Damir Percel DAMIR PERCEL Hrvatska gospodarska komora, Zagreb dpercel@hgk.hr
POSTOJI LI ODRŽIVA GRADNJA? Stručni rad / Professional paper Sažetak Bez obzira o kojoj se metodi gradnje radi, zajednički cilj bi uvijek trebao biti pronaći i koristiti onu koja je ujedno ekonomična i energetski učinkovita, ona koja nije štetna i koja je u prijateljstvu s okolišem, kao i ona koja djeluje umirujuće na dušu i ugodna je oku. Ispunjenje navedenih zahtjeva i pomirenje svih suprotnosti koje proizlaze iz njih krajnji je cilj održive gradnje i čini njegovu suštinu. Ova sveobuhvatna zadaća trebala bi uvijek biti na pameti, a s vremenom postati i obveza, investitorima, projektantima, izvođačima i ostalim javnim sudionicima u gradnji, uključujući lokalnu i širu društvenu zajednicu, kao i privatnim graditeljima i krajnjim korisnicima. U tu svrhu potrebno je pronaći pogodan način kako, barem na području graditeljstva, steći energetsku neovisnost i neutralizirati utjecaj civilizacije na okoliš. To je danas samo djelomično postignuto gradnjom „solarnih kuća“, vjetroelektrana, sustavima za pročišćavanje otpadnih voda i korištenjem „zelenih“ materijala. No, sve je više i više onih koji shvaćaju da to nije dovoljno, već da se „prava“ održivost može postići samo kroz promjenu načina razmišljanja svih sudionika. Je li to moguće? Što treba učiniti da bi se to postiglo? Ključne riječi: održiva gradnja, održivo projektiranje, energetska učinkovitost, zaštita okoliša 1. UVOD Članak se sastoji od nekoliko neovisnih dijelova. Kao prvo, pokušalo se objasniti pojam održive gradnje, odnosno gdje i kako se on uklapa u širu sliku globalnog gospodarstva. Zatim su kroz nekoliko točaka prikazani prijedlozi načela održive gradnje, a na kraju prijedlozi primjene održive gradnje u praksi. 2. ŠTO JE TO UOPĆE „ODRŽIVA GRADNJA“? U današnje vrijeme pojmovi "održivi razvoj", "održivo projektiranje/dizajn" i "održiva gradnja" „zelena gradnja“ sve su popularnije i prijemčljivije riječi. Uz njih se često naslanja i pojam "energetska učinkovitost". Njihovo značenje pogotovo raste s povećanjem troškova energije, osobito cijene goriva. Opće je poznato da fosilna goriva nisu nepresušna i da će ih na kraju ponestati. Osim ako se ne pronađu nova nalazišta ovih ili nekih drugih prirodnih resursa te iskorištavanje ponovno ne počne i spasi čovječanstvo na neki kraći vremenski rok. No, ovo je malo vjerojatno i to je nešto što se napokon treba prihvatiti.
12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 260 -
Damir Percel Kao prvo, postavlja se pitanje kako se gore navedeni pojmovi uklapaju u priču „spasa“ čovječanstva, ako se stvari promatraju globalno, a kako se gleda pojedinac. Kako oni mogu pomoći i društvu i pojedincu? Što uopće znači riječ održivost, kako se primjenjuje na društvo, na živote ljudi, poslovanje i općenito krajnji opstanak? Samo jednostavno pretraživanje po Internetu rezultirat će stotinama tisuća nađenih referenci. Sve je naoko slično u određenoj mjeri, a opet drukčije. Što se više proučava ovo područje dolazi se do spoznaje da mnogi stručnjaci, inženjeri, arhitekti, a i drugi koji su u tome postali specijalisti, razlikuju u shvaćanju onoga što se naziva "održiva gradnja“. Za neke, to znači korištenje prirodnih materijala, ponovnu uporabu otpadnih proizvoda (reciklaža), korištenje alternativnih prirodnih resursa kao gorivo, kao i izbjegavanje određenih materijala (npr. čelik) koji zahtjevaju korištenje velike količine energije za proizvodnju. Za one druge, sve navedeno to nije - jer su prvenstveno fokusirani na „zeleno“, bilo da se radi o proizvodima, materijalima i prirodnim resursima, bilo da se radi o tehnologijama. Ipak slažu se i preklapaju s onim prvima u gledištu da je održivost sve ono što je dobro za okoliš i planetu u cjelini. No, i jedni i drugi najčvršće su ujedinjeni u stavu da čovječanstvo, odnosno naša civilizacija, treba napraviti potpuni zaokret. Iz do sada izloženog vidljivo je da je održiva gradnja vrlo složeno područje. Iako je njen ključni aspekt održivost okoliša, jednako tako uključuje i druge aspekte, poput socijalne i ekonomske održivosti. Dakle, održiva gradnja podrazumijeva utjecaj iste na okoliš, odnosno utjecaj dugoročnog korištenja objekta na okruženje, ali i to je li gradnja i održavanje objekta ekonomski isplativa, uklapa li se održivo u društvenu strukturu na području gdje je se gradi, uključuje li aktivnosti na povećanju energetske učinkovitosti, smanjuje li količinu energije koju će objekt utrošiti (dugoročno gledano), kao i koristi li održive materijale (poput recikliranih i obnovljivih). U nastavku bit će prikazano nekoliko različitih, uvjetno rečeno „alternativnih“ gledišta koje bi trebalo poštovati pri održivoj gradnji, odnosno pripadnom projektiranju iste. Ova alternativna gledišta potiču oblik gradnje koji se služi metodama koji se rijetko koriste u tipičnoj gradnji. Pri tome se pod pojmom 'tipične gradnje' podrazumijeva standardni način gradnje koji se koristi za izgradnju stambenih i poslovnih objekata na području Hrvatske, okolne regije, EU i većine svijeta. Stoga se i izraz alternativno obično odnosi na tip gradnje s kojim se većina graditelja, odnosno investitora, projektanata i izvođača radova, ne koristiti ili samo djelomično koristi u svojoj praksi. Danas se ova gledišta polako, ali sigurno, uključuju u područje održive gradnje. Indirektna korist ovog načina gradnje jest to da može minimalizirati ili barem bitno smanjiti uporabu prirodnih resursa. 3. NAČELA ODRŽIVE GRADNJE Bilo da se radi o investitorima, projektantima ili krajnjim korisnicima, najčešće se u praksi susreće stil gradnje koji utječe na okoliš. Prilikom investicijskih odluka o gradnji, kao i u fazi projektiranja i eksploatacije građevinskih objekata uglavnom postoji nekoliko izbora koji mogu napraviti veliku razliku u tome kakva će biti kvaliteta života i troškovi onih koji će predmetne građevine koristiti. Postojeće trendove današnje kulture teško je izbjeći i, na žalost, isti nisu usmjereni u pravom smjeru po pitanju održive budućnosti. A jedan od najbitnijih izbora u svačijem životu jest u kakvoj vrsti objekata živi i radi. Dosadašnje iskustvo pokazalo je da se u svim gore navedenim fazama treba rukovoditi sljedećim načelima:
12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 261 -
Damir Percel 3.1
Procjena optimalne veličine objekata
U posljednjih nekoliko desetljeća trend gradnje bio je gradnja sve većih, impozantnijih i zahtjevnijih građevina kako bi se dokazalo da je graditeljstvo na višem stupnju razvoja nego kod prethodnih generacija. Iako taj trend laska ljudskom egu, isti se s vremenom pokazao neodrživ na dulji rok, posebice u današnjem svjetlu recesije i općenite krize u svijetu. Dakle, ne uklapa se s pozicije održivog životnog stila. Velike i zahtjevne građevine, bilo da su stambene ili poslovne, uglavnom zahtjevaju korištenje ogromnih količina energije za grijanje i rashlađivanje. Ta se energija uglavnom koristi izgaranjem fosilnih goriva koja su, kako je sada vidljivo, kratkotrajna, a koja ujedno emitiraju stakleničke plinove i zagađivače u atmosferu. Također, za izgradnju većih i zahtjevnijih objekata mora se koristiti više materijala za njegovu izgradnju, a svaki od njih ima neku svoju ekološku posljedicu. Bilo da se time smanjuje količina šuma, bilo da eksploatacijom mineralnih i rudnih bogatstava okrnjuje planeta i smanjuju budući izvori sirovina. Dakle, izgrađeni objekti, odnosno prostori trebali bi odgovarati stvarnoj potrebi poslovnih ili privatnih korisnika. Ključ je učinkovita uporaba prostora, putem donošenja razumnih investicijskih odluka, dobra organizacija projektiranja i gradnje te vođenja eksploatacije temeljene na realno upravljivoj razini. Stoga, potrebno je podići, odnosno razvijati, ekološku svijest kod svih sudionika u gradnji po ovom pitanju. 3.2 Korištenje prirodnih izvora energije za osvjetljenje, zagrijavanje i rashlađivanje objekata (prirodno osvjetljavanje, zagrijavanje i rashlađivanje prostora) U stanovanju ne postoji bolja alternativa prirodnom zagrijavanju ili rashlađivanju prostora. Sada su već dobro vidljive i poznate zdrastvene posljedice umjetnog zagrijavanja odnosno rashlađivanja radnih prostora i prostora u kojima se živi. Čak i korištenje naprednih klimatizacijskih sustava ostavlja posljedice na zdravlje i psihu ljudi, a da se ne govori o niskobuđetnim air-condition uređajima. Osvjetljenje prostora također je bitan čimbenik, odnosno komponenta zdravlja. Prilikom projektiranja objekata, odnosno radnih prostora i prostora za stanovanje, gdje god je to moguće, treba voditi računa o tome na koji način iskoristiti prirodne izvore energije, konfiruraciju terena i reljef, zemljopisni položaj, smještaj u prostoru u odnosu na strane svijeta, nadmorsku visinu, mikroklimu, godišnja doba i dr. Sada, u 21. stoljeću napokon se došlo do spoznaje da ništa ne može biti ugodnije za tijelo i um od života i rada u prirodno grijanom, rashlađenom i osvjetljenom prostoru. Naglasak je na 'prirodnom' jer pravi dizajn je ključan za udobnost takvog objekta, odnosno prostora. Na primjer, nije dovoljno isprojektirati tkz. „solarnu kuću“ samo zato jer je ista trenutni hit i misliti da je time sve riješeno. U nekim od tih „solarnih kuća“ korisnici se osjećaju neugodno jer je grijanje, odnosno hlađenje napravljeno strogo 'po udžbeniku', bez dodira sa stvarnim stanjem na terenu. Dobar pasivni solarni dizajn osigurat će dovoljno sunčevog svjetla u prostorima, a kod zagrijavanja prostora, primjerice, imat će u vidu apsorbciju okolne termalne mase (npr. zidnih materijala), tako da se toplina postupno može vratiti natrag u prostorije jednom kada prirodni izvor energije (npr. sunce) ne opskrbljuje objekt. Pravilno odabran termičko-građevni materijal bit će vrsta 'toplinske baterije' koja pohranjuje toplinu, apsorbira istu, kako bi spriječila da prostor preuzme previše topline tijekom pojedinog dana. Jednako tako, u cjelovitom rješenju važan je i termoizolacijski materijal koji zadržava tu toplinu unutra. Termičko-građevni materijal mora biti izoliran izvana, inače će akumuliranu energiju samo ispustiti natrag u okolni prostor. Opće je poznato da objekti od kamena mogu imati tone i tone mase, ali u njima može biti neugodno hladno zbog navedenog energetskog odljeva. Kao što je gore navedeno, dobro osmišljen 'prirodni dizajn' utjecat će da je objekt, odnosno prostor topao kada se to želi, ali i rashlađen onoliko koliko se to želi. Dakle, dobar 'prirodni dizajn' 12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 262 -
Damir Percel koristit će materijale pravilne vrste postavljen na pravim mjestima, kombinirajući termodinamiku s oku ugodnim dizajnom. 3.3
Korištenje lokalnog građevnog materijala
Postoji nekoliko prednosti korištenja lokalnog, autohtonog materijala. Kao prvo, isti se najčešće prirodno uklapaju u "osjećaj" mjesta, njegovo okruženje. Drugo, ne koristi se toliko fosilnog goriva za prijevoz na mjersto ugradnje i velika je vjerojatnost da će biti manje industrijski obrađeni. Primjer građevnih materijala u Hrvatskoj prvenstvno bi bili kamen i srodni kameni materijal, drvo i drvne prerađevine. 3.4
Korištenje prirodnih materijala i resursa, ako je moguće obnovljivih
U objektima, odnosno prostorima u kojima su za gradnju upotrebljeni prirodni materijali, ljudi se najčešće najugodnije osjećaju. Kada se, primjerice, gazi po prirodnom drvetu ili kamenu pod nogama se osjeća čvrstina i povezanost s prirodom. Glavni razlog za odabir prirodnih materijala pred industrijskim jest taj da je zagađenje uzrokovano nihovom proizvodnjom minimalan, u odnosu na druge industrijske materijale. Sada je poznato da se za svaku tonu cementa koji je proizveden jednaka količina ugljičnog dioksida ispušta u zrak. Ako se govori o zdravlju, prirodni materijali mnogo manje negativno utječu na isto. No u svemu, pa i ovdje kod eksploatacije treba imati mjeru. U današnje vrijeme, velika većina ljudi svjesna je i može posvjedočiti nevjerojatnoj degradaciji prirodnih resursa. Dok drvo, na oko, možemo smatrati obnovljivim izvorom, neki od prirodnih resursa uništeni su gotovo preko obnovljive granice te je time narušen ogromni dio ekosustava. Stoga, prilikom projektiranja treba koristiti materijale koji su obnovljivi. 3.5
Graditi da traje
U današnje vrijeme postoji stav da sve što je staro treba zamijeniti novime. Nažalost, to je u dosta slučajeva točno, što zbog loše isprojektiranih konstrukcija, što zbog nekvalitetnih ugrađenih materijala, a što zbog nedostatka ili neadekvatnog održavanja. Dobro izveden objekt može trajati stoljećima, što bi u biti i trebao. Primjerice, vlaga koja se uvukla u konstrukciju objekta može dovesti dovodi do propasti iste i to je teško izbjeći, bilo iz da se radi o vlazi iz okruženja ili o unutarnjoj kondenzaciji. Stoga, treba koristiti materijale otporne na atmosferilije te povećanu toplinu, hladnoću i vlagu. 3.6
Korištenje iskustva tradicionalne gradnje (arhitekture)
U cijelom svijetu postoje mnoge prekrasne zgrade raznih stilova koje svojim oblicima, materijalima, uređenjem, ukrašavanjem, konceptima za grijanje i rashlađivanje podsjećaju graditelje kako se treba graditi. Tradicionalna (narodna) arhitektura izgubila se postupno tijekom posljednjih nekoliko desetljeća, kada su počele prevladavati suvremene metode gradnje. To je šteta jer su mnogi od starih načina gradnje upotrebljavali i prirodne materijale i jednostavne koncepte koji su energetski učinkoviti, odnosno održivi na dulji rok. I pri tome su često bili lijepi i ugodni oku. 3.7
Usmjerenost na energetsku učinkovitost
Danas postoji mnogo načina kako bi se što manje koristila fosilna goriva. Korištenje sunca, vjetra, vode za proizvodnju električne energije samo su neki od njih. Ukoliko se javni ili 12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 263 -
Damir Percel privatni investitor odluči za ovu varijantu svejedno će biti prisiljeni na oprez, vezano uz način na koji će korisnici u eksploataciji objekata upotrebljavati energiju, jer su isti ograničeni. Nadalje, bilo da je energija dobivena iz alternativnih izvora ili iz mreže, isplati se odabrati energetski učinkovite uređaje. Primjerice, valja projektirati i koristiti nova florescentna rasvjetna tijela jer koriste približno trećinu električne energije nego standardne žarulje. Mnogi uređaji koriste dosta energije samim priključenjem na izvor napajanja. Uvijek treba biti siguran da je to izbjegnuto. 3.8
Djeljenje kapaciteta (energetskih/materijalnih/poslovnih/prostornih)
Jedno od osnovnih načela održivosti je dijeljenje postojećih kapaciteta s drugim korisnicima. Ukoliko postoji ovakav pristup može se izbjeći nepotrebno dupliciranje energetskih, materijalnih, poslovnih ili prostornih kapaciteta. Na taj način, i investitorima i krajnjim korisnicima ne samo da je potreban manji broj postrojenja, instalacija, alata i sl., nego u isto vrijeme, svi zajedno, imaju na raspolaganju veći izbor istih. Ovo je, nadalje, dobro rješenje gledajući i s naslova očuvanja okoliša - kroz smanjenu industrijsku aktivnost, i s naslova pojedinog investitora, odnosno krajnjeg korisnika – pojedincu i kolektivu se pruža više mogućnosti. 3.9
Ponovna upotreba građevnih materijala
Ako materijal već postoji, možda se može ponovno koristiti, jer se na taj način otklanja potreba za iskorištavanjem novih resursa i izbjegavaju posljedice njihove obrade. Također, smanjuje se opterećenje odlagališta otpada ili skladišta za daljnju obradu. Mnogi materijali mogu se ponovo koristiti za izgradnju, primjerice staklo. Opće je poznato da drvo koje se održava na suhome ne degradira puno te da je stara osušena drvna građa mnogo bolja nego svježe obrađena. 3.10
Ponovna upotreba lokalnih prirodnih resursa
Već prilikom faze projektiranja objekata treba razmotriti mogućnost ponovnog korištenja mnogih prirodnih resursa. Ovakvo racionalno korištenje istih u eksploataciji objekata uvelike će smanjiti troškove investitorima, kao i krajnjim korisnicima, a ujedno će smanjiti negativni utjecaj otpadnih tvari i materijala na okoliš. Već su odavno u uporabi WC-i niskog protoka, aeratori na slavinama, tuševi sa slušalicama koje reduciraju protok vode, no korištenje lokalnih prirodnih izvora te potom ponovna upotreba istih radikalniji je pristup. Isti uključuje preusmjeravanje lako opterećene vode od kupanja, pranja odjeće, vode iz umivaonika, sudopera i drugih kućanskih aparata, vode za zalijevanje bilja, prikupljene kišnice s krovova i asfaltiranih površina te njihovo ponovno korištenje u kućanstvima i poslovnim sredinama za razne namjene. To može biti vrlo učinkovit i siguran način uštede, ukoliko se projektiranje izvrši pažljivo, kako bi se izbjegle kemijske i bakterijološke zaraze. Primjerice, uređenje okoliša s autohtonim biljem otpornog na sušu može uštedjeti ogromnu količinu vode, kao i prelazak na kompostirane WC-e. 4. PRIMJENA ODRŽIVE GRADNJE Na koji način promijeniti svijest i primijeniti načela održive gradnje? Svijest pojedinca polako raste već duže vrijeme jer je na to prisiljen troškovima izgradnje i troškovima u eksploataciji objekta, no kako održivost primijeniti kada se govori o poslovnom okruženju? Ono na čemu 12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 264 -
Damir Percel večina tvrtki „pada“ jest njihova nesposobnost da provedu svoje ideje na području održivog projektiranja i gradnje te pridobiju sve svoje zaposlenike kako bi aktivno sudjelovali u viziji održivosti. Treba biti svjesan da je to zahtjevan i dugotrajan proces, koji ovisi o vrlo mnogo čimbenika, stoga njegovoj primjeni treba pristupiti strpljivo, jer je za uspjeh prihvaćanja i uvođenja u praksu bilo koje metode ključna suradnja svih sudionika. U nastavku je prikazano nekoliko polazišta i etapa za učinkovitu provedbu održive gradnje, odnosno projektiranja: • Postići jasnu predanost uprave, višeg i nižeg rukovodstva. Ovo će osigurati da održiva gradnja, odnosno održivo projektiranje ima jednaku važnost kao i ostatak proizvodne ili uslužne djelatnosti tvrtke u upravljačkim odlukama. Novi korporativni ciljevi na području održivosti trebaju biti jako prihvaćeni od strane višeg menadžmenta tako da svi ostali rukovoditelji i zaposlenici shvate da ove direktive nisu privremene i kratkotrajne; • Odrediti jednog iskusnog člana uprave za povedbu i kordinaciju svih aktivnosti na ovom području; • Osmisliti najpodesnije načine koordinacije uprave, rukovodstva, voditelja odjela / sektora i drugih stručnjaka; • Osnovati odjel ili sektor za održivost, odnosno održivu gradnju. Ovaj novi dio organizacijske strukture trebao bi biti odgovoran direktno upravi, odnosno višem rukovodstvu. Dati odgovarajuća ovlaštenja rukovoditeljima odjela / sektora; • Napraviti multidisciplinarne timove, tako da svi sektori, odnosno odjeli u tvrtci budu uključeni i povezani u procesu promjena; • Podići sposobnosti svih zaposlenika na ovom području, potičući ih da oni budu ti koji će utjecati na poboljšanja. Sve ovo ostvariti putem pružanja za ovo područje odgovarajućim edukacijama, a prema područjima rada zaposlenika; • Iskoristiti kreativnost zaposlenika tako da radno okruženje dopušta davanje novih ideja i dopušta neformalnu raspravu u vezi istih te ustanoviti mehanizam za analizu tih ideja; • Odrediti mjerljive ciljeve koji će biti integrirani s postojećom osnovnom djelatnošću tvtke, financijama, kvalitetom, sigurnošću, troškovima i svim drugim podacima koji se prate. Plan promjena mora biti koncipiran na jednostavan način, tako da svaki zaposlenik tvrtke može razumjeti kako njegovo svakodnevno poslovanje utječe na razvoj održivosti. 5. ZAKLJUČAK Ono što se pokušalo s prethodnih nekoliko stranica jest dati jednostavan opis održive gradnje koji može pripomoći u razumijevanju osnova. Namjera je bila da se ono što se ovdje nalazi koristi kao „odskočna daska“ za istraživanje ovog područja. Također, članak je dao osvrt na dosadašnja iskustva, kao i osvrt na probleme koji se postavljaju pri primjeni. Ovaj članak, nadalje, želio je ukazati na međuodnos čovjeka i okoliša te njegovog utjecaja na stanje istoga kad je u pitanju gradnja. Neminovno se nameće pitanje koje je prednosti donio tehnološki napredak, a koliko je naštetio. Kada se u cjelini sagleda trenutno stanje nije teško zaključiti da vremena za promjenu smjera nema na pretek. Može se samo konstatirati da su pokrenuti prirodni procesi čije se posljedice teško mogu sagledati i koje će još dugo vremena imati negativni trend. Budući da je mnogo navedenih procesa uzrokovano ljudskom aktivnošću neminovno je da čovječanstvo uvidi da štetu zapravo radi sebi, a ne planeti. Ona je već u svojoj povijesti imala mnogo veća iskušenja koja je savladala, a koje čovječanstvo kao 12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 265 -
Damir Percel vrsta ni djelomično ne bi moglo. Stoga, bez obzira na današnje teške uvjete na gospodarskom tržištu u koje spada i graditeljstvo, mora se učiniti sve što bi moglo dovesti do vidljivih poboljšanja, kako u ekološkom tako i u prihodovnom i organizacijskom smislu. Ipak, ono što se ističe u pozitivnom svjetlu jest činjenica da danas postoji veliko mnoštvo literature i odgovarajućeg tehničkog materijala te drugih resursa na ovu temu, posebice na webu, što ukazuje da se svijest ljudi postupno mijenja u posljednjih nekoliko godina. No, budući da je, s jedne strane zahtjevan, a s druge strane dugotrajan proces, koji ovisi o vrlo mnogo čimbenika - socijalnih, društvenih, geopolitičkih, valja biti strpljiv. Treba biti svjestan činjenice da su za provedbu mnogo manjih stvari u povijesti prosječno bila potrebna desetljeća i destljeća. Uspjeh prihvaćanja i uvođenja u praksu metoda održive gradnje ovisit će o svim sudionicima u graditeljstvu i društvu. Investitori, projektanti i izvođači radova u graditeljstvu sasvim sigurno su ušli u novu eru i moraju se odlučiti i odabrati kako i na koji način nastaviti na ovom vrlo važnom području gospodarstva. LITERATURA [1] Boodhoo, Y.: “Energy and Buildings”, Vol.15-16 [2] Boyer, E.L. & Mitgang, L.D. “Building Community: A new future for architecture education and practice“, Carnegie foundation for the Advancement of Teaching, Princeton, NJ. [3] Collier, J.: “Architecture and its ethical dilemmas” Taylor Francis, London, Eng. [4] Guy, S. & Shove, E.: “The sociology of energy, buildings and the environment: Constructing knowledge, designing practice”, Routledge, London, Eng. [5] Kibert, C.J.: “Sustainable Construction - Green Building Design & Delivery” [6] Kuller, R.: “Planning for good indoor lighting”, Building Issues, Vol.14 [7] Lynne, E. & Adams, C.: “Alternative Construction – Contemporary Natural Building Methods” [8] Misra, A.: “Passive solar architecture”, Building Advisory Service and Information Network, No.18 [9] Olgyay, A. & Olgyay,V.: “Solar Control and Shading Devices“, Princeton University Press, Princeton, NJ. [10] Schaefer, K.: “Site Design and Planning for Sustainable Construction”, Tampa, Florida, US [11] Steele, J.: “Ecological architecture: A critical history”, Thames and Hudson, London, Eng. [12] Stultz, R. & Mukerji, K.: “Appropriate building materials: A catalogue of potential solutions“, Swiss Centre for Appropriate Technology, Gallen, Switz. [13] Watson, D.: “Architecture, technology, and environment”, Journal of Architectural Education, Vol.51 [14] Williamson, T. & Radford, A.: “Building, global warming and ethics” Routledge, London, Eng. [15] Williamson, T., Radford, A. & Bennetts, H.: “Understanding sustainable architecture”, London, Eng. [16] Woolley, T.: “Green building: Establishing principles” Routledge, London, Eng.
IS THERE SUCH A THING AS SUSTAINABLE CONSTRUCTION? Summary Whatever the construction method, the common goal should always be to find and use that which is both economical and energy-efficient, which is not harmful and is friendly to the environment, and which is soothing to the soul and pleasant to behold. The fulfilment of these requirements and reconciliation of all contradictions that arise from them is the ultimate goal of sustainable construction and constitutes its essence. This comprehensive task should always be borne in the minds, and eventually become a liability, of investors, designers, contractors and other participants in the public construction sector, including the local and wider community, as well as of private builders and end users. For this purpose a convenient way must be found, at least in the construction sector, to gain energy-independence and to neutralize the impact of civilization on the environment. It has, up to now, been only partially achieved through the construction of ‘solar houses’, wind power plants, wastewater treatment facilities and the use of ‘green’ materials. But there are more and more of those who realise that this is not enough, but that ‘proper’ sustainability can be achieved only through a change of mindset of all participants. Is this possible? What should be done to achieve this? Keywords: sustainable construction, sustainable design, energetic efficiency, environmental protection
12. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 3. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU, Brijuni 10. – 12. svibnja 2012. g. - 266 -