PROMJENE U SUSTAVU OSIGURAVANJA KVALITETE U STRUČNOM VISOKOM OBRAZOVANJU by kvaliteta.net

Mr. sc. NATALIJA URŠULIN TRSTENJAK Zdravstveno veleučilište, Zagreb i Veleučilište u Varaždinu, Varaždin Mr. sc. DAMIR LUČANIN Veleučilište u Varaždinu, Varaždin natalija.ursulin-trstenjak@zvu.hr damirl@zvu.hr

PROMJENE U SUSTAVU OSIGURAVANJA KVALITETE U STRUČNOM VISOKOM OBRAZOVANJU Stručni rad / Professional paper Sažetak Ne tako davno u povijesti visokoškolskog obrazovanja u Hrvatskoj, kvaliteta pojedine institucije se podrazumijevala i nije bilo uobičajene procedure po kojoj bi itko propitivao kvalitetu neke ustanove i procesa koji se u njoj odvijaju. O problemu osiguranja kvalitete visokog obrazovanja na ovim prostorima nije se vodilo puno računa sve do početka procesa približavanja Evropi. Obraćanje pozornosti na kvalitetu zapravo započinje donošenjem nekoliko pravilnika među kojima svakako treba spomenuti Pravilnik o mjerilima i kriterijima za vrednovanje kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa. Primjena spomenutog pravilnika rezultirala je drugačijim odnosom prema kvaliteti u visokom obrazovanju, a započeli su i postupci vanjskog vrednovanja kvalitete. Donošenjem Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju i pratećeg pravilnika važnost kvalitete u visokom obrazovanju postaje još snažnije naglašena. Pojedine ustanove iz sustava koriste različite strategije i pokazuju različitu uspješnost, no čini se da usmjerenost ka uspostavi valjanog sustava za unutarnje osiguravanje kvalitete postaje imperativ opstanka ustanova stručnog visokog obrazovanja. Ključne riječi: Sustav osiguravanja kvalitete, visoko obrazovanje, vanjsko vrednovanje kvalitete, unutarnje osiguravanje kvalitete.

1. UVOD Za sustavu visokog obrazovanja kvaliteta se podrazumijevala kao imanentna samoj djelatnosti. Pretpostavke za obavljanje ove djelatnosti na području Hrvatske uglavnom je država regulirala zakonima, a pojedini dijelovi procesa bili su regulirani posebnim pravilnicima. Odluke su često provjeravane posebnim povjerenstvima, a već davno se nastojalo u čim više procesa uvesti prisutnost javnosti. Ovo sve zajedno trebalo jamčiti visoku kvalitetu u visokoškolskom obrazovanju. Nabrojani mehanizmi su dugo vremena i smatrani dostatnima za dostizanje izvrsnosti u visokom obrazovanju. No, osamdesetih godina prošlog stoljeća politika je odlučila izmijeniti binarni sustav visokog obrazovanja. Kao rezultat političkih odluka pojavio se unitarni sustav koji je pretpostavio da se visoko obrazovanje odvija jedino na sveučilišnim ustanovama. Bivše više i visoke škole, nekad samostalne visokoškolske ustanove, su prestale postojati – ili su pripojene nekom od („srodnih“) fakulteta ili su naprosto zatvorene. Temeljni argument za ovakve političke odluke poslužila je politička ocjena nedostatne kvalitete visokoškolskog obrazovanja u višim i visokim školama. Ne

ulazeći u analizu kolika je šteta (ili možda korist) ovakvih političkih ocjena i odluka jedino želimo naglasiti okolnost da podloga ovakvim procesima nije bila nikakva ozbiljnija analiza niti praćenje kvalitete po danas poznatim i prihvaćenim postupcima. Obraćanje pozornosti na kvalitetu zapravo započinje početkom procesa približavanja Evropi što se očituje i kroz donošenje nekoliko pravilnika među kojima svakako treba spomenuti Pravilnik o mjerilima i kriterijima za vrednovanje kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa [1]. Primjena spomenutog pravilnika kao i Standarda i smjernica za osiguranje kvalitete u europskom prostoru visokog obrazovanja [2] rezultiralo je drugačijim odnosom prema kvaliteti u visokom obrazovanju, a započeli su i postupci vanjskog vrednovanja kvalitete.

2. CILJ, MATERIJALI I METODE RADA Cilj ovog rada je ukazati na promjene koje su se u praćenju kvalitete, te prikazati postupak vrednovanja kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta, tj. Zdravstvenog veleučilišta kroz proces samoanalize kao dijela pripreme za vanjsko vrednovanje kvalitete utemeljeno na obavezama koje proizlaze iz važećih zakona. U radu smo nastojali dati pregled procesa (i njihovih promjena) vezanih uz praćenje kvalitete u stručnom visokom obrazovanju, a koje proizlazi iz važećih propisa. Primjer samooanalize jednog veleučilišta ovdje ima svrhu ilustracije postupaka praćenja kvalitete Prema Pravilniku o mjerilima i kriterijima za vrednovanje kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa [1] vrednovanje visokih učilišta provodi Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje. Agencija za znanost i visoko obrazovanje je specijalizirana ustanova zadužena za pružanje stručne i administrativne potpore Nacionalnom vijeću za visoko obrazovanje. Prilikom započinjanja postupka vrednovanja Nacionalno vijeće imenuje stručno povjerenstvo, te putem Agencije upućuje obavijest visokom učilištu o početku postupka vrednovanja i sastavu imenovanog povjerenstva, na što visoko učilište u roku 10 dana može dati primjedbe. Ako su one opravdane Nacionalno vijeće će imenovati druge članove i uputiti Agenciju na daljnje postupke. Izvješće stručnog povjerenstva podnosi se Nacionalnom vijeću putem Agencije. Visoko učilište može u roku od 30 dana dati svoje primjedbe Nacionalnom vijeću na temelju primljenog izvješća koje je dostavila Agencija. Nacionalno vijeće utvrđuje konačnu ocjenu kontrole i vrednovanja, te ga dostavlja ministru i vrednovanom visokom učilištu i o tome obavještava javnost. U postupku vrednovanja kvalitete i učinkovitosti, Zdravstveno veleučilište je izradilo prikaz samoanalize, na temelju rada internog Povjerenstvo za kontrolu kvalitete Zdravstvenog veleučilišta .

3. VREDNOVANJE KVALITETE I UČINKOVITOSTI VISOKIH UČILIŠTA Postupak vrednovanja provodio se prema napucima koje je izradilo Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje, a primjer Zdravstvenog veleučilišta poslužit će nam za ilustraciju pojedinog dijela postupka. Kao i u ukupnom postupku vrednovanja tako i u samoanalizi, koja je prethodila vanjskoj procjeni, pozornost se obraćala na nekoliko različitih skupina podataka, koje su sve zajedno opisivale različite dimenzije kvalitete visokog učilišta.

3.1. Opis visokog učilišta Opis visokog učilišta - pripadajući podaci odnose se na naziv veleučilišta i nazive studijskih smjerova, znanstvene projekte, na koji način je napravljen unutrašnji ustroj ustanove i koja su tijela veleučilišta.

3.2. Organizacija studijskog programa Prikaz organizacije studijskog programa se temelji na prikazu nastavnih planova kroz predavanja, seminare i vježbe tj. kroz izvedbeni plan i predviđeni broj sati za svaki kolegij, kao i prikaz rasporeda sati, kako za dodiplomske studije tako i za specijalističke. U ovom dijelu također je prikazan br. diplomskih radova za razdoblje za koje se vrednuje. Doprinos kvaliteti temelji se i na suradnji s drugim visokim učilištima i znanstvenim organizacijama, kao i na zahtjevima za definiranjem kriterija i uvjeta prijenosa ECTS-bodova. Svrha, cilj i predmet programskih studijskih smjerova - za svaki studijski smjer Zdravstvenog veleučilišta je istaknulo primarnu svrhu i specifični cilj istog sa sadržajem programa. Dat je prikaz ostvarivosti i suvremenosti cilja programa, kao i mogućnosti zapošljavanja na osnovi stečene diplome.

3.3. Znanstveni programi i vanjska suradnja Znanstveni programi i vanjska suradnja - ovaj zahtjev vezan je za znanstvene domaće i međunarodne projekte, kao i suradnja s međunarodnim institucijama na kojima sudjeluje Zdravstveno veleučilište. Također se to odnosi i na mobilnost nastavnika kao i njihovo sudjelovanje na domaćim i inozemnim skupovima i njihova publikacija u domaćim i međunarodnim časopisima.

3.4. Studenti U poglavlju povezanom sa studentima potrebno je navesti prikaz odnos prema sustavu srednjoškolskog obrazovanja, broj studenata veleučilišta razvrstani po dobi, spolu, vrsti studija, godini, predmetima. Koje im je prosječno trajanje studija i koja im je prosudba opterećenosti, na koje su projekte uključeni. Koji je način organiziranja konzultacija, kako su im organizirane aktivnosti. Prikazuje se kako su organizirani kontakti sa bivšim studentima (ALUMNI).

3.5. Nastavnici Podaci za nastavnike obuhvaćaju: njihov broj i koje im je nastavno opterećenje u matičnoj ustanovi i izvan nje. Koji su im radni uvjeti, akademski stupnjevi, znanstvene i nastavne kvalifikacije. Također treba istaknuti sudjelovanje nastavnika u mentorstvima, projektima, seminarima, konferencijama i koje javne funkcije obnašaju, kao i njihovo izbivanje s radnog mjesta kroz dopust ili mobilnost nastavnika.

3.6. Unutarnji mehanizmi za osiguravanje kvalitete U poglavlju unutarnji mehanizmi za osiguravanje kvalitete na veleučilištu prikazuje se na koji način se provodi praćenje kvalitete na visokom učilištu i anketiranje studenata uz razvijanje indikatora kvalitete. Unutrašnji mehanizmi za osiguravanjem kvalitete temelje se i na istraživanju uspješnosti studiranja, kompetencijama nastavnog osoblja, dokazima o unapređenju nastave, uključivanjem u programe elektroničkog učenje, kvaliteti konačnog proizvoda, uvođenju ISO standarda i kroz izdavačku djelatnost.

4. PRIKAZ SLUČAJA Rezultati vrednovanja kvalitete i učinkovitosti Zdravstvenog veleučilišta prikazani su kroz postupak samoanalize koji se temelji na obradi i prikazu određenih postupaka i podataka sa težištem u ovome radu na unutarnje mehanizme za osiguravanje kvalitete Zdravstvenog veleučilišta kroz segment samoevaluacije, razvijanje indikatora kvalitete, anketiranje studenata, kompetencija nastavnog osoblja sa dokazima o unapređenju nastave. Zdravstveno veleučilište u Zagrebu izvodi nastavu na šest dodiplomskih i četiri diplomska stručna studija. Po završetku dodiplomskih studija fizioterapije, sanitarnog inženjerstva i sestrinstva studenti mogu nastaviti studij na specijalističkim diplomskim stručnim studijima. Dijagram 1. Konfiguracije studijskih programa DIPLOMSKI SPECIJALISTIČKI STRUČNI STUDIJ SANITARNO INŽENJERSTVO

DIPLOMSKI SPECIJALISTIČK I STRUČNI STUDIJ FIZIOTERAPIJA

STUDIJ LABORATOR IJSKE MEDICINE

STUDIJ FIZIOTERAPIJE

STUDIJ RADNE TERAPIJE

STUDIJ SANITARNOG INŽENJERSTV A

DIPLOMSKI SPECIJALISTIČK I STRUČNI STUDIJ MENADŽMENT U SESTRINSTVU

STUDIJ RADIOLOŠKE TEHNOLOGIJE

DIPLOMSKI SPECIJALISTIČK I STRUČNI STUDIJ JAVNO ZDRAVSTVO

STUDIJ SESTRINSTVA

Na razini dodiplomskih stručnih studija izvodi se nastava u trajanju od tri godine (6 semestara) tijekom kojih studenti stječu ukupno 180 ECTS bodova. Nastava na specijalističkim diplomskim stručnim studijima izvodi se u trajanju od 2 godine tijekom kojih studenti stječu 120 ECTS bodova. Stručno vijeće je na sjednici održanoj 28. ožujka 2007 godine donijelo Pravilnik o studiranju kojim seodređuju: upisi studenata, programi i planovi nastave, provjera znanja, provjera uspješnosti nastavnog rada, status studenta i pravila studiranja te sudjelovanje studenata u radu Veleučilišta. Temeljem procjene povjerenstva eksperata ili odgovarajuće radne skupine nastavnika i drugih zaposlenika utvrđuju se indikatori (parametri) temeljem kojih se može ocijeniti trenutna sposobnost i potreba za upisom studenata u prvu godinu studija, kao i neke druge osobine trenutnog stanja na pojedinom studiju (npr. razvojni kapacitet i sl.).

Tablica 1. Primjer pregleda nekoliko procjenjivanih parametara na dodiplomskim studijima Zdravstvenog veleučilišta PARAMETAR 1.

3. 4.

5. 6.

broj sati nastave po studentu prema Nastavnom planu i programu broj nastavnika i suradnika koji izvode nastavu prostor za predavanja i vježbe standardi koji određuju broj pojedinih profesionalaca na odrađenu populaciju Mogućnost zapošljavanja po završetku studija broj studenata koji upisuju/završavaju studij na našem Veleučilištu, na srodnim učilištima

Studij fizioterapije

Studij laboratorijske medicine

Studij radiološke medicine

Studij radne terapije

Studij sanitarnog inženjerstva

Studij sestrinstva

+/-

Pri kreiranju novih nastavnih planova i programa postavljeni su ciljevi kao što je usklađivanje programa s postavkama bolonjskog procesa; usklađivanje nastavnih programa za pojedine profile na razini Republike Hrvatske, poštivanje međunarodnih preporuka o sadržajima obrazovanja pojedinih profila, osuvremenjivanje nastavnih metoda Programi su usklađeni sa preporukama međunarodnih institucija o obrazovanju pojedinih profila sukladno odrednicama da opterećenje semestra iznosi 30 ECTS bodova, odnosno opterećenje godine 60 ECTS bodova. Izračun opterećenja pojedinog kolegija izvršen je na osnovu broja sati nastave (predavanja, seminara i vježbi), broja zadataka koji studenti rješavaju, kolokvija, seminarskih radova, težine i opsega nastavnih tekstova, i ostalih obveza studenata. U sklopu nastavnog procesa trebalo bi težiti kontinuiranoj provjeri znanja studenata. Ocjenjivanje se može vršiti dodjeljivanjem bodova za svaki oblik aktivnosti i provjere znanja i vještina tijekom semestra. U strukturi ukupnog broja bodova najmanje 50% bodova bi trebalo biti predviđeno za aktivnosti i provjere znanja tijekom semestra. Završni ispit se u strukturi ocjenjivanja može vrednovati sa najviše 50% bodova. Način ispitivanja definiran je u silabusu kolegija, precizno definiranim ishodima učenja. Ishodi učenja moraju biti podržani instrukcijama i obaveznom literaturom, te se ne treba ispitivati ono što nije podržano nastavnim procesom. Izabrane metode ispitivanja moraju biti prihvatljive kako ispitivačima tako i studentima, da bi se osigurali relevantni rezultati ocjenjivanja. U svrhu evidencije kontinuirane provjere znanja studenata mogu se formirati posebni obrasci (portfolio) u koje se unose ocjene (bodovi) o uspješnosti studenata u usvajanju znanja i praktičnih vještina. Preporučene metode kontinuirane provjere znanja mogu biti aktivnosti na nastavi; domaće zadaće; seminarski rad; eksperimentalni rad; praktične vježbe; eseji; referat; kritički prikaz; prezentacije i izlaganja; pretraživanja baza podataka; provjere znanja; projekti; istraživanja; laboratorijske vježbe; timski zadatak; terenski rad; međuispiti (kolokviji). Prilikom vrednovanja usvojenih kliničkih vještina valja prosuditi je li student dovoljno osposobljen u komuniciranju (primjerice uzimanje relevantnih podataka/procjena pacijenta), u interpretiranju istih, planiranju, te u provođenju konkretnih terapijskih intervencija. Provjera stavova, znanja i sposobnosti može se provoditi na više načina; verbalno, pismeno ili praktično.

Način prikupljanja podataka za ocjenu može biti primjerice promatranje uz ček-listu, promatranje bez ček-liste (slobodna procjena promatrača/ispitivača), razgovor s ispitanikom, bilješke ispitanika i bilješke pacijenta. Institucije visokog obrazovanja bi trebale težiti osiguravanju ECTS ocjena svim studentima i uzimati u obzir ECTS ocjene iz drugih obrazovnih institucija. Određena količina fleksibilnosti se, naravno, preporuča jer je ECTS zamišljen da bi se povećala transparentnost velikog broja sustava ocjenjivanja i ne može sam po sebi pokriti sve specifične slučajeve. Tablica 2. Struktura nastavnika i suradnika GODINA

2007 2008

Administrativno, tehničko i pomoćno osoblje

33 31

Broj studenata

Broj nastavnika i suradnika

2487 2444

544 624

Broj studenata na 1 osobu u admin…

75,36 78,83

Broj zaposl. nastavnika i suradnika na 1 osobu u admin…

16,48 20,12

Nastavne norme nastavnika i suradnika u nastavi regulirane su Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje[3] (Kolektivni ugovor NN br. 101/02, Aneks NN br. 81/0, Aneks NN br. 203/03 i Dodatak III. NN br. 28/06) te Pravilnikom o unutarnjem ustroju Zdravstvenog veleučilišta. Veličine grupa za predavanja, seminare i vježbe određuju se prema članku 20. Pravilnika o studiranju Zdravstvenog veleučilišta, Pravilniku o osnovama financiranja visoke naobrazbe na javnim visokim učilištima[4] (NN 25/96, NN 28/99), a ovise i o veličini grupe upisanih studenta. Od nastavnika i suradnika, stalno zaposlenih i vanjskih suradnika, njih 58 je registrirano u Upisniku znanstvenika MZOŠ-a. Od toga je 13 zaposlenih s punim radnim vremenom na ZVU. Od svih stalno zaposlenih nastavnika i suradnika, 32 ih se izjasnilo da ima namjeru dovršiti doktorski studij, u domaćim visokoškolskim ustanovama – to su uglavnom: Medicinski fakultet, Filozofski fakultet, Prirodoslovno-matematički fakultet, Kineziološki fakultet, Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet, Prehrambeno-tehnološki fakultet. Prihvaćena strategija praćenja kvalitete studiranja na Zdravstvenom veleučilištu polazi od postavke da osiguravanje kvalitete obuhvaća široku lepezu postupaka i praćenja različitih indikatora, a ne samo kontrolu, ocjenjivanje i praćenje nastavnog procesa već njegovo kontinuirano unaprjeđenje i poboljšanje. Od 1987. godine provodi se evaluacija nastave uz upotrebu studentske ankete. Nekoliko godina kasnije – radi potrebe i želje naglašavanja važnosti kvalitete na stručnim zdravstvenim studijima imenovan je prodekan s posebnim zadatkom unapređenja kvalitete. Kasnije je imenovano i Povjerenstvo za kvalitetu s jasnom namjerom širenja ideje o važnosti kvalitete. Kvaliteta studija zdravstvenog veleučilišta vidljiva je i po statusu ustanove među drugim srodnim institucijama – naime bez obzira na značajan porast u kvaliteti svih zdravstvenih studija u Hrvatskoj još uvijek se je ne mali broj studenata koji pokušava svoj studij završiti na ZVU bez obzira na kojoj ustanovi započeli svoj studij. Jednako tako nastavnici stručnih predmeta ovog veleučilišta dobro su došli kao nastavnici i u drugim sredinama. Isprava o završenom studiju ovog veleučilišta se relativno dobro prihvaća čak i van granica Hrvatske. Studenti Zdravstvenog veleučilišta pokazuju zadovoljavajuću uspješnost jer završavaju studij u razumnim rokovima – uspoređujući ih sa studentima drugih studija vrijeme završetka studija naših studenata jednako je približno prosjeku dužine studiranja na drugim visokoškolskim ustanovama u Zagrebu. Relativno je duga tradicija primjene studentskih anketa u postupku prikupljanja informacija koje bi mogle unaprijediti kvalitetu različitih aspekata studiranja na Zdravstvenom veleučilištu. Ovdje će biti prikazani primjeri rezultata obrade podataka koje se provode dva puta svake akademske godine. Pravo uvida u rezultate

za pojedini predmet i nastavnika imaju jedino sami nastavnici tog predmeta te dekan, prodekan, voditelj studija i pročelnik katedre.

4.1. Vrednovanje općih uvjeta studiranja Tablica 3. Zdravstveno veleučilište; šk. god.: 2007/2008 – ljetni semestar, N = 1551 Redovitost i točnost održavanja nastave Količina novih spoznaja Primjerenost izlaganog sadržaja našim znanjima Pripremljenost nastavnika Pristupačnost nastavnika studentima Ukupni dojam o kvaliteti nastave

M 4,54 4,36 4,35 4,45 4,42 4,39

C 5 5 5 5 5 5

D 5 5 5 5 5 5

M = aritmetička sredina; C = centralna vrijednost; D = dominantna vrijednost

4.2. Evaluacija nastave i nastavnika od strane studenata (studentska anketa) Tablica 4. Zdravstveno veleučilište; šk. god.: 2007/2008 – ljetni semestar, N = 3152 Prisutnost na nastavi ovog nastavnika (1-3) Interes za sadržaje koje kolegij obrađuje na početku nastave (1-3) Kroz nastavu pokazuje dobro poznavanje sadržaja kolegija Na postavljena pitanja odgovara stručno i spremno Kvalitetnim primjerima i zadacima olakšava razumijevanje sadržaja Jasno i razumljivo izlaže/demonstrira nastavne sadržaje Nastava je dobro strukturirana i raspoloživo vrijeme je racionalno iskorišteno Jasno definira ciljeve nastave i ono što očekuje od studenata Nastava je zanimljiva i dinamična Uporabom nastavnih pomagala i suvremene tehnologije podiže kvalitetu nastave Ima dobre komunikacijske vještine i stvara ugodnu radnu atmosferu Prema studentima se odnosi korektno i s poštovanjem Dostupan je i susretljiv za konzultacije sa studentima Motiviran je za rad i savjesno izvršava svoje obaveze Nastavu održava redovito i na vrijeme Koju biste opću ocjenu dali ovom nastavniku/nastavnici u cjelini? Ciljevi i zahtjevi kolegija bili su dobro definirani Kolegij nudi uvid u ključne sadržaje i omogućuje njihovo razumijevanje Propisana literatura je korisna za razumijevanje sadržaja kolegija Količina nastavnog sadržaja odgovara predviđenoj satnici kolegija Kolegij vam je omogućio uvid u važnost područja i mogućnosti primjene Predavanja su na primjeren način bila popraćena vježbama, seminarima i sl. Vježbe i seminari omogućili su razvijanje vještina, te praktičnu primjenu znanja Organizacija kolegija potiče studente na aktivno sudjelovanje u nastavi Koju biste opću ocjenu dali ovom kolegiju u cjelini?

2,51 2,32 4,44 4,37 4,22 4,19 4,12 4,14 3,93 4,07 4,17 4,38 4,29 4,34 4,37 4,21 4,22 4,19 4,02 4,13 4,19 4,18 4,14 4,10 4,13

3 2 5 5 5 5 4 4 4 4 5 5 5 5 5 4 5 4 4 4 4 5 5 4 4

3 3 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5 5

M = aritmetička sredina; C = centralna vrijednost; D = dominantna vrijednost

5. ZAKLJUČAK Osnova postojanja stručnih studija u sustavu visokog obrazovanja u cjelini je osposobljavanje stručnjaka usmjerenih ka obavljanju složenih poslova u praksi, koji tijekom studija stječu teoretske osnove za razumijevanje i obavljanje svog praktičnog rada i brojna praktična znanja i vještine praktične primjene sadržaja obrazovanja. Ovakva specifičnost stručnih studija razlikuje ih od sveučilišnih studija najviše s obzirom na značajniji broj nastavnih sati usmjeren praktičnoj nastavi. Takva koncepcija nastave ujedno utječe i na strukturu nastavnika među kojima mora biti veći broj onih koji su izravno uključeni u rad u praksi. Misija ovako ustrojenog obrazovanja je na razini trogodišnjeg studija osigurati ishode učenja putem kojih studenti samostalno mogu obavljati poslove svoga zanimanja u praksi a nakon čega se u sustavu cjeloživotnog obrazovanja mogu doškolovati na specijalističkim diplomski studijima - na drugom ciklusu, a u cilju svladavanja specifičnih kompetencija. Sukladno pravu na mobilnost i napredovanje do najviših razina obrazovanja nakon završenih stručnih studija studentima ove vrste obrazovanja treba osigurati mogućnost nastavka na trećoj razini tj. na razini sveučilišnih specijalističkih i doktorskih studija. Realizacija predmetne misije počiva na opće prihvaćenim načelima Bolonjske deklaracije i Zakona i propisa vezanih uz visoko obrazovanje i zbiva se na dvije razine. Na razini veleučilišta one se očituju u zalaganju za a.) jačanje nastavnih, stručnih i znanstvenih potencijala, b.) modernizaciju sustava upravljanja Veleučilištem, c.) informatizaciju nastavnih, administrativnih i studentskih djelatnosti i službi Veleučilišta d.) osiguravanje suvremene opreme i adekvatnog prostora za kvalitetno provođenje sadašnjih i uspješno planiranje razvoja budućih raznovrsnih dodiplomskih i diplomskih stručnih studija, e.) usklađivanje nastavnih programa sa standardima kvalitete zemalja Europskog obrazovnog prostora f.) usklađivanje upisne politike s potrebama hrvatskog zdravstva i drugih društvenih subjekata, g.) jačanja izvanrednih oblika studija radi većih mogućnosti obrazovanja odraslih, posebice deficitarnih zdravstvenih djelatnika s nižim obrazovnim razinama od standarda Europske zajednice (npr. podizanje razine obrazovanja medicinskih sestara sukladno Direktivi 2005/36/EC. I Evaluacijskom izvješću EU misije za sestrinstvo od 16.rujna 2008.) h.) razvoj sustava praćenja kvalitete nastavne djelatnosti, i.) jačanje izdavačke djelatnosti i knjižničnog sustava) povećanje aktivnosti i sudjelovanja studenata u upravljanju i donošenju odluka o razvoju Veleučilišta Na opće društvenoj razini tj. razini razvoja cjelokupnog sustava stručnog visokog obrazovanja u Hrvatskoj, osnovne i trajne načelne odrednice veleučilišta i dalje trebaju biti zalaganje za a.) razvoj kvalitetnog binarnog sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj, b.) funkcionalnu suradnju sa sveučilištima, posebice u zajedničkom korištenju potrebnih obrazovnih resursa, c.) što veću disperziju veleučilišta i visokih škola po hrvatskim regionalnim i subregionalnim središtima, d. ) što užu suradnju sa gospodarskim i drugim društvenim subjektima u obrazovanju potrebnih stručnjaka d.) otvaranje prostora poduzetništvu u visokom obrazovanju i jačanju mogućnosti ostvarenja većih prihoda na tržištu e.) jačanje institucionalne autonomije veleučilišta i visokih škola. f.) jačanje međuveleučilišne suradnje Na obje spomenute razine Zdravstveno je veleučilište činilo brojne napore. Ključno je bilo zalaganje za osiguravanjem uvjeta provođenja kvalitetne nastave, temeljene na suvremenim znanstvenim spoznajama i širokim praktičnim iskustvima nastavnika, a sa ciljem postizavanja takvih ishoda učenja kojima studenti mogu biti konkurentni i u Hrvatskoj i u zemljama Europskog obrazovnog prostora. Na opće društvenoj razini prioritet je bilo zalaganje za razvoj binarnog sustava visokog obrazovanja u Hrvatskoj i za jačanje zajedništva i koordinacije između pojedinih ustanova stručnog visokog obrazovanja putem tijela i povjerenstava Vijeća veleučilišta i visokih škola Hrvatske.

No, oko nekih načela postoje dvojbe uvjetovane nejasnim društvenim očekivanjima od Veleučilišta i nedovoljno dobro definiranom kratkoročnom i dugoročnom ulogom i misijom Veleučilišta. Donošenjem Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju [5] Narodne novine br. 45/2009 znači novi korak u osiguravanju kvalitete u visokom obrazovanju u Hrvatskoj, jer još više naglašava važnost kvalitete za djelatnost visokog obrazovanja i jer još više naglašava ulogu samih visokoškolskih ustanova u procesu osiguravanja kvalitete. Cijeli je niz promjena u procesu osiguravanju kvalitete visokih učilišta no najvažnija se čini u tome što ustanove u buduće moraju organizirati interni sustav za osiguravanje kvalitete koji će iti težište praćenja i kontrole, za razliku od dosadašnjeg relativno statičkog sustava koji je podrazumjevao provjeru trenutnog stanja kvalitete. Ove promjene mogu biti pravi izazov za neke ustanove stručnog visokog obrazovanja, posebno za one nedavno osnovane i one koje su relativno male. Iz Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju [5] proizlazi imperativ osiguravanja odgovarajuće kvalitete, a i prateći pravilnici to pokazuju. Bez odgovarajućeg internog sustava za osiguravanje kvalitete ne samo da se ne može dobiti dopusnica nego je sustavom reakreditacije predviđeno uskraćivanje već izdanih dopusnica. Zbog spomenutih, a i drugih razloga svakako treba pohvaliti napore nekih institucija koji nastoje unaprediti svoj sustav osiguravanja kvalitete ulažući ne male napore u ovome poslu. Jedan od primjera koji svakako treba spomenuti je pilot-projekt procjene i poboljšanja sustava kvalitete u stručnim visokoškolskim ustanovama. Hrvatski partneri u projektu su Vijeće veleučilišta i visokih škola, Visoka škola za primijenjeno računarstvo iz Zagreba, Veleučilište "Marko Marulić" iz Knina te Veleučilište u Slavonskom Brodu. Koordinator i stručni inozemni partner ovog projekta je Akreditacijska organizacija Nizozemske i Flandrije – NVAO (eng. The Accreditation Organization of the Netherlands and Flanders).

6. LITERATURA [1] Pravilnik o mjerilima i kriterijima za vrednovanje kvalitete i učinkovitosti visokih učilišta i studijskih programa, Narodne novine, br. 9/2005. (od 17.01.2005.) [2] ENQA (2007) Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area, Helsinki, Finland,. Dostupno na: http://www.nvvo.hr/dokumenti/cat_view/38-standardi-i-smjernice-esg ili http://www.enqa.eu/pubs.lasso [20. ožujka 2010.] [3] Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje, Narodne novine, br. 101/2002., Aneks NN br. 81/0, Aneks NN br. 203/03 i Dodatak III. NN br. 28/06 [4] Pravilniku o osnovama financiranja visoke naobrazbe na javnim visokim učilištima, Narodne novine, br. 25/1996 i (NN 25/96, NN 28/99), [5] Zakon o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju, Narodne novine br. 45/2009.

CHANGES IN THE SYSTEM OF QUALITY ASSURANCE IN PROFESSIONAL HIGHER EDUCATION Summary Not so long ago in the history of higher education in Croatia, the quality of institutions was taken for granted, and there was no customary procedure for anyone to evaluate the quality of institutions and education processes. The problem of quality assurance in higher education in this region was not taken into much account until the beginning of the process of approaching Europe. Attention to quality assurance increased after several regulations were passed, especially the Regulation on Standards and Criteria for Evaluating the Quality and Efficiency of Higher Education Institutions and Study Programs. Application of this Regulation resulted in changes regarding quality in higher education, and has started procedures for the external evaluation of quality. Enactment of the Law on Quality Assurance in Science and Higher Education and the accompanying regulations has put ever more emphasis on quality in higher education. Individual institutions apply different strategies with

different levels of efficiency. However, orientation towards the development of a valid internal quality assurance system is becoming imperative for the survival of professional higher-education institutions. Key words: quality assurance system, higher education, external quality evaluation, internal quality assurance