Casopis Prostor br. 36

PROSTOR Broj 36 novembar /decembar 2015. cijena 2,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

intervju

enterijer

Dizajn

arhitektura

Pavle Goranović, Ministar Kulture

Crna boja u enterijeru Skladištanje u spavaćim sobama

Dizajner: Hens Wegner

Arhitekta: Erick van Egeraat

2

PROSTOR BR 36

3

6

PROSTOR BR 36

7

enterijer

30 94

dizajn 90... Hens Wegner

...20

Pavle Goranović, Ministar Kulture

arhitektura

12... Erick van Egeraat 36... Poly Grand Teatar 54... Projekat MOSA

12

36 10

102

PROSTOR BR 36

52

76 52... Jela Komerc 76... Europrojekt

predstavljamo

intervju

30... Crna boja u eneterijeru 94... Mali stanovi

PROSTOR impressum Izdavač MEDIA HOME Direktor Media Home - a Danko Jokanović Programski direktor Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik Tamara Rašović Grafički dizajn Aleksandra Zečević Malović Fotografija Dimitrije Labudović Nenad Mandić Andrija Kasom Risto Božović Redakcija:

Poštovani, Pred vama je novi broj časopisa Prostor u kome možete pročitati intervju sa Ministrom kulture Pavlom Goranovićem o temiu kulturna baština Crne Gore, saznati kako se gradila brana Mratinje... Kako mali prostor možete učiniti vizuelno većim, kako na najbolji način skladištiti stvari u spavaćim sobama. Dajemo vam savjete kao koristiti crnu boju u enterijeru i kako Bambusom oplemeniti unutrašnji i spoljašnji prostor...

Tatjana Đorđević Prof. Aleksandar Radojević Krstinja Zečević Milica Miletić – Šerbedžija Jelena Nikčević Ljubica Slavković Aleksandra Zečević Malović Ana Đurković Sanja Golubović Štampa: Rotografika, Subotica Časopis je upisan u registar novina i radiodifuznih preduzeća pod rednim brojem 589, rješenjem Ministarstva kulture od 24.07.2006. godine.

CIP - Katalogizacija u publikaciji Centralna narodna biblioteka Crne Gore, Cetinje 72 (05) Prostor : arhitektura, građevinarstvo, enterijer, dizajn, ideje, ličnosti. - 2006, br. 1. - Podgorica (Trg Nikole Kovačevića 10) : NVO Ambijent : Media system, 2006 (Lapovo : Kolor pres) . - 30 cm ISSN 1800-6124 = Prostor (Podgorica) COBISS.CG-ID 11306000 Redakcija Trg Nikole Kovačevića 10 81100 Podgorica, Crna Gora Tel +382 20 218 269 Mob +382 67 210 904 e – mail casopisprostor@yahoo.com 11

info Zlatna nagrada za crnogorski paviljon na EXPO Milano 2015 Na svečanoj ceremoniji povodom zatvaranja Svjetske univerzalne izložbe Expo Milano 2015, u organizaciji BIE (Bureau of International Expositions), Crnogorski paviljon je od strane međunarodnog stručnog žirija dobio nagradu Golden Award za najljepši paviljon u kategoriji klastera.

U periodu od 1. maja do 31. oktobra, na Expo-u su se predstavile 144 zemlje učesnice, 3 međunarodne organizacije i 13 nevladinih organizacija, od čega je polovina od ukupnog broja nastupila u okviru klastera.Ove godine na Expo Milano 2015 nastupilo je 9 klastera, a Crna Gora se predstavila pod motom „Mala zemlja velikih mogućnosti“ u okviru Biomediteranskog klastera pored Malte, Grčke, San Marina, Tunisa, Libana, Alžira, Egipta, Srbije i Albanije.

Enterijer Crnogorskog paviljona, dizajniran od strane

arhitekte Marka Brajovića a oslikava spoj tradicionalnog i modernog. Inspiracija je preuzeta iz crnogorske tradicije i prirodnih ljepota, a pri tom je isto predstavljeno kroz moderne tehnologije. Prostor je reprezentativnog karaktera, sa tipičnim elemetima identiteta, koji reflektuju i valorizuju vrijednosti i posebnosti crnogorskog regiona. Centralni dio izložbenog dijela paviljona, predstavlja gumno. Iznad je instalacija u obliku inverzne planine, koja predstavlja Durmitor i napravljena je od niti vune. Unutar gumna je ogledalo - Crno jezero u kojem se Durmitor reflektuje.

MAch garnitura Match garnitura dolazi iz porodice modularnih sofa, pružajući velik broj kompozicija prilagođenih zadanom prostoru.

Njegovu morfologiju definišu jednostavne osnovne linije nešto nižeg naslonjača i povišenih rukohvata. Dimenzije Matcha idu u korak s potrebama različitih grupa korisnika koji mogu birati između dvije različite širine i dubine modula. Zbog svoje morfologije, Match je idealan za opremanje većih prostor(a)ija.

Možete je naći u La Mia Casa(Delta City, Podgorica).

Erick van Egeraat “Ljepota, snaga i fokus na kvalitetnim materijalima su esencijalni elementi na kojima se može temeljiti održiva arhitektura.”

kontinuitet i memorija Napisala: Tamara Međedović

Holanđanin koji projektuje objekte koji se mogu posmatrati kao „sinteza beskompromisnog modernizma i intuitivnih organskih oblika, kako bi se postiglo ono što bi se moglo nazvati Moderni barok.“ Raznolikošću u funkcijama objekata koje je projektovao Van Egeraat demonstrira svoj inovativan i interdisciplinaran pristup koji ide ruku pod ruku sa kontekstualnim razmatranjem projektovanja. Njegovi radovi pokušavaju ne da navedu, već da dovedu u vezu, ne da provociraju, već da zavedu. Rezultat je impresivna kolekcija projekata realizovanih objekata u Evropi i Rusiji, koji odišu vanvremenskim vrijednostima i strašću za izvrsnost

Erick van Egeraat je holandski arhitekta i autor. Trenutno je na čelu arhitektonskog biroa sa sjedištem u Roterdamu i kancelarijama u Moskvi, Budimpešti i Pragu. Arhitekta, rođen 1956. godine je diplomirao na Delft University of Technology, smjeru za arhitekturu. Tokom posljednje 14

PROSTOR BR 36

godine studija, poslije prve nagrade na konkursu za projekat stambenog kompleksa za mlade u Roterdamu, otvorio je svoj prvi biro pod nazivom Mecanoo, zajedno sa Henk Döll - om, Francine Houben, Roelf Steenhuis om and Chris de Weijer – om. Rani projekti ovog arhitektonskog biroa

bili su vezani za osporavanje urbanih normi i socijalnog stanovanja.

Godine 1995. Van Egeraat napušta Mecanoo i otvara svoju kompaniju Erick van Egeraat associated architects. Prekretnica za Van Egeraat – a i projekat kroz koji je izrazio novi pristup arhitekturi je bio objekat

Headquarters of ING Bank i NNH Insurance company u Budimpešti. „Ovaj objekat se može smatrati prvim koji je sinteza beskompromisnog modernizma i intuitivnih organskih oblika, kako bi se postiglo ono što bi se moglo nazvati Moderni barok.“ Ova nova vizija je bila očigledna u sljedećih par projekata, kao što su: Municipal Art Gallery u Korku – Irska, Pop-stage Mezz u Bredi – Holandija, Mauritskade building u Amsterdamu – Holandija, Visual Art Center u Midlsbrou – Engleska, za koji je 2007. godine dobio RIBA nagradu.

Godine 2007. Erick van Egeraat je projektovao i objekte mješovite namjene – Sumatrakontor, kao dio Überseequartier – a i šireg plana dijela Hamburga - četvrti Hafen City, rječnom ostrvu Elbe. Novi kompleks sadrži maloprodajne i stambene prostore, kao i kancelarije na ukupnoj površini od 37.000 m2. U okviru master plana Überseequartier, ovi objekti se mogu posmatrati kao urbana atrakcija, sa poslovnim prostorima u prizemljima i kancelarijama i apar-

Sumatrakontor, kao dio Überseequartier – a i šireg plana dijela Hamburga, spada u objekte široke namjene

tmanima duž glavnog bulevara, koji služi kao centralna veza sa rijekom.

Objekti formiraju čist, urbani blok projektovan oko unutrašnjeg dvorišta, koje se otvara ka glavnom bulevaru.

Ovakav plan polu – javnog prostora nudi potrebnu intimu svojim korisnicima, ali je istovremeno i dostupan za posjetioce. Oblikovno, kompleks kombinuje crvenu opeku istorijskog dijela luke i tradicionalnih, malterisanih fasada ovog dijela grada. U kombinaciji sa staklom i aluminijumskim panelima, ulične fasade se pretežno sastoje

15

Vershina Trade and Entertainment Centre . Koncept na kom je zasnovan projekat je dijalektička igra između svjetla i tame, čvrstog i transparentnog, otvorenog i zatvorenog.

od prirodnog kamena. U kontrastu, fasade ka unutrašnjem dvorištu su čisto bijele. Atrijum na jugozapadnom dijelu kompleksa omogućava da svaki kancelarijski prostor ima poseban prilaz. Njihova fleksibilna struktura nudi prostore od 400 do 4.000 m2.

Prostorima za stanovanje se može prići sa bulevara, a zatim stepeništem do unutrašnjeg dvorišta na prvom spratu okruženog kafeima i barovi16

PROSTOR BR 36

ma. Na urbanoj ljestvici, kompleks oblikovno omogućava socijalnu interakciju sa okolnim sadržajima, dok arhitektonski snažno parira karakteru Hamburga. U okviru ovog koncepta, objekat, kao jedinstveni element podržava karakter razvoja ovog dijela grada – konekciju sa unutrašnjosti sa revitalizacijom rječne obale, omogućavajući da se Überseequartier integriše kao dio Hamburga XXI vijeka.

Radeći na objektima od istorijskog značaja ili u istorijskom ambijentu, Erick van Egeraat je postavio novi cilj „kontinuitet i memorija, prije nego raskid i odbacivanje tradicije“.

Početkom 2000. godine Van Egeraat je počeo aktivno da projektuje u Rusiji. Uzbuđenje u radu u novom

arhitektonskom okruženju je donijelo novu notu i u projektima „spektakularnije, čistije arhitektonske projekte“ koji su ga definisali kao „jednog od najkitnjastijih arhitekata Holandije“, shodno kritičarima. „Vershina Trade and Entertainment Centre“ je internacionalni šoping centar u Surgutu, koji nudi maloprodajne prostore, prostore za ekstremne sportove, studije za ples, restorane, barove i podzemni noćni klub. Ukupna površina od 35.000 m2, je „razvučena“ na osam spratova, a tokom dana je moguće učestvovati u različitim aktivnostima koje se svakog sata nude.

Koncept na kom je zasnovan projekat je dijalektička igra između svjetla i tame, čvrstog i transparentnog, otvorenog i zatvorenog. Objekat je opremljen izrazitom šemom spoljašnje rasvjete u kojoj staklena fasada formira ekran na kom se mijenjaju pokretne reklame.

Primarni „zasjeci“ na fasadi dijele kubus objekta u oštre volumene i istovremeno propuštaju dnevnu svje-

tlost u objekat, dok noću „isijavaju“ vještačko osvjetljenje ka spolja. Ovi zasjeci su praćeni sekundarnim „rezovima“, takozvanim „linijama svjetlosti“. Skupa omogućavaju objektu da postane svetionik tokom šest mjeseci mračne zime u Surgutu.

Jedan od najatraktivnijih objekata koji je izgrađen u Sibiru u posljednjih par decenija je sigurno Šahovski klub u gradu Khanty - Mansiysk. Sa obzirom na to da izgledom objekat više asocira na savremenu muzejsku arhitekturu zapadne Evrope, malo ko bi pretpostavio da sadržaj šahovskog kluba može biti jedina funkcija ovog impozantnog zdanja.

Pri projektovanju nove ikone grada arhitekta Erick van Egeraat je blisko sarađivao sa gradskim vlastima i prilikom otvaranja objekta istakao kako vjeruje da je upravo ovaj projekat prvi korak u budućoj i prijeko potrebnoj obnovi tog ruskog gradića.

Sadržaji zgrade prostiru se na 5.000 m², vanjska ljuska “obučena” je u fasadne elemente od cinka, dok u enterijerima dominira drvo. Van Ege-

Šahovski klub u gradu Khanty - Mansiysk, je objekat koji više asocira na savremenu muzejsku arhitekturu zapadne Evrope, malo ko bi pretpostavio da sadržaj šahovskog kluba može biti jedina funkcija ovog impozantnog zdanja. raat uglađeno i izobličeno oblikovanje zgrade upoređuje sa psihom igrača šaha, naizgled smiren izvana, ali sa snažnom unutrašnjom željom da pobijedi protivnika.

Centralni fokus objekta je hol duple visine sa tribinama, u kom se održavaju takmičenja. Osim toga, prostor hola je vrlo fleksibilan, pa se vrlo lako može prilagoditi bilo kakvim događajima koji se organizuju u gradu. Preko dana dnevne funkcije, kao što su administracija i sala za individualne igre okružuju ovaj dio objekta.

Godine 2009. Erick van Egeraat je restrukturirao svoju kompaniju, pod novim naz ivom (designed by) Erick van Egeraat, sa kancelarijama 17

u Roterdamu, Moskvi, Budimpešti i Pragu. Uprkos svijetskoj ekonomskoj krizi, njegov fokus na kompleksnosti i kvalitetu je stalno rastao.

Odluka direktora da se novo krilo Drents Museum of Netherlands nađe na svijetskoj mapi najvažnijih muzeja i u isto vrijeme nađe prostor za novu kolekciju podzemnih ekspo-

18

PROSTOR BR 36

nata, dovela je do koncepta projekta – staklena ploča koje se proteže duž parka. Svi novi, podzemni djelovi muzejskog krila imaju stakleni krov i plafon, omogućavajući filtraciju dnevne svijetlosti izložbenih prostora, dok istovremeno predstavljaju jasan marker u pejzažu parka. Ove, prohodne, staklene površine se šire dvorištem

muzeja i na taj način povezuju stari i novi dio objekta. Novi dio objekta ne samo da prikazuje eksponate, već postaje i jedan od njih. Ekstenzija muzeja je fluidno smještena u urbani kontekst, velikim dijelom zvog toga što je skoro čitava ispod površine zemlje, tako da je postojeći objekat ostao netaknut tokom intervencije.

Kako bi se formirao ulazni lobi, duple spratne visine, staklene površine su „izrasle“ iz zemlje kao novi skulpturalni izraz grada Asena. Novi muzejski trg postao je kulturno i socijalno stecište gdje se mogu planirati nove gradske aktivnosti. Velika zelena dvorišta i prirodna svijetlost konstantno zamagljuju granicu između muzeja i okoline.

Projekat je zvanično završen 2012. godine, kada je i nagrađen za najbolji enterijer na Dutch Design Awards ceremoniji.

Erick van Egeraat je kompletirao elektranu i insinerator (peć za spaljivanje) - Incineration Line, danskog grada Roskilde ritmično perforiranom opnom koja noću isijava, baš

kao da vatra tinja unutar školjke. Van Egeraat pobjednik je internacionalnog konkursa kojim je 2008. godine traženo oblikovno rješenje za postrojenje u kojem će biti spaljivan otpad, a čija će toplotna energija biti iskorišćena za grijanje i proizvodnju struje za grad Roskilde i pripadajuće okruženje.

Razmjere građevine ukazuju na činjenicu da je postrojenje istog časa postalo najupečatljivija tačka na terenu, čineći pozadinsko platno vrlo malog naselja razvučenog po prilično ravničarskom krajoliku. Projekat je osmišljen sa ciljem da izrazi i funkciju objekta i najsavremeniju formu obnovljivih tehnologija koje će biti primjenjivane unutar objekta – transformisanje otpada u energiju.

Niže partije građevine su zakošene

i povučene, asocirajući na krovove fabrika koje se nalaze u industrijskom okruženju; a kopljasti oblik 97 metara visokih tornjeva koji štrče povrh pajzaža, omotavajući dimnjake elektrane, zapravo su savremeni odgovor na kule istorijske katedrale unutar grada.

Iako su stvarani u vremenskom procjepu od gotovo čitavog milenijuma, duple kule katedrale (zidane opekom i kamenom toplih boja) i novi dvostruki tornjevi ikoničnog pogona za spaljivanje koji isijava noću, danas ponosno štrče ka nebu povrh inače skromnog mjestašca u okrugu Skagerrag zajedno, kao stražari.

Funkcionalno jezgro elektrane nalazi se u opni koja je ne samo termički omotač, već i veoma ekspresivna

forma izlomljene kože sačinjene od aluminijumskih ploča zagasite boje zemlje. Matrica perforiranih otisaka sastoji se od kružnih otvora različitih dimenzija, laserski prorezanih kroz panele, rupa čija se gustina sabija kako se pogled penje prema vrhu koplja. Rasvjeta je sakrivena, izbija iz sloja koji je iza fasadnog, a kroz perforacije se svjetlost filtrira, postavljena individualno, tako da je moguće programirati bojene šare zasebno od otvora. Tako se čitav pogon noću transformiše u svetionik koji emituje blagu svjetlost – u simbol fabrike koja proizvodi energiju.

Tokom jednog sata, odvija se više ciklusa tokom kojih samo jedna svjetlosna varnica postepeno narasta u sjaj čitavog plamena kojim zasvjetli

19

radovi pokušavaju ne da navedu, već da dovedu u vezu, ne da provociraju, već da zavedu. Rezultat je impresivna kolekcija projekata i realizovanih objekata u Evropi i Rusiji, koji odišu vanvremenskim vrijednostima i strašću za izvrsnost.

Na konkursu za novu stambenu zonu u Kopenhagenu „Kroyers Plads“, biro Erick van Egeraat Associated Architects su osvojili prvu nagradu. Radi se o novom stambenom kompleksu neočekivano strmih krovova koji je u potpunosti grupisan na jednoj platformi i okrenut prema moru. Ipak, nijesu to sterotipi krovova „na dvije vode“. Radi se o objektima

čitav kompleks. A kada taj metaforički plam zgasne, objekat ponovo tinja poput žara. Da bi bili sasvim sigurni da će izvor svjetlosti ostati sakriven, lampe su fiksirane za spoljni omotač, a svjetlost se odbija o unutrašnji sloj opne, tako da isijava ravnomjerno kroz otvore perforirane fasade.

Portfolio Erick van Egeraat – a uključuje preko 100 projekata u preko 10 zemalja, par publikacija i knjiga, od kojih je najpoznatija „Six Ideas about Architecture“ u saradnji sa Dejanom Suđićem. Njegova definicija održive arhitekture udvaja ljepotu i kvalitet „potrebno je obratiti pažnju i posvetiti se arhitekturi koja će ponovo da nas oduševi. Ljepota, snaga i fokus na kvalitetnim materijalima su esencijalni elementi na kojima se može temeljiti održiva arhitektura.“ Bez obzira da li projektuje novi objekat ili interveniše unutar istorijske strukture, Erick van Egeraat uvijek ima za cilj stvaranje kulturnog identiteta i optimizaciju vrijednosti nekretnina. Ova vizija se manifestuje u objektima jakog karaktera koji imaju podršku velikog broja korisnika i nude visok nivo fleksibilnosti u upotrebi. Po ovoj definiciji, njegovi objekti su izgrađeni sa uobičajenim rokom eksploatacije od 35 do 50 godina što rezultira znatno nižim ekonomskim, socijalnim i ekološkim opterećenjem budžeta. Raznolikošću u funkcijama objekata koje je projektovao Van Egeraat demonstrira svoj inovativan i interdisciplinaran pristup koji ide ruku pod ruku sa kontekstualnim razmatranjem projektovanja. Njegovi

20

PROSTOR BR 36

čiji je jedan tip poslužio kao modul.

Njegove različite visine, pozicije i orjentacija rezultirale su jakom autentičnošću samog kompleksa, a preuzimanje elemenata tradicionalnih strmih krovova, harmonizaciji i dijalogu sa okolinom. Jedna od karakteristika stanova je njihova potpuna zastakljenost, čime su obezbijeđene vizure ka cijeloj okolini. Živopisnost, ali i nestvarnost kompleksa dopunjuju boje materijala: terakota i bakarno crvena, kontrastirajući sjaju nerđajućeg čelika. I mada je projekat u Danskoj, ovo su boje i stil „holandske škole“.

Stambeni dio, čija je visina od 8 do 14

spratova nudi ukupno 16.000 m2 prostora, za apartmane različitih tipova.

Maloprodajni i parking prostori zauzimaju 6.750 m2, a locirani su strateški u blizini promenada, pristupnih saobraćajnica i unutrašnjih dvorišta.

Iako je konkurs održan 2003. Godine, tek nedavno je počela izgradnja ovog kompleksa, koja i dalje traje.

Kulturna baština: Intervju: Pavle Goranović, Ministar Kulture u Vladi Crne Gore

22

PROSTOR BR 36

Kulturno

nasljeđe je naše najveće bogatstvo Ministarstvo kulture je u proteklom periodu sprovelo značajne normativne i institucionalne reforme u oblasti kulturne baštine. Usvajanje seta novih zakona uslovilo je značajne promjene u sistemu zaštite. Pored strateškog promišljanja i posvećenog rada na zaštiti, valorizaciji i promociji kulturnog nasljeđa stvara se i snažna pretpostavka na širenju svijesti institucija i pojedinaca o važnosti očuvanja kulturne baštine uopšte..

23

Koliko Crna Gora ima kulturnih dobara, i u kakvom su stanju?

Crna Gora je država koja mora imati stalnu pažnju prema kulturnim dobrima i kulturnom nasljeđu kao najvećem bogatstvu. Težimo da razvijamo svijest o značaju baštine – ne samo na planu spoznaje o sopstvenim vrijednostima, već i kao rijetku mogućnost za međunarodnu afirmaciju naše države.

Posljednjih godina je realizovan niz aktivnosti čiji je cilj bio zaštita i očuvanje bogate kulturne baštine Crne Gore. Tako je projektom Revalorizacija kulturnih dobara Crne Gore, čija je realizacija završena 2014. godine, izvršena provjera kulturnih vrijednosti 1900 kulturnih dobara. Rezultati prikazani u elaboratima za 1.338 nepokretnih kulturnih dobara, sa oko 3.500 objekata i 562 pokretna kulturna dobara, sa oko 100.000 predmeta, ukazuju da kriterijum kulturne vrijednosti, odnosno stepen očuvanosti, posjeduje 84 % nepokretnih i 79 % pokretnih kulturnih dobara.

Ovi rezultati dodatno obavezuju Ministarstvo kulture da i dalje, u saradnji sa svima koji su relevantni u ovoj oblasti, strateški promišlja i posvećeno radi na zaštiti, valorizaciji i promociji kulturnog nasljeđa.

Jednako tako, i na širenju svijesti institucija, ali i pojedinaca o važnosti očuvanja kulturne baštine uopšte.

U proteklom periodu su sprovedene reforme u oblasti kulturne baštine.

Možete li nešto više reći o tome?

Ministarstvo kulture je u proteklom periodu sprovelo značajne normativne i institucionalne reforme u oblasti kulturne baštine, kojima je izvršena transformacija i reorganizacija javnih ustanova u ovoj oblasti.

Usvajanje seta novih zakona iz oblasti kulturne baštine, potpuno usklađenih sa dobrim evropskim praksama, uslovilo je i značajne promjene u sistemu zaštite. Novim propisima

smo uveli istraživačke i konzervatorske licence, kao uslove za sprovođenje arheoloških i konzervatorskih istraživanja, izradu konzervatorskih projekata, sprovođenje konzervatorskih mjera i izradu studija zaštite kulturnih dobara. Važno je istaći i da smo prvi put u zakonima prepoznali oblast nematerijalne kulturne bašti-

Novim propisima smo uveli istraživačke i konzervatorske licence, kao uslove za sprovođenje arheoloških i konzervatorskih istraživanja, izradu konzervatorskih projekata, sprovođenje konzervatorskih mjera i izradu studija zaštite kulturnih dobara. ne i kulturni pejzaž, kao dio kulturnog nasljeđa.

Novine u našem zakonodavstvu predstavljaju: uvođenje inspekcijskog nadzora, kao jednog od glavnih mehanizama zaštite; uvođenje redovnog finansiranja kulturne baštine iz državnog budžeta; kao i obaveza donošenja menadžment plana, kao strateškog dokumenata za dugoročno upravljanje, zaštitu, očuvanje, korišćenje i prezentaciju lokaliteta koji se nominuje za upis na Listu svjetske baštine UNESCO. Pored navedenog, u sklopu reforme, Ministarstvo kulture je u saradnji sa Ministarstvom pravde, obezbijedilo da Krivični zakonik Crne Gore prepozna krivičnu odgovornost za lice koje ošteti, uništi ili učini neupotrebljivim kulturno dobro, čime smo dodatno

Ove godine smo predali još dvije kandidature za upis na UNESCO Listu svjetske baštine - Istorijsko jezgro Cetinja i Srednjovjekovni nadgrobni spomenici Stećci, koji su zajednička nominacija tri zemlje - Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije.

24

PROSTOR BR 36

obavezali sve građane Crne Gore na očuvanje naše kulturne baštine.

Da li su navedene reforme dovoljan mehanizam zaštite naše kulturne baštine?

Očuvanje i valorizacija kulturne baštine mora biti zasnovana na potpunom afirmisanju istorijskih, kulturnih i svih drugih vrijednosti Crne Gore.

Neophodan okvir za zaštitu naše kulturne baštine je postavljen i sada predano radimo na njegovoj potpunoj primjeni u praksi. Obaveza i odgovornost države je da štiti i afirmiše naslijeđene kulturne vrijednosti, ali se pri tome ne smije zaboraviti ni uloga držaoca svakog kulturnog dobra ponaosob. Institucije, državne i opštinske, ali i pojedinci kao držaoci, su dužni da čuvaju, poštuju, održavaju i pravilno koriste kulturna dobra koja posjeduju.

O poštovanju ove obaveze posebno brine i Uprava za inspekcijske poslove, u čijoj se nadležnosti nalazi nadzor nad primjenom zakona iz oblasti kulturne baštine.

Kako bi se omogućila cjelovita zaštita kulturnih dobara potrebna su i značajna finansijska sredstva.

Ministarstvo kulture od, 2012. godine, usvaja godišnji Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara, u okviru kojeg finansijski podržava realizaciju programa i projekata iz ove oblasti.

Sredstva koja su u proteklom periodu izdvojena iz državnog i opštinskih budžeta su bila značajna. Istovremeno prepoznali smo da do sada nijesmo iskoristili mogućnosti koje nude međunarodni fondovi. Zbog toga smo posebnu pažnju usmjerili na jačanje kadrovskih kapaciteta, kako bi i iz ovih izvora obezbijedili dodatna sredstva za očuvanje naše baštine.

Dosadašnje reforme svakako predstavljaju dobru osnovu, koju zajedničkim radom, svih aktera u ovoj oblasti, moramo dodatno unaprijeđivati.

Koji su konkretni benefiti države na osnovu rezultata projekta Revalorizacija kulturnih dobara sa akcionim planom implementacije?

Ovaj kapitalni projekat je pokazao koje kulturne vrijednosti treba čuvati i prenijeti u nasljeđe budućim gene-

Neophodan okvir za zaštitu naše kulturne baštine je postavljen i sada predano radimo na njegovoj potpunoj primjeni u praksi. Obaveza i odgovornost države je da štiti i afirmiše naslijeđene kulturne vrijednosti, ali se pri tome ne smije zaboraviti ni uloga držaoca svakog kulturnog dobra ponaosob.

priznanje svima koji posvećeno rade na projektima koji imaju za cilj očuvanje i uneprjeđenje kulturnog nasljeđa Crne Gore.

U toku je priprema lokaliteta za upis na listu UNESCO svjetske baštine. O kojim lokalitetima je riječ, i koji je trenutno status?

Crna Gora je, do sada, na UNESCO Listu svjetske baštine upisala dva lokaliteta, Prirodno i kulturno-istorijsko područije Kotora i Nacionalni park Durmitor.

Ove godine smo predali još dvije kandidature za upis na ovu Listu - Istorijsko jezgro Cetinja i Sred-

njovjekovni nadgrobni spomenici Stećci, koji su zajednička nominacija tri zemlje - Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Srbije. Sada nas očekuje dug i zahtjevan evaluacioni proces, nakon kojeg će se, uvjeren sam, i ova dva lokaliteta naći pod zaštitom UNESCO. Takođe, trenutno se privodi kraju i transnacionalna nominacija Venecijanskih odbrambenih tvrđava između XV I XVII vijeka, koju ćemo predati zajedno sa Italijom i Hrvatskom.

Naše prirodne ljepote, ali i bogata istorija omogućili su nam da se na Tentativnoj listi UNESCO nađu još i Arheološki lokalitet Duklja, Stari grad Bar i Biogradska gora.

racijama.

Projektom je svako kulturno dobro obrađeno sa stručnog stanovišta, na isti način, čime je uspostavljen efikasan sistem zaštite i očuvanja kulturnih dobara, zasnovan na principima održivog korišćenja, u skladu sa njihovom tradicionalnom i novom namjenom.

Nakon revalorizacije svakog kulturnog dobra pojedinačno, stvoreni su preduslovi za blagovremenu efikasnu i efektivnu primjenu stručnih mjera, sprovođenje konzervatorskih i arheoloških istraživanja, izradu konzervatorskih projekata, sprovođenje konzervatorskih mjera, izradu programa zaštite, očuvanja i upravljanja i njihovo adekvatno prepoznavanje u planskim dokumentima.

Jedan od glavnih ciljeva ovog projekta, pored provjere kulturnih vrijednosti je i podizanje svijesti o značaju kulturne baštine i kulturnog nasljeđa, važnosti njihovog pravilnog korišćenja, zaštite i očuvanja od strane vlasnika, držalaca i svakog pojedinca.

Za nas je važno i to što je kroz angažovanje u ovom projektu, veliki broj pojedinaca bio u prilici da, kroz rad na terenu i izradu stručnih elaborate, stekne značajna iskustva, čime smo dali doprinos jačanju kadrovskih kapaciteta u ovoj oblasti.

Svakako da je i ovo prilika da odamo

25

Amchit Residence / BLANKPAGE Architects

kuća koja

nema kraj

U specifičnim momentima kao što je zalazak sunca ova kuća tek tada pokazuje njeno “stvarno lice”. Svjetlost prodire duboko u unutrašnjost, u svaki ćošak…

Napisala: Jelena Nikčević

Ova plažna kuća nalazi se u gradu Amchitu u Libanu, zalivu sa predivnom prirodom i plažama 40km sjeverno od Bejruta. Amchitu je poznat po ukusnoj morskoj hrani, starim

26

PROSTOR BR 36

crkvama i građevinama, kamenim plažama i restoranima sa zadivljujućim pogledima na obalu i po fascinantnim zalascima sunca. Ovaj grad posjeduje jedinstven šarm, a kuća

izgrađena od strane tima Blankpage arhitekti zaista zaslužuje pažnju. Ne remetivši ni djelić slagalice ljepote ove obale i ovog rada.

Kuća na plaži je projekat zamišljen

kao višeslojno nanošenje platformi ili paluba. Kuća nastoji da ojača svoj odnos sa morem kroz vizuelno i kompoziciono obilježavanje njene horizontalnosti. Ploče kuće drže se na minimalnim čeličnim konstrukcijama napravljenim od kvadratnih stubova, 2,55m, kao i na diskretnom staklenom kućištu.

Sa akcentom stavljenim na samu prirodu oko objekta napravljena je kuća koja je niža od nivoa ulice sa njene prilazne strane, a taj primjer se najbolje može vidjeti tako što je prilazni put i parking napravljen tako da se do kuće zapravo silazi. Uvučena u

predivan ambijent, sakrivena palmama, maslinama, ne remeti ni jedan U specifičnim trenucima kao što je zalazak sunca ova kuća tek tada pokazuje njeno “stvarno lice”.

Svjetlost prodire duboko u unutrašnjost, u svaki ćošak, stvarajući sjenke, boje, pokazujući time njenu jednostavnost, njenu plemenitost materijala, njenu strukturu.

“trenutak” prirode u kojoj se nalazi.

Tišina i mir u ovoj kući su zaista zagarantovani.

Sama odvojenost i njen glavni ulaz spaja tri ulaza, tri nivoa kuće. Prvi dio, sloj, sadrži glavnu spavaću sobu koja se otvara prema dekorativnom bazenu i terasi koja pruža pogled prema pučini. Srednji sloj kuće su dvije spavaće sobe i dnevni boravak.

I napokon najniži dio kuće je primaći dio kuće, mjesto za odmaranje.

Najupečatljivija stvar ovog sloja kuće je izlaz na veliki bazen, osunčanu drvenu terasu i stepenice koje izlaze ka obali. Po svemu sudeći ovoj kući i 27

njenoj ljepoti nema kraja. Spaja se i odvaja od prirodnog staništa a opet na neki način čini divnu cjelinu kroz koju cirkuliše svjetlost i vazduh u svakom momentu. Samim okretanjem kuće ka moru, pučini, i njenim horizontalnim postavljanjem dobija se osjećaj slobode kretanja, osjećaj velikog, nesputanog prostora.

U cilju da se postigne prisna povezanost i cirkulacija, “glatka” podloga

28

PROSTOR BR 36

Kuća pokazuje kako se treba odnositi prema sredini i prirodi. Kako izvući što više dobra iz prirode a da je pritom nikako ne ošteti ili poremeti.

terase i stepenište povezuje platforme i različite nivoe kuće u kamenitom pejzažu koji se proteže od glavne ulice pa sve do mora.

U specifičnim trenucima kao što je zalazak sunca ova kuća tek tada pokazuje njeno “stvarno lice”. Svjetlost prodire duboko u unutrašnjost, u svaki ćošak, stvarajući sjenke, boje, pokazujući time njenu jednostavnost, njenu plemenitost materijala, njenu

Uvučena u predivan ambijent, sakrivena palmama, maslinama, ne remeti ni jedan “trenutak” prirode u kojoj se nalazi. Tišina i mir u ovoj kući su zaista zagarantovani.

strukturu. Kada se desi momenat prelamanja svjetlosti u ovoj kući tokom cijelog dana i godišnjih doba to se najbolje može porediti sa fotografskim dijagramom koji poziva zrake sunca da se “uvuku” duboko u kuću i pretvori ih u spektar predivnih crvenih zraka koji ovu kuću zaista čine posebnom.

Stabla limuna, maslina, palmi, sama pozicija i stil čine da je kuća iz

BLANKPAGE studio osnovan je 2000 godine sa sjedištem u Libanu. To je kreativni studio arhitekti, urbanih dizajnera i umjetnika. Vođeni željom da stvaraju u visokom kvalitetu cilj studija je da svaki projekat počnu od nule, odnosno bez unaprijed stvorene forme i stila. Svaki njihov projekat odgovara uslovima, bilo da su oni simbolični, istorijski, njihovi projekti žive, pomjeraju granice i dobijaju

filmske perspektive najsličnija Stanley Kubrickovim filmovima i njegovom stilu.

Ova rezidencija u prirodi je možda dobar vid odmora za ukućane, ali isto tako kao stvorena je za večernje prijeme, žurke, inspirativne i umjetničke skupove… Samo obala i horizont. Kao da se nalazite na sred okeana. Mogla bi se porediti sa Titanikom, jer ima isto tako bogatu slobodu prostora i

novo iskustvo prostora.

Iskustvo i urađeni projekti govore dosta, a njihovi su obično raznovrsni, u rasponu od javnih objekta kao što su bioskopi, muzeji, noćni klubovi pa sve do stambenih i poslovnih prostora.

Kuća na plaži koju je stvorio tim Karim Nader, Patrick Mezher, Walid Ghantous, je nešto za njih veoma posebno i nešto sa čime se ponose.

29

otvorenog pogleda. Ova kuća je otvorena konekcija sa prirodom.

Kuća pokazuje kako se treba odnositi prema sredini i prirodi. Kako izvući što više dobra iz prirode a da je pritom nikako ne ošteti ili poremeti.

Korišćenje drveta igra bitnu ulogu, ne da je samo drvo prilagođeno kao materijal za izgradnju već se samim tim njena ljepota još više istakla korišćenjem prirodnog materijala.

Drvo se na ovom primjeru pokazuje kao itekako povoljan, što se tiče dizajna i što se tiče samog osjećaja, povezanosti sa prirodom i opuštanja u njoj.

30

PROSTOR BR 36

Crna boja u enterijeru

Dramatični

efekat

Crne

Napisala: Ana Đurković

Crna boja je boja puna energije moći i zaštite. Crna daje dubinu, snagu i definiciju svakom prostoru. Kada je skladno i lijepo uklopljena u kontrastu sa drugim materijalima djeluje veoma efektno i elegantno. Ona je neutralna, pa se tako može upariti sa gotovo svim bojama, a njen sjaj daje blagorečeno savršenstvo.

32

PROSTOR BR 36

Česte su predrasude kada je upotreba crne boje u enterijeru.

Međutim ako je skladno i lijepo uklopite u kontrastu sa drugim bojama djelovaće efektno i jako elegantno. Crna boja je boja noći, dubokih voda i beskrajnog univerzuma. Daje dubinu, snagu i defeniciju svakom prostoru. Iako je za nju potrebna doza hrabrosti, moze se koristiti u svakoj sobi za detalje.

Ova boja je vemo zahvalna, između ostalog je laka za

održavanje. Potrebno je ipak da vodite računa kako i gdje ćete je upotrijebiti da ne bi došlo do neželjenih efekata, i kako ne biste ugušili prostor. Ako želite da vaš enterijer izgleda luksuzno koristite crnu boju u velikoj mjeri. Visoke crne lampe su pun pogodak a crni namještaj takođe povećava željeni utisak. Ogledala i stakla su obavezna jer proširuju prostor i daju osjećaj prostranosti.

Upotrijebite i detalje od gipsa na zidovima - oni unose dinamiku na

33

Kupatilo može biti idealno za upotrebu crne boje. Ističe eleganciju a u kombinaciji sa bijelim sanitarijama postićete staru dobro provjerenu crno bijelu vezu. Lijepo djeluju postavljene u pravilnom slogu na zidu iza lavaboa.

Ističu prefinjenost ogledala i srebrne detalje na polici za lavabo. Ovu kombinaciju uvek možete koristiti.

vertikalnim površinama.

Jednostavnost je imperativ kada je ova boja u pitanju. Što čistije linije i logičan raspored dobro dimenzionisanog namještaja učiniće prostor izuzetno privlačnim. Pažljivo odabrana rasvjeta i namještaj stvaraju utisak raskoša. Dramatičan efekat crne u enterijeru nadaleko je poznat. Ova boja ima mističnu snagu da poveća samu vrijednost prostora u kojem vlada. Dramatičan efekat crne u enterijeru nadaleko je poznat. Crna ima mističnu snagu da poveća samu vrijednost prostora u kojem vlada i to nije boja na koju se prvo pomišlja kada se pomisli na boje zidova i većine

34

PROSTOR BR 36

Crna podsjeća na period gotike, ali isto tako se uz dobro korištenje sjenki može stvoriti odličan akcenat na određene djelove prostorije.

Sunčeva svjetlost u toku dana stvara različite sjenke, što je najizražajnije sa crnom bojom.

Tako se svakog dana vizuelni doživljaj mijenja u zavisnosti od vremena i perioda dana.

35

namještaja.

Rustični zidovi u crnoj boji imaju poseban šarm u enterijeru, stoga se površine prekrivene ciglom često farbaju u crno ili tamnosivo. Crna se kao takva mora voljeti i sa njom je oprez potreban samo u odluci o količini. Nakon toga, crna daruje enterijer svojim najvećim atributom – neprolaznošću.

Pošto crna i bijela čine kontrast na ton karti, one se lako uklapaju sa nekom jačom, intezivnijom bojom, na primjer crvenom, tirkiznom, bordom, a takođe crna i bijela se lako kombinuju sa sivom bojom, što će cijelom prostoru dati notu mirnoće i elegancije. Crna i bijela boja su naime odlična kombinacija ukoliko želite eksperimentisati sa bojama, jer su osnovne, a dodatak neke druge boje daje samo odgovarajući detalj.

36

PROSTOR BR 36

Poly Grand Teatar u Šangaju

eksplozija geometrije Napisala: Ana Durković

Sa koje god strane da gledate zdanje Poly teatra arhitekte Tadaa Anda, fasciniraće vas cilindrični tuneli koji dinamično sijeku jednostavnu formu betonske kutije. Ovaj smio teatarski kompleks nalazi se u središtu narastućeg djela Šangaja i uživa status prepoznatljivog simbola novog dijela grada 38

PROSTOR BR 36

Tadao Ando je projektom Poly Grand teatra uspio da pretoči svoju strast prema drami u nešto veoma konkretno. Krenuvši od, za njega tipične platonovske geometrije, u ovom slučaju kutije od 30 sa 12 m², Ando je u konačnu formu usjekao prostrane vertikalne, horizontale i dijagonalne cilindrične tunele. Pokret koji takvo zasijecanje nosi je agresivan i dinamičan. Cilindrični tuneli spajaju se sa aluminijumsko-staklenom fasadom betonske strukture i to pod različitim uglovima, praveći tako

Krovni cilindar sa amfiteatrom

Cilindar na ulazu

Cilindar sa foajeom

Vezni cilindar Cilindar sa amfiteatrom u prizemlju

Glana scena 39

eliptične oblike sa svih strana objekta. U unutrašnjosti, tuneli stvaraju utisak teatralnosti, slično onoj zbog koje posjetioci dolaze na opere, koncerte, predstave i druge događaje.

Ovako upadljiv izgled Poly teatra je namjeran. Iz Andovog studija podvlače da je i sam projektni zadatak diktirao da konačno rješenje mora posjedovati prepoznatljiv kvalitet kako bi postao ikona po kojoj će cijelo naselje biti prepoznatljivo. Objekat se nalazi u Jiading okrugu Šangaja koji se nalazi na oko 20 kilometara sjeverozapadno od centra grada. Taj dio grada zapravo je kulturno srce novog Šangaja. U blizini samog objekta u skorije vrijeme sagrađena je i biblioteka. Vještačko jezero sa obje strane kao da još više ističe ljepotu i ikoničnost objekta. Poput mnogih drugih kulturnih centara u Kini, i ovaj objekat polako postaje simbol, dokaz kako jedan jedini objekat može promijeniti izgled cijelog kraja iz običnog predgrađa u prepoznatljivu destinaciju.

40

PROSTOR BR 36

Sun Jian iz china Poly grupe, državnog konglomerata koji stoji iz projekta, vjeruje da je projekat Poly taetra najbolji od svih koje je kompanija radila do sada širom zemlje upravo zbog svoje arhitektonske akustičnosti.

Za ovo je zaslužan inženjer zvuka iz šangajskog Zhang Kuisheng Acoustical Design and research studija koji je sjajnom saradnjom doveo kvalitet zvuka u pozorištu do savršenstva.

U srži Andovog projekta nalaze se šest cilindara koji se protežu kroz 56000 m² prostora zgrade a svaki od njih ima specifičnu, zasebnu namjenu. Po dolasku u zgradu, na putu od ulaza do glavne scene posjetioci će se susresti sa dva cilindra - šestospratni vertikalni lobi i dvospratni horizontalni foaje. Lobi je posebno naglašen sa dva atraktivna stepeništa koji se izvijaju lijevo i desno, poput onih tipičnih za brodvejske mjuzikle dvadesetih godina. Most na četvrtom spratu i ogromni prozori na petom

otvaraju pogled na glavni prostor. Četvrtast oblik plafona iznad lobija ublažava cilindričnost kompletne forme a prekidi sa kružnim krovnim prozorima puštaju dnevnu svjetlost u prostor a to je detalj tipičan za Andov dizajn. Iz lobija, cilindar u kojem je foaje majstorski se sužava pa je tako posjetiocima pravi doživljaj prolazak kroz njega na putu do glavne scene gdje se dešava eksplozija prostora.

Ostala tri cilinda, jedan koji vodi do pokrivenog, ali ne potpuno zatvorenog, amfiteatra u prizemlju, drugi koji

41

likih cilindara objekta nisu u upotrebi što je postalo čest slučaj za javne prostore u Kini i teško je predvidjeti zapravo kako će oni u perspektivi uopšte biti korišćeni.

Jednako je nejasna i budućnost ideje o tome da upravo ova zgrada postane simbol Jiandinga. Kulturni centri imaju potencijal da postanu važna obilježja u kineskim gradovima u kojima nema crkava, javnih instutucija, trgova i drugih urbanih objekata.

Ali kada svaka nova zgrada, bilo to pozorište ili tržni centar, teži da bude nezaboravan simbol onda krajnji rezultat može biti veoma haotičan.

Ando računa na činjenicu da sama zgrada Poly teatra ima dosta slobodnog prostora okolo, zbog kojeg ostali objekti u komšiluku neće tako lako baciti sijenku na njega. Još veći uspjeh biće postignut ako pozorišna zgrada i njen javni prostor budu pored lijepog izgleda i aktivne i posjećene.

To je jedini način da neki kulturni kompleks postane istinski centar neke zajednice.

vodi do amfiteatra na krozu i treći koji povezuje južnu stranu lokacije objekta sa glavnim foajeom, aktivni su samo u specijalnim prilikama. Treći cilindar služiće i za povezivanje kompleksa, višenamjenske kule sa hotelom, poslovnim i prodajnim prostorima, i samog teatra na južnoj strani. Ovaj kompleks je takođe Andov projekat koji je trenutno u fazi izgradnje.

Svi cilindri imaju čelični ram koji je u strukturalnom smislu potpuno nezavisan od glavne betonske strukture a čija je unutrašnjost izrađena od aluminijumskih žljebova koji su ofarbani tako da izgledaju kao drvo.

Tema cilindričnih oblika nastavlja se i kroz prostor glavne scene sa

1600 sjedišta. Trake laminiranih drvenih žljebova u nivou orkestra i na balkonima su topao i teksturalan kontrast svedenim aluminijumskim i ogoljenim betonskim površinama koje dominiraju enterijerom. Naročito atraktivne su i 12 loža zbog svojih zavodljivih oblina.

Kompletan izraz objekta upotpunjen je statičnom vodenom površinom koja unosi svojevrsnu mirnoću, što je još jedna od glavnih karakteristika Andovog dizajna. Većina pomoćnih objekata, kafea, restorana i višenamjenskih sala, nisu bile završene do trenutka kada su prvi posjetioci vidjeli teatar u februaru. Isto tako, ni mnoštvo drugih pokrivenih terasa koje su djelovi ve-

Tadao Ando, iako samouk, jedan od najvećih arhitekata današnjice i dobitnik Pricketove nagrade 1995. godine. Njegov život fascinantan je koliko i djela koja stvara. Prije nego li se odlučio da se oproba u arhitekturi, Tadao je bio šofer i bokser. U jednom trenutku, odlučuje se za potpunu promjenu života kada i započinje svoje istraživanje arhitekture vođen djelima velikih umjetnika kao što su Le Korbezje, Van der Rohe, F.L. Vrajt itd.

Poznat je po fenomenalnom korištenju betona, senzitivnom pristupu u tretmanu prirodnog svjetla i uvijek prisutnom, i veoma jakom, vezom sa prirodom i okruženjem.

Estetika njegovog izraza, aksetska ali istovremeno i bogata verzija modernizma, zapravo je u bliskoj je vezi sa tradicionalnom japanskom koncepcijom arhitekture.

NAJVEĆI GRAĐEVINSKI PODUHVAT U CRNOJ GORI

Brana Mratinje Brana Mratinje na rijeci Pivi jedna je od najvećih betonskih lučnih brana na svijetu.

Do njene izgradnje u svijetu je bilo izgrađeno samo osam betonskih brana većih od Mratinjske. Nalazi se na nadmorskoj visini od 2020m i zadržava više od 8 miliona kubnih metara vode. Sa 342 megavata instalirane snage HE Piva je najsnažniji energetski objekat u Crnoj Gori. U branu je ugrađeno više od ¾ miliona kubika čelika i betona, i predstavlja jedan od najvećih simbola stručne, privredne i graditeljske moći bivše Jugoslavije. Građena je punih 10 godina.

Napisao: Peđa Zečević

44

PROSTOR BR 36

U planiranju kako da se iskoristi vodeni potencijal rijeke Pive najprije se mislilo da se brana i elektrana izgrade na jednom profilu uzvodno od sela Mratinje.

Kanjon Pive nizvodno bio je sasvim nepristupačan. Tek probijanjem puta 1966. godine otkriven je povoljan profil sa aspekta konfiguracije i geologije. Te godine pristupilo se geodetskom snimanju terena i istraživanim radovima.

Pronađena su rešenja kako da se profil, gdje ni noga nije mogla da stane, pretvori u platoe na kojima su kasnije

izgrađeni objekti, kranovi, fabrike betona, separacije, lift za ljude, pomoćni magacini, kancelarije, itd…

Lokacija Pive je odabrana zbog toga što je to uslovljavala topografija i geološki razlozi.

Kanjon je uzak, oblika slova V, geološka struktura je povoljna pošto pregradni profil čine masivni krečnjaci čije se pukotine pružaju približno upravno na pravac toka rijeke i time je povoljno sa aspekta oslanjanja odnosno stabilnosti brane. Najpovoljnija lokacija za branu nije bila najpovoljnija za graditelje. Zato su prije samog

45

početka izlivanja napravili odlivni tunel koji je tok rijeke, kroz kameni masiv, skrenuo sa mjesta na kome će biti postavljeni temelji i gigantski kran, koji je premošćivao kanjon.

Za skretanje toka rijeke kroz planinu morale su biti projektovane i napravljene dvije brane. Izgradnja brane Mratinje zahtjevala je

46

PROSTOR BR 36

vrlo složenu i obimnu organizaciju izvođenja radova koja je uključivala izgradnju uzvodne i nizvodne pred brane, koje su same za sebe bile veliki građevinski poduhvati, jer su bile visine 40m. One su omogućile da se radovi izvedu u glavnoj građevinskoj jami, kao i izgradnja odlivnog tunela koji je omogućio da se voda iz korita

Pive skrene kako bi se mogli izvoditi radovi.

Tokom pripremnih radova iskopano je više od milion kubnih metara kamena i zemlje. Da bi se uopšte počelo razmišljati o izgradnji jednog ovakvog velikog objekta bilo je potrebno riješiti pitanje transporta građevinskog materijala. Zato je napravljen džinovski kran i uporište na lijevoj obali Pive, a tri sistema kablova kretali su se lučnim mostom na desnoj obali. Sve se to dešavalo na 300 m iznad toka rijeke. Od nekoliko hiljada radnika njih trideset izgubilo je život tokom izgradnje.

Brana je građena nalivanjem betonskih blokova punih godinu dana, metodom pokretnih oplata kojom se danas grade najveći oblakoderi. Taj način ovdje je korišćen prije više od 40 godina u betonski zid čija se širina kreće od 35m u podnožju do svega 4m na vrhu.

Brana Mratinje već skoro četiri decenije formira Pivsko jezero u kojem se ponekad napuni i do 800 miliona kubika vode. To je količina dovoljna Londonu za 2 godine ili Crnoj Gori za čak 22 godine. To je samo dio onoga po čemu su brana i jezero zanimljivi…

U jesen 1975. godine ispusti na brani su zatvoreni i voda je počela da

Brana je izgrađena i konstituisana kao izuzetno siguran objekat visokog reda.

U samoj izgradnji primjenjivala se izuzetno rigorozna kontrola izvođenja svih radova.

U njenom projektovanju i modeliranju rađena su brojna istraživanja radovi, a modelska ispitivanja su detaljno dala odgovore na mnoga pitanja.

47

Nedavno je uprava EPCG postavila informativni bilbord sa osnovnim informacijama o elektrani kao i o biljnom i životinjskom svijetu Pivskog basena.

se akumulira...

Danas preko brane prolazi put koji vodi prema BIH, jedini put kod nas koji nije uvijek na mjestu preko koga ste prešli prethodni put. Za sve to je “kriva” voda. Na pomjeranje brane dominantan uticaj ima nivo vode u akumulaciji i temperatura tijela brane. Nivo vode u akumulaciji je funkcija hidrostatičnog pritiska kojim voda u jezeru vrši pritisak na branu. Iz tog razloga se determinišu pomjeranja tijela brane koja u centralnom dijelu na kruni brane iznose i do 90mm u odnosu na nulto neopterećeno stanje.

Brana Mratinje jedna je od najvećih betonskih lučnih brana na svijetu, dužina krune luka je 268 m, građevinska visina do 220m, debljina tijela brane na spoju sa temeljom je 23m, a debljina temelja u dnu je

48

PROSTOR BR 36

45m. Temelji brane duboki su više od 30m, skoro kao desetospratna zgrada. Noseći stubovi na mostu visoki su skoro 100m, približno zgradi od tridesetak spratova.

Izgradnja brane bila je djelo domaćih ruku, firme iz bivše Jugoslavije su izvele čitav projekat.

Modelska ispitivanja su urađena u vrijeme projektovanja i taj osnovni račun koji je rađen provjeren je prije nekoliko godina savremenim metodama koje su danas na raspolaganju. Tako je metodom konačnih elemenata vršen proračun koji je pokazao da je izvorni projekat urađen savršeno.

U branu je ugrađeno više od 120 uređaja koji prate njeno ponašanje.

Svakog trenutka prate se parametri stanja ovog giganta. Uređaji su ugrađeni u takozvanim galerijama

Impozantan građevinski projekat zauvijek je izmijenio lice Pivskog kraja. Izgradnja same brane nije jedini veliki poduhvat. Grad Plužine zbog akumulacije morao je biti premješten sa 570 na 700 m nadmorske visine. U jezeru je nestalo 180 porodičnih kuća, stari grad Plužine, 650 ljudi je moralo potražiti novo mjesto za život. Pri premještanju Pivskog manastira urađeno je nešto do tada nazabilježeno u istoriji očuvanja kulturnog blaga. Manastir sa više od 1200m2 neprocijenjivih fresaka iz 17 vijeka demontiran je i kamen po kamen, sloj po sloj, ponešen je na novu lokaciju. Ni prije ni poslije toga na svijetu niko nije premjestio toliki broj fresaka. To je bio jedinstven poduhvat u svijetu koji ni mnogo kasnije nije nadmašen.

Da bi kvalitet posla bio zadovoljen bili su angažovani vrhunski stručnjaci, konsultanti iz Jugoslavije, UNESCO-a, iz poznatog insituta u Rimu. Nakon premještanja manastira i postupak vraćanja fresaka na njegove zidove trajao je godinama, koliko i sama izgradnja manastira u 17 vijeku.

Elektranom se upravlja iz kontrolne sobe.

U njoj su uređaji koji pokazuju sve parametre rada. Proces pokretanja je automatski i sva tri agregata mogu u mrežu ući za manje od deset minuta. Karakteristika ove elektrane je ta da više puta u toku dana ulazi i izlazi sa mreže.

13 Jula 1976. godine počela je redovna proizvodnja HE Piva.

HE Piva proizvodi takozvanu vršnu električnu energiju. Proizvodnja ove hidroelektrane se kreće oko 780 GWH godišnje.

Proizvodnja zavisi i od dotoka vode u jezero koji prosječno iznosi 60 kubnih metara u sekundi.

za reviziju koje se nalaze na svakih 10m visine. Njih spajaju i 3 reda stepeništa, jedno kroz centralni dio a dva uz blokove brane koja se protežu od vrha do dna.

Na brani se nalaze ispusti kojima se u slučaju potrebe višak vode može jednostavno izbaciti iz jezera, temeljni, srednji i na vrhu, kojima se reguliše neplanirani dotok vode u jezero. Temeljni i srednji ispusti najbolje se vide iz podnožja brane.

Jedna od zanimljivosti brane je i položaj mašinske hale koja je uklesana duboko u stijenu, 150m ispod nivoa jezera. Poznato je da su sva postrojenja Hidroelektrane podzemnog tipa smještena u stijeni neposredno uz lijevi bok brane. To je diktirala sama tipologija terena, jer u dnu kanjona rastojanje je 25m, tako da je bilo nemoguće postaviti

mašinsku halu, odnosno generatore, uz samu branu. Mašinska hala je dimenzija 71m širine, a pored sale postoji trafotrak gdje su smješteni transformatori i komandna prostorija sa otprilike još toliko prostora.

Nominalna snaga generatora HE Piva je 120 mega vata a broj obrtaja je 250 u minuti. Kod ovog tipa generatora karakteristično je da je noseći ležaj na krstu koji se nalazi na vrhu osovine, a težina svih rotirajućih djelova generatora, agregata je oko 360 tona. Taj ležaj je proračunat da izdrži težinu svih rotirajućih djelova i pritiska vode. Mašinska hala se nalazi na 150 m ispod jezera i prirodna cirkulacija vazduha je nemoguća.

Poseban sistem u prostorijama upumpava svjež vazduh kako bi rad u elektrani bio moguć. Rasvjeta u mašinskoj hali nije na plafonu već sa

49

strana. Neonsko svjetlo daje utisak kao da se hala nalazi izvan zemlje, a ne 150m ispod.

Razvodno postrojenje HE je takođe podzemno, smješteno je u kaverni na lijevoj obali rijeke Pive. Veza razvojnog sistema ide preko tri dalekovoda od kojih dva paralelno završavaju čvorište u Pljevljima a treći dalekovod nalazi se u čvorištu u Sarajevu.

Elektranom se upravlja iz kontrolne sobe. U njoj su uređaju koji pokazuju sve parametre njenog rada. Proces pokretanja je automatski i sva tri agregata mogu u mrežu ući za manje od deset minuta. Karakteristika ove elektrane je ta da više puta u toku dana ulazi i izlazi sa mreže.

HE Piva proizvodi takozvanu vršnu električnu energiju. Proizvodnja ove hidroelektrane se kreće oko 780 GWH godišnje. Proizvodnja zavisi i od dotoka vode u jezero koji prosječno iznosi 60 kubnih metara u sekundi.

Kada HE Piva radi sa sva svoja tri agregata ona troši oko 240m3 vode u sekundi. Prevedeno znači da HEP maltene tri mjeseca u godini može

samo da radi sa akumulacijom koja se nalazi u jezeru….

Brana i jezero zajedno izgledaju impozantno i kada god vidite ovakav objekat jedno od pitanja koje se postavlja je šta bi se desilo kada bi brana jednog dana popustila (iako je to teorijski nemoguće). Prema sadašnjem stanju brane, proračunima i načinu na koji je konstruisana, sasvim sigurno da se to ne može dogoditi. U pretpostavljenom scenariju ukoliko bi došlo do pucanja brane talas vode bi porušio sve akumulacije na Drini u koju se Piva uliva. Talas koji bi se ulio u Dunav poslije prolaska Drinom i Savom bio bi viši od 2m. Sve ukazuje na to da se taj scenario neće odigrati s obzirom na način izgradnje i projektovanja. Međutim zbog svake sigurnosti a i zakonskih obaveza je da se vrše intezivna mjerenja kojim se prati pomijeranje tijela brane.

Brana je izgrađena i konstituisana kao izuzetno siguran objekat visokog reda. U samoj izgradnji primjenjivala se izuzetno rigorozna kontrola izvođenja svih radova. U njenom

projektovanju i modeliranju rađeni su brojni istraživačkini radovi, a modelska ispitivanja su detaljno dala odgovore na mnoga pitanja.

Pr tekst: eurotrade

Šampion među stolovima

Inovativni dizajn, sofisticirani finiš i njemački kvalitet izrade koji garantuje dugovječnost 52

PROSTOR BR 36

Zdravlje, sigurnost i kreativnost su ključni faktori u razvoju svake mlade osobe. Već više od 90 godina, modularni sistemi Moll namještaja fokusirani su na pravilno držanje i razvoj motorike kod djece i mlađih. Patentirani sistem podešavanja visine i nagiba stola obezbjeđuje prirodan položaj kičme prilikom sjedenja. Šampionski.

Dobitnik nagrade Red Dot Design Award Milano 2014.

Moll Champion postavlja nove standarde u opremanju sobe tinejdžera i djece. Inovativnost, funkcionalnost i kvalitet glavne su odlike ovog šampionskog proizvoda.

Integrisani mehanizam omogućava mijenjanje visine stola po želji, dok zaobljene ivice pružaju dodatnu sigurnost. Uz puno korišćenje dodataka kao što su fioke, multifiunkcionalne pregrade i paneli, Moll Champion postaje mnogo više od običnog radnog stola.

Funkcionalan.

Djeljiva površina Podelite sto na dvije radne površine.

Jedan dio površine može se nagnuti i koristiti za crtanje, pisanje ili čitanje — dok ostatak ostaje fiksiran u mjestu kao standardna radna površina. Champion postoji u 3 verzije. Naša preporuka: left up za dešnjake, right up za ljevake, front up za sve podjednako.

Champion left up Lijeva površina se podiže, desna ostaje fiksirana.

Idealno za dešnjake.

120x72cm Dimenzija radne površine stola.

69x52cm

Champion front up Opcija s podizanjem cjelokupne površine.

Podešavanje nagiba Radna ploča 120cm x 72 cm dizajnirana je u saradnji sa ortopedima i očnim specijalistima i može se nagnuti i do 20 stepeni.

Champion je pogodan za djecu jer između panela koji se dižu i spuštaju ne postoje praznine.

120x72cm Dimenzija radne površine stola.

120x52cm

53

Podešavanje visine Patentirani Moll mehanizam omogućava mijenjanje visine stola. Champion može biti visok 53-82cm, tako da se visina stola uvijek prilagođava visini deteta.

Organizujte svoj radni prostor uz pomoć Moll Champion ekstenzija.

Uz svaki Champion sto dobijate i držač za knjige, lenjir i zakačka za držanje torbe. U ponudi ekstenzija su i fijoke, multifiunkcionalne pregrade i paneli.

Izaberite svoju boju.

Paneli sa strane od lakiranog drveta diskretno su obojeni u jednoj od sedam modernih kolornih kombinacija. Izaberite svoju boju, ili se odlučite za klasičnu varijantu od hrastovine, bukovine ili orahovine.

Zabavan.

54

PROSTOR BR 36

Organizovan.

Ekskluzivni zastupnik za firmu MOLL.

Adresa: Cetrinjski Put bb. Donja Gorica, 81000 Podgorica Tel/Fax: 020 260 211 Mob. Tel. 069 206 602 www.eurotrade.me

Made in Germany. www.moll-funktion.com

Ambijentalna metamorfoza

Iz betonskog zdanja u prekrasni “Galiot“ Često se čovjek prihvati zadatka da sebi gradi ambijent inspirisan posjetom pojedinim lokalima, prelistavanjem nekog časopisa, nakon TV emisije na temu enterijera, ili, prosto, poslije razgovora sa prijateljima. Najčešće je lako zamisliti, čak i početi ali teško - završiti

56

PROSTOR BR 36

Napisala: Sanja Golubović Kako će „finalna ruka“ zadovoljiti klijenta, hoće li privući ili odbiti ljude, dilema se nameće sve više kako radovi odmiču. Braća Marići, Dejan i Davor, dugogodišnji ugostitelji sa velikim iskustvom, znali su što znači pogrešan korak u enterijeru i koliko naknadna ispravka može skupo koštati. Ne želeći grešku, s jasnom željom da urade restoran-piceriju na obali mora, u Đenovićima, pomoć su potražili od Zlatka Vujotića, vrsnog poznavaoca gradnje prirodnim materijalima, kako restorana tako svega što se od kamena, drveta, opeke i gvožđa može napraviti.

Ispočetka kao da je braću inspirisao sugrađanin Rambo Amadeus otpjevavši „Beton, beton samo beton“.

Pa su podigli takav prizemni objekat ugrubo. I stali. Osjetivši da za budući restoran-piceriju „Galiot“ treba prefinjena dorada. Povjerili su je Zlatku Vujotiću, a on (kao toliko puta prije) prijatno sve iznenadio.

57

krajeve kovanih detalja projektovao kao kuke. Da s njih vise drugi razni enterijerni detalji. Vesla, mreže, demidžane. Nastrešnica se tako mogla postaviti sa gornje strane a na donjoj su od kamena i opeke podignuta četiri stuba .

Prethodni arhitekt, čudno, kaže Vujotić, priljubio je naličju kuće okrugle stubove koji kao takvi nijesu imali nikakav smisao, već su samo smetali, a nijesu se mogli ukloniti. Stoga ideja da se - maskiraju: opšiveni su opekom i kamenom do visine na kojoj su postavljeni kapiteli od čevskog kamena. Od njih su izvijeni blagi lukovi u nizu, ukupno tri. U njima sakriveni kanali za ventilaciju a na njima osvjetljenje, ručno rađeno u Italiji. Iz iste zemlje su starinski (vidljivi!) kablovi za struju i porcelanPrikazaćemo fotografiju objekta koji je Vujotić zatekao dobivši složen zadatak da od hladnog betona napravi topli kutak. Mislimo da ćete se složiti da je u potpunosti uspio.

Pitali smo kako je pristupio poslu?

Ni najmanje se nije dvoumio da treba sakriti svaki trag novogradnje uz potpunu podršku vlasnika. Data mu je sloboda da sve uradi po svome. Često, navodi Zlatko, nastaju prijateljstva između njega i investitora pa je tako bilo i sada. Posao je tekao sa zadovoljstvom. Razgovaralo se o svemu, težilo rasterećenju budžeta, tragalo za nižom cijenom materijala i „kopalo“ po garažama, podrumima i dvorištima, u potrazi za kvalitetnim

interesantnim zastarjelim elementima koje bi mogli iskoristiti bez kupovine. Da sve manje košta.

Tako su dobavili staru opeku sa srušenih objekata (proizvedena u tivatskoj „Račici“ prije stotinjak godina!), grede sa starih krovnih konstrukcija, vremešne korčulanske elemente od kamena. Sve dobrodošlo i ugrađeno.

Prostor predviđen za restoran nije bio velik. Dogovorili su da ga prošire zatvorenom terasom no aneks nije bilo lako uklopiti u postojeću arhitekturu. I tome je Vujotić doskočio.

Priljubivši kovane detalje uz horizontalne grede betonske terase a 58

PROSTOR BR 36

ski prekidači, utikači i razvodne kutije - čini se redovan potpis Zlatka Vujotića.

Podovi su od dobro znanog travertina. Zidovi dijelom od stare cigle, kamena i grubog bijelog maltera.

Na njima pažljivo odabrani motivi sa fotografijama u drvenim okvirima.

U lokalu je takođe, podijeljen, šank od kamena i opeke. Na jednoj strani šank-bar a na drugoj otvorena kuhinja uz pica peć na drva. Tako pica majstor pred gostima sprema ukusne delicije.

Kako je more na par metara, morali su ugraditi otvore od kompozitnih materijala boje drveta, kako bi

što duže opstali a uklapali se u koncept. Sa unutrašnje strane pažljivo odabrane zavjese vise na garnišnama od kovanog gvožđa (takođe Zlatkov specijalitet u enterijeru).

Garnišne izrađene sa vjernim saradnikom Milanom Jankovićem iz kovačnice s Jankovića Krša. Zlatko nacrta, Milan skuje ugrubo a finiš odradi nezamjenljivi Mile Paunović, bravar koji sa svojih 84 godine ne zaostaje za mnogo mlađim dijelom ekipe. Treba napomenuti trud braće Đorđević, Gorana, Dejana i Dalibora iz Aleksinca, bez kojih originali ne bi mogli nastati. Sa njima Vujotić godinama dijeli dobro i zlo.

Kao kuriozitet, navodi da je su rame uz rame, radili i sami vlasnici, braća Marić te ponijeli i dio tereta. Sve u svemu odabrana ekipa, ujedinjena, učinila je da na mjestu „već viđeno“ betonom početog ambijenta, neprivlačnog, grubog, sine novi, transformisani, u tipično Mediteranskom maniru.

Lijep ugođaj u prijatnoj atmosferi dopuniće i kvalitetna ponuda kuhinje koja je logična posljedica veze novonastalog enterijera, eksterijera i iskustva vlasnika u ugostiteljstvu.

To bi bila kratka priča o nastanku restorana-picerije „Galiot“ u Đenovićima. Nije daleko za posjetu i potvrdu naših riječi.

59

Predstavljamo: Jela komerc doo, Rožaje

Tradicija, kvalitet i brzina Jela komerc je danas sinonim za kvalitet i kao takva prepoznata u cijeloj Evropi, Turskoj Saudijskoj Arabiji i šire. Proizvodi ovog preduzeća su traženi i hvaljeni a njihove reference impresivne Kompanija Jela Komerc je osnovana još 1991. godine, na temelju samostalne stolarske radnje ‘’JELA’’ koja je počela sa radom još davne 1985. godine. Rad sa drvetom je porodična tradicija koja se odlikuje kvalitetom i profesionalnošću, a ime i proizvodi kompanije su davno prevazišli Rožaje i Crnu Goru.

Jela Komerc je danas sinonim za kvalitet i kao takva prepoznata u cijeloj Evropi i šire. Vremenom se proširivao kapacitet fabrike pa danas preduzeće u svom sastavu ima proizvodne pogone u naselju Koljeno u Rožajama koji obuhvataju: pogon za primarnu preradu drveta-pilana površine 1100 m2, pogon za finalnu preradu drveta površine 1200 m2, sušaru za sušenje drveta kapaciteta 150 m3.

60

PROSTOR BR 36

Proizvodni pogoni su opremljeni savremenom tehnološkom opremom među kojom se izdvaja savremena robotizovana CNC mašina za izradu drvenih kuća Hundegger, odnosno mašinskim parkom zavidnih tehničko karakteristika domaće i strane proizvodnje. Preduzeće raspolaže sa kvalitetnim stručnim kadrom, kvalifikovanom i visoko kvalifikovanom radnom snagom, kao i visokostručnim saradnicima koji rade na usavršavanju, inoviranju proizvoda iz proizvodne lepeze proizvodnih programa preduzeća JELA KOMERC d.o.o. Rožaje.

Proizvodni program preduzeća se bazira na proizvodnji brvnara za različite namjene: – brvnare kao objekti stalnog stanovanja, vikend objekti, objekti

ugostiteljsko turističike namjene (restorani, plažni barovi, terase, moteli, bungalovi itd), ljetnjikovci, objekti posebne namjene na graničnim prelazima, objekti za poljoprivredne farme kao i plažni mobilijar.

Sirovinski resursi Kao osnovna sirovina odnosno materijal za proizvodnju brvnara koristi se rezana građa jela/ smrča iz kvalitetnog šumskog basena četinarskog drveta gornjeg toka rijeke Ibar odnosno Ibarsko šumskog područja. Ovo područje sa površinom od 25.164 ha, od čega je čista površina pod visoko kvalitetnim ekonomskim, uglavnom četinarskim šumama površina od 11.633 ha, predstavljaju izuzetno biološko stanište

za rast tehnički visoko kvalitetnog četinarskog drveta jela/smrča.

Primarna prerada Nakon šumske sječe četinarski trupci se dopremaju u pogon za primarnu preradu drveta. Primarna prerada trupaca obavlja se tehnologijom prizmiranja i to na tračnoj pili (brenta) čime se pomenutom tehnologijom rezanja dobijaju najkvalitetniji pilanski sortimenti, prizme poprečnog proveli 18 x 8,5 cm. Dopunska zona drveta takozvana bjeljika (anatomski mekše drvo) prerađuje se u dasku 25 mm, 38 mm i 48 mm. Sve prema tehničkom standardu JUS DC1. 038.

Pored proizvodnje prizme u pogonu za primarnu preradu drveta ovog preduzeća proizvode se letve, štafne različitih poprečnih profila i dužina, gredice 10 x 8, 12 x 8 i 12 x 10 koje se koriste za krovnu konstrukciju, kao i grede 12 x 14 cm, 14 x 16 cm i 16 x 18 cm, za međuspratne drvene konstrukcije.

oblika sa ravnom unutrašnjom i vanjskom površinom i sa po dva utora na jednoj odnosno dva pera na drugoj bočnoj stranici.

Jela Komerc d.o.o. ima oko 50 (pedeset) radnika koji su upošljeni na raznim mjestima od administracije, sječe i vuče trupaca koje firma dobija na koncesijama od države, radnika u primarnoj preradi drveta, polufinalnoj i finalnoj obradi drveta, te radnici koji se upućuju na montiranje objekata.

Jela Komerc d.o.o. kvalitetom uspijeva da osvoji tržišta regiona, EU, Turske, Saudijske Arabije i time od Poreske uprave Crne Gore dobija rješenje gdje se firma tretira kao firma izvoznika s obzirom da svoje proizvode plasira na inostrano tržište u ukupnom udjelu plasiranih proizvoda od čak 87%.

Kvalitetom dokazuje i 2008. godine dobija ISO 9001:2008 standard za primarnu i finalnu obradu drveta i izradu eko kuća od drveta stadard koji je i danas važeći.

Finalna obrada Nakon sprovedenog postupka prirodnog i vještačkog sušenja pilanskih sortimenata vrši se njihova obrada u pogonu za finalnu obradu. Na savremenim mašinama, posle pripreme elemenata u odjeljenju za krojenje vrši se četvorostrano redisanje odnosno blanjanje na specijalnoj četvorostranoj redisaljki -blanalici švedske proizvodnje. Tom prilikom se dobija gotov element brvnare u jednom tehnološkom prelazu poprečnog profila 16 x 7,4 cm i to u dva moguća profila. a) Prvi profil je atraktivna polu oblica koja sa vanjske strane ima izraženu oblinu a sa unutrašnje strane je ravna površina. Na bočnim stranicama poluoblice na jednoj strani izvedeno je pero a na drugoj utor. b) Drugi profil je pravougaonog Firma posjeduje ISO 2008:9001 sertifikat za primarnu i finalnu obradu drveta i izradu eko kuća od drveta. Nedavno smo dobili međunarodno priznanje za jugoistočnu Evropu ‘’Stvaraoc za stoljeća’’ u konkurenciji od preko 200 firmi iz 9 država regiona. Firma je dobitnik i raznih nagrada na sajmovima a posebno se ističe nagrada dobijena zajedno sa Privrednom Komorom Crne Gore na sajmu u Budvi.

61

Sto godina garancije Muamer Dedeić, izvršni direktor

-Na koji način dolazite do dizajnerskih rješenja brvnara i od čega to zavisi (ambijenta, afiniteta kupca itd)?

nostavno. Sve što je potrebno je povremeno farbanje objekta odgovarajućim sandolinima.

Do dizajnerskih rješenja dolazimo najčešće prema afinitetima kupaca.

Svakako u našoj bazi podataka kupci mogu pronaći 200+ raznih projekata i idejnih rješenja.

-U kratkim crtama nam opišite sistem rada (npr. šta je sve potrebno da bi se postavila brvnara i na koji način se to realizuje)?

-Koji su sve materijali koje koristite u izgradnji ( vrsta drveta i slično)?

Materijali koji se koriste za izradu su od čamovog drveta tačnije jele i smrče od kojih se prave brvna za kuću i krovna konstrukcija, takođe koristi se i bijeli bor za izradu lamperija i brodskog patosa.

-Koliko godina garancije dajete na objekte koje radite i kakva je njihova izdržljivost?

Izdržljivost objekta uz pravilno održavanje je preko 100 godina, garancija je na izvedene radove 2 godine a na stabilnost 5 godina.

-Koliko je jednostavno održavati takve objekte?

Održavanje objekata je vrlo jed-

Sistem rada kreće od sječe šumskih sortimenata koje firma dobija na koncesijama na godišnjem nivou od države, rezanje sortimenata u predviđenim dimenzijama, sušenje drvenih elemenata na stepen vlažnosti koji je predviđen za izradu kuća, obrada sortimenata kroz profesionalne mašine za proizvodnju kuća, sklapanje oboda (kostura) objekta u firmi i nakon toga utovar na kamion i transport do mjesta postavljanja objekta. Kupac za vrijeme obrade uradi gotovu ploču na kojoj se montira objekat.

-Šta sve preduzimate za zaštitu od požara ovih objekata?

Zaštita od požara se može uraditi specijalnim protivpožarnim premazima za drvo. Statistika i osiguravajuće kuće kažu da ne postoji razlika u riziku od požara između drvenih i kuća koje se izrađuju na drugi način.

-Koje su sve pozitivne strane ovakve gradnje i materijala i da li postoje nedostaci?

Prednosti ove gradnje su brzina izrade od svega mjesec dana, prednost

je svakako izuzetno dobra izolacija drveta pa samim tim kuće koje mi radimo su niskoenergetske i sa vrlo malo utrošene energije može se zagrijavati objekat.

Reference Jela Komerc d.o.o. su brojne: Jela Komerc je izgradila jedno od najvećih eko sela na Balkanu – Krašograd u Hrvatskoj pored Zagreba. Krašograd možete pogledati na zvaničnoj stranici www.ekopark-kras.hr U Crnoj Gori ovo preduzeće je uradilo oko 50% ukupnih drvenih objekata od kojih se izdvajaju najljepše crnogorske plaže Copacabana, Toni Gril i ostale u Ulcinju, te turistički objekti u Kolašinu, Žabljaku i ostalim gradovima u Crnoj Gori.

U Bosni i Hercegovini se izdvajaju brojne štale za konje od kojih neke imaju i do 800 m2. Trenutno Jela Komerc gradi najveće eko selo u BIH u Visokom gdje su već izgrađena tri objekta, a u planu je ukupno 154.

U Srbiji se izdvajaju objekti na Adi Huji kao i etno selo “Drevna” u Novom Sadu.

Takođe, objekti ovog preduzeća mogu se vidjeti i u Švajcarskoj, Norveškoj, Češkoj, Francuskoj, Grčkoj i plan Jele Komerc je da u svim evropskim državama ima urađene objekte kojim se može pohvaliti kao firma koja je svojim kvalitetom uspjela da osvoji ukus svih naroda Evrope i šire.

the art off living...

62

PROSTOR BR 36

NAJDUŽI ŽELJEZNIČKI TUNEL NA SVIJETU

put kroz

središte alpa Stručnjaci probijanje tunela kroz švicarske Alpe po važnosti za svjetsku ekonomiju upoređuju s utiecajem koji su imale gradnje Panamskog i Sueckog kanala.

Napisao: Peđa Zečević Bilo da se grade probijanjem stijena, kopanjem pod zemljom ili spajanjem cijevi pod vodom, tuneli pripadaju najskupljem graditeljske izazove.

Međutim itekako postoji ekonomska opravdanost za takve poduhvate. Ipak, granice graditeljstva se pomjeraju

64

PROSTOR BR 36

svake godine. Krajem sljedeće se očekuje otvaranje novog željezničkog tunela Gotthard u Švajcarskoj, koji će sa svojih 57 km premašiti japanski Seikan. Opseg teretnog saobraćaja u alpskoj regiji će se povećati čak 75 posto a omogućiti će brži, jeftiniji

i ekološki prihvatljiviji prevoz ljudi i dobara kroz Alpe. Tunel je još 1947. zamislio švajcarski inženjer Gruner koji je predložio trasu kroz središte Alpa kako bi se spriječe saobraćajne gužve na vijugavim alpskim putevima. Gradnja tunela započela je

Tunel je još 1947. zamislio švajcarski inženjer Gruner koji je predložio trasu kroz središnje Alpe da se spriječe saobraćajne gužve na vijugavim alpskim putevima.

puštanja tunela u promet.

Smanjivanje opsega drumskog prometa

Trasa je smještena ispod planina visokih i do 3000 metara, a cijevi su na nekim mjestima čak 2500 metara ispod površine tla. Cijevi su prečnika 10 m, istočna je duga 51,104 km, a zapadna 51,017 km, razmaknute su 40 metara i na približno svakih 325 metara spojene sigurnosnim prolazima. Najviša tačka tunela je 550 metara n.v., a najniža na južnom ulazu u tunel je na visini od 312 metara.

prije gotovo dva vijeka, a predviđa se da će ukupno biti utrošeno preko 12 milijardi eura. Jedan od glavnih ciljeva bio je zaštita prirode jer su brojne studije dokazivale da veliko saobraćajno opterećenje šteti Alpima, pa bi u skladu s time sav putni promet trebalo preusmjeriti na željeznicu. Švajcarska je kao i mnogo čemu na referendumu odlučivala o preusmjeravanju putnog prometa na željezničke pruge, a to su podržale Francuska, Austrija i Italija Po važnosti za svjetsku ekonomiju, probijanje tunela kroz švicarske Alpe mnogi upoređuju s uticajem koji su imale gradnje Panamskog i Sueskog kanala. Za detaljno planiranje, projektovanje i izvođenje te impresivne inženjerske građevine angažovane su švajcarskoaustrijske snage. ATG AG (AlpTransit Gotthard) u potpunom vlasništvu SBB-a (Schweizerische Bundesbahnen – Švajcarske savezne željeznice) i velika austrijska građevinska kompanija Strabag. Kada tunel bude pušten u promet, putovanje između

sjevernih i južnih obronaka Alpa biće znatno kraće, a biće olakšan i prevoz robe između važnih pomorskih luka poput Rotterdama na Sjevernome moru i Genove na Sredozemlju. Dnevno će kroz njih prolaziti 300 putničkih i teretnih vozova, što je dvostruko više od sadašnjeg protoka. Pri brzini putničkih vozova od 200 do 250 km/h put između Ciriha i Milana trajat će 2 sata i 40 minuta, odnosno biće kraći za sat vremena. Kroz tunel će voziti i RoLa vozovi. Rollende Landstraße – kotrljajući put), odnosno vozovi s posebnim niskopodnim vagonima koji služe za prevoz kamiona i kamionskih prikolica. Naime, planirano je smanjivanje broja kamiona koji će prelaziti preko Alpa s 1,3 miliona na 650.000 na godinu u roku od dvije godine od

Švajcarska je na referendumu 1994. prihvatila Alpsku inicijativu kojom se obvezuje preusmjeravanje putnog prometa na željezničke pruge. Tu inicijativu prihvatile su Francuska, Austrija i Italija koje takođe pokušavaju znatno unaprijediti svoj željeznički promet. U skladu sa tom regionalnom strategijom u međuvremenu je rekonstruisan i osavremenjen putni tunel Frejus između Francuske i Italije, a planira se i brza željeznička pruga između Lyona i Torina koja bi trebala skratiti putovanje između tih gradova na dva sata. Još prilično planova na tom frontu je u izradi a neki se već realizuju... Tamošnji su ekolozi pozdravili ideju, jer će na taj način biti pošteđene rijetke biljne i životinjske vrste, te usporena erozija planinskog lanca kojoj doprinose vibracije motornih vozila.

Primarna podgrada nepropusni sloj potporni svod

upojni kanal drenažna cijev cijev za skupljanje podzemne vode temeljni svod cijev za prikupljanje vode iz tunela

65

Radovi na bušenju baznog tunela Gothard započeli su 1996., a predviđa se da će tunel biti otvoren 2016. godine. Zapravo je riječ o dva glavna paralelna tunela i cijelom lavirintu

Najduži željeznički tunel na svijetu sagrađen do sada je Seikan u Japanu.

Izgrađen 1988. povezuje japanske ostrva Honšu i Hokaido, a dugačak je 53,8 km, od čega je 23,3 km ispod morskog dna. Podvodni je dio tunela iskopan 140 metara ispod morskog dna te se tunel nalazi na ukupnoj dubini od 240 m.

Stoga to nije samo najduži već i najdublji tunel na svijetu koji služi za prevoz ljudi i roba.

pristupnih tunela, prolaza i okana u ukupnoj dužini od 153,5 km, pa je položeno ukupno 230 km kolosijeka.

Vozovi će u njima po potrebi moći mijenjati tunelske cijevi, odnosno kolosijeke. Zanimljivo je da je na polovini tunela izbušen okomiti otvor u planini dug 800 m kako bi se ubrzalo bušenje te se istovremeno krenulo bušiti sa sve četiri strane, s dva glavna ulaza i dva u sredini tunela. Švajcarski građevinari su probili 66

PROSTOR BR 36

posljednji komad stijene u planinskom masivu još krajem 2010. a u gradnju je bilo uključeno više od 2500 radnika. Tokom 14 godina izvađeno je 13 miliona metara kubnih materijala. Izgradnja tunela ne bi bila moguća bez preciznih tunelskih bušećih postrojenja (TBM – tunnel boring machine) i vrhunske tehnologije.

Nakon svakoga probušenog kilometra inženjeri su pomoću satelita provjeravali trasu tunela jer bi pogreška od samo nekoliko milimetara uslovila prekopavanje tog dijela tunela. Radi manjeg uticaja na okolinu, beton za gradnju pripreman je od iskopanog materijala, umjesto dopremljenog,

što je inače uobičajeno za izvedbu stalne obloge podgrađenog profila. Od početka radova inženjeri su morali smišljati rješenja u slučaju odrona stijena ili pojave vode. Kako bi Stara željeznička pruga prelazi preko masiva St. Gotthard na visini od 1100 m i vozovi koji po njoj voze ne smiju imati masu veću od 1700 bruto tona. Novi tunel omogućit će promet vozova mase do 4000 tona.

Poteškoće: Prilikom ovako velikih poduhvata uprkos nasavremenijim tehnologijama i mašinama uvijek ima problema.

Tako su se tokom gradnje radnici borili i s ekstremnim klimatskim uslovima. Na ulaznom dijelu je temperatura bila približno 0°C, a u unutrašnjosti planine temperature su dostizale vrijednosti i do 40°C. U unutrašnjosti je zabilježena i veća vlažnost vazduha. Tokom radova osam je ljudi izgubilo život, a bilo je i tehničkih problema i pogrešnih proračuna. Naime, tokom bušenja tunela pokazalo se da se na mjestu gdje je trebala biti postavljena ventilacija nalazi velika pećina, pa je tunelska trasa pomaknuta za gotovo 300 m. Potom je jedan od osam tunelskih bušećih postrojenja mase 3000 tona zapeo u stijeni te se na njega obrušio tunelski svod. Radnici su ručno morali otkopavati stroj, ponovno postaviti svod i učvrstiti ga čelikom i betonom. Trebalo je šest mjeseci da stroj bude iskopan i vraćen u pogon. Zanimljivo je da je tunelski bušeći stroj kroz paralelni tunel udaljen samo 40 m od spornog mjesta prošao bez problema.

spriječili prodiranje vode, što predstavlja najveću opasnost u gradnji bilo kojeg tunela na mlazni beton postavili su geotekstil debljine otprilike 4 mm, a na njega hidroizolaciju

od plastične folije debljine 2 mm koja se lijepila na prethodno postavljene plastične čepove. Geotekstil je omogućio cijeđenje procjednih voda do bočnih uzdužnih drenažnih

67

cijevi i hidroizolaciju pri betoniranju betonske obloge. U projektovanju ništa nije prepušteno slučaju. Velika, žuto obojena vrata označavaju izlazni tunel u slučaju nužde u koji se vozovi mogu skloniti u slučaju kvara.

Zahvaljujući izboru dvocijevnog tunela s jednosmjernim prugama u cijelosti je isključena mogućnost sudara dva voza iz suprotnih smjerova. Projektovane su stanice za slučaj opasnosti i galerije koje omogućuju izlazak i efikasnu evakuaciju iz tunela. Zbog

68

PROSTOR BR 36

sigurnosti svih putnika, unutar tunela postavljeni su samo zaista neophodni sistemi, a sva ostala oprema postavljena je izvan tunela na lako dostupnim mjestima ili u multifunkcionalnim galerijama. Osigurati siguran i neometan željeznički promet zahtijeva neprekidno praćenje i ispitivanje instaliranih sistema i opreme.

Kontrola tunelskih tehnologija, za koju je zadužena firma Siemens, prikazuje sve relevantne sisteme i izvještaje o kvaru elektromehaničke

opreme i postrojenja. Tehnologija će operaterima omogućiti sučeljavanja koja imaju jasan pregled statusa sistema i njegovih komponenti u bilo kojem trenutku. Sve nepravilnosti koje se događaju mogu se odmah analizirati, a potom preduzeti mjere kako bi riješili problem. Upravljanje cjelokupnom opremom u tunelu automatizovano je i na taj način znatno će biti smanjene ljudske intervencije, dok će potencijalne opasnosti biti svedene na najmanju moguću mjeru.

Vozovi su opremljeni automatskim sigurnosnim sistemom, pa ne mogu prekoračiti dopuštenu maksimalnu brzinu niti voziti kada se oglasi signal za zaustavljanje. Sigurnosne mjere u baznome tunelu Gotthard biće pouzdanije od ostatka željezničke mreže na području Švajcarske jer međunarodna uloga te linije zahtijeva njezino besprekorno funkcioniranje.

Za održavanje i sigurnost tunela obučeno je 3900 ljudi, a dva su interventna centra izgrađena u gradićima Erstfeldu i Biascu.

Tunel Gotthard je pravi graditeljski podvig, ali je ipak pitanje hoće li biti ostvareni ciljevi njegove gradnje tj hoće li biti smanjen broj kamiona koji prolaze švicarskim Alpama.

predstavljanje

arhitektonski studio Europrojekt Studio Europrojekt na čelu sa Dragutinom Dubljevićem d.i.a je studio koji je fokusiran na: arhitekturu, inženjering, dizajn. Pun spektar usluga uključuje i project management, tehničko savjetovanje, selekciju materijala, dekorativnog svijetla i instalacija. Takođe bave se i dizajnom sajamskih nastupa, izložbi,

70

PROSTOR BR 36

specijalnih kompanijskih displeja, manifestacija i prezentacija kao i kompanijskim re-imidžingom.

Njihov cilj je kreiranje projekata sa izuzetnim vizuelnim i tehničkim kvalitetom po pristupačnim cijenama. Za njih je svaki projekat kreativan, zajednički napor studia, njihovih klijenata, korišćenja naprednih

tehnologija i računarske tehnike.

Njihova snaga leži u strogoj posvećenosti, poznavanju, osjetljivosti i razumijevanju klijenata po pitanju preporuka, kao što su budžetska ograničenja, projektni zadaci i kriterijumi za dizajn. Zalažu se za stvaranje trajnijih arhitektonskih djela, enterijera i vrijednosti kako

Referenc lista

Direktno su radili sa velikim domaćim i stranim firmama, državnim institucijama kao i zahtjevnim domaćim i stranim klijentima.

MINISTARSTVO ODBRANE CRNE GORE, Podgorica R-TOURS MONTENEGRO D.O.O, Budva INDESIT COMPANY INTERNATIONAL SA, Italija ŠAHOVIĆ COMPANY D.O.O, Podgorica MIKROKREDITNA FINANSIJSKA INSTITUCIJA ALTER MODUS D.O.O, Podgorica HARD DISCOUNT LAKOVIC D.O.O, Podgorica NAVATON MENAGEMENT LTD, Kipar IVNIK D.O.O, Podgorica DIREKCIJA ZA SAOBRAĆAJ, Podgorica HOTEL CIZKRAJKOV, Češka Republika IMPERIJAL D.O.O, Bijelo Polje ZLATNA OBALA MNE D.O.O, Bar TOCCA TRADE D.O.O, Podgorica OSMANAGIĆ CO D.O.O, Podgorica DIREKCIJA ZA IZGRADNJU I INVESTICIJE - Opština Bijelo Polje ARCMONTE D.O.O, Beograd, Srbija ENTEXT INVEST D.O.O, Podgorica

bi na njih bili ponosni, nadahnjuju lokaciju i stvaraju mjesto za udoban život i rad njihovih korisnika. Odgovaraju na izazove svakog projekta sa inventivnim rješenjem jedinstvenim za svakog klijenta.

Studio Europrojekt obezbijeđuje sveobuhvatne arhitektonske i dizajnerske usluge od projektovanja do izgradnje (od savjeta za projektovanje, koncepta, skice, dizajna, revizije, izgradnje, opremanja do tehničkog prijema objekta).

Svojim klijentima nude najviši nivo usluge. U mogućnosti su da ponude

i djelimičnu uslugu u zavisnosti od specifičnog zahtjeva klijenata, od mjerenja postojećih objekata za iscrtavanje podloga, studija izvodljivosti, izrade tenderske i ugovorne dokumentacije, nabavke materijala, namještaja i opreme za vaš projekat i dr.

Oni dizajniraju sve tipove novih objekata od individualnih do komercijalnih, dogradnje, adaptacije i rekonstrukcije postojećih objekata, enterijere, namještaj, sajamske nastupe, apstraktne forme, eksperimente i inovacije.

USLUGE

- ARHITEKTONSKO PROJEKTOVANJE - DIZAJN ENTERIJERA - URBANI DIZAJN - KORPORATIVNI RE-IMIDŽ - REVIZIJA PROJEKTNE DOKUMENTACIJE - INŽENJERING I PROJEKT MENADŽMENT - KONSALTING - GRAĐEVINSKI NADZOR - TEHNIČKI PRIJEMI OBJEKATA 71

KAKO MI RADIMO

Dizajn je proces. Dobar rezultat prati dobar proces. Europrojekt ima organizovan i profesionalan pristup izradi vašeg projekta, održavanjem dobre i kvalitetne komunikacije tokom procesa sa klijentima, konsultantima i saradnicima. Za dobar projekat je potrebno znanje, iskustvo, vrijeme i visok stepen kontakta sa našim klijentima. Samo dobar slušalac omogućava da se razvije dobar koncept dizajna. Mi imamo kvalitetne saradnike u oblasti konstrukcije, mašinskih instalacija, elektro instalacija jake i slabe struje, protivpožarne zaštite, kao i specijalne konsultante iz oblasti hortikulture, restauracije, geodezije, i dr.

Mi volimo naš posao. Mi vjerujemo u izazov. Mi smo predani timski igrači. Mi ne vidimo klijenta kao skup problema koje treba riješiti, već kao ”generatora ideje” koja se testira, procjenjuje i razvija tokom projektnog procesa i smatramo da je najvažniji dio procesa naš klijent..

72

PROSTOR BR 36

AMBIENTE 2016-FRANKFURTSKI SAJAM

SVJETSKO OGLEDALO EKONOMSKIH KRETANJA U Sofiji je krajem septembra održana pres konferencija na kojoj su prezentovani osnovni podaci vezani za Ambiente 2016, koji se održava u okviru frankfurtskog sajma, najprestižnijeg sajma na svijetu. Ove godine sajam će se odrćati od 12.-16.02.2016 godine.

Ambiente 2016 je barometar za trendove u industriji potrošačke robe.

Partnerska zemlja ovog puta biće Italija, a Paola Navone biće dizajner koji će prestaviti Italiju.

74

PROSTOR BR 36

Sajam je podeljen u tri glavne oblasti proizvoda: trpezarijsko opremanje, dnevni boravak i pokloni. Kao rezultat toga, Ambiente odražava čitavu paletu robe široke potrošnje koji se odnose na boravak za trpezarijskim stolom, u kuhinji, za domaćinstva, luksuznih namirnica i drugih predmeta, kao i poklona, predmeta za kuću i nameštaj.

Trpezarijski program.

Tradicionalno je za ovaj segment sajma

zainteresovano najviše izlagača jer je pokriven spektar od domaćinstva do profesionalne opreme. I ove godne se očekuje veliki broj izlagača, vjerovatno i preko 2200 koliko je bilo prošle godine.

Podsjetićemo na neke: Alessi, Blomus, Fissler, Kichen aid, Kosta Boda, Lenox...

Pokloni.

Veoma širok spektar oblasti privlači puno brendova koji vide interes za pojavljivanje na sajmu. Prošle god je bilo preko 1400 od kojih: Desing ideas, Donkey Products, Gilde, Zippo... Moći će se naći, tj vidjeti

praktično sve od poklona, kancelarijskog pribora, dekorativnih elemenata, nakita, satova, opreme za putovanja, pribvora za pušače, opreme za welnes...

Dnevna soba.

Predstaviće se svijet kućne opreme, uređenja, pribora, ideja, avangardnog dizajna, ukrasa za unutra i napolje...

Očekuje se preko 1100 dobljavča koliko je bilo prošle godine Novo: Etički Stile Guide Trend u svijetu je sve veće vezivanje potrošača za ekološke proizvode i sve veći interes za održive proizvode. Sa etičkim Stile Guide, Ambiente nudi trgovcima orijentaciju u veoma kompleksnom globalnom segmentu u kategorijama kao što su ekoprijateljski materijali, sajamska i društvena proizvodnja, reciklažni dizajn, ili ručna proizvodnja. Na štandovima izlagača koji posluju u skladu sa etičkim

ili ekoloških kriterijuma se mogu lako naći preko vodiča i označeni na odgovarajući način.

I HoReCa program je od uvođenja ugovora Business paketa na Ambiente u 2012. godini postao žarište za ugovorno poslovanje. Na sajmu će biti nekih 270 specijalista izlagača, profesionalaca koji se bave opremanjem hotela i ugostiteljskih objekata, projekat-menadžera, profesionalnih kupaca, stručnjaka za enterijer, arhitekata i dizajnera...

Sajam je sjajna prilika i za talentovane dizajnere, ljude koji dolaze, odskočna daska za tek diplomirane studente. U organizaciji Frankfurtskog sajma i Njemačkog savjeta za dizajn biće organizovana dizajn radionica na kojoj će učestvovati 32 dizajnera iz 15 zemalja. Predviđeno je da se dodijeli nagrada za inovativni dizajn, a kriterijumi za odlučivanje su: elegancija, upotrebljiv dizajn, kvalitet, funkcionalnost, održivost...

Paola Navone će kao dizajner predstavljati Italiju, zemlju partnera sajma. Paola iskusni dizajner iz Milana, poznata po svom jedinstvenom i međunarodsno priznatom stilu. Radila je u kompanijama kao što su: Alessi, Egizia, Natuzzi... Od 1998e je bila kreativni director Čuvenog italijanskog proizvođača namještaja Gervasoni.

Podsjetimo se, Ambiente 2015, okupio je 4,814 izlagača iz 95 zemalja koji su za pet dana, izlagali svoje nove proizvode na površinipreko 328,400 kvadratnih metara.

53 % trgovinskih posjetilaca došao iz izvan Nemačke - više nego ikada ranije.

Posle Nemačke, najviše izlagača bilo je iz Italije, Francuske, Holandije, Velike Britanije, Španije... Od EX-YU zemalja prednjači Slovenija sa 16 izlagača, a tu su Hrvatska sa 5 i Srbija sa 2 izlagača.

75

Planinsko skrovište (sklonište), Skuta

gnijezdo

u planini Napisala: Aleksandra Zečević

Mali projekat koji je zahtijevao puno truda koliko bi i neka veća zgrada.

Svo planiranje i izgradnja ovog projekta su u duhu čuvanja uspomena, duše i kulture planine kao posebno mjesto za sve Slovence

76

PROSTOR BR 36

Projekat je nastao u arhitektonskom dizajn studiju na Harvardskom fakultetu za grafički dizajn (Harvard Graduate School of Design) koji je predvođen od strane Rok Oman i Spela Videcnik iz OFIS-a. U jesen 2014. godine studio od trinaest učenika se susreo sa izazovom projektovanja inovativnog a sa druge strane i praktičnog skrovišta koje bi zadovoljilo potrebe ekstremnih alpskih klima.

Inspirisani narodnom arhitekturom Slovenije i njenim bogatim i raznovrstnim arhitektonskim nasleđem, studenti su napravili dvanaest predloga koji ispunjavaju uslove raznih gradilišta, stanja što se tiče materijala, sve to kao i programski problemi su razmotreni i proizvedeni.

Ekstremni klimatski uslovi na planini su predstavljali ogroman izazov za arhitekte, dizajnere i inženjere.

Zbog ekstremnih rizika za životnu sredinu na ovom predjelu. Bilo je od velike važnosti projektovati objekat koji može da izdrži takve uslove, kao i radikalne promjene temperature i nepristupačnost terena.

Surovi uslovi kao što su vjetar, snijeg, klizišta, zahtijevaju specifične arhitektonske forme i idejno rešenje.

120 godina nakon izgradnje Aljaz tornja (avgust, 1985) na Triglavu, ovo novo skrovište (sklonište) je postavljeno ispod planine Skuta u Kamniku.

To je zamjena za 50 godina stari kamp koji je prethodno bio na tom terenu.

Spoljni izgled i izbor materijala su izabrani tako da odgovaraju ekstremnim uslovima, kao i da pružaju pogled na predivan pejzaž.

Njegov položaj u divljini je zahtijevao poštovanje prema prirodnim resursima. Spoljni omotač je trebao da bude realizovan sa visoko otpronim materijalima i u saradnji sa Rieder taknim staklenim vlaknima i betonskim elementima, i da ispuni sve zahtijeve estetike, kvaliteta materijala a da pritom izdrži rigorozne vremenske uslove.

Skromnost je diktirala dizajn in-

terijera, kao i potpuna podređenost funkciji skloništa koje obezbeđuje smještaj za osam planinara.

Dizajn se sastoji od tri modula, djelimično obezbijeđujući mogućnost dolaska i programski dijeleći prostor. Prvi je posvećen ulazu, skladištu i malom prostoru za pripremu hrane.

Drugi služi za obezbjeđenje odmaranja i druženja dok treći nudi ležaje za spavanje. Prozori na oba kraja nude predivni panoramski pogled na dolinu i Skuta planinu.

Zbog procesa instalacije, sklonište je dizajnirano od niza modula tako da se do planine moralo dopremiti u djelovima. Cijeli prototip je izgrađen u radionicama. Moduli su napravljeni kao niz snažnih okvira, koji su na licu mjesta spojeni obezbjeđujući podnošljivu inastalaciju i manje invazivan temelj. Da bi planinski predio ostao što više netaknut moduli su pričvršćeni strateški određenim čiodama koje takođe funkionišu kao temelj gradilišta. Staklo je predviđeno tako da može da izdrži jak vjetar i snijeg. Instalacija kampa je urađena pod rukovodstvom Matevz Jerman, uz pomoć slovenačkih oružanih snaga i timom gorske službe spasavanja

– stanica Ljubljana. Cijeli transport i izgradnja projekta su trajali jedan dan.

Sve u svemu, svo planiranje i izgradnja ovog projekta su u duhu čuvanja uspomena, duše i kulture planine kao posebnog mjesta za sve Slovence.

Nadamo se da će sklonište poslužiti svim planinarima i da će uz njihovu pažnju i brigu ono postojati godinama.

77

Studenti: Nevena Mijušković i Marija Ćaćić Mentor: Profesor Aleksandar Keković Lokacija: Golubovci - Skadarsko jezero, Podgorica Površina: 29ha

prirodnjački kompleks Crna Gora kao ekološka država svoj razvoj bazira na očuvanju raznolikog prirodnog okruženja i razvoju velikog prirodnog bogatstva. Istražujući postojeće resurse i nedostatke i analizirajući trenutne potrebe za turističkim, ekonomskim i institucionalnim razvojem u Crnoj Gori, formiran je koncept novog sadržaja čiji značaj je višestruk.

Prirodnjački kompleks, koji je proizašao kao rezultat prethodne studije, na specifičan način povezao je institucije Prirodnjačkog muzeja i Biološkog instituta sa zoološkim vrtom i botaničkom baštom koji su kao institucije i sadržaji do sada falili Crnoj Gori

78

PROSTOR BR 36

stu prirodnog ambijenta u neposrednoj blizini Skadarskog jezera. Glavna intervencija u formiranju dinamičnog prostora bila je povezivanje sa jezerom plovnim tunelom. Kompleks je tako podjeljen u tri zone: jedna pripada zoološkom vrtu, druga vodenoj površini i treća pristupna zona, koja je radi vizuelno funkcionalnih razloga podignuta u zoni brda čime je omogućeno sagledavanje vrta sa više kote. To je uslovilo stvaranje centralnog jezgra kao fokusa cjelokupnog kompleksa, od koga se zrakasto razvode putanje, povezane u kontinualne prstenove, ka različitim sadržajima. To jezgro je trg koji postaje početna tačka kretanja. Linija kretanja dodatno je naglašena nadstrešnicom koja se od glavnog trga preko rampe proteže duž cijele glavne staze, čime je omogućeno usmjeravanje posjetioca kroz kompleks. Kako su zoološki vrtovi prije svega posvećeni edukaciji i rekKompleks je smješten na studiozno odabranoj lokaciji, u neposrednoj blizini Skadarskog jezera, sa namjerom da se poveže i istakne i na makro planu turističke ponude države, kao novi atraktivni sadržaj, što omogućava dodatan kvalitet u ekonomskom pogledu.

Koncept projekta bazira se na kontek-

79

reaciji djece posebna pažnja posvećena je dječijem zoološkom vrtu.

Prirodnjački muzej i Biološki institut iako direktno komuniciraju sa ostatkom kompleksa, zadržavaju određeni nivo autonomnosti. Oblikovno su u potpunosti inkorporirani u prirodno okruženje. Sve izgrađene strukture u kompleksu prilagođene su topografiji terena i minimalno narušavaju postojeće ambijentalne vrijednosti Nacionalnog parka.

80

PROSTOR BR 36

Prirodnjački muzej Objekat prirodnjačkog muzeja lociran je uz sami pristupni trg, na većoj koti u odnosu na kotu zoo vrta, tako da se ostvario kvalitet u pogledu vizuelne percepcije cjelokupnog vrta iz samog prostora muzeja. Koncept ovog objekta zasnovan je na težnji da se fokus posmatranja orjentiše unutra ka eksponatima, ali da, na mjestima otvaranja ka spolja posjetilac opet bude u prirodi,

tako da sve vrijeme zid bude vizuelna tangenta između prirodnog okruženja s jedne i opet prirodnog okruženja, sa druge, unutrašnje strane. Stvaranje takvih procjepa, koji bi ujedno služili kao odmorišne tačke i pauze u percepciji eksponata, uslovilo je atraktivne elemente oblikovanja kako u enterijeru, tako i na samim fasadama objekta.

Pri stvaranju prvog izložbenog prostora formirana kontinualna, prstenasta i izlomljena linija kretanja prouzrokovala

je formiranje odgovarajućih staklenih elemenata za izlaganje riba. Izlaganje riba na nivou prvog sprata koji se nalazi ,,slobodan,, iznad vodene površine, rezultat je promišljanja o neraskidivoj vezi između ove dvije strane: riba i vode. Shodno tome na mjestima elemenata za izlaganje uveden je stakleni pod, tako da vodena površina postaje saglediva i ostavlja utisak da su izložbeni eksponati upravo izvučeni iz nje. U skladu sa ovim, ptice se izlažu na posljednjoj etaži, gdje sagledavanje neba kroz otvore u tavanici dodatno pojačava utisak i doživljaj kretanja kroz ,,jata ptica,, formiranim stazama koje slobodno vise u prostoru. Permanentna veza muzeja i spoljašnjeg prostora naglašena je i pri izlasku muzeja koji je omogućen i sa posljednje etaže, čime se posjetioci direktno izvode na travnatu površinu krova koja postaje dio brda.

Biološki institut U okviru prirodnjačkog kompeksa pozicioniranje biološkog instituta zahtjevalo je pažljiv odabir lokacije uzevši u obzir da takva institucija treba da ima i određenu autonomnost i privatnost u naučnom istraživanju i radu. U skladu sa tim zahtjevima institut je smješten uz pristupnu saobraćajnicu na istom nivou kao centralni trg, a na višoj koti u odnosu na zoološki vrt. Drugi aspekt lociranja vezuje se za nerazdvojnu sponu između instituta i prirodnjačkog muzeja, koje se kao važne naučne, obrazovne i kulturne institucije temelje na istoj bazičnoj temi prirode. Na taj način ova dva objekta su inkorporirana u snažnu masu brda tako da postaju prirodan dio nje, dok oblikovanjem, materijalizacijom i pozicijom ostavljaju utisak jednog tijela organski izraslog iz brda. Međusobno su povezani pješačkom stazom koja istovremeno pruža sagledavanje cjelokupnog kompleksa, a koja postaje veza između muzejskog izložbenog prostora i izložbenog dijela uvedenog u prostor instituta. Izložbeni prostor je smješten uz unutrašnje dvorište koje ima ulogu botaničke bašte instituta. Tako za razliku od muzeja gdje je fokus bio usmjeren na unutrašnjem zatvorenom prostoru, kod objekta instituta oslanjajući se na njegovu funkciju fokus se zadržava ka unutrašnjem otvorenom dvorištu.

U ovakvom načinu organizacije, oblikovanja i materijalizacije objekat je u potpunosti otvoren i usmjeren ka internoj botaničkoj bašti uvedenoj u atmosfeu naučnog radnog prostora. Spuštanjem nivoa krova, kongresni prostor sa amfiteatrom je dodatno akcentovan kao jedinstven sadržaj objekta. Biološki institut se sastoji od dvije autonomne ali i međusobno povezane jedinice: instituta za zoologiju i instituta za botaniku.

Nadovezujući se na njihovu funkcionalnu odvojenost u unutrašnjosti botaničke bašte dio brda je zadržan kao razdojni element između dva naizgled odvojena korpusa. Svi radni kabineti usmereni su ka unutrašnjem dvorištu čime se postiže poseban kvalitet netipičnih radnih ambijenata, potpuno usmjerenih ka zelenilu.

81

Naučno – istraživačka radionica “PIMP MY ROOF”

pimp my roof

Naučno – istraživačka radionica pod provokativnim nazivom, “PIMP MY ROOF” u organizaciji AF Podgorica, a pod pokroviteljstvom tempus projekta RESARCH, dio je šireg internacionalnog istraživanja, koje se sprovodi na nekoliko inostranih univerziteta u saradnji sa profesorima, saradnicima i studentima. Rezultati istraživanja biće objavljeni u stručnoj publikaciji na kojoj se još uvijek radi. Prezentacija ove radionice održana je 27.10. na krovu Tehnickog fakulteta u Podgorici. Studenti su aktivno radili na temi potencijala ravnih krovova, analizirajući lokalni kontekst, pod mentorskim timom doc.dr Dragana Komatine, Eme Alihodžić Jašarović, Marije Bojović, Irene Rajković i Sanje Paunović Žarić 82

PROSTOR BR 36

Ovim istraživanjem pokušao se izanalizirati socio-društveni aspekt i potencijal javnog prostora koji se može naći na ravnim krovovima zgrada. Stoga, tema radionice je mapiranje, analiza i reaktiviranje potencijala ravnih krovova, a koji će novim funkcijama i sadržajima doprinijeti razvoju novog koncepta javnog prostora. Radionica je zamišljena kao višednevno istraživanje odabranog tima studenata i saradnika,

koja započinje obilaskom grada, i pronalaženjem objekata koji posjeduju prohodne ravne krovove, a koji imaju prostorni potencijal u mikro i makro kontekstu. Prva faza je obuhvatala analizu lokacija, izradu fotodokumentacije, rad na terenu, mapiranje i anketiranje građana.

Druga faza se odnosila na analizu potencijala mapiranih krovova. U ovom dijelu bavili su se prostorno – društvenim aspektima, analizirajući

“

Svjedoci smo da savremeni grad za cilj ima isključivo čist profit, koji generiše i određuje gradski prostor tretirajući ga strogo kao robnu vrijednost, zanemarujući najčešće potencijal javnog društvenog prostora. Arhitektura i urbanizam su u tom smislu odraz i predstava realnosti. U današnjim urbanističkim stremljenjima, neoliberalni koncept grada troši javni društveni prostor, pretvarajući ga u privatni interes, što je česta situacija kada su u pitanju i krovovi kao zajednički/kolektivni prostor.

Ema Alihodžić Jašarović

“

uži i širi kontekst, povoljne vizure, čitljivost, dostupnost i komunikativnost lokacije, sortirajući prikupljeni materijal u nekolike kategorije, a to su: RAVNI KROVOVI NA JAVNIM OBJEKTIMA, gdje su obradili krov zgrade KBC-a, Tehničkih fakultetai studentskih domova, zatim, RAVNI KROVOVI NA STAMBENIM ZGRADAMA koje su dalje podijelili na one koji su nedostupnio, zauzeti i tretirani kao privatna svojina pojedinaca,

Foto:Boško Purić 83

i one koji su nastali kao rezultat postmodernističkih i socijalističkih koncepta kolektivnog, društvenog prostora. Treća faza kao rezultat ima predloge za funkcionalna i oblikovna rješenja za nove javne gradske prostore, a koji se neočekivano nalaze upravo na krovovima zgrada, koji su do tada bili nedostupni i nepoznati javnosti. Kroz različite vidove tehničkih i grafičkih prezentacija, kao i prikupljenog foto i video materijala, ilustrovali su nove potencijalne sadržaje.

Ovo istraživanje aktivara brojne

Foto:Boško Purić

Na otvaranju je bilo oko 120 ljudi, najviše iz prakse i iz kompatabilnih naučnih disciplina, pejzažne arhitekture, socijologije grada, kulturne politike...Tokom izložbe diskutovali smo o rezultatima izložbe.

Komentari prisutnih su bili da je cjelokupan ambijent i događaj bio izuzetno lijep i pozitivan. Prisutni su mogli da kao suvenir sa izložbe ponesu svježe zasadjenu biljku, ruzmarin, nanu, bosiljak...i da simbolično istu zasade na svom krovu, kako bi ga na taj način aktivirali. Na kraju večeri učesnici radionice pustili su preko sto balona u nebo, kako bi simbolično poslali poruku da smo ‘’osvojili’’ krov, jer je krov NAŠ PROSTOR! 84

PROSTOR BR 36

aktuelne teme a koje se odnose na održive koncepte bioklimatskog urbanizma i arhitekture, greenfield lokacija, stvarajući nova kultna mjesta grada i animirajući društvo u cjelosti.

Potencijalne funkcije predložene istraživanjem uticale bi na inkluziju stanovništa - podizanje društvene odgovornosti, jačanje zajednice i odnosa prema prostoru.

Studenti su radili na analizi uticajnih faktora kako bi se definisali principi kreiranja novog javnog prostora.

Ovakav pristup razumijevanja grada kao mjesta koje je usko povezano sa ljudskim iskustvom, moglo je doprinijeti očuvanju i obnovi postojećih i nastanku novih mjesta, kao unikatnog gradskog prostora.

IKONE XX-og vijeka

zauvjek farmerice Od Kalifornijaca iz 1949. do kauboja na pašnjacima, do “Zakivačice Rozi”, Džejmsa Dina i Garta Bruksa, pantalone koje je sašio mladi Levi, naročito serija 501, dio su našeg života već više od 100 godina. U preko 70 zemalja širom svijeta svi znaju za njegovo ime i nastavljaju da željno kupuju milione pari njegovih pantalona za koje se još uvijek garantuje da će se skupiti, naborati i izblijeđeti.

Napisao: Peđa Zečević

86

PROSTOR BR 36

Godine 1853. kalifornijska zlatna groznica bila je u punom zamahu i vladala je nestašica svakodnevnih potrebština. Levi Štraus (Levi Strauss), dvadesetčetvorogodišnji doseljenik iz Nemačke, napuštio je Njujork i krenuo ka San Francisku, uzevši sa sobom manju količinu tekstilne robe s namjerom da tamo otvori ogranak njujorške firme svoga brata koja se bavila tekstilom. Ubrzo po njegovom dolasku jedan od tragača za zlatom želio je da sazna šta to gospodin Levi prodaje. Kada mu je Štraus rekao da ima grubog platna za šatore i pokrivače za zaprežna kola, tragač za zlatom mu je rekao: “Trebalo je da doneseš pantalone!”, dodavši da nikako ne može da pronađe par dovoljno jakih pantalona.

Levi’s farmerice su nazivane čakširama, tregericama, pantalonama i napokon farmericama. Bilo je garantovano da će se skupiti, izblijedjeti i naborati, a prvobitno su pravljene od smeđeg grubog platna namjenjenog za rudarske kampove i pokrivače za zaprežna kola.

Nakon otvaranja male prodavnice u Kalifornijskoj ulici, Štraus je zajedno sa svojim zetom Dejvidom Sternom odmah doživio uspijeh i porast ugleda i poslovanja. Navodi se da je Levi kroz tu oblast često vodio teglećeg konja, obilno natovarenog robom, direktno u rudarske kampove.

Tragači za zlatom i rudari su se često žalili na to da im se pamučne čakšire lako cijepaju, a džepovi pucaju po šavovima, što je Leviju dalo ideju da napravi robusne tregerice koje bi rudari mogli da nose.

Izrađene su od namotaja smeđeg grubog platna sa džepovima za čuvanje rude zlata, za koje je bilo gotovo nemoguće da popucaju.

Nakon što je iscrpio prvobitne zalihe platna, a potražnja za njegovim izdržljivim tregericama postala sve veća, Levi je prešao na robusan materijal serž, koji se izrađivao u Nimu, u Francuskoj. Prvobitno nazvan serž iz Nima, ovaj naziv je uskoro skraćen u teksas. A sa pojavom indigoplave farbe, smeđa boja je uskoro zamjenjena danas prepoznatljivom tamnoplavom, bojom koja je zaštitni znak većine današnjih farmerica.

Još jedan novitet, proces ugradnje nitni, patentiran je 1873. godine i korišćen je da se još više ojačaju uglovi džepova i djelovi pantalona podložni habanju, pored još

87

Levi Štraus dobio je ime Lev po rođenju, 26. februara 1829. u Butenhajmu u njemačkoj saveznoj državi Bavarskoj, kao jedno od mnogobrojne djece u svojoj porodici. Njegov otac Hirš i majka Rebeka imali su dvoje zajedničke dece, a Hirš je imao još troje djece iz prvog braka. Živjeći u Bavarskoj, Štrausovi su iskusili vjersku diskriminaciju zbog svog jevrejskog porijekla. Postojala su ograničenja po pitanju prostora na kojem su mogli da žive i posebni porezi koje su morali da plaćaju zbog svoje vjere.

Kada mu je bilo oko šest godina, Štraus je izgubio oca koji je umro od tuberkuloze. On, njegova majka i dvije sestre krenuli su put Sjedinjenih

jednog Levijevog pečata – dvostrukog prošivanja ili šare u obliku luka na džepovima na kukovima, za još veću izdržjivost džepova. Godine 1886. brendirano parče kože sa dva konja uvedeno je po prvi put, a 1890. dodeljeni su brojevi serije za sve proizvode, uključujući seriju 501 koja je prva imala džep predviđen za sat.

Zanimljivo je napomenuti da Levi Štraus nikada nije volio termin farmerice (džins) za njegov… pa… džins! Riječ džins, čini se, izvedena je iz francuske reči Genes (Đenova), koja je dugo povezivana sa pamučnim pantalonama koje su nosili italijanski mornari. Navodi se da su Levi i svi koji su za njega radili ove pantalone od teksasa nazivali dubokim tregericama dugo poslije njegove smrti 1902. godine. Ali tek polovinom tridesetih godina prošlog vijeka kompanija je počela da ih naziva farmericama (džinsom).

Na prvobitno osmišljene duboke pantalone koje se nose sa tregerima firma je dodala gajke za kaiš 1922. godine, crvenu Levi’s pločicu 1936. i uklonila nitnu na preponama 1941. Javna je tajna da je nitna na preponama davno trebalo da bude uklonjena zbog toga što je zbog pregrevanja izazivala neprijatnost kod mnogih kauboja dok su se okupljali oko razbuktale vatre tokom hladnih noći na pašnjacima.

88

PROSTOR BR 36

Država dvije godine kasnije. Po njihovom dolasku porodica se ponovo

srela sa Jonasom i Luisom, dvojicom starije braće Štraus, u Njujorku.

Priča još kaže da je predsjednik kompanije Volter A. Has iz prve ruke iskusio ono na šta su se kauboji žalili godinama kada je jednom prilikom nosio nove farmerice 501. Kada se tako približite vatri, ta nitna u podnožju rajsferšlusa najizloženija je

Jonas i Luis imali su firmu tekstilne robe u Njujorku i Levi je počeo da radi za njih.

Nakon toga Levi jedan period provedi na rođakovom ranču u Kentakiju nakon čega je postao američki državljanin 1853. godine i preselio se u San Francisko da bi iskoristio prednosti kalifornijske zlatne groznice.

Tamo je osnovao malu firmu za prodaju tekstila sa svojim zetom Dejvidom Sternom. Levi je odgovorio na potrebe rudara za robusnim pantalonama koje bi mogle da izdrže teške uslove u rudnicima i počeo je da ih izrađuje od denima (teksas).

Firma je postala poznata pod nazivom Levi Strauss & Co., a do 1890. Levi je bio milioner.

toploti i odličan je provodnik toplote. Ubrzo nakon ovog iskustva i po izvršnom nalogu ova jedna jedina uvrijedljiva nitna zauvijek je uklonjena!

Kao kompanija koja nije željela da mijenja dobitnu kombinaciju bez

Godine 1885-e Levi’s duboke tregeriea koštale su 1,25 USD. Do 1985. godine kompanija je naplaćivala 8,50 USD za farmerice.Inače za prosječan Levi’s 501 potrebno je oko 1,6 m teksasa, 195 m konca, pet dugmadi i šest nitni.Danas se Levi’s prodaje širom svijeta, uz godišnju zaradu od 5 milijardi USD.

dobrog razloga, Levi’s je nastavila da prodaje denim duboke tregerice koje su imale i dugmad za tregere i gajke za kaiš do 1937. kada su prestali sa proizvodnjom dodataka za tregere.

Sledeći talas promjena (nakon uklanjanja nitne na preponama 1941) desio se pedestih godina prošlog vijeka kada je dizajn promjenjen i kada je kreirana uža nogavica, čime su uvedene prethodno sužene tregerice.

Godine 1955. uvedeni su rajsferšlusi na čuvene Levi’s tregerice, uz nove serije kao što je svijetlo plava, što je označilo ulazak kompanije na tržište sportske odjeće.

Najstariji par farmerica na svijetu nazvan je XX. Ovaj par Levi’s farmerica sašiven je 1879. godine, a čuva se u sefu otpornom na vatru, koji čuvaju stražari u arhivi kompanije Levi Strauss & Co. u San Francisku, u Kalifu.

Popularnost Levi’s farmerica porasla je do takvih granica da ih je vlada tokom Drugog svetskog rata proglasila osnovnim dobrom, ograničivši prodaju samo na radnike odbrane.

Potražnja i cijena drastično su skočile!

Uz popularnost zapadnih filmova i zvijezda poput Džona Vejna, Garija Kupera, Džina Otrija i Roja Rodžersa, farmerice su postale pravi hit. Prvobitno dizajnirane kao radne čakšire za tragače za zlatom, sada su dobile neodoljivu auru romantike i avanture.

Imidž lošeg, nesmotrenog momka Marlona Branda i Džejmsa Dina pedesetih godina prošlog vijeka od farmerica je načinio uniformu bejbi bum generacije. Godine 1960. kompanija je izbacila riječ tregerice iz reklama i konačno uvela reč farmerice (džins).

Od Kalifornijaca iz 1949. preko kauboja na pašnjacima, do “Zakivačice Rozi”, Džejmsa Dina i Garta Bruksa, pantalone koje je sašio mladi Levi, naročito serija 501, dio su našeg života već više od 100 godina.

U preko 70 zemalja širom svijeta svi znaju za njegovo ime i nastavljaju da željno kupuju milione pari njegovih pantalona za koje se još uvijek garantuje da će se skupiti, naborati i izbledeti.

Tokom Drugog svjetskog rata američka vlada je rekla kompaniji da ne može da koristi svoje prepoznatljive lučne štepove na zadnjim džepovima 501 farmerica jer je to dekorativna, a ne praktična upotreba konca, jednog od ključnih dobara u doba rata. LS&CO. je zbog toga farbom iscrtavao lučne štepove na džepovima 501 (muških) i 701 (ženskih) farmerica sve vrijeme tokom rata.

Jedna od deset crvenih pločica na zadnjem džepu Levi’s farmerica prazna je pločica koja ne sadrži naziv Levi’s. Provjerite svoju crvenu pločicu da vidite da li baš vi imate takav par.

Godine 1958. Levi Strauss & Co. uveo je model spikes, pantalone od poliranog pamuka za muškarce

89

i dječake, u boji limuna, limete i narandže. Kompanija Levi’s dobija bezbrojne zahtjeve od svojih klijenata koji ih mole da im pomognu da otkriju da li je njihov par Levi’s farmerica kolekcionarski predmet.

Ako želite da saznate koliko su stare vaše leviske, pošaljite fotografiju Levi’s istoričaru.

Sam Levi Štraus nikada u životu nije nosio farmerice. Godine 1873, kada su prvi put kreirane, to su bile pantalone radničke klase, ne starijih,

90

PROSTOR BR 36

imućnih poslovnih ljudi. Ali insistirao je na tome da pantalone budu najkvalitetnije moguće, čak iako su bile odeća za rad.

Unutar zidova renoviranog sjedišta kompanije Levi Strauss & Co. u San Francisku nalazi se 25.500 pari farmerica kao izolacija od recikliranog teksasa.

Unutar Levi’s sjedišta u San Francisku nalazi se lukovima zasvođena prostorija (Vault), Levi’s muzej, gde posjetioci mogu da pronađu modni

detalj iz svog omiljenog filmskog kadra i kultnu odjeću nekih od najvećih holivudskih zvijezda. Vault je besplatan i otvoren za javnost i obavezno ga posjetite ako ste stari Levi’s ljubitelj.

Prvi proizvod koji je Levi Strauss & Co. napravio za žene nazvan je Freedom-Alls (široke tregerice), a podrazumjevao je jednodjelni komad pogodan i za rad i za igru, savršen za Amerikanke sa zapada koje su vodile aktivan život. Među prvima koji su nosili farmerice bili su radnici svih vrsta. Tradicionalni naziv za pantalone bio je tregerice sve do šezdesetih, kada je moderniji termin farmerice prvi put upotrij ebljen. Štraus je umro u 73. godini, 26. septembra 1902. u svom domu u San Francisku. Nakon njegove smrti njegov nećak Džejkob Stern preuzeo je kompaniju kao predsjednik. Legendarne farmerice čije je stvaranje pomogao, poznate kao Levi’s ili Levis, postajale su sve popularnije i ostale obavezan komad odjeće tokom decenija.

92

PROSTOR BR 36

93

94

PROSTOR BR 36

95

uređenje malih prostora

Stan idealan za brz život i mlade ljude

Tri u jednom Ovaj mali, šik stan u potkrovlju nalazi se u Vasastanu u Štokholmu.

Iznosi svega 31m2, a dio je zgrade koja datira iz davnih vremena, 1918. godine. Lijepo izbalansiran raspored stvari u prostorijama, i prirodno svjetlo čine ovaj stan vizuelno prostranijim

96

PROSTOR BR 36

Ovaj stan spakovan je u svega 31m2.

U potkrovlju stare zgrade enterijerist je uspio napraviti zaista moderan i ugodan prostor za boravak. Centralnu poziciju u stanu zauzima bijeli, udoban kauč. Smješten u prostoru malog atrijuma predstavlja “dnevnu sobu”.

Svjetlost koja dopire kroz tri prozora iz pozadine daje osjećaj “čistoće”. Dio iza kauča je upotpunjen cvijećem i vješto odabranim detaljima. Sto ispred, kockast, jednostavan.

Desno od kauča, a tačno isred ulaznih vrata je krevet, “spavaća soba”. Odvojen je vizuelno od ulaza komodomormarićem koji je ujedno i sastavni dio kreveta.

Sa lijeve strane nalazi se uz zid garderober skriven zavjesom.

Kuhinja koja u ovoj koncepciji zauzima ponajviše prostora sadrži sve bitne elemente kuhinje koje imaju kuhinje i u znatno većim stanovima. Stočić za dvoje je odmah tu pored. Prozor tačno naspram nje daje puno dnevne svjetlosti.

Kupatilo je malo pa ipak skladni i sadrži kadu.

Grede ofarbane u bijelo podsjećaju da se radi o prostoru u potkrovlju, a prilično dizajnerski vješto odabrani detalji kompletiraju prijatan utisak.

Sijalica čiji je kabl obmotan oko grede, starinski tronožac kraj kreveta, grafike…

Sve u svemu lijepo, precizno, ugodno…

97

mali stan sa malo stvari Balkon

Ovaj stan nalazi se u Rorstrandsgatanu u Stokholmu na 35m2 je još jedan lijepo iskortišteni prostor.

Spavaća soba

Dnevna soba Ormar

Hodnik

98

Kada PROSTOR BR 36

Još jedan mali stan u Stokholmu. Kao i u većini sličnih prostora skromne površine dominira bijela boja.

Odmah desno od ulaznih vrata nalazi se spavaća soba. Veliki bračni krevet, klasični drveni prozor, uvučene ali vrlo praktične police, te nenapadne grafike na zidu daju utisak svedenosti što mnogi vole. Svega nekoliko ukrasa na komodi i policama ne kvare taj dominantan osjećaj.

U većoj prostoriji su smješteni kuhinja sa stolom za ručavanje i četiri stolice kao i garniture za sjeđenje sa niskim stolom.

Zidovi su ukrašeni grafikama stilski ukomponovanim sa ostatkom enterijera.

Ipak vrijednost ove prostorije najviše uvećava predivan balkon na koji se izlazi iz nje. Željezna ograda jednostavnih kontura lijepo okružuje “baštenski” set, sto sa dvije stolice i udobni kauč. Reklo bi se da je ovo i najljepši dio stana.

Karakternu crtu stana daje balkon, on upotpunjuje prostor na ulazu stana. On je iskorišten za još jedno ugodno mjesto za boravak. Drvena garnitura okružena saksijama sa zelenilom čini malu oazu u srcu grada.

Tuš kabina je odvojena od WC-a što je uvijek poželjno rješenje.

Sve u svemu, lijep stan u Stokholmu.

99

Odlaganje stvari u spavaćim sobama

Odlaganje

u spavaćim sobama Napisala: Aleksandra Zečević

U malim stanovima, odlaganje stvari predstavlja najveći problem. Dobra organizacija u spavaćoj sobi može znatno da riješi problem natrpanih enterijera i ne tako rijetko – neurednih. Koji sistem za odlaganje vam najviše odgovara zavisi od nekoliko faktora. Najbolji savjet koji po tom pitanju možete dobiti je – ne gomilajte predmete i nemojte dopuštiti da vam soba postane skladište beskorisnih sitnica

100 PROSTOR BR 36

Sama dimenzija prostora za svakodnevan život nije od ključnog značaja za udobnost, znamo da nam za kretanje i sjedenje nije potrebno previše prostora pogotovo sa današnjim modelima namještaja koji su na raspolaganju. Odlaganje stvari je problem koji je najozbiljniji pri opremanju stanova, a pogo-

Umjesto klasičnog uznožja možete postaviti komodu sa fiokama ili uzanim policama koje mogu služiti za veš, peškire i sl Takođe možete postaviti i otvorene police za odlaganje.

tovo u spavaćim sobama. Takođe konvencionalna prostorna organizacija zahtjeva mnogo više mjesta u sobi, nego što nam to današnje sobe, nude. U nastavku vam nudimo nekoliko riješenja uz koje možete da pomirite problem odlaganja stvari i malu kvadraturu spavaće sobe, a da uz to imate i prostoriju dizajniranu

prema vašim željema i ukusu.

Kako odabrati pravi sistem odlaganja?

Kao i kod planiranja kuhinjskog prostora, potrebno je napraviti listu svega što se planira odložiti u spavaćoj sobi i saznati koliko je potrebno visećeg

prostora, a koliko prostora za ladice.

Ako počinjete od nule i tek treba da sredite spavaću sobu, razmislite o ugradnom namještaju, samostalnim komadima namještaja ili njihovoj kombinaciji. Ako u prostoriji već postoje ormani, sa novom bojom ili sitnim dodacima u enterijeru, može se znatno poboljšati njihov izgled.

Dodatne stavke kao što su kreveti sa prostorom za odlaganje ili kabinet sa nekoliko ladica, takođe mogu da obezbijede više mjesta za skladištenje.

101

kroz koji se može hodati, ormar sa otvorenim policama ili prostor za klasični garderober.

Most Jedno od trenutno vrlo zastupljenih riješenja u svijetu za izradu plakara i ormana jeste takozvani most. Postoji nekoliko varijanti njegove primjene u odnosu na mogućnosti postavljanje bračnog kreveta. Most možete postaviti i nevezano za krevet dakle oko prozora ili uz plafon dok su ispod drugi potrebni sadržaji.

Skladištenje ispod kreveta

Garderoberi rađeni po narudžbi i sa dodatnim prostorom Spavaće sobe najviše imaju koristi od namještaja rađenog po mjeri.

Dobar dizajner namještaja moći će da riješi problem nezgodnih uglova, neravnomjernih udubljenja ili zidova izvan proporcije te se na taj način može dobiti elegantan i jedinstven izgled. Čak i ako je ugradni dio ograničen na samo jedan zid, i dalje će se obezbijediti dosta prostora za vješanje i police. Spavaće sobe u obliku

102 PROSTOR BR 36

slova L formirane su tako da imaju odvojiv prostor za spavanje od prostora za skladištenje. U zavisnosti od rasporeda u ovakvim sobama možete imati: vrata koja vode u garderober

Iako nam je ovaj način odlaganja dobro poznat, nemoguće je ne pomenuti ga s obzirom na niz prednosti i kvaliteta koje on nudi, bilo da se radi o velikim krevetnim fiokama ili o mehanizmima koji izdižu čitav dušek kako bi se odlaganju prišlo.

Nikako ne treba potcjenjivati prostor koji se nalazi ispod kreveta. Čak iako imate dovoljno mjesta, ormana ili zasebnih garderobera za cipele ili torbe, ovo je uvijek dobar prostor za skladištenje i treba ga koristiti pravilno.

Zadnja ideja je krevet kome se podiže sav gornji dio, najčešće preko hidrauličnog sistema, gdje je prostor

za odlaganje u veličini kreveta.

To možda malo više otežava korištenje u odnosu na ladice, ali je odlično za svu ćebad i jorgane kada nije sezona.

Samostalne ladice i ormari Trenutni trend niskih, horizontalnih komoda dobra je vijest za sve one koji žele da uskladište glomazne stvari kao što su deke ili debeli zimski džemperi.

Niske i široke ladice mogu da se koriste za tašne i cipele. Ali, ako je prostor na podu dosta ograničen, možete da razmislite o uskim a visokim komodama sa ladicama gdje mogu da stanu majice i donji veš.

Samostalni ormari su nešto manje popularni nego što su bili, ali su i dalje dobar izbor, naročito u domovima gdje se nalaze udubljenja između dimnjaka. Ako se ormar pozicionira u svako od ovih udubljenja (najčešće dva), sa krevetom preko puta i fiokama u komodi pored kreveta, pokrit će

se većina potrebe za skladištenjem.

Uzglavlje Jedno od interesantnih mogućnosti odlaganja nešto sitnijih stvari jeste odlaganje smješteno u uzglavlju kreveta. Bočno odlaganje podsjeća na klizne uske kuhinjske korpe koje se izvlače iz donjih elemenata. Ovdje je preporuka da se iskoristi isti mehanizam sa klizačima, ali umjesto korpi da se postave police za odlaganje.

103

Hans Wegner

Čarolija punog drveta Napisala: Tamara Međedović

Za ozbiljne poznaoce dizajna Hans Wegner danas predstavlja sinonim za promišljeni i suzdržani pristup koji karakteriše dansku i skandinavsku modernu kulturu oblikovanja namještaja.

Najznačajniji dio njegovog opusa čine brojni predmeti za sjedenje – ležaljke, fotelje, stolice. U tim posebno zahtjevnim žanrovima Wegner insistira na udobnosti i nenametljivoj vizuelnoj i taktilnoj ugodnosti čemu doprinosi i njegov afinitet prema tradicionalnom materijalu – drvetu. On se fokusirao da unutrašnju dušu namještaja „izvuče“ napolje, gdje se jednostavnost i funkcionalnost mogu vidjeti u svoj svojoj ljepoti.

104 PROSTOR BR 36

„The Chair“ predstavlja danski dizajn Moderne i njenu filozofiju – elegantna i redukovana forma, lišena nepotrebne dekoracije, naglasak na udobnosti i visoko kvalitetnoj izradi, što je rezultat duge tradicije stolarskog zanata u Danskoj.

105

Dizajniranjem „The wishbone chair“ stolice, Wegner je napravio veliki zaokret u dizajniranju namještaja, kreirajući stolicu sa naslonom i rukohvatom iz jednog komada, bez ploče za naslon.

Priča o skandinavskom dizajnu ili o tome kako dizajn Danske predstavljen na internacionalnom nivou počinje 1960. godine, kada je Hans Wegner - ova stolica PP503 korišćena u televizijskoj debati između John Kennedy - ja i Richard Nixon - a, za izbor predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Stolica je odabrana zbog njene udobnosti, visoko kvalitetnog materijala i izrade, pa je uskoro dobila statusni simbol u SAD - u i naziv „The Chair“. „The Chair“ Hans Wegner - a predstavlja danski dizajn Moderne i njenu filozofiju – elegantna i redukovana forma, lišena nepotrebne dekoracije, naglasak na udobnosti i visoko kvalitetnoj izradi, što je rezultat duge tradicije stolarskog zanata u Danskoj.

106 PROSTOR BR 36

Za ozbiljne poznavaoce dizajna Hans Wegner danas predstavlja sinonim za promišljeni i suzdržani pristup koji karakteriše dansku i skandinavsku modernu kulturu oblikovanja namještaja. Najznačajniji dio njegovog opusa čine brojni predmeti za sjedenje – ležaljke, fotelje, stolice. U tim posebno zahtjevnim žanrovima Wegner insistira na udobnosti i nenametljivoj vizuelnoj i taktilnoj ugodnosti čemu doprinosi i njegov afinitet prema tradicionalnom materijalu – drvetu. Wegner-ov razvojni put je postepen i bazira se na brižljivom usavršavanju koncepata. Rani radovi oslanjaju se na istorijske uzore, naročito one sa Dalekog istoka, a sa vremenom Wegner dolazi do plemenite estetike koja je istovremeno

moderna i vanvremenska.

Hans Wegner je rođen 1914. godine, a već od sedamnaeste godine je počeo da radi u stolarskoj radionici gdje je razvio ljubav prema dizajnu. Sa 20 godina se preselio u Kopenhagen gdje je započeo studije na univerzitetu koji je danas poznat kao The Royal Danish Academy of Fine Arts – School of Design. Na trećoj godini studija se preorjentisao na arhitekturu, pa je 1940. godine inicirao zajednički projekat sa Arne Jacobsen–om i Erik Moller – om. Iste godine je počeo da sarađuje sa Johannes Hansen – om, čovjekom koji je imao važnu ulogu u uvođenju modernog dizajna u Danskoj. Hans Wegner je otvorio svoj prvi studio 1943. godine, a već 1944. je dizajnirao „China Chair“ – stolicu

...„CH25 Lounge chair“ je bila proizvod saradnje Hans Werger – a sa firmom Carl Hansen & Son...

inspirisanu kineskim imperatorima. Jedna od stolica iz ove serije je vjerovatno i njegov najprepoznatljiviji komad namještaja – „The Wishbone Chair“, koju od 1950. godine do danas proizvode Carl Hansen & Son. Wegner je napravio veliki zaokret u dizajniranju namještaja ovom serijom, kreirajući stolicu sa gornjim dijelom i rukohvatom iz jednog komada, bez ploče za naslon. Umjesto toga, njen karakteristični „Y“ oblik omogućava udoban oslonac za leđa, pružajući onome koji sjedi na njoj različite mogućnosti položaja.

Njegovo znanje u radu sa drvetom bilo je nenadmašivo, pa su ostali dizajneri mogli samo da mu zavide.

Iako njegov dizajn izgleda jednostavno, njegove glavne odlike su vrlo specifični i komplikovani detalji. Neki od Wegner-ovih ranijih radova su bili toliko zahtjevni da su načini izrade bili skoro neizvodljivi. Jedan od primjera je i „Peacock chair“, koju je dizajnirao 1947. godine. Moderan dizajn i čiste linije koje su prvi utisak kada se pogleda ova stolica nijesu samo pitanje estetike, već i ergonomije. Ravan dio koji se nalazi na drvenim elementima kružnog presjeka naslona, postavljen je tačno na visini gdje lopatice čovjeka prosječne visine dodiruju naslon.

Upravo je zbog naslona arhitekta Finn Juhl stolici dao naziv Peacock – paun.

Wegner–ov namještaj je bio namjenjen svakodnevnoj upotrebi i on nikada nije o njemu govorio kao o „nečemu uzvišenom“. On je bio dio generacije koja je stvorila moderni danski dizajn. Mnogi su ga tada pitali kako je tekao taj proces, a on bi im odgovarao: „To je bio neprekidan rad na čišćenju, a za mene i pojednostavljivanju, u kom smo element na četiri noge sveli na najjednostavniji oblik, komad za sjedenje u kombinaciji sa naslonima za leđa i ruke.“ Dizajnirana 1950. godine, „CH25 Lounge chair“ je, takođe, bila proizvod saradnje Hans Werger – a sa firmom Carl Hansen & Son. Kao što je slučaj i sa Wishbone stolicom, ova fotelja je bila revolucionarna u

...„CH29 Sawbuck chair“ je postala popularna zahvaljujući jednostavnoj konstrukciji, koja osim što pruža veliku udobnost ima jedinstvenu estetiku...

...„Peacock chair“, Moderan dizajn i čiste linije koje su prvi utisak kada se pogleda ova stolica nijesu samo pitanje estetike, već i ergonomije...

dizajnu tog vremena prije svega zbog ambicioznog i upečatljivog skulpturalnog oblika. Wegner– ov izbor materija – tkanje na dijelu za sjedenje i naslonu je bilo inovacija za koju je vješti stolar morao ostaviti deset sati uz 400 metara kanapa. „CH29 Sawbuck chair“ je postala popularna zahvaljujući jednostavnoj konstrukciji, koja osim što pruža veliku udobnost ima jedinstvenu estetiku. Wegner je ovu stolicu dizajnirao 1952. godine ali je tek 1970. počela njena serijska proizvodnja. Stolica podsjeća na konjiće – podupirače koji su se koristili prilikom sječe drva ili u stolarskim radionicama.

On se fokusirao da unutrašnju dušu namještaja „izvuče“ napolje, gdje se jednostavnost i funkcionalnost mogu vidjeti u svoj svojoj ljepoti. To predstavlja razlog zašto se mnogi njegovi komadi namještaja ne prikazuju samo kao muzejski eksponati, već sa uživanjem koriste svaki dan i prenose sa koljena na koljeno u mnogim porodicama.

Wegner je na ideju za stolicu pod nazivom „Valet chair“ došao kroz razgovor sa profesorom arhitekture Steen Eiler Rasmussen – om i dizajnerom Kay Bojesen – om o problemu slaganja odjeće na praktičan način.

Međutim, Werger se nije odlučio za konkretan potez sve dok danski kralj Frederik IX nije naručio nešto slično kada je vidio njegovu varijantu stolice 107

...„Valet chair“ koja je svoj konačan izgled dobila nakon interesovanja danskog kralja Frederika IX...

sa četiri nogara. Dizajner nije bio zadovoljan ovim komadom, pa je osmislio verziju sa tri nogara, izrađenu od borovog drveta sa dijelom za sjedenje od tikovine. Wegner je htio da pokaže kralju da izuzetno lijepa stolica može biti napravljena i od jeftinije varijante drveta, dok je zbog ekskluzivnost „umetnuta“ tikovina kao detalj. Kralj je na kraju naručio deset komada stolica.

108 PROSTOR BR 36

Jedan od rijetkih komada namještaja za koji su korisnici u početku bili skeptični bila je fotelja „CH07 Shell armchair“. Dizajnirana 1963. godine, proizvodnja ovog specifičnog, avangardnog komada, bila je svedena na ograničen broj, ali kada je fotelja ponovo predstavljena 1998. godine, odmah je osvojila nekoliko nagrada za dizajn. Lebdeća lakoća postignuta je zaobljenim linija, nalik na krila i nogama u obliku luka. Konstrukcija fotelje na tri noge omogućila joj je značajnu stabilnost uz dio za sjedenje u obliku školjke, blago nagnuto ka nazad.

Svijetski poznat po kombinovanju raznih prirodnih materijala u svoj klasični dizajn, Hans Wegner je primio niz internacionalnih nagrada za svoj rad, među kojima se ističu: „The Triennale“ 1951., 1954., 1957. godine, „Royal Society of Arts“ i „Citations of Merit“ 1959. godine, „International Design award“ 1957. godine. Juna 1997. godine dizajner je nagrađen počasnim doktoratom univerziteta u Londonu „The Royal College of Art“.

Hans Wegner zasluženo ima status nacionalnog heroja dizajna Danske, pa stoga ne bi trebalo da čudi što su njegovi zemljaci proslavili stogodišnjicu od datuma njegovog rođenja na više načina i lokacija.

U rodnom gradu svijetski priznatog autora, Tonder, Muzej umjetnosti Sonderjyllands, prikazao je postavku na kojoj su izloženi objekti koji dočaravaju njegovo detinjstvo i školovanje – usavršavanje u lokalnoj stolarskoj radionici (Herman

Stahlberg).

I za kraj jedna nevjerovatna činjenica - Hans Wegner je za života osmislio 500 stolica!

...„Valet chair“ koja je svoj konačan izgled dobila nakon interesovanja danskog kralja Frederika IX...

Festival alternativnog teatra u Podgorici

FIAT Napisala: Ana Đurković Foto: Duško miljanić

FIAT 2015 održan je od 5. do 16. septembra na više lokacija širom Podgorice.

30 godina festivala proslavljeno je na najbolji mogući način, sa preko pedeset programa u toku 11 noći i sa prepunim gledalištima. Grad je opet odisao posebnom “fijatovskom” energijom koja je još jednom postavila dijagnozu: opšta potreba za kvalitetnim kulturnim životom u Podgorici 110 PROSTOR BR 36

Kuslevova kuća, lijepo zdanje sa početka druge decenije prethodnog vijeka na obali Ribnice, prostor je koji je, kao centrala FIAT-a dobio novi život. Zahvaljujući artističkim intervencijama ona je postala autonomni prostor umjetnosti

111

Atmosfera sa otvaranja: koncert grupe Zoster.

I pored jake kiše koja je padala publika je pristizala pa je FIAT otvoren na najbolji mogući način

U Kuslevovoj kući održavani su Razgovori u podne sa istaknutim rediteljima koji su gosti festivala

Od 5. do 16. septrembra održan je još jedan FIAT u Podgorici. Računica za ovogodišnji FIAT je prilično jasna: 2015 - 1985 = 30. Trideset godina festivala, one radosti kada grad živi nekim drugačijim tempom, kada se prelistavaju flajeri i zaokružuju programi, kada se nose kul bedževi i otkivaju novi, zaboravljeni prostori u gradu. To su dani kada FIAT izvuče iz ilegale one mlade ljude koji Podgorici vrate njenu alternativu, urbanu atmosferu. Dani kada cijeli grad zavibrira nadom u apsolutni trijumf gradskog, obrazovanog i otvorenog.

FIAT je napunio 30 godina, “taman onoliko vremena koliko je potrebno jednom prosječnom Crnogorcu da postane punoljetan”, kako kaže jedan od tvoraca festivala Slobodan Milatović. Ipak računica FIAT-a je nešto komplikovanija od jednostavnog oduzimanja sadašnjosti od prošlosti. 2015–1985=30– (4+4+4)=18. U ovoj računici 4+4+4 zapravo su godine kada festival 112 PROSTOR BR 36

bio u prekidu zbog različitih okolnosti: raspada Jugoslavije, bombardovanja, finansijski i ideološki nepremostivih problema. Ipak, čak i u tim godinama prekida, FIAT je postojao, kao nužnost, kao duboka potreba za cijepanjem realnosti i izlaženjem iz okvira svakodnevice, kao neophodno samospasenje.

Od, usuđujem se reći, konačnog obnavljanja 2013. godine, FIAT se svake godine vraća Podgorici i svojoj publici i to još snažniji i bogatiji programima, zreliji i komunikativniji.

Ovogodišnji, jubilarni 30. FIAT proslavljen je na najbolji mogući način.

Jedanaest dana festivala, preko 50 programa: 12 predstava, pet izvođenja uličnih predstava, pet filmskih projekcija, pet književnih programa, devet muzičkih nastupa, pet likovnih programa, pet prezentacija u okviru kreativnih industrija i četiri razgovora sa rediteljima, i sve to na više od deset lokacija širom Podgorice. I ove godine FIAT je prodrmao atmosferu

Glavnog grada i potvrdio rasklupčanu potrebu za kvalitetnim kulturnim i alternativnim sadržajima. Organizatori i publika saglasni su da je ovogodišnji FIAT svojim programom, obimom, gostima, velikanima pozorišne umjetnosti, ali i temom selekcije koja se oslanjala na autorske poetike ispunio i nadmašio očekivanja najstrožijih kritičara i najzahtjevnije publike. Jedno od najboljih izdanja FIAT-a upotpunjeno je i ostalim sadržajima, pratećim programima kakvi su Montenegro Art Guerilla, Ulični teatar, Književni segment, Izdavaštvo, Kreativne industrije.

Diverzitet svih poetika programa nosi kao svoju prepoznatljivost snagu i kvalitet. Čini se da svi zajedno postajemo svjesni činjenice da je FIAT jedan od najznačajnih festivala ove vrste u Jugoistočnoj Evropi. Na to upućuje i sam spisak umjetnika koje smo imali priliku da vidimo i čujemo u Podgorici ove godine: Branko Brezovec, Dejan Projkovski,

Žoldakova Elektra

Andrij Žoldak, jedan od najvećih reditelja današnjice, bio je gost 30. FIATa sa predstavom Elektra, u produkciji Makedonskog nacionalnog teatra iz Skoplja. Ova predstava jedan je od najvećih događaja u kompletnoj kulturnoj sceni grada i Crne Gore. Magičan spoj filmske i pozorišne estetike, duboko promišljanje i jedinstvena poetika, scenografija koja zbog veličine i specifičnih zahtjeva nije mogla stati na scenu CNP-a pa je predstava odigrana u praznoj hali nekadašnjeg Radoja Dakića, nevjerovatno dobra igra trupe, muzički potpis, pokret, učinili su da ova četvoročasovna predstava bude neponovljivo iskustvo za sve koji nisu propustili jedinstvenu priliku da je vide.

Iz predstave Njegoš i ja Paola Mađelija

Iz predstave Prometej, Dejana Prijkovskog

113

Predstave uličnog teatra širom grada

Instalacije Sonje Vukićević u bašti Kuslevove kuće

Paolo Mađelij, Zijah Sokolović, Silvija Berže, Andreaš Urban, Nini Chakvetadze, Damjan Čitkušev i na kraju Andrij Žoldak kao jedan od najznačajnih evropskih reditelja danas.

Andrij Žoldak i njegova Elektra, u produkciji Makedonskog nacionalnog teatra iz Skoplja, jedan su u najvećih događaja u kompletnoj kulturnoj sceni grada i cijele Crne Gore. Magičan spoj filmske i pozorišne estetike, duboko promišljanje i jedinstvena poetika, učinili su da ova četvoročasovna predstava bude neponovljivo iskustvo za sve koji su imali prilike da je vide. Upravo ova predstava odnijela je većinu nagrada festivala: Nagradu za najbolju žensku ulogu, Nagradu za najbolju režiju, Nagradu za najbolju predstavu.

Ono što posebno raduje je to da su gledališta tokom svih programa, svih 11 večeri, bila puna. Iako je ovome u mnogome doprinijela činjenica da je ulaz na sve pred114 PROSTOR BR 36

stave i sadržaje bio besplatan zbog jubileja, ipak je brojka od više od 7000 gledalaca izvanredan uspjeh.

Kuslevova kuća, lijepo zdanje sa početka druge decenije prethodnog vijeka na obali Ribnice, prostor je koji je, kao centrala FIAT-a dobio novi život. Dobro poznata specifična fiatovska atmosfera posljednje tri godine osvojila je Kuslevovu kuću a artističkim intervencijama ona je postala autonomni prostor umjetnosti koji potvrđuje misiju FIAT-a.

Ovaj fantastični ambijent ugošćava raznovrsne ideje na najbolji način.

FIAT je jedini crnogorski alternativni festival koji je visoko pozicioniran na mapi internacionalnih Festivala sa tradicijom dugom trideset godina. Podgorica, kao evropski profilisan grad, mora da prihvati građansku odgovornost i da baštini tekovine savremene umjetnosti.

Komunikacijom sa drugim sredinama, različitostima otvaramo vrata

za nova iskustva i izazove. Sem nemjerljivog doprinosa koji FIAT ima za razvoj kulture i promociju grada, festival ima i ekonomsku isplativost jer se gradu vratilo više od 50% ukupnog budžeta festivala, kroz razne vidove usluga (hoteli, prevozi, ugostiteljske usluge, dnevnice koje se isplaćuju gostima festivala…).

Dobra vijest za sve nas je inicijativa za institucionalizacijom FIATa i njegova zaštita kao festivala od nacionalne važnosti za grad ali i cijelu državu. To će dati FIATu mogućnost i prostor da djeluje tokom cijele godine a svima nama izvanredan novi prostor za drugačiji, kulturni i urbani život u Glavnom gradu.

Kultura i umjetnost su suština zdravog razvoja i napretka društva i zato kao građani i mi imamo odgovornost da se pobrinemo da kvalitetni sadržaji opstanu i budu stalno prisutni u našem okruženju.

I zato, vidimo se na FIATu!

115

Elit lounge restaurant u Podgorici

Udobnost za sva čula

Napisala: Sanja Golubović Foto: Risto Božović

Elit je prvi ugostiteljski objekat koji je otvoren u Atlas Capital Centru, objektu koji svojom grandioznošću postavlja visoke arhitektonske i dizajnerske standarde. Elit ih je u potpunosti ispunio i nadmašio i najveća očekivanja. Sofisticirano elegantan, sa šarmom glamura i luksuza, konačni izgled Elita je upravo sublimacija zamisli i kreativne imaginacije investitora do realizacije ideje kroz znanje i suptilni doprinos vrhunskog dizajnera. Materijalizovati ideju, maštu pretvoriti u opipljivu realnost nikad nije lako ni jednostavno. Sa projektom Elita se u potpunosti uspjela složiti zamisao i realizacija.

116 PROSTOR BR 36

Startna prednost Elitu je bila upravo lokacija fantastičnog Atlas Capital Centra, označenog kao budućeg centra zbivanja u gradu, a kreatorima prostora je bio izazov nov, netaknut prostor koji je dopuštao arhitektama i dizajnerima beskonačnu inspiraciju ne oganičavajući ih ni u jednoj dimenziji.

Ukupna površina lokala je 270m2 (130 sjedećih mjesta) uz dodatni kapacitet dvije bašte od 175 m2 sa 100 sjedećih mjesta!

Visina prostora je dominanta koja doprinosi osjećaju monumentalnosti.

Bez pretencioznosti, nametljivosti, pretjerivanja, sa mjerom i u skladu sa izgledom otmene elegancije ali i opuštene “casual” varijante, različite dizajnerkse cjeline savršeno povezane u jednom prostoru, čine ambijent koji se lako prihvata i stapa sa potrebama savremenih zahtjeva gostiju svih starosnih dobi.

Dizajner Elita, Vlado Gugl je po nekim detaljima

Pažnju privlači osvjetljenje, unikatni lusteri od kojih su najinteresantniji oni u oblilku lopte koji dominiraju “vazdušnim” prostorom Elita, a koji su i inkoporirani u logou lokala. Mene podsjećaju na zemljinu kuglu, neki globus sa istaknutim meridijanima, no oni koje asocira na loptu, takođe su u pravu, ima namjerne simbolike i u jednom i u drugom.

117

u prepoznatljivom stilu, ali sasvim autentično stvorio Elit. Kombinacija minimalističkog, industrijskog, i vanvremenskog dizajna stvorila je funkcionalan i senzibilan, ali nadasve lijep prostor sa stilom koji sugeriše nenametljivo povjerenje. Prostor nije pretrpan, ali je itekako zanimljiv. Više varijanti namještaja prilagođavano je upravo cjelinama lokala, preko drvenih simpatičnih stolica i manjih stolova do tapaciranih izdignutih loži, kao i zasebnih udobnih garnitura…

118 PROSTOR BR 36

Mnogi gosti u Elitu imaju omiljeno mjesto, kutak koji nazivaju svojim. To govori o bliskosti prostora sa ljudima. Poenta otvaranja lokala trebala bi da bude upravo ta.

Stvaranje bliskosti i povezivanje…

Iako unutrašnjim prostorom u jednom dijelu dominira stakleni dugi sto za više društava, koji prosto poziva na druženje…

Prilikom projektovanja i izgradnje korišteni su isključivo prirodni materijali, laki za manipulaciju i održavanje.

Glamur prostoru daju čista bijela boja i njene kombinacije sa crnom.

Poseban “momenat” u lokalu su disko kugle koje “uveseljavaju prostor”, na mjestu gdje nastupaju di-

Kombinacija minimalistiÄ?kog, industrijskog, i vanvremenskog dizajna stvorila je funkcionalan i senzibilan, ali nadasve lijep prostor sa stilom koji sugeriĹĄe nenametljivo povjerenje.

119

snu hranu fine dining restorana i sjajna vina. Jela na meniju Elita predstavljaju osvježavajuću i izvanredno ukusnu interpretaciju i modernu prezentaciju hrane sa maštovitim kombinacijama.

Loung bar – “prizemlje” i restoranski dio povezani su elegantnim stepenicama.

Otvorenost lokala na dva izlaza, na dvije terase, na Trg to jest Atrium Atlas Capital Centra, te drugi spoljni na Bulevar, čine lokal konektovanim na najbolji način sa spoljašnošću i lako pristupačnim iz kog god pravca dolazite.

A ako tome dodamo i parking na tri nivoa u garaži Atlas Capital Centra sa 800 mjesta, koji se nalazi tik ispod lokala, jasno da je ovo najkompletniji arhitektonsko – ugostiteljski objekat kod nas. Sve ove karakteristike čine prostor Elita prilagodljivim za organizaciju raznih događaja, a osobenosti menadžmenta od starta ozbiljnog i profesionalnog sa visoko postavljenim standardima ali i ciljevima, u proteklom, iako kratkom periodu postojanja (otvoren je krajem novembra prošle godine) i na osnovu dosadašnjeg rada i organizacije uvjerljivo pokazuju osobine dobrih domaćina.

Sve je u Elitu prilagođeno uživanju gostiju. Stvorena je udobnost za sva čula.

džejevi i ostali muzičari koji zabavljaju goste petkom i subotom uveče.

Lounge bar, je svijetao, prostran i pun sunca, pa i u zimskim danima, dok se još ne može na spoljne terase Elita, osjećate maksimalne umirujuće i radosne blagodeti svjetlosti i sunca kroz zidove od stakla.

Zelena boja, sveprisutna u obliku najprirodnije zelene boje lišća ili u skoro pa fluoroscentnoj na dijelu stolova i žuta carska boja uveseljavaju prostor potpomognute bordo i braon varijantama u namještaju.

Prostor je prilagođen čovjeku i

120 PROSTOR BR 36

njegovom uživanju, inspiriše na druženje, zabavu, odmor, relaksaciju, ćaskanje, svojevrstan gastro ritual…

Mjesto koje lako postaje svakodnevna navika.

Gornji, izdignut nivo, restoranski dio, zasebna je cjelina “na visini” sa smirenijim tonovima prikladnim prijatnom restoranskom ugođaju, sa pogledom poput onog sa balkonske lože. Intimno, udobno, toplo, ugodno mjesto za prepuštanje uživanju u finom odmarajućem ambijentu, izolovanoj privatnosti sa odabranim društvom, uz “gracioznu” i uku-

Vaš potpis u dvorištu Piše: Krstinja Zečević

Bambusi

energetsko

čudo

Vrijeme romantike ponovo se vraća. Uživanje je gledati bajkovito uređen prostor. To može biti prozor, balkon, vrt, dvorište. Vrijedne ruke stvaraju harmoniju ljepote. Čarobni biljni svijet pokazuje ljubav koja je u njega uložena, kroz velikirad i energiju. Zato je sad vrijeme da pokušate sa stvaranjem vašeg malog raja. U početku neka to bude manji broj biljaka kojima morate pokloniti maksimalnu pažnju. To će dati elan za veći izbor i jednog dana bićete srećni i zahvalni svojim biljkama.

Bambusi su najveće trave koje postoje na svijetu. Nekako nam se to ne uklapa na prvi pogled ali porodica trava obuhvata veliki broj rodova i vrsta i bambusi su svrstani u trave.

To su ustvari drvenaste, zimzelene, višegodišnje biljke. Obuhvataju 92 roda i preko 1000 vrsta. Neki biolozi 122 PROSTOR BR 36

tvrde da ih ima i preko 1200 vrsta.

Možete zamisliti koliko je to prirodno bogastvo. Potiču iz Indije, odnosno tropskih i suptropskih oblasti Azije i Australije. Rastu u raznim terenima i klimama od tropskih do hladnih područja. Azija je poznata po njima, posebno Indija, nezin Istok i sve do is-

pod Himalaja. Njihovo područje dalje obuhvata prostor do Japana i prema Istoku. Rastu i u Zapadnoj Aziji, pa čak i u Evropi iako nije autohtona vrsta biljka. Dalje raste u oblasti Sjeverne Afrike. A stigli su i do jugoistoka SAD-a pa do Argentine i Čilea, a na sjeveru do Kanade. Australija je

poznata po bambusima a pominje se da ih ima i na Antartiku. Sve nam ovo govori da su se raširili svud po svijetu i prilagodili raznim tipovima klime.

Bambusi su biljke velike energetske moći. Svi su slični a svi različiti i njihova različitost je impresivna.

Ko poželi da ih gaji mora ih dobro

upoznati kako bi ih pravilno gajio i uživao u njihovoj ljepoti.

Zavisno od područja u kome rastu mogu biti različite visine, od nekoliko metara do 30m. Možete li zamisliti trave te visine? Teško. Zato ih posmatramo sa ponosom i divimo im se kao energetskom čudu i posebnim biljkama. Bambusi rastu na svim terenima, strmim, ravnim i neravnim. Đe god rastu izgledaju privlačno jer su različiti i posebni. Neke vrste imaju šareno lišće, nekima je lišće gusto odmah iznad zemlje, dok je kod mnogo vrsta karakrerističan bambusov stub sa svojim člancima. Mogu biti ukras i u vrtu i u dvorištu, na drugim mjestima živa ograda. Kod Japanaca svaki vrt ima svoj ukras a to su bambusi u raznim kombinacijama.

Sađenje Korijen bambusa je u odnosu na visinu prilično plitak. Za sadnju je potrebna rupa dubine do 30cm. Mora se saditi u temeljnu zemlju, vrlo rastresitu, sastvaljenu od komposta, 123

Postoje dvije obične vrste bambusa.

Jedna vrsta se grana a druga je malo zbijena i ne grana se. Bambusi vrlo rijetko cvjetaju a neke vrste poslije cvjetanja uginu. Šuplje drvenaste stabljike bambusa u Aziji posebno u Japanu prave bambusove šume, od kojih neke cvjetaju poslije 30 godina a neke poslije 120 godina. Većina Šuplje drvenaste stabljike bambusa u Aziji posebno u Japanu prave bambusove šume, od kojih neke cvjetaju poslije 30 godina a neke poslije 120 godina.

đubriva i dijela baštenske zemlje.

Ne treba dodati previše vještačkog đubriva. Zemlja mora biti vlažna ali treba se čuvati viška vode. U prvim mjesecima sadnje treba ih posebno njegovati i paziti sa zalivanjem i đubrenjem. Sadi se od marta do juna jer će se u tom periodu najbolje ukorijeniti. Prije sadnje korijen se mora potopiti u vodu a zatim saditi u vlažnu zemlju. U suvoj zemlji se neće primiti. Dok je bambus mlad slabije se razvija ali kasnije će da bukne pra-

124 PROSTOR BR 36

vi žbun. Tada se starije trske počinju proređivati kako bi žbun bio bogat.

Mnoge vrste se moraju ograničiti sa širenjem jer su neobuzdane.

Bez obzira na to što plijene ljepotom i visinom nijesu imuni na mnogo neprijatelja. Često ih napadaju razne štetočine, insekti, gljivice. Zato treba biti obazriv i prskati ih odgovarajućim sredstvima za zaštitu kao što su pesticidi i herbicidi. Mogu se koristiti i sredstva koja se dobijaju od biljaka iz prirode kao npr. od koprive i drugih.

šuma u Japanu su bambusove. Oni su i njihovo vrtno bilje od koga imaju veliku korist.

U Kini predstavljaju simbol dugovječnosti, a u Indiji simbol prijateljstva. Feng šui filozofija smatra bambuse zdravim biljkama koje donose radost porodici a posebno Srećni bambus. Bambusi se često sade kao živa ograda što izgleda fantastično.

To je obično vrsta koja od samog korijena ima listove koji su vrlo gusti i zaklanjaju poglede iz vana. Bambusi vole sunčano vrijeme ali mogu podnijeti i nešto hladovine uz dosta svjetlosti, plodnog zemljišta sa dodatkom ilovače i dobrom drenažom ali redovnim zalivanjem. Ipak vidjeli smo da su se prilagodili i različitim klimatskim uslovima. Bambusi često u rano ljeto gube svo lišće. Mlade biljke iz

zemlje izrastaju sa mnoštvom novih stabljika pa se na starim biljkama lišće praktično mijenja.

Zbog brzog širenja i rasta bambuse je lijepo gajiti pored ivičnjaka, posebno pored rijeka i jezera đe se može ograničiti njihov korijen. Ako se listovi bambusa uvijaju znači da postoji nedostatak vode. Voda im je potrebna i ljeti i zimi samo treba paziti da se ne bi smrzli zbog viška vode. Uglavnom u proljeće pa i ljeti rizom bambusa se može razdvojiti i posaditi na novo mjesto. Čuveni bambus je kućni bambus odnosno srećni bambus – Lucky Bamboo. On ne zahtjeva previše pažnje a podnosi prostorije sa manje svjetlosti. Feng Šui filozofija smatra da srećni bambus donosi sreću, ljubav, radost, bogastvo, uspijeh, ugled, zdravlje. Može se gajiti u vodi.

Vrlo je prilagodljiva biljka, samo što se mora zalivati odstajalom vodom ako je u zemlji. Za gajenje u vodi mora se voda mijenajti jednom neđeljno i mora se prije toga prokuvati.

Srećni bambusi se razmnožavaju izdancima koji se otkinu od matične biljke, stave se u teglu sa vodom da se ožile. Dalje nastaje njihovo

razmnožavanje i to vrlo brzo ako je prostor topao i svijetao. Kućni bambusi mogu narasti do 3m a neki čak i 6m. Ođe već mislimo na bambuse koji

125

se gaje u saksijama i koji su zaista pravi ukras prostora đe se nalazi.

Kad posmatramo te prelijepe člankovite stabljike bambusa i to kada se prelivaju na suncu imamo osjećaj da lebde u vazduhu i da prkose ostalim biljkama. Neke stabljike imaju žutu, neke sivu, srebrnu, crnu boju, zavisno od sorte. Sve su podjednako lijepe i privlačne. Mislim se da li bi bambus uspio u mojoj bašti... o tome ću malo više da razmišljam.

Ova lijepa i nadasve korisna biljka ima mnogostranu primjenu. Svi djelovi bambusa se koriste i služe u različite svrhe. Oni su ljudska i životinjska hrana. Koriste se mladi izdanci mnogih vrsta kao hrana – slično npr našim šparglama. Služe za proizvodnju papira, za dobijanje ljekova.

Bambusi su poznati građevinski materijal, od njih se proizvodi namještaj, parketi, korpe, čamci, kuće, vodovodne cijevi i skoro da nema privredne grane đe oni nijesu našli primjenu. Posebno ističemo njihovu višestruku korist za zemlje đe najradije rastu, za svoju domov-

Bambusi su biljke velike energetske moći. Svi su slični a svi različiti i njihova različitost je impresivna.

Ko poželi da ih gaji mora ih dobro upoznati kako bi ih pravilno gajio i uživao u njihovoj ljepoti.

126 PROSTOR BR 36

info konferencija “NOVE IDEJE ZA STARE GRAĐEVINE” U NIKŠIĆU U okviru projekta NOVE IDEJE ZA STARE OBJEKTE (New Ideas for Old Buildings - NIFOB) koji realizuje 10 partnera iz 6 evropskih zemalja, planiran je drugi događaj koji će se održati 8-10. decembra 2015. godine u Nikšiću. Cilj projekta NIFOB je da se poveća uključivanje javnosti u proces odlučivanja o upravljanju javnom imovinom i time doprinese održivom urbanom razvoju. Takođe, projekat teži da promoviše konkretna rješenja za bolju iskorišćenost nekretnina u javnom vlasništvu.

U četvrtak 10. decembra 2015, planirana je konferencija NOVE IDEJE ZA STARE OBJEKTE - ISKUSTVA I DOBRE PRAKSE na kojoj će biti prikazani primjeri iz regiona i EU, uz panel diskusije. Konferencija je otvorena za sve zainteresovane, a za učešće je potrebno da se registrujete.

Luksuzne 3D štampane slavine Inovativne slavine koje su osmislili American Standard će vas ostaviti bez daha. Oni su otkrili tri nova dizajna čiji izgled govori da je gotovo nemoguće napraviti ih ručno ili klasično fabrički. Naravno, napravljene su uz pomoć 3D štampanja, tehnikom koja dozvoljava veliku slobodu u odnosu na tradicionalno, standardno, ručno pravljenje.

Osnovna fizika nalaže da voda mora da putuje slobodno kroz neku cijev kako bi voda izašla iz slavine. Kod tradicionalne proizvodnje to znači da se prava cijev mora saviti, jer, taj sistem prosto tako funkcioniše. Ali American Standard slavine odudaraju od svih zakona fizike i imaju zanimljive unakrsne, delikatne petlje, dok jedna od njih proizvodi apsolutno fantastičan i neobičan vodopad.

3D štampane slavine nisu potpuna novost već duže vreme.

Komanije su koristile ovu tehniku već godinama kako bi napravile prototipe novih neobičnih slavina. Čak postoje i 3D štampane plastične slavine koje su bile u prodaji. Ali slavine iz ove linije proizvoda su prve koje su 3D štampane, a ovako visokog kvaliteta, funkcionalne i spremne za tržište.

Revolve Revolve je multifunkcionalni ležaj koji objedinjuje funkciju sjedenja i spavanja na inovativan način. Njegov dizajn ističe se u svakom enterijeru, pružajući mu dodatnu vrijednost.

Jednostavnom se rotacijom za 180 stepeni transformiše iz sofe za sjedenje u ležaj za spavanje. Revolve je savršen ležaj za dvoje zahvaljujući punjenju koje je jednako onome kao u samostojećim madracima izrađenima od hladne pjene. Na ovaj je način omogućena jednaka kvaliteta spavanja na čitavoj površini, bilo u sredini ili na prelazima sa strane. Njegov dinamičan oblik i dvostruka funkcija čine ga prikladnim za uređenje doma, klancelarija ili vikendice. Revolve je dobitnik nagrade RED DOT za produkt dizajn 2012., čime je međunarodni žiri osim funkcionalnosti, praktičnosti i iznimne estetike ovog ležaja, ujedno nagradio i vrhunsku izvedbu Kvadrine proizvodnje. Možete ga naći u La Mia CAsa(Delta City, Podgorica).

127

info UDOBNOST ZAPOČINJE OKRETOM Na prvi pogled izgleda kao običan WC – samo zakretno dugme s lijeve i desne strane keramičke školjke upućuje da ovaj dizajnerski WC ima puno više za ponuditi: potpuno integrirana bide funkcija. Podešavanjem oba zakretna dugmeta, vrlo jednostavno se uspostavlja intimna higijena – bez elektronike, struje i bez pumpe. TECEone toplu vodu povlači direktno iz voda: perfektan dizajn, intuitivno rukovanje i postojana funkcija tuš WC-a. Higijena u kupaonici može biti tako jednostavna.

Izložbom Morski otpad otvoren Centar za edukaciju o životnoj sredini i klimatskim promjenama U septembru je zvanično otvoren Centar za edukaciju o životnoj sredini i klimatskim promjenama, nova organizaciona jedinica Ekološkog pokreta ,,OZON“. ,Cilj tvaranja Centra za edukaciju o životnoj sredini i klimatskim promjenama jeste podizanje svijesti javnosti o tematici životne sredine i klimatskih promjena, ali i o tome šta kao pojedinci ili udruženja građana mogu uraditi kako bi uticali na proces donošenja odluka iz tih kompleksnih oblasti. Na taj način se kreće u susret otvaranju poglavlja 27, upravo nazvanog Životna sredina i klimatske promjene i daje konkretan doprinos procesu pregovora i evropskih integracija Crne Gore. Izbor da prva aktivnost u Centru bude predstavljanje izložbe ,,Morski otpad“ , zapravo je najbolji početak za agrumentovanu javnu diskusiju o globalnim izazovima, ali i njihovom uticaju na lokalne zajednice, čime se prati i suština već svima poznate maksime ,,Misli globalno, radi lokalno“.

Tokom naredna četiri mjeseca, koliko će izložba trajati, Centar će organizovati stručno osposobljavanje nastavnika o upravljanju otpadom, javnu tribinu o smanjenju otpada i konkurs za najbolju fotografiju morskog otpada. Postavka je dio Marlisco projekta, međunarodne inicijative čiji je cilj pronalaženje održive vizije za morski otpad.

Prezentacija Frankfurtskog sajma u hotelu Splendid Hotelu Splendid u Bečićima 29. septembra održana je prezentacija Frankfurtskog sajma za hotelijere i vlasnike restorana članice CTU uz želju da sajam proširi svoje aktivnosti i u Crnoj Gori. Zoran Jakšić, direktor - managing Zodax d.o.o.

Beograd zvaničnog zastupnika Messe Frankfurt GmbH, Frankfurt uza Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru je svojom sjajnom prezentacijom i filmom o samom sajmu približio sve mogućnosti koje sajmovi u organizaciji Messe Frankfurt GmbH ne samo u Frankfurtu nego širom sveta u organizaciji sajma pružaju hotelijerima.

Frankfurtski sajam odiše internacionalizmom. Sajmovi koje organizuju ostavljaju veliki uticaj na tržište i na trendove. Ambiente, Christmasworld i Paperworld predstavljaju najznačajnije sajmove potrošačkog sektora. Heimtextil, Techtextil i Taxcare u toku godine predstavljaju vrhunac za tekstilnu industriju. U njihove industrijske klasike i gigante takođe spada i veliki broj tehnoloških sajmova od Automechanike, koja pokriva automotiv sektor, do sajmova Light+Building, IFFA, ISH, Musikmesse, Prolight+Sound, koji pokrivaju druge oblasti industrije. Portfolio naših sajmova pokriva globalno tržište svake industrije.

134 PROSTOR BR 36

135

136 PROSTOR BR 36