DRAŽEN SOKOLIĆ, dr. vet. med. Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb
SAŽETAK Bolonjski proces je najvažnija i dosad najveća reforma visokog obrazovanja. To je ključni dokument koji je prekretnica u razvoju europske visoke naobrazbe. U njemu sudjeluje oko četiri tisuće sveučilišta i oko dvanaest milijuna studenata u Europi. Do danas je deklaraciju potpisalo oko četrdeset zemalja, a Hrvatska je deklaraciji pristupila 2002. godine. Zemlje potpisnice Bolonjske deklaracije su preuzele obvezu da do kraja 2010. godine usuglase svoje visoko obrazovne sustave s odredbama deklaracije. Hrvatska započinje s uvođenjem Bolonjskog procesa u studentskoj godini 2005/ 2006. Vlada Republike Hrvatske je osnovala Agenciju za znanost i visoko obrazovanje. Time se želi osigurati kvaliteta u konkurenciji sveučilišta, kraći postupak priznavanja diploma i dr. Agencija mora djelovati nezavisno i nepristrano kao treća strana između studenta i sveučilišta i nadzirati i pravedno vrednovati kvalitetu djelovanja institucija visokog obrazovanja. U Hrvatskoj je 7.8% visoko obrazovanog stanovništva. 150.000 Hrvata ima višu školu. Uvođenjem Bolonjskog procesa studiranja skraćuje se trajanje, a time se i smanjuju troškovi studija, usmjeruje se k praktičnim zanimanjima i priprema za rad u ciljanoj profesiji.
BOLONJSKI PROCES I KVALITETA
UVOD
Ključne riječi: Kvaliteta obrazovanja, visokoškolsko obrazovanje, Bolonjski proces
Bolonjski proces je najvažnija i najšira reforma visokog školstva ikada provedena. U njega je uključeno više od četiri tisuće sveučilišta i oko dvanaest milijuna studenata iz cijele Europe. Hrvatska je deklaraciji pristupila 2002. godine, a do danas je deklaraciju potpisalo oko 40 zemalja. Naziv «Bolonjski proces» dolazi od Bolonjske deklaracije koju su potpisali ministri zaduženi za visoko obrazovanje iz 29 europskih država 1999. godine suočeni sa sve većim problemom visokog obrazovanja. To je važan dokument koji označava prekretnicu u razvoju europske visoke naobrazbe i predstavlja slobodno preuzetu obvezu svake zemlje potpisnice za reformiranje vlastitog sustava visokog obrazovanja.
197
Ciljevi Bolonjskog procesa su: 1. Usvajanje dvocikličnog sustava studiranja I nivo (dodiplomski u trajanju od 3 godina, odnosno 6 semestara) II nivo (postdiplomski u trajanju od 2 godine, odnosno 4 semestra) 2. Stvaranje koherentne i konkurentne cjeline na području Europe 3. Mobilnost studenata i predavača (pohađanje jednog semestra u jednoj, a sljedećeg u drugoj državi) 4. Uspostavljanje sustava lako usporedivih i prepoznatljivih diploma 5. Atraktivnost (želi se privući darovite ljude iz cijelog svijeta) 6. Kvaliteta studija 7. Ispunjavanje zahtjeva tržišta rada Temeljni dokumenti Bolonjskog procesa su: 1. Magna Charta Universitatum (18. rujna 1988.) 2. Lisabonska konvencija (11. travnja 1997.) 3. Sorbonska deklaracija (25.svibnja 1998.) 4. Bolonjska deklaracija (19. lipnja 1999.) 5. Konvencija u Salamanki (30. ožujka 2001.) 6. Studentska deklaracija iz Goeteburga (25. ožujka 2001.) 7. Ministarsko priopćenje iz Praga (19. svibnja 2001.) 8. Ministarsko priopćenje iz Berlina (19. rujna 2003.) 9. Ministarsko priopćenje iz Bergena (20. svibnja 2005.) Magna Charta Universitatum uzima se kao preteča Bolonjskog procesa. Rektori potpisnici sastali su se u Bologni na devetstotu godišnjicu Sveučilišta u Europi, nekoliko godina prije ukidanja granica i pada Berlinskog zida, nadajući se dalekosežnoj suradnji između europskih nacija i vjerujući da će narodi postati svjesniji, no prije uloge koju će sveučilište imati u trećem tisućljeću. Budućnost čovječanstva sve više ovisi o kulturnom, znanstvenom i tehničkom razvoju koji se stvara u središtima kao što su sveučilišta. Naglasak se daje na autonomiju sveučilišta. Rektori potpisnici, u ime svojih sveučilišta, obvezuju se da će učiniti sve u svojoj moći za svaku državu, da oblikuju svoju politiku ustrajući na Magna Charti, koja izražava jednoglasnu, slobodno odabranu i iskazanu želju sveučilišta. Lisabonska konvencija je konvencija o priznavanju visokoškolskih kvalifikacija na
području Europe. Na taj način olakšat će se pristup tržištu rada. Prema Lisabonskoj konvenciji poticat će se sveučilišta da studentima izdaju dodatak diplomi kako bi se olakšalo priznavanje kvalifikacije. Sorbonska deklaracija je potpisana od četvorice ministara zaduženih za visoko školstvo, a nastavlja se na načela Magne Charte. Načela koja nalazimo u Sorbonskoj deklaraciji odnose se na mobilnost studenata, cjeloživotno učenje, zagovaranje dvocikličnog sustava studiranja koje treba omogućiti međusobno priznavanje, bodovni sustav, mogućnost multidisciplinarnog studija, razvoj jezičnih vještina i drugo. Bolonjska deklaracija je ključni dokument u oblikovanju europskog prostora visokog obrazovanja. U deklaraciji je predloženo sljedeće: Prihvaćanje sustava lako prepoznatljivih i usporedivih diploma tzv. Diploma Supplemenata (dodatka diplomi) kako bi se promicalo zapošljavanje europskih građana i međunarodna konkurentnost europskog sustava visokog obrazovanja, prihvaćanje dvaju sustava obrazovanja (pred – diplomski i diplomski). Pristup drugom ciklusu zahtijeva uspješno završen prvi ciklus studija koji mora trajati najmanje tri godine. Nadalje, sustav bodovanja studija (ECTS), promicanje mobilnosti studenata i nastavnika, promicanje europske suradnje u osiguravanju kvalitete u cilju razvijanja kriterija i metodologija, promicanje potrebne europske dimenzije u visokom školstvu, posebice u razvoju programa i međuinstitucionalnoj suradnji. Konvencijom u Salamanki više od tri stotine visokoškolskih institucija i njihovih glavnih predstavnika okupilo se radi pripreme za praški sastanak ministara za visoko obrazovanje. Daje se potpora načelima iz Bolonjske deklaracije uz obvezu stvaranja prostora visokog obrazovanja do kraja desetljeća. Konvencija kritizira postojeću administrativnu i financijsku kontrolu visokog obrazovanja u mnogim zemljama, te govori o obrazovanju kao javnoj odgovornosti. Studentska deklaracija iz Goeteburga potvrđuje studentsku uključenost u provedbu Bolonjskog procesa i daje naglasak socijalnoj dimenziji provedbe te potvrđuje zaključke Bolonjske deklaracije. Ministarsko priopćenje iz Praga iznosi ocjenu napretka provedbe Bolonjskog procesa. Praško priopćenje potvrđuje ciljeve Bolonjske deklaracije. Osim kraćeg proširenja temeljnih ciljeva po prvi puta se naglašava studentska participacija. Potvrđena je obveza da se do 2010. godine uspostavi Europski prostor visokog obrazovanja temeljen na
198
Bolonjskoj deklaraciji. Ministarsko priopćenje iz Berlina daje podršku uvođenju bodovnog sustava, nadalje govori o autonomiji sveučilišta, potrebi za cjeloživotnim učenjem i nužnosti jačanja konkurentnosti. Obveza je da svaki student koji diplomira nakon 2005. godine dobije automatski diplomu na jednom od zastupljenih europskih jezika. Ministarsko priopćenje iz Bergena govori o pomacima u osiguranju kvalitete studija i priznavanju stupnjeva studija. Kao buduće izazove navodi jačanje istraživanja u visokom obrazovanju, poticanje mobilnosti studenata i osoblja, te poticanje otvorenosti i privlačnosti obrazovanja u drugim krajevima svijeta.
PODRUČJA REFORME PREMA BOLONJSKOM PROCESU Pregledom dokumenata uočavaju se područja stvaranja europskog prostora visokog obrazovanja: 1. Osiguranje kvalitete 2. Dvociklični sustav 3. Usporedivi stupnjevi 4. Mobilnost 5. Cijeloživotno učenje 6. Socijalna dimenzija 7. Priznavanje stupnjeva studija Promjene koje nastaju rezultat su novih potreba na tržištu rada. Za cijeli niz poslova za koje je nekad bila dovoljna srednja škola, danas je potreban fakultet, te su upravo zbog toga uvedene prve tri godine postsrednjoškolskog obrazovanja. Nastoji se uvesti što manje obveznih studija, a što više izbornih. Uvedena je Europska mreža za osiguranje kvalitete kako bi se osigurala kvaliteta nastave i istraživanja na Sveučilištu. Svako sveučilište će biti rangirano, ovisno o njegovoj kvaliteti. Vlada Republike Hrvatske je osnovala Agenciju za znanost i visoko obrazovanje. Time se želi osigurati kvaliteta u konkurenciji sveučilišta, kraći postupak priznavanja diploma i drugo.
STRUČNI I SVEUČILIŠNI STUDIJI U Hrvatskoj je 7.8% visokoobrazovanog stanovništva. Oko 150.000 Hrvata ima završenu višu školu, to jest nedostaje im tek godina do visokog obrazovanja. Mnogi od tih ljudi više stručne spreme moći će nastaviti ranije završene
dvogodišnje studije i za godinu dana steći prvi stupanj visoke stručne spreme. Nakon završene srednje škole budući će studenti u sustav visokog obrazovanja moći krenuti u dva smjera – na stručne i na sveučilišne studije. Bez obzira za koji se odlučili, moći će postići najviše razine visokog obrazovanja, što je gotovo revolucionarna novost koju Bolonjski proces donosi stručnim studijima. U europskim je zemljama primjetan stalan rast broja studenata stručnih studija. Kraće trajanje stručnih studija, a time i manji troškovi studiranja, njihova usmjerenost k praktičnim zanimanjima i pripremi za rad u ciljanoj profesiji, veće mogućnosti zapošljavanja i kasnijeg upisa na studij u bilo kojoj životnoj dobi u okviru cjeloživotnog obrazovanja čimbenici su koji uvjetuju sve veći broj upisa na stručne studije. U Hrvatskoj stručni studiji imaju dugu tradiciju. Neke više stručne škole osnovane su prije više od stoljeća, primjerice Gospodarsko učilište u Križevcima. Mnoge od njih su bile temelj za kasnije osnivanje visokih škola i fakulteta. Danas oko 30% studenata kod nas studira na stručnim studijima. Uvođenjem Bolonjskog procesa stručni studiji će postati ravnopravni sa sveučilišnima, neće više nužno trajati kraće od sveučilišnih studija i time neće više biti studiji nižeg ranga, a i ujednačit će se stručni nazivi koji se stječu iz pojedinog ciklusa sveučilišnih i stručnih studija. I na stručnim i na sveučilišnim studijima će se stjecati visoka stručna sprema te će studentima stručnih studija biti moguće postići najviše razine stručne spreme. To će stručne i sveučilišne studije učiniti «istima, ali i različitima», istima po važnosti i kvaliteti, a različitima po većoj usmjerenosti stručnih studija praktičnim zvanjima i vještinama u pripremi za ciljanu profesiju. Stručni studiji moći će se izvoditi na samostalnim veleučilištima i visokim školama, što će omogućiti sveučilištima da se više posvete osnovnoj misiji – razvoju znanosti, što u novim okolnostima znači veću usmjerenost sveučilišta razvoju kvalitetnih specijalističkih i doktorskih studija. Tako će se u Hrvatskoj, sukladno preporukama Bolonjskih dokumenata visoko obrazovanje razvijati u dva smjera - stručnom i sveučilišnom. Takav sustav visokog obrazovanja u kojemu se stručni studiji izvode na visokim školama i veleučilištima, a sveučilišni na sveučilištima / fakultetima, naziva se binarnim sustavom visokog obrazovanja. Te promjene će se zbivati postupno do 2010. godine. Nakon toga se očekuje da visoke škole i veleučilišta preuzmu odgovornost za samostalno i kvalitetno izvođenje svih stručnih studija u Hrvatskoj. Osnovni uvjet da se to u potpunost ostvari jesu i
199
veća proračunska izdvajanja za razvoj veleučilišta i visokih škola. Na stručnim studijima, uz stjecanje osnovnih teorijskih znanja, najveća se pozornost posvećuje praktičnom radu i svladavanju vještina koje studentima omogućuju brzo uključivanje u tržište rada. Stručni studiji mogu trajati dvije, tri, četiri, pet, a u iznimnim slučajevima i šest godina. Za razliku od ranije, stjecat će se visoka, a ne viša stručna sprema, s nekih stručnih studija prijenosom bodova ECTS moći će se prijeći na sveučilišne studije. Završnost zanimanja na stručnim studijima stjecat će se, u načelu, nakon prvog ciklusa, to jest nakon završene treće godine, dok će se na većini sveučilišnih studija završnost zanimanja stjecati tek nakon drugog ciklusa obrazovanja tj. nakon pet godina studiranja. U potpunosti se ruše dugogodišnje barijere vječnih viših sprema i omogućuje se brojnim strukama kojima je viša stručna sprema bila maksimalna granica da napreduju u svom obrazovanju. Nove mogućnosti studiranja na mnogim kratkim stručnim studijima u sustavu cjeloživotnog obrazovanja smanjit će nezaposlenost u Hrvatskoj. Najveći broj nezaposlenih kod nas su osobe srednje stručne spreme čija znanja nisu dovoljna za uključivanje u procese rada u kojima prevladavaju suvremene tehnologije. Za njihovu je dokvalifikaciju trajno obrazovanje na kratkim stručnim studijima savršen način stjecanja znanja i vještina koja će im omogućiti brže zapošljavanje. Dakle, prvostupnik treba usvojiti temeljna znanja struke koju studira te praktična i teoretska znanja, tako da bi uspješno radio u grupi, treba samostalno obavljati stručne poslove manje složenosti ili nastaviti daljnje samoučenje ili obrazovanje na višem stupnju. Ovo posljednje posebno je važno u procesu strahovito brze akumulacije novih znanja kojoj smo izloženi posljednjih nekoliko desetljeća. Većina današnjih stručnjaka na tom području morala se sama obrazovati nakon studija da bi se mogla uhvatiti u koštac s profesionalnim zahtjevima. To su mogli ako su imali dobre temelje u teoretskim disciplinama, kao i generičke vještine (sposobnost rješavanja problema, samoučenje itd.). Danas, prvostupnik mora imati i neka praktična znanja koja mu omogućuju trenutno zapošljavanje nakon završetka studija. Naravno, ta će praktična znanja i vještine relativno brzo zastarijevati tako da će on biti upućen na kontinuirano učenje. Na idućoj, diplomskoj razini, student treba produbiti i proširiti znanja stečena na prvom stupnju kako bi imao mogućnost originalnog razvoja i/ili
primjena ideja. On bi znači trebao voditi skupine u industriji, samostalno projektirati, voditi razvojne procese ili projekte itd. Konkretno, prvostupnik bi mogao biti član grupe koju bi vodio magistar (dipl. ing.). Stručni studiji omogućit će i veću policentričnost ne samo visokog obrazovanja u Hrvatskoj, već i gospodarskog razvoja države. Bez ustanova visokog obrazovanja nema ni gospodarskog razvoja sada nerazvijenih područja Hrvatske. Demografska opustošenost pojedinih dijelova Hrvatske u izravnoj je vezi s nemogućnošću nastavka obrazovanja u vlastitom mjestu boravka. Danas su ustanove visokog obrazovanja najčešće smještene ili u glavnom gradu ili u regionalnim središtima. Policentričan razvoj visokog obrazovanja moguće je temeljiti jedino na razvoju veleučilišta i visokih škola, koje trebaju biti osnivane sukladno potrebama regionalnog i lokalnog gospodarstva. Uz šest postojećih sveučilišta, u Hrvatskoj više nema velikih potreba za osnivanjem novih sveučilišta. No, postoje velike potrebe za osnivanjem novih visokih škola i veleučilišta. Gotovo svako lokalno središte trebalo bi imati jednu ili više visokih škola, sukladno razvojnim strategijama pojedinih sredina.
200
ZAKLJUČAK Bolonjski će proces posredno, ako bude primjenjivan dosljedno, pomoći hrvatskom visokom školstvu da se riješi dviju najvećih boljki nakon rascjepkanosti: to su takozvani dislocirani studiji i rad nastavnika preko norme izvan matičnih ustanova, a da su pri tom plaćeni iz istog izvora (Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa). Zemlje Europske unije, a i šire područje Europe, odlučile su Bolonjskim potpisom stvoriti jedinstven visoko obrazovni prostor. Republika Hrvatska kao potpisnica Deklaracije odlučila je taj proces započeti u akademskoj godini 2005/2006., sa ciljem prihvaćanja općih načela u visokoj naobrazbi, i tako steći povjerenje sposobnih mladih ljudi u zemlji, ali vjerojatno u budućnosti i drugih iz šireg europskog okruženja. Bolonjski proces je idealan primjer približavanja Europskoj uniji. To je sve ono što moramo napraviti kako bi se približili europskim standardima.
higher education systems with the provisions of the Declaration by 2010. Croatia is starting to implement the Bologna scheme in the 2005/2006 academic year. The Government of the Republic of Croatia founded the Agency for Science and Higher Education. This is aimed at ensuring the quality of the university competitiveness, shorter term for diploma validation etc. The Agency musta act independently and impartially as a third party between students and university and accurately evaluate the performance of the higher education institutions. 7.8% of Croatia’s population has a university degree. 150.000 of people have finished high school. The implementation of the Bologna scheme will make the period of studying shorter and consequently reduce the costs of studying. The study programmes will be oriented to practical training and aimed at preparing the individuals for work in the chosen professions.
LITERATURA 1. Institut za društvena istraživanja , http:/bolonjski proces.idi.hr 2. Ministarstvo znanosti , obrazovanja i športa ,www.mzos.hr 3. Sveučilište u Rijeci , www.uniri.hr 4. Strategija znanosti, www.hrvatska21.hr 5. Prvi hrvatski seminar o Bolonjskom procesu, www.unizg.hr BOLOGNA PROCESS AND QUALITY SUMMARY The Bologna process is the most important and to date the greatest reform in higher education. This is a key document which represents a turning point in the development of European higher education. About four thousand universities and twelve million students over Europe are involved in it. To date the Declaration has been signed by forty countries whereas Croatia joined the Declaration in 2002. The signatory states to the Bologna Declaration committed to comply their
Key words: Quality of education, secondary education, Bologna process
201