OLGA ŠTAJDOHAR-PAĐEN Institut za elektroprivredu i energetiku d.d., Zagreb olga.stajdohar-paden@zg.htnet.hr
MUZEJ KVALITETE – ZAŠTO NE?
Sažetak U današnjem svijetu muzeji su nezaobilazan način sakupljanja i očuvanja predmeta, spoznaja i činjenica o najrazličitijim elementima ljudske i prirodne baštine. Tako na primjer u Hrvatskoj postoje Hrvatski športski muzej, Muzej turizma, Hrvatski školski muzej, Muzej željeznice, Muzej pošte, Muzej arhitekture, Muzej lovstva, Muzej hrane (u Koprivnici), Tehnički muzej, Etnografski muzej, Prirodoslovni muzej, Arheološki muzej, Muzej grada Zagreba i drugih gradova, Hrvatski povijesni muzej, Muzej Turopolja (u Velikoj Gorici), Muzej Hrvatskog Zagorja i drugih regija, Muzej seljačkih buna (u Gornjoj Stubici), Muzej za umjetnost i obrt, a upravo je u tijeku gradnja Muzeja suvremene umjetnosti. U Lokvama postoji Muzej žaba, u Varaždinu Muzej kukaca, u Zagrebu Muzej Dražena Petrovića, a negdje u Americi čak i muzej Al Caponea. U svijetu postoje muzeji voštanih figura koji osim povijesnih ličnosti prikazuju i još živuće poznate ljude, postoji i Muzej pokretnih slika tj. kinematografije (u Londonu), a postoji i muzej erotike na šest katova, gdje drugdje nego u Parizu. Međutim, prema dostupnim informacijama, u svijetu danas ne postoji nešto što bi se zvalo muzej kvalitete. U radu se razmatra potreba osnivanja takvog muzeja, što bi on sve mogao obuhvaćati te kako bi se sam projekt osnivanja i uspostave takvog muzeja mogao teći. Ključne riječi: Kvaliteta, očuvanje baštine, muzej, projekt, upravljanje projektom
1. TREBA LI NAM MUZEJ KVALITETE? Razgovarajući o ovoj ideji s poznatima koji se, kako obično kažemo „ne bave kvalitetom“, prvo pitanje je bilo – „Muzej kvalitete čega?“ Na ovo „kvalitete čega“ navikli su svi menadžeri kvalitete kad god nekome pokušaju objasniti što to oni rade. Upravljanje kvalitetom kao pojam jednostavno nije dovoljno poznato. Razgovarajući s kolegama iz struke, pitanja su bila – „A što bi u tom muzeju bilo?“, „Je li kvaliteti mjesto u muzeju?“ i „Tko bi to došao gledati?“ I ova pitanja su znakovita i jasno govore o stavu struke prema samoj sebi. No, što je uopće muzej i muzejska djelatnost? Prije svega, Zakon o muzejima [1], sadrži jednu važnu i za ideju Muzeja kvalitete ohrabrujuću konstataciju – muzejska djelatnost je od interesa za Republiku Hrvatsku. Prema istom zakonu „Muzejska djelatnost obuhvaća: skupljanje, čuvanje i istraživanje civilizacijskih, kulturnih i prirodnih dobara te njihovu stručnu i znanstvenu obradu i sistematizaciju u zbirke, trajno zaštićivanje muzejske građe, muzejske dokumentacije, muzejskih lokaliteta i nalazišta, njihovo neposredno i posredno predočavanje javnosti putem stalnih i povremenih izložaba, te objavljivanje podataka i spoznaja o muzejskoj građi i muzejskoj dokumentaciji putem stručnih, znanstvenih i drugih obavijesnih sredstava.
Muzejsku građu čine civilizacijska, kulturna te prirodna dobra, kao dio nacionalne i općeljudske baštine“ U tom smislu postoje na primjer [2]: Hrvatski športski muzej, Muzej turizma, Hrvatski školski muzej, Muzej željeznice, Muzej pošte, Muzej arhitekture, Muzej lovstva, Muzej hrane (u Koprivnici), Tehnički muzej, Etnografski muzej, Prirodoslovni muzej, Arheološki muzej, Muzej grada Zagreba i drugih gradova, Hrvatski povijesni muzej, Muzej Turopolja (u Velikoj Gorici), Muzej Hrvatskog Zagorja i drugih regija, Muzej seljačkih buna (u Gornjoj Stubici), Muzej za umjetnost i obrt, a upravo je u tijeku gradnja Muzeja suvremene umjetnosti. U Lokvama postoji Muzej žaba, u Varaždinu Muzej kukaca, u Zagrebu Muzej Dražena Petrovića, a negdje u Americi čak i muzej Al Caponea. U svijetu postoje muzeji voštanih figura koji osim povijesnih ličnosti prikazuju i još živuće poznate ljude (je li živućim ljudima mjesto u muzeju?), postoji i Muzej pokretnih slika tj. kinematografije (u Londonu), a postoji i muzej erotike na šest katova, gdje drugdje nego u Parizu. Međutim, prema dostupnim informacijama, u svijetu danas ne postoji nešto što bi se zvalo Muzej kvalitete. Ako arhitektima treba Muzej arhitekture, lovcima Muzej lovstva, a učiteljima Muzej školstva, zašto menadžerima kvalitete ne treba njihov Muzej kvalitete? 2. ŠTO BI U MUZEJU KVALITETE BILO IZLOŽENO? Ako pođemo od pretpostavke da muzeji prije svega služe očuvanju baštine, ono što bi se tu moglo sačuvati je povijest i razvoj ideje o kvaliteti na našim prostorima. Građe ima dovoljno. Od 1965. godine kada je u Zagrebu osnovan „Komitet za kvalitetu i tehničku kontrolu“, prvi takve vrste na ovim prostorima, preko osnivanja „Društva za kontrolu kvalitete“ 1971. godine [3], preko obnoviteljske skupštine 1993. kada je osnovano „Hrvatsko društvo za kvalitetu“ (koje je iste godine postalo član Europske organizacije za kvalitetu) pa do današnjih dana, bilo je mnoštvo aktivnosti koje vrijedi zabilježiti. Zabilježiti bi trebalo na primjer: • Konferencije o kvaliteti koje je organiziralo Hrvatsko društvo za kvalitetu (a prva je bila sad već davne 1998. u Cavtatu) – u muzeju bi svoje mjesto mogli naći plakati konferencija, slogani konferencija, radovi koji su bili prikazani, posteri iz poster sekcije, fotografije s otvaranja i ostalih događanja tijekom konferencija • Obilježavanje Europskog, Svjetskog i Hrvatskog dana kvalitete u Hrvatskoj (prvi puta je to bilo 2003. godine) – plakat dana kvalitete, slogan, fotografije sa samog događanja • Dodjela povelja za kvalitetu Hrvatskog društva za kvalitetu (prvi puta također 2003. godine) – tko su dobitnici, u kojim kategorijama, fotografije s dodjele • Časopisi o kvaliteti koji su izlazili u Hrvatskoj, tiskani i oni elektronički • Predavanja o kvaliteti u organizaciji Hrvatske gospodarske komore ISO FORUM CROATICUM • Kronologija uvođenja nastavnog kolegija kontrole, osiguranja i upravljanja kvalitetom u visokoškolske nastavne programe • Prvi certifikati prema normama ISO 9001 • I na kraju, kako su mediji popratili sva ova događanja. Nadalje, muzeji imaju i edukativnu ulogu. U muzeju kvalitete bi se moglo prikazati: • Razvoj ideje o kvaliteti u svijetu, od kontrole kvalitete do pojmova kao što su TQM, six sigma, 20 ključeva, lean manufacturing, kaizen itd
•
Razvoj nacionalnih i međunarodnih normi za kvalitetu, osnivanje TO 176 pri međunarodnoj normirnoj organizaciji ISO • Gurui kvalitete (Juran, Deming, Crosby) • Što je infrastruktura kvalitete • Osam načela kvalitete • Alati za upravljanje kvalitetom. Ovdje su naravno nabrojane samo prve ideje, a kroz realizaciju projekta zasigurno bi se ovaj popis proširio. 3. KAKO BI SE PROJEKT MUZEJA KVALITETE MOGAO ODVIJATI? Poštujući pravila struke, ovaj projekt kao i svaki drugi, trebao bi se odvijati u duhu Demingovog kruga PDCA (planiraj – provedi – provjeri – popravi ako treba). A u skladu s principima poslovnog upravljanja, za muzej kvalitete bi odmah trebalo odrediti viziju (odgovor na pitanje „što?“ – na primjer, „Muzej kvalitete je poznato mjesto, zabavan i informativan“ ), misiju (odgovor na pitanje „zašto?“ – na primjer, „Bez svijesti o kvaliteti nema napredka“) te moto (na primjer „Kvaliteta je uvijek u modi“), strategiju, ciljeve i politiku kvalitete (na primjer „U Muzej kvalitete svi vole dolaziti“). Projekt treba imati nositelja, a to bi moglo biti Hrvatsko društvo za kvalitetu. Zbog važnosti ovog projekta i materije koju obuhvaća, potrebna je suradnja • sa srodnim udrugama – na primjer, Hrvatsko društvo menadžera kvalitete, Udruga Hrvatski laboratoriji CROLAB, Hrvatsko mjeriteljsko društvo, Hrvatski inženjerski savez • s ministarstvima i drugim tijelima državne uprave – ministarstva gospodarstva, kulture, obrazovanja, Državni zavod za mjeriteljstvo, Državni zavod za intelektualno vlasništvo, Državni inspektorat • državnim agencijama i komorama – na primjer, Hrvatskom akreditacijskom agencijom, Hrvatskim zavodom za norme, Hrvatskim mjeriteljskim institutom, Hrvatskom gospodarskom komorom, Hrvatskom komorom arhitekata i inženjera u graditeljstvu. Upravni odbor HDK bi trebao formirati stručno povjerenstvo koje će razmotriti prijedlog osnivanja muzeja kvalitete i iznijeti svoje mišljenje. Na osnovi tog mišljenja, upravni odbor HDK bi trebao donijeti odluku o pokretanju projekta. Potrebno je zatim imenovati tim za osnivanje muzeja. Tim će napraviti poslovni plan kojim će odrediti osnivače muzeja, obuhvatiti opseg osnovnog fundusa muzeja, predvidjeti troškove, način financiranja, marketing i odnose s javnošću. Tim treba odrediti najprikladniji način osnivanja muzeja. U skladu sa Zakonom o muzejima [1], muzej mogu osnivati Republika Hrvatska, županije, grad Zagreb, gradovi i općine te domaće pravne i fizičke osobe. Zbog važnosti kvalitete za izvoznu orijentaciju Republike Hrvatske i priključivanje Europskoj uniji, jedan od osnivača svakako bi trebala biti Republika Hrvatska. A kako bi muzej te vrste obogatio turističku ponudu grada u kojem je smješten, i taj grad bi trebao naći interes u sudjelovanju u ovakvom projektu. Pri izradi poslovnog plana, tim treba uzeti u obzir još neke odredbe Zakona o muzejima [1]: „Članak 15. Stručne i tehničke standarde za određivanje vrste muzeja, te muzeja, galerija i zbirkâ unutar ustanova i drugih pravnih osoba, za njihov rad, kao i za smještaj i čuvanje muzejske građe i muzejske dokumentacije, pravilnikom propisuje ministar kulture na prijedlog Hrvatskoga muzejskog vijeća.
Članak 17. Muzeji, te muzeji, galerije i zbirke unutar ustanova i drugih pravnih osoba, mogu se osnovati ako, sukladno standardima iz članka 15. ovoga Zakona, postoji: - muzejska građa i muzejska dokumentacija, - prostor, oprema i sredstva za rad, - stručno osoblje. Postojanje uvjeta iz stavka 1. ovoga članka za muzeje, te muzeje, galerije i zbirke unutar ustanova i drugih pravnih osoba, utvrđuje rješenjem Ministarstvo kulture po prethodno pribavljenom mišljenju Hrvatskoga muzejskog vijeća, koje je ono dužno dati u roku od mjesec dana. VII. SREDSTVA ZA RAD Članak 32. Sredstva za rad muzeja, te muzeja, galerija i zbirkâ unutar ustanova i drugih pravnih osoba, osigurava osnivač. Sredstva za posebne programe osiguravaju osnivači, a zavisno od svog interesa i tijela državne uprave u čijem je djelokrugu program koji se ostvaruje, kao i županije, Grad Zagreb, gradovi i općine na području kojih se program ostvaruje, te druge pravne i fizičke osobe. Sredstva za rad muzeji osiguravaju i iz vlastitih prihoda, sponzorstvima, darovanjima i na drugi način u skladu sa zakonom.“ Potrebno je dakle uz pomoć stručnog kustosa odrediti osnovnu koncepciju muzeja, pronaći odgovarajući prostor, uputiti javni poziv za doniranje muzejske građe, pronaći sponzore, napraviti web stranicu i sustavno raditi na promidžbi muzeja. Dijagram tijeka projekta prikazan je na slici 1. I ne treba zaboraviti svečano otvaranje muzeja te osigurati odgovarajuću medijsku pozornost.
Slika 1: Dijagram tijeka projekta osnivanja Muzeja kvalitete
4. ODRŽAVANJE MUZEJA I UNAPRIJEĐIVANJE NJEGOVE PONUDE Prema Zakonu o muzejima [1], o financiranju muzeja brinu se njegovi osnivači. To je još jedan razlog zašto bi kao osnivače trebalo predvidjeti Republiku Hrvatsku i grad u kojem će se muzej nalaziti. Međutim, muzeji imaju i druge izvore financiranja – prihodi od ulaznica,
sponzorstva, donacije, prodaja predmeta (to bi mogli biti posteri, plakati, razglednice dizajnirane na temu kvalitete i sl). Uz sve to, važno je stalno nadopunjavati građu muzeja, organizirati prigodne izložbe i osigurati medijsku pozornost. 5. ZAKLJUČAK Ako u Hrvatskoj ima preko tisuću certificiranih tvrtki prema normi ISO 9001, znači da ima i preko tisuću ljudi koji su, između ostalog, menadžeri kvalitete. Kako to da na Konferenciju o kvaliteti dolazi njih svega dvadeset posto? Kako to da redovito ne izlazi niti jedan časopis s temom kvalitete? Struka koja ne cijeni samu sebe ne može očekivati niti da će je cijeniti drugi. Muzej kvalitete bio bi značajni doprinos ne samo očuvanju informacija o povijesti nego i promicanju upravljanja kvalitetom kao strukom. Sljedeća Konferencija o kvaliteti u Cavtatu Dubrovniku je deseta - jubilarna, ujedno je i EOQ-ov kongres. Nije li to prigoda za prikupiti građu, prikazati je na izložbi i zainteresirati javnost i struku za ovu temu? LITERATURA [1] Zakon o muzejima (NN broj 142/1998) [2] www.min-kulture.hr [3] www.kvaliteta.net A MUSEUM OF QUALITY – WHY NOT? Summary In our contemporary world, museums are an inevitable method of collecting and conserving items, knowledge and facts on various elements of human and natural heritage. For instance, in Croatia there is the Museum of Sport, Museum of Tourism, Museum of Education, Railway Museum, Post Museum, Architecture Museum, Hunting Museum, Museum of Food (in Koprivnica), Technical Museum, Ethnography Museum, Museum of Nature, Archaeology Museum, Museum of the City of Zagreb, and of other towns, Croatian Historical Museum, Museum of Turopolje (in Velika Gorica), Museum of Hrvatsko Zagorje, and of other regions, Museum of Peasant Uprisings (in Gornja Stubica), Museum of Art and Craft, and the Museum of Contemporary Art is just under construction. In Lokve there is a Museum of Frogs, in Varaždin a Museum of Insects, in Zagreb a Museum of Dražen Petrović and, somewhere in America, even a Museum of Al Capone. In the world there are museums of wax statues showing not only historical personages, but also living celebrities; there is a Museum of the Moving Image (cinematography) in London, and there is a Museum of Erotica stretching to six floors, where else but in Paris. However, according to the available information, today in the world, nothing exists called a ‘museum of quality’. The article considers the need to establish such a museum, what it could comprise, and how the project of its foundation could unfold. Key words: Quality, heritage conservation, museum, project, project management.