Dubravko Mraz, dipl. ing. grað. "Industrogradnja" d.d. EOQ i OVQ Quality Systems Manager i Quality Auditor
BITI PRVI Zašto biti prvi? Svi poznajemo znak "Mercedesa". Isto tako "Nik-e" ili "Schell-a". Nitko od nas nije uposlen niti u jednoj od navedenih firmi ali su nam njihovi znakovi dobro poznati. Široko su znana tri srca "Radenske", te "Podravkin" pijetao. Znak vlastite firme svi poznajemo, no kada bi ga morali vjerno nacrtati ipak bi se namučili. A radi se o znaku firme u kojoj smo zaposleni., u kojoj osiguravamo egzistenciju za svoju obitelj i nas same. Za uposlene u "Mercedesu", "Nikeu" ili "Schellu" znak naše firme je najvjerojatnije nepoznat . I hobi i rekreacija su mi tenis. Igram ga sa suvremešnjacima. Trebao sam kupiti bijele sokne. (Mobitel nemam niti radi vica; vjerojatno mi nešto nedostaje u pedigreu!). Vidio sam ih na tržnici, na štandu. "Frotirke" za samo sedam kuna. Uz njih i druge bijele "frotirke". Na njima piše "Coca-Cola", i koštaju petnaest kuna. Osam kuna više. Više nego dvostruko skuplje! Zašto? Znači, trebam platiti isti artikl dvostruko više, a da bi mi bilo dozvoljeno reklamirati uspješnu firmu. Reklamiranje se inače plaća. Ovdje je to obratno! Zašto? Zato, jer su oni PRVI! Suncobrani "Coca-Cola" se ne dijele. Treba ih kupiti, a i kupci se odabiru. Ručnici "Coca-Cola" se dijele ali samo rijetkim odabranicima koji medijski istima reklamiraju davaoca. Ima mnogo prvih! "Bolje prvi u selu, nego drugi u gradu" - kaže narodna. Pa zašto i mi nebi bili prvi? U našem selu! U našoj branši! Radili bi tada planski, mirno, staloženo, organizirano, sistematski - i to bi naplaćivali. Zadovoljavali bi traženje kupca; ispunjavali bi njihova očekivanja. Kupci bi vjerovali u nas ! A mi bi našu kvalitetu i stečeno povjerenje potrošaća - rentirali. Isplativo je biti prvi ! Zašto biti prvi? R A D I P R O F I TA! Kako biti prvi? Vjerojatno ste čuli priču o "mojoj baki". Dakle; moja baka imala je bordel. Kada posao nebi išao, mijenjala je personal,a ne namještaj. Priču o "mom djedu" još niste čuli. Ona je nova i moja je. Moj djed imao je tvornicu za proizvodnju elektronskih cijevi. Konkurencija je na tržištu bila velika. Uz "Telefunken" i "Philips" tu su bili i svjetski giganti "Ei-Niš" i "Rudi Čajavec". Nakon puno godina uspio je pobijediti sve konkurente. Proizvodio je najkvalitetnije i najjeftinije elektronske cijevi na tržištu. A onda su izostale narudžbe. Elektronikom su zavladali tranzistori. Prva i druga priča govore o ljudima. U prvoj priči "moja baka " je znala da su za kvalitetan proizvod ili uslugu potrebni prvenstveno kvalitetni izvršitelji. U drugoj priči "moj djed" nije shvatio kako ljude treba uz rad kontinuirano doškolovavati i usavršavati u cilju uspješnog praćemnja, slijeðenja ili vlastitog doprinosa sve bržem razvoju tehnologija i stjecanja novih znanja i saznanja. U listopadu 1998. godine prvi puta u Hrvatskoj, "Privredni vijesnik" (broj 3067 od 12. listopada 1998.) rangirao je hrvatska poduzeća s obzirom na intelektualni kapital istih. (Profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Ante Pulić definira intelektualni kapital kao razliku izmeðu tržne vrijednosti neke kompanije i njene knjigovotstvene vrijednosti, kako se isti u svijetu izračunava).
Prvi na listi je "Agrokor" (iako tek 85. na listi 400 najvećih " u Hrvatskoj), pedeseta je "Pliva" (4. na listi "400 najvećih"), a stoti "Dukat" (18. na listi " 400 največih) dok je "Industrogradnja" dd zauzela 77. mjesto (15. na listi "400 največih" poduzeća u našoj republici). Danas se, dakle, i tvrtke rangiraju po vrijednosti kadrova istih, po brizi tvrtke o kontinuiranom usavršavanju i dodatnom osposobljavanju svojih uposlenika. Za biti prvi osnovno su kadrovi ! Kako biti prvi? U L A G A NJ E M U Z N A NJ E LJ U D I!