Tamara Topić
TAMARA TOPIĆ, Veleučilište Velika Gorica, Velika Gorica tamara.topic@vvg.hr
ANALIZA ISHODA UČENJA, STEČENIH ZNANJA I KOMPETENCIJA IZ PODRUČJA OSIGURAVANJA I KONTROLE KVALITETE NA VELEUČILIŠTU VELIKA GORICA Stručni rad/Professional paper Sažetak Veleučilište Velika Gorica 12 godina provodi nastavni program osiguravanja i kontrole kvalitete, na 2. godini studija održavanja motornih vozila, održavanja zrakoplova i održavanja računalnih sustava, te godišnje ovaj obvezni kolegij prođe oko 150 studenata. Pola studenata studira uz rad, većina uz podršku poslodavca, te studijskoj skupini doprinose svojim radnim iskustvom, mogućnosti da naučeno prikažu primjerom i motivacijom za podizanjem razine znanja, posebno u području kvalitete. Druga polovica studenata su redovni studenti, bez radnog iskustva i nerijetko bez prave slike o tržištu rada i potrebom za konkretnim znanjima. Obje studijske grupe, ova sa i ona bez radnog iskustva, imaju koristi od stečenih znanja o kvaliteti, no važno je nastavni proces prilagoditi razini stečenih znanja skupine. U razvijenim zemljama djeca i studenti dobivaju temeljna znanja iz područja kvalitete u najranijoj dobi (Kaizen, 5S - urednost i ostale stavke), zbog toga što se kreću i žive u sustavu kvalitete najviše razine. Nažalost u Hrvatskoj nema „dobre prakse“ u životnom okruženju, ili vrlo malo, pa djeca, učenici i studenti teško mogu naučiti poslovno razmišljati. Radi toga bi sa kvalitetom kao predmetom ili integriranim programom u druge predmete, trebalo početi što ranije u sustavu obrazovanja. Ključne riječi: stečena znanja, osiguravanje kvalitete kao nastavni program, analiza stečenih znanja i ishoda učenja, kvaliteta u obrazovanju, analiza kompetencija 1. UVOD „Organizacijska kultura može se općenito definirati kao skup opće prihvaćenih pretpostavki, uvjerenja i „normalnog ponašanja“ određene skupine. To su vrlo moćni utjecaji na naćin kako ljudi žive i djeluju, te kako definiraju što je „normalno“, te kako sankcioniraju ono što nije „normalno“. U velikoj mjeri ono što radimo definirano je našom kulturom. Organizacijska kultura je vrlo regionalno definirana. Ista osoba u drugoj će organizaciji (ili drugom dijelu iste organizacije) djelovati drugačije. Kultura je vrlo moćna.“[1] Postoji veliki broj kompanija koje su se od neuspješnih preobrazile u uspješne promjenom kulture i loše reputacije u ljubaznost i profitabilnost. (Npr. projekt promjene kulture u British Airways, rezultirao je upravo tome, ljubaznošću osoblja i profitom organizacije). Osnovni problem u Republici Hrvatskoj, zbog čega gospodarski razvoj ne prati dovoljno visoke standarde postavljene svjetskim tržištem – nije niti manjak resursa niti nedostatak investicijskog kapitala. Ulaskom Hrvatske u Europsku Uniju, na raspolaganja su investicijski fondovi i bespovratna sredstva, koja nažalost često bivaju neiskorištena.
14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.
- 323 -
Tamara Topić
Očito je da negdje u poslovnom smislu griješimo, a svatko tko aktivno prati gospodarsku situaciju, može vrlo brzo uvidjeti da greška nije samo jedna, već su pogreške razne, na više razina i događaju se i suviše često. Posljedice su usporen razvoj gospodarstva, velika nezaposlenost te slaba suradnja na uspješnim međunarodnim projektima. Ono što Hrvatskoj nedostaje nije inteligencija, jer godišnje proizvodimo preko 450 doktoranata, od godine do godine i po 500 doktora nauka, sukladno izvješćima Državnog zavoda za statistiku. Sukladno slici 1. vidljivo je da velik broj tih doktorata plaća upravo država kao poslodavac. Slika 1: Broj osoba koje su u postupku stjecanja doktorata, sukladno Hrvatskom zavodu za statistiku,u 2011. godini.
Ono što Hrvatskoj nedostaje je organizacijska kultura, odnosno kultura kvalitete. Način poslovnog razmišljanja orijentiran prema kvaliteti nije uvriježen kao „normalan“ oblik ponašanja. „Temeljni problem mnogih kompanija nije u njihovoj strukturi, upravi ili osoblju; već se nalazi u socijalnoj strukturi i kulturi. Zbog toga što ljudi koji rade u različitim kulturama, djeluju različito, promjenom kulture omogućuje se svakom da djeluje učinkovitije i konstruktivnije. To se odnosi na škole i visoka učilišta jednako kao i na poslovne strukture“[1].
14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.
- 324 -
Tamara Topić
Što je najgore, naši su stručnjaci svjesni tog nedostatka, te se već mnogo pisalo o temi kulture kvalitete u raznim područjima struka, od zdravstva i medicine do organizacije u proizvodnji i financijskom upravljanju. No ipak, do sada nije poduzet niti jedan projekt sustavnog uvođenja promjene kulture na razini upravljanja tvrtki, edukacije, zdravstva ili upravljanja državnim organizacijama. O problemu se puno govorilo no konkretnih rješenja i pokazatelja nije do sada bilo. Razlog zbog čega se ne može napraviti drastični korak je u tome što je promjena kulture u tvrtki, organizaciji a posebno na razini društva, najteži i najveći pothvat reforme koje društvo može poduzeti. Na razini države promjene kulture događaju se jedino revolucijama i promjenom ustroja država – no ni tada nema garancije da će se ta promjena okrenuti prema sustavu kvalitete. Postoji jedan jedini način sustavnog i neinvazivnog uvođenja promjene kulture na razini nacije, a to je edukacija. Edukacijom na svim razinama društva uvodi se spontano i sustavno nov pristup upravljanju. Pitanje je samo koliko dugo je potrebno čekati da se stvori kritična masa educiranih osoba da se u pojedinim strukturama dogodi promjena kulture u poslovno orijentirano društvo s ciljem kvalitete, ljubaznosti i orijentacije prema kupcu. Na nama, stručnjacima kvalitete je da nastojimo u svim područjima i na svakom koraku implementirati kvalitetu, te provoditi i uvoditi nove programe izobrazbe iz područja kvalitete – i to na svim razinama, počevši od najmlađe djece. Nauka o kvaliteti postavlja temelje sustavnog upravljanja na principu – nula grešaka. U mnogim nacijama i državama u svijetu ovaj je princip usvojen već na razini dječjih vrtića. Edukacija u npr. Japanu, Njemačkoj ili Izraelu daje djeci temelj osobne organizacije od najranijih dana. U tim zemljama djeca imaju prednost što naučeno mogu vidjeti u praksi, jer doslovno svi sustavi kroz koje se kreću u svom rastu i razvoju prate temeljna načela nauke o kvaliteti. Od podzemne željeznice, do organizacije školskog sustava do njihovih domova, poduzeća u kojima rade roditelji, trgovina i svih uslužnih djelatnosti – princip orijentacije prema kupcu, upravljanja nesukladnim proizvodom, rješavanja pritužbi i pravila ponašanja u javnim prostorima i organizacijama, apsolutno sve je orijentirano ka uspješnom i kvalitetnom društvu po principu sustava kvalitete i modernog upravljanja. Hrvatska je s druge strane zemlja za odmor, ali ne turista – koji nerijetko nailaze na neljubazna lica uslužnih djelatnika, već zemlja za odmor svih djelatnika i građana. Djeca od najranijeg školovanja nisu u prilici susresti se sa dobro organiziranim sustavom kvalitete, te osnove organizacije i raspodjele prioriteta mogu naučiti jedino predajom roditelja. Statistički gledano to nije dovoljna osnova za izgradnju uspješne nacije. Kultura poslovnog i poduzetničkog razmišljanja te odnosa prema poslu i sebi kao jedinki u organiziranom sustavu, u kojem se poštuje zakon no također i normizacija, trebala bi se ugraditi u školske kurikulume kao zasebno područje ili predmet. 2. REZULTATI ANALIZE STEČENIH ZNANJA I KOMPETENCIJA Ovaj rad započeo je analizom studentskih radova i anketa na kolegiju Osiguravanja i kontrola kvalitete, sa svrhom utvrđivanja stečenih znanja i kompetencija u odnosnu na stečena znanja koja studenti imaju pri upisu kolegija. Dakle glavni cilj je bio određivanje korelacije između komponenti ulaznih znanja i stečenih znanja, te u kojoj mjeri je nedostatak prethodnih znanja i iskustva ograničavajući faktor pri stjecanju kompetencija iz područja kvalitete. Rezultati su pokazali vrlo interesantne razlike u ulaznom znanju studenata ovisno o prethodno završenom školovanju ili radnom iskustvu. Veleučilište Velika Gorica provodi pet stručnih i tri diplomska specijalistička stručna studija, no analiza je rađena na studijima koji imaju obvezni predmet Osiguravanje i kontrola
14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.
- 325 -
Tamara Topić
kvalitete. Studiji su stručni dodiplomski studiji i to: održavanje zrakoplova, održavanje motornih vozila i održavanje računalnih sustava. Svaki od ovih stručnih studija ima izvanredni i redovni studij, gdje su redovni studenti osobe koje izravno upisuju studij nakon završenog srednjoškolskog školovanja, a izvanredni studenti su u 75 postotnom obimu studenti koji imaju prethodno radno iskustvo, te u 25 postotnom obimu studenti koji su izravno upisali studij nakon srednje škole no studiraju uz rad. Prva analiza rađena je na nastavi kolegija osiguravanje i kontrola kvalitete, kao vježba koju studenti samostalno izrađuju na predavanju. Vježba se provodi na samom početku kolegija (drugom ili trećem predavanju) kako bi se ustanovilo koliko studenta ima razrađenu strategiju osobnog razvoja, te ciljeve, odnosno koliko studenata i bez prethodno odslušanog kolegija zna i može definirati poslovne prioritete. Didaktička svrha vježbe je da studenti usvoje pojmove kao što su misija, vizija i ciljevi, te da utvrde ključne pokazatelje uspjeha i način kako će mjeriti zacrtane ciljeve i osobnu uspješnost. Studenti koji nisu zaposleni rade na primjeru osobne razvojne strategije, dok studenti koji su u radnom odnosu uzimaju za primjer strategiju svoje tvrtke. „Određivanje vizije (što želim postati?), strategije (kako to ostvariti?), te misije (gdje jesmo?) i politike kvalitete (kako održavamo misiju i koji su nam ciljevi) – početak su orijentacije svake organizacije prema sustavnom poboljšavanju kvalitete. Poboljšavanje kvalitete je dio upravljanja kvalitetom usmjeren na povećavanje učinkovitosti. Pri tome se pojam "stalno poboljšanje kvalitete" koristi isključivo kada je poboljšanje kvalitete progresivno i organizacija aktivno traži mogućnosti poboljšanja.“ [4] Studenti odgovaraju na pitanje što je kritično za njihov uspjeh, što su pokazatelji uspjeha i kako ih mjeriti, te moraju postaviti viziju i tri cilja za postizanje vizije. Detaljni slijed analiziranih pitanja može se naći u knjizi autorice ovog članka, Hrvatska u sustavu europske infrastrukture kvalitete [4]. Rezultati su iskustveni (za posljednjih 5 godina), a pokazuju da okvirno 15 do 20% redovnih studenata ima utvrđenu viziju osobnog razvoja, no svi imaju problem s postavljanjem ciljeva koji su SMART (specifični, mjerljivi, postizivi, realni, vremenski ograničeni). S druge strane 35-40% zaposlenih studenata ima viziju osobnog razvoja no iako imaju radno iskustvo nemaju ulaznih znanja o načinu postavljanja ciljeva, izbora prioriteta ili načina kontrole/mjerenja da li su ciljevi postignuti. Dakle zaposlene osobe nisu stekle znanje o sustavu kvalitete tijekom radnog odnosa već se više od 75% njih s temeljnim pojmovima kvalitete susreće tek na edukaciji. Otprilike 20-25% izvanrednih studenata uspješno definira ciljeve, sa SMART elementima. Slijedeća vrlo interesantna analiza nastavlja se na primjenu znanja stečenih na kolegiju osiguravanje i kontrola kvalitete, u trajanju od 40 nastavnih sati. Ova analiza je puno pouzdanija jer se provodi kroz ispitna pitanja na dva ispita znanja tijekom i na kraju semestra, te je obvezna za sve studente. Oba ispita sadrže tri seta pitanja, od kojih je potrebno riješiti 30% za prolaznu ocjenu. 1) Temeljna pitanja iz osnovnih znanja, čiji se odgovori nalaze u knjizi kolegija [4], te se mogu doslovno prenijeti – onako kako piše u knjizi. 2) Logička pitanja – su skupina pitanja koja su vezana uz sadržaj kolegija no student mora na temelju naučenog donijeti logičke zaključke o problemu, koji nije doslovno naveden u knjizi. 3) Pitanja koja stečena znanja provjeravaju na primjerima iz prakse.
14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.
- 326 -
Tamara Topić
Za primjer treće skupine pitanja bile su navedene misije, vizije i politike kvalitete realnih poduzeća. Studenti su morali iz ponuđenih tekstova odrediti što je misija, što vizija, a što politika kvalitete, pojedinog poduzeća opisanog zadatkom. U prvoj grupi takvo isto pitanje bilo bi postavljeno kroz definiciju – npr. „napiši što je misija, ili što je vizija, ili što je politika kvalitete.“ U drugoj skupini pitanja ova ista tema bila bi ispitana na način da se postavi usporedba – npr.: „koji dio politike kvalitete ukazuje na viziju kompanije?“. U tom pitanju se očekuje da student poveže ciljeve kvalitete kao aktivnosti kojima se dolazi do vizije. Većina studenata naravno prolazi na temelju osnovnih pitanja, te je u biti mali uzorak uspješnih i dovoljno posvećenih studenata – no kako se taj uzorak ponavlja kroz više od pet godina koliko prakticiram ovaj način provedbe kolokvija, smatram uzorak dovoljno značajnim za postavljanje hipoteze, na temelju koje bi se moglo provesti ozbiljno istraživanje na više ustanova visokog obrazovanja koje imaju kolegij kvalitete u kurikulumu. Analizom je ustanovljeno da studenti koji studiraju uz rad imaju bolja ulazna znanja radi mogućnosti usporedbe teorije sustava kvalitete sa praksom u vlastitom radnom okruženju. U svakoj generaciji od 60 studenata nađe se barem tri do četiri studenta koja su neku edukaciju kvalitete prošli ili su se sa sustavom kvalitete susreli na radnom mjestu. Skupina studenata sa radnim iskustvom vrlo je motivirana za studij te često vrlo dobro savlada temeljna pitanja i osnovnu skupinu zadataka. Zanimljivo je da im treća skupina zadataka ide otprilike jednako tako dobro ili loše kao i studentima bez iskustva u praksi. Naime da bi se došlo do razložnog odgovora na pitanja iz prakse potrebno je dobro znanje teorije i usvojena kultura kvalitete bez predrasude i prethodno modeliranog mišljenja. Osobe s radnim iskustvom ponekad imaju probleme jer imaju već usađen određeni način razmišljanja (pogrešna kultura), te je usvajanje nove kulture time otežano. Mlađi studenti bez iskustva, koji se zaista prime knjige i prate predavanja, primjere iz prakse gledaju bez predrasuda usađenih iskustvenim odgojem, te se lakše i brže snađu u organizacijskim zavrzlamama na način koji zahtjeva sustav kvalitete sukladno normi ISO 9001:2008. Studenti koji imaju iskustvo, s druge će strane bolje rješavati logička pitanja. Ovdje posebno treba izdvojiti studente koji imaju prethodno stečena znanja iz strukovnih tehničkih škola, ili su prešli na naše Veleučilište sa znanstvenih tehničkih fakulteta. No cjelokupno gledano osobe sa ozbiljnijim stručnim iskustvom lakše će se upustiti u rješavanje logičkih pitanja. Možemo zaključiti da se kroz praksu izvanredni studenti nauče rješavati probleme, dok mlađi studenti bez iskustva nerijetko dolaze nepripremljeni na pitanja u kojima se traži da riješe problem, usporede ili zaključe temeljem stečenog znanja nešto čime se nisu direktno susreli. Iako na isto pitanje postavljeno u obliku osnovnog pitanja, daju točan odgovor – često nisu u stanju to znanje logički primijeniti. Redovni studenti nemaju naviku primjene stečenih teorijskih znanja niti su sustavno navikli odgovarati na pitanja koja nisu isključivo izvedena iz teorijske podloge udžbenika. Dakle ako je pitanje formulirano na konkretnom primjeru, u kojem piše konkretna misija tvornice „Kraš“, gdje treba prepoznati što navedena izjava znači – većina studenata bez prakse neće znati primijeniti naučeno ( zaokružiti će pogrešan odgovor), a nekolicina će čak i odustati (neće zaokružiti ništa). Studenti sa radnim iskustvom će pokazati puno veći interes za zadatke s primjerima, te će barem nastojati primijeniti naučeno znanje. Cjelokupna svrha istraživanja ulaznih i stečenih znanja studenata na kolegiju iz kvalitete je naravno poboljšavanje kvalitete samog kolegija, no kao popratna pojava višegodišnje prakse ove analize pokazalo se da postoji pozitivna korelacija između lakšeg usvajanja teorijskih znanja iz osnova kvalitete ako studenti imaju radno iskustvo. Nažalost pokazalo se da studenti koji nemaju radno iskustvo nikad ne dolaze u dodir sa temeljnim pojmovima sustava
14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.
- 327 -
Tamara Topić
kvalitete, manje od 20% ih ima osobnu strategiju razvoja, te uglavnom nemaju znanje o načinu izbora prioriteta postavljanju realnih i mjerljivih ciljeva, praćenju osobnog napretka. Jedini sustav praćenja koji mogu sustavno definirati su ocjene, te vrlo mali broj studenata koji nisu zaposleni zna definirati ključne pokazatelje uspjeha. Nažalost osobna organizacija temelji se upravo na sustavu praćenja osobnog uspjeha, što je osnova za upravljanje vremenom i smanjivanje ukupnog stresa a povećanje radne učinkovitosti. Ma koliko se mi trudili da uskladimo i poboljšavamo sadržaje naših kolegija, studija, školskih kurikuluma i pratećih programa, moramo izraditi model sustavne pomoći mladima, savjetništvom ne samo u pojedinim predmetima, već općenito u njihovoj osobnoj organizaciji i usmjeravanju. Mentori bi i u školama i na fakultetima trebali biti na raspolaganju za osobni razvoj i opću organizaciju. Programi iz kvalitete i sustava kvalitete trebali bi se uvesti u tehničke i društvene škole, jer osnove upravljanja i organizacije nisu samo važne inženjerima, već su temelj funkcionalnosti društva. 3. KVALITETA U OBRAZOVANJU Edukacija iz područja osiguravanje kvalitete, organizacije i kontrole kvalitete u Hrvatskoj započinje tek nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja, te je vrlo rijetko integriran kao kolegij u kurikulume studijskih programa – isključivo na fakultetima tehničkih usmjerenja. Hvale vrijedan bi bio projekt koji bi ponudio predmet osiguravanja kvalitete prilagođen potrebama srednjoškolskog obrazovanja. Cilj bi bio unijeti u srednjoškolske klupe kompetencije koje se teško mogu steći kroz postojeće programe, a to su poduzetništvo, samoorganizacija, definiranje strategije osobnog razvoja i upravljanja vremenom. Te su kompetencije prvenstveno – sklonost prema samoorganizaciji, sustav samo motivacije i orijentacija prema uspješnom provođenju svojih zadataka. Nažalost kultura razmišljanja i orijentacija prema poslovnom uspjehu vrlo se rijetko susreće među srednjoškolskim uzrastom djece. Djeca koja jesu motivirana i ambiciozna, nemaju dobru strategiju osobnog razvoja, odnosno ne postoji definirano upravljanje kompetencijama na razini škola ili visokih učilišta. „Cilj upravljanja kompetencijama je da se djelotvorno usklade osobne kompetencije sa zahtjevima posla, pozicije i projektnog tima, tako što će se odrediti prioritetne kompetencije za pojedine poslove, projekte ili pozicije i pratiti sposobnosti osobe da ih ispuni, izvršiti analiza razlika između zahtjeva i realnosti kako bi se odgovarajućom obukom postigla maksimalna osposobljenost za posao, te da bi se povećala sposobnost pojedinca za ispunjavanje.“[2] Kako sam dio svog školovanja provela na Tehničkom Sveučilištu u Berlinu, i to još 19971999 godine, dakle i prije Bolonjskog procesa, osobno sam se susrela sa sustavom upravljanja kompetencijama kroz mentorstvo. Mentorstvo nije individualno već se studenti mogu konzultirati sa dekanom ili voditeljima studija određene termine tokom radnog tjedna. Te su konzultacije omogućene radi pomaganja studenata u radu i osobnom napretku, te nisu vezane uz sam sadržaj pojedinog predmeta,već se na razgovor može doći i u svezi savjetovanja o organizaciji studija, osobnog razvoja i cjelokupnog upravljanja kompetencijama. U Hrvatskoj ne postoji mentorstvo (kao u Njemačkoj) orijentirano na praćenje uspjeha studenata u smislu njihove samoorganizacije. Konzultacije su isključivo vezane za sadržaj predmeta. Razrednici imaju ulogu mentora u srednjim školama no rijetko se bave, a često nisu osposobljeni da pomažu u organizacijskim problemima učenika. Na fakultetima u Hrvatskoj ne postoji takav oblik savjetovanja. Strategiju osobnog razvoja djeca i mladi ljudi razvijaju usporedbom sa primjerima iz života i radnih sredina s kojima se susreću svakodnevno. Ukoliko nitko iz neposredne sredine, obitelji, škole ili radnog okruženja nema sustav organizacije vremena, strategiju osobnog ili poslovnog
14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.
- 328 -
Tamara Topić
razvoja radne organizacije niti praćenje ciljeva ili kontrolu kvalitete, potpuno je nemoguće da djeca ili mladi ili odrasli ljudi usvoje pristup uspješnog poduzetništva bez dodatne edukacije. Primjera radi, jedna od orijentacija hrvatskog gospodarstva je turizam i uslužna djelatnost. Kulturna orijentacija u Hrvatskoj nažalost nije pozitivna kad su u pitanju usluga i srodne djelatnosti, na uslugu se još uvijek gleda kao na zanimanje nižeg reda, kao nešto ponižavajuće za čovjeka. Trgovci i uslužni djelatnici često su neprofesionalni i neuslužni, te sveukupno nezadovoljni svojim poslom. Takvo ozračje ne može proizvesti novu generaciju mladih educiranih trgovaca niti turističkih radnika, jer djeca rjeđe nemaju nego imaju pozitivan primjer vedrih, uspješnih i profesionalnih turističkih radnika. Baz primjera nema učenja i nema napretka. Jedini je način edukacija dok se ne stvori kritična masa educiranih radnika, dovoljna da preobrati postojeću negativističku kulturu u pozitivnu, poslovnu i uspješnu radnu sredinu. 4. ZAKLJUČAK Nastavnici koji predaju znanje o kvaliteti možda više od bilo kojih drugih područja, dužni su kao svoju sustavnu odgovornost, vrlo ozbiljno shvatiti usmjeravanje razmišljanja studenata ka promjeni kulture pasivnog praćenja nastave, prema otvorenom, kreativnom i poduzetničkom razmišljanju uspješnih i tržišno orijentiranih građana. Niti jedan predmet ne nosi toliko mogućnosti za podizanje razine osobne kreativnosti i poduzetništva, logičkog razmišljanja te mogućnosti da se primjerima dobre prakse ukaže da je uspjeh na tržištu moguć, izvjestan i pristupačan svakom građaninu europske unije, kao što je to osiguravanje i kontrola kvalitete. Stručnjaci iz područja kvalitete imaju za odgovornost pobrinuti se ne samo za sanaciju države, institucija i tvrtki, već bi se trebalo raditi na programima edukacije na svim razinama društva, počevši od integracije nauke o kvaliteti u školske kurikulume. Hrvatska je članica Europske unije, sada je potrebna hitna prilagodba kulturi uspješnog sustavno organiziranog društva. Razvoj ciljane edukacije iz područja kvalitete svakako je nužnost za ubrzavanje napretka i sustavnu integraciju svih razina društva u europsku infrastrukturu kvalitete. LITERATURA [1] http://www.toolpack.com/culture.html [2] P. M. Hudelson, Culture and quality: an anthropological perspective, Oxford JournalsMedicine Int. Journal for Quality in Health Care Volume 16, Issue 5Pp. 345-346. [3] http://kvaliteta.inet.hr/e-quality/prethodni/18/internet.htm [4] T.Topić, Hrvatska u sustavu europske infrastrukture kvalitete, Velika Gorica, 2013., Str. 31-34. [5] http://www.cnuas.edu/ QA LEARNING OUTCOMES AND ACQUIREMENTS AT THE UNIVERSITY OF APPLIED SCIENCES, VELIKA GORICA Summary The University of Applied Sciences, Velika Gorica, has had a programme of Quality Assurance and Quality Control for 12 years. The programme in the second year of studies: Maintenance of Aircraft, Maintenance of Vehicles and Systems Engineering. About 150 students take the compulsory course each year. Half of the students are studying while working, mostly supported by their employers. Those students contribute to their study group with their professional experience and ability to present acquired knowledge on practical
14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.
- 329 -
Tamara Topić examples, as well as their motivation to learn about quality. The other half of the students taking the quality class are full-time students, with a lack of professional experience and no real idea of the job market and required skills. Both study groups benefit greatly from the QA and QC subject, although the level of the programme must be adjusted to the acquired knowledge of the group. In most EU countries children and students acquire knowledge of quality systems from an early age, just by living and being part of the quality system around them, where Kaizen, organization and cleanness of the workplace, goal-setting and self-motivation come by default. In Croatia, unfortunately, we do not have enough good-practice examples, so schoolchildren and students have problems acquiring business logic. Therefore, a subject like Quality Assurance should be integrated into the education system as early as possible. Keywords: acquired skills, QA as study programme, acquired-knowledge and learning-outcomes analysis, quality in education, analysis of competences
14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.
- 330 -