MIRELA JAMBREKOVIĆ, dipl.inž. ĐURO TUNJIĆ, dipl.inž. TÜV Croatia d.o.o., Slavonski Brod jambrekovic@tuv-croatia.hr tunjic@tuv-croatia.hr
GLOBALGAP - NORMA INTEGRIRANE POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE Sažetak GLOBALGAP je međunarodno priznata norma za certifikaciju integrirane poljoprivredne proizvodnje. Normu je prvotno objavila još 1997. godine grupa europskih trgovaca hranom. Nastala je kao plod suradnje najznačajnijih trgovaca i trgovačkih lanaca te proizvođača i ostalih interesnih grupa, te je objavljena pod nazivom EUREPGAP. Deset godina nakon što je objavljena, pokazalo se da je norma izuzetno dobro prihvaćena i primijenjena i od strane svjetskih trgovaca i gotovo svih značajnijih proizvođača i to u cijelome svijetu. To je bio i jedan od osnovnih razloga da je odgovorno tijelo za imenovanu normu odlučilo prilikom zadnje revizije promijeniti naziv norme iz EUREPGAP u GLOBALGAP. Treća revizija norme koja je sada u primjeni, osim općih zahtjeva, definira i kontrolne liste kao i potreban minimalan nivo njihovog ispunjenja. Do sada je u svijetu prema ovoj normi certificirano oko 80 000 proizvođača iz 80 zemalja svijeta među kojima se nalazi i nekoliko proizvođača iz Hrvatske. S obzirom na sve preciznije definirane zahtjeve koji dolaze sa tržišta, stalni rast svijesti kupaca vezano za sigurnost hrane te spoznaju i samih proizvođača da samo siguran i kvalitetan proizvod pronalazi kupca, sasvim je sigurno da će zanimanje za certifikaciju po ovoj normi u budućnosti sve više rasti. Ključne riječi: GLOBALGAP, certifikacija, dobra poljoprivredna praksa, norma integrirane poljoprivredne proizvodnje 1. UVOD Stalnom izgradnjom i širenjem novih trgovačkih centara, svjedoci smo kako i njihova ponuda raste iz dana u dan. Već su davno zaboravljena vremena kada je u određena godišnja doba bilo skoro nemoguće nabaviti određene vrste voća i povrća. Čak su i cijene velikog broja artikala prilično ujednačene tijekom cijele godine. Također, svjedoci smo i stalnih stručnih, političkih ali i svakakvih drugih ocjena i procjena o Hrvatskoj kao zemlji koja ima odlične kako klimatske tako i zemljišne potencijale i da bi kao takva morala biti jedan od značajnijih ne samo proizvođača nego i izvoznika hrane. S druge strane, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, Hrvatska najviše troši upravo na uvoz svježeg voća i povrća. Kao jedan od podataka koji to upečatljivo potvrđuje je i informacija o ukupno obrađenom poljoprivrednom zemljištu: utvrđeno je da je 2004. u Hrvatskoj ukupno bilo obrađeno 1.061.464 hektara, godinu kasnije 848.620 hektara a 2007. samo 812.095 hektara poljoprivrednih površina. Iz navedenog se može zaključiti da popularnost poljoprivrede kao gospodarske grane u Hrvatskoj, ako je možemo uopće tako nazvati, drastično pada iz godine u godinu. S druge strane suočeni smo s trendom poskupljenja hrane kojeg smo svi svjedoci i koji nije samo problem naše države, već čitave regije i svijeta. Nastala situacija je posljedica
kontinuiranog porasta broja stanovništva i sve veće potražnje za hranom ali u zadnje vrijeme se slobodno može reći da su poskupljenja prvenstveno vezana na učestali slijed negativnih energetskih i klimatskih promjena. Sve je to dovelo do sadašnje situacije koja traži hitnu i neodgodivu provedbu određenih mjera u smjeru stvaranja održive poljoprivrede. S obzirom na raspoloživost zemljišno-klimatskog potencijala kojeg Hrvatska ima a kojeg naši stručnjaci neprestano prezentiraju, jasno je da se poljoprivrednu proizvodnju može i mora promatrati kao vrlo bitnu gospodarsku granu koja ima perspektivu da Hrvatsku učini neovisnom od uvoza hrane. Kao najveći problem sadašnje slabe konkurentnosti ističu se: - usitnjenost poljoprivrednog zemljišta, - trend prenamjene plodnog poljoprivrednog zemljišta u građevinske parcele, te - kroničan nedostatak sredstava za provedbu hidromelioracijskih radova, navodnjavanja, sprečavanja erozije i drugih zahvata kojima bi se privele kulturi za sada neprikladne zemljišne površine. Vrijeme je da se poljoprivreda prestane smatrati instrumentom socijalne politike prema selu i seljacima te da joj se pruži prilika da nastupi kao ravnopravan poslodavac u odnosu na ostale gospodarske grane. Uvjeti u kojima se ona danas odvija vrlo su složeni ali također su složeni i zahtjevi prema proizvodnji. Poljoprivredna proizvodnja mora biti dobro planirana, mora koristiti sve poznate tradicionalne metode koje zamjenjuju ekološki nepovoljna ulaganja ali mora koristiti i sva nova tehnološka saznanja i kao takva zahtjeva veliko znanje onih koji rade u njoj. Jednom riječju, dosadašnji način poljoprivredne proizvodnje potrebno je usmjeriti prema suvremenoj poljoprivredi koja mora biti: - ekološki prihvatljiva, - ekonomski opravdana, - socijalno pravedna i humana i - koja će kroz dobro gospodarenje vodom, tlom i zrakom sama sebi osigurati opstanak. 2. GLOBALGAP Zahvaljujući modernim tehnologijama, sredstvima komunikacije, transporta, internetu i svim ostalim blagodatima novoga doba ali i stalnim porastom standarda života sve većeg broja stanovnika, kao posljedica se javlja i stalni porast svijesti kupaca i potrošača. Kupci su sve više svjesni što točno žele, imaju izgrađen stav o proizvodu koji kupuju i što od njega očekuju. Ta osviještenost današnjeg potrošača, kada je prehrana u pitanju, sve je više usmjerena na zdrav način života te zdrav način prehrane. Cijena proizvoda u odnosu na njegovu kvalitetu i zdravstvenu sigurnost definitivno gubi na važnosti. Trgovački lanci prepoznali su ovu situaciju kao mogućnost svog prosperiteta te su odlučili kroz jasne i stroge normative proizvoda te mehanizme nadzora nad proizvodnjom pružiti dodatno jamstvo potrošačima da kupnjom u njihovim centrima kupuju zdravo i kvalitetno. Većina propisa i normi koji su se do tada bavili hranom obrađivali su prvenstveno procese prerade dok je primarna proizvodnja bila pomalo zapostavljena. Uočavajući problem i prepoznavajući novonastalu situaciju i nove trendove tržišta te vođeni idejom o pružanju dodatnih jamstava o sigurnosti i zdravstvenoj ispravnosti hrane trgovci su odlučili učiniti iskorak. Grupa europskih trgovaca udruženih u Euro-Retailer Produce Working Group (EUREP) u suradnji sa predstavnicima poljoprivrednih proizvođača i potrošača te predstavnicima drugih interesnih grupa iz cijelog svijeta pokrenula je 1997. inicijativu razvoja i harmonizacije jedne globalno prihvaćene norme dobre poljoprivredne prakse koja bi odgovarala zahtjevima suvremene poljoprivredne proizvodnje. Radna grupa EUREP-a definirala je normu pod nazivom EUREPGAP (EuroRetailer Produce Working Group's Good Agricultural Practice). Nakon desetogodišnje
globalne prihvaćenosti i primjene od strane najvećih svjetskih trgovaca i proizvođača, odgovorno tijelo za imenovanu normu je odlučilo promijeniti naziv norme u GLOBALGAP (Global Good Agriculture Parctice). Treća verzija norme koja je danas u primjeni, vrlo jasno definira zahtjeve kao i potreban nivo njihovog ispunjenja. Norma GLOBALGAP odnosi se na certifikaciju poljoprivrednih proizvoda. Bazirana je na priznatim integriranim poljoprivrednim tehnikama i osim implementacije HACCP načela i dobre poljoprivredne prakse, uključuje program integrirane kontrole pesticida kao i implementaciju sustava upravljanja kvalitetom. To znači da su kroz ovaj normativ postavljeni zahtjevi koje proizvođači moraju primijeniti, napr.: - odabir odgovarajućih podloga i sorti, - planiranje gnojidbe uz prethodnu analizu tla, - osiguranje čiste vode za navodnjavanje površina, - primjena samo odobrenih kemijskih sredstava uz strogo poštivanje MLR (maksimalno dozvoljene razine ostataka), - osiguranje sljedivosti proizvoda, - osiguranje provedbe osobne higijene zaposlenika i higijene radnog prostora, - osiguranje sigurnih radnih uvjeta za zaposlenike na farmi, - dokumentiranje određenih postupaka i - obavezna evidencija provedenih radova. Ovi zahtjevi nisu nepoznati i ozbiljni poljoprivredni proizvođači već ih odavno primjenjuju u procesu proizvodnje služeći se brojnim elementima integrirane proizvodnje. Osnovni cilj norme GLOBALGAP je postavljanje zahtjeva usmjerenih prema proizvođačima poljoprivrednih proizvoda radi proizvodnje zdravstveno sigurnog i kvalitetnog proizvoda. Drugi cilj, ali ne manje važan, je postavljanje proizvodnog okvira prikladnog za procjenu usklađenosti poljoprivredne proizvodnje i poljoprivrednih proizvoda na svjetskoj razini. Procjenu ili certifikaciju tako postavljenog načina proizvodnje provodi neovisno i ovlašteno certifikacijsko tijelo prema ujednačenim međunarodno priznatim procedurama. 3. ZAKLJUČAK Hrvatska danas ima višu razinu razvijenosti gospodarstva i od nekih novih članica Europske Unije. Također ima i značajne izvoznike hrane koji su taj status stekli upravo prilagođavanjem EU standardima i drugim zahtjevima i koji su na taj način krenuli u bespoštednu borbu na europskom i svjetskom tržištu. Ti uspjesi nam pokazuju da to i nije nemoguća misija, te da se postavljanjem jasnih ciljeva, ozbiljnim i predanim radom i naravno znanjem može postati ravnopravan u utrci s najpoznatijim proizvođačima hrane. Tendencija prihvaćanja i harmonizacije nacionalnih normi sa EU regulativom pa tako i sa zahtjevima GLOBALGAP-a se nastavlja. Do sada je u svijetu prema ovoj normi certificirano oko 80.000 poljoprivrednih proizvođača iz 80 zemalja svijeta, među kojima se nalaze i proizvođači iz Hrvatske. S obzirom na planove koji su usmjereni na razvoj poljoprivrede kao značajne gospodarske grane te podizanje konkurentnosti poljoprivrednih proizvoda, primjena međunarodno prihvaćenih normi je neminovna. S obzirom na značaj i nivo prihvaćenosti ove norme od strane europskih i svjetskih trgovaca za očekivati je da će svi odgovorni u Hrvatskoj kao i poljoprivredni proizvođači prepoznati i prihvatiti ovu normu kao priliku i smjernicu za rješavanje otvorenih gorućih pitanja u našem agraru.
LITERATURA [1] European Commission (2004). From farm to fork, Safe food for Europe’s consumers. [2] Fons Schmid i Royal Ahold (2007), The challenge of responsible food chain cooperation, EUREPGAP Asia Conference, Bankok. [3] European Initative for Sustainable Development in Agriculture (2006). European Integrated Farming Framework. [4] EUROFRUIT MAGAZINE, No. 403, 2008. [5] www.fao.org/prods/GAP/archive/gapframework_en.htm (2008.) [6] www.integra-bvba.be (2008.) [7] www.globalgap.org ( 2008.) [8] www.seljak.hr (2008.) [9] www.dzs.hr (2008.)
GLOBALGAP - INTEGRATED FARM ASSURANCE STANDARD Summary GLOBALGAP is an internationally recognized standard for certification of good agricultural practice. This standard was published in 1997 by a group of European retailers in cooperation with manufacturers and other interested parties under the name of EUREPGAP. After a decade of acceptance by world retailers and food producers, the responsible body has decided to change the name of the standard to GLOBALGAP. At the same time, work has been done on a new version of this standard, due to its global acceptance, and to differences in food production technologies which have shown the need for establishment of more specific requirements for the food producers. The third version of the standard, which is in use today, defines, in addition to basic requirements, the check lists and conditions under which the minimum requirements can be met. As of now there are approximately 80,000 producers in 80 countries throughout the world, a few of them from Croatia, that have been certified in accordance with this standard. Due to market requirements and recognition by Croatian food producers that only safe, high-quality food reaches the buyer, interest in this standard will certainly grow. Key words: GLOBALGAP, certification, good agricultural practice, integrated farm assurance standard