu razinu priznavali su se kao korisni modeli (mali patenti) odnosno tehnička unapređenja. Zaštita modela i uzoraka pojavila se s tekstilnom industrijom, već 1711. Lionska naredba govori o zaštiti uzoraka na svili 1711. čime je dano isključivo pravo na korištenje estetskih kreacija i zabranjeno radnicima da se služe uzorcima koje su koristili u proizvodnji. 1787. uvedeno je deponiranje uzorka te istaknuto pravo “vlasništva na uzorku”. Polovinom 19. stoljeća pojavili su se nacionalni zakoni o industrijskom vlasništvu, a s vremenom se pojavila i potreba zaštite intelektualnog vlasništva i na međunarodnom planu. Krajem 19. stoljeća crkva je priznavala dva oblika intelektualnog vlasništva, vlasništvo nad proizvodom i dizajnom i vlasništvo reputacije proizvođača. [1] Hrvatska je još u 19. stoljeću imala elemente uređenog sustava intelektualnog vlasništva (1884. godine Ugarsko-hrvatski parlament donio Zakon o autorskom pravu, 1895. godine Zakon o patentima). [4] 4. ZNANJE I UPRAVLJANJE ZNANJEM Znanje je sposobnost ljudi da koriste informacije za rješavanje složenih problema, sposobnost da se savlada nepoznato, sposobnost djelovanja Dijeli se u dvije kategorije: • Eksplicitno, izričito znanje-formalno, razumljivo, sistematično, moguće ga je ponoviti ili mu dati neki formalan oblik. Tu spadaju sve knjige, izvješća, podaci koje uspoređujemo. • Implicitno-tacitno, individualno znanje, personalizirano, nije formalizirano. Sadrži spoznaje, mentalne modele, perspektive. [2]
Ono je u različitim oblicima izvor i baza intelektualnog kapitala kompanije. Susrećemo se s njegova dva pojavna oblika: • materijalnim: u obliku planova, nacrta, patenata, licenci, bazama podataka, priručnika, poslovnika, kompjuterskih programa • nematerijalnim: koji je u glavama zaposlenika (znanje, vizije, sposobnost djelovanja, rješavanje problema, iskustvo, kultura) tzv. skriveno ili tacit znanje. [2] Međutim, znanje ne postaje kapital ukoliko nije "zarobljeno" tako da se može upotrijebiti za dobrobit kompanije. Intelektualnu snagu zaposlenih treba pretvoriti u upotrebljiv oblik za kompaniju i upravljati tim znanjem. Upravljanje znanjem je poslovni proces upravljanja intelektualnim kapitalom kompanije čiji je cilj: • individualna znanja učiniti dostupnima svim zaposlenicima • povećati učinkovitosti kompanije • prikupiti, pohraniti i učiniti znanja dostupna na razini pojedinca • omogućiti dostupnost informacija • poslovati na globalnoj razini. Ključni čimbenici uspjeha u upravljanju znanjem su: • povezanost sa strategijom kompanije • dijeljenje znanja i stremljenje inovacijama • stalno unapređenje poslovnih procesa praćeno podizanjem kompetencije zaposlenih • razvoj vertikalne i paralelne interne komunikacije • primjena modernih tehnoloških rješenja, metoda, alata. Sustav upravljanja znanjem u sebi sadrži sustav za upravljanje dokumentima, metode i definicije kako su pojedini dokumenti međusobno povezani, kako informacije između njih utječu jedna na drugu i kako se informacije iz sustava koriste za (samo)rješavanje novih problema. 5. INTELEKTUALNO VLASNIŠTVO Intelektualno vlasništvo je pravo “vlasništva” nad individualnim kreacijama. Ono je neopipljivo u fizičkom smislu, no ima sve karakteristike imovine. Može se kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti, naslijediti kao i svako drugo vlasništvo. Intelektualno vlasništvo je u svojim različitim oblicima uvjet za napredak tehnologije dok za eksploataciju intelektualnog vlasništva ključnu ulogu igra druga vrsta znanja (biznis, marketing, prodaja), te novac za investicije. Predstavlja moćan nacionalan, regionalan, međunarodni i globalni instrument za poboljšanje gospodarskog ali i ukupnog društvenog razvitka te omogućava: • sagledavanje vlastite pozicije u odnosu na konkurenciju • sagledavanje glavnih karakteristika znanstvenog i na njemu temeljenog tehnološkog razvitka u cjelini, kao i na relevantnom području, od lokalnih do globalnih okvira • prepoznavanje budućih trendova tehnološkog razvitka na relevantnom području • zaštitu rezultata vlastitih razvojnih istraživanja kao jednog od preduvjeta za osiguranje njihove ekonomske isplativosti i osnovice za daljnji razvitak. [4] Prema naravi intelektualne tvorevine grupiramo ga u tri podskupa: • Podskup s pretežno tehničko-tehnološkim sadržajem - patent, korisni model, konsensualni patent i topografija poluvodičkih sklopova. Pri tome treba naglasiti da pojam patent ne treba poistovjetiti s pojmovima izum i inovacija. Inovacija je svako oživotvorenje nove ideje čiji je
cilj postići uspjeh na tržištu, no ona nije izum već njegova primjena u svrhovitoj aktivnosti. Izum predstavlja novo rješenje nekog tehničkog problema, za razliku od inovacije koja se ne mora temeljiti na tehnološko-tehničkoj novotariji već može počivati na novoj upotrebi resursa u nekoj djelatnosti. • Podskup s pretežno marketinškim sadržajem - predmet zaštite su znakovi razlikovanja (žig, industrijski dizajn i oznake zemljopisnog porijekla, odnosno oznake izvornosti proizvoda i usluga). Njihova namjena je individualizacija proizvoda i usluga na tržištu. • Podskup s pretežno umjetničkim (kulturnim) sadržajem - tu spadaju intelektualne tvorevine koje su objekt zaštite autorskim i srodnim pravima. Danas je poslovni značaj prava intelektualnog vlasništva od neprocjenjive važnosti, ono je postalo ključno u odnosu na pitanja tržišne uspješnosti u modernim gospodarstvima. Ono je “alat” za povećanje konkurentnosti i jačanje položaja proizvoda i usluga na tržištu, utječe na komercijalizaciju inovativnih proizvoda, imidž među potrošačima i konkurentima te na tržišnu vrijednost kompanije. Ujedno nositelju stečenih prava omogućava ostvarivanje dodatnog profita jer se može prodati, licencirati ili zamijeniti. U modernim postindustrijskim društvima veliki dio društvenog blagostanja stvara se koristeći kao osnovno sredstvo - prava intelektualnog vlasništva. Tradicionalna podjela prava intelektualnog vlasništva obuhvaća industrijsko vlasništvo i autorska i srodna prava. To je skupni naziv za industrijsko vlasništvo i za književno i umjetničko vlasništvo. Pravo industrijskog vlasništva dio je prava intelektualnog vlasništva. Pod pravima industrijskog vlasništva podrazumijevaju se: patent, žig, industrijski dizajn, oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti i topografije poluvodičkih proizvoda. Patentom se štiti izum koji mora biti nov, ne smije biti očit stručnjaku, mora biti industrijski primjenljiv. Zaštita traje 20 godina od dana podnošenja prijave za “pravi” patent ili 10 godina od dana podnošenja prijave za konsensualni patent. Prednosti tako stečene zaštite su: • isključiva prava iskorištavanja izuma = ekonomska korist + zaštita (sigurnost) • jačanje tržišnog utjecaja • mogućnost licenciranja/prodaje tehnologije • jači položaj u potencijalnim pregovorima • pozitivan imidž među potrošačima, poslovnim partnerima, potencijalnim ulagačima, dioničarima i društvu u cjelini. Zakonsko vlasništvo nad znakom stiče se registracijom žiga odnosno zaštitom znaka što omogućava identifikaciju proizvoda i usluga. Mogući razlozi zabrane zaštite žigom su postojanje: • istog znaka u odnosu na iste proizvode/usluge • istog/sličnog znaka u odnosu na iste/slične proizvode/usluge - ključna vjerojatnost dovođenja javnosti u zabludu, što uključuje vjerojatnost dovođenja u vezu znaka i žiga • istog/sličnog znaka u odnosu na različite proizvode/usluge, pod uvjetom da zaštićeni žig ima ugled - zaštita razlikovnosti žiga (“trademark dilution“). Zakonska zaštita znaka omogućava njegovo isticanje na proizvodima/uslugama i pakiranjima, nuđenje takvih proizvoda/usluga, skladištenje, uvoz i izvoz robe, uporabu znaka na poslovnim dokumentima i u reklamne svrhe. Njome se štiti robni i uslužni robni znak koji može biti: riječ, 2D / 3D oblik, boja, zvuk, kombinacije. Prilikom podnošenja zahtjeva za registraciju žigom uvijek se uz prijavu navodi popis proizvoda i usluga na koje se znak za koji se traži zaštita odnosi. Zaštita traje 10 godina i može se neograničeno produljivati, dok autorstvo nije predmet zaštite. Zaštita može biti nacionalna i međunarodna.
Marka je širi pojam od znaka, ona se sastoji od naziva ili znaka marke i ostalih elemenata i aktivnosti koje proizvođači dodjeljuju nekom proizvodu. Životni ciklus marke može se samo djelomično poistovjetiti sa životnim ciklusom proizvoda. On je puno stabilnija kategorija jer se njome uspostavlja dugotrajniji odnos zasnovan na vrijednosti. U fazi rasta marke i razvoja svijesti kod klijenata posebno su važne aktivnosti unapređenja prodaje i intenzivne oglašavače kampanje sa svrhom prihvaćanja marke. Na početku faze zrelosti promotivne aktivnosti moraju biti usmjerene na zadržavanje postojećih klijenata i nagrađivanje njihove lojalnosti. Vrijednost marke uz osnovni proizvod koji marka posjeduje te ostale elemente identiteta marke (naziv, logo-simbol-znak, slogan,…) iskaz je utjecaja marke na ostvarivanje tržišnog uspjeha vlasnika marke. Na tu vrijednost utječe i uvođenje novih proizvoda, aktivnosti konkurenata, zakonski okviri poslovanja, promotivne aktivnosti, gospodarska kretanja pa čak i neispunjavanje obećanja, odnosno svi utjecaji iz okruženja. Ona se dugotrajno izgrađuje i upravljanje markom nadilazi samo upravljanje proizvodom ili uslugom. Sveukupnu vrijednost određuje prošla i sadašnja tržišna uspješnost marke iskazana očekivanim odnosom profita i prihoda od prodaje te odnos klijenta i marke iskazan njihovom percepcijom tj. imidžom marke na tržištu. Brojni su načini mjerenja vrijednosti marke no zbirno promatrajući mjerenja su više usmjerena na sagledavanje vrijednosti marke od strane klijenta ili na sagledavanje vrijednosti od strane vlasnika marke, a cilj oba koncepta je procjena udjela vrijednosti marke u imovini kompanije. Sveukupna vrijednost marke sastoji se od njene financijske vrijednosti i njene tržišne vrijednosti. Procjena financijske vrijednosti maraka važna je pri prodaji maraka, spajanju ili preuzimanju kompanija. Snagu marke čini pozicija na tržištu, stabilnost-dosljednost i tradicija, tržišna atraktivnost, prisutnost na međunarodnom tržištu, dugoročni trend djelatnosti, količina i kvaliteta investicija u marketinške aktivnosti i inovacije te zakonska zaštita. Vrijednost marke je važna imovina i strateško oruđe te se njome mora upravljati s pozicije najvišeg menadžmenta. Prepreka kod upravljanja markom može biti težnja za čestim promjenama što samo po sebi ne mora biti loše jer novi ljudi nose nove ideje, ali se pri tome mora voditi računa da česte promjene ne ugroze bit marke. Istodobno nedostatak inovacija ili bolje rečeno neodgovarajuće upravljanje inovacijama može ugroziti marku. Treba voditi računa da su inovacije sukladne očekivanjima klijenata i da su im kao takve prihvatljive. „Izvoz“ postojeće marke na međunarodno tržište predstavlja brojne prednosti za kompaniju, a da se ne govori o tome kad se radi o želji da marka postane globalna. Upravljači marke trebaju odrediti do koje mjere marka treba biti prilagođena lokalnim/regionalnim uvjetima te hoće li dominantna strategija biti standardizacija ili adaptacija marke. Kod uspješnih globalnih marki prepoznaje se određen kompromis između ta dva pristupa. Širenje postojećih uspješnih marki može uz poboljšanje imidža same marke rezultirati i rastom poslovanja kompanije. Zaštita industrijskim dizajnom predstavlja zaštitu dizajna, njome se omogućava identifikacija proizvoda/usluga i njihovih izvora, a štiti se vanjska pojavnost, odnosno izgled proizvoda. Dakle štiti se ornamentalni ili estetski aspekt, a ne i tehnički odnosno funkcionalni aspekt oblika. Može se štititi 2D i 3D oblik koji mora biti nov. Zaštita traje maksimalno 25 godina te se produžuje svakih 5 (10) godina. 6. NADZOR ZAŠTIĆENOG INTELEKTUALNOG VLASNIŠVA Zaštita intelektualnog vlasništva biti će uspješna proporcionalno uspješnosti nadzora, odnosno uvjet uspješne zaštite je uspješan nadzor vlastitog identiteta/tehnologije na tržištima. Nadzor predstavlja ključan faktor sustava i stvara se godinama. Nadzor podrazumijeva praćenje stanja na tržištu i u medijima.
Krađa intelektualnog vlasništva je problem koji utječe na sve industrijske grane, od glazbene, filmske i kozmetičke, pa sve do automobilske i farmaceutske. U svijetu djeluju milijuni kompanija i pojedinaca koji se oslanjaju na prihode od intelektualnog vlasništva, kao povrata prethodnih ulaganja, a koje ulažu u istraživanje i razvoj kako bi proizveli još produktivnije alate. Upravo ta ulaganja stoje iza golemog napretka koji nam svakodnevno čini život sve lakšim i boljim. Nadzor se može provoditi putem: • vlastitih obučenih zaposlenika • suradnje obučenih distributera • privatnih istražitelja • registriranih patentnih zastupnika i odvjetnika • nadležnih sudova i tijela. 7. INOVATIVNOST Kreativni i inovacijski kapacitet predstavlja “alat”ostvarenja budućih razvojnih ciljeva. Inovativnost u industrijski razvijenim zemljama prepoznata je kao vrlo kvalitetan i nenadmašan resurs za ostvarenje budućih razvojnih ciljeva. Ideje oblikuju svijet i o njima ovisi naš budući napredak. Stoga je važno stvarati okolinu u kojoj je ideja podržana i nagrađena, mogli bismo reći da zato i postoji intelektualno vlasništvo. Na inicijativu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO World Intellectual Property Organization) ustanovljen je Svjetski dan intelektualnog vlasništva (26. travnja) koji se obilježava svake godine kao podsjetnik na vrijednosti intelektualnog vlasništva kao potpore kreativnom stvaralačkom radu. Neke od poruka Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo prigodom obilježavanja Svjetskog dana intelektualnog vlasništva: 2001. "Svoju budućnost kreiramo danas" 2005. “Mislite, zamišljajte, stvarajte” 2006. „Startajmo s idejom“ ukazuju na to kako su ključan faktor u kreiranju intelektualnog vlasništva znanje i ideje, odnosno inovativnost, koje predstavlja i jedan od najvažnijih segmenata imovine kompanije ili pojedinca. Kompanija da bi bile uspješna mora biti inovativna, a uspješnije su one kompanije koje tržišnom izazovu mogu suprotstaviti više znanja, bolje ga distribuirati među zaposlenima i upotrijebiti u kreaciji odgovora na izazov. Postoje dvije vrste inovacija: • one koje se odnose na poboljšanje već postojećih proizvoda ili usluga • one koje se odnose na stvaranje potpuno novih proizvoda i usluga. Za inovativnost kompanije ključne su dvije komponente: • usmjerenost na temeljne djelatnosti, čime se označava buduća tržišna pozicija-ključ za motivaciju • sloboda-ključ za kreativnost (omogućava kreativnost, inovativnost, samostalno odlučivanje i preuzimanje rizika). [2] Svaka kompanija raspolaže znanjem, vrijednostima, sposobnostima te prepoznatljivostima koje se mogu pretvoriti u vrijednost na tržištu, međutim, samo se njihovim upravljanjem doprinosi konkurentnoj prednosti te podiže produktivnost i povećava tržišna vrijednost.
8. POSTIGNUTO U INA, d.d. Danas u INA, d.d. upravljamo intelektualnim vlasništvom tako da održavamo i unapređujemo cjelokupan proces koji je prepoznao ovlasti, odgovornosti i sve aktivnosti od stvaranja ideje preko realizacije proizvoda, marketinga i prodaje do zaštite intelektualnog vlasništva. Samu zaštitu intelektualnog vlasništva provodimo u području patenata, žigova i industrijskog dizajna. Cilj nam je: • prepoznati i zaštiti intelektualno vlasništvo u skladu sa Strategijom upravljanja intelektualnim vlasništvom • motivirati radnike na kreativno, inventivno djelovanje i zaštititi stvaralaštvo • doprinijeti boljim rezultatima poslovanja, povećanju konkurentnosti i ugleda INA, d.d. • nadzor moguće povrede zaštićenog intelektualnog vlasništva INA, d.d. • centralizirani način upravljanja intelektualnim vlasništvom INA Grupe s ciljem jedinstvenog upravljanja intelektualnim vlasništvom. Sustav upravljanja intelektualnim vlasništvom definiran je Strategijom upravljanja intelektualnim vlasništvom INA, d.d. u RH i inozemstvu i Pravilnikom o intelektualnom vlasništvu u INA, d.d. Tekst Pravilnika temelji se na zakonodavnoj osnovici hrvatskog sustava intelektualnog vlasništva (Zakona o patentima, Zakona o žigu, Zakona o industrijskom dizajnu i Zakona o autorskom pravu), te izmjenama i nadopunama Pravilnika o izumima i tehničkim unapređenjima. Pravilnik uređuje i propisuje sustavno upravljanje intelektualnim vlasništvom u INA, d.d. Sustav upravljanja razrađuje zaštitu intelektualnog vlasništva, odgovornosti, organizaciju, ovlašćivanje i nagrađivanje. Njime su se osigurali uvjeti vrednovanja i motiviranja, odnosno nagrađivanja inovativnog rada. Pod intelektualnim vlasništvom u smislu Pravilnika podrazumijevaju se: • patenti • žigovi • industrijski dizajn • tehnička unapređenja • racionalizacija poslovanja • korisne ideje • autorska djela • usluge u obrazovanju • intelektualna vlasništva treće strane. Zakonom regulirano područje su: patenti, žigovi, industrijski dizajn i autorska djela, ostalo spada u zakonom neregulirano područje. Pravilnik je i preduvjet za "sustavno" prikupljanje, motiviranje, pohranu i dostupnost znanja na razini pojedinaca unutar INA, d.d., jer uključuje i nagrađivanje za autorska djela stvorena u INA, d.d. Kako obuhvaća i nagrađivanje tzv. usluga u obrazovanju, potiče se razmjena i prenošenje znanja putem predavanja koja održavaju zaposlenici INA, d.d. Poticanjem pisanja i nagrađivanjem stvorili smo preduvjet da se tzv. nestrukturirana znanja ("znanja u glavi"), koja leže u nestrukturiranim digitalnim oblicima (tekstualni dokumenti, grafikoni, tablice, e-mail poruke, WEB stranice) te najčešće "odlaze" s ljudima, počnu zapisivati. Kako znanje ne postaje kapital ukoliko nije "zarobljeno" tako da se može upotrijebiti za dobrobit kompanije, a intelektualnu snagu zaposlenih treba pretvoriti u upotrebljiv oblik za kompaniju, projektirana je Baza kompanijskog znanja s ciljem da se individualna znanja na razini pojedinca prikupe, pohrane i učine dostupna svim zaposlenicima INA, d.d. Ista omogućava spremanje,
pretraživanje i korištenje dokumenata i podataka koji nisu rezultati standardnih poslovnih procesa. Sadržaj Baze dostupan je svim korisnicima INA-Intraneta, a svaki korisnik može putem aplikacije prijaviti rad za objavu. Radovi se mogu pretraživati po područjima, vrstama i podvrstama, autorima, ključnim riječima, časopisima te skupovima. Pružena je i mogućnost ocjenjivanja, komentiranja i postavljanja upita o bazi i sadržaju. Baza obuhvaća sljedeće vrste radova: • radove valorizirane temeljem Pravilnika o intelektualnom vlasništvu u INA, d.d. • javno objavljene radove • interne publikacije • akademske radove • ranije neobjavljene radove. Intelektualno vlasništvo u INA, d.d. rezultat je inventivnog rada koji završava tehničkim unapređenjem, racionalizacijom poslovanja, a u idealnom slučaju i patentom. Njegovanje inventivnog rada u INA, d.d. ima dugogodišnju tradiciju. Značaj inventivne djelatnosti i intelektualnog vlasništva u INA, d.d. prepoznat je već 60-ih godina prošlog stoljeća. Zaposlenike se motivira i potiče na inventivni rad i razmjenu znanja čime se dolazi do novih, još boljih rješenja i spremnosti primjene novih modela u radnu svakodnevnicu. Inovativnost INA, d.d. vidljiva je i kroz dugogodišnje sudjelovanje na izložbama izuma i inovacija u Hrvatskoj i na međunarodnoj razini (hrvatski salon inovacija INOVA, Međunarodna izložba izuma – Geneva, izložba inovacija INPEX – Pittsburgh, izložba izuma IENA – Nürnberg, izložba izuma EUREKA – Bruxelles). Formirana je Komisija za ocjenu inovacijskih prijedloga koja utvrđuje korisnost i vrijednost inovacijskih prijedloga te svojim prijedlozima sudjeluje u poboljšanju tog dijela procesa s ciljem donošenja transparentnih i usporedivih odluka o inovacijskim prijedlozima u cijeloj INA, d.d. Komisije obrađuju prijedloge koji mogu biti kategorizirani kao: patenti (izumi), industrijski dizajn, tehnička unapređenja, racionalizacija poslovanja, korisne ideje. Tijekom 2007. godine analize procesa upravljanja intelektualnim vlasništvom pokazale su da je potrebno definirati i proces od stvaranja ideje koja rezultira novim intelektualnim vlasništvom INA, d.d. koje možemo zaštititi, do njegovog izlaska u javnost, a posebno nadzor eventualne povrede treće strane s ciljem poboljšanja postojećeg sustava. Utvrđena je uloga svih učesnika u navedenom procesu. Također je predloženo centralizirano upravljanje intelektualnim vlasništvom INA Grupe čijim će se uvođenjem stvoriti podloga za daljnji razvoj sustava upravljanja intelektualnim vlasništvom koji bi INA, d.d. i članice INA Grupe doveo na razinu koju zahtijeva moderno tržišno poslovanje. To će ujedno omogućiti provođenje konzistentne i efikasne zaštite prava intelektualnog vlasništva na nivou INA Grupe i poduzimanje odgovarajućih mjera u slučaju da takva prava budu povrijeđena. 9. ZAKLJUČAK Intelektualno vlasništvo ima jak utjecaj na život kakav poznajemo, a njegova zaštita dodatno potiče inovatore da nastavljaju sa stvaranjem. Kroz sustave kao što su autorsko pravo ili patent, prava intelektualnog vlasništva inovatoru daju pravo da odluči kako će se njegove tvorevine iskorištavati, umnožavati i distribuirati, kao i priliku da bude nagrađen za svoj trud. Danas je poslovni značaj prava intelektualnog vlasništva od neprocjenjive važnosti, ono je postalo ključno u odnosu na pitanja tržišne uspješnosti u modernim gospodarstvima. Ono je “alat” za
povećanje konkurentnosti i jačanje položaja proizvoda i usluga na tržištu, utječe na komercijalizaciju inovativnih proizvoda, imidž među potrošačima i konkurentima te na tržišnu vrijednost kompanije. Ujedno nositelju stečenih prava omogućava ostvarivanje dodatnog profita jer se može prodati, licencirati ili zamijeniti. Pravo intelektualnog vlasništva je skup pravnih propisa kojima se uređuje način stjecanja intelektualnog vlasništva što onemogućava neovlašteno korištenje onoga što smo zaštitili. Svrha pravne zaštite intelektualnog vlasništva je osigurati stanovita isključiva prava koja su ograničena vremenski i teritorijalno, a samo stjecanje tih prava predstavlja “ključ” transformacije znanja u imovinu kompanije. Uspjeh kompanije ovisi o interakciji niza aktivnosti (znanju, obrazovanju, stručnom osposobljavanju, tehnološkom napretku, inovacijama, slobodnom kretanju rada i kapitala) što omogućuje konkurentnost na tržištu. U INA, d.d. upravljamo intelektualnim vlasništvom tako da kontinuirano održavamo i unapređujemo cjelokupan proces. Proces upravljanja intelektualnim vlasništvom ima za cilj promoviranje potrebe i važnosti znanja na kompanijskoj i osobnoj, zaposleničkoj razini. To znanje nastoji se učiniti dostupnim svim zaposlenicima u kompaniji. Smjernice koje nas vode u upravljanju korporacijskim znanjem su otvorena i komunikativna korporacijska kultura, usmjerenost na temeljne djelatnosti, poticanje kreativnosti i pretvaranje znanja zaposlenika u upotrebljiv oblik za kompaniju. Nastojimo što bolje uporabiti temeljne resurse poslovanja, informacije i znanja zaposlenika te što djelotvornije upravljati nematerijalnim vrijednostima unutar kompanije u cilju ostvarenja svjetske konkurentnosti. 10. LITERATURA 1. 2. 3. 4.
Upravljanje markama, prof.dr.sc. Tihomir Vranešević Organizacija koja uči-zbornik radova, urednik: Juraj Božičević Priručnik za upravljanje intelektualnim kapitalom u tvrtkama Materijal Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo s prigodnog skupa Svjetskog dana intelektualnog vlasništva 5. Zakon o patentima, Zakon o žigu, Zakon o industrijskom dizajnu IMPORTANCE OF INTELLECTUAL PROPERTY IN BUSINESS
The world is evidently undergoing a transition towards a society based upon knowledge, companies becoming increasingly dependent on competence, and investments assuming a more and more intangible character. Company success depends on the interaction of a series of activities (knowledge, education, professional – i.e. vocational – training, technological progress, innovation, free movement of labour and capital), which provides competitiveness in the market. The successful companies are those that can face a market challenge with knowledge that is not only greater, but better distributed among its workers. The ‘key’ to the transformation of knowledge into a company asset is achieved by acquiring intellectual property rights. Intellectual property is a legally and commercially protected intellectual asset; it represents ‘tools’ for increasing competitiveness and strengthening the position of products and services on the market, it influences the commercialization of innovative products, the image among consumers and competitors, and the company’s market value. The purpose of legal protection for intellectual property lies in the provision of certain exclusive rights that are restricted in time and territory. However, successful protection of intellectual property also means successful supervision in monitoring possible violations of copyright by third persons, because the protection itself will be successful in proportion to the success of the supervision. Key words: intellectual property, monitoring, innovation, knowledge.