LILIANA F. GAJNULLINA
SAŽETAK
IRINA I. ANTONOVA Institut ekonomije, upravljanja i prava (IEUP) Kazan, Rusija
OCJENJIVANJE KVALITETE OBRAZOVANJA U RUSIJI U UVJETIMA REALIZACIJE BOLONJSKE DEKLARACIJE
Ključne riječi: Bolonjski proces, obrazovanje, Rusija
U Bolonjskom procesu puno pažnje se posvećuje problemu kvalitete obrazovanja. Danas u mnogim zemljama postoji nacionalni sistemi za evaluaciju kvalitete višeg obrazovanja. Problem leži u pronalaženju i korištenju najpovoljnijeg kriterija za mjerenje i dokazivanje kvalitete u višem obrazovanju. Najvjerojatnija će osnova biti na „ISO/IWA-2 , “Quality management systems. Guide-lines for application of ISO 9001: 2000 in education” Pitanje kreiranja sistema evaluacije višeg obrazovanja i neka iskustva su prezentirana u ovom radu.
Bolonjski proces kojemu je osnovni cilj formiranje jedinstvenog obrazovnog prostora Europe, temelji se na nizu osnovni načela: višerazinski sustav visokog obrazovanja, europski sustav akademskih kredita, program akademske mobilnosti. Pored toga, jedan od najbitnijih faktora stvaranja Bolonjskog procesa je kvaliteta visokog obrazovanja. Već na Praškoj konferenciji ministara obrazovanja (svibanj 2001.) problem kvalitete visokog obrazovanja izdvaja se u planu ključnih prioritetnih pitanja. U Berlinskom komunikeu (rujan 2003.) označene su tri razine osiguranja kvalitete: visokoobrazovne institucije, zemlje, Europa u cijelosti. Ako za označavanje spomenutih razina primijenimo terminologiju iz dijalektike, tada će se raditi o kategorijama pojedinačnog, osobitog, sveopćeg. Dakako, može se govoriti o dijalektičkom jedinstvu spomenutih razina, ali svaka od njih ima i svoje specifičnosti kako na formalnom planu, tako i na sadržajnom planu. Idealna varijanta bilo bi kretanje od sveopćeg prema pojedinačnom. U našem slučaju to bi značilo: postojanje razrađenih odredbi, kako pravnih, tako i metodičkih, za osiguranje kvalitete visokog obrazovanja na razini Europe u cijelosti i daljnja njihova implementacija na razini pojedinih zemalja; a tek zatim – realizacija u konkretnoj visokoškolskoj ustanovi. No u sadašnjoj fazi to nije moguće iz niza razloga, od kojih je najvažniji nerazrađenost sličnih odredbi i dokumenata u Europi. Berlinska je konferencija samo povjerila Europskoj sveučilišnoj asocijaciji zajedno s Europskim studentskim savezom (ESIB) i Europskom mrežom kontrole kvalitete visokog obrazovanja (ENQA) razradu 187
kompleta normi, mehanizama, preporuka za osiguranje kvalitete obrazovanja. To znači, da oni nacionalni sustavi osiguranja kontrole kvalitete obrazovanja, koji već djeluju u nizu europskih zemalja, odnosno se nalaze u fazi formiranja (npr. u Rusiji), za sada koleriraju nepotpuno ili nikako, osobito u dijelu konkretnih metoda upravljanja kvalitetom i metoda i sredstava za ocjenu kvalitete. Ipak treba napomenuti da između osnovnih oblika ocjenjivanja prevladava ocjenjivanje programa, akreditacija programa i institucionalna provjera. Što se tiče internih sveučilišnih sustava kvalitete i metoda ocjenjivanja kvalitete naobrazbe, oni su još raznovrsniji i na svoj način unikatni. Što je zapravo sasvim prirodno, jer svako sveučilište kao pojedinačna konkretna obrazovna ustanova ima svu punoću i paletu sadržajnih karakteristika, svojstava, internih i vanjskih veza. U svakoj visokoškolskoj ustanovi postojeće općenacionalne norme i zahtjevi prelamaju se kroz prizmu vlastitih tradicija i specifičnih osobina obrazovnog procesa. U današnjim uvjetima, svakako je potrebno izraditi više ili manje zajedničke kriterije i mehanizme za ocjenjivanje i potvrđivanje kvalitete obrazovanja, a koji su uzajamno prihvatljivi za različite nacionalne sustave obrazovanja. Moguće je da temeljem za ovo postanu norme kvalitete ISO 9000:2000, i to ISO/IWA-2 «Norme upravljanja kvalitetom. Smjernice za primjenu ISO 9001:2000 u području obrazovanja». Ovaj je dokument namijenjen organizacijama koje pružaju obrazovanje bilo koje razine (od početnog do visokog) i bilo kojeg oblika obuke. Do danas još uvijek nije izrađen općeprihvaćen pristup određivanju bita kategorije «kvaliteta visokog obrazovanja» i «upravljanje kvalitetom visokog obrazovanja». Najprihvatljivijim se čini pristup kojega je razradio Istraživački centar za probleme kvalitete osposobljavanja stručnjaka, prema kojemu kvaliteta visokog obrazovanja - jest izbalansirana usklađenost visokog obrazovanja ( kao rezultata, kao procesa i kao sustava) s raznovrsnim potrebama, ciljevima, zahtjevima i pravilima. Upravljanje kvalitetom visokog obrazovanja smatra se djelatnošću, usmjerenom na osiguranje takve izbalansirane usklađenosti. (1). Navedene definicije ne odstupaju od koncepcije međunarodnih normi kvalitete ISO 9000:2000
«Kvaliteta – to je stupanj usklađenosti karakteristika svojstvenih objektu s utvrđenim zahtjevima» (2). U ovom slučaju uobičajeno je izdvajati kvalitetu rezultata djelatnosti (procesa), kvalitetu samih procesa i kvalitetu sustava ili organizaciju djelatnosti. Dakle, u sastavnice kvalitete obrazovanja mogu se ubrojiti slijedeći elementi: kvaliteta vrijednosti, pravila i ciljeva. Odražava razinu zahtjeva raznih grupa potrošača: studenata, poslodavaca, osoblja visokoškolskih ustanova, privrede i zemlje u cjelini; kvaliteta uvjeta. Karakterizira se materijalnotehničkom i informacijskom bazom visokoškolskih ustanova, kvalitetom «???», razinom osposobljenosti abiturijenata i studenata; kvaliteta procesa, koja se dijeli na kvalitetu sadržaja obrazovanja (nastavno-metodička logistika, sadržaj obrazovnih programa i pojedinačnih disciplina) i kvalitetu tehnologije obrazovanja (stupanj korištenja suvremenih inovacijskih tehnologija u nastavnom procesu); kvaliteta rezultata određuje se razinom osposobljenosti diplomanata, njihove traženosti na tržištu rada. Izgradnja općenacionalnog sustava ocjenjivanja kvalitete obrazovanja priznata je kao jedna od prioritetnih zadaća pri ulazu Rusije u Bolonjski proces. Federalna služba u području obrazovanja 2004. godine osnovala je savjet za koordinaciju upravljanja kvalitetom visokog stručnog obrazovanja. Na današnji dan u visokoškolskim ustanovama Rusije uglavnom se realiziraju tri modela upravljanja kvalitetom obrazovanja, temeljena na slijedećim metodama: -
metoda za ocjenjivanje (SWOT-analiza); model upravljanja na osnovi TQM (Totalno upravljanje kvalitetom); model upravljanja na osnovi zahtjeva međunarodnih normi za kvalitetu ISO 9000: 2000.
Prednost se, po svoj prilici, daje zadnjem modelu. Tako, naprimjer, bazni model usavršavanja djelatnosti visokoškolske ustanove na temelju samoocjenjivanja, kojega je razradio i isprobao Sankt-Peterburški državni elektrotehnički univerzitet «LETI» u okvirima Federalnog
188
programa razvoja obrazovanja, temelji se upravo na međunarodnim normama kvalitete ISO 9000:2000 (ruski analog – norme serije GOST R ISO 9000: 2001), koje su dovoljno jasne i formalizirane te omogućuju fazno formiranje sustava menadžmenta kvalitete i pripadajuće mu dokumentacije. Spomenuti modeli upravljanja kvalitetom obrazovanja odnose se na interni naadzor kvalitete obrazovanja kojega provodi rukovodstvo visokoobrazovne ustanove. Ipak, monitoring kvalitete visokog obrazovanja je kompleksni sustav motrenja stanja i izmjena obrazovnog procesa, te njegovih rezultata. Zato usporedno s internim spominje se i vanjski monitoring. Prioritet ovdje imaju državni organi, prije svega Ministarstvo obrazovanja i znanosti RF. Tehnologija kompleksne ocjene djelatnosti visokoškolske ustanove, koja i jest u stvari vanjski monitoring kvalitete obrazovanja, uključuje tri glavne faze: licenciranje, atestaciju i državnu akreditaciju. Visokoškolske ustanove mogu također imati javnu akreditaciju, koja, ipak, nije obvezatna. Predmet i sadržaj licencne ekspertize je utvrđivanje usklađenosti uvjeta ostvarivanja obrazovnog procesa, kojega predlaže obrazovna ustanova, s državnim i lokalnim zahtjevima u dijelu građevinskih propisa i pravila, sanitarnih i higijenskih propisa, zaštite zdravlja polaznika i radnka obrazovne ustanove, opreme nastavnih prostorija, opremljenosti nastavnog procesa, obrazovnog cenzusa pedagoškog osoblja i kompletiranosti kadra. Cilj i sadržaj atestacije jest utvrđivanje usklađenosti sadržaja, razine i kvalitete osposobljenosti diplomanata obrazovne ustanove sa zahtjevima državnih obrazovnih normi. Atestacija se provodi kao vanjska ekspertiza koju, kao i u postupku licencne ekspertize, obavlja ekspertna komisija. U sastav takve komisije pored službenika Ministarstva obrazovanja i znanosti, te regionalnih tijela izvršne vlasti, ulaze također i predstavnici društvenih tijela: savjeta rektora regije, nastavnometodičkih udruženja i nastavno-metodičkih savjeta, srodnih visokoobrazovnih ustanova, asocijacija nastavnih institucija, te vodećih stručnjaka različitih visokoobrazovnih ustanova zemlje. Državnu akreditaciju visokoobrazovnih ustanova provodi Ministarstvo obrazovanja i znanosti RF na temelju zaključka o atestaciji, analize djelatnosti obrazovne ustanove prema pokazateljima državne akreditacije i njihove usklađenosti s kriterijskim
vrijednostima. Cilj i sadržaj državne akreditacije jest utvrđivanje državnog statusa visokoobrazovne ustanove, koji joj daje pravo na izdavanje državne diplome. Postojeći sustav akreditacije je dovoljno demokratski oblik provjere i upravljanja države kvalitetom visokog obrazovanja. Odluke se donose kolegijalno, na sjednicama Akreditacijskog kolegija Ministarstva obrazovanja i znanosti Rusije, na temelju sveobuhvatne analize djelatnosti visokoškolske ustanove prema nizu pokazatelja, za koje su utvrđeni vlastiti kriteriji. Dio pokazatelja daje tipsku karakteristiku, koju ocjenjuju eksperti pri vanjskoj ekspertizi visokoobrazovne ustanove: -
sadržaj obrazovanja; kvaliteta osposobljenosti; informacijsko-metodička logistika obrazovnog procesa; informatizacija visokoškolske ustanove; materijalno-tehnička baza; odgojna djelatnost visokoškolske ustanove.
Još kod slijedećih 5 pokazatelja ocjenjuje se usklađenost s kriterijskim vrijednostima (određenim za pojedine vrste ustanova) prema metričkim skalama : -
-
spektar osnovnih obrazovnih programa namijenjenih realizaciji; mogućnost nastavka obrazovanja po programima postdiplomskog i dopunskog profesionalnog obrazovanja; znanstvena istraživanja; znanstveno-metodički rad; kvalitetni sastav znanstveno-pedagoških kadrova.
Pozitivna ocjena za sve pokazatelje je uvjet, potreban za akreditaciju. U postupku određivanja vrste ustanove predviđen je mehanizam kompenzacije: nedostaci u pojedinim akreditacijskim pokazateljima mogu se kompenzirati značajnim postignućima u drugima. Od 2004. godine uvodi se još jedan pokazatelj – «Znanstveno-istraživački rad studenata». To još jednom potvrđuje činjenicu bitne uloge znanosti u sustavu obrazovanja Rusije. Ova tradicionalna osobitost visokog obrazovanja u Rusiji ne smije se nivelirati pri ulasku u Bolonjski proces.
189
MEASURING SYSTEM OF QUALITY OF HIGHER EDUCATION IN RUSSIA IN THE CONDITION OF REALIZATION OF BOLON’S DECLARATION.
Literatura 1. Selezneva N.A. Kvaliteta visokoškolskog obrazovanja kao objekt sustavnog istraživanja.M.: Istraživački centar problema kvalitete obrazovanja stručnjaka, 2001. 2. GOST R ISO 9000:2001 «Sustavi menadžmenta kvalitete. Osnovne odredbe i riječnik. –M..: Naklada normi, 2001. 3. Zona europskog visokog obrazovanja. Zajednička izjava europskih ministarstava obrazovanja, Bolonja, 19 lipnja 1999.Internetska adresa: http://www.spbu.ru/NEWS/ edusem/bol.htm. 4. Prag, 18-19.05.2001. «O zoni europskog visokog obrazovanja». Komunike susreta europskih ministara, odgovornih za visoko obrazovanje, Prag, 19.05.2001. – Internetska adresa: http://www.spbu.ru/NEWS/edusem/ prag.htm. 5. Stvaranje sveeuropskog prostora visokog obrazovanja. Komunike konferencije Ministara odgovornih za visoko obrazovanje, u Berlinu 19-09-2003. 6. http://www.umo.msu.ru/conf/berlin.htm.
SUMMARY According to the Bolon’s process, much attention is paid to the problem of quality of higher education. Nowadays in many countries there are national systems of evaluation of higher education quality. The problem is to create and make use of most probable criteria for measuring and proving the quality of higher education. Most probably the ISO/IWA-2 , “Quality management systems. Guide-lines for application of ISO 9001: 2000 in education” will be the base of it. Also the question of creating the systems of evaluation of the higher education and some experience will be shown in the present paper.
Keywords: Bologna process, education process
190