DUBRAVKA BAČUN Ericsson Nikola Tesla d.d., Zagreb dubravka.bacun@ericsson.com
POTROŠAČI, POZNAJETE LI ZNAKOVE? Sažetak Održivi razvoj, kao jedna od tema 8. hrvatske konferencije o kvaliteti pod motom „Kvaliteta kao društvene stvarnost“, i odluka Hrvatskog sabora da 2007. godinu proglasi „Godinom edukacije potrošača u Republici Hrvatskoj“, pružaju nam mogućnost informiranja i educiranja potrošača o njihovim pravima i mogućnostima podrške održivom razvoju te prihvaćanju obrazaca održive potrošnje. Informiranost o znakovima na proizvodima i ambalaži važan je dio edukacije o održivoj potrošnji. Ključne riječi: održivi razvoj, proizvod, održiva potrošnja, potrošač, znakovi
1. POTROŠAČI I ODRŽIVA POTROŠNJA - POVIJESNI OSVRT Veza između potrošača, obrazovanja, održivih obrazaca potrošnje i znakova ima svoj razvojni put kroz nekoliko međunarodnih dokumenata. Davne, 1962. godine, u obraćanju američkom Kongresu, predsjednik J. F. Kennedy je naglasio da smo svi mi potrošači, da su potrošači najsnažnija interesna skupina koja utječe na i na koju utječu gotovo sve javne i privatne ekonomske odluke. Ipak , to je jedina važna skupina .......čiji se stavovi često ne razmatraju. J.F. Kennedy objavio je četiri temeljna prava potrošača, to su: pravo na sigurnost, pravo na informaciju, pravo na izbor i pravo na sudjelovanje. Navedena su prava postala okosnica Deklaracije o pravima potrošača [1]. Tridesetak godina kasnije, 1992. godine u Rio de Janeiru održana je konferencija Ujedinjenih naroda o okolišu u razvoju, poznatija pod nazivom Skup o Zemlji. Na Skupu je usvojena Deklaracija o okolišu i razvoju [2] kao i Program za 21 stoljeće ili Program za promjenu (Agenda 21). Prema riječima Gro Harlem Bruntland, ovaj plan djelovanja ulaganje je u buduće naraštaje, zasnovano na konceptu održivog razvoja i međugeneracijske jednakosti [3]. Deklaracija sadrži 27 načela, a 8. načelo glasi „ Kako bi ostvarile održivi razvoj i poboljšale kakvoću življenja svih ljudi, države bi trebale smanjiti i ukloniti neodržive obrasce proizvodnje i potrošnje i promicati odgovarajuću demografsku politiku.“ (podvukla autorica) Samo godinu kasnije, 1993. godine, na godišnjoj konferenciji Asocijacije europskih sveučilišta predstavljena je Sveučilišna povelja za održivi razvoj [4] i njenih 10 načela djelovanja. Etika za okoliš je 2. načelo koje glasi: „Sveučilišta će među nastavnim osobljem, studentima, te javnosti općenito, promicati održive potrošačke navike i životne stilove u skladu s okolišem. Istovremeno, sveučilišta će razvijati programe kojima će povećavati osposobljenost nastavnog osoblja da podučava o pitanjima okoliša.“ (podvukla autorica).
2. OD ODRŽIVOG RAZVOJA DO POTROŠAČA I ZNAKOVA 2.1 Održivi razvoj Od brojnih tumačenja održivog razvoja, možda je najčešće navođeno ono objavljeno 1987. godine u izvještaju Ujedinjenih naroda Naša zajednička budućnost (Our Common Future). U njemu je održivi razvoj protumačen kao proces promjena u kojem su iskorištavanje resursa, smjer ulaganja, orijentacija tehničkog razvoja i institucionalne promjene u međusobnom skladu i omogućavaju ispunjavanje potreba sadašnjih i budućih naraštaja. Institucionalne promjene odnose se na promjene u političkom, obrazovnom, pravnom, financijskom itd. sustavu. Dva ključna dijela u ovom objašnjenju su proces promjena i međusobni sklad svih tih promjena. Procesa promjena smo svjesni, dok se na postizanju sklada između tehničkih promjena i promjena u pravnom/zakonodavnom sustavu još puno mora raditi. Propisi koje smo obavezni provoditi daleko zaostaju za tehničkim promjenama, odnosno u praksi se stiče dojam da za neka područja kvaliteta propisa stagnira, a time nazaduje. 2.2 Održiva potrošnja Godine 1995. Komisija Ujedinjenih naroda o održivom razvoju objavljuje izvještaj pod naslovom Zaštita potrošača, smjernice za održivu potrošnju. Izdvajam nekoliko općih zaključaka sa sastanka: „20. Održiva potrošnja ključni je dio održivog razvoja i usko povezana s održivom proizvodnjom. Održiva proizvodnja razmatra dobavljački dio usmjeren na ekonomski, društveni i okolišni utjecaj proizvodnih procesa, dok održiva potrošnja oslovljava stranu potražnje usmjerenu na potrošačev odabir roba i usluga, kao što su hrana, stanovanje, odjeća, mobilnost i razonoda, ispunjavajući osnovne potrebe i unapređujući kvalitetu življenja. 21.Mjere promocije održive potrošnje ne utječu direktno samo na proizvode i usluge koje koriste potrošači, već i na energiju i materijale koji se troše u proizvodnim procesima, kao i stvaranju otpada tijekom žitavog životnog ciklusa, od vađenja sirovina do odlaganja ili ponovne upotrebe. 24.Održiva potrošnja traži da potrošači, zajednice, poslovni sektor i organizacije civilnog društva budu svjesne mogućeg utjecaja proizvoda i usluga na okoliš, uključujući i lokalni i globalni utjecaj. Informacije, infrastruktura i oprema moraju biti dostupne potrošačima koji žele promijeniti svoje obrasce potrošnje.“ 2.3 Odgovornost: ekonomska, društvena i prema okolišu Održivi razvoj podrazumijeva uravnotežen razvoj između ekonomskog, okolišnog i društvenog dijela, odnosno kaže se da su ta tri područja, tri temeljna „stupa“ održivog razvoja, Slika 1. Takav pristup naziva se još i trobilančni pristup i naglašava važnost odgovornosti za sva tri navedena područja. Slika 1: Tri stupa/komponente održivog razvoja
ODRŽIVI RAZVOJ ODRŽIVOST
Ekonomska odgovornost
Okolišna odgovornost
Društvena odgovornost
Godine 2003., tvrtka Ericsson Nikola Tesla i ostale članice Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj, objavile su prijevod publikacije Poslovni svijet u održivom razvoju [5]. Publikacija je rezultat rada predstavnika vodećih svjetskih kompanija članica Svjetskog poslovnog savjeta za održivi razvoj. U publikaciji su iznesena njihova promišljanja o doprinosu održivom razvoju, kao i sažetak ključnih stajališta o ulozi gospodarstva u zahtjevnom i dugotrajnom zadatku održivog razvoja. Jedno poglavlje publikacije [5] odnosi se na društvenu odgovornost poslovnog svijeta i tu možemo pronaći jedno od objašnjenja pojma društvene odgovornosti kao predanosti poslovnog svijeta održivom ekonomskom razvoju kojem će doprinositi radeći sa zaposlenicima, njihovim obiteljima, lokalnom zajednicom i društvom u cjelini kako bi poboljšali kvalitetu njihova života. Strategija društvene odgovornosti za kompanije je očigledna poslovna korist i pozitivan doprinos zadovoljstvu društva. Tijekom godina, a održivi razvoj znači i proces promjena, mijenjao se i odnos između poslovnog svijeta i društvene zajednice. Sažeti opis promjena tog odnosa može se naći u knjizi Sustainable Measures [6]. Autori navode da promjene idu od „Vjeruj mi!“(Trust me!) , kada je zajednica vjerovala da tvrtke rade u dobroj vjeri, preko „Reci mi!“ (Tell me!) odnosa, kada je društvo očekivalo da im tvrtka kaže što se događa, pa do „Pokaži mi!“ (Show me!) kulture. U ovom slučaju tvrtke moraju pokazati i dokazati ozbiljne namjere da se poboljšaju i unaprijede svoj odnos prema svakom od tri navedena područja. Danas, zajednica stavom „Uključi me!“ (Involve me!) jasno pokazuje da želi biti uključena u aktivnosti neke tvrtke. 2.4 Proizvođač, kako ga opisati? Za proizvođača postoji više objašnjenje, na primjer Zakon o normizaciji [55/1996], kazuje sljedeće: „Dobavljač je pravna ili fizička osoba u Republici Hrvatskoj, odgovorna za proizvod, proces ili uslugu; to mogu biti proizvođači, raspodjelivači, uvoznici, predstavnici ili zastupnici stranih tvrtki, izvođači, uslužne djelatnosti i ovlašteni predstavnici proizvođača u Republici Hrvatskoj.“ U Pravilniku o ambalaži i ambalažnom otpadu [97/2005] stoji da je „Proizvođač i uvoznik“ (u daljnjem tekstu: Proizvođač) pravna ili fizička osoba koja u RH pakira proizvode u ambalažu ili uvozi proizvode u ambalaži i stavlja ih na tržište“. Izdvojila sam dva spomenuta tumačenja, no bilo bi zanimljivo vidjeti što bi se dobilo kada bi netko izdvojio tumačenje pojma proizvođač iz svih propisa. Osim objašnjenja pojma proizvođač, u nekim propisima navedene su i obveze proizvođača.
2.4 Odgovornost proizvođača Odgovornost proizvođača, jedno je od opće prihvaćenih načela kada govorimo o zaštiti okoliša i ujedno temeljno načelo pri stvaranju zakonodavstva. Odgovornost proizvođača znači da je proizvođač odgovoran za proizvod tijekom njegovog životnog ciklusa od dizajna i konstrukcije, preko odabira dobavljača i razmatranja utjecaja dobavljača na okoliš, zatim se odnosi na proizvodni proces i utjecaj tog procesa na okoliš i zdravlje čovjeka, pa do brige o proizvodu kada mu prestane uporabna vrijednost. Naravno, to se odnosi i na ambalažu u kojoj se nalazi proizvod. 2.5 Proizvod, i to je propisano Objašnjenje proizvoda možemo naći u Zakonu o normizaciji [55/1996]: „Proizvodi su sirovine, poluproizvodi, dijelovi, sklopovi, gotovi industrijski i obrtnički proizvodi, poljoprivredni i prehrambani proizvodi, bezalkoholna i alkoholna pića, pridodane tvari, začini, sjeme i sadni materijal poljoprivrednog i šumskog bilja, objekti, postrojenja, uređaji, oprema i druga sredstva rada.“ Iz navedenog Zakona još izdvajam: Zahtjevi koje mora zadovoljiti proizvod, proces ili usluga da bi se postigla zaštita života i zdravlja ljudi, zaštita okoliša i potrošača nazivaju se temeljnim zahtjevima. Jedan od takvih zahtjeva je da: isprave, tehničke upute, upute za uporabu proizvoda, jamčevni list i deklaracije moraju biti ispisane na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom. Pravilnik o ambalaži i ambalažnom otpadu, [97/2005] pojam proizvod koristi pri tumačenju pojma ambalaža: „Ambalaža“ predstavlja sve proizvode bez obzira na prirodu materijala od kojeg su izrađeni ili su korišteni za sadržavanje, čuvanje, rukovanje, isporuku i predstavljanje robe, od sirovina do gotovih proizvoda, od proizvođača do korisnika ili potrošača, Sigurno postoji još objašnjenja proizvoda, no za potrebe ovog rada dovoljna su i ova. 2.6 Potrošač, i ne samo to Prateći emisije i tiskovine može se skupiti bogata zbirka pojmova, poput: potrošač, konzument, kupac, klijent, prava potrošača, potrošačko društvo, potrošačko ludilo, potrošačka histerija, potrošačka groznica, potrošačka invazija, potrošački ovisnici, kupovna moć, kupac je kralj, šopingholičari, šopingomanija, u jednom članku se naglašava da je u hrvatskom društvu već odavno prisutan odgoj za potrošnju, odgoj za šoping, te da vlada potrošački mantalitet. Kao protuteža tim uglavnom negativnim i rasipničkim pojmovima, tu i tamo možemo pročitati da postoji održiva potrošnja, etička potrošnja, odgovorna potrošnja i odgovoran potrošač. Nadajmo se da će ovi prevladati. U ovom radu koristim pojam potrošač, a svim ostalim izrazima i pojavama neka se bave odgovarajuće struke. 2.6 Deklaracija o pravima potrošača 1. Pravo na ispunjavanje osnovnih potreba Imati dostup do osnovnih, neophodnih roba i usluga: odgovarajuće hrane. odjeće, skloništa, zdravstvene njege, obrazovanja, javnih dobara, pitke vode i odvodnje otpadnih voda. 2.* Pravo na sigurnost Biti zaštićen od proizvoda, proizvodnih procesa i usluga koje su opasne za zdravlje i život. 3.* Pravo na informaciju
Imati činjenice za donošenje svjesnog izbora i biti zaštićen od nepoštenog i zbunjujućeg oglašavanja i označavanja. 4.* Pravo na izbor Imati mogućnost izbora između proizvoda i usluga, po konkurentnim cijenama uz osiguranje odgovarajuće kvalitete. 5.* Pravo na sudjelovanje Zagovarati interese potrošača u oblikovanju i provedbi vladine politike i u razvoju proizvoda i usluga. 6. Pravo na naknadu Primiti pravednu zadovoljštinu u slučaju žalbe, uključujući naknadu za krivo predstavljanje, nekvalitetnu (bofl) robu i nezadovoljavajuću uslugu. 7. Pravo na obrazovanje Zahtijevati znanje i vještine potrebne za odluku temeljenu na informaciji, sigurne izvore roba i usluga i pri tom biti svjestan temeljnih prava i odgovornosti potrošača, te kako prema njima djelovati. 8. Pravo na zdrav okoliš Živjeti i raditi u okolišu koji ne ugrožava blagostanje sadašnjih i budućih naraštaja. * izvorna četiri prava potrošača prema J. F. Kennedy-u 2.7 Znakovi Iz Smjernica za zaštitu potrošača izdvajam članak, relevantan za ovaj rad: „21a. Vlade moraju promovirati dostup potrošača do nezbunjujućih informacija o utjecaju proizvoda i usluga na okoliš koristeći sheme poput eko označavanja, informacija o proizvodu, profila proizvoda, izvještavanja o utjecaju na okoliš i informacijskih centara za potrošače. One (Vlade) moraju također promovirati međunarodno prepoznate simbole (znakove) za eko označavanje.“ (podvukla autorica) U ovom radu pod znakom podrazumijevam: grafički simbol, piktogram, sliku, slovčanu i/ili brojčanu oznaku, poruku, obavijest itd. Sve što daje dodatne obavijesti o proizvodu, a namijenjeno je potrošaču. 3. POZNAJU LI POTROŠAČI ZNAKOVE? Osobno, smatram da potrošači nedovoljno poznaju značenje znakova na proizvodima i ambalaži. Kako bih to potkrijepila, priredila sam anonimni upitnik koji sadrži osim nekoliko općih pitanja i sedam odabranih znakova (češćih). Već nakon stotinjak dobivenih odgovora više nisam tražila nove ispitanike jer je pokazatelj trenda jasan. Napominjem da se ne radi ni o kakvom znanstvenom istraživanju već o pokazateljima stanja. Prikaz dobne struktura ispitanika, Slika 2. Zastupljenost mlađih naraštaja je razumljiva, ipak oni više troše.
Slika 2: Dobna struktura ispitanika DOBNA STRUKTURA
20-29. god. 30-39. god. 40-49. god. 50-59. god. 60-69. god.
Da nije bilo spolne diskriminacije, vidljivo je na Slici 3. Slika 3: Struktura ispitanika prema spolu
STRUKTURA PREMA SPOLU
Ž. M.
Što se stručne spreme tiče, veća je zastupljenost ispitanika visoke stručne spreme, Slika 4.
Slika 4: Struktura ispitanika prema stručnoj spremi
STRUKTURA PREMA STRUČNOJ SPREMI
SSS. VS. VSS.
Odgovor ispitanika na općenito pitanje obraćaju li pozornost znakovima/porukama na proizvodu/ambalaži prikazan je na Slici 5. Slika 5: Obraćaju li ispitanici pozornost znakovima
OBRAĆANJE POZORNOSTI ZNAKOVIMA
da ne ponekad bez odgovora
Samo su malobrojni objasnili zašto obraćaju ili ne obraćaju pozornost. Oni koji ne obraćaju pozornost kao razloge su naveli nedostatak navike, ne zanima ih, nedostatak vremena, a jedan smatra da znakovi nisu važni. One koji obraćaju pozornost uglavnom zanima rok trajanja, sastav, je li testiran na životinjama, je li štetan za zdravlje i sl. Zanemarujući broj ispitanika zanima utjecaj proizvoda ili procesa proizvodnje na okoliš. Prema točki 2.7 Znakovi, Vlade
država bi morale promovirati dostup potrošača do nezbunjujućih informacija o utjecaju proizvoda i usluga na okoliš koristeći sheme poput eko označavanja, informacija o proizvodu, profila proizvoda, izvještavanja o utjecaju na okoliš i informacijskih centara za potrošače. One (Vlade) moraju također promovirati međunarodno prepoznate simbole (znakove) za eko označavanje.“ 4. EKO OZNAČAVANJE (ZNAKOVI) Pod eko označavanjem podrazumijevaju se znakovi koji označavaju manju potrošnju energije, vode i ostalih resursa. 4.1 Prijatelj okoliša Znak zaštite okoliša propisan je Pravilnikom o znaku zaštite okoliša, NN 64/1996. Znak je popularno nazvan «Prijatelj okoliša», Slika 6. Stavljanjem tog znaka proizvođač jamči potrošaču da je taj proizvod manje štetan za okoliš u usporedbi sa srodnim ili sličnim proizvodima bez tog znaka. Znak «Prijatelj okoliša» dodjeljuje se na osnovi utvrđenih kriterija, uz sudjelovanje stručnjaka i javnosti prema precizno utvrđenom postupku propisanom navedenim Pravilnikom. Znak zaštite okoliša dodjeljuje se proizvođačima proizvoda široke potrošnje, osim namirnicama, pićima i farmaceutskim proizvodima za: - proizvode koji u usporedbi s drugim istovrsnim ili srodnim proizvodima tijekom proizvodnje, stavljanja u promet i/ili uporabe i postupanja s njima nakon uporabe, kad postanu otpad, bitno manje opterećuju okoliš, - proizvode koji su višekratno upotrebljivi, - proizvode koji sadrže zamjenjive dijelove, - proizvode čijom uporabom se smanjuju štetne emisije u okoliš, - proizvode pri čijoj se proizvodnji racionalno iskorištavaju prirodni izvori. Znak zaštite okoliša ne smije se dodijeliti proizvođačima za proizvode koji sadrže opasne tvari. Iznimno, znak zaštite okoliša može se dodijeliti i proizvođačima za proizvode koji sadrže opasne tvari, ako prema propisima, koncentracije opasnih tvari nisu opasne za okoliš. Slika 6: Prijatelj okoliša
4.2 Europski cvijet Europski cvijet, Slika 7, eko-znak, dio je šire strategije promoviranja održive proizvodnje i potrošnje. Cvijet je znak europskog eko-označavanja, vodič za zelenije proizvode i usluge. Korištenje znaka i pridruživanje tom sustavu je na dobrovoljnoj osnovi, a osmišljeno je kako bi se ohrabrio poslovni sektor da oglašava proizvode i usluge s manje negativnog utjecaja na okoliš, kao i kako bi europski kupci lakše prepoznali takve proizvode prilikom nabavke. Proizvođač može staviti Europski cvijet na svoj proizvod tek nakon provjere zadovoljava li proizvod propisane stroge kriterije. Slika 7: Europski cvijet
4.3 Ostali znakovi Navoditi sve znakove koji govore o boljem odnosu prema okolišu prelazi okvire ovog rada, te zato navodim još nekoliko primjera, Slike 8, 9, 10 i 11. Slika 8: Eko učinkovitost Proizvođač poručuje potrošaču, čitajući odozgo prema dolje da je: - u proizvodnom procesu smanjio potrošnju drveta, vode i energije i ima manje potrošačkog otpada; - član Svjetskog poslovnog savjeta za održivi razvoj (World Business Council for Sustainable Development) što znači da prihvaća načela održivog razvoja i da se odgovorno ponaša prema okolišu, da vodi računa o ekonomskom razvoju, te da je odgovoran prema društvu. Ovakvi primjeri isticanja članstva u nekoj organizaciji su vrlo rijetki. Pretpostavljam da je razlog tomu da potrošači još ne prepoznaju važnost takve informacije kod odabira proizvoda. Zamislite da članovi Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj stave znak HRPSOR-a na svoje proizvode! Bi li to potrošači prepoznali i vrednovali kupnjom tih proizvoda! - uveo sustav upravljanja okolišem prema normi ISO 14001; - sirovinu za proizvodnju nabavio iz šuma kojima se održivo gospodari.
Slika 9: Eko učinkovitost
Ovaj proizvođač papira učinio je dodatni napor i svoja poboljšanja iskazao i brojčano uspoređujući prijašnju potrošnju prirodnih resursa s potrošnjom nakon tehnoloških promjena. Slika 10: Energetska naljepnica, Energetska zvijezda Energetska naljepnica izvorno potiče iz EU direktive 92/75/EU i daje pouzdane i lako usporedive informacije o potrošnji energije kućanskih uređaja. Od 1995. godine proizvođači
kućanskih uređaja obvezni su označiti uređaje s energetskom naljepnicom (znakom energetske učinkovitosti). Podaci na naljepnici pomažu kupcu da o kupnji uređaja odluči na temelju potrošnje energije i ostalih resursa, na primjer vode, odnosno manjeg negativnog utjecaja na okruženje, na primjer smanjenja buke.
5. I NA KRAJU Godina je edukacije potrošača. Da bi ih poučili, informirali i slično, važno je saznati koje im to navike nedostaju, kao i koja znanja moraju steći. Potvrđeno je da većina potrošača nema naviku pažljivog promatranja znakova koji se nalaze na proizvodima i ambalaži. Isto tako je važno dobro poznavanje značenja znakova. Samo dobrim poznavanjem, potrošač će se moći zaštititi, pobrinuti za svoje zdravlje i sigurnost, podržati one proizvođače i odabrati one proizvode koji manje utječu na okoliš, odnosno podržati i prihvatiti održive obrasce potrošnje. U ovom radu navedeno je nekoliko znakova kao primjer. Godina edukacije potrošača pruža nam mogućnost da pojasnimo i populariziramo i ostale znakove važne za sigurnost, zaštitu zdravlja i zaštitu okoliša. LITERATURA [1] Deklaracija o pravima potrošača (1981), www.consumersinternational.org [2] Deklaracija o okolišu i razvoju (1992), www.un.org/esa/sustdev/documents/agenda21 [3] Program za promjenu (Agenda 21), www.un.org/esa/sustdev/documents/agenda21 [4] Sveučilišna povelja za održivi razvoj, 1993, www.copernicus-campus.org [5] WBCDS, Poslovni svijet u održivom razvoju, 2002, prijevod HRPSOR [6] M.Bennett, P.James, Sustainable Measures, evaluation and reporting of environmental and sicial performance, GreenleafPublishing, 1999, str. 52
CONSUMERS, HOW MUCH DO YOU KNOW ABOUT SYMBOLS? Summary Sustainable development, as one of the topics of the 8th Croatian Conference on Quality held under the motto “Quality as a Social Reality�, and the Decision of the Croatian Parliament to proclaim 2007 as the Year of Consumer Education in the Republic of Croatia, give us an opportunity to inform and educate consumers about their rights and options for supporting sustainable development and accepting sustainable consumption patterns. Familiarity with symbols (marks) on products and packaging is an important part of sustainable consumption education. Key words: sustainable development, product, sustainable consumption, customer, symbols