Prof. dr. sc. MARKO BEŠKER OSKAR d.o.o. Zagreb
SAŽETAK: U radu se analizira uvjetovanost upravljanja kvalitetom proizvoda i usluga izgrađenošću elemenata sustava upravljanja okolišem u procesno orijentiranom sustavu upravljanja. Autor nastoji pokazati da se u suvremenim sustavima upravljanja ne može postići tražena kvaliteta ako temeljni poslovni procesi nisu podržani procesom upravljanja okolišem u složenom poslovnom sustavu. U vezu s kvalitetom se dovodi i upravljanje rizicima okoliša što produbljuje opravdanost za procesno orijentiranim sustavima upravljanja gdje je potpuno prirodan tok stvaranja integriranih sustava upravljanja.
POLITIKA UPRAVLJANJA OKOLIŠEM NEZAOBILAZNI DIO PROCESNO ORIJENTIRANOG SUSTAVA UPRAVLJANJA KVALITETOM
UVOD
Ključne riječi: Procesno orijentirani sustavi upravljanja, Proces upravljanja okolišem; Proces upravljanja EKO rizicima; Politika okoliša; Sustav upravljanja okolišem.
Analizirati sustav upravljanja okolišem i politiku okoliša neke organizacije izvan konteksta sustava upravljanja kvalitetom isto je kao raspravljati o kvaliteti politike neke države izvan konteksta političkog sustava. U ovoj analizi je izabran takav metodološki okvir da se politika okoliša promatra kao strukturni dio sustava upravljanja okolišem, odnosno kao element u interakciji strukturnih dijelova poslovnog sustava u kojem je kvaliteta nezaobilazni dio. U našoj literaturi je uobičajeno da se raspravlja o sustavu zaštite okoliša umjesto sustavu upravljanja okolišem, ali takav pristup ne može dati potpuna rješenja jer je zaštita okoliša dio sustava upravljanja okolišem kao što je kontrola kvalitete dio sustava upravljanja kvalitetom. Tu su bitne suštinske razlike koje je moguće razumjeti samo ako se razumiju poslovni procesi unutar kojih je proces upravljanja okolišem podrška kvaliteti tog procesa. Aktivnosti zaštite okoliša samo su jedan podproces u tom veoma složenom procesu upravljanja okolišem. Iz tih razloga ćemo nastojati maksimalno pojednostaviti razmatranja problema odnosa sustava upravljanja kvalitetom i sustava upravljanja okolišem, gdje je politika kvalitete i okoliša temeljni dio tog sustava upravljanja. Zbog ograničenosti rada mora se ostati na razini ilustracija i objašnjavanja suštine promatranih sustava ali bez analize uzroka i posljedica.
205
Slika 1
OKO-
upravljanja okolišem. Koliko god se to pokušava staviti u okvire zaštite okoliša ipak se vrtimo u krugu.
Kako bi trebao izgledati cjelovit sustav upravljanja okolišem na razini konkretneorganizacije prikazuje se na gornjem grafičkom rješenju. Iz prakse se zna da su postojeći sustavi upravljanja okolišem nedovoljno transparentni, te da ih je nužno osvijetliti kroz njihove strukturne elemente (misiju, viziju, strategiju, politiku, ciljeve, institucije i ustroj, procese upravljanja okolišem, resurse, partnere u sustavu i procesima i naravno informacijsko komunikacijski sustav). Mnogi će reći da je to i ranije bilo sve jasno i u postojećim sustavima zaštite okoliša. Takvu tvrdnju je teško dokazati jer osim što sve nije bilo dokumentirano u pitanju je i pristup a ne samo igra riječi. Mi težimo upravljanju (menadžmentu) okolišem u funkciji kvalitete ukupnog poslovanja, a ne samo aktivnostima koje dovode do zaštite okoliša. U tome su bitne razlike između dosadašnjih sustava zaštite okoliša i suvremenih sustava upravljanja okolišem u kojima je poseban proces upravljanje rizicima ugrožavanja okoliša što mora biti temeljni dio svake politike okoliša.
Problem upravljanja okolišem može se razumjeti samo ako se procesno orijentirani sustav upravljanja okolišem i strukturni elementi koji ga čine promatraju i provode koordinirano u skladu sa zadanim (ulaznim) elementima koji se po posebnoj metodologiji procesiraju. Svako parcijalno i sektorsko (funkcionalno) rješenje koje se odnosi na obavljanje određenih funkcija, koje su dotičnom subjektu dodijeljene, ostaje nepotpuno. Očito je da u većini organizacija u Hrvatskoj i BiH još uvijek nisu definirani jedinstveni procesi upravljanja okolišem. Ti procesi su spona, bez obzira kako su dodijeljene funkcije pojedinim dijelovima organizacije, koja povezuju prirodne tijekove upravljanja kvalitetom i okolišem gdje je zaštita okoliša samo jedan dio u procesu upravljanja. Politike okoliša kao čimbenik sustava upravljanja okolišem uvjetovane su i ostalim politikama konkretne organizacije i odnosima menadžmenta prema okolišu. Posljedice politike su rezultati djelovanja niza čimbenika koji samo u svojoj potpunoj sukladnosti i interakciji daju potrebnu sinergiju kojom se postiže ili ne postiže kvaliteta okoliša na razini održivog razvoja. Kako bi se trebalo pristupiti izgradnji procesa upravljanja okolišem prikazano je na sljedećoj shemi.
SUSTAVI LIŠEM
UPRAVLJANJA
Procesna orijentacija i sustav upravljanja okolišem Danas je potpuno jasno da je bez poznavanja procesne orijentacije u sustavima upravljanja praktički nemoguće izgraditi suvremeni sustav
206
Upravljanje
okolišem
veoma
je
složen
Slika 2: Blok shema izgradnje elemenata sustava upravljanja okolišem u državi kao osnova izgradnje sustava upravljanja okolišem u poduzeću.
menadžment proces čiji je ključni element politika okoliša. On zahtijeva stalno praćenje i usavršavanje na svim razinama njegova odvijanja. Stalni je pratitelj svih ljudskih aktivnosti, željeli mi to ili ne, jer sama činjenica da pri obavljanju bilo kakve ljudske djelatnosti, unutar poslovnih procesa, pored korisnih rezultata procesa (proizvoda i/ili usluga) reproduciraju se i štetnosti po okoliš. Upravo zbog toga treba definirati, opisati, voditi i stalno usavršavati proces upravljanja okolišem kako bismo ulaganjem dodatne energije smanjili negativni utjecaje na okoliš i ostvarili ideju održivog razvoja. Politika okoliša kao ključni element procesa upravljanja okolišem treba da: • odgovara prirodi, opsegu i utjecaju na okoliš, • potiče razvoj sustava za upravljanje okolišem i njegovo stalno unapređivanje • zahtijeva stalna poboljšanja kvalitete okoliša, traži očekivani ili željeni stupanj zadovoljstva zainteresiranih strana stanjem okoliša, zahtijeva resurse potrebne za postizanje željenog stanja okoliša, potiče doprinos nevladinih organizacija i građana zaštiti okoliša i • zahtijeva stalnu izobrazbu za upravljanje okolišem. Iz dane sheme i navedenih zahtjeva o kvaliteti
procesa vidljivo je da suštinu kvalitete politike okoliša određuju: priprema, implementacija, upravljanje i stalno poboljšanje procesa. Daljnjim prikazom pokušat ćemo približiti čitateljima što se pod time podrazumijeva. Svaki proces pa i proces upravljanja okolišem treba dizajnirati (modelirati) a potom ga opisati, grafički i analitički predstaviti te takva rješenja primijeniti u praksi i naravno da ga treba stalno analizirati i usavršavati. Proces upravljanja kvalitetom okoliša sastoji se od: pod-procesa obrade ulaznih zahtjeva; podprocesa planiranja i pripreme politike okoliša; podprocesa donošenja politike i ciljeva okoliša; podprocesa donošenja zakona i propisa; pod-procesa institucionalne izgradnje sustava i primjene; podprocesa analize i poboljšanja. Opis procesa upravljanja okolišem • Ulazne zahtjeve u proces upravljanja okolišem sačinjavaju; - Studije i analize globalnih ugrožavanja okoliša koje se izrađuju na razini Ujedinjenih nacija, Zaključci međunarodnih konferencija i skupova (uključujući i znanstvene), Međunarodne konvencije i ugovori, Međunarodne norme o upravljanju okolišem (ISO 14000ff.)
207
Slika 3: Prikaz smisla modela procesno orijentiranog sustava upravljanja okolišem.
-
Apeli i analize nevladinih organizacija, Studije i analize ugrožavanja okoliša u konkretnoj zemlji, i Zaključci nacionalnih konferencija i skupova. Rezultat tog procesa su podloge za izradu temeljnih dokumenata koji će dati smjernice za izradu politike okoliša. Kao što je vidljivo otvara se novi proces (podproces) planiranja i pripremanja politike okoliša. • Planiranje i pripremanje politike okoliša, je pod proces u kojem se izrađuju: - Deklaracija upravljanja okolišem, - Nacionalna strategija upravljanja okolišem, - Vizija upravljanja okolišem i - Strategijski ciljevi upravljanja okolišem Rezultat toga pod-procesa je solidna podloga za donošenje politike upravljanja okolišem, ciljeva okoliša, i konkretnih planova i programa (mjera i aktivnost). • Donošenje politike, ciljeva i planova upravljanja okolišem je proces (pod-proces) u kojem se definiraju: Politika upravljanja okolišem (politika okoliša), Ciljevi upravljanja okolišem i Planovi i programi mjera i aktivnosti.
Nakon što su definirana prethodna tri podprocesa na razini države se otvara proces donošenja nacionalnih zakona u vezi s upravljanjem okolišem, a na razini organizacije donošenje normativnih akata. Određenja za definiranje zakona, a u poduzeću normativnih akata, su utemeljena u izlazima prethodna tri procesa. • Izrada i donošenje zakona i/ili normativnih akata je proces koji je uvjetovan s: Izlazima iz prethodna tri procesa i Dobrom praksom u toj sferi zakonodavstva i/ili donošenja normativnih akata. Ovaj pod-proces nedvojbeno određuje naredni pod-proces koji bi se mogao nazvati pod- proces institucionalne izgradnje sustava i primjene. • Institucionalna izgradnja sustava i primjena je proces (pod-proces) koji je uvjetovan: Zahtjevima prethodnih procesa i Ekonomskim i financijskim čimbenicima društvene zajednice i/ili organizacije. Prethodni pod-procesi uvjetuju posljednji podproces na ovoj razini dekompozicije, a to je proces analiza i poboljšanja procesa upravljanja okolišem i njegovih strukturnih elemenata. • Analiza i poboljšanje je proces kojeg čine: Stalne analize i ocjene stanja procesa, Otkrivanje elemenata koji dovode do nesukladnosti procesa i Plan mjera i aktivnosti za otklanjanje
208
Slika 4: Grafički prikaz procesa upravljanja okolišem (IDEF metoda)
nesukladnosti te usavršavanje procesa. Očito je da u procesu upravljanja kvalitetom okoliša politika okoliša ima posebno mjesto jer su svi procesi ispred nje osnovica za njeno donošenje, a procesi koji slijede iza nje su osnovica za njeno provođenje. Stoga ona treba da: • odgovara prirodi, opsegu i utjecaju na okoliš, njezinih djelatnosti, proizvoda ili usluga; • uključuje obvezu stalnog poboljšavanja i sprečavanja onečišćavanja; • uključuje obvezu usklađivanja s odgovarajućim zakonima i propisima te ostalim zahtjevima koje je organizacija potpisala, a koji se odnose na njene aspekte okoliša; • daje okosnicu za postavljanje i ocjenjivanje općih i pojedinačnih ciljeva upravljanja okolišem; • se dokumentira, provodi i održava te priopćava svima zaposlenima i osobama koje rade za i u ime organizacije; • je dostupna javnosti. Pored svega toga politiku okoliša slijede jasni i mjerljivi ciljevi koji garantiraju sprečavanje i suzbijanje štetnih utjecaja na okoliš kroz: • usklađenost sa svim zakonima, provedbenim propisima i normama; • smanjenje potrošnje resursa na mogući minimum; • smanjenje stvaranja otpada i zagađenja zraka,
voda i tla, osiguranje sigurnog i po okoliš prihvatljivog zbrinjavanja otpada; • usvajanje, kad je to moguće, novih tehnologija koje omogućuju ostvarenje navedenih ciljeva; • razvoj svijesti zaposlenika o potrebi zaštite okoliša; • praćenje ostvarivanja postavljenih ciljeva.
Upravljanja rizicima okoliša-neizostavan dio sustava i politike okoliša Poznato je da suvremena civilizacija u procesu svoga razvoja i težnji za višim životnim standardom uništava, pored ostaloga, i prirodne resurse i time dovodi u pitanje održavanje života u njegovim sadašnjim oblicima. Zadaća je procesa upravljanja rizicima okoliša da u sustav upravljanja okolišem stvori održive uvjete života na Planeti, a to znači da se stvore metode i mehanizmi kojima će se suzbijati i sprečavati takva ugrožavanja. Pogledamo li aspekte ugrožavanja (naredna slika) postaje jasno da pred sobom imamo veoma složen proces. Prije svega da bi se pristupilo identifikaciji rizika na određenom objektu ili prostoru potrebno je popisati (poznavati) izvore opasnosti, izloženosti tim opasnostima i otpornosti na opasnosti i izloženosti, a temeljem toga se provode aktivnosti koje su osnova za prvi procesni korak kako u
209
Slika 6
Slika 5
procesu upravljanja okolišem tako i u procesu upravljanja rizicima okoliša. Te aktivnosti se odnose na izradu: • Analiza aspekata okoliša po objektima procjene • Analiza zadaća i operacija koje mogu biti izvorom ugrožavanja • Analiza tijeka izvršenja zadaća (proces, postupak) • Analiza načina rada • Analiza infrastrukture značajne za aspekte okoliša • Analiza sirovina i repromaterijala u proizvodnim procesima • Analiza tehnologija • Analiza utjecaja vanjskih faktora • Analiza psiholoških, socijalnih utjecaja i • Analiza organizacije (posebno sustava zaštite) Pri ovom radu obavezno se promatraju interakcije utjecaja.
Često je potrebno donijeti odluku kojim aspektima ugrožavanja treba dati prioritete pa je pri izvršenju ovih zadaća poželjno uvažavati principe hijerarhije-prioritete: Sprečavanja rizika, Izbjegavanja rizika, Zamjene opasnog neopasnim ili manje opasnim, Borba protiv rizika na izvoru (zamisli). Primjena kolektivnih mjera zaštite, Prilagodba tehničkom napretku, Poboljšanje razine zaštite. Za kvalitetno izvršenje tih početnih procesnih zadaća potrebno je raspolagati i s informacijama iz: studija utjecaja, analiza stanja, mišljenjima eksperata za okoliš, baza podataka o stanju okoliša, smjernica nacionalnih institucija, evidencije EKO akcidenata, zapisa o događajima, opisane prakse, priručnika, procedura, zapisa o mjerenjima, znanstveno i tehničke literature, ISO normi i nacionalnih zakona. Temeljno je da politika okoliša mora zahtijevati da se poduzimaju sve aktivnosti kojima se trebaju, u što većoj mjeri, razumjeti prijetnje usmjerene prema ugrožavanju okoliša, a potom daljnjim upravljanjem da se one u što većoj mjeri suzbijaju i sprečavaju. U kojoj je mjeri to moguće ostvariti pokušat ćemo ilustrirati sljedećim grafičkim rješenjem. Jasno je
Slika 7: Prikaz tijeka Procesa upravljanje EKO rizicima. 210
da se svi izvori opasnosti ugrožavanja okoliša ne mogu identificirati, ali ako to postane trajni proces i dio politike rezultati su neupitni. U daljnjem tekstu ćemo grafički prikazati Proces upravljanja EKO rizicima koji je u funkciji podrške procesu upravljanja kvalitetom okoliša. U tom procesu je moguće upravljati samo onda ako se upravlja temeljnim parametrima koji ga određuju. Parametri se odnose na ocjenu intenziteta EKO opasnosti, izloženosti tim opasnostima, otpornosti na te opasnosti i izloženosti, vjerojatnost pojeve takvih ugrožavanja, te gubitak vrijednosti kao posljedica ugrožavanja. Naravno, za taj posao je potrebno poznavati metodologiju (VPPR) i imati odgovarajuću softversku podršku u radu. Na kraju ovoga prikaza uputno je napomenuti da upravljanje EKO rizicima u mnogome ovisi od skupa karakteristika EKO sigurnosti koju zajednica tretira kao vrijednost. Vrlo je važno kakve su pretpostavke o tome što je prihvatljivo ponašanje prema okolišu, a što ne. Kada je u pitanju sigurnost okoliša također su bitne društvene pretpostavke o tome kakvo ponašanje će se ohrabrivati-poticati, a kakvo kažnjavati i od toga zavisi koliko se primjenjuju doneseni zakoni i propisi. Pored svega ovoga je veoma važna eliminacija direktnih ljudskih grešaka, slučajnih i namjernih kao i eliminacija latentnih ljudskih grešaka.
Literatura: 1. 2.
3.
4.
ENVIRONMENTAL POLICY UNAVOIDABLE PART OF PROCESSS ORIENTED QUALITY MANAGEMENT SYSTEM SUMMARY: This paper analyses implication on quality if products and services of buildup of elements of environmental management system in process oriented management system. Author is demonstrating that in modern management systems is not possible to achieve required quality if core business process are not supported by environmental management system in integrated management system. In connection with quality is introduced management of environmental hazards what justifies dedication to processes oriented management systems as natural path forward integrated management systems.
ZAKLJUČAK: Potpuno upravljanje kvalitetom praktički je nemoguće bez izgrađenog i implementiranog procesno orijentiranog sustava upravljanja sa strogo definiranim procesima podrške, upravljanje okolišem i upravljanje EKO rizicima. Kvaliteta se može postići ispunjavajući samo zahtjeve norme ISO 9001: 2000 ali je sigurno da kvalitete u potpunosti ne može biti ako se ne uvažavaju zahtjevi i norme ISO 14001: 2004. Slijedom prednjega bilo bi veoma korisno da se menadžment organizacije o tome informira i u potrebnoj mjeri educira.
Marko Bešker, Politika okoliša, Oskar d.o.o. Zagreb, 2005; ISBN ISBN 953-6619-17-2 Brent S. Steel, Richard L. Clinton i dr. Environmental Politics and Policy, McCraw-Hill, New York 2003, strana 317, ISBN 0-07-239226-6 Nenad Injac, «MALA ENCIKLOPEDIJA KVALITETE 4.DIO; Okoliš i njegova zaštita, OSKAR, Centar za razvoj i kvalitetu, Zagreb, 2004. ISBN 953-6619-09-1 Olivera Lončarić - Horvat, Pravo okoliša, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja i Organizator, Zagreb, 2003
Keywords: process oriented management systems, process of environmental management system, eco risks, environmental policy.
211