VREMENSKI FAKTOR IMPLEMENTACIJE SUSTAVA KVALITETE I SIGURNOSTI HRANE U PREHRAMBENIM PODUZEĆIMA RH

DUŠANKA GAJDIĆ dipl.oec.

Mr.sc. KRUNOSLAV ŠKRLEC Visoko gospodarsko učilište u Križevcima dgajdic@vguk.hr kskrlec@vguk.hr

VREMENSKI FAKTOR IMPLEMENTACIJE SUSTAVA KVALITETE I SIGURNOSTI HRANE U PREHRAMBENIM PODUZEĆIMA RH Stručni rad / Professional paper Sažetak: S obzirom na stalne promjene zakonitosti tržišta te sve intenzivniji razvoj globalnog tržišta, poduzeća su primorana prilagođavati se tim promjenama, a jedan od načina je i prihvaćanje i implementacija međunarodno priznatih standarda. Dokazano je da implementacija nekog od sustava kvalitete predstavlja veliki korak za poduzeće i zahtijeva određene promjene u poslovanju. Sam proces je uglavnom dugotrajan i iziskuje znatne troškove, ali u konačnici rezultat certifikacije je da se postupci i procedure standardiziraju, što vodi lakšem planiranju i jednostavnijem upravljanju. Prilikom uvođenju nekog standarda rukovodstvo poduzeća neizbježno se susreće i s problemom vremena potrebnog za implementaciju standarda od donošenja odluke do dobivanja certifikata, a koje je pod utjecajem brojnih faktora.

U ovom radu prezentiraju se rezultati istraživanja provedenih u prehrambenim poduzećima RH koji pokazuju koliko je vremena potrebno za implementaciju nekog od standarda kvalitete i sigurnosti hrane (HACCP, ISO 22000, IFS, BRC,NSF, ISO 9001, Kosher, Halal), koliko na vrijeme implementacije utječe veličina tvrtke i redoslijed implementacije, te da li je vremenska varijabla kritični faktor implementacije koji u konačnici utječe na odluku o projektu uvođenja nekog standarda u poduzeće.

Ključne riječi: prehrambena industrija, standardi, certificiranost, vrijeme implementacije 1. UVOD Globalizacija tržišta podrazumijeva i globalizaciju u području standardizacije i postavlja se kao uvjet državama u integracijskim procesima.

Sustavi upravljanja kvalitetom i sigurnošću hrane i certifikati koji ih prate sve više postaju bitni elementi opstanka prehrambenih poduzeća na globalnom tržištu. Kako bi u cijelosti odgovorile zahtjevima kvalitete i sigurnosti organizacije širom svijeta razvijaju i uspostavljaju niz normi i sustava osiguranja kvalitete i sigurnosti.

Da bi mogla izvoziti svoje proizvode i bila ravnopravan član globalnog tržišta mnoga prehrambena poduzeća u Hrvatskoj ispunila su zahtjeve nekih od međunarodno priznatih standarda i implementirala ih u svoje poslovanje.

Osim međunarodno priznatih standarda brojne zemlje objavile su individualne nacionalne standarde, a razne trgovačke grupacije, posebno maloprodajne, razvile su vlastite standarde ili programe ocjenjivanja dobavljača hrane. Tako su neki proizvođači imali potrebu provesti certifikaciju svojih proizvoda i proizvodnji i po nekoliko različitih standarda osobito ako izvoze svoje proizvode.

Osim što se certifikacijom ostvaruju koristi, prilikom uvođenja nekog standarda rukovodstvo poduzeća neizbježno se susreće i s raznim problemima koji mogu utjecati na implementaciju standarda, a jedan od bitnih faktora implementacije je vrijeme potrebno za uvođenje standarda od donošenja odluke do dobivanja certifikata.

1.1.

Predmet i ciljevi istraživanja

U ovom radu se prezentiraju rezultati istraživanja provedeni u najznačajnijim certificiranim prehrambenim poduzećima u RH, a koji ukazuju na to kakvi su trendovi implementacije standarda za kvalitetu i sigurnost hrane u hrvatskim prehrambenim poduzećima te koje su najčešće prednosti i nedostaci implementacije standarda.

Osnovni ciljevi istraživanja u ovom radu mogu se definirati na sljedeći način:  utvrditi koliko je vrijeme potrebno za implementaciju nekog standarda kvalitete važna faktor pri donošenju odluke o implementaciji  koliko je vremena potrebno za implementaciju nekog od standarda te  što najviše i u kojoj mjeri utječe na vremensku varijablu implementacije nekog standarda 1.2.

Metodologija istraživanja

Suština rada se temelji na podacima iz anketnih upitnika na uzorku od 40 prehrambena poduzeća koja imaju implementiran neki od standarda kvalitete ili sigurnosti hrane. Pri izboru poduzeća korišteno je načelo zastupljenosti svih veličina poduzeća i to iz svih regija Hrvatske.

Jedinica izbora i jedinica analize bilo je poduzeće, dok su jedinice ispitivanja bile osobe nadležne za kvalitetu poput menadžera, voditelja i/ili kontrolora kvalitete odabranih poduzeća. Na temelju provedenog empirijskog istraživanja dobiveni su podaci koji će se prikazati i analizirati u sljedećim poglavljima rada.

2. NAJZASTUPLJENIJE NORME I CERTIFIKATI U PREHRAMBENIM PODUZEĆIMA RH Danas se prehrambena poduzeća bez obzira na veličinu susreću sa raznim izazovima i prilikom stavljanja proizvoda na tržište pred proizvođače se postavljaju određeni zahtjevi:[1]  Proizvođač je odgovoran za sigurnost proizvoda  Mora zadovoljiti bitne zahtjeve potrošača (kvaliteta, sigurnost i dr.)  Mora ispuniti zakonske propise  Mora uskladiti poslovanje sa zahtjevima globalnog tržišta, a to podrazumijeva i određenu međunarodnu standardizaciju Sustav osiguranja kvalitete i sigurnosti hrane u prehrambenim poduzećima sastoji se od dva paralelna sustava. S jedna strane je sustav koji je organiziran od strane države i temelji se na zakonskim propisima. S druge strane javlja se sustav osiguranja kvalitete na temelju standarda koje definiraju i donose internacionalna udruženja. Ti standardi su dobrovoljni i u potpunosti vođeni tržišnim zakonitostima.

Globalizacija tržišta ima za cilj realizaciju ideje slobodne trgovine. Kako bi se uklonile tehničke zapreke na svjetskoj i europskoj razini, države moraju uskladiti tehničko zakonodavstvo u svim područjima, pa tako i u području trgovine hranom sa zahtjevima koje su dogovorile i postavile odgovarajuće institucije odnosno mjerodavne međunarodne organizacije.[2] Osiguranje zdravstvene ispravnosti, sigurnosti i kvalitete hrane od međunarodnog je značaja i u nadležnosti je proizvođača i vladȃ svake države. Republika

Hrvatska kao zemlja kandidatkinja ima obvezu usklađivanja zakonodavstva s pravnom stečevinom EU-e.[3] Kvaliteta i sigurnost hrane koja se temelji na zakonskim propisima i sustavima koji su zakonom propisani poput HACCP-a obavezna je za sva prehrambena poduzeća. Međutim da li će i kada neko poduzeće primijeniti neku dobrovoljnu normu ovisit će o odluci uprave i vrhovnog menadžmenta poduzeća.

Najzastupljenije norme i sustavi upravljanja u prehrambenim poduzećima RH su:  Hazard Analysis and Critical Control Points (HACCP)  Sustav upravljanja kvalitetom ISO 9001  Sustav upravljanja sigurnošću hrane ISO 22000  International Food Standard (IFS)  British Retail Consortium (BRC)  National Sanitation Foundation international standards (NSF)  Halal i Kosher certifikati Ključni kriteriji na kojima se temelje navedene norme (osim ISO 9001) su:  HACCP sustav tj. analiza kritičnih točaka proizvodnje  Dobra proizvođačka praksa DPP  Dobra higijenska praksa DHP  Zahtjev za upravljanje kvalitetom

2.1.

Prednosti i nedostaci implementacije standarda u prehrambenim poduzećima S obzirom na stalne promjene zakonitosti tržišta i sve intenzivniji razvoj globalnog tržišta poduzeća su primorana stalno se prilagođavati tim promjenama, a jedan od načina je i prihvaćanje i implementacija međunarodno priznatih standarda. Institucije i ljudi koji se bave standardizacijom i kvalitetom stalno nude razna rješenja i navode prednosti, a ponekad i nedostatke primjene standarda. Dokazano je da implementacija nekog od sustava kvalitete predstavlja za poduzeće veliki korak i zahtjeva određene promjene u poslovanju. Sam proces je uglavnom dugotrajan i iziskuje znatne troškove, ali u konačnici rezultat certifikacije je da se sve standardizira, što vodi lakšem planiranju, jednostavnijem upravljanju, smanjivanju pogrešaka i nesukladnosti na najmanju moguću razinu.[4] Uvođenje i implementacija sustava za upravljanje kvalitetom i sigurnosti hrane trebalo bi poduzećima donijeti brojne koristi.[5] Teško je odrediti i kvantificirati sve koristi koje primjena standarda i sustava upravljanja kvalitetom donosi poduzeću, ali navest ćemo nekoliko najvažnijih prednosti primjene standarda za prehrambena poduzeća:  Usklađenje sa međunarodnim standardima i zahtjevima globalnog tržišta  Lakše provođenje ciljeva i politike kvalitete osobito vezano za sigurnost hrane  Ugradnja zakonskih i regulativnih zahtjeva koji se odnose na sigurnost hrane  Poboljšana unutarnja i vanjska komunikacija  Jasne odgovornosti i ovlasti dodijeljene svim zaposlenima i porast zadovoljstva i motivacije zaposlenika  Marketinške prednosti pred konkurencijom  Stvaranje povjerenja kupaca u proizvode i procese i poboljšanje zadovoljstva kupaca  Povećanje broja klijenata kojima je uvjet poslovanja posjedovanje međunarodnog certifikata  Neprekidno poboljšanje poslovanja poduzeća kao rezultat jednog od zahtjeva norme

i dr.[6] Pored brojnih prednosti i koristi često se spominju i određeni nedostaci implementacije i primjene standarda za poduzeće. Oni koji se protive promjenama kao najjače argumente protiv uvođenja sustava često navode sljedeće nedostatke primjene sustava upravljanja kvalitetom i sigurnošću hrane:  Znatan porast troškova u početnoj fazi tj. u fazi implementacije sustava  Porast troškova vezanih za održavanje i upravljanje sustavom  Vrijeme utrošeno za implementaciju i prilagodbu zahtjevima sustava  Otpor zaposlenika i troškovi dodatne edukacije zaposlenika  Pretjerana reguliranost i dokumentiranost i najmanjih procesa i postupaka i dr.

3. ANALIZA REZULTAT ISTRAŽIVANJA Koji sustav implementirati? To pitanje vrlo često se javlja kao problem pri donošenju odluke o prihvatljivom modelu sustava upravljanja kvalitetom u prehrambenim poduzećima. Da li samostalno ISO 9001, ISO 22000 ili HACCP, ili možda integrirati određene sustave.

Poduzeća koja posluju na širem međunarodnom tržištu svakako će morati implementirati i više različitih prehrambenih normi koje određeni trgovački lanci postavljaju kao uvjet i kojima vrše audit dobavljača (IFS, BRC i sl.). Ako žele da im se proizvodi nađu na policama velikih trgovačkih lanaca širom svijeta prisiljeni su udovoljiti tim zahtjevima. Osim toga certifikacijom se postiže i zadovoljavanje potreba određenih potrošača koje proizlaze iz njihovih vjerovanja, etičkih normi, kulture, tradicije i stila života (npr. halal i kosher certifikata).

Ranijih godina glavni motiv za certifikaciju bio je marketinški, međutim danas se tvrtke susreću sa problemom sklapanja poslova, jer sve više poslovnih partnera kao uvjet poslovanja traži posjedovanje nekog od međunarodno priznatih certifikata. Prema podacima ISO organizacije[7] uočen je znatan porast broja certifikata širom svijeta, pa tako i u Republici Hrvatskoj[8]. Kad je riječ o pojedinim industrijskim granama u svijetu je najveći udio certificiranih tvrtki u industriji električnih strojeva i aparata, a odmah nakon toga slijedi industrija hrane i pića.

Za koju normu ili kombinaciju normi će se neko prehrambeno poduzeće odlučiti i implementirati uglavnom ovisi o zahtjevima tržišta te o raspoloživim resursima.

Postizanje i održavanje određenog nivoa kvalitete koji se postiže implementacijom neke norme zahtijeva značajna ulaganja, kako financijskih tako i ljudskog rada, a jedan od bitnih faktora koji može utjecati na odluku o implementaciji neke norme je vrijeme koje je potrebno za implementaciju i prilagodbu zahtjevima norme ili sustava upravljanja koji se implementira.

Neki od najvažnijih faktora koji mogu u znatnoj mjeri utjecati na vremensku varijablu implementacije su:  Veličina organizacije  Složenost organizacije  Sposobnost djelatnika  Vanjski konzultanti  Redoslijed implementacije  Podrška menadžmenta  Raspoloživa financijska sredstva i dr.

Kako bi mogla izvoziti svoje proizvode i bila ravnopravan član globalnog tržišta mnoga prehrambena poduzeća u Hrvatskoj ispunila su zahtjeve nekih od standarda kvalitete ili sigurnosti hrane i implementirala ih u svoje poslovanje.

U Hrvatskoj je do kraja 2009. godine prema normi ISO 22000 izdano ukupno 91 certifikat, a od toga je 30 certifikata ili 33% izdano u prehrambenoj industriji, dok je od ukupno 2581 izdanih certifikata ISO 9001 oko 200 izdano u prehrambenoj industriji. Od ukupno 254 izdana ISO 14000 certifikata u prehrambenoj industriji izdano ih je samo 14. Po broju izdanih certifikata u prehrambenoj industriji prednjači HACCP čije je obvezno uvođenje u RH stupilo na snagu s 01.siječnjem 2009. godine.[9] Tablica 1: Broj i struktura izdanih normi u uzorku prehrambenih poduzeća prema implementiranosti norme i veličine poduzeća (razvrstavanje poduzetnika prema zakonu o računovodstvu 109/07 čl.3.)

Naziv norme 1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

10.

HACCAP ISO 9001 ISO 14001 ISO 22000 KOSHER HALAL IFS + BRC OSTALO

%

Velika

Srednja

Mala

broj

80,00 82,50 20,00 32,50 12,50 10,00 15,00 17,50

13 18 7 7 3 2 4 5

12 10 1 5 1 0 1 2

7 5 0 1 1 2 1 1

32 33 8 13 5 4 6 8

59

32

18

109

∑ Izvor: Izvorno autorsko prema podacima iz anketnih upitnika

Tablica 2: Broj izdanih standarda i broj poduzeća Broj izdanih standarda 1 standard 2 standarda 3 standarda 4 standarda 5 standarda ∑

Broj poduzeća 4 13 16 4 3

Ukupan broj standarda 4 26 48 16 15

40

109

Izvor: Izvorno autorsko prema podacima iz anketnih upitnika

Prema podacima iz tablice 1 može se zaključiti da je najviše certifikata izdano u velikim poduzećima (59 od ukupno 109) i to promatrano ukupno, ali i po pojedinim certifikatima. Od ukupno 40 poduzeća po jedan standard imaju samo 4 poduzeća, dok većina (29 poduzeća) tj. preko 70% poduzeća posjeduje 2 ili 3 standarda. Preostalih sedam i to velikih poduzeća imaju certificirana 4 i više standarda (tablica 2).

Tablica 3: Vrijeme kao bitan faktor implementacije nekog od standarda kvalitete i sustava upravljanja Utjecaj vremena na implementaciju 1.

2.

Veoma važno Važno

%

broj

25,00 40,00

10 16

3.

Nevažno

35,00

14

∑

40

Izvor: Izvorno autorsko prema podacima iz anketnih upitnika

Prema podacima iz tablici broj 3 može se zaključiti da je za većinu ispitanika vrijeme koje je potrebno za implementaciju nekog standarda važan (40%) ili čak veoma važan (25%) faktor prilikom donošenja odluke o implementaciji. Ispitanici koji su se izjasnili da im je vrijeme nevažan faktor (35%) to argumentiraju činjenicom da ako tržište na kojem se želi poslovati, posjedovanje neke norme postavlja kao uvjet tada nije važno koliko će vremena trajati sama implementacija norme. Glavni cilj poduzeća je tada dobiti certifikat, ali naravno da će ga pokušati dobiti u najkraćem mogućem roku.

Tablice 4-9: Vrijeme potrebno za dobivanja certifikata)

implementaciju standarda (od donošenja odluke do

Tablica 4: HACCP HACCP 1.

2.

3.

4.

Do 3 mjeseca Od 3 do 6 mjeseci Od 6 do 12 mjeseci Preko 12 mjeseci

Tablica 5: ISO 22000 %

broj

3,13 40,63 37,50 18,75

1 13 12 6

∑

ISO 22000 1.

2.

3.

4.

Do 3 mjeseca Od 3 do 6 mjeseci Od 6 do 12 mjeseci Preko 12 mjeseci

32

%

broj

7,69 15,38 7,69 69,23

1 2 1 9

∑

13

Izvor tablice 4 i 5: Izvorno autorsko prema podacima iz anketnih upitnika

Tablica 6: ISO 9001 ISO 9001 1.

2.

3.

4.

Do 3 mjeseca Od 3 do 6 mjeseci Od 6 do 12 mjeseci Preko 12 mjeseci ∑

Tablica 7: ISO 14000 %

broj

3,03 24,24 48,48 24,24

1 8 16 8 33

ISO 14000 1.

2.

3.

4.

Do 3 mjeseca Od 3 do 6 mjeseci Od 6 do 12 mjeseci Preko 12 mjeseci ∑

%

broj

0,00 12,50 37,50 50,00

0 1 3 4 8

Izvor tablice 6 i 7: Izvorno autorsko prema podacima iz anketnih upitnika

Prema podacima iz tablica 4-9 analizirat ćemo koliko je vremena anketiranim poduzećima bilo potrebno za implementaciju svakog od navedenih standarda, te koliko je prosječno odnosno najdulje ili najkraće potrebno vrijeme certifikacije.

Od ukupno 32 anketirana poduzeća većini je bilo potrebno 3-6 (40,63%) ili 6-12 mjeseca (37,50%) za implementaciju HACCP sustava (tablica 3). Svega jedno poduzeće se izjasnilo da je implementaciju HACCP sustava uspjelo realizirati unutar 3 mjeseca.

Kad promatramo ISO norme može se uočiti da je za njihovu implementaciju poduzećima ipak trebalo znatno više vremena, osobito u odnosu na IFS, BRC i dr. certifikate. Za implementaciju norme ISO 22000 većini anketiranih poduzeća (69,23%) bilo je potrebno više od 12 mjeseci (tablica 5).

U približno 87% slučajeva poduzećima je trebalo više od 6 mjeseci za implementaciju norme ISO 14000, a čak 50% ih se izjasnilo da im je za implementaciju te norme trebalo i više od 12 mjeseci (tablica 7).

Kad se uvode norme sustava upravljanja kojima se uređuju specifična područja poput ISO 14000 sustava upravljanja okolišem ili ISO 22000 sustava upravljanja sigurnošću hrane tada je potrebno dosta vremena utrošiti na pripreme tj. reinženjering koji podrazumijeva razne investicije i uključivanje novih procesa ili funkcija u poduzeće. Veoma je dobro ako poduzeće prethodno već ima implementiran ISO 9001 Sustav upravljanja kvalitetom jer se određeni temeljni elementi tih normi podudaraju pa to može ubrzati sam proces.

Analizirajući implementaciju norme ISO 9001 (tablica 6) dolazimo do sličnih pokazatelje kao i kod ostalih ISO normi. Od ukupno 33 anketirana poduzeća koja imaju normu ISO 9001 16 ili 48,48% njih se izjasnilo da im je HALAL KOSHER za implementaciju te norme trebalo % broj Vrijeme % broj između 6 i 12 mjeseci, dok je oko 24% njih trebalo i više od 12 mjeseci.

1. Do 3 mjeseca 80,00 4 50,00 2 Tablica 8: IFS i BRC certifikati Tablica 9: KOSHER i HALAL certifikati

2.

3.

4.

Od 3 do 6 mjeseci Od 6 do 12 mjeseci Preko 12 mjeseci ∑

IFS+BRC 1.

2.

3.

4.

Do 3 mjeseca Od 3 do 6 mjeseci Od 6 do 12 mjeseci Preko 12 mjeseci

%

broj

33,33 16,67 16,67 33,33

2 1 1 2

0,00 20,00 0,00

0 1 0 5

0,00 25,00 25,00

0 1 1 4

Izvor tablica 8 i 9: Izvorno autorsko prema podacima iz anketnih upitnika

Kada analiziramo podatke o potrebnom vremenu za implementaciju IFS i BRC certifikata trgovačkih lanaca, može se uočiti da je trećini anketiranih ∑ 6 poduzeća bilo potrebno svega tri mjeseca za certifikaciju, drugoj trećini od 3-12 mjeseci, a preostaloj trećini i preko 12 mjeseci.

Certificiranje prema Halal i Kosher certifikatima kod većine poduzeća nije zahtijevalo više od tri mjeseca. 80% poduzeća je certificiralo Kosher u roku od 3 mjeseca, a 50% njih je u roku 3 mjeseca certificiralo i Halal standard.

Prema provedenom istraživanju sva poduzeća koja imaju te specifične certifikate, karakteristične za prehrambenu industriju, su ih implementirala kad su već imali neki od standarda sigurnosti hrane poput HACCP-a ili norme ISO 22000. Sama procedura tada ide puno brže i jednostavnije jer već postoji podloga koja zadovoljava temeljne zahtjeve svake norme pa je potrebno ispuniti samo one specifične zahtjeve svake pojedine norme. Tada se vrši prilagodba na postojeće standarde npr. neke manje investicije potrebne za ispunjavanje specifičnih zahtjeva norme, revizija dokumenata, interni auditi i sl. Osim toga ti certifikati se uglavnom uvode za određene proizvodne programe ili marke proizvoda prema zahtjevima tržišta.

Prema istraživanju najkraće vrijeme certifikacije iznosilo je 2 mjeseca i to uglavnom za Halal i Kosher certifikate, te za certifikacije IFS ili BRC standarda, ali samo u slučajevima kad je poduzeće prethodno već imalo implementiran HACCP ili neki od ISO standarda.

Ponekim poduzećima bilo je potrebno i do 3 godine da bi certificirali neki od ISO sustava upravljanja kvalitetom ili sigurnošću hrane te kod certifikacije HACCP-a, osobito ako se radilo o prvom certifikatu poduzeća ili o veoma velikoj organizaciji sa mnogo različitih procesa.

S obzirom da se kao jedna od otežavajućih okolnosti certifikacije nekog standarda često spominje i vrijeme koje je potrebno utrošiti za implementaciju i prilagodbu sustava pokušalo se doći do saznanja što najviše utječe, odnosno produljuje samo vrijeme uspostave sustava ili certifikacije standarda.

Tablica 10: Intenzitet utjecaja pojedinih faktora na vrijeme potrebno za implementaciju nekog standarda (ocjena 5 najveći utjecaj, ocjena 1 najmanji utjecaj) Varijable Redoslijed implementacije Vanjski konzultanti Sposobnost djelatnika Složenost organizacije Veličina organizacije

1.

2.

3.

4.

5.

Ocjena 1

Ocjena 2

Ocjena 3

Ocjena 4

Ocjena 5

%

Br.

%

Br.

%

Br.

%

Br.

%

Br.

10,00

4

2,50

1

22,50

9

37,50

15

27,50

11

7,50

3

2,50

1

17,50

7

55,00

22

17,50

7

2,50

1

2,50

1

2,50

1

30,00

12

62,50

25

0,00

0

0,00

0

2,50

1

37,50

15

60,00

24

0,00

0

2,50

1

32,50

13

27,50

11

37,50

15

Izvor: Izvorno autorsko prema podacima iz anketnih upitnika

Tablica 11: Skala utjecaja pojedinih faktora na vrijeme certifikacije prema prosječnoj ocjeni 1.

2.

3.

4.

5.

Varijable

Prosječna ocjena

Složenost organizacije Sposobnost djelatnika Veličina organizacije Vanjski konzultanti Redoslijed implementacije

4,58 4,48 4,00 3,73 3,70

Izvor: izvorno autorsko prema podacima iz anketnih upitnika

Nakon što su ispitanici ocjenjivali svaki pojedini faktor i intenzitet utjecaja na vremensku varijablu implementacije ocjenama od 1- 5 (tablica 10), došlo se do zaključka da se složenost organizacije smatra prvim faktorom koji najviše utječe na vrijeme implementacije (tablica 11). Naime, ukoliko poduzeće ima više različitih pogona s mnogo različitih procesa to će iziskivati dugotrajnu pripremu i ulaganja u postojeće objekte kako bi se stvorili preduvjeti i izvršile prilagodbe prema zahtjevima norme. Vrijeme implementacije ovisi mnogo i o vrsti prehrambene proizvodnje, dok kod poduzeća koja imaju sezonsku proizvodnju sam proces se može usporiti zbog zastoja u sezoni (npr. ljeto ili zima) kad proizvodnja staje na neko vrijeme.

Na drugom mjesto po intenzitetu s prosječnom ocjenom 4,48 nalazi se sposobnost djelatnika koja je kod većine poduzeća (62,50%) dobila ocjenu 5. Smatra se da brza i uspješna uspostava ili certifikacija nekog standarda nije moguća bez kvalitetnih i educiranih djelatnika. Važni su znanje, vještine, stručnost, osposobljenost i predanost svih djelatnika, od uprave prema nižim instancama. Također je veoma važna motivacija i dobra suradnja s timom ili menadžerom za kvalitetu, dok iskustvo djelatnika u velikoj mjeri dolazi do izražaja sa svakom novom certifikacijom ili recertifikacijom pa se to provodi mnogo brže i uspješnije.

Veličina organizacije nalazi se na trećem mjestu po intenzitetu utjecaja na vrijeme implementacije, a uskoj je vezi sa faktorom složenosti organizacije. Kod velikih poduzeća u uvođenje bilo kojeg standarda uključene su sve korporativne funkcije poduzeća (nabava,

logistika, ljudski potencijali i dr.), a odluke se donose na više nivoa i uključeno je više ljudi npr. iz proizvodnje, uprave, kontrole, laboratorija, informatički stručnjaci, razni inženjeri i sl.

Za velika poduzeća važan je dobar softver jer je teško uspješno provoditi sustave bez on-line dokumentacije. U svakom slučaju poželjno je smanjiti dokumentaciju na najmanju moguću mjeru, a istovremeno olakšat pristup informacijama svakom pojedinom djelatniku.

Utjecaj vanjskih konzultanata s prosječnom ocjenom 3,73 nalazi se na četvrtom mjestu.

Većina ispitanika istaknula je važnost konzultanata osobito kod prve certifikacije jer smatraju da bi samostalan ulazak u proces bio dugotrajan i neučinkovit. Međutim mnoga poduzeća nakon što su koristila konzultante prilikom prve implementacije neke norme, kasnije ih više ne angažiraju osobito ako su imali dobar tim za kvalitetu koji je usvojio sva potrebna znanja za uspješnu implementaciju norme. Važno je kao konzultante angažirati ljude koji imaju iskustvo i znanje (osobito za područje djelatnosti kojim se poduzeće bavi) i koji su spremni na suradnju. Poželjno je prije angažiranja konzultanata provjeriti dosadašnji rad u tvrtkama gdje su davali savjetodavne usluge te konzultirati certifikacijske kuće za izbor konzultanata.

Neke velike organizacije (poput Podravke) nisu koristile vanjske konzultante već su školovale svoje djelatnike u inozemstvu, pa imaju vlastite menadžere kvalitete za uvođenje sustava.

Najveći problem kod angažiranja konzultanata ističe se nedostatak praktičnih iskustava, zbog toga je potrebna dobra suradnja konzultanata i djelatnika iz proizvodnje, tehnologa te menadžera kvalitete jer u protivnom će konzultanti biti manje učinkoviti.

Redoslijed implementacije je važan faktor kod poduzeća koja imaju certificirano više različitih standarda. Već je ranije rečeno da svaka nova implementacija nekog standarda teče puno brže ukoliko poduzeće ima certificiran neki od temeljnih standarda poput sustava ISO 9001 ili HACCP-a, jer su oni dobra podloga koja zadovoljava temeljne zahtjeve prethodno spomenutih normi. Osim navedenih faktora koji mogu utjecati na vrijeme implementacije ispitanici su još istaknuli i veliko značenje raspoloživosti financijski sredstava koja su često veliko ograničenje prilikom pokretanja certifikacije. Financijska sredstva osobito su bitna na početku jer treba dosta ulagati u pripremu i stvaranje uvjeta potrebnih za implementaciju nekog standarda, a koji su potrebni da bi se ispunili zahtjevi norme. Uz to se usko veže i značaj vrhovnog menadžmenta osobito kad treba dati odobrenje za nove investicije. Važno je da vrhovno rukovodstvo od početka i u potpunosti bude uključeno u proces implementacije i da pružaju podršku službi ili timu za kvalitetu.

ZAKLJUČAK Bez obzira na prednosti i nedostatke, činjenica je da je s obzirom na proces globalizacije tržišta, certifikacija za prehrambena i dr. poduzeća RH neophodna i neizbježna ukoliko se žele uključiti i biti konkurentna na međunarodnom tržištu. Istraživanjem se došlo do podataka da preko 70% anketiranih poduzeća posjeduje 2 do 3 certifikata kvalitete ili sigurnosti hrane, a mnogi razmatraju i uvođenje novih certifikata. Sam proces implementacije iziskuje znatne troškove i uglavnom je dugotrajan. Za većinu ispitanika vrijeme utrošeno za implementaciju i prilagodbu zahtjevima norme je važan ili veoma važan faktor, a koji može utjecati i na donošenje odluke o certifikaciji. Svakom poduzeću je u cilju implementirati normu u najkraćem mogućem roku, a da pri tom dobiveni certifikat ne bude samo na papiru, već da to bude djelotvoran proces ili sustavi koji u praksi uspješno funkcionira.

Prema izjavama ispitanika najkraće vrijeme uspostave nekog standarda je 2 mjeseca dok je najdulje zabilježeno vrijeme 3 godine. Za implementaciju složenijih sustava poput ISO normi poduzećima je u većini slučajeva bilo potrebno minimalno 6 mjeseci, a često i više od godine dana. Osobito je dug proces certifikacije u slučajevima kad se uvode sustavi upravljanja za određena specifična područja poput ISO 14000 ili ISO 22000 jer to iziskuje dugotrajne

pripreme i znatna financijska sredstva. Sam proces bit će mnogo kraći ukoliko poduzeće već posjeduje certifikat ISO 9001. Dobra podloga za daljnje uvođenje svakog novog prehrambenog standarda poput standarda trgovačkih lanaca je ako poduzeće već ima implementiran HACCP ili npr. normu ISO 22000. Tada se proces svake nove certifikacije ubrzava, ali i olakšava.

Prema provedenom istraživanju pojavljuje se nekoliko veoma bitnih faktora koji mogu u znatnoj mjeri utjecati na vrijeme potrebno za implementaciju neke norme i mogu to vrijeme u znatnoj mjeri skratiti ili produljiti. Prema stavovima ispitanika varijable koje najviše mogu utjecati na vrijeme potrebno za uvođenje nekog standarda su složenost organizacije i sposobnost djelatnika. Nakon toga kao bitan faktor se navodi veličina organizacije, pomoć vanjskih konzultanata te sam redoslijed implementacije različitih normi. Osim toga ističe se važnost stalne uključenosti i podrške vrhovnog menadžmenta te raspoloživost financijskih sredstava. Na kraju se može zaključiti da ukoliko tržište na kojem se želi poslovati posjedovanje neke norme postavlja kao uvjet, glavni cilj svakog poduzeća će biti dobivanje tog certifikata iako to iziskuje mnogo vremena. Autori su suglasni da je rad svojevrstan uvod u detaljnije istraživanje povezanosti certificiranost i potrebnog vremena certifikacije te detaljnije analize svakog od navedenih faktora utjecaja kako bi se pomoglo menadžerima i poslovodstvu tvrtke da pronađu najdjelotvornije načine da to vrijeme skrate.

LITERATURA [1] Zima, S.: Norme i ocjenjivanje sukladnosti, HOK, Varaždin, 2009.

[2] Markovčić, N.: Tehničko usklađivanje u području hrane, Glasilo DZNM, 11-12/2000.

[3] MPRRR, Sigurnost hrane – Minivodič za poslovnu zajednicu, BIZimpact, travanj 2009.

[4] Jaram, V.: Značenje normizacije u suvremenom svijetu, Glasilo HZN 4/2007 [5] Lazibat, T.: Upravljanje kvalitetom, Znanstvena knjiga d.o.o., Zagreb, 2009.

[6] M. Sorak, O.M. Belloso, A. Nikolić, S. Grujić: Upravljanje sistemom kvaliteta korak naprijed za prehrambenu industriju, Tehnološki fakultet Univerziteta u Banjoj Luci, 2003.,p.12-13 [7] ISO Central Secretariat,“ The ISO Survey of certifications 2008“Geneve 2009., pregled certifikata sustava upravljanja ISO međunarodne organizacije za standardizaciju, sadrži podatke o broju izdanih certifikata u Europi i svijetu [8] Hrvatsko društvo za kvalitetu, „HR Survey 2008 – Hrvatski pregled certifikata sustava upravljanja“, Osijek, 2008., sadrži podatke o broju izdanih certifikata u RH [9] Gajdić, D., Kamenjak, D.: Istraživanje primjene sustava upravljanja sigurnošću hrane u prehrambenim poduzećima RH, 11.međunarodni Simpozij o kvaliteti „Kvaliteta, konkurentnost i održivost“, 18.-19.2010.

THE TIME FACTOR IN THE IMPLEMENTATION OF QUALITY AND FOOD SAFETY SYSTEMS IN THE FOOD BUSINESS IN CROATIA Summary Businesses have to adjust to constant changes in market legislation and rapid development of the global market, and one way to do this is to accept and implement internationally acknowledged standards. It has been proven that the implementation of any quality system presents a big step for a business and requires certain changes in business performance. The process is long and rather expensive, but in the end the result of certification is standardization of methods, actions and procedures, which leads to easier planning and simpler management.

When a certain standard is being implemented, the management of a business is inevitably faced with the problem of the time necessary for its implementation, which encompasses the period from the point of making the decision to the obtaining of a certificate, and which depends on numerous factors.

This paper will present the results of research conducted on the food business in Croatia which show how much time is needed for the implementation of any quality or food safety standard (HACCP, ISO 22000, IFS, BRC, NSF, ISO 9001, Kosher, Halal), to what degree the size of a business and the order of implementation influence the time factor, and whether the time variable is a critical factor of implementation which, in the end, influences the decision on the project to implement the standard.

Key words: food industry, standards, certification, implementation time