mr.sci. Ivan Mateković, dipl.ing.el. Elektrokontakt d.d., Zagreb ivan.matekovic@ekz.t-com.hr
IZUM I ZAŠTITA IZUMA KAO KLJUČ OPSTANKA Sažetak Svaka novîna nije izum. Izum je tehničko otkriće, ono što je novo učinjeno, sastavljeno ili konstruirano na temelju prirodnih zakonitosti. Kod ocjene izuma da li je za zaštitu ili ne procjenjuje se novost izuma u odnosu na poznato stanje tehnike. Najveći broj izuma nude tek mala poboljšanja, ali su i takvi izumi od velikog značaja u uvjetima današnje konkurencije na svjetskom tržištu, na kojem je stalna ponuda novih modela pitanje opstanka. Zaštićeni izum daje svojem vlasniku vremenski ograničeno monopolističko pravo na korištenje. On može postati strateško sredstvo pred konkurencijom na tržištu ograničavajući ju na širenje ili otežavajući joj nastup na njemu. U radu se problematizira pitanje zaštite izuma s pozitivističkog i negativističkog stanovišta. Također se daje pregled broja odobrenih patenata u odnosu na broj stanovnika za neke karakteristične zemlje svijeta te položaj Hrvatske. Ključne riječi: inovacija, novîna, izum, prijava patenta, zaštita izuma, patent. 1. POJAM INOVACIJE Sasvim općenito, ovisno o stupnju novîne koja je stvorena, razlikuje se nekoliko nivoa stvaranja i dobivanja nečeg novog; a) Znanstvena otkrića mogu rezultirati epohalnim izumima, do njih se dolazi fundamentalnim istraživanjima. Ona se mogu podvesti pod pojam inovacije, ali bi ih s obzirom na značenje bilo nerazumno tako zvati. Ne mogu se prisvajati i pravno štititi, nego su zajednička svojina čovječanstva. b) Novîne dobivene primijenjenim istraživanjima se vrše "po zadatku", imaju točno definiranu svrhu, a mogu rezultirati novim postupcima, tehnologijama, materijalima i sl. koji će imati širu primjenu. S vremenom rezultati tih istraživanja postaju, također, opća svojina čovječanstva. Prije nego postanu opća svojina čovječanstva, mogu donijeti velike profite onima koji su ih financirali. U smislu intelektualnog vlasništva tvrtke ih mogu štititi kao pronalaske odnosno izume. c) Novîne dobivene razvojnim istraživanjima vrše se, također, po zadatku, usko su ciljana istraživanja u sklopu razvoja novih proizvoda, uređaja, tehnologija, materijala, poslovnih strategija i dr. Mogu rezultirati krupnim inovacijama do kojih će prije ili kasnije doći mnogi legalni i ilegalni konkurenti. I njih tvrtke štite kao pronalaske odnosno izume. d) Tehnička unapređenja su novîne pod kojima se podrazumijeva primjena poznatih rješenja u cilju poboljšanja koje doprinose povećanju prihoda ili sigurnosti na radu ili smanjenju šteta ili smanjenju škarta ili skraćenju vremena izrade,… korisnika tehničkog unapređenja. Kod toga su bitni prvenstveno ekonomski efekti koji se unapređenjem postižu. Tehničko unapređenje prema tome predstavlja i primjenu tuđeg iskustva, ali i vlastitih inovacija koje nisu tehničke prirode. Ne mogu se štititi u smislu intelektualnog vlasništva. f) Korisni prijedlozi kao: -organizacijsko unapređenje (u proizvodnji, administraciji ili intelektualnom sektoru),
-poslovno unapređenje (poslovni potezi, osvajanje tržišta, stimulacija zaposlenika i dr.), -ekološko unapređenje, -ušteda (iskorištenjem škarta, iskorištenjem otpada i sl.), -unapređenje sigurnosti na radu ili smanjenje opasnosti od profesionalnih oboljenja, spadaju u kategoriju manjih inovacija i ne mogu se štititi u smislu intelektualnog vlasništva. Pod pojmom «inovacija» danas se kod nas podmeće dosta toga i reklo bi se svašta. Koliko ste puta, na primjer, čuli da je neka banka ili osiguravajuće društvo reklamiralo svoju novu uslugu kao «inovativni proizvod». Pođe li se od definicije riječi dobiva se prema [1] da je «proizvod svaki rezultat ljudskog rada na polju materijalnog ili duhovnog stvaralaštva rađen s namjerom da zadovolji praktične, duhovne ili estetske potrebe», a «inovacija» je «uvođenje novosti u postupku i radu». Isto tako se dobiva da «inovirati znači uvesti ili izvesti inovaciju», te da je «inovator onaj koji smišlja, razvija i uvodi inovaciju». Iz ovog je vidljivo da se gore spomenutu uslugu ne može podvesti pod ni jedno od ovih tumačenja. Riječ inovacija znači doslovno „novo“, a izvedena je od latinske riječi „novus“. Njoj pripadajući latinski glagol je „innovatio“ što bi značilo „nešto novo stvoriti“. Prema tumačenju Josepha Schumpetera [2] inovacija je mješavina tehničkih i organizacijskih novosti koja ima ekonomsku vrijednost, ali nije izum. Isto tako bi se moglo reći da je inovator stvaralački nadaren čovjek koji traži novosti, a rezultat tih traženja se ekonomski valorizira u povećanoj produktivnosti. Biti inovator ne znači nužno biti i izumitelj. 2. STVARANJE NOVOG Za stvaranje bilo kakve novîne potrebno je imati nadarenost i / ili sklonost. Za stvaranje novîne višeg stupnja navedenih pod a) i b), pa i c) potrebno je, osim nadarenosti i sklonosti, imati dosta znanja. Proces stvaranja kvalitetnog, dotjeranog i provjerenog inovacijskog projekta je dug, skup i kompliciran, a zahtijeva predani, najčešće i visoko profesionalni i stručni rad i pristup, čak i kad je riječ o jednostavnim stvarima. Zbog toga bi trebalo u iole ambicioznijem poduzeću osmisliti upravljanje inovacijama, pod čime se misli na sustavno planiranje, pretvorbu i kontrolu provedbe ideja. Za razliku od kreativnosti koja je bitna za razvoj ideje, upravljanje inovacijama bi trebalo osigurati pretakanje ideja u ekonomski isplativ način korištenja tih ideja. Upravljanje idejama bi trebalo biti dio strategije poduzeća i trebalo bi se zasnivati na idejama za proizvode, usluge, proizvodne procese, organizaciju ili procese upravljanja i kontrolinga. Dok su inovacije na proizvodima vezane gotovo isključivo uz zadovoljstvo kupaca, procesi inovacije većinom bi trebali donijeti poboljšanja u efikasnosti i produktivnosti unutarnjih postupaka u poduzeću. Na uvođenje upravljanja inovacijama u poduzeću može utjecati puno faktora, a najvažniji su: -konkurencija u portfelju, tržišni udjel i struktura kupaca, -proizvodi, usluge i proizvodna tehnologija kojima poduzeće raspolaže odnosno želi raspolagati, -struktura poduzeća, motivacija i timski rad, -poboljšanje istraživanja i razvoja, -kvaliteta upravljačkog dijela poduzeća, -kvaliteta i kompetentnost zaposlenika, -sustav nagrađivanja zaposlenika, -pravni okviri u kojima poduzeće djeluje. Istraživanje inovacije počinje pitanjem što treba biti cilj inovacije, t.j. koja je geneza problema ili koje je područje primjene novog rješenja ili kombinacija obojeg. Drugi korak u
istraživanju inovacije je kako se taj cilj može realizirati; on propituje kako se inovacijskim procesom može prijeći iz jednog stanja u drugo stanje. Središnja točka kod promatrane inovacije je oblikovanje procesa, postavljanje pitanja treba li i kako procesom upravljati ili će on biti samoregulirajući te koje se mogućnosti i problemi mogu pojaviti u graničnim slučajevima. Zatim treba preispitati koji čimbenici imaju značajnu ulogu kod objašnjenja inovacije da bi ona bila prihvaćena u poduzeću: -kakva je subjektivna prednost inovacije za poduzeće (na primjer, prestiž), -koja je kompatibilnost inovacije s postojećim vrijednosnim sustavom u poduzeću, -kakva je složenost predstavljanja inovacije pripremljena za prvi kontakt s inovacijom, -kakva je ispitivost (mogućnost eksperimentiranja) s inovacijom prije uvođenja, -je li inovacija transparentna. Tko može stvarati novîne? Načelno, odgovor je bilo tko. Stvarnost je [2] da se bilo koja grupa ljudi (bez obzira na formalno obrazovanje) s obzirom na inovacijsku sposobnost može podijeliti na: -inovatore, pod čime se misli na ljude sposobne predložiti inovaciju. Njihov udjel u grupi je od 3 do 5 %, -sljednike inovacija čiji je udjel od 10 do 20 %, -provoditelje inovacija čiji je udjel daljnjih 40%, -ostale koji ne razumiju inovaciju. 3. IZUM VRIJEDAN PATENTA Svaka novîna nije izum. Izum je tehničko otkriće, ono što je novo učinjeno, sastavljeno ili konstruirano na temelju prirodnih zakonitosti [1]. Izum se može oslanjati na postojeće stanje tehnike, iako su neki izumi u 19. i 20. stoljeću (kao parni stroj, motor s unutrašnjim sagorijevanjem, električna struja istosmjerna i izmjenična, asinhroni motor, tranzistor i poluvodičke tehnologije) omogućili skokoviti uzlet tehnološkog razvoja. S povećanjem opsega proizvodnje od pojedinačne preko manufakturne do masovne morala se je mijenjati i organizacija proizvodnje. Najveći broj izuma nude tek mala poboljšanja, ali su i takvi izumi od velikog značaja u uvjetima današnje konkurencije na svjetskom tržištu, na kojem je stalna ponuda novih modela pitanje opstanka. Osim toga može niz sitnih poboljšanja kroz duže vremensko razdoblje donijeti bitna unapređenja. Izum se može štititi patentom kojega treba ishoditi pri nacionalnom ili međunarodnom patentnom uredu temeljem korektno sastavljene prijave patenta. Važna karakteristika zaštićenog izuma (patenta) je što je on jedini dokaz koji vlasniku daje pravo na monopol za vrijeme trajanja patentne zaštite (najviše 20 godina od dana podnošenja prijave). Da bi izum bio zaštićen on mora rješavati neki tehnički problem, mora biti nov, mora imati inovacijsku razinu i mora biti proizvodno primjenjiv. Što se sve može patentirati nije eksplicite određeno, ali se kod ocjene izuma da li je za zaštitu ili ne procjenjuje novost izuma u odnosu na poznato stanje tehnike. Što je ta novost veća to je vjerojatnost dobivanja patenta veća. Patentna pravila polaze od pretpostavke što se ne može štititi; to su otkrića, ekonomske teorije, matematičke metode, planovi, pravila i postupci za poznate radnje, igre i poslove kao i softverska rješenja. Primjer jednog patenta je dan u slici 1. Izumi i njihova zaštita imaju važnu ulogu u prijenosu tehnologije i stvaraju značajne pretpostavke za postizanje ekonomske prednosti. On može postati strateško sredstvo pred konkurencijom na tržištu ograničavajući joj širenje ili otežavajući joj nastup na njemu. Patent preuzima na taj način odlučujuću ulogu u osiguranju i zaštiti od krađe ideja u tehničkom
rješenju proizvoda i postupaka. Vlasniku patenta daje ekskluzivitet na sve zasićenijem tržištu i štiti ga od konkurencije, naročito one koja nije lider na tržištu već sljednik ideja i tehnoloških rješenja. Naravno da se zaštitom izuma ne jamči i ekonomski uzlet vlasnika izuma, ali se time može poslati snažan signal konkurenciji i kupcima o inovativnoj snazi poduzeća. Također se zaštitom izuma stvara pretpostavka za snažnu motivaciju suradnika da se i oni pokušaju okušati u inovacijskom istraživanju.
Slika 1. Primjer patenta autora rada. Lijevo: prijava patenta u njemačkom patentnom uredu (Deutsches Patent- und Marktamt). Desno; odobrenje patenta u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo RH Kao i kod nekih drugih važnih pitanja, tako i za zaštitu izuma postoje i pozitivne i negativne teorije, ovisno o tome kakvi se interesi zastupaju. Tako pozitivna teorija o zaštiti: -Raspoznaje izum kao izričaj osobnosti izumitelja, njegove vlastite fantazije i tehničke vještine. -Potiče da izum treba nagraditi ne zbog izumitelja samog već zbog njegovog doprinosa otvorenosti ideja i učenju drugih, jer se može uz odgovarajuću naknadu koristiti, a povećava se općenito tehničko znanje nacije. Na taj način se stvaraju pretpostavke za nacionalno korištenje izuma i postizanje prednosti pred drugim gospodarstvima. -Navodi da zaštita izuma može biti podstrekač pojedinačne spremnosti za inovacije od kojih će se određeni broj prenijeti u investicije. -Navodi da je sustav zaštite izuma sličan umjetničkoj radionici koja ima zadatak poticanja razvoja novih, još nezaštićenih rješenja. Negativna teorija o zaštiti izuma: -Kaže da je ideja bilo kakvog monopola, pa tako i monopola stvorenog pomoću zaštite izuma, štetna za razvoj slobodnog tržišta, jer dovodi do velikog povećanja cijena. To se objašnjava statističkim pokazateljima koji kažu da zaštita izuma, doduše, potiče na nove izume, ali kad bi se troškovi dani za otkup patenata investirali direktno u namjensko istraživanje i razvoj tada bi se dobili puno bolji rezultati.
-Navodi da sve veći broj prijavljenih izuma i odobrenih patenata onemogućava preživljavanje novih i malih poduzeća. Vjerojatno je samo pitanje vremena kad će broj prijavljenih izuma tako narasti da poduzeća bez otkupa licenci za te odobrene patente više neće moći pozitivno poslovati. -Napominje da tumačenje pojmova «inovatorska djelatnost», «tehnologičan», «tehnička primjenljivost» i t.d. nije jedinstveno određeno i pravno jasno tako da izaziva nedoumice kod onih koji ispituju opravdanost prijavljenih izuma. Time pravna nejasnost na slobodnom tržištu dovodi do gospodarske nejasnosti koja zbog nesigurnosti da li je nešto štićeno ili ne ograničava moguća investiranja. -Brine se da si, zbog velikog broja patenata u cijelom svijetu, samo velike firme mogu priuštiti ispitivanje zaštićenosti njihovog novorazvijenog proizvoda. -Brine se da će u budućnosti biti od strane patentnih ureda patentirana sve trivijalnija rješenja. -Brine se da će se ideja zaštite izuma od većine organiziranih prijavitelja izuma razbiti u više ogranaka koji će brinuti o njima. Pojedini patenti će time sve više gubiti na značaju, a zbog rasipanja će imati još manju težinu. Fatalna posljedica za takmace će biti da će se još više srezati vrijednost izuma, ali će široko pokrivanje velikog broja rješenja dodatno ograničavati normalnu tehničku pokretljivost. Kako bilo da bilo, ostaje činjenica da se u svijetu pristupa vrlo pozorno zaštiti izuma i to naročito onih prijavljenih od strane domicilnog stanovništva. Tako je, na primjer, u Njemačkom patentnom uredu zaposleno preko 600 djelatnika na poslovima ispitivanja prijavljenih izuma i procjene da li oni udovoljavaju zahtjevima patenta ili ne. Zanimljiv je, također, podatak da broj zahtjeva za registracijom patenata u svijetu raste brzinom od oko 5 % godišnje [3]. U tablici 1 je dan broj prijavljenih izuma i broj odobrenih patenata za nekoliko zemalja u svijetu; podatci se odnose samo na domicilno stanovništvo. Pažljivim isčitavanjem podataka dade se zaključiti: -da su firme i pojedinci u najrazvijenijim zemljama svijeta (Japan, SAD, Švedska) prijavile veliki broj izuma, da su u tim zemljama svjesni prednosti koji donosi poticanje izuma, ali i zaštita tih izuma, -da su firme i pojedinci iz zemalja brzorastućih ekonomija isto to shvatili (R. Koreja, Rusija, Irska), -da firme i pojedinci iz «starih» zemalja EU (Njemačke, V. Britanije, Francuske) zaostaju u izumima i patentiranju istih, -da je Hrvatska, nažalost, na začelju zemalja s kojima bi se htjela uspoređivati. Uz to treba spomenuti da u Hrvatskoj preko 90 % izuma prijavljuju individualni inovatori. U svijetu je sasvim obratno; izume uglavnom prijavljuju firme i institucije. Prema [4] Hrvatska treba poboljšati inovacijsku vrijednost svojeg gospodarstva da bi bila konkurentnija. Inovacijska vrijednost nekog društva se određuje kvalitetom interakcije između istraživanja i razvoja, potražnje za inovacijama, apsorpcijskim kapacitetom inovacija i difuzijom znanja i inovacija putem tržišta i putem netržišne suradnje. Iako je izdvajanje za znanost i istraživanje iz bruto nacionalnog dohotka Hrvatske relativno veliko i na nivou je novih članica EU (Hrvatska 1,25 %), iako je broj istraživača na 1000 zaposlenih također relativno veliki (Hrvatska 3,2/1000, EU 6,1/1000), mali broj tih istraživača je zaposlen u poduzećima (Hrvatska 17,3 %, EU 49,8 %). Također je vidljivo da je produkcija tih istraživača većinom na nivou pisanih radova, a prijavljeni broj izuma tih istraživača je jako mali (Hrvatska 0,1, EU 2,6 ). Čuli ste već skoro sve o našim uspješnim inovatorima; nagrade donose sa svih sajmova inovacija, patenata i novîna koji postoje u svijetu. Jako su cijenjeni i uspješni, redovito dobivaju nagrade na tim sajmovima, u pravilu prve, redovito su pohvaljivani zbog uspješnosti i brojnosti. Uglavnom, genijalci, svi su oni Nikole Tesle u malom.
Znate i drugu stranu medalje? Uz takve genijalce naše gospodarstvo je tromo i sporo, ne slijedi ih, ne prepoznaje njihove ideje i proizvode kao moguću šansu da konačno »zgazimo» taj truli Zapad, a možda i Istok jednom zauvijek. Da konkuriramo na globalnom svjetskom tržištu, konačno, sa znanjem, a ne s tamo nekim kopiranjem drugih. Svijet vapi za originalnim rješenjima i proizvodima, spreman je to platiti i to dobro. Problem je jedino u tome da je gospodarstvo začahureno samo u sebe, nije sposobno prepoznati prave vrijednosti, a ako ih i prepozna onda ih zbog poznatog hrvatskog jala nije spremno prihvatiti. Da li je to baš tako upitno je. Iz osobnog iskustva s «inovatorima» znam da se u većini slučajeva ne radi o ozbiljnim tehničkim rješenjima ili ako se pokuša riješiti neki tehnički problem onda se ustanovi da je to već riješeno ili da to nije riješeno u skladu s postojećim pravilima tehnike.
Država Njemačka Francuska Italija V. Britanija Švedska Irska Finska Slovenija Češka SAD Kanada Japan R. Koreja Rusija Kina Indija Hrvatska
Patenti Stanovnika (000) Prijavljeno Odobreno Odobr./mil.stan. 82195 47352 11816 143,8 59165 13558 8226 139,0 57691 2439 820 14,2 58789 18816 3780 64,3 8893 3360 2112 237,5 3833 914 352 91,8 5187 2511 879 169,5 1989 264 200 100,6 10265 526 240 23,4 283962 179642 85526 301,2 31015 3959 1029 33,2 127100 368416 110835 872,0 47645 90277 30346 636,9 144837 23644 19447 134,3 1271900 65786 18241 14,3 1033390 732 633 0,6 4381 328 39 8,9
Godina 2002 2002 2002 2004 2002 2002 2000 2002 2002 2002 2002 2004 2003 2005 2004 1999 2002
Tablica 1.Usporedba broja prijavljenih izuma, broja odobrenih patenata i broja odobrenih patenata na broj stanovnika za karakteristične države svijeta (podatci se odnose na patente koje je prijavilo domicilno stanovništvo) 4. ZAKLJUČAK Izum i njegova zaštita ima sve veću ulogu u globalnom svijetu. Mali pomaci u pronalaženju rješenja na nekom području tehnike s vremenom mogu dovesti do velikih pronalazaka. Velike firme zbog toga potiču i štite sve izume pa ma kako se oni na prvi pogled činili beznačajni. U većini domaćih poduzeća ne postoji sustavno planiranje i vođenje brige o izumima. Mogu se zaboraviti inovatorska prava proizašla iz rada. Ako poduzeće inventivne sposobnosti vrednuje s nešto pristojnijom plaćom, pa ako se ona redovito prima smatra se da je to dovoljna motivacija za inovativnost. Rezultati se mogu isčitati iz tablice 1, položaja naše industrije na domaćem i svjetskom tržištu, odnosu uvoza i izvoza , plaćom koja se prima. To je znakovit pokazatelj kvalitete poslovnosti i menadžerstva u našim firmama.
LITERATURA [1] Anić i autori; Hrvatski enciklopedijski rječnik, Novi Liber 2004. Zagreb [2] Herbert Matis, Karl Bachinger; Joseh A. Schumpeter-Entwicklung als unternehmerische Innovation, Telematik WU-Wien 2004 [3] World Intellectual Property Organization; www. wipo.int [4] Nacionalno vijeće za konkurentnost; Razvoj inovativnosti i tehnologije, Zagreb 2003.
INVENTION AND PROTECTION OF INVENTION AS KEY TO SURVIVAL Summary Not every novelty is an invention. An invention is a technical discovery, one which is newly made, composed or constructed on the basis of natural regularities. In the evaluation of an invention, whether it be for protection or not, the novelty of the invention is evaluated in relation to the known state of the technology. Most inventions offer little improvement, but such inventions are of great significance in the conditions of current competition in the world market, in which the incessant offering of new models is a question of survival. A protected invention gives its owner a timeless monopolistic right to its use. It can become a strategic resource in the face of the competition in the market, limiting its expansion or hampering its performance in it. This work examines the question of protection of inventions from positive and negative standpoints. It also presents a survey of the number of approved patents per inhabitant for some characteristic countries of the world, and the position of Croatia. Key words: innovation, novelty, invention, submission of patent, protection of invention, patent.