PROBLEMATIKA UVOĐENJA SUSTAVA OSIGURAVANJA KVALITETE SUKLADNO ESG STANDARDIMA NA VELEUČILIŠTU

Verica Budimir, Robert Idlbek, Mirjana Jeleč Raguž dr.sc. VERICA BUDIMIR, prof.v.š., dr.sc. ROBERT IDLBEK, v.pred., dr.sc., MIRJANA JELEČ RAGUŽ, prof.v.š.

Veleučilište u Požegi, Požega vbudimir@vup.hr , ridlbek@vup.hr , mjelecraguz@vup.hr

SUSTAV OSIGURAVANJA KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU PROBLEMATIKA UVOĐENJA SUSTAVA OSIGURAVANJA KVALITETE SUKLADNO ESG STANDARDIMA NA VELEUČILIŠTU Stručni rad/Professional paper Sažetak Među najznačajnijim obilježjima Bolonjskog procesa istaknuto je osiguravanje kvalitete u sustavu visokog obrazovanja. Potpisivanjem Bolonjske deklaracije 2001. godine, Republika Hrvatska se obvezala na promicanje europske suradnje u osiguravanju kvalitete s ciljem razvijanja usporedivih kriterija i metodologija. Sustavi osiguravanja kvalitete visokih učilišta u Republici Hrvatskoj ustrojeni su sukladno Standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja - ESG. Navedeni standardi i smjernice trebaju ustanovama visokog obrazovanja poslužiti kao izvor poboljšanja kvalitete u pružanju usluga. Korisnicima usluga - studentima, standardi trebaju omogućiti što kvalitetniji pristup uslugama u Europskom prostoru visokog obrazovanja.

Primarna odgovornost za kvalitetu visokog obrazovanja leži na visokim učilištima. U svrhu osiguravanja i unapređivanja kvalitete nastave visoka učilišta uvode sustav osiguravanja kvalitete. Cilj rada je prikazati problematiku uvođenja sustava osiguravanja kvalitete na veleučilištu. Na osnovu provedene analize, kao rezultat rada, daje se prikaz sustava osiguravanja kvalitete kao podloge za kvalitetno obrazovanje te se navode prijedlozi za razvoj i unaprjeđenje sustava osiguravanja kvalitete visokog učilišta.

Ključne riječi: Sustav osiguravanja kvalitete, ESG standardi, visoko obrazovanje.

1. UVOD Potreba za kvalitetnim visokim obrazovanjem i kvaliteta u visokom obrazovanju zasigurno nisu novi pojmovi. No, Bolonjska deklaracija potrebu za kvalitetom i uvođenjem sustava osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju dodatno naglašava u svim svojim postavkama i načelima. U europskom prostoru visokog obrazovanja, osiguravanje kvalitete unaprijeđeno je je razvojem Europske mreže za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju osnovane 2000. godine (ENQA), publiciranjem dokumenta pod nazivom Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja 2005. godine (SGQA/ESG) i uspostavom Europskog registra za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja (EQAR). Standardi i smjernice obuhvaćaju tri područja: 1. Unutarnje osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju, 2. Vanjsko osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju, i 3. Agencije za vanjsko osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju.

Prilikom izrade ovog rada postavljen je cilj istražiti primjenu ESG standarda i smjernica za unutarnje osiguravanje kvalitete visokih učilišta. Na primjeru veleučilišta istražuje se problematika uvođenja i unapređivanja sustava osiguravanja kvalitete. U radu se prikazuju

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 68 -

Verica Budimir, Robert Idlbek, Mirjana Jeleč Raguž zahtjevi koje svaki pojedini standard stavlja pred visoka učilišta. Na osnovu ESG smjernica autori predlažu dokumentaciju i postupke koje je potrebno provesti za uspješno osiguravanje kvalitete na veleučilištu kao i mehanizme za njihov razvoj i unapređivanje.

Visoka učilišta, uvažavajući potrebe i interes za obrazovanjem od strane studenata, poslodavaca i društva u cjelini trebaju pružiti kvalitetne obrazovne, stručne i znanstvenoistraživačke usluge. Nastavni programi visokih učilišta trebaju osiguravati kvalitetno obrazovanje, te se kontinuirano razvijati i poboljšavati u korist studenata i ostalih dionika sustava visokog obrazovanja. Kao rezultat rada, autori prikazuju značaj osiguravanja kvalitete kao podloge za kvalitetno obrazovanje.

2. OSIGURAVANJE KVALITETE U VISOKOM OBRAZOVANJU „Visoko obrazovanje predstavlja treću i najvišu fazu obrazovnog ciklusa“ (Babić, Matković, Šošić, 2006). Prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, osnovna načela na kojima se temelji visoko obrazovanje u Hrvatskoj su: akademska sloboda, otvorenost visokih učilišta prema javnosti, poštivanje ljudskih prava, usklađivanje s europskim sustavom visokog obrazovanja te koncept cjeloživotnog obrazovanja. Nositelji visoke naobrazbe su visoka učilišta, odnosno: sveučilište, u čijem su sastavu fakulteti i umjetničke akademije; veleučilište i visoka škola. Visoka učilišta mogu biti javna i privatna. „Visoka učilišta, osim što pružaju visoko obrazovanje, dužna su studentima potvrditi njihov uspjeh kada postignu ishode učenja na razini koja je potrebna za dodjelu kvalifikacije“ (Glanville, 2006). Da su kompetencije koje je osoba stekla učenjem i dokazala nakon postupka učenja u skladu s unaprijed utvrđenim i prihvaćenim kriterijima i standardima, dokazuje se svjedodžbom, diplomom ili drugom javnom ispravom koju izdaje ovlaštena pravna osoba (Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru, 2013). Uspostavljanje sustava za osiguranje kvalitete jedan od temeljnih preduvjeta za usporedivost diploma i kvalifikacija u Europi (P. Lučin et al., 2007). Ratificiranjem Lisabonske Konvencije o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija na području Europe 2000. godine, Hrvatska je preuzela obvezu provjeriti jesu li potvrde koje se izdaju studentima na visokom učilištu u skladu s definiranom razinom postignuća. Država stoga provodi postupak vrednovanja, odnosno određivanja obrazovne kvalitete visokoškolske ustanove ili programa.

Kvaliteta je neophodna i značajna u svim djelatnostima te predstavlja jedan od najvažnijih čimbenika u kreiranju vrijednosti proizvoda ili usluge za korisnika. U visokom obrazovanju kvaliteta predstavlja složen i dinamičan koncept koji u fokusu ima udovoljavanje općeprihvaćenim standardima i očekivanjima društva u cjelini, a koji teži ka stalnom unapređivanju svih procesa i njihovih ishoda (Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, 2009). Osiguravanje kvalitete u sustavu visokog obrazovanja podrazumijeva sinergijski učinak svih korištenih politika, procesa, aktivnosti i mehanizama kojima se osigurava i unaprjeđuje kvaliteta visokog obrazovanja. Jednostavnije rečeno to je kontinuirani proces koji osigurava ispunjavanje dogovorenih standarda (Ivković, 2009).

Osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju Hrvatske temelji se na: - Standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG), - Zakonu o osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti, te - Kriterijima za prosudbu stupnja razvijenosti i učinkovitosti sustava osiguravanja kvalitete visokih učilišta u RH. Sustav osiguravanja kvalitete predstavlja institucijski mehanizam visokog učilišta, usklađen sa ESG standardima, a u funkciji daljnjeg razvijanja kvalitete institucije, kao i definiranja jasnih formalnih mehanizama za njeno nadziranje. Osiguravanje kvalitete počinje s kvalitetom svakog pojedinog programa i odgovornosti visokog učilišta za postignutu

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 69 -

Verica Budimir, Robert Idlbek, Mirjana Jeleč Raguž kvalitetu. Kako bi osigurala kvalitetu obrazovnog procesa visoka učilišta moraju biti spremna opravdati svoje postupke i postupati odgovorno prema svim dionicima sustava: studentima, roditeljima, poslodavcima, donatorima, poreznim obveznicima, javnosti.

3. PRIMJENA STANDARDA ZA UNUTARNJE OSIGURAVANJE KVALITETE NA VELEUČILIŠTU Izgradnja nacionalnog sustava za osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja nije moguća bez izgradnje unutarnjih (institucijskih) mehanizama za osiguravanje kvalitete. Stoga, svako visoko učilište treba razviti vlastiti sustav osiguravanja kvalitete (SOK) temeljen na zakonskim propisima, ESG standardima, praćenju primjera dobre prakse drugih visokih učilišta te dosadašnjem iskustvu visokog učilišta u uspostavi i provedbi SOK-a. Uspostava SOK-a je složen i zahtjevan proces koji podrazumijeva kontinuirano istraživanje, praćenje, vrednovanje, nadziranje i unapređivanje svih aktivnosti visokog učilišta. Kako bi prikazali primjenu ESG standarda za unutarnje osiguravanje kvalitete na visokim učilištima, u nastavku se prikazuje problematika uvođenja SOK-a na veleučilištu.

3.1 Vođenje veleučilišta i procedure sustava osiguravanja kvalitete Prvi standard kvalitete upućuje na potrebu upravljanja veleučilištem na osnovu usvojenih strateških dokumenata i odgovarajućih postupaka za osiguravanje kvalitete svojih programa i kvalifikacija. Standard naglašava razvoj kulture kvalitete u poslovanju ustanove, odnosno stvaranje okoline za njeno kontinuirano unapređenje. Pri tome, strategija razvoja, politika kvalitete i postupci za njihovu provedbu trebaju biti javno dostupni svim dionicima učilišta, a u navedene postupke potrebno je uključiti studente i ostale dionike sustava (ENQA, 2009) Temeljne odrednice poslovanja i razvoja veleučilišta su misija, vizija i strategija razvoja.

Strateško upravljanje pretpostavlja donošenje strateških dokumenata po područjima djelovanja, u skladu s misijom i vizijom, trendovima i izazovima u visokom obrazovanju, a uvažavajući specifičnosti institucije. Za njihovo uspješno ostvarivanje ključna je politika kvalitete, ona predstavlja izjavu dekana o pravcu u kojem će voditi veleučilište i potvrđuje njegovu predanost u osiguravanju i stalnom unapređivanju kvalitete. Osnova za ostvarivanje politike kvalitete je strategija kvalitete, a koja je temeljni dokument koji određuje strateške ciljeve kvalitete, aktivnosti, pokazatelje uspješnosti, te mehanizme kojima se osigurava, unapređuje i promovira kvaliteta visokog učilišta. Kako bi veleučilište osiguralo kontinuirano praćenje različitih pokazatelja uspješnosti te omogućilo kreiranje i uvođenje mjera za njihovo unapređivanje i razvoj SOK-a potrebno je izraditi priručnik za osiguravanje kvalitete. U priručnik se opisuju aktivnosti za osiguravanje i unapređivanje kvalitete po područjima. Za svaku aktivnost dobro je navesti: opis aktivnosti, specifične ciljeve, opis postupka, nadležnosti i odgovornosti, pokazatelje uspješnosti, dostupnost rezultata te primjere dobre prakse. Njegova svrha je pojasniti osnovne procese u organizaciji te propisati načine njihove provedbe, a također je namijenjen svim dionicima u provođenju i praćenju aktivnosti veleučilišta.

U cilju transparentnog i kontinuiranog provođenja strateških aktivnosti visoko učilište treba izraditi godišnji plan ciljeva i aktivnosti definiranih strategijom razvoja kao i godišnji plan mjera i aktivnosti za provođenje i unapređivanje SOK-a. Po završetku godine važno je izraditi izvješća o provedbi akcijskih planova koja sadrže analizu uspješnosti aktivnosti, ocjenu učinkovitosti i eventualne prijedloge za bolje ostvarivanje ciljeva.

U cilju učinkovite uspostave SOK-a, sukladno navedenom standardu, potrebno je usvojiti propise koji reguliraju organizaciju SOK-a na veleučilištu. Prvenstveno su to pravilnik o ustroju i djelovanju SOK-a kojim je potrebno detaljno i cjelovito definirati funkcioniranje

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 70 -

Verica Budimir, Robert Idlbek, Mirjana Jeleč Raguž SOK-a na visokom učilištu te pravilnik o unutarnjoj periodičnoj prosudbi SOK-a. Važno je također uspostaviti tijela odgovorna za osiguravanje kvalitete kao što su povjerenstvo za osiguravanje i unapređivanje kvalitete te povjerenstvo za unutarnju prosudbu SOK-a.

Sukladno standardu potrebno je u rad ovih tijela, osim zaposlenika, uključiti i ostale dionike visokog obrazovanja (prvenstveno studente ali i predstavnike vanjskih dionika kao što su alumni, gospodarstvenici, javnopravna tijela i dr.), te ulagati u njihovu kontinuiranu izobrazbu.

Za potrebe kontinuiranog unapređivanja sustava i rada veleučilišta važno je upoznavanje svih dionika s razvojem SOK-a i provedbom strategije razvoja. Stoga je potrebno redovito održavati tematske sjednice i javno objavljivati sve relevantne dokumente SOK-a. Budući da je dokumentacija SOK-a često opsežna i sveobuhvatna, kako bi se omogućilo jednostavnije snalaženje i pristup dokumentaciji dobro je uvesti sustav internih šifri, izraditi registar dokumenata SOK-a te uvesti računalni program kao podršku radu SOK-a. Priručnik i ostale dokumente SOK-a treba shvatiti, ne kao formalne i administrativne dokumente već sredstvo poticanja odgovornosti za kvalitetan i etičan rad svih zaposlenika što je osnovni preduvjet razvoja kulture kvalitete na veleučilištu.

3.2 Odobrenje, praćenje i periodična revizija studijskih programa i kvalifikacija Kako bi udovoljilo suvremenim potrebama okruženja veleučilište treba razvijate nove i osuvremenjivati postojeće nastavne programe s jasno definiranim ishodima učenja i kompetencijama koje studenti stječu po završetku obrazovnog ciklusa. Pri tome, standard zahtjeva od visokog učilišta usvojene formalne mehanizme za odobravanje, praćenje i periodična vrednovanja svojih programa i kvalifikacija (ENQA, 2009).

Za uspješno praćenje studijskih programa potrebno je definirati upisne kvote na temelju jasno definiranih kriterija, koji mogu uključivati: analizu dosadašnjih kvota, istraživanje potreba gospodarstva i tržišta rada kao i interesa potencijalnih studenata. Pretpostavka izvođenju studijskog programa su usvojeni i objavljeni izvedbeni planovi nastave s jasnom iskazanim ishodima učenja, raspodjelom ECTS bodova, opisom kolegija i ostalim potrebnim informacijama o studiju i kolegijima. Detaljni izvedbeni planovi kolegija dodatno povećavaju transparentnost i omogućuju uspješno praćenje nastavnog procesa i djelotvornosti nastavnika (urednost izvršavanja nastavnih obveza). Veleučilište, nadalje treba pratiti da se studijski programi izvršavaju na način koji omogućuje svim studentima (redovni, izvanredni, studenti s invaliditetom i dr.) izvršavanje studentskih obveza, da su u izvedbenim planovima predviđeni i izvode se različiti prikladni oblici nastave (predavanja, seminari, vježbe, terenska nastava, eučenje i dr.) te da su izvori za učenje prikladni i dostupni svim studentima. Za ocjenu uspješnosti izvođenja studijskog programa važno je također pratiti napredak i uspjeh studenata u postizanju ishoda učenja kolegija i studijskog programa u cjelini. Ovo se može postići praćenjem: prolaznosti na ispitima i kolokvijima, ostvarenih ECTS bodova, uspješnosti upisa u odnosu na kvote, uspješnosti prijelaza na višu godinu studija, vremena potrebnog za završetak studija i sl. Sve izvještaje o praćenju potrebno je analizirati i po potrebi odrediti mjere za poboljšanje uspješnosti studenata.

Osiguravanje kvalitete studijskih programa i kvalifikacija može se postići periodičnim vrednovanjem i nadziranjem te uvođenjem mjera poboljšanja. Budući da standard zahtijeva uvođenje formalnih mehanizama potrebno je usvojiti pravilnik o postupku unapređivanja studijskih programa odnosno akt kojim se cjelovito opisuje postupak revizije i osuvremenjivanja postojećih studijskih programa te ga sustavno primjenjivati u kontinuiranim procesima prilagođavanja nastavnih programa. Kako bi revizija bila što kvalitetnija dobro je u postupke uključiti predstavnike svih dionika te uvesti redovito anketiranje alumni-a i njihovih poslodavaca o zadovoljstvu dobivenim znanjem, potrebi modifikacije postojećih studijskih

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 71 -

Verica Budimir, Robert Idlbek, Mirjana Jeleč Raguž programa kao i o potrebi uvođenja novog/ih studija. Sve prikupljene informacije potrebno je sistematizirati i uključiti u plan unaprjeđenja studijskih programa te sustavno objavljivati informacije o provedenim revizijama studijskih programa.

3.3 Vrednovanje studentskog rada i ocjenjivanje studenata Standard navodi kako ocjenjivanje studenata predstavlja jedan od najvažnijih elemenata visokoškolskog obrazovanja te ga je potrebno povezati s ishodima učenja. Vrednovanje studentskog rada i ocjenjivanje studenata treba provoditi profesionalno i transparentno, u skladu s objavljenim kriterijima, pravilima i procedurama koje se dosljedno primjenjuju (ENQA, 2009).

Vidljivo je da Veleučilište treba osigurati transparentne kriterije, pravila i procedure za ocjenjivanje i vrednovanje rada studenata. Važno je pri tome osigurati svim studentima jednake uvjete ocjenjivanja i vrednovanja rada kako bi se omogućila usporedivost rezultata.

Navedeno se postiže definiranjem kriterija ocjenjivanja i vrednovanja ishoda učenja na razini institucije, te sukladno njima na razini svakog kolegija, a trebaju ih primjenjivati svi nastavnici prilikom ocjenjivanja znanja studenata. Također, važno je da studenti budu upoznati s postupkom ocjenjivanja i nužnim uvjetima koje moraju ispuniti da bi stekli pravo na ocjenu što se postiže objavljivanjem kriterija, pravila i postupaka ocjenjivanja i vrednovanja rada studenata tijekom nastave i na ispitu (sve navedeno može sadržavati detaljni izvedbeni plan kolegija). Kako bi svim studentima pružili jednaku mogućnost ostvarenja studentskih prava potrebno je transparentno izvještavati studente o terminima ispitnih rokova, kolokvija i ostalih studentskih obveza kao i o rezultatima koje su postigli u toku nastave i na ispitu vodeći pri tome brigu o zaštiti identiteta studenata. Studentima koji smatraju da nisu objektivno ocjenjeni, visoko učilište treba pružiti mogućnost žalbe. No, veleučilište također treba osigurati dolično i akademsko ponašanje studenata te spriječiti neetično ponašanje i sankcionirati prekršitelje sukladno internom aktu.

U cilju unaprjeđenja SOK-a potrebno je kontinuirano provjeravati postupke praćenja i ocjenjivanja, te educirati nastavnike o metodama ispitivanja i ocjenjivanja studenata kako bi osigurali da razumiju ulogu ocjenjivanja u napredovanju studenata prema stjecanju željenih stručnih znanja i vještina sukladno njihovim budućim kvalifikacijama. Rezultate studentskih postignuća i ostvarenih ishoda učenja treba procjenjivati i analizirati te na osnovu njih kontinuirano uvoditi poboljšanja SOK-a.

3.4 Osiguravanje kvalitete nastavnika i nastave Nastavnici su najvažniji resurs visokog učilišta dostupan svim studentima stoga veleučilište mora osigurati kvalitetu i stručnost svojih nastavnika. Nastavnici koji raspolažu adekvatnim vještinama, znanjem i iskustvom mogu uspješno prenijeti znanja studentima i omogućiti im učinkovito postizanje očekivanih ishoda učenja. Standard navodi da rad nastavnika treba kontinuirano vrednovati s ciljem unapređenja rada u nastavi (ENQA, 2009).

Kako bi Veleučilište osiguralo kvalitetno odvijanje nastavnog procesa kroz primjerenu razinu nastavničkih potencijala i optimalno opterećenje nastavnika u nastavi potrebno je analizirati stanje nastavničkih potencijala (broj i kvalifikacija prema područjima djelatnosti, poljima i granama), njihovo opterećenje u nastavi i ostalim aktivnostima (rad u povjerenstvima i dr.) te omjer broja nastavnika i studenata. Rezultati navedenih analiza mogu ukazati na potrebu povećanja kvalitete nastave i dinamične prilagodbe ishoda učenja studijskih programa i kompetencija studenata zahtjevima gospodarstva i javnopravnih subjekata. Tad je uputno dio izvođenja nastave povjeriti vanjskim suradnicima vodeći brigu o njihovim stručnim

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 72 -

Verica Budimir, Robert Idlbek, Mirjana Jeleč Raguž kvalifikacijama i odgovarajućim izborima u zvanje, uključiti nove nastavnike i suradnike u nastavni proces te omogućiti napredovanje u zvanjima za postojeće nastavnike i suradnike.

Jedna od metoda vrjednovanja nastavnog rada jesu studentske ankete. Na temelju ocjena, primjedbi i prijedloga studenata dobiva se uvid u kvalitetu rada nastavnika i nastave. S rezultatima provedene analize potrebno je upoznati nastavnike i studente. Izvještaje o studentskoj percepciji nastavnika potrebno je analizirati te po potrebi odrediti mjere za povećanje djelotvornosti nastavnika (npr. očitovanje nastavnika o razlozima koji su doveli do loše percepcije nastavnika od strane studenata, plan aktivnosti za poboljšanje djelotvornosti, i sl.).

Unapređivanje kvalitete nastavnika moguće je postići poticanjem na ostvarivanje boljih rezultata kroz nagrađivanje iznimno uspješnih nastavnika u skladu s rezultatima studentske ankete za procjenu nastavnika, ocjenom stručnog i znanstvenog rada, i drugih oblika vrednovanja. Kako bi osigurali da nastavnici Veleučilišta raspolažu potrebnim vještinama i kompetencijama za uspješno prenošenje znanja studentima važno je izraditi plan usavršavanja nastavničkih kompetencija i ostalih vještina te sukladno planu kontinuirano provoditi edukacije. Učinkovitost provedenih mjera potrebno je sustavno vrednovati i sukladno rezultatima kontinuirano unapređivati kvalitetu nastavnika i nastave.

3.5 Stručni, znanstveno-istraživački rad i suradnja s gospodarstvom Iako u sklopu ESG standarda nije propisan standard za stručni, znanstveno-istraživački rad i suradnju s gospodarstvom oni su usko povezani s kvalitetom nastave na veleučilištu.

Veleučilište stoga treba poticati stručnu i znanstveno-istraživačku djelatnost nastavnika u skladu sa strategijom razvoja i raspoloživim resursima. Potrebno je razvijati suradnju s gospodarstvom i javnopravnim subjektima u cilju unapređivanja kvalitete nastavnog procesa.

Mobilnost studenata, nastavnika i nenastavnog osoblja treba biti sastavni dio procesa visokoškolskog obrazovanja s jasno definiranim i transparentnim pravilima i postupcima koji osiguravaju ravnopravne uvjete za sve dionike.

Unapređivanje stručnih, znanstveno-istraživačkih kompetencija i produktivnosti nastavnika moguće je postići poticanjem formalnog (doktorski studiji) i neformalnog (radionice, seminari, konferencije) usavršavanja te izdavačke djelatnosti nastavnika.

U cilju osiguravanja kvalitete nastavnog procesa (posebno u dijelu stručne prakse) i povećanja kvalitete nastavnih sadržaja potrebno je osnažiti suradnju s gospodarskim i javnopravnim tijelima. Bolja suradnja može se ostvariti kroz poticanje izrade zajedničkih projekata, zajednička mentorstva na završnim radovima, uključivanje predstavnika gospodarstva i javnopravnih tijela u rad veleučilišta, organiziranje zajedničkih okruglih stolova i tematskih sastanaka i dr. Osim suradnje s gospodarstvom, za unapređivanje kvalitete stručnog i znanstveno-istraživačkog rada važno je osnažiti suradnju s obrazovnim ustanovama i poslovnim subjektima u zemlji i inozemstvu s ciljem međusobnog transfera znanja, realizacije mobilnosti studenata i kadrova.

3.6 Obrazovni resursi i potpora studentima Veleučilište treba osigurati prikladne i potrebne obrazovne resurse za sve programe koje nudi i za stručnu djelatnost. Potrebni resursi obuhvaćaju fizičke resurse (prostor, oprema, financijska sredstva i dr.) i kadrovske resurse (nastavnici, administracija i dr.). Resursi trebaju biti dostupni svim studentima i zaposlenicima veleučilišta (ENQA, 2009).

Kako bi veleučilište osiguralo kvalitetno izvođenje studijskih programa i stručne djelatnosti dostupne svim studentima i nastavnicima potrebno je kontinuirano analizirati postojeće prostorne i infrastrukturne kapacitete (površina učionica, broj laboratorija, knjižnični i

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 73 -

Verica Budimir, Robert Idlbek, Mirjana Jeleč Raguž čitaonički prostor i dr.), njihovu opremljenost i financijska sredstva te trenutni i planirani broj studenata. Sukladno provedenoj analizi i strategiji razvoja potrebno je definirati aktivnosti i mjere za njihovo unapređivanje.

Posebno je važno osigurati dostatnu količinu recentne literature potrebne studentima za uspješno savladavanje predviđenih ishoda učenja i nastavnicima veleučilišta za uspješan obrazovni, stručni i znanstveno-istraživački rad. Veleučilište (knjižničar) stoga analizira dostupnost ispitne literature u odnosu na broj studenata i izrađuje plan nabave obvezne ispitne literature. Osim literature koju pruža knjižnica, potrebno je analizirati dostupnost nastavnih materijala na web stranici veleučilišta i sustavima za udaljeno učenje te kontinuirano provoditi mjere za poboljšanje dostupnosti.

Potporu studentima, osim nastavnika, pružaju i administrativne službe. Važno je stoga dobiti uvid u kvalitetu rada stručnih službi na temelju ocjena organiziranosti, učinkovitosti, susretljivosti i drugih aspekata rada te osigurati kvalitetnu, lako dostupnu administrativnu potporu studentima usklađenu s njihovim potrebama. Rad stručnih službi (nastavni objekti, studentska služba, knjižnica, informatičko-tehnička služba i dr.) kao administrativne potpore studentima moguće je procjenjivati i vrednovati putem anketnih upitnika. Na temelju predviđenih obrazaca studenti, nastavnici i uprava ocjenjuju zaposlenike i/ili stručne službe.

Nakon provedenog vrednovanja i analize potrebno je poduzeti mjere za unapređivanje kvalitete.

Skrbeći za studente i njihovo uspješno stjecanje očekivanih kvalifikacija veleučilište treba osigurati sustave podrške studentima (mentori, demonstratori i dr.), osigurati tijelima koja štite interese studenata i povećavaju kvalitetu studiranja (studentske udruge, Studentski zbor, studentski pravobranitelj) infrastrukturu za nesmetan rad, te osigurati materijalne i kadrovske resurse kao potporu aktivnostima Studentskog zbora i izvannastavnim aktivnostima studenata. U cilju poboljšanja kvalitete nastave, novim dostignućima iz prakse te potrebama gospodarstva potrebno je uspostaviti informacijski sustava za kvalitetnu komunikaciju s alumni klubom s ciljem dobivanja povratne veze od bivših studenata. Za unapređivanje SOK-a potrebno je prikupiti mišljenja vanjskih i unutarnjih dionika sustava o načinima i mogućnostima unapređivanja resursa za učenje. Ovo se može postići uvođenjem linka na stranice veleučilišta na kojemu se pruža mogućnost svim dionicima sustava da izraze svoja mišljenja o načinima i mogućnostima unapređivanja resursa za učenje.

3.7 Informacijski sustav veleučilišta Prema ESG standardima veleučilište treba na jasan i transparentan način prikupljati, analizirati i koristiti relevantne informacije radi učinkovitog upravljanja svojim studijskim programima i drugim aktivnostima (ENQA, 2009).

Veleučilište, svjesno važnosti informacija o kvaliteti i učinkovitosti aktivnosti koje provodi, treba izraditi interne izvještaje te propisati njihov sadržaj i dinamiku prikupljanja informacija. Izvještaji koji se propisuju uobičajeno se odnose na: - napredovanje studenata i prolaznost: prolaznost studenata na ispitima, kolokvijima, ostvareni ECTS bodovi, napredovanje studenata kroz studij, broj diplomiranih studenata, - zapošljivost diplomanata: zaposlenost završenih studenata / diplomanata u struci, - zadovoljstvo studenata programima: zadovoljstvo studenata kolegijem, studijem, ustanovom, - djelotvornost nastavnika: realizacija održane nastave po kolegiju (nastavniku), zadovoljstvo studenata nastavnikom, stručni rad nastavnika, znanstveni rad nastavnika,

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 74 -

Verica Budimir, Robert Idlbek, Mirjana Jeleč Raguž -

profil studentske populacije: studenti prema županiji prebivališta, području izobrazbe, završenoj srednjoj školi, te - dostupnost obrazovnih resursa: dostupnost obvezne ispitne literature, dostupnost računala u otvorenom pristupu, dostupnost nastavnih materijala u elektroničkom obliku i dr.

Na osnovu propisanih i usvojenih internih izvještaja te prikupljenih informacija provodi se analiza aktivnosti veleučilišta u cilju mjerenja i praćenja uspješnosti. Prikupljene informacije visoko učilište koristi u procesima planiranja te u svrhu kontinuiranog poboljšanja SOK-a. Na temelju internih izvještaja potrebno je izraditi ključne pokazatelje uspješnosti te na osnovu njih zbirni izvještaj u kojem je vidljiv trend razvoja ustanove sukladno analiziranim područjima. Na osnovu definiranih kriterija, veleučilište treba informirati unutarnje i vanjske dionike o provedenim analizama učinkovitosti. Prikupljene informacije omogućuju veleučilištu usporedbu s drugim sličnim visokim učilištima u Hrvatskoj i ostatku Europskog prostora visokog obrazovanja. Navedena usporedba povećava svijest ustanove o vlastitom djelovanju te pruža mogućnost pronalaska načina za njegovo stalno poboljšavanje.

3.8 Informiranje javnosti Veleučilište treba redovito objavljivati ažurne, nepristrane i objektivne informacije (i kvalitativne i kvantitativne) o svojim programima i kvalifikacijama, stručnom i znanstvenom radu te ostalim važnim temama (ENQA, 2009).

Kako bi veleučilište redovito pružalo nepristrane i cjelovite informacije o svom poslovanju medijima, potrebno je imenovati osobu za redovitu komunikaciju s medijima te izraditi kriterije za odabir informacija koje se javno objavljuju. Sve informacije koje udovoljavaju kriterijima potrebno je objaviti se na web stranici veleučilišta i/ili drugim medijima.

Službena web stranica Veleučilišta predstavlja osnovni način informiranja javnosti o svim aktivnostima ustanove. Na web stranici trebaju biti objavljene: osnovne informacije o veleučilištu (temeljni pravni akti, informacije o ustroju i zaposlenicima i dr.), usvojeni studijski programi i sve relevantne informacije o njima (npr. očekivani ishodi učenja, kvalifikacije koje se dodjeljuju i dr.), sve relevantne informacije o izvedbenim planovima studijskih programa (npr. akademski kalendar, detaljni izvedbeni planovi kolegija i dr.), informacije o mogućnostima koje pridonose kvaliteti studiranja (informacije o stručnoj i znanstvenoj djelatnosti, gospodarskoj i međunarodnoj suradnji, projektima, i dr.), sve relevantne informacije i važeći dokumenti SOK-a na veleučilištu i dr.

Pored web stranice, u cilju informiranja javnosti, potrebno je iskoristiti i druge medije obavještavanja, kao što su izravni kontakt na nastavi, tiskani materijali (vodiči, brošure, letci, monografija), sudjelovanje na sajmovima od bitnog značaja za djelatnost veleučilišta i drugim manifestacijama, nastupi u medijima, dostavljanje informacija medijima, izrada marketing plana poradi sustavnog informiranja i dr. Kako bi osigurali točnost, objektivnost i dostupnost objavljenih informacija svim zainteresiranim dionicima veleučilišta sve službe koje obrađuju informacije (npr. odgovori na upite studenata žalbe i dr.) dužne su voditi brigu o točnosti i objektivnosti obrađenih informacija.

4. SUSTAV OSIGURAVANJA KVALITETE KAO PODLOGA ZA KVALITETNO OBRAZOVANJE Prema studiji OECD-a (Duke et al., 2008) pozitivan utjecaj bolonjskog procesa na visoko obrazovanje u Hrvatskoj je vidljiv u: boljem praćenju i nadzoru prisustvovanja studenata nastavi, boljem uspjehu na ispitima, kontinuiranom praćenju studenata, nastavnim planovima usklađenim s jedinstvenim zahtjevima bolonskog procesa, naglašenom značaju studenata kao

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 75 -

Verica Budimir, Robert Idlbek, Mirjana Jeleč Raguž klijenata, uspostavljanju jedinica za upravljanje kvalitetom. No, u navedenoj studiji ističu se i neke slabosti našeg visokoobrazovnog sustava, kao što su: veliko odstupanje od definirane politike kvalitete i primjene u praksi, rijetki su slučajevi mjerenja i ocjenjivanja kvalitete, ne postojanje mjera (pokazatelja) kvalitete na institucionalnoj i nacionalnoj razini.

Kvaliteta, uspješnost, odgovornost prema svim dionicima sustava, korisnost i transparentnost samo su neki od pojmova koji se nužno vežu uz kvalitetno obrazovanje. Kvaliteta u visokom obrazovanju ovisi o (Budimir, 2011) zaposlenicima (osobito nastavnicima), studentima, upravi, nastavnim i istraživačkim metodama, sadržaju studijskih programa, nastavnoj i istraživačkoj opremi, nastavnim resursima, motivaciji i financijskim sredstvima. Odgovornost za kvalitetu potvrđuje se upravljanjem i provođenjem kvalitete u svakom trenutku i u svakom dijelu poslovnog sustava visokog učilišta. Slabosti našeg sustava visokog obrazovanja navode na zaključak kako je za kvalitetno obrazovanje potrebno razviti učinkovit sustav osiguravanja kvalitete. Sustav osiguravanja kvalitete, izgrađen sukladno ESG standardima i smjernicama, pruža dobru osnovu za mjerenje, praćenje i analiziranje uspješnosti svih poslovnih procesa visokog učilišta te praćenje i analiziranje mišljenja i ocjena svih dionika SOK-a. Prikupljene informacije o visokom učilištu, studijskim programima, ishodima učenja, stručnom, znanstveno-istraživačkom radu, obrazovnim resursima i drugom, pružaju osnovu za definiranje postupaka za osiguravanje kvalitete. Osiguravanje kvalitete povećava svijest nastavnika za odgovornim ponašanjem i samoprocjenjivanjem te svijest o kvaliteti kao kolektivnoj odgovornosti ustanove. Mjerenje i praćenje uspješnosti povećava kvalitetu nastavne, stručne i znanstveno-istraživačke djelatnosti visokog učilišta. Dobro uspostavljen sustav osiguravanja kvalitete omogućuje orijentaciju na zadovoljenje potreba svih dionika sustava: dionika koji koriste usluge visokog obrazovanja (studenti, roditelji i poslodavci), dionika koji pružaju uslugu visokog obrazovanja (zaposlenici – nastavnici i prateća administracija, menadžment visokoškolske ustanove) te dionika koji izdvajaju sredstva za visoko obrazovanje (porezni obveznici -javnost, roditelji - za studente koji participiraju u školarinama, i donatori). Strateško upravljanje poslovanjem visokog učilišta, temeljeno na sustavu osiguravanja kvalitete, omogućuje učinkovite unutarnje procese, razvoj i usavršavanje zaposlenika te predstavlja dobru podlogu za kvalitetno obrazovanje u cjelini.

5. ZAKLJUČAK Potpisivanjem Bolonjske deklaracije Hrvatska je preuzela obvezu provoditi Europske standarde i smjernice za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju. Navedenim standardima i smjernicama je predviđeno da visoka učilišta trebaju provoditi postupke za unutarnje osiguravanje kvalitete. Uvođenje sustava osiguravanja kvalitete zahtjeva donošenje niza strateških dokumenata, akcijskih planova i procedura koje definiraju poslovanje visokog učilišta. Visoka učilišta moraju izraditi i provoditi strategiju za stalno poboljšanje nastavnog procesa. Moraju definirati pokazatelje uspješnosti te kontinuirano mjeriti, pratiti i analizirati sve prikupljene informacije o studijskim programima, studentima, nastavnicima, nastavi, obrazovnim resursima. Rezultati uspješnosti moraju biti dostupni svim zainteresiranim korisnicima.

Za uspješno uvođenje sustava osiguravanja kvalitete visokog učilišta važno je da svi dionici shvate svoju ulogu i kontinuirano djeluju na poboljšanju kvalitete. Sustav osiguravanja kvalitete stavlja studenta u središte procesa. Studenti, kao korisnici usluga visokoobrazovnih institucija, pružaju povratne informacije koje imaju vrlo važnu ulogu u osiguravanju kvalitete visokog obrazovanja.

Uspostavljeni sustav osiguravanja kvalitete u europskom visokoobrazovnom prostoru trebao bi pridonositi daljnjim aktivnostima od kojih se očekuju rezultati u smislu korištenja znanja i

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 76 -

Verica Budimir, Robert Idlbek, Mirjana Jeleč Raguž kompetencija za osiguravanje dugoročne konkurentnosti i razvoja društva u cjelini. Nositelji takvih aktivnosti trebali bi biti svi dionici sustava visokog obrazovanja, a posebno mlađe generacije ljudi koji su stekli određeno znanje i kompetencije na visokoobrazovnim ustanovama u zemlji ili inozemstvu. Težnja za navedenim dokumentirana je u Europskoj strategiji za pametan, održiv i uključiv rast; Europa 2020., u kojem je naglašeno kako bi do 2020. godine 40 % mlađe generacije trebalo završiti tercijarni stupanj obrazovanja.

LITERATURA [1] Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Izvješće Agencije za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, 2011.

[2] Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Kriteriji za prosudbu stupnja razvijenosti i učinkovitosti sustava osiguravanja kvalitete visokih učilišta u RH, Zagreb, AZVO, URL: https://www.azvo.hr/images/stories/vanjska_prosudba/Kriteriji.pdf (16.03.2014) [3] Z. Babić, T. Matković i V. Šošić, Strukturne promjene visokog obrazovanja i ishodi na tržištu rada.

Privredna kretanja i ekonomska politika, 2006., 16 (108), str. 26-65 [4] V. Budimir, Računovodstvene informacije i mjerenje uspješnosti u funkciji upravljanja proračunskih korisnika, Doktorska disertacija, Zagreb, Ekonomski fakultete, 2011.

[5] Duke, C. et al. OECD Reviews of Tertiary Education: Croatia. Paris, OECD, 2008.

[6] European Association for Quality Assurance in Higher Education, Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area - 3rd edition, 2009., Helsinki: ENQA. URL: http://www.enqa.eu/files/ESG_3edition%20%282%29.pdf (26.08.2013.)

[7] H. Glanville, Osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju: Priručnik, Agencija za znanost i visoko obrazovanje, Zagreb, 2006.

[8] Hrvatska jezična verzija ESG Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja. Zagreb, AZVO URL: http://www.azvo.hr/images/stories/kvaliteta/ESG_HR_final.pdf (08.07.2013.)

[9] M. Ivković, Osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju, Ekscentar, 2009, No.11, str. 20-23 [10] P. Lučin et al. Kvaliteta u visokom obrazovanju, Nacionalna zaklada za znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske, Zagreb, 2007.

[11] The Bologna Declaration: Joint declaration of the European Ministers of Education,1999, Bologna, URL: http://www.bologna-berlin2003.de/pdf/bologna_declaration.pdf (09.03.2014.)

[12] Zakon o hrvatskom kvalifikacijskom okviru, Narodne novine br. 22/13 [13] Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, Narodne novine 45/09 [14] Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Narodne novine br. 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 02/07, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13, 139/13

HIGHER-EDUCATION QUALITY ASSURANCE SYSTEM ISSUES WITH INTRODUCING A QUALITY ASSURANCE SYSTEM AT A POLYTECHNIC IN ACCORDANCE WITH ESG

Summary Among the most significant features of the Bologna process, quality assurance in the higher-education system stands out. With the signing of the Bologna Declaration in 2001, the Republic of Croatia is committed to the promotion of European cooperation in quality assurance with the goal of developing comparable criteria and methodologies. Systems of quality assurance in higher education institutions in the Republic of Croatia are established in accordance with the Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area – ESG. These standards and guidelines should serve higher education institutions as a resource for improving the quality of service delivery. To students, as service users, standards should allow better access to services in the European Higher Education Area.

The primary responsibility for the quality of higher education lies with HEIs. In order to ensure and improve the quality of teaching, HEIs are introducing a quality assurance system. The aim of the paper is to show the problems of introducing a quality assurance system at a polytechnic. Based on the analysis, as a result of the paper, the authors give an overview of the quality assurance system as the basis for quality education. The authors give suggestions for the development and improvement of the quality assurance system of an HEI. Keywords: Quality assurance system, ESG, higher education

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 77 -