Časopis Prostor br. 38

PROSTOR

Broj 38 maj/jun 2016. cijena 2,50 eura CRNA GORA

ARHITEKTURA...GRAĐEVINARSTVO...ENTERIJER...DIZAJN...LIČNOSTI

Tema broja

enterijer

Dizajn

Poslovne zgrade

Savjeti za uređenje kuhinja

Zidovi inspirisani prirodom

arhitektura

Zaha Hadid: Prva dama moderne arhitekture

2

PROSTOR BR 38

3

home Nakon Pariza, Rima i Londona, u Podgorici je otvoren vrhunski salon tepiha, posteljine i dušeka PIERRE CARDIN HOME. U ponudi izdvajamo ručno taftovane, mašinske i kožne tepihe vrhunskog dizajna i kvaliteta. Pored tepiha u salonu se može naći širok izbor posteljina Pierre Cardin i U.S Polo, kao i dušeci svjetski priznatog brenda Lamborghini uz jedinstvenu garanciju od 12 godina.

Salon se nalazi u City kvartu, preko puta Delte.

PIERRE CARDIN-HOME Cetinjski put bb, city kvart tel: 020/260-064 mob:069/133-733

Naslovna strana: CerStyle

I mp r es u m Izdavač: MEDIA HOME Direktor Media Home-a: Danko Jokanović Programski direktor: Peđa Zečević Glavni i odgovorni urednik: Aleksandra Zečević Malović Grafički dizajn: Media Home Fotografija: Dimitrije Labudović Nenad Mandić Andrija Kasom Risto Božović Redakcija: Tatjana Đorđević Prof. Aleksandar Radojević Krstinja Zečević Milica Miletić – Šerbedžija Ljubica Slavković Aleksandra Zečević Malović Ana Đurković Sanja Golubović Sandra Vahtel Tamara Međedović Bojaana Đurović Štampa: Merkator Bijelo Polje Časopis je upisan u registar novina i radiodifuznih preduzeća pod rednim brojem 589, rješenjem Ministarstva kulture od 24.07.2006. godine.

Kontakt: Tel +382 20 665 155 Mob +382 67 210 904 e-mail: casopisprostor@gmail.com PROSTOR BR 38

Arhitektura 10

Zaha Hadid Prva dama moderne arhitekture

22

Estate In Extremadura / Ábaton Arquitectura Planinsko utočište u kaseresu

40

Poslovne zgrade - tema brojaa Sjedište GL Events, Lion, Francuska Čelični pogled

44

Lustenau, Austrija, Baumschlager Eberle Vođeni primjerom

84

Messner Mountain Museum Vidikovac luke aarhus

18

Intervju: Neboša Adžić, sekretar Sekretarijata za uređenje prostora i zaštitu životne sredine Nikšić

Istorija Nikšića je podsticaj za trenutne ambicije

Građevina 72

Crnogorska kulturna baština Francusko poslanstvo

56

Druga najveća fabriku na svijetu u pustinji Gigafabrika baterija

Dizajn 102 Uradi sam Drvena saksija na ulazu Tabure od gume i konopca 108 IKONE XX-og vijeka - Adidas Ništa nije nemoguće

Enterijer

114 Vaš potpis u dvorištu Raskošne puzavice

98

Uređenje malih prostora Tri boje u jednoj Minimalizam inspirisan istokom

Predstavljamo

78

Duh starinskih kupatila

62

Dom revolucije u Nikšiću

Zidovi inspirisani prirodom

05

Diplomski rad/multifunkcionalni centar

50

Viewpoint stambeni prostor/modelart arhitekti nadogradnja okrenuta prirodi

05

Povezivanje teorije i prakse za održive gradove

28

Pr text CerStyle

ideje za uređenja kuhinja

08

Vijesti

9

info

10

PROSTOR BR 38

Poziv za učešće na 20. Salonu arhitekture u Novom Sadu DaNS – Društvo arhitekata Novog Sada poziva sve zainteresovane da prijave svoje radove za izlaganje na 20.

Salonu arhitekture koji će se održati u Novom Sadu od 3. do 12. juna 2016. godine.

Ovogodišnji, jubilarni 20. Salon arhitekture u Novom Sadu želi da kroz selekciju izloženih radova, seriju predavanja i debata otvori prostor za slobodno i otvoreno promišljanje o definisanju pozicije arhitektonske struke u kontekstu regiona i prepoznavanja svih njenih aktera i produkata, a prije svega podrži prevazilaženje svih imaginarnih barijera koje imamo među sobom. Ideja organizatora je da se u potpunosti „otvore“ Salon ka regionu kako bi sagledali stvari koje nas povezuju i uočimo „bitke“ u kojima smo kao disciplina zajedno.

Propozicije Salon je međunarodnog karaktera. Cilj novosadskog Salona arhitekture jeste da se pozicionira kao mjesto regionalne revije arhitektonske produkcije.

Stoga, u konkurenciji za sve kategorije i Veliku nagradu Salona konkurišu radovi nastali ili realizovani na prostoru bivših jugoslovenskih republika, kao i Mađarske i Rumunije.

U cilju promovisanja dobre arhitektonske prakse u Vojvodini, posebno

Četvrti tim za bijenale u Veneciji Na Konkursu koji je raspisalo Ministarstvo održivog razvoja i turizma za projekat izložbe crnogorskog tima za Crnogorski paviljon na XV Venecijanskom bijenalu arhitekture pristiglo je sedamnaest konkursnih radova, a dodijeljene su tri nagrade i dva priznanja.

Prva nagrada dodijeljena je autorskom timu Marko Stjepčević i Nemanja Milićević, koji će Crnu Goru predstavljati na ovogodišnjem Bijenalu pored tri internacionalna tima: ecoLogicStudio iz Londona, LOLA Landscape Architects iz Roterdama i LAAC Architects iz Inzbruka. Projekat crnogorskog paviljona nastao je nakon što je Vlada Crne Gore usvojila informaciju o učešću naše zemlje na XV Venecijanskom bijenalu arhitekture, na sjednici 21. januara 2016.

priznanje Salona biće dodijeljeno radovima realizovanim na ovom području.

Učesnici Salona mogu konkurisati za nagrade u sledećim kategorijama: 1. Arhitektura 2. Urbanizam 3. Enterijer 4. Studentski radovi 5. Publikacije 6. Digitalni prostor 7. Eksperiment u arhitekturi Pod kategorijom „Digitalni prostor“ se podrazumijevaju radovi iz oblasti CGI dizajna (arhitektonske vizualizacije, animacije, game design), parametarskog dizajna, digitalne fabrikacije, generativnog i interaktivnog dizajna i slično.Za sve kategorije konkurišu realizovana djela, nerealizovani projekti i

konkursni radovi.

Jedna prijava može sadržati samo jedan rad, prijavljen u samo jednoj kategoriji.

Na Salonu mogu biti prijavljeni radovi nastali ili realizovani u periodu od poslednje tri godine.

Prijave se mogu slati na srpskom ili engleskom jeziku.

Terminski plan Početak konkursa: 12.04.2016.

Rok za dostavu radova za selekciju (elektronski): 30.04.2016.

Rezultati selekcije biće poznati autorima do: 07.05.2016.

Rok za dostavu plakata za izložbu i materijala za katalog (elektronski): 23.05.2016.

Otvaranje Salona i dodela nagrada: 03.06.2016.

godine, nakon čega je predložena tema i koncept crnogorskog paviljona – Projekat Solana Ulcinj.

Koncept crnogorskog predstavljanja je takav da okuplja četiri tima koji će predstaviti prostorne strategije za održivi razvoj, ekološki i ekonomski, za Solanu Ulcinj: jedan tim iz Crne Gore i tri međunarodne prakse. Programski zadatak za sve četiri prakse je isti, a predstavljen je na simpozijumu u Ulcinju 12. februara ove godine. paviljonu.

11

zaha hadid

„Trebalo je vremena da svijet shvati da ono što ja radim ne pripada domenu nemogućeg, već doista stvarnog i mogućeg. Sve barijere koje sam postavljala sebi su tu zahvaljujući činjenici što moj rad nije normativan”.

prva dama

moderne arhitekture

Napisala: Tamara Međedović

Put od dvodimenzionalne reprezentacije slika i kompjuterski generisanih modela, do realizacije njenih najintimnijih fantazija je bio dug za Zahu Hadid. Ali je, zahvaljujući evoluciji u navikama i shvatanjima i pojavi novih mladih generacija, iračka diva uspjela da pobjedi sve kritičare, javnost, klijente, i na kraju samu sebe.

Na žalost svih poklonika njenih djela, što iz svijeta arhitekture, što javnosti generalno, Zaha Hadid je iznenada preminula 31. marta ove godine i tako je svijet ostao bez žene koja je iz arhitekture ukinula prefiks muškog zanimanja i nije bez razloga doživljavana „prvom damom arhitekture“, jer njen doprinos arhitekturi je ogroman i jednostavno iza nje su ostali objekti koji, ma kakve polemike izazivali, nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.

12

PROSTOR BR 38

Prva žena koja je osvojila Pritzker nagradu za arhitekturu za 37 godina koliko ta nagrada postoji, Zaha Hadid je definisala novi radikalni pristup arhitekturi stvarajući objekte sa različitim tačkama perspektive i fragmentnom geometrijom koja evocira haos modernog života. Zaobljene, fluidne građevine, avangardan pristup i novo približavanje prirodi, a opet geometrija i koordinatni sistem u osnovi svega, njena djela ostaju dio urbanog pejzaža širom svijeta.

Prve riječi citata koji je Zaha Hadid navela kada je primala prestižnu nagradu za arhitekturu, 2004. godine bile su: „Njena karijera arhitekte nije bila ni svakidašnja, ni laka.” Ostala je nedorečena. Sve arhitekte moraju da se bore, ali se Hadid borila mnogo više nego ostali. Jedan od članova žirija koje je dodjeljivao Pritzker nagradu, veteran američke arhitekture, kritičar Ada Louise Huxtable je rekao da je Hadid „promijenila način na koji vidimo i doživljavamo prostor’’. Ovo je značajna izjava. Koliko arhitekata može ovo da postigne? Veoma malo. Mnogi je samo dotjeraju i učine lijepom ako ste srećni.

Zaha je više pažnje obraćala na ono

fizičko. Uzimala je prostor u svoje ruke i mijesila ga kao tijesto ili ga je rezala kao svježe pripremljeno povrće. Podovi nasrću, zidovi se naginju, tavanice lete, napolje i unutra sve se miješa.

Vaša očekivanja su zbunjena. „Sve je u besmislu, fluidnosti’’, rekla je jednom prilikom.

Ali, trebalo joj je mnogo vremena, nekoliko razočaranja, i nekoliko ozbiljnih izliva bijesa u kancelariji, prije nego što je postala ono po čemu će ostati upamćena. Njena usmjerenost i

Godine 1994. Hadidova završava posljednje detalje na projektu Vitra vatrogasne stanice u Njemačkoj, kreirajući pravi arhitektonski biser, koji izaziva oduševljenje i entuzijazam čitavog svijeta arhitekture. To je bila njena prva konstrukcija, prva građevina, realizovana punih 15 godina nakon što je diplomirala i nakon što je osvojila more nagrada i konkursa.

13

manjak kompromisa su stvar legende iako je, kao što je jedan pisac prokomentarisao, kao uragan, „oluja je svuda’’. Dijelom je možda neophodan određeni umjetnički temperament da bi se stvorila jaka i energična arhitektura poput Hadidine. A, dijelom je mehanizam preživljavanja potreban da bi se stvorila takva arhitektura u kojoj ostaje prepoznatljiva profesija.

Kritičari su je nazivali „diva“, iako je na majicama koje su nosile kolege iz njenog tima, na otvaranju njene prve veće javne zgrade, Cincinnati umjetničkog centra 2003. godine pisalo: “Da li bi me zvali diva da sam muško?’’

Hadidina snaga se ogledala i u njenom prokletstvu i u njenom blagoslovu.

Prokletstvu zato što jak karakter može učiniti da klijenti traže nemoguće.

Dugo je Hadid bila poznatija po zgradama koje nijesu izgrađene, nego po onima koje su izgrađene - onima koje 14

PROSTOR BR 38

postoje samo u njenim slavno energičnim i dramatičnim slikama. Često, kao u slučaju Bay opere u Kardifu, ove mogućnosti za gradnju su bile izgubljene prilično spektakularno. Na kraju, ipak je njena snaga blagoslov. Kao arhitektonska prirodna selekcija, pomaže da se iskorijene slabi projekti i klijenti tako da kada je jedno arhitektonsko djelo konačno završeno, ono ima jaku volju kao i onaj koji ga je stvorio.

Zaha Hadid je imala samo jedan cilj kada je u pitanju arhitektura, i to još u ranoj mladosti. Rođena 1950. godine u Bagdadu, odrasla je u drugačijem Iraku nego što ga mi danas poznajemo.

Irak njenog djetinjstva je bio liberalan, svjetovan, zapadnjački orjentisana zemlja sa rastućom ekonomijom koja je cvjetala sve dok partija Ba’ath nije preuzela vlast 1963. godine, i gdje je njena buržujska porodica intelektualaca igrala vodeću ulogu. Hadidin otac je

Rosenthal Center for Contemporary Art - Cincinnati, je bila šansa da slavna arhitektica, koju je kasnije kraljica Elizabeta nagradila aristokratskom titulom „Dama“, pokaže svoje ideje. Galerije su smještene u duguljastim tubama koje lebde nad zemljom, između kojih se platforme poput traka ukrštaju ka nebu. „To je kao širenje grada, urbani pejzaž’’. Bukvalno tako. Objekat je osmišljen kao „urbani tepih“, čiji jedan kraj leži na trotoaru najprometnijeg raskršća u Cincinnati - ju.

bio političar, ekonomista i industrijalac, jedan od osnivača iračke Nacionalne Demokratske i iračke Progresivne Demokratske partije. Hadid nije vidjela razlog zašto ona ne bi bila jednako ambiciozna. Modeli žena su u liberalnom Iraku bili brojni, ali je u arhitekturi na Bliskom istoku bilo vrlo malo žena 50-ih i 60-ih godina. Njoj to nije bilo važno. Nakon konventa u Bagdadu i Švajcarskoj i diplome iz matematike američkog univerziteta u Bejrutu, Hadid se pridružila arhitektonskoj asocijaciji u Londonu 1972. godine.

AA (arhitektonska ascocijacija) je bilo savršeno mjesto za napredak ambicioznih, nezavisnih budućih arhitekti. Zahvaljujući direktoru Alvin - u Boyarsky - om, asocijacija je bila jako plodna za arhitektonsku imaginaciju, bila je dom za dragocjene generacije studenata i profesora koji su sada velika imena poput Rem Koolhaasa, Daniel Libeskind - a, Will Alsop - a i Bernarda Tschumi - ja. To je bio period kada je optimistički modernizam bio napušten zbog ekonomske nestabilnosti i kulturnog konzervatizma.

I u arhitekturi demokratski modernizam je bio promašaj, a postojala je i težnja ka postmodernizmu i konzervatizmu. Međutim, teoretičari AA su uradili suprotno. Oni su odbili kič postmodernizma da bi postali još modernističniji. Kao što zmije odbacuju

svoju košuljicu, oni su odbacili svoj promašeni utopijski projekat „prvenstvenog’’ modernizma, da bi osmislili novi modernizam sa sofisticiranijom idejom istorije ljudskog indentiteta, arhitekturom koja oživljava haos modernizma i rastavljenost u svakom obliku.

Kada je Hadid diplomirala 1977. godine, Koolhaas, njen tutor, joj je ponudio posao partnera u njegovoj novoj firmi The Office for Metropolitan Architecture (OMA). Ali, nije dugo tamo radila.

Koolhaas ju je opisao kao „planetu u sopstvenoj orbiti’’. Hadid je imala svoje ideje o arhitekturi koje je njegovala.

I to je bila duga inkubacija. Počela je da predaje u AA, dok je razvijala njen brend neomodernističke arhitekture, koja se vraćala modernističkim korjenima konstruktivizma i suprematizma ranog XX vijeka. Njen diplomski projekat, hotel na londonskom Hungerford mostu, zvao se Malevich’s Tectonik, nakon što je suprematista Kasimir Malevich napisao 1928. godine: „možemo samo vidjeti prostor kada napustimo zemlju, kada tačka podrške nestaje.’’

Njen rad možemo nazvati baroknim modernizmom. Barokni klasičari kao Boromini su odbacili renesansne ideje jedne tačke perspektive zarad vrtoglavih prostora projektovanih da podignu oči i srce ka Bogu. Tako i Hadid odba-

Godine 2002. Hadid je osvojila prvu nagradu na internacionalnom konkursu za izradu projekta opere u gradu Guangzhou, prvenstveno, zahvaljujući dizajnu koji se dopao kineskim zvaničnicima.

Parafrazirajući njenu analogiju, možemo reći da su dvije dinamične zgrade - operska zgrada sa 1.804 sjedišta i multifunkcionalni teatar sa 443 sjedišta - ublažene krivudavim koridorom koji dijeli urbano okruženje na pijacete i trgove koje stvaraju utisak dolina, grebena i jezera.

15

Riverside muzej koji se pruža i niče iz pepela brodogradilišta u Glazgovu, na kome je sagrađen, nije uopšte antiklimaktičan. U stvari što se tiče funkcije ovaj muzej je odličan u smislu muzejskih iskustva.

cuje klasično formalan modernizam koji je vezan za pravila Mies van der Rohe - a i Le Corbusier - a i „stara pravila“ koja se tiču prostora - zidovi, tavanice, pravi uglovi, prednji i zadnji dio.

Njih posmatra kao „novi fluid, vrstu prostornosti’’ višestruke perspektive i fragmentne geometrije, projektovane da oživi haotičnu fluidnost modernog života.

Hadidina arhitektura poriče sopstvenu solidnost. Zbog nedostatka formi koje stvaraju i mijenjaju oblik, i dalje stvar naučne fantastike, Hadid je stvarala čvrstu aparaturu da bi učinila da posmatramo prostor kao da se formira

16

PROSTOR BR 38

i mijenja dok mi prolazimo. Možda je mudro to što ona nikada nije pričala puno o teoriji. Za razliku od, recimo, Daniel Libeskind - a, ona nikada nije tvrdila da oblik simboliše ovo ili ono.

Ali je i ona, veoma lako, nosila svoj kulturni indentitet. Uočljivo i nekarakteristično diplomatski, odbijala je da komentariše situaciju u Iraku. Umjesto toga puštala je da djela govore umjesto nje. Njena opsesija sijenkama i dvosmislenošću je duboko ukorijenjena u islamskoj arhitektonskoj tradiciji.

Kritičari su je voljeli, ali većina MOMA posjetilaca je nove oblike, naročito Hadidine, okarakterisala kao zbunju-

juće. Svoje ideje prezentovala je kroz impresionističke, apstraktne slike koje su dočaravale osjećaj njenih djela.

Hadid je objašnjavala da konvencionalni arhitektonski crteži nikada ne mogu prenijeti „osjećaj’’ njenih radikalnih, fluidnih prostora, ali slike mogu. Ipak, trebalo je vremena ljudima da ih razumiju.

Polako, znatiželjni klijenti koji su bili voljni da potroše novac su počeli da razumijevaju Hadidinu „čudnu, novu arhitekturu“. Njen prvi uspjeh – prvo mjesto na internacionalnom konkursu za kompleks The Peak Leisure Park, u Hong Kong, nikad nije izgrađen. A, nijesu ni objekti Kurfürstendamm u Berlinu i opera u Kardifu.

Popularni ukus je postepeno postajao smjeliji, ali Hadidine ideje su i dalje išle korak naprijed. To je bilo trezveno iskustvo koje je unazadilo njen posao nekoliko godina, ali je iz njega naučila.

Hadid je kasnije postala filosofična oko Kardifa, vidjevši ga kao prekretnicu u svom životu. Polako je učila politiku koja bi omogućila izgradnju njenih djela.

Godine 1994. Hadidova završava posljednje detalje na projektu Vitra vatrogasne stanice u Njemačkoj, kreirajući pravi arhitektonski biser, koji izaziva oduševljenje i entuzijazam čitavog svijeta arhitekture. To je bila njena prva konstrukcija, prva građevina, realizovana punih 15 godina nakon što je diplomirala i nakon što je osvojila more nagrada i konkursa.

Polako je uspjela. Smučarska skakaonica, zatim željeznička stanica u Strazburgu. Pomalo ironično, ali tradicionalno konzervativna Amerika je Zahi omogućila proboj.

Rosenthal Center for Contemporary Art - Cincinnati, je bila šansa da slavna arhitektica, koju je kasnije kraljica Elizabeta nagradila aristokratskom titulom „Dama“, pokaže svoje ideje.

Galerije su smještene u duguljastim tubama koje lebde nad zemljom,

između kojih se platforme poput traka ukrštaju ka nebu. „To je kao širenje grada, urbani pejzaž’’. Bukvalno tako.

Objekat je osmišljen kao „urbani tepih“, čiji jedan kraj leži na trotoaru najprometnijeg raskršća u Cincinnati ju. Unutra se tepih kotrlja kroz ulaz do zida, označen svijetlima koja vas, kao na aerodromu, upravljaju do prolaza na koji možete da se penjete kao dijete skačući sa ilustracije na ilustraciju, gurnute okolo od strane arhitekata koji su gomilali prostor u obliku kule vinjeta. „Stvar je u šetnji“, rekla je Hadid, „biti u mogućnosti da se zaustavite, pogledate, pogledate gore, pogledate sa strane.“ Njeno impresionističko novo djelo je bio ostvareno. New York Times ga je opisao, bez pretjerivanja, kao „najvažniju novu zgradu u Americi og hladnog rata“.

Cincinnati je ućutkao sve one koji su govorili da je arhitekturu Zahe Hadid nemoguće napraviti. A, ideje razvijene u Cincinnati - ju su već bile uglađene za sljedeće velike projekte poput MAXXI Centra savremene umjetnosti u Rimu, BMW centralne zgrade u Lajpcigu i Phaeno naučnog centra u Volfsburgu.

Suštinski, Cincinnati je dao Hadid proviziju za: terminal trajekta u Salernu, Italija; željezničku stanicu u Napulju; javnu arhivu, biblioteku i sportski centar u Abu Dhabi - ju, privatnu rezidenciju u Moskvi i SAD - u kao i velike projekte u Bilbau, Istanbulu i Bliskom Istoku.

Godine 2002. Hadid je osvojila prvu nagradu na internacionalnom konkursu za izradu projekta opere u gradu Guangzhou, prvenstveno, zahvaljujući dizajnu koji se dopao kineskim zvaničnicima. Parafrazirajući njenu analogiju, možemo reći da su dvije dinamične zgrade - operska zgrada sa 1.804 sjedišta i multifunkcionalni teatar sa 443 sjedišta - ublažene krivudavim koridorom koji dijeli urbano okruženje na pijacete i trgove koje stvaraju utisak dolina, grebena i jezera. Projekti Zahe Hadid su, ponekad, optuživani da odaju utisak rezervisanosti, ali u suštini ona je projektovala svoje objekte urbanistički: obim parcele na kojoj je izgrađena opera je mali, ali značajan, jer dijeli finansijski dio grada od rijeke Pearl. To joj je dozvolilo da osmisli projekat koji se uklapa u njenu teoriju da zgrada ne mora biti distancirana i odvojena od okružujućeg grada, već da se oni

Zaha Hadid je preskočila vrijeme i eru u kojoj je živjela projektujući građevine zapanjujućih, smjelih, uzbudljivih formi, koje tjeraju gledaoca da iznova razmisli o prostoru i načinu na koji se koristi. Umorna od tiranije prepoznatljivog, ona je pokazala hrabrost i smjelost da proba sve i iznad svega najnevjerovatnije, da ispita uglove, „Zašto sebe limitirati na samo jedan ugao.

Postoji 360 stepeni mogućih uglova“. mogu dopunjavati i aktivirati jedno drugo. Zgrada opere se povezuje sa okruženjem kroz pješačke zone i rampe za vozila kao i kroz kompleksnu topografiju koja je na više nivoa.

Posjetioci prilaze lokaciji i zgradama iz više pravaca i iz više nivoa kako kolima, tako i pješke preko rampi koje premošćavaju jezera. Nivoi koji se podižu i spuštaju u okviru lokacije sadrže restorane, kancelarije, radnje i mjesta za sastanke.

Prema spoljašnosti, zgrade su definisane njihovom dinamičnom strukturalnom fasadom, koja je pokrivena trougaonim pločicama napravljenim od stakla u kombinaciji sa bijelim i crnim granitom. Fasadni omotač kombinuje parametričnu geometriju sa tradicionalnim metodama, kao što je livenje glavnih konstruktivnih čvorova od čelika, i njihovo zasvođenje na odvojen ram od betona koji čini glavnu salu unutar objekta.

Dizajn kompleksa produžava obim obje zgrade do ivica lokacije. Posjetioci koji ulaze u kompleks automatski postaju subjekti orkestracija krivih koje se stapaju sa okruženjem, pritom ne odajući utisak da iza njih postoje komplikovani funkcionalni i arhitektonski sadržaji.

Jedna od uloga operskih kuća jeste da pripremi posjetioca da obustavi nevjericu u samom sebi stvarajući tranziciono iskustvo između realnog svijeta koji je napolju i imaginarnog svijeta koji je unutra. Ispunjujući ovu tradicionalnu ulogu, operska kuća Zahe Hadid jeste

u dobrom društvu: njena opera se može svrstati rame uz rame sa Garnier - ovom u Parizu i Utzon - ovom u Sidneju kao definišući momenat u evoluciji ovog tipa objekata. Čak i u konzervativnoj Britaniji, njenom usvojenom domu, Hadid je završila objekat Maggies - centar za oboljele od raka u Kirkaldy - ju u Škotskoj. Ovaj skromni projekat označavao je samo početak velikih djela u Britaniji uključujući i transportni muzej u Glazgovu, galeriju za arhitektonsku fondaciju u Londonu i londonski olimpijski aqua centar za 2012. godinu.

Riverside muzej koji se pruža i niče iz pepela brodogradilišta u Glazgovu, na kome je sagrađen, nije uopšte antiklimaktičan. U stvari što se tiče funkcije ovaj muzej je odličan u smislu muzejskih iskustava.

Kao dom transportnog, inženjerskog i brodogradilišnog naselja, prikladno je da novi muzej bude centar jedne od najvažnije i najvoljenije kolekcije ovom „drugom gradu imperije“. Dok se glazirani vrhovi velikih vertikalnih zabata presijavaju uz sunčane zrake koji se pojavljuju kroz tumorno nebo, novi muzej izranja iz ovog, još uvijek, postindustrijskog rječnog okruženja.

Istini za volju nada je postojala da će objekat imati revitalizirajući efekat na započetoj regeneraciji ovog dijela obale, što je mnogo tražiti jednom kulturnom zdanju. Ali ako neko zdanje to može, to je ovo.

Takođe, zgrada je privlačila veliku pažnju zbog drugih razloga osim njenog arhitektonskog junaštva, uglavnom zbog napora koji je Zaha Hadid uložila u njen prvi javni projekat u njenoj drugoj zemlji, kao i činjenica da je to sve trajalo tako dugo. Mada, ipak ne smijemo reći da ovaj projekat nije imao svoje kritičare pošto su mnogi vjerovali da je bolje izabrati projekat lokalnog arhitekte umjesto projekta „starhitekte“.

Ipak, izgrađeni muzej pokazuje malo znakova uštede, smanjenja projektnog zadatka ili nesloga. On definitivno nosi obilježja arhitekture Zahe Hadid u svojoj dinamičnoj i pravolinijskoj formi.

Ali dizajn odražava i obilježja prostora u kome se nalazi, sa svojom nazublje-

„Moji projekti nijesu samo objekat sam, već vode računa i o okruženju u kome će biti smješteni”.

17

Azerbejdžan je mnogo uložio u modernizaciju i razvoj infrastrukture i arhitekture glavnog grada Bakua, i tako se osjetno udaljio od ostavštine Sovjetskog modernizma. Realizaciju Centra Heydar Aliyev Zaha Hadid je osigurala pobjedom na konkursu provedenom 2007. godine, međutim na zavrsetak radova se čekalo sve do maja 2012. godine. Centar, osmišljen kao dom nacionalnih kulturnih programa, sušta je suprotnost starijoj, rigidnoj i često monumentalnoj sovjetskoj arhitekturi, i simboliše senzibilitet pripadajuće kulture, kao i optimizam nacije koja gleda prema budućnosti.

nom, industrijskom, estetikom koja oponaša skladišta koja se nalaze dalje niz rijeku. Takođe, forma zgrade u obliku slova Z, koja se spušta prema ivici vode, oslikava funkciju i unutrašnjost muzeja, kao i kolekciju koju sadrži.

Materijalizacija i detaljnost zgrade je izvrsna. Glatka „koža“ od cinka sa prikrivenim olucima reflektuje prolazeće oblake; i izvijajuće vrhove krova, koji se uklapaju sa funkcijom i predstavom muzeja i na jedinstven način pridržavaju ovaj monumentalni prostor bez stubova.

Sama kolekcija - koja sadrži oko 3.000 eksponata i preko 150 interaktivnih displeja koji pričaju istoriju ovog dijela grada - organizovana je u samoj zgradi na način na koji podsjeća ovaj prostor na industrijsku zonu, sa lokomotivama, tramvajima, vatrogasnim kolima i modelima brodova.

Svoj proboj u žižu šire javnosti Hadid je osigurala projektom London Aquatics Centre (centra za vodene sportove u Londonu), koji je bio dio sportskog kompleksa izgrađenog za potrebe Olimpijskih igara 2012. godine. U ovoj dvorani su se održala takmičenja u 18

PROSTOR BR 38

plivanju, skokovima u vodu, sinhronizovanom plivanju i plivački dio modernog petoboja. Gradnja je počela u julu 2008. i trajala je tri godine (do jula 2011. godine).

Motiv vode je jasno istaknut u oblikovanju i direktno se nadovezuje na obližnju rijeku. Poput velikog talasa iz zemlje se uzdiže 160 m dug krov (širok 90 m) koji prekriva dva bazena – jedan olimpijskih dimenzija i manji od 25 m. Građevina se nalazi na jugoistočnom dijelu olimpijskog parka pored glavnog ulaza, na prostoru 11 srušenih industrijskih hala. Krasi je jedinstven sklad, ljepota i originalnost, pa je i prije zvaničnog otvaranja Igara ocijenjena kao pravo remek - djelo. Nakon završetka Igara objekat je prilagođen novim potrebama, pa su se tribine sa 17.500 sjedišta smanjile na 2500, što je omogućilo da se odstrane dvije klinaste konstrukcije sa svake strane.

Heydar Aliyev Centar u Bakuu je objekat za koji je Zaha Hadid 2014. godine dobila prestižnu nagradu za najbolji projekat muzeja te godine, čime je postala prva žena laureat i za tu nagradu.

Od svog osamostaljenja 1991. godine,

Pristupni trg savladava značajnu denivelaciju terena i zapravo predstavlja enterijer koji se „izlio“ do najniže pristupne tačke, povezujući okolni prostor i unutrašnjost objekta istom fluidnom formom. Sama zgrada tako postaje ekstenzija arhitektonskog krajolika čime se briše granica između arhitekture i okoliša, fasade zgrade i trga, enterijera i eksterijera.

Fluidnost u arhitekturi nije novost na ovim područjima, kontinuirana kaligrafija i ornamentalni uzorci teku na zidovima, svodovima i kupolama islamske arhitekture. Namjera projektanta bila je povezati se sa tim istorijskim razumijevanjem arhitekture, ne kroz mimikriju ili pridržavanje ikonografije iz prošlosti, već razvijanjem snažne savremene interpretacije koja odražava suptilnije razumijevanje.

Jedan od ključnih i najizazovnijih aspekata projekta bila je fasada zgrade.

Sa obzirom na ambiciju da ona bude neprekidna i homogena, bilo je potrebno uzeti u obzir širok spektar različitih funkcija, konstrukcijske logike i tehničke zahtjeve. Napredna kompjuterska

tehnologija omogućila je kontinuiranu kontrolu i potrebnu komunikaciju između različitih izvođača.

Osnovu konstrukcije grade dva povezana sistema - betonska struktura i prostorna rešetka. Sama fasada preuzima opterećenja, čime su omogućeni veliki otvoreni prostori bez stubova i osigurana željena fluidnost enterijera.

Prostorna rešetka omogućila je slobodnu formu, pa je time ubrzana sama gradnja, dok je unutrašnja struktura postavljena kako bi se stvorio fleksibilan odnos između krutih modula prostorne rešetke i slobodne forme vanjske obloge.

Za vanjsku oblogu odabrani su beton i poliester ojačani staklenim vlaknima koji udovoljavaju svim tehničkim i estetskim zahtjevima.

Zaha Hadid je preskočila vrijeme i eru u kojoj je živjela projektujući građevine zapanjujućih, smjelih, uzbudljivih formi, koje tjeraju gledaoca da iznova razmisli o prostoru i načinu na koji se koristi. Umorna od tiranije prepoznatljivog, ona je pokazala hrabrost i smjelost da proba sve i iznad svega najnevjerovatnije, da ispita uglove, „Zašto sebe limitirati na samo jedan ugao. Postoji 360 stepeni mogućih

Heydar Aliyev Centar u Bakuu je objekat za koji je Zaha Hadid 2014. godine dobila prestižnu nagradu za najbolji projekat muzeja te godine, čime je postala prva žena laureat i za tu nagradu. uglova“. Kritičari su aplaudirali njenim modelima, studenti trčali na njena predavanja na Harvardu i Jejlu, ali su i jedni i drugi imali nedoumica oko njenih sposobnosti da ode od apstrakcije do konstrukcije i realizacije. „Trebalo je vremena da svijet shvati da ono što ja radim ne pripada domenu nemogućeg, već doista stvarnog i mogućeg. Sve barijere koje sam postavljala sebi su tu zahvaljujući činjenici što moj rad nije normativan”.

Naravno, Zaha Hadid se nikada nije mogla svrstati u kategoriju normativnog. Njene reference su daleko slikovitije i poetičnije od arhitektonskih. Iako je njena arhitektura okarakterisana kao ekstatična, činjenica je da se ona izražavala globalno, ne vezujući se samo za strukturu samu.

Kao renesansni umjetnik, ova Iračanka je uživala da testira prikladnost svojih kreativnih vizija kroz mnogobrojne medije. Budući da ju je život držao po strani od konstruktivnog rada, ona se iskazala na mnogim poljima - od dizajniranja enterijera i namještaja do scenografija i slikarstva, čak i mode.

Njen originalni duh je uvijek ostajao isti bilo da dizajnira sofu ili muzej.

Njena estetika je imala zapanjujuću snagu i auru u kojoj se mogu prepoznati uticaji ruske supremacije XX stoljeća, prije svega Maljeviča, trunka velike epohe modernizma, dodir Niemeyer - a ili Hans Scharoun - a. Kao i njeni idoli, Zaha je vjerovala u socijalnu vokaciju arhitektonske kreacije: „Moji projekti nijesu samo objekat sam, već vode računa i o okruženju u kome će biti smješteni”.

19

Intervju: Nebojša Adžić, sekretar Sekretarijata za uređenje prostora i zaštitu životne sredine Nikšić

istorija nikšića je podsticaj za trenutne ambicije Radom na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici, Sekreterijatu za Urbanizam u Nikšiću i kao predsjednik SACG borim se za poboljšanje razumijevanja značaja arhitekture. Sem nerazumijevanja njenog značaja od strane drugih profesija bitno je i motivisati kolege arhitekte da se izbore za veći medijski prostor.

b

ili ste predsjednik žirija na nedavno završenom konkursu za idejno rješenje rekonstrukcije i adaptacije Doma revolucije u Nikšiću. Kako ste zadovoljni odzivom učesnika?

Na konkursu su se u prvom trenutku prijavila 33 autorska tima, a na kraju je radove predalo 9, što je veoma zadovoljavajuće imajući u vidu kompleksnost i specifičnost same teme.

Specifičnost je u tome što se tražio arhitektonski odgovor na rješenje decenijskog problema objekta Doma revolucije u Nikšiću, za koji u ovom trenutku ne postoji ekonomska računica za završetak u prvobitnoj namjeni kao niti interesovanja investitora.

Arhitektonski konkurs je druga faza rješavanja održivosti Doma revolucije.

20

PROSTOR BR 38

Prva faza je bila na prošlom Bijenalu arhitekture u Veneciji. Crnogorska postavka se predstavila sa temom “Skrivena blaga”, tj. metaforičkim prikazom nedovršenih arhitektonskih ostvarenja među kojima je i Dom revolucije u Nikšiću. Arhitektonska kritika je izuzetno pohvalno prihvatila našu prezentaciju što je bio i motiv više da se nastavi sa daljim radom na ovoj temi. Arhitektonski konkurs je bio logičan nastavak. Na kraju mogu reći da sam djelimično zadovoljan sa ponuđenim rješenjima. Kažem djelimično jer sam očekivao više konceptualnih rješenja od ponuđenih. Tri nagrađena rada su se izdvojila kao ozbiljna i cjelovita rješenja, ali sa različitim konceptima. Kao što sam naglasio, radilo se o neobičnom i nesvakidašnjem arhitektonskom konkursu, gdje se od autora očekivalo da daju odgovor u

kontekstu savremenih okolnosti života u Nikšiću, a i u Crnoj Gori, tj. očiglednoj predimenzionisanosti objekta, koji je planiran kao kongresni centar na oko 23.000,0 m2, što je u ovom trenutku neodrživa namjena.

Kako ste zadovoljni kvalitetom ponuđenih rješenja?

U žiriju su bila i dvojica kolega iz Hrvatske i Slovenije, koji su zajedno sa nama iz Crne Gore (Danilo Gvozdenović, Jelena Tomašević i Nebojša Adžić) sagledavali ponuđena rješenja u cilju traženja odgovora na održivost i realnost samog budućeg sadržaja objekta Doma revolucije. Maroje Mrduljaš, veoma cijenjeni arhitektonski kritičar, i Miloš Kosec, mladi, ali afirmisani teoretičar, su održali i predavanja na temu nedovršenih objekata moderne, tako

da je cijeli proces žiriranja bio veoma interesantan i sadržajan. U završnom izvještaju Maroje Mrduljaš je dao i jedan izuzetan pregled i kritički osvrt na samu temu, koji smo jednoglasno uvrstili u tekst zajedničkog izvještaja, što je još jedna od vrijednosti samog konkursa. Na samom početku su se izdvojila tri rada, kasnije tri prvonagrađena, koji su, iako različitog koncepta, sadržali u sebi cjelovitost sagledavanja problema ili teme samog konkursa.

Pomenuti radovi su prepoznali potencijal objekta Doma revolucije, kao generatora budućeg života Nikšića.

Prvonagrađeni rad je svojim konceptualnim rješenjem dao odgovor na sadašnji trenutak, jer je prepoznao ograničene finansijske potencijale, pa je ponudio faznost u kontektsu 10-20-70%, tj. postepeno uvođenje “života” u sami objekat. Ponuđenih 10% se odnosi na sadržaje koji će biti građevinski kompletirani, ili “termički regulisani”, kako se navodi u obrazloženju autora, dok preostalih 20% je okosnica samog koncepta, jer se odnosi na prostore otvorene namjene, tzv. promenadu koja povezuje kompleks u cjelini i koja je obezbijeđena u formalno bezbjedonosnom smislu od onih 70% objekta koje će čekati nove investiture ili nove ideje. Mislim da smo sa prvonagrađenim radom dobili rješenje koje nam je i nedostajalo sve ove godine, a to je da krenemo sa nulte tačke sa realnim finansijskim sredstvima. Drugonagrađeni i trećenagrađeni rad su otkrili nove prostorne kvalitete objekta, čak i drugonagrađeni rad se u početnoj analizi mnogo dublje suočio sa potencijalima Doma, ali žiri je jednoglasno odabrao rad autorskog tima “Sadar + Vuga i HHF”, međunarodnog tim iz Švajcarske i Slovenije, koji će se u daljoj razradi kroz izradu glavnog projekta realizovati.

Utisak je da ste više vrednovali radove iz inostranstva?

Sa jedne strane je interesantno, a meni i lično žao, što su arhitekte iz inostranstva realnije sagledale sudbinu ovog objekta od kolega koji žive u Nikšiću, a koji su se udubili u rješavanje ove teme kao sudbine samoga grada, što je u jednu ruku i tačno, ali istovremeno

i nerealno. Dom revolucije je nastao iz velike emocije i nevjerovatne solidarnosti, ali njegova budućnost ne smije da se veže za sudbinu ovoga grada, jer istorija Nikšića je snažnija od bilo koje ideje i ljudske ambicije, bez obzira na okolnosti. Dom revolucije je greška nastala iz velike ambicije i zbog toga

ne smije se ponoviti ista greška dva puta.

Kakvi su izgledi (planovi) za realizaciju ovog projekta?

Nakon raspisa arhitektonskog konkursa Ministarstvo održivog razvoja i

21

upravna zgrada sa tornjem na aerodromu, Kapino Polje

3d prikaz rekonstrukcije trga slobode u nikšiću

turizma je preko Direkcije javnih radova raspisalo i tender za izradu glavnog projekta izabranog rješenja i ovdje se radilo o veoma specifičnoj i nesvakidašnjoj proceduri, iz razloga što naš Zakonu o javnim nabavkama nema dodirnih tačaka sa Zakonom o autorskim pravima, zbog čega je i morao da se vodi paralelni postupak. Nadam se da će se i taj pravni problem uskoro riješiti pa će se ubuduće izabrano rješenje na konkursu direktno razrađivati bez dodatnih procedura. Sagledavajući dosadašnje aktivnosti i ozbiljnost sa kojom se pristupa cijelom postupku od strane Ministarstva održivog razvoja i turizma, kao nosioca projekta rje22

PROSTOR BR 38

šavanja problema ili održivosti Doma revolucije u Nikšiću, iskreno se nadam da ćemo iduće godine imati priliku da prisustvujemo svečanosti početka radova.

Kakve su mogućnosti i dalji planovi kada je razvoj Nikšića u pitanju?

Nikšić je grad sa više od dvije hiljade godina kontinuirane pisane istorije, što je njegova najveća snaga i potencijal.

Sama pozicija grada je najveći kvalitet, kako u prošlosti tako i danas. Problemi sa kojima se danas suočavamo su posledica dešavanja koja su zahvatila cijelo balkansko poluostrvo na kraju

Savez arhitekata sam doživljavao kao glasilo, kao “prozor” struke, koji zajedno sa Arhitektonskim fakultetom, Inženjerskom komorom, sadašnjim Ministarstvom održivog razvoja i turizma, a i ostalim institucijama treba zajednički, sinhronizovano da radi na afirmaciji kvaliteta i očuvanju postojećih prostornih vrijednosti naše prelijepe države. prošlog vijeka, sa manje-više sličnim posledicama. Nikšić je 80-ih godina prošlog vijeka bio na svom ekonomskom, kulturnom, industrijskom, privrednom vrhuncu, gdje je Dom revolucije trebao da bude slika i spomenik tog vremena. Nažalost, ratovi, sankcije i raspad bivše Jugoslavije su usporili i promijenili tokove njegovog razvoja. Pored svih navedenih problema, koji su nam bili negdje nametnuti, danas se situacija značajno mijenja.

U prethodne nekolike godine je dosta urađeno po pitanju infrastrukturne opremljenosti i poboljšanja kvaliteta života stanovnika Nikšića. Prije nešto više od godinu dana obnovljeno Nikšićko pozorište u rekonstruisanoj dvorani je pokazalo da su Nikšićani “patili” zbog nedostatka pozorišnih predstava, jer prošlogodišnja posjećenost je na nivou najoptimističkijih očekivanja.

Ove godine su završeni i radovi na

OLIMPIJSKI bazen, sportski centar bazenu u okviru Sportskog centra, što će biti novi podstrek za razvoj svih sportova u gradu, kao i za rekreaciju i uživanje svih uzrasta. Uskoro će se početi sa radovima na rekonstrukciji gradskog trga, što će uljepšati sliku grada, i vratiti sjaj kakav ovaj prostor i zaslužuje.

Izgrađena je i upravna zgrada sa tornjem na aerodromu na Kapinom Polju, što je još jedan od potencijala za koji već postoji veliko interesovanje turističkih agencija. Mnoge druge investicije, kako iz privatnog sektora tako i iz državnog budžeta daju realno viđenje svijetlije budućnosti stanovnika Nikšića, koji su se uvijek izdvajali sa izuzetnim ljudskim osobinama, iskrenošću, prijateljstvom, urođenim, prirodnim talentima za sport i kulturu, a naročito sa velikim brojem sugrađana koji žive izvan našeg grada, a i države, ali koji se raduju svim lijepim vijestima i koji intimno žele da se Nikšiću vrati sjaj kakav je imao osamdesetih godina prošlog vijeka.

Predsjednik ste i SACG, recite nam nešto o tome?

Angažman na mjestu Predsjednika Upravnog odbora Saveza arhitekata Crne Gore, na koje sam izabran prije četiri godine, sam doživio kao priliku ličnog angažmana na polju afirmacije arhitektonske struke u Crnoj Gori.

Prethodno sam radeći na Arhitekton-

skom fakultetu u Podgorici, u prvim godinama njegovog osnivanja, uočio nerazumijevanje značaja arhitekture u Crnoj Gori. Osim nedovoljne svijesti o smislu arhitekture od strane drugih profesija postojala je i određena nezainteresovanost kolega arhitekata da se bore za medijski prostor koji im pripada. Savez arhitekata sam doživljavao kao glasilo, kao “prozor” struke, koji zajedno sa Arhitektonskim fakultetom, Inženjerskom komorom, sadašnjim Ministarstvom održivog razvoja i turizma, a i ostalim institucijama treba zajednički, sinhronizovano da radi na afirmaciji kvaliteta i očuvanju postojećih prostornih vrijednosti naše prelijepe države. Nažalost, vidan problem svih naših institucija je njihova starost, ili bolje reći mladost, jer naročito u oblasti arhitekture prolazimo kroz fazu “dječjih bolesti”, koje su i očekivane imajući u vidu da se radi o institucijama ili organizacijama koje su stare manje od dvije decenije. Problem je izraženiji ako se posmatra iz ugla pojedinaca, tj. kolega koji nemaju strpljenja niti razumijevanja da svoj lični angažman podrede razvoju zajednice, ili struke već traže brzi rezultat i najčešće samo ličnu afirmaciju. Arhitektura je specifična kao profesija jer zahtijeva ogroman kontinuirani trud do prvih vidnih rezultata, a to je i sudbina svih institucija koje imaju veze sa arhitekturom, kao što je i sudbina Saveza arhitekata Crne Gore.

Salon arhitekture se izdvojio kao konkretan novitet kad su aktivnosti SACG u pitanju?

Kao jednu od važnih aktivnosti Saveza sam smatrao i organizovanje Salona arhitekture, po uzoru na iste u regionu, naročito u Srbiji i Hrvatskoj, koji imaju dugu i organizovanu tradiciju. Prvi crnogorski Salon arhitekture se desio 3d prikaz prvonagrađenog rada za rekonstrukciju doma revolucije

u decembru 2013. godine na Cetinju, u predivnom prostoru galerije Dado Đurić. Prvi Salon je u potpunosti uspio i uspunio sva moja očekivanja.

Pokazalo se da arhitektonska scena u Crnoj Gori postoji, da ima dosta mladih kolega koji nemaju dovoljno prostora za ličnom promocijom, a da je Salon mjesto susreta, polemike i diskusije o arhitekturi. Ove godine smo uspjeli da organizujemo i drugi Salon, koji će se otvoriti 18. maja u Dvorcu Petrovića na Kruševcu, u saradnji sa Ministarstvom održivog razvoja i turizma, Centrom za savremenu umjetnost Crne Gore i Inženjerskom komorom Crne GoreKomorom arhitekata. Značaj ovog Salona je u tome što je prepoznat od strane Ministarstva održivog razvoja i turizma kao događaj koji treba podržati sa ciljem da postane tradicionalna i održiva manifestacija. Osim Salona, veoma sam zadovoljan i sa internet sajtom Saveza, na adresi www.sacg. me, koji je veoma dobro posjećen, koji se ažurira redovno i koji je postao mjesto diskusija, polemika na svakodnevne teme na našoj i međunarodnoj arhitektonskoj sceni. Uz podršku Komore arhitekata u okviru Inženjerske komore Crne Gore koristimo i kancelarije u ulici Balšičćevoj br. 50 u Podgorici, što je i jedan od uslova stabilnog rada Saveza. Ove godine se završava moj angažman u radu Saveza arhitekata Crne Gore, za koji smatram da je bio ispunjen velikim ličnim trudom u cilju afirmacije arhitektonske struke, zbog čega mogu na kraju reći da sam zadovoljan sa urađenim, iako se moglo i više i bolje, ali to je iskustvo za kolege koji budu nastavili sa radom u Savezu.

Dom revolucije je nastao iz velike emocije i nevjerovatne solidarnosti, ali njegova budućnost ne smije da se veže za sudbinu ovoga grada, jer istorija Nikšića je snažnija od bilo koje ideje i ljudske ambicije, bez obzira na okolnosti.

23

Estate In Extremadura / Ábaton Arquitectura

Planinsko utočište u kaseresu Napisala: Sandra Vahtel

Stara napuštena konjušnica poslužila je kao osnovni kostur prekrasne planinske kućice prema projektu arhitekata iz madridskog studija Abaton. Projekat pod nazivom Estate in Extremadura počeo je s namjerom da se urede ruševine u planinskoj regiji španske provincije Kaseres i da se stvore idealne lokacije za život.

24

PROSTOR BR 38

o

va kuća koju je projektovao studio Abaton, nalazi se na južnim padinama brijega sa pogledom na dolinu i jedna je od prekretnica studija Abaton u stalnom traganju za inovacijama. Ona pokazuje da kreativnost, pametna upotreba materijala i prirodnih resursa mogu da ožive napušteni komad zemlje.

Zidovi od kamena, ogromna vrata koja funkcionišu kao prozori (s roletnama ili klizna), svijetle nijanse u enterijeru, visoki stropovi i prirodno drvo zajedno čine prekrasan dom ili vikendicu za odmor. U sve to pod od granitnih ploča, savršeno se uklopio.

Laki metalni stubovi korišćeni su za ojačanje objekta i omogućili su arhitektama da preoblikuju prirodne izvore svjetlosti i preurede unutrašnje prostorije. Bivši slamarnik u potkrovlju pretvoren je u spavaće sobe, 25

26

PROSTOR BR 38

dok je u prizemlju veliki otvoreni plan projektovan da obuhvati dnevni boravak i trpezariju, sa još dvije spavaće sobe. Karakterističan je dugački trpezarijski sto, koji se zahvaljujući poigravanju arhitekata sa nivoom poda pretvara u drugom dijelu u šank sa barskim stolicama.

Drvenim panelima mogu se zatvoriti prozori i služe kao “dvostruka koža” kuće jer je štite od pregrijavanja i svjetlosti tokom vrućih dana, a takođe i od vjetra, snijega i hladnoće. Napravljeni su vrlo jednostavno. Metalne kutije korištene za panele poslužile su i za konstrukciju priličnog broja kreveta u kući.

Južna orijentacija ove kuće omogućava dnevnu svjetlost tokom cijelog dana. Pogled na prirodu zahvaljujući velikom broju staklenih površina omogućen je iz bukvalno svakog kutka kuće.

Problemi koji se odnose na snabdjevanje električnom energijom i vodom riješeni su održivim sistemima koje studio Abaton koristi u svim svojim projektima: fotonaponski solarni sistem sa baterijama koristi se da obezbijedi električnu energiju tokom ljeta, dok male hidroturbine instalirane na dva potoka koji protiču kroz imanje obezbjeđuju električnu energiju zimi.

Osim što je eko-prijateljska, ona je i lijepa!

Abaton nije razočarao svoje klijente: s bijelim zidovima, metalnim stubovima, te kamenim i betonskim elementima kuća je dobila dozu minimalističkog, koji se sjajno uklopio u cijeli ambijent. Otvorena i prozračna, može poslužiti za intimno okupljanje ili velika druženja. To je elegancija!

Svi djelovi na kojima su prozori pojačani su metalnim okvirima zbog stabilnosti, a posebno su istaknuta stara velika ulazna vrata koja u komadu prolaze svim spratovima.

Unutrašnjost je maksimalno iskorišćena tako da je dnevni dio povezan u boravak, kuhinju i trpezariju. Drugi dio, koji je nekada bio spremište za sijeno,rascjepkan je u nekoliko spavaćih soba i kupatilo.

Svi stari spoljašnji kameni dijelovi takođe su iskorišćeni pa se tako ispred staje nalazi zgodna mala fontana koja protiče do vanjskog bazena i stvara malu oazu za užitke i opuštanje

27

Pored toga što obezbjeđuje električnu energiju, voda iz potoka je preusmjerena u fontanu koja se nalazi u unutrašnjem dvorištu, a zatim u bazen. Ograničeno kamenom i staklenim kliznim vratima, unutrašnje dvorište može se otvoriti i postati dio dnevnog boravka, unoseći zvuke žuborenja u kuću.

Sve je u njoj osmišljeno kako bi bilo ekoprijateljski. U zavisnosti od godišnjeg doba, struja u kuću dolazi putem solarne ili hidroenergije.

Abaton studio osnovali su Camino Alonso , Ignacio Lechon i Carlos Alonso 1998. godine. Od početka su usmjereni na projekte za izražavanje detalja. Da bi to postigli počeli su sa građevinskom kompanijom kako bi kontrolisali cijeli proces izgradnje i konačan rezultat . Abaton projekti su veoma poznati po tome što izlaze u susret klijentima koji traže jedinstvo svjetlosti , održivosti i prostora. Trenutno, Abaton razvija svoj posao kako bi se suočili sa većim izazovima koji proističu zbog širenje posla na međunarodnom nivou.

28

PROSTOR BR 38

Za one koji nijesu ispratili, u martu ove godine desio se jedan važan događaj za Podgoricu kada je u pitanju dizajn i opremanje enterijera. Otvoren je salon keramike, kupatilske opreme, podova i vrata koji lako može da stane rame uz rame sa onima u Milanu, Parizu, Londonu i ostalim krajevima svijeta koji prednjače u ovoj kategoriji. Na Starom Aerodromu, u ulici Josipa Broza, na 500m2 izložbenoprodajnog prostora, otvoren je CER STYLE. Ovaj moderni salon je nastao iz želje da se kupcu u veoma prijatnom i inspirativnom ambijentu ponude inovativna, napredna rješenja u opremanju enterijera. Kupac može samostalno razgledati, ali mu je uvijek na raspolaganju i stručni tim koji čine arhitekte i iskusni poznavaoci dizajna enterijera. Svaki izloženi detalj je sa posebnom pažnjom biran, a CER STYLE odaje utisak kvaliteta i elegancije.

U CER STYLE salonu možete razgledati, naručiti i kupiti materijal za izgradnju i opremanje enterijera. U ponudi se posebno ističu raznovrsni tipovi i modeli podnih i zidnih obloga (keramika, parketi, laminati, dekorativni podovi) ali je i upotpunjen sa asortimanom sanitarne opreme, kupatilskog namještaja, opreme za Spa i Wellness centre, pa čak i sobnih vrata.

Kada je usluga u pitanju, posebno nas je zanimalo na koji način stručni tim CER STYLE-a može pomoći kupcima.

Ispostavilo se da je korisnost ove usluge zaista nevjerovatna! Uz pomoć arhitekte, nijedno pitanje neće ostati nerješeno, jer se ide dotle da se pravi 3D model vašeg kupatila pa ćete na potpuno personalizovanom primjeru dobiti vrlo konkretne predloge od ljudi koji najbolje znaju. Znači, davaće vam savjete krojene po mjeri vašeg kupatila, bez obzira da li renovirate ili gradite vaše kupatilo iz početka.

Svako ko se bavio ovom temom, zna da su poseban izazov mala kupatila, jer se u njima često estetika kosi sa praktičnošću. Zbog toga su u salonu kreirani čitavi ambijenti kao primjeri novih, modernih rješenja, koji svojom elegancijom i sofisticiranim izgledom predstavljaju prave

oaze za opuštanje i uljepšavanje.

Stilova je mnogo, pa će uz savjetovanje sa profesionalcima u CER STYLE-u svaki pojedinac moći da pronađe baš ono što mu odgovara.

Hajde da pričamo još konkretnije.

CER STYLE je pažljivo birao brendove koje će uvrstiti u ponudu. Kriterijum je oštar jer se traže brendovi koji ne prate, već dokazano diktiraju trendove.

Svakako među prvima se ističe renomirani italijanski brend Graniti Fiandre koji je uveo novu tehnologiju u proizvodnji porcelanskog gresa. U pitanju je brend čija keramika predstavlja napredak u istraživanju i tehnologiji primenjenoj u proizvodnji najekskluzivnijih materijala za pokrivanje podova i zidova. Karakterišu ih izuzetno veliki formati, čak i do raspona 150x300cm,

Španski brend Dune.

Pločice italijanskog brenda Flaviker. a svega 6mm debljine.

Svakako se moraju pomenuti i Atlas Concorde i Italgraniti kao kompanije koje uvijek daju kvalitetna, praktična, ali i izuzetna estetska rješenja za najšire potrebe komercijalnog i stambenog tržišta, ali želimo naročito da istaknemo brend Flaviker zbog njihove fenomenalne inovacije koja će posebno obradovati majstore koji montiraju keramiku. Pločice ovog italijanskog brenda, kao kombinacija visoke tehnologije i najviših ekoloških standarda proizvodnje, pružaju revolucionarnu metodu instalacije podova bez lijeplje-

32

PROSTOR BR 38

Keramika Italgraniti nja keramike (“insta-tile” metoda).

Svjedoci smo bujanja trenda mozaika, pa ne možemo a da ne spomenemo španski Dune. Ogromna ponuda oblika i materijala je zaslužna za lidersku poziciju ovog brenda u segmentu dekorativnih zidnih obloga.

Kada se govori o zidnim i podnim oblogama, neophodno je pomenuti još i sjajne brendove Cotto Tuscania, Unicer i Almera.

Na polju sanitarne opreme, u ponudi CER STYLE salona prednjače brendovi Villeroy&Boch, Galassia i Roca.

Villeroy&Boch je ime koje skoro svi

poznaju, ali ne samo to. Ovaj njemački brend se može pohvaliti prvom fabrikom sanitarne opreme u Evropi, jer ovaj brend datira još od davne 1784. godine što zvuči potpuno nevjerovatno, pa se može reći da su imali dovoljno vremena da izgrade svjetsku lidersku poziciju.

Brend koji naročito plijeni svojim šarmom, Galassia, u zadnjih nekoliko godina nalazi se na samom vrhu kao najpoznatiji italijanski brend prvoklasnog dizajna i kvaliteta sanitarne opreme. Svoj uspjeh temelje na činjenici da njihove proizvode kreiraju svjetski

poznati i priznati dizajneri: Antonio Pascale, David Dolcini, Perry King, Santiago Miranda i Romano Andolini.

Roca, španski proizvođač svoj put proizvodnje započeo je izradom bojlera i radijatora, da bi od 1936. godine započeo proizvodnju sanitarne opreme i vremenom postao jedan od vodećih svjetskih brendova sanitarija.

Bliska saradnja s uglednim dizajnerima i arhitektama omogućavaju ovoj marki da uvijek bude na samom vrhu ponude estetike i funkcionalnosti.

Veliku pažnju u salonu CER STYLE privlači luksuz koji nude hidromasažne kade, kabine, mini bazeni i saune proizvođača Glass. Najnovije Glass kolekcije dizajnira legendarni Giugiaro Design što daje ovim proizvodima jedinstven

Italijanske slavine, Paini

Roca, spanski brend sanitarija brenda Paini, koji godišnje proizvede preko 4 miliona artikala, na čak 5 kontinenata. Pored slavina, Paini proizvodi tuš setove, masažere i kupatilsku galanteriju.

U CER STYLE salonu ćete, naravno, naći i legendarno ime koje svi znaju - Grohe. Njemački brend slavina za kupatila i kuhinje ujedinjuje nagrađivan dizajn sa najboljim materijalima i najnovijom industrijskom tehnologijom.

Kao što je i obično karakteristično za Njemce - kvalitet, tehnologija, dizajn i izdržljivost četiri su postulata koja nose ovaj brend.

U salonu obično kažu -“Za najzahtjevnije – Gazzoti parketi”. Kolekcije podova od punog drveta, bazirane na idealnoj ravnoteži između moderne tehnologije i veličanja prirodnosti. Vjerovatno niste znali šta povezuje Pradu u Parizu, Londonu, Moskvi, Monte Karlu, Las Vegasu i na drugim lokacijama, zatim Gucci u

Firenci, Hugo Boss u Torontu, Miu Miu u Milanu… Sav taj luksuz ima jednu zajedničku tačku – Gazzoti parket. Ovo je ekskluziva i ovaj brend prvi put u Crnoj Gori možete naći u salonu CER STYLE. Da je riječ o proizvodu prvoklasnog kvaliteta i vodećem proizvođaču podova govori i činjenica da su Gazotti parketi stekli povjerenje kraljevske porodice, tačnije italijanske kraljice Crnogorskog porijekla Jelene Savojske, tako da danas ovi parketi krase jedan od najuglednijih enterijera svijeta – dvorac kraljevske porodice u Italiji.

Moglo bi ovako da se priča o ponudi ovog salona još mnogo, za koju oni sami kažu da prerasta u umjetnost, ali nije red baš sve prepričati. Ipak je najbolji savjet da odete lično u CER STYLE na Starom Aerodromu u Podgorici, pa sami doživite sav taj luksuz koji se krije iza adekvatne poruke ovog novog brenda - Prosječnost nije opcija.

Galassia, kupatilski namjestaj i upečatljiv izgled. U ponudu hidromasažnih kada i kabina su se našli i proizvodi hrvatske fabrike Aquaestil.

Ime HUPPE se već odavno vezuje za kvalitet i funkcionalnost. Kao prvi proizvođač pregrada za tuševe u Njemačkoj 60-ih godina prošlog vijeka, osigurao je vodeće mjesto u svijetu modernog dizajna, primjeni savremenih materijala i savršenoj funkcionalnosti tuš prostora.

Slavine za kupatila i kuhinje izgledaju tako graciozno i kvalitetno u izvedbi

Italijanski parket Gazotti

33

Na daskama od svijetlog drveta. Da bi kreirao ovu vrstu kuhinje, britanski dizajner Sebastijan Koks se odlučio za brezu, bukvu i jasen, koristeći grubo rezano drvo, kako bi se postigao izvanredan vizuelni efekat, u čemu su mu pomogle kako teksture navedenih vrsta drveta, tako i njihove suptilnije prirodne nijanse.

Radna površina od drveta ili mermera, vrata od elemenata samo probušena ili sa bakarnom ručkom.

Ideje za uređenje kuhinja Napisala: Bojana Đurović

seoski CHIC ili URBANa RUSTIka? Kada govorimo o kuhinji i kuhinjskim aparatima, prioritet je hibridizacija! Stilovi i tehnologije se prepliću kako bi se bolje „sakrile“ granice između staromodnog i ultra modernog.

3535

1.Mikro arhitektura.

Sa najfinijim vratima na tržištu, debljine 1 cm, i integrisanom policom, kuhinja „Blade“, dizajnera Andrea Bassanello-a, čini kompaktnu cjelinu sastavljenu od radne površine, vrata obloženih dimljenom hrastovinom, gvozdenih držača i Kerlit lavaboa, čija je završna obrada savojski kamen.

MODULNOVA 2. Drveni most Namijenjen za užinu, od hrastovog drveta, koji povezuje dvije radne površine od feniksa (novi materijal koji se obnavlja u slučaju manjih oštećenja uz pomoć pegle ili mokre krpe). U pitanju je kuhinja „K105 Collection“. Vrata od polica za skladištenje su od obojene hrastovine.

ZECCHINON

Oštre ivice i prirodni materijali

Harmonika stolica “Y5“ od bukve, dizajn Sami Kallio, HANSK.

36

PROSTOR BR 38

1

3

SLAVINE ZA SUDOPERU ZA DOBRU TEMPERATURU

Promjenjiva geometrija Višepozicioni luster „Multi lite“ od mesinga, 1972, dizajn Luis Veisdorf, GUBI.

Slavina na izvlačenje „Sublime“ od prohroma, obratni izliv, ROCA.

Posebno tanka slavina „Kuta“ od prohroma, THG.

Slavina sa detektorom „Sensate“ elektronska, od inoxa, JACOB DELAFON.

2

4

5

3/ Žmurka Kuhinja bez drški, “Evolution E6.90”, kolekcija Emotions, furnir od orahovog drveta. Klizna radna ploča od Krion®-a, elektronsko upravljanje, potpuno se uklapa u osnovu centralnog dijela kuhinje. Police otvorene ili zastakljene, PORCELANOSA. 4/Minimalistički „chic“ Efekat „vena“ sirovog mermera “Silk Georgette“ i završna obrada od dimljenog hrasta, omekšavaju oštre ivice kuhinje „Brutal“, STUDIO PIET BOON. 5/Vulkanska Sa fasadom od abonosa, i unutrašnjošću od kamenja sa Etne, kuhinja “Terra” arhitekte Claudio Silvestrin-a predstavlja cijenjeni spomenik, MINOTTI CUCINE. 37

tri multifunkcionalne rerne

Magija opremanja u crno-bijelo Rupičasta Zglobno podešavanje, od lakiranog aluminijuma, epoksida i čelika, VIPP.

“DGC XXL 6860 “ taktilni, kuvanje na pari, tradicionalno i kombinovano. 68 litara, dimenzije: širina 59,60x dužina.55 x visina. 59,60cm,MIELE.

Na wi-fi „NV73J9770RS”, „Chef“ kolekcija, od nerđajućeg čelika, pirolizni, sa funkcijom kuvanja na pari, 80 vrsta programa. 73 litra, dimenzije: širina 59,50 x dužina 57 x visina 59,50cm,SAMSUNG.

Okvir za ploču šporeta od inox-a “Expert”, ploča od stakla, pirolizni, 10 programa kuvanja, funkcija brzo kuvanje. 65 litara, dimenzije: širina. 56 x dužina 55 x visina 58,50cm, SAUTER. 38

PROSTOR BR 38

3 Hipnotično Zidne pločice “Core” od keramike, dimenzije: 60cm-1m2,

ORNAMENTA 2/Velika širina. Ne manje od 15 drvenih pregrada sprečavaju dodirivanje sadržaja fioke, koja je dio kuhinje “Cristallis”, širine 120 cm. DARTY. 3/Ultrakompaktna Kuhinja “Foodshelf”, dizajnera Ora-ïto-a ostavlja mogućnost integrisanja dva šporeta, mašine za pranje posuđa, vinarije, frižidera i velikog broja polica i fioka. Ormar i police “Switch” lakirane u mat bijeloj boji i otvorena mat polica u sivoj boji.

SCAVOLINI

2 1

1/Ambjent Bruklin.

Napravljena od crnog lakiranog drveta, nelakirane hrastovine i bijelog mermera, kuhinja “Suffolk” odaje utisak Njujorkškog kafea. Postoji u 28 boja, NEPTUNE.

Veličina XS. Model “424 GS” od inoksa, drvene klizne police,sadrže dvije termičke zone kapaciteta do 46 flaša.

Dimenzije: 61 x 61 x 87,60 cm.

SUB-ZERO.

Nordijski duh.

Aparat za kafu “Théo” lončarije, od bambusa i silikona, dizajn Francis Cayouette, STELTON

40

PROSTOR BR 38

3

1/Zaustavljeno vrijeme Sa prednjim dijelom od hrastovine i završnom obradom od kakao drveta, ručkama od tika i kalaja, kuhinja “INDada” Nicola Gallizia –e se približava „vintage“ izgledu. Zidni paneli bez drške, završna obrada “Plaster” antracit i kredenac za aksesoare u starinskom stilu. DADA.

2/Horizontalna linija Produžena modularna kuhinja “B3” sa radnom pločom i tankim drškama od čelika. Ormari i police integrisani u kredenac obojen u „patchwork“ stilu u kombinaciji sjajno bijele i antracit mat sive boje. BULTHAUP

3/Efekti materijala Mješavina orahovine i betona u otvorenoj kuhinji “Concrete”.

Prednja strana sa osvijetljenim nišama, sudopera u sklopu fiokara i lakirana radna ploča, sa stolom za ručavanje u produžetku koju predstavlja njen sastavni dio. LEICHT.

1 2 hladni metal i drvo Tri indukciona šporeta

Vitki šporet “FlexInduction”, okvir ploče od masivnog inoksa, 3 zone za kuvanje, dvije funkcije (pojačivač i rotirajuće magnetno komandno dugme „Twist-Pad“ ), širina 90cm. GAGGENAU.

Indukcija + staklokeramika, pet ringli, funkcija « zadržavanje toplote» i „Stop & Clean“, digitalni prikaz , širina .90cm, NEFF.

Modularne zone “Infinite”, na indukciju ,opseg InfiFlex, omogućava korišćenje pribora za kuvanje bilo kojih dimenzija. Dimenzije: 59 x 52cm.ELECTROLUX.

39

poslovne zgrade

Sjedište GL Events, Lion, Francuska

čelični

pogled Napisala: Ana Đurković

Odile Decq studio izvukao je suštinu iz industrijske zone Liona, ugradio je u kontekst nove zgrade na obali i tako cijeloj oblasti dao potpuno novi identitet

Od Osla i Lisabona, preko Hamburga i Amsterdama, tokom posljednjih 20 godina mnogi evropski napušteni urbani prostori poput pristana i industrijskih zona, transformisani su u prave arhitektonske parkove, ukrašene novim, jedinstvenim strukturama koje potpisuju najveći svjetski arhitekti.

Tako su ova mjesta dobila novi duh i primamljivost koji mnogo više dolazi iz ovih noviteta nego iz istorije samog mjesta. U Lionu, drugom po veličini gradu u Francuskoj, zapušteni pristani na uskom poluostrvu između rijeka Rone i Saone, ubrzano doživljavaju metamorfozu u atraktivne, rezidencijalne, kulturne i biznis zone objedinjene jednim imenom, Confluence (Ušće). Između renoviranih skladišta na najjužnijem dijelu, nove poslovne zgrade u nevjerovatnim bojama i jedinstveni muzeji prosto mame da gledate u njih bez prestanka.

42

PROSTOR BR 38

Posljednji dodatak ovom zanimljivom kraju je i zgrada koja je sjedište GL Eventsa a koja je dizajn studija Odile Decq. Studio baziran u Parizu, osvojio je nagradu za ovu zgradu koju su radili za renomiranu firmu koja se bavi organizovanjem velikih događaja.

Obgrljena staklenom fasadom u koju su utisnute crno bijele fotografije Felisa Varinija, zgrada se sastoji iz dva pravougaona bloka namještena tako da zatvaraju prostor skoro pod pravim uglom. Niža, dvospratna zgrada služi kao galerijski prostor duž strane uz koju teče rijeka Seon. Iznad, četvorospratnica sa kancelarijama za 300 zaposlenih horizontalno presjeca proste iznad šetališta duž rijeke.

Svojom dekorativnom fasadom i formi koja prkosi gravitaciji, GL Events na prvi pogled kao da dijeli egzibicionizam svojih susjeda među kojima se ističe zgrada Orange Cude i Musee de

Arhitekte: Studio Odile Decq inženjeri: BATISERF (strukturalni); AXESS Konsultanti: Studio Odile Decq (rasvjeta); DAP (akustika) Klijent: GL Events Vlasnik: SCI Polygone Confluence Dimenzije: 8 300 000m2 Budžet: 33 miliona dolara Datum završetka: Januar 2014

Confluences. Ipak, ako je sagledamo malo bliže brzo postaje jasno da je ovo zgrada koja živi u potpunoj harmoniji sa okruženjem. Upravo da se to okruženje ne bi narušilo, umjetnik Varini je odlučio da fotografiše prostor koji okružuje zgradu sa sve četiri strane i te fotografije aplicirao na fasadu.

Tako se na njoj sa svih strana mogu vidjeti, poput odraza, okolnih puteva, željezničkih linija i mostova. “Nismo htjeli da zgrada izgleda statično”, kaže vođa projekta Peter Baalman, “Kada šetate lukom, ona je veoma živa, na primjer dizalice se uvijek pomijeraju i sve to se reflektuje na fasadi naše zgrade.”

Kada se nađete u zgradi, taj odnos prema industrijskom odmah će vam 43

Manje formalni prostori za sastanke uključuju još i foaje dvostruke visine na prizemlju koji krasi namještaj i rasvjeta koju potpisuje Odile Decq.

postati još jasniji. Iznad foajea duple visine izdiže se 27 metara dug atrijum i to pravo kroz sredinu cijele strukture. Ovaj prostor kojim dominiraju tri čelična pilona, imaju još i stepenište i liftove, od kojih se odvajaju prolazi do kancelarija. Kompletan taj prostor ukrštenih masa, ispresijecanih mrežom čeličnih greda, zatvoren je 5 metara visokom krovnom konstrukcijom koja se dijagonalno izdiže iznad prostora tako da spratovi kompletne strukture naizgled kao da vise iz nje a ne da se izdižu sa poda. Ta velika težina čelične konstrukcije je izuzetno dominantna ali i pored toga zgrada izgleda lagano, kao da je sačinjena samo od elegantnih stakala.

Kako se penjete na viši sprat, trebaće vam malo vremena da uživate u tom lijepom pogledu. Na primjer, sa prolaza na četvrtom spratu, pogled kroz staklene panele na strukturu koja izlazi, odnosno poprečno presijeca glavnu zgradu, nekako se prirodno nastavlja niz tok rijeke. Na samom vrhu gdje se 44

PROSTOR BR 38

nalaze direktorske staklene kancelarije bukvalno ugrađene u čelične strukture, pogled na kompletnu strukturu stvara fascinantan efekat a ljudi u zgradi izgledaju kao Liliputanci.

Iako je ovo neobična poslovna zgrada, ovakav njen dizajn je u potpunosti opravdan jer upravo struktura koja presjeca glavnu zgradu pruža dodatan prostor. Plan zgrade je pažljivo prilagođen potrebama i zahtjevima vlasnika a odgovorni u svakom trenutku mogu jednostavnim podizanjem pogleda biti u toku sa svim što se dešava u zgradi.

Fasade je takođe još jedan dokaz pažljivog i rafinisanog promišljanja projekta. Tako zimi rascjep između duple staklene fasade, unutrašnjeg i spoljašnjeg omotača, služi za zagrijavanje vazduha koji ulazi u zgradu a ljeti je efekat potpuno suprotan. Odsjaj od stakla je uspješno eliminisan ogromnim fotografijama na fasadama. Inače, ovaj međuprostor između omotača zgrade služi poput nekog vrsta vela:

moguće je vidjeti spoljašnjost ali pažnja je ipak suptilno preusmjerena ka unutra, na enterijer. Crni podovi naglašavaju čelične stubove i strukture enterijera zgrade. Namještaj i prostori za skladištenje su jarko crvene boje koja je namjerno ili ne brend boja GL Eventsa.

Estetika ovog arhitektonskog studija vidljiva u projektu je zaista ubjedljiva ali u isto vrijeme i dosljedna idejama i rukopisu koji studio gradi iz godine u godinu.

Koncentracija vertikalnih struktura u atrijumu ide na ruku preglednosti prostora u zgradi, skoro jednako kao i transparentne staklene sale za sastanke koje se nalaze na spratu na kojem se inače nalazi kancelarija otvorenog tipa.

Sa istočne strane zgrade nalaze se atraktivni prostori raspoređeni na četiri nivoa zgrade koji obgrljuju fasadu naravljenu od mreže staklenih panela. Izložbeni prostor u prizemlju, trenutno služi i kao ulaz od strane rijeke. Fascinantni glazirani, crveni panel na uzdignutom plafonu prosto izaziva da pogledate gore.

45

poslovne zgrade

Lustenau, Austrija, Baumschlager Eberle

vođeni primjerom Baumschlager Eberle su dizajnirali elegantan i izuzetno efikasan dom za svoju kompaniju

46

PROSTOR BR 38

Fasada zgrade urađena je od finog sloja krečnjačnog maltera.

Da li je moguće da poslovna zgrada koja koristi samo toplotu koju proizvode njeni rezidenti, njihova oprema i rasvjeta, a koja koristi samo panele za hlađenje, bude jednako prijatna tokom cijele godine? Ovo je pitanje koje je dugo mučilo Dietmara Eberlea, arhitektu, pionira održive gradnje.

Zgradu je dizajnirao tim njegove kompanije Baumschlager Eberle a završena je 2013. godine. Smještena u Lustenau, malom gradu u Voral-

bergu, najzapadnijoj državi Austrije, šestospratna bijela kocka nježno je naglašena blagom rotacijom gornja četiri sprata na sjeveroistočnoj strani ka spolja, kao i izuzetno blagom rotacijom gornja dva sprata na sjeverozapadnoj strani ka unutra. Duboki, vertikalni prozori takođe naglašavaju njenu visinu. Smještena u industrijskom parku na samom izlazu iz grada, zgrada 2226 je fascinantna struktura.

“Naša dužnost bila je da uradimo nešto

za to mjesto, nešto što će mu dati identitet”, kaže Eberle.

Inače, numerično ime zgrade odnosi se na 22 do 26 stepeni Celzijusa što su široko prihvaćeni standardi za idealnu unutrašnju temperaturu. U zgradi je prosječna temperatura 23 stepena tokom cijele godine i to bez grijanja ili hlađenja. Ova činjenica je prilično fascinantna naročito ako uzmemo u obzir da nije poznat ni jedan sličan projekat, zgrada ili prostor sa ovakvim

47

Kako zgrada nema mehaničku ventilaciju, paneli na stranama prozora se otvaraju da bi propustili svjež vazduh unutra. rezultatom.

Prve energetski efikasne zgrade Baumschlager Eberle studija pojavile su se devedesetih i imale su transparentne, pametne fasade. Iako kompanija posjeduje veliko iskustvo u dizajniranju masivnih struktura i automatizovanim, pasivnim sistemima, 2226 je korak u novom pravcu.

U jednoj od drastičnih promjena vremena kada je stravičnu oluju nakon samo nekoliko sati zamijenio stravičan porast temperature, vazduh u zgradi 2226 ostao je svjež i prijatan. Ljudi koji tu borave svakodnevno reći će vam kako je enterijer tokom cijele zime nevjerovatno prijatan a izgledalo je kao da će brzo morati da nabave po jednu električnu grijalicu. Pored toga, enterijer je svijetao i elegantan, sa finim i zdravim slojem posebnog premaza od fino mljevenog krečnjaka na zidovima, prozorskim oknima od srebrne jele 48

PROSTOR BR 38

i svijetlo toniranim betonskim podovima. Zaposleni rade na drugom i trećem spratu, dok su viši spratovi dati u zakup kompanijama arhitekata kao što su Antonella Rupp ili proizvođača namještaja USM. Kvadratni plan prizemlja ponavlja se istovjetno na svakom od šest nivoa zgrade. Vertikalni prostor koji povezuje prostorije i servisne zone organizovani su u oblik vjetrenjače i dijele prostor u četiri otvorene prostorije. U prizemlju se nalazi kafe.

Kako bilo, zgrada 2226 prepoznatljiva je po elegantnoj, jednostavnoj fasadi sa mnogo finih detalja. Ona se oslanja na metode konstrukcije tipične za Voralberg i okolinu, kakvi su dupli sloj fasade različitih blokova od terakote, unutrašnji koji nosi teret i spoljni koji služi kao izolator, i sloj krečnjačkog maltera kako spolja tako i unutra.

Duboko urezani, troslojni prozori zah-

vataju 24% fasade koja je inače debela 90 cm.

Tokom zime, dobro izolovana fasada čuva 22% toplote koju generišu ljudi koji borave u zgradi, njihovi kompjuteri, rasvjeta i drugi uređaji. Zidovi i potporni stubovi drže ostalih 78%. Upravo ove površine zapravo zrače toplotu u toku dana. Fasada je veoma mali prenosilac toplote zadržavajući tako prijatnu unutrašnju klimu i tokom noći, čak i u najhladnijim mjesecima.

Tokom ljeta, paneli se tokom noći otvaraju, pasivno se hladeći. Posebni senzori zatvaraju panele onda kada je unutrašnja temperatura na zadovoljavajućem nivou. Fasada uspijeva da zadrži hladan vazduh, pružajući tako prijatne uslove za rad tokom vrelih dana. Duboki prozori koji zauzimaju svega 27% fasade takođe doprinose efikasnosti a tokom ljeta su zasijenčeni tačno kad treba.

Prozorski paneli su kontrolisani softverski a taj sistem takođe prati i bilježi sve parametre vezane za efikasnost zgrade. Vrijednosti osvjetljaja, temperature, vlažnosti i nivoa CO2, pojavljuju se na tablet ekranima instaliranim na zidu svake sobe. Senzori se nalaze iznad ekrana i oni bilježe varijabile, dok senzor na krovu prati spoljašnju temperaturu. Tako zaposleni u svakom trenutku mogu pratiti kvalitet vazduha a KNX BUS sistem koji se u Evropi inače koristi za kontrolu zgrada, kupi podatke od centralnog servera i istovremeno kontroliše panele. Kako ne postoji dovoljno informacija o termalnom ponašanju velikih zgrada i kako termalni udari utiču na temperaturu u zgradi dugoročno, dizajn 2226 morao se osloniti na simulaciju inženjera Larsa Junghansa. On je napravio simulaciju koja je pružila informacije o temperaturnim gubicima i dobicima,

kao i čuvanju i to u periodu od 12 mjeseci. Kako Junghans sam kaže, 2226 se ponaša bolje nego što je to model predvidio. Jedina “anomalija” je relativno nizak nivo CO2 koncentracije u zgradi i to zahvaljujući krečnjačkom malteru na zidovima. Za sada, vazduh u zgradi je još uvijek izuzetno svjež jer taj sloj maltera koji se veoma sporo suši zadržava u sebe CO2. Kada se stvrdne i osuši, ovaj proces će prestati, ali će malter i dalje nastaviti svoju funkciju regulacije vlažnosti i vlage. Zanimljivost je i da je sa spoljne strane, malter pomiješan sa konopljom i ponaša se kao fungicid a vremenom neće ispucati pri stalnim temperaturnim razlikama.

Kao i svaki prototip, 2226 ima i neke nedostatke i neočekivane rezultate.

Iako fasada štedi energiju i pravilno je raspoređuje, istovremeno ona znatno smanjuje unutrašnju kvadraturu.

Takođe, troškovi izrade ove zgrade

znatno su veći zbog posebnih, visokokvalitetnih materijala i zahtjevnih tehnika izrade ali ipak, tek treba da izađe ukupna procjena isplativosti zgrade.

Pa zašto onda još više arhitekata ne radi slične projekte. Po Eberleovom mišljenju, klijenti su ti koji imaju averziju prema nekonvencionalnim idejama o energetski efikasnim zgradama.

Kako je on sam bio investitor ovog projekta, zgrada je urađena kompletno po praktičnim i revolucionarnim zamislima i istraživanjima studija.

Dietmar Eberle nastavlja istraživanje mogućnosti zgrada bez mehaničkih sistema, konkretno u projektu kule u Luksemburgu koja bi trebala biti otvorena najesen, kao i u paru stambenih blokova u Voralbergu koji se planiraju po modelu 2226. Bilo bi dobro, kad bi ovakvo planiranje zaživjelo i našlo primjenu širom svijeta.

Pored lobija i izložbenog prostora, na prizemlju se nalazi i lijepi kafe, jarkih boja i sa zanimljivo dizajniranim lusterima.

49

viewpoint stambeni prostor/ modelart arhitekti

nadogradnja

okrenuta prirodi 52

PROSTOR BR 38

S

tudio “Modelart Arhitekti” je uspio da napravi savršen balans između nadograđenog stambenog objekta i postojećeg poslovnog kompleksa koji se nalazi u Dimitrovgradu. Smješten na padini brda, pruža se impresivan pogled na Nišavu i sportske terene u blizini.

Nadogradnja postojeće arhitekture uvijek zahtijeva pravljenje kompromisa između uklapanja u zatečeni kontekst i akcentovanja novoprojektovane strukture. Na oblikovanje podjednako utiču uslovi lokacije i potreba za vizuelnim izdvajanjem nove strukture u odnosu na postojeću.

Osim potrebe da vizuelno izdvoje novu strukturu u odnosu na postojeću, bitan faktor koji je uticao na dizajniranje nadograđenog objekta predstavljala je

tip projekta / stambeni objekat, nadogradnja godina / 2015. mjesto / Dimitrovgrad, Srbija površina / 80m2 status / realizovano autori / Dejan Mitov, Jelena Mitov, Bojan Mitov, Krsto Radovanović foto / Sanja Petrov

53

viewpoint stambeni prostor/modelart arhitekti

lokacija. Objekat čini laka rešetkasta konstrukcija površine 80 kvadratnih metara u kojoj su smješteni dnevna soba, trpezarija i kuhinja otvorenog plana, kao i spavaća soba, kupatilo i terasa. U ovom slučaju osnovni koncept u oblikovanju zasnovan je na iskorišćavanju prednosti lokacije. Sa južne strane parcele nalazi se sportski centar “Park”, dok je sa sjeverne strane padina prekrivena četinarima. Ovakva pozicija

54

PROSTOR BR 38

objekta uslovila je njegovu orijentaciju i oblikovanje: čitava južna fasada je staklena površina, čime je omogućen pogled na sportske terene i parkovsku površinu, a ujedno i maksimalna osunčanost unutrašnjosti kuće.

Enterijer je uređen u minimalističkom stilu, sa dominantnom bijelom bojom, koji omogućava pogled na okolinu i donosi poseban ugođaj ukućanima i gostima.

Rad “Modelart Arhitekti” se zasniva na konstantnom istraživanju i eksperimentisanju kroz sve faze rada na projektu.

Arhitekturu smatraju procesom, koji se ne završava realizacijom tj. izgradnjom, nego se nastavlja kroz život objekta i interakciju sa korisnicima. Njihov pristup je radionički, gdje svaki projekat predstavlja poseban izazov, a krajnji cilj su inovativna i jedinstvena rješenja, koja odstupaju od tipskih obrazaca i konvencionalnih rješenja. Specifičnost njihovog studija je istraživanje, osmišljavanje i prezentovanje prostora kroz arhitektonske makete, koje omogućavaju lakše sagledavanje prostora i definisanje strategije rada. Pored istraživačkih maketa, koje su sastavni dio dizajnerskog procesa, bave se i izradom maketa postojećih projekata ili izvedenih objekata u cilju prezentacije.

Studio su osnovali Dejan Mitov, Jelena Mitov i Krsto Radovanović 2009. godine, tokom studija na Fakultetu Tehničkih Nauka u Novom Sadu.

55

Druga najveća fabriku na svijetu u pustinji

gigafabrika baterija “Tesla” je već poznata po svojim električnim automobilima, a vlasnik kompanije, milijarder i inovator Elon Musk pokušava da svoju viziju o “svijetu na baterije” sprovede u djelo.

Napisao: Peđa Zečević

58

PROSTOR BR 38

„Način na koji pristupamo izgradnji „Gigafactory“ je ustvari da na nju gledamo kao da je proizvod. Ne gledamo na nju na tradicionalan način, kako ljudi pretežno vide jednu fabrikukao zgradu sa velikim brojem polica i stvarima na njima.

Ono što mi gradimo unutar fabrike je ustvari jedna ogromna mašina. Mislite o tome kao da je Teslin proizvod. Pravimo jedan veoma veliki proizvod koji se ne pomjera. I to je ono što zapravo mi radimo“, rekao je Musk.

Milijarder Elon Musk trenutno gradi giga fabriku za njegovu kompaniju Tesla Motors koja će po obimu biti druga najveća građevina na svijetu. Fabrika Tesla koja se gradi u Nevadi vrijedi oko pet milijardi dolara i trebalo bi da se završi 2020. godine, a kada bude gotova, zauzimaće površinu tri puta veću od čuvenog Central Parka u Njujorku, koji “leži” na 3,4 kvadratna kilometra.

Time će ova “Gigafactory” biti druga najveća građevina na svijetu, odmah iza fabrike aviona Boeing Everett, u državi Vašington.

Prema procjenama stručnjaka, kada “Gigafactory” počne sa radom troškovi baterija u svijetu bi mogli da se pre-

polove. Fabrika će početi sa radom već u 2017. Izbor lokacije nije ni daleko od slučajnog. Izabran je naročito iz razloga što je to toplo mjesto koje će da obezbijedi idealne uslove za solarne elektrane, koje će snabdijevati fabriku potrebnom električnom energijom.

Ono što još zapanjuje kada govorimo o fabrici jeste da će se sve reciklirati.

Da, apsolutno sve, to znači da će se koristiti stari akumulatori iz električnih automobila. Kako bi napravili poseban sistem za recikliranje spremni su da izdvoje veliku količinu novca tako da u fabriku investiraju tri kompanije: Panasonic, Toyota i Tesla Motors. Zgrada će stoga bez ikakve sumnje biti oprem-

59

7 činjenica o Teslinoj „Gigafactory“

Sve će biti reciklirano. Uključujući i baterije koje će se praviti od starih vozova.

Napravljena je u obliku dijamanta kako bi se ljepše uklopila u okolinu, a i estetski bila prijatna za oko.

Trenutno, fabrika je 71 stopu visoka i 5,5 miliona kvadratnih stopa široka što je veće od 95 fudbalskih terena.

Do 2020. godine, Tesla, Panasonic i Toyota će zajedno uložiti u fabriku 5 milijardi dolara.

Tesla procjenjuje da će im fabrika omogućiti da naprave sledeći automobil koji će biti više dostupniji i smanjiće upotrebu baterija za 30%.

60

PROSTOR BR 38

Pokretaće je obnovljiva energija.

Tesla je potrošio dodatnih 16 miliona dolara za temelje, kako bi fabrika izdržala zemljotrese.

Put do uspjeha u njegovom slučaju nije bio nimalo lak. Elon Musk, američki biznismen i inovator, generalni je direktor i osnivač kompanije “Tesla Motors”, osnivač jedne od najvrijednijih kompanija u oblasti visoke tehnologije na svijetu “Space X”, suosnivač kompanija “PayPal” i “Zip2”, predsjednik “Solar City”ja, a njegovo bogatstvo procenjuje se na 13,2 mlrd USD. Musk je rođen i odrastao u Južnoafričkoj Republici, a u sedamnaestoj godini imigrirao je u Kanadu i radio na farmi pšenice, gdje je čistio žito i uzgajao povrće. Čistio je bojlere u pilani, a zatim je radio na gateru. Napuštio je Kanadu 1992. nakon što je dobio stipendiju za studiranje biznisa i fizike na Univerzitetu Pensilvanija. Uzori su mu bili Tomas Edison i Nikola Tesla. Svoj prvi računar kupio je još dok mu je bilo 10 godina, i sam je učio programiranje; sa 12 godina je prodao prvi komercijalni računarski program za oko 500 američkih dolara - računarsku igru Blastar. Nakon školovanja uzeo je u razmatranje tri oblasti, čije je probleme želeo da rešava: internet, čistu energiju i svemirska istraživanja. Godine 1995. osnovao je “Web2” softversku kompaniju sa svojim bratom.

Kompanija je razvila internet vodič “city guide” za izdavačku industriju novina. Kompanija se pet godina razvijala i na kraju je pripojena “eBay” sistemu, a za ovu akviziciju Musk je “postao teži” za 165 mil USD. Musk 2002. godine osniva i svoju treću kompaniju “Space X”, sa sjedištem u Kaliforniji, koja razvija i proizvodi svemirske letjelice sa fokusom na unapređenje raketne tehnoloogije. “Tesla Motors” osnovao je 2008. godine. Kompanija je prva proizvela električni sportski automobil “Tesla Roadster”, koji je sa oko 2.500 komada prodat u 31. zemlji. Musk je i osnivač Musk fondacije, koja svoje filantropske ciljeve usmjerava ka čistoj energiji.

ljena najsavremenijom tehnologijom i robotikom, koju je svijet ikada vidio.

Fabrika je sastavljena od četiri različite strukture, sagrađene na četiri različita temelja da bi mogla da podnese zemljotrese. Za ovaj poduhvat “Tesla” je izdvojio dodatnih 16 miliona dolara.

Prema Teslinom sajtu ogromna fabrika će uticati da se drastično smanji korišćenje baterija kroz inovativnu proizvodnju, smanjenjem otpada i jednostavnom optimizacijom najveće proizvodnje pod jednim krovom. Kada fabrika počne sa radom smatra se da će cijenu svojih baterija smanjiti za 30%.

Iako još uvijek nije otkriveno na koji način će se ekonomičnost u potpunosti postići, zna se da će recikliranje biti veliki dio tog cilja. „Unutra ćemo dovoziti stare vozove, koji će izlaziti kao baterije“, rekao je u jednom od intervjua Musk, koji nije išao u detalje oko ovog pitanja.

Fabrika će sama proizvoditi energiju

koja joj je potrebna za proizvodnju.

Solarni paneli na krovu i dodatni paneli koji će biti postavljeni u okruženju će „hvatati“ više energije.

Baš kao i sa Teslinim vozilima, velika pažnja poklanja se dizajnu. „Vodimo brigu da sve bude u redu, da se uklapa u okolinu. Jeste fabrika, ali mi brinemo i o estetici“, rekao je Musk.

Fabrika će imati oblik dijamanta. Kako je Musk rekao jednom prilikom razlog za ovakav izgled je jednostavan: za fabriku oblika kocke trebalo bi da se uzme mnogo više Zemlje, a dijamant se uklapa u okolinu na najljepši mogući način.

Fabrika je takođe usmjerena ka sjevernoj strani kako bi Tesla mogla da prati kuda oprema ide GPS opremom i da bi solarni paneli na krovu bili pravilno raspoređeni.

Tesla je dizajnirao „Gigafactory“ od temelja kako bi se lako replicirala. Tokom najava stacionarnog skladištenja proizvoda, Musk je objas61

nio da je dizajn Gigafactory mnogo drugačiji od konstrukcije tradicionalnih fabrika: „Način na koji pristupamo izgradnji „Gigafactory“ je ustvari da na nju gledamo kao da je proizvod. Ne gledamo na nju na tradicionalan način, kako ljudi pretežno vide jednu

62

PROSTOR BR 38

fabriku- kao zgradu sa velikim brojem polica i stvarima na njima. Ono što mi gradimo unutar fabrike je ustvari jedna ogromna mašina. Mislite o tome kao da je Teslin proizvod.

Pravimo jedan veoma veliki proizvod koji se ne pomjera. I to je ono što zapravo mi radimo“, rekao je Musk.

dom revolucije u nikšiću Ministarstvo održivog razvoja i turizma raspisalo je Konkurs za idejno arhitektonsko rješenje adaptacije i rekonstrukcije objekta Dom Revolucije u Nikšiću koji je trajao od 13. oktobra 2015. godine do 13. februara 2016. godine. Predmet Konkursa bilo je idejno rješenje za adaptaciju i rekonstrukciju objekta Dom Revolucije ukupne površine 21.738m2, zajedno sa okolnim slobodnim površinama zahvaćenim parcelom 1055 KO Nikšić. Ukupna površina parcele iznosi 21.766 m2. Prioritet Konkursa je bilo kvalitetno rješenje sa ciljem stvaranja bezbjednog javnog gradskog prostora, kao i kvalitetno funkcionalno programsko rješenje koje podrazumijeva raspored programa u odnosu na postojeće izgrađene strukture, u odnosu na širi kontekst lokacije, odnosno druge objekte i sadržaje u neposrednoj blizini koje čine urbanu cjelinu sa predmetom ovog Konkursa.

Imajući u vidu kompleksnost, specifičnost i složenost Doma revolucije, kao jedinstvene arhitektonske cjeline od učesnika se očekivalo da prezentuju svoj rad na, jednostavan i sveden način, uz jasnu čitljivost ideje i samog koncepta. Žiri u sastavu Nebojša Adžić, dipl.ing.arh. koji je ujedno bio i predsjednik žirija, Maroje 64

PROSTOR BR 38

Mrduljaš, dipl.ing.arh., Miloš Kosec, dipl.ing.arh., Danilo Gvozdenović, dipl. pravnik i Jelena Tomašević, umjetnica imali su zadatak da odaberu najbolje i najcjelishodnije idejno arhitektonsko rješenje sa ciljem stvaranja bezbjednog javnog gradskog prostora, kao i kvalitetno funkcionalno programsko rješenje koje podrazumijeva raspored

programa u odnosu na postojeće strukture, u odnosu na širi kontekst lokacije, odnosno druge objekte i sadržaje u neposrednoj blizini koji čine urbanu cjelinu sa Domom Revolucije, navodi se u završnom izvještaju žirija.

Prema odluci žirija, prvo mjesto na Konkursu osvojio je rad pod šifrom 300666, autorskog tima Sadar+Vuga &

prvo mjesto na Konkursu osvojio je rad pod šifrom 300666, autorskog tima Sadar+Vuga & Hhf

Hhf. Prema riječima Maroja Mrduljaša, jednog od članova žirija, autor ovog rada predlaže krajnje realističan, ali i inkluzivan koncept baziran u jednostavnoj podjeli prostora na 10 % termički regulisanih i programiranih prostora, 20% rekonstruisanih prostora otvorene namjene, zatim 70% prostora koji su sanirani, potencijalno aktivni, a

čija se sudbina prepušta budućnosti. „Kompleks tako postaje i u enterijeru i u eksterijeru dio urbane topografije, infrastruktura naslijeđena iz nekih drugih vremena i s programskom strukturom koja ima malo veze za današnjim potrebama i potencijalima realizacije.

Utoliko projekat inteligentno izbjegava zamku iscrpljivanja izmišljanja

nemogućih scenarija korišćenja. U takvoj viziji, kompleks i dalje ostaje ruina koju treba učiniti poželjnim mjestom boravka i socijalizacije, a autor (implicitno) pretpostavlja da su veliko mjerilo i dramatični prostori već i u sadašnjem stanju jedinstveni i atraktivni“, navodi Mrduljaš u izvještaju.

Dalje dodaje on, okosnica prijedloga 65

je 20% prostora otvorene namjene okupljene oko promenade koji povezuje kompleks u cjelinu, te kompleks, putem sistema novih i starijih faza, s okolnom urbanom matricom.

Oko promenade је razmješteno 10% potpuno rekonstruiranih prostora koji funkcionišu kao plug-in elementi s realističnim programima —„aktivatorima“: coworking prostori, arristsin-residence prostori, caffe, edukativni sadržaji. „Ono što је u toj programskoj strukturi zanimljivo jeste činjenica da ti „aktivatori“ zaista mogu podstaknuti postepeno koloniziranje zgrade jer su mnogi od njih u „ргоіzvоdnој funkciji“.

Na primjer, umjesto da se planira velika galerija, umjetnici na rezidenciji ćе postepeno proizvoditi radove koji mogu ostati negdje u kompleksu, ili se mogu i direktno baviti site-specific instalacijama. Edukativno-prezentacijski programi namijenjeni lokalnim obrtima mogli bi pokrenuti proizvodnju koja bi mogla takođe naći mjesto u kompleksu. Utoliko je budućnost Doma otvorena i mogla bi voditi prema jednoj heterogenoj, bogatoj situaciji.“, ističe on. Duhovita je i „саmp/ pop-art“ zamisao (u duhu Venturi/Scott-Brown empatije) izgradnja nove benzinske pumpe uz kompleks koja se provoka-

tivno postavlja prema percepciji Doma kao monumenta (bilo u pozitivnom, bilo u negativnom smislu). Tu intervenciju ne treba nužno čitati doslovno, nego i kao metaforu stava autora kojeg u prvom redu zanima urbana vitalnost, a ne mitovi. Prema mišljenju žirija, autori su ispravno procijenili realne raspoložive resurse i potrebe, predložili inteligentan razvojni scenario koji je realističan i otvoren, kao što i afirmiše prostorne i arhitektonske vrijednosti zgrade. Projekat programski računa sa nepredvidivim, i pri tome ne bježi od suočavanja s aktuelnim razrušenim stanjem nego ga interpretira kao potencijalnu prednost i posebnost. Utoliko se projektom nedostaci pretvaraju u prednost, te se napokon otvara mogućnost da se kompleks privede korišćenju.

Drugo mjesto na Konkursu osvojio je autorski tim u sastavu: arh. Marko Stjepčević, arh. Ivan Milošević, arh. Danilo Drobnjak i arh. Marko Popović koji su prijavili svoj rad pod šifrom 3A4EM. Projekat polazi od ingeniozne spoznaje koja je već uključena, i sakrivena u postojećoj strukturi kompleksa: uklanjanjem postojećih staklenih fasada i uspostavljanjem kontinuiranih pješačkih tokova monolitni kompleks postaje gradska četvrt.

“Umjesto predimenzionirane jedne zgrade, dobijen je urbani sistem čiji sе pojedini entiteti mogu tumačiti i kao samostalni objekti, a tako ih prikazuju i autori u dijagramskim prikazima.

Projekat je dodao i najbliže mogućnosti da se kompleks razgradi u životni urbani cluster/ grupaciju, a bez fizičkog oduzimanja korisne površine”, navodi Maroje u izvještaju žirija.

Dalje se dodaje da se autor suzdržavao od radikalnijih i opsežnijih zahvata u razgrađivanju projekta pa je kompleks ipak i dаlје vrlo kompaktna masa, i samo se istočni i zapadni dio mogu razmatrati kao autonomne cjeline. Umjesto razgrađivanja, autor uvodi nove pravce komunikacije koji se postavljaju na tijelo objekta: novu rampu, zatim sistem terasa-stubišta koje iskorišćavaju inherentna svojstva proto-landform arhitekture izvornog projekta.

“Distribucija programa unutar kompleksa je logična, ali sadržaji su predvidivi: poslovni prostori (koji mogu poprimiti i druge namjene), co-working, kulturni i sportski sadržaji, hostel... Upravo u toj dionici projekta nedostaje više imaginacije, i postaju vidljivi nedostaci previše funkcionalno determinirane zgrade. lzvanredni urbanistički potencijali koje je autor

Drugo mjesto na Konkursu osvojio je autorski tim u sastavu: arh. Marko Stjepčević, arh. Ivan Milošević, arh.

Danilo Drobnjak i arh. Marko Popović koji su prijavili svoj rad pod šifrom 3A4EM.

66

PROSTOR BR 38

otkrio u mogućnosti da kompleks postane cluster nijesu konsekventno povezani sa scenarijem programskog razvoja koji bi trebao biti više organski i povezan s idejom postepene transformacije nove gradske četvrti. Uz nove komunikacije koje projekat uvodi, bilo bi zanimljivo vidjeti i razvijeniju mrežu novih unutrašnjih komunikacija i prodora kroz strukturu, zatim još više neprogramiranih javnih/ polujavnih prostora koji bi snažnije naglasili osnovni koncept. I polazišta i elaboracija projekta, kao i energija kojom on neosporno zrači, zasigurno su doprinos promišljanju budućnosti Doma Revolucije”, zaključuje se o radu drugoplasiranog nagrađenog tima.

Projekat koji počiva na razumnim i tačnim stavovima: nije potrebno pomoći Domu Revolucije nego gradu, a pri tome treba iskoristiti činjenicu da je arhitektura Doma potencijalni atraktor putem kojega bi se kulturni i društveni život Nikšića i Crne Gore mogao povezati sa globalnim kretanjima, zavrijedio je treće mjesto na Konkursu, prema ocjeni žirija. To je rad pod šifrom „Đungla“, autorskog tima Studio Foka&Bumbar i Studio Re:act.

Kako se navodi u izvještaju žirija, ta ispravna kritička opservacija insistira na otvaranju i povezivanju Crne Gore s progresivnim internacionalnim kretan-

jima. Dom Revolucije tako je i prostrani resurs i simbol, inkubator optimizma i orijentacije prema budućnosti. „Autor donosi niz vrlo smislenih, međusobno logično povezanih odluka. Primarna odluka jeste da se unutrašnjost Doma rastvori u otvoreniji prostorni organizam. Enterijerska struktura se na strateškim mjestima

rastvara kako bi se uspostavili novi prostorni odnosi i u sada komplikovanu građevinu uvela urbana jasnoća i preglednost. Uvođenjem novih unutrašnjih tokova i odnosa, Dom postaje „enterijerski grad“ čije je jezgro veliki natkriveni gradski trg na mjestu bivšе pozornice i auditorijuma koji su dobro povezani sa spoljašnjim pros67

torima“, navodi Mrduljaš u izvještaju.

Višefunkcionalnost tog prostora je zadržana i on se i dalje može koristiti po potrebi i za priredbe, kao što postaje i nukleus buduće umjetničke galerije u nastanku. Autor holu dodjeljuje intrigantan zadataku „da pušti grad u objekat i da ga obrazuje, mijenja, uzbuđuje, intrigira i hrani“, pa nastavlja s idejom da se ta promjena ostvaruje „scensko umjetničkim potencijalom“ i na tom mjestu su inherentni potencijali ideje ipak previše jednoznačno definisani, dodaje se dalje u izvještaju.

Jednom kada je autar doveo postojeću strukturu zgrade do stanja „interijerskog urbanizma“ u nju ubacuje crvenu promenadu — mrežu horizontalnih

68

PROSTOR BR 38

Treća nagrada: rad pod šifrom „Đungla“, autorskog tima Studio Foka&Bumbar i Studio Re:act i vertikalnih komunikacija“, nalazi se u izvještaju. lako se na prvi pogled čini da ta zamisao obogaćuje strukturu, njegovo uvođenje u vidu novog urbanističko- arhitektonskog elementa prema mišljenju žirija је suvišno. „Namjera autora da poveže sektore zgrade u cjelinu mogla se postići i kroz korišćenje i recikliranje postojećih

gradbenih elemenata u horizontanom smjeru, možda kroz još intezivnije otvaranje nosive strukture, dok je uvođenje novih vertikalnih komunikacija opravdano. Prilikom objašnjenja faznosti projekta, koje bi trebalo preciznije razraditi, autor ispravno, započinje od upravljačko-organizacione strukture novonastale institucije. lako je autor tek lapidarno dodirnuo to pitanje, ono je od ključne važnosti za budućnost Doma Revolucije“, ističe žiri. Žiri pohvaljuje i prostorni koncept formiranja interijerskog urbanizma integrisanog s gradom, a takođe i jednu po tonu razumnu, entuzijastičnu i optimističnu argumentaciju projekta.

Otkupljeni su radovi Dalija Tanšeka i autorskog tima: Luka Jovićević, Branka Janković i Ivan Radonjić.

parterno uređenje javnih otvorenih površina i uređenje ugostiteljskih terasa u Tivtu Predmet konkursa koji je raspisala Opština Tivat bila izrada idejnog arhitektonskog rješenja za uređenje javnih otvorenih površina i uređenje ugostiteljskih terasa u Tivtu.

Cilj je bio dobijanje arhitektonskog rješenja koji će postati sastavni dio „Plana privremenih objekata“ i na osnovu kojeg će se urediti javne površine i ugostiteljske terase u Tivtu.

Za ocjenu radova žiri je bio u sastavu od 5 (pet) članova: Tatjana Jelić,dipl. pravnica- predsjednica žirija. Vesna Nikolić , dipl. ing. arhitekture- članica žirija Marko Kostić, dipl.ing. arhitekturečlan žirija Biljana Matijević, predstavnica NVO „Udruženje privrednika“- članica žirija Zoran Kruta, dipl.akademski slikar- član žirija Stručni izvjestilac– Milica Manojlović,dipl.ing.arhitekture Zadatak žirija je bio da odabere rješenje kojim će se ispoštovati kriterijumi definisani raspisom konkursa. Svrha konkursa bila je dobijanje najboljeg parternog uređenja javnih otvorenih površina i najboljeg rješenja za uređenje ugostiteljskih terasa na javnim površinama, koji će se primjeniti i za uređenje ugostiteljskih terasa na privatnom zemljištu u centru grada. Idejnim arhitektonskim rješenjem potrebno je bilo sagledati i analizirati prostor otvorenih javnih površina u svrhu njegovog uređenja. Takođe je bilo potrebno predvidjeti javnu rasvjetu, urbani mobilijar i sve ostale prateće sadržaje po sopstvenom nahođenju.

1. Šifra „Sanctus Theodorus“ – grupa autora:Nikola Radulović, Slobodan Petrović i Petar Ćulafić 2. Šifra „Mediterraneo“ – grupa

70

PROSTOR BR 38

autora:Ivana Rajković dipl.ing.arh., Nevenka Rajković spec. Sci.arh. i Milijana Rajković Karanikić dipl ing.građ.

3. Šifra „Regata“-grupa autora: Iva Petković dipl ing.arh. i Joanna Jossif ,dipl.ing.arh PRVORANGIRANI RAD „Sanctus Theodorus“ ”Igra valova”, šara u popločavanju, označava simplifikovanu verziju morskog talasa,sa karakterističnom refleksijom plave boje, u kombinaciji sa bijelom. Kao simbol povezivanja kopna i mora,i njegovog međusobnog stapanja u jednu cjelinu.”

Evidentan je veoma širok i specifično prikazan linearno likovni izraz.

Zapravo,u znakovnom opsegu, prisutni su elementi univerzalističke znakovnosti koja se zasigurno vezuje za vodu, more u najužem smislu tog pojma. Na početku postoji ideja, koja je u toku rada prilagođavana globalnoj strukturi koja neminovno diktira i na određeni način uslovljava definisanje idejne forme.

U hromatskoj ravni plava boja koja simboliše jasnoću, ugodnost, dubinu, slobodu, budućnost, raspoređena je tako da gradi valovitu liniju sa svojom valerskom notom i neutralnom bijelom. Postignuta je igra lakih tonova koja vizuelnim osjećajima daje predstavu kretanja i mogućnosti zamišljanja upravo ”igre valova”.

Gradeći svoj stvaralački izraz u idejnim rješenjima na fundamentalnim vrijednostima, paralelno razvija i doslovno njeguje osobni i karakterističan tematsko-likovni izraz.

Optimističkim energetskim nabojem njegov kolorit je hromatski i nije primaran faktor, već kao prateći element, koji se pojavljuje i definiše opštu atmosferu prizora u idejnim dizajnerskim rešenjima mobilijara i pratećih elemenata.

U pogledu likovnog i vizuelnog kvaliteta , uvođenjem motiva mora odnosno „igre valova“ ostvareno je jedinstvo, čitljivost kao i prepoznatljivost i jedinstvo prostora.

Javnim površinama omogućena je funkcionalnost, kvalitetno i sadržajno kreativan boravak na otvorenim površinama. Posebno je interesantno predstavljen Park kod Trga Dara Petković u kome su akcentovani sadržaji namjenjeni djeci. Dizajn elemenata namjenjenih dječijoj zabavi

inspirisan je konstrukcijom starih brodskih jedara , a predviđene su i dvije instalacije koje imaju simboličko značenje a ujedno predstavljaju umjetnička djela – „Dječija govornica“ i „Zlatne ribice Tivta„.

Elementi urbane opreme oblikovno su prilagođeni i povezani sa cjelokupnim prostorom.

Dizajn ugostiteljskih terasa je usklađen i uklopljen u cjelokupni prostor, a estetskim vrijednostima i primjenom „igre valova „ doprinjelo se prepoznatljivosti.

71

DRUGORANGIRANI RAD, šifra „Mediterraneo“ Rad je zasnovan na simbolim, materijalima i oblicima koji doprinose doživljaju primorskog mjesta uvođenjem asocijacija na more, jarbole, patinirani čelik na starim marinama,konopci i stare drvene palube. Jasna je ideja autora da pomenute elemente provuče kroz cjelokupan prostor ali se u samoj realizaciji ideje nije daleko odmaklo u estetskom i vizuelnom smislu.

Uređenje terasa predviđeno je da zadovolji želje i potrebe zakupaca prostora , zbog čega je opravdano njihovo zadovoljstvo ponuđenim rješenjem.

Međutim uvođenjem skrivenih profila po obodu koji omogućavaju montažu staklenih stijena kako bi se bašta u zimskom periodu mogla zatvoriti dovodi se u pitanje ispunjenost jednog

72

PROSTOR BR 38

od osnovnih zahtjeva konkursnog zadatka a koji se odnosi na način ograđivanja ugostiteljskih terasa. Isti način uređenja ugostiteljskih terasa nije primjenljiv na sve lokacije bez razlika zbog specifičnosti položaja samih terasa , okruženja i ambijenta na koji se moralo obratiti više pažnje.

Rad pod šifrom „ Mediterraneo „ se izdvojio zbog pokušaja nalaženja kompromisa između želja zakupaca prostora i realnih mogućnosti koje bi doprinjele estetskom izgledu grada kao i uspostavljanju principa za reafirmaciju i unapređenje funkcionalnih i ambijentalnih kvaliteta otvorenih javnih prostora.

TREĆERANGIRANI RAD, šifra „Regata“ Autori trećerangiranog rada su liniju mora transponovali u čvrstu bazu sofisticiranih linija. Evidentno je da su autori veliku pažnju posvetili ozelenjavanju grada Tivta što je i bio lajt motiv njihove intervencije. Odabir urbanog mobilijara na interesantan način transponuje koncept jedra i mora ali se stiče utisak da je posvećenost dizajniranju urbanog materijala na nekin način odvukla autora stavljajući akcenat i autentičnost na taj segment konkursnog zadatka , a zapostavljajući ostale segmente uređenja javnih površina.

Takođe, predloženim uređenjem ugostiteljskih terasa nije jasno definisano na koji način se ispunjava konkursnim zadatkom predviđena zaštita od klimatskih uticaja i maksimalno funkcionisanje terasa tokom cijele godine. Žiri je donio odluku da u skladu sa Raspisom konkursa ne dodijeli prvu nagradu, a da nagrade u okviru nagradnog fonda rasporedi u skladu sa kvalitetom predatih radova.

S tim u vezi druga nagrada će se podijeliti i to tako što će : -radu pod šifrom „Sanctus Theodorus“ dodijeliti 1000 € -radu pod šifrom „Mediteraneo“ dodijeliti 700 € Treća nagrada se takođe neće dodijeliti.

Trećerangiranom radu pod šifrom „Regata“ žiri smatra da treba dodijeliti 300 € kao obeštećenje, a imajući u konačnom u vidu i mali ukupan broj pristiglih radova.

Preporuka žirija je da se ostatak predviđenog nagradnog fonda iskoristi za dalju razradu prvorangiranog rada .

Odabrano rješenje služi kao osnov za dalju razradu tehničke dokumentacije ali raspisivač nije u obavezi u potpunosti realizovati prvorangirano rješenje.

RETRACTABLE PATIO ENCLOSURES CORSO™ FOR YOUR PATIO, POOL AND WHIRLPOOL. BEST QUALITY SINCE 1995 CORSO™ GLASS Grand Prix For Arch 2013 CORSO™ Gold Medal Warsaw Build 2014 & 2015 CORSO™ Product of the year Budma 2015

Alukov Montenegro d.o.o. Budva Ive Lole Ribara 22, Bečići 85310, Tel.: +382 69 661 386 E-mail: alukovmne@alukov.sk, www.alukov.me

CERTIFIED EN 1090

NEKA VAS VOZI DOBRA ENERGIJA 2 U ČETIRI KOLA, ČETIRI AUTOMOBILA FORD FOCUS PRAVO UČEŠĆA IMAJU SVA DOMAĆINSTVA SA DUGOM 0 EURA NA KRAJU FEBRUARA, APRILA, JUNA I AVGUSTA.

Prvi Ford Focus dodijeljen je u martu potrošaču iz Ulcinja. Drugi Ford Focus dodijeliće se u maju, a pravo učešća imaju sva domaćinstva koja 30. aprila budu imala stanje duga 0 eura. Javno izvlačenje dobitnika biće organizovano u studiju TV Vijesti dana 17. maja u 10:00h, a emitovano u okviru jutarnjeg programa BOJE JUTRA TV Vijesti 18. maja.

SAMO ZA ČLANOVE ZLATNOG TIMA

U NOVEMBRU JOŠ JEDAN

FORD MONDEO Više o nagradnoj igri "Neka vas vozi dobra energija 2" pogledajte u PRAVILIMA NAGRADNE IGRE na www.epcg.com.73 *nagradna igra važi samo za kupce iz kategorije domaćinstva

Crnogorska kulturna baĹĄtina

74

PROSTOR BR 38

Vječni

francuski šarm Napisala: Tamara Međedović Foto: Lazar Pejović

Zgrada koja od 1910-e do danas slovi za najljepše zdanje na Cetinju, predmet je rekonstrukcije i posebne pažnje Ministarstva za kulturu

u

brzo nakon Berlinskog kongresa, kojim je priznata nezavisnost crnogorskoj državi, postavljen je 1879. godine prvi diplomatski predstavnik Francuske u Crnoj Gori. Imao je rang otpravnika poslova. Prvobitno sjedište francuske legacije, bilo je u Dubrovniku, odakle je diplomatski predstavnik Francuske dolazio na Cetinje, u audijenciju kod knjaza Nikole, kada je, po pravilu, predavao svoje akreditive.

Od 1886. godine francusko polsanstvo se preselilo na Cetinje. Bilo je smješteno u jednoj iznajmljenoj privatnoj kući. Kasnije početkom XX vijeka, nakon izgradnje zgrada austrougarskog, ruskog i italijanskog predstavništva na Cetinju, francuska vlada je podigla svoju legaciju. Zasluga za to dobrim dijelom pripada i grofu Serseju, francuskom mimistru- rezidentu akreditovanom kod crnogorske vlade. Zapravo, od 1909. do 1910. podignuta je ne samo jedna od najvećih u to vrijeme, već i najljepša zgrada na Cetinju.

Zgrada je locirana na jednom od najljepših mjesta u glavnoj, Katunskoj ulici (danas Njegoševa br.

75

Nastanak ove u pogledu stila za cetinjske prilike neobične zgrade, objašnjava se jednom slučajnošću. O tome je sačuvana sljedeća legenda: Projektant ovog objekta istovremeno je projektovao i zgradu francuskog diplomatskog predstavništva u Kairu, pa je prilikom poštanskog odašiljanja planova ovih dviju zgrada došlo do njihove zamjene; greškom je poslat na obratno, pa se tako orijentalna ljepotica našla u staroj crnogorskoj prijestonici, a zgrada nalik na crnogorsku kuću od kamena u dolini Nila...

76

PROSTOR BR 38

100). Sagrađena je u kitnjastom i raskošnom stilu. U relativno jednostavnim elementima fasade domi niraju: naglašeni vijenac, balkoni i kompozicija krova sa dimnjacima.

Dobro smišljena igra raznobrojne keramike, raznih oblika i veličina, ukomponovane u fasadi doprinosi jedinstvenom i raskošnom izgledu zdanja . Tome doprinose i fino obrađeni primjerci bravarije. I enterijer u obradi funkcije (stolarija, stepenište, detalji plastike) ne zaostaje u fizionomiji zgrade.

Nastanak ove u pogledu stila za cetinjske prilike neobične zgrade, objašnjava se jednom slučajnošću. O tome je sačuvana sljedeća legenda: Projektant ovog objekta istovremeno je projektovao i zgradu francuskog diplomatskog predstavništva u Kairu, pa je prilikom poštanskog odašiljanja planova ovih dviju zgrada došlo do njihove zamjene; greškom je poslat na obratno, pa se tako orijentalna ljepotica našla u staroj crnogorskoj prijestonici, a zgrada nalik na crnogorsku kuću od kamena u dolini Nila...Nečija bujna mašta je ovom

prilikom došla do izražaja, pa se legenda i danas prepričava kao istina.

Zgrada ima visoko prizemlje, sprat i potkrovlje.

Glavna fasada je naglašena polllukružnim središnjim dijelom u kome je smješten ulaz sa nekim stepeništem, a iznad njega otvoreni balkon sa balustradom. Po dva para velikih pravouganih prozora u prizemlju i na spratu dopunjuju izgled glavne fasade . Nizovi prozora , simetrično raspoređeni , nalaze se i na ostalim fasadama. Pored glavnog ulaza , zgrada ima i bočni ulaz sa stepeništem.

Posebna odlika zgrade bivšeg Francuskog poslanstva ogleda se u obradi fasada koje su prekrivene polihromim keramičkim pločicama različitog oblika. Keramičke pločice obrazuju različite, izuzetno dekorativne okvire oko vrata, prozora i balkona i ukrašavaju ivične linije zgrade, završetke visokog kamenog sokla i vijence- čitavomk zdanju daju ekskluzivan izgled.

Ovakav način ukrašavanja fasada svojestven je stilu umjetnosti na prelazu iz 19. u 20.v , poznatim pod imenom seceseija i zapravo zgrada Francuskog poslanstva predstavlja jedini objekat podignut na Cetinju koji nosi čiste oblike ovog stila.

Enterijer zgrade prilagođen je funkciji i u njemu dominira raskošan hol sa

stepeništem , dok su ostali prostori relativno skromno riješeni .

Oko zgrade se nalazi vrt sa ogradom od kovanog gvožđa i kapijom.

Zdanje bivšeg francuskog poslanstva na Cetinju obogatilo je arhitekturu grada. To je danas najdopadljivija i u arhitektonskom pogledu najljepša zgrada Cetinja.

Ova zgrada je služila potrebama diplomatskog predstavništva Francuske do kraja 1915.g- do propasti Crne Gore u

prvom svjetskom ratu.

U međuratnom periodu u zgradi je prvo bila smještena Narodna, a potom Srpsko-albanska banka koja ju je kupila za potrebe svoje centrale i koristila je do kraja drugog svjetsko rata.

Poslije osobađanja u ovoj zgradi je bila UDB-a za Crnu Goru , a od 1949.g Centralna narodna biblioteka SR Crne Gore – Đurđe Crnojević.

Zgrada je zaštićena zakonom o spomenicima kulture.

77

prostor novosti/kupatila

Serija Atrio Classic od Njemačkog brenda Grohe spoj cilindrične forme i savremene GROHE tehnologije. Kolekcija nudi izbor između dva stila ručki - Ypsilon ručke s tri zupca ili elegantne Jota ručke. Atrio Classic, za danas i za sjutra - jer klasici su dizajnirani da traju.

Predstavljamo Huppe, kolekciju X1 tuš kabina. Elementi kabine sastavljeni su od hromiranih profila u mat varijanti i od 8 mm kaljenog stakla koje je dovoljno lako za jednostavnu manipulaciju, ali i dovoljno čvrsto za najviši stepen sigurnosti. Visina kabine 190cm, dostupna je u mnogim dimenzijama.

Prilagodite tuš kabinu svojem prostoru i kupatilu iz snova.

Italijanski brend Galassia se u kolekciji Dream odlučio za dizajn šolje nadahnut zakrivljenim linijama i organskim formama. Dimenzija 56x36cm optimalna je za kupatilski prostor.

Model čini savršenu kombinaciju između sanitarnih materijala i čistoće oblika. Cijelu kolekciju inspiriše energija, sklad i ravnoteža.

Grohe Eurocube rainshower system - raskošno tuširanje po mjeri uz samo jedan proizvod.

Iz Dream kolekcije u bogatoj seriji elegantnih i privlačnih umivaonika izdvajamo model dimenzije 81x46cm. Inovativna i svestrana kolekcija ravnih linija i različitih dimenzija, pokazuje se idealnim rješenjem za različite kupatilske prostore. Model dostupan i u dimenzijama 71x46cm, 101x46cm i 121x46cm.

78

PROSTOR BR 38

Galassia, kolekcija Eden. Ogledalo sa kožnim kaišem prečnika 60cm. Ova kolekcija predstavlja definitivno drugačiji, mladenački i urbani prijedlog koji se može prilagoditi svakoj dizajnerskoj ideji prostora, a ujedinjuje praktičnost, eleganciju i oblik.

prostor novosti/opremanje

79

Duh starinskih

kupatila Napisala: Aleksandra Zečević Malović

Od svih prostorija u domu, kupatilo je možda najbezličnija jer liči na mnoge koje ste vidjeli. Ali, ne mora tako da bude. Umjesto klasičnih ormarića i držača za lavabo, možete upotrebiti starinski namještaj, koji će dati toplinu i originalni šarm. To ne moraju da budu komadi iz antikvarnice, već stari ormarić ili stočić, koji skuplja prašinu u ostavi a koji možete osvježiti.

80

PROSTOR BR 38

Danas je kupatilo mnogo više od malene prostorije za kupanje. Za mnoge, to je utočište, a odražava i stil vlasnika.

Najvažnije pravilo je da retro namještaj bude izdržljiv, kako bi držao lavabo.

Bitno je i da namještaj bude zaštićen od vlage.

Gornju površinu možete ostaviti u originalnom stanju, ako je drvo ranije premazivano zaštitnim lakom. Kada je površina oštećena ili imate djecu koja ne vode toliko računa kao odrasli, bolje je da je zamijenite izdržljivim materijalom poput mermera.

Evo nekoliko savjeta za kreiranje starog šarma. Ključ je da se to uradi na takav način da unesete modernu eleganciju u kupatilo. Obični lavaboi su stvar prošlosti. Ako želite da ubacite neki starinski komad u kupatilo, lavabo je odličan način da se postigne starinski izgled.

81

Hrom i mermer su dva materijala koji rade odličan posao u tom pogledu, tako da možete da ih koristite u antički inspirisanom kupatilu. Ako imate prostora na raspolaganju, možete ubaciti lijepu starinsku komodu u kupatilo.

Dodajte starinski šarm izborom blijedo cvjetnih tapeta - to uvijek unosi notu

82

PROSTOR BR 38

starinskog glamura. Možete završiti izgled sa malim lusterom.

Ako želite atmosferu 1920-ih u kupatilu, koristite velika ogledala. Izaberite jedno ili više njih sa retro dizajnom, kao što su ogledala inspirisana venecijanskim stilom.

Važne su i dimenzije, po novim standardima, visina ormarića na kojem stoji lavabo je 86 do 91 cm, što je malo više od prethodnih standarda. Razlog je rast prosječne visine savremenog čovjeka. Najbolji test je, ipak, subjektivni osjećaj: ako se ne krivite mnogo dok perete zube, ta visina vam odgovara.

zidovi inspirisani prirodom Napisala: Aleksandra Zečević Malović

Trendovi u dizajnu enterijera se mijenjaju, dolaze novi, ali istovremeno se vraćaju i stari. Ranije su se tapetama oblagali cijeli zidovi, a danas je dovoljno oblijepiti samo jedan zid. Zbog ukrasnih elemenata na tapetama, one su ukras same za sebe, koji ispunjava i uljepšava prostor. U tako ukrašenom prostoru, čak i slika na zidu je suvišna.

84

PROSTOR BR 38

Tapete sa prirodnim printom ne moraju biti potčinjene drugim elementima u enterijeru koji uređujete, naprotiv. Izaberite razigrane, jake, moderne printove koji će dati pečat cijeloj prostoriji.

Vječita inspiracija dizajnerima jeste priroda.

Tako i tapete s motivima cvijeća, lišća ili drveća često se mogu vidjeti u klasičnim ali i modernim enterijerima.

Cvjetovi su bili i ostali jedan od najčešćih i uvijek aktuelnih motiva na tapetama.

Da bi izgledali neodoljivo na vašem zidu, morate ih smisleno uklopiti u ostatak prostora.

Savjet: Ukoliko se odlučite za šareni dezen na zidu, ostatkom prostorije treba da preovladavaju smireniji motivi i boje.

Uz cvjetove na zidu, opredijelite se za pruge ili jednobojne materijale na namještaju, zavjesama ili jastucima.

85

Messner Mountain Museum

vidikovac

luke Aarhus

Napisala: Aleksandra Zečević Malović

Arhitekte: Dorte Mandrup Arkitekter Lokacija: Nikoline Kochs Plads, 8000 Aarhus, Danska Godina izgradnje projekta: 2015 Fotografija: Torben Eskerod Inženjer: Søren Jensen A/S Osnovali: The Salling Funds

86

PROSTOR BR 38

Novi vidikovac i znamenitost u luci Aarhus, The Salling Tower, je izgrađena kao dramatična urbana skulptura sa značajnim arhitektonskim izrazom.

Bijela građevina od čelika je svijetlo i prepoznatljivo mjesto susreta i centar događanja.

Posjetioci su u prilici da prođu kroz razna iskustva koja počinju od keja i izdižu se do platforme visoke 7,5 metara iznad nivoa pristaništa. Put kroz kulu vodi do kose površine pa sve do prvog vidikovca koji lebdi iznad vode. Od tog mjesta, posjetioci idu širokim stepenicama koje služe kao osmatračnica panoramskih predjela luke i zaliva. Na kraju, poslednji prekriveni gornji plato daje za 360 stepeni pogled na luku i grad.

Ovaj toranj, smišljen od strane Dorte Mandrup Arkitekter, predstavlja značajno obilježje luke. Izdvaja je od okruženja upravo zbog tog izraza savijene geometrije. Uprkos prepoznatljivom izgledu, toranj doprinosi istorijskoj trgovačkoj luci tako što procijenjuje pomorsko okruženje. Špijunke i ogromna bijela konstrukcija od čelika pružaju osjećaj života u moru.

Kula je poklon gradu od strane The Salling Funds. Osnovni cilj je da bude dostupna svima. Postoji i lift koji pruža podjednako iskustvo za posjetioce koji nisu u mogućnosti da hodaju koji prati stepenice od dna do vrha kule.

Noću LED osvjetljenje osvjetljava kulu iznutra pozivajući jarbol drugih teretnih brodova.

87

Arhitektonski fakultet u Podgorici Izborni predmet: URBANI DIZAJN

Povezivanje teorije i prakse za održive gradove Prikaz odabranih studentskih eseja: Analiza internacionalnih studuja slučaja: primjer urbane regenaracije lineranog javnog prostora “High Line” u New York-u.

Predavaci I mentori: Dr Sonja Radovic Jelovac dia I Dr.docent Svetislav Popovic, dia

88

PROSTOR BR 38

Uticaj na socijalno i fizičko okruženje Napisala: Ivana Daković

U savremenom dobu, arhitektura kao djelatnost sve više pokazuje tendencdiju za oživljavanjem i rekonstruisanjem napuštenih i zastarjelih struktura. S obzirom na dugu prošlost gradnje i zaostavštvine, posebno sa razvojem savremene tehnologije, postoji mnogo degradiranih prostora, koji zahtjevaju uklanjanje ili moguću rekonstrukciju.

Ovaj rad se upravo bavi jednim takvim projektom, poznat kao High line u New York-u, gdje jedan beživotni segment grada, dobija uspješnu urbanu transformaciju. U analizi koja slijedi, cilj je prikazati odraz jednog ovakvog projekta i njegov uticaj u ekonomskom, kulturnom i socijalnom kontekstu. S obzirom na to da cijeli proces, od njegovog nastanka pa do ponovne upotrebe, predstavlja ne samo interesantan urbanistički dizajn u smislu fizičke strukture, već projekat čiji se odraz vidi u mnogim segmentima života jednog grada. Na osnovu prikupljenih podataka, analiza tretira sve činioce koji su potrebni da bi jedan ovakav dizajnerski zahvat bio ostvaren, uz poseban akcenat na održavanje i korist, kako na individualnom nivou korisnika tako i grada New York-a, a istovremeno obuhvata mane i vrline koje svaki prostor nosi sa sobom. Većim djelom je podržan u javnosti, samim tim veoma i inspirativan primjer za dalje realizacije, tako da vjerovatno upućuje na izgled i proces u kreiranju budućih javnih prostora. Tako da je potrebno sagledati, sve njegove strane, koje u sebi objedinjuju prirodne elemente, urbane elemente, umjetničke instalacije, turističke atrakcije, rekreativne prostore i socijalnu komponentu koja govori koliko je značajna moć udružene grupe ljudi. Međutim, dolazi do pojave gentrifikacije, pri čemu se postavlja pitanje da li će ovakvo mjesto biti pristupno za sve građane, ili će vremenom ostati dostupno samo bogatijim slojevima društva.

High line predstavlja park, izgrađen na staroj željezničkoj pruzi, koja je izdignuta 8m iznad ulice, i duga milju I po, (oko 2 km) pri čemu prolazi kroz deset blokova. Željeznica je izgrađena

između 1929 i 1934 godine, na lokaciji Manhattan, u New York-u, čiji je cilj bio uklanjanje teretnih linija sa ulica New York-a, koja je bila veoma opasna zona za pješake. Sve do 1960, željeznica je bila značajna linija za prenos robe i tereta uopšte, kada dolazi do razvoja kamionskog saobraćaja na autoputevima, a samim tim do njenog zastoja u

radu i dijela njenog rušenja. A konačno, 1980 godine dolazi do potpunog prestanka rada željeznice i javlja se ideja o njenom rušenju, posebno od strane lokalnih biznismena, koji su smatrali da narušava njihovo poslovanje. Tek 1999 godine, Džošua David i Robert Hamond osnivaju grupu “Prijatelji High line-a”, sa ciljem da napuštenu željeznicu

High line predstavlja linearnu i usku promenadu, koja inspiriše I navodi na kretanje, ispunjenu raznim sadržajima, od raznih umjetničkih instalacija, do specijalno dizajniranih klupa, fontana, i pažljivo odabranog zelenila, navodeći korisnika na povremeno zadržavanje i uživanje u datom ambijentu. Možemo uočiti dobro ostvarenu korelaciju između prirodnog i urbanog, odnosno uspješno uklapanje i uvođenje zelenila, u gusto izgrađenu gradsku strukturu.

pretvore u park. U početku se suočavaju sa mnogim pravnim problemima, a 2001 godine donijeta je odluka o njenom rušenju, da bi 2002 godine zahvaljujući podršci tadašnjeg gradonačelnika, uspjeli da promjene tu odluku.

U Muzeju savremene umjetnosti 2005 godine prikazana je izložba sa konačnim arhitektonskim planovima High line-a, dajući uvid javnosti o konačnom izgledu parka. U aprilu 2006 godine počinje izgradnja prvog segmenta parka, i traje do 2009 godine,kada je park otvoren. Drugi segment parka je otvoren 2011 godine.

Od kada je otvoren, High line privlači veliku pažnju, prikupljajući odlične kritike, tako da krajnji utisak je da je jedan napušteni i devastiran prostor, 89

pretvoren u uspješan urbani ambijent grada New Yark-a, i već prve godine njegovog rada bilježi oko 5 miliona posjetilaca. S obzirom na uspješnost projekta, čija površina prostiranja zahvata veći i značajan dio grada, jasno je da su velike promjene zabilježene u mnogim segmentima, prije svega značajni ekonomski razvoj njegove okoline.

Važno je napomenuti, da značajan dio sredstava za izgradnju parka, došao je putem privatnih donacija, gdje se može vidjeti veliko zalaganje i želja, kako bi se ovaj projekat realizovao. Prema određenim podacima, vrjednost nekretnina u krugu od trećine milje porasla je odmah u godini otvaranja za 10 %, pri čemu prikupljeni porez približno je bio jednak troškovima izgradnje parka, što govori o velikim benefitima grada i velikom ekonomskom uticaju.

Tako da projekat pravi malu prekretnicu, i u svakom smislu predstavlja dobro proračunat i uspješan potez, gdje svojim dizajnom, dispozicijom zelenih zona , dinamikom, raznovrsnošću pruža posjetiocu opšte zadovoljstvo boravka u takvom prostoru, budi želju da čovjek opet boravi na tom mjestu, a shodno tome i daje odlične ekonomske rezultate kroz frekventnost posjeta, koji su potrebni i za njegovo dalje održava90

PROSTOR BR 38

nje, eksploataciju i uopšte postojanje.

Prije svega, High line je jedna vrsta atipičnog javnog prostora, i samim tim predstavlja promjenu u promišljanju oblikavanja javnih prostora u miljeu savremenih gradova. Sa arhitektonskog stanovišta, uočavamo da se radi o jednom specifičnom dizajnu, gdje se istovremeno nalazimo u prirodnom okruženju, odvojeni od bučne i prometne ulice, a opet sastavni dio nje.

High line predstavlja linearnu i usku promenadu, koja inspiriše i navodi na kretanje, ispunjenu raznim sadržajima, od raznih umjetničkih instalacija, do

specijalno dizajniranih klupa, fontana, i pažljivo odabranog zelenila, navodeći korisnika na povremeno zadržavanje i uživanje u datom ambijentu. Možemo uočiti dobro ostvarenu korelaciju između prirodnog i urbanog, odnosno uspješno uklapanje i uvođenje zelenila, u gusto izgrađenu gradsku strukturu.

Tako da privlačnost High line-a leži u zaobilaženju puke funkcionalnosti prostora, i ostvarenje u čitavom opsegu jedne rekreativne zone, koja je potrebna savremenom čovjeku, zatvorenom u savremenici ograničenih i praktičnih prostora. To je dio grada

u kom ljudi mogu da ostanu kreativni u trošenju svog slobodnog vremena - nudi niz mogućnosti, pojedinačnih prostornih sekvenci, ambijenata, bez neke imperativne radnje, što mu i daje atraktivnost. Ljudi koriste prostor na razne načine, od jutarnjeg džogiranja, večernjih šetnji, popodnevnog odmaranja i sunčanja, tako i isplaniranih aktivnosti kao što su školski program namjenjeni djeci, i razni umjetnički performansi. Sa svim tim elementima, High line omogućava jedno pažljivo planirano, detaljno obrađeno vizulno i doživljajno iskustvo. A očuvanje i održavanje omogućeno je stalnom prisutnom kontrolom od strane osoblja i čuvara, tako da se onemogućava posjetiocima da narušavaju prostor biljaka i mobilijara.

Međutim, s obzirom na karakter strukture, specifičnost i inovativnost, High line privukao je veliki broj turista, gdje na godišnjem nivou od ukupnog broja posjeta, manje od pola su Njujorčani.

Tako da veliki protok turista, porast okolnih cijena nekretnina, samim tim pojava gentrifikacije, odnosno raseljavanja siromašnog stanovništva, dovodi do zatvaranja ranijih poslovnih prostora, usled nemogućnosti da isprate rast cijena, a otvaranjem elitnijih i brendiranih restorana. Uočavamo da ovakav prostor nije u potpunsoti prilagođen tipičnom stanovniku Njujorka,

Ovaj prostor potpada u kategoriju “suburbanih” prostora koji Shepard I Smithsimon definešu kao “dobro održavani prostori (najčešće) vješto dizajnirani od strane arhitekata, pejzažnih arhitekata, i dizajnera enterijera koji mogu napraviti najbolje od ovih urbanih prostora tako da izgledaju zapanjujuće šik, bogato, čisto i elegantno“. iako je to možda bila polazna ideja, a s obzirom na svoju atraktivnost prisutne su česte gužve, narušavajući ugođaj u boravku. Kada se osvrnemo na veliki broj donacija koje dolaze od strane lokalnih biznismena, jasno se stvara slika da svaki uspjeh High line-a ,je istovremeno i njihov uspjeh, odnosno da je u pitanju lični interes, a ne interes javnog dobra. U krajnjem slučaju, takva vrsta motivacije je i potrebna kako bi finansijski tokovi ostali aktivni, ali uz adekvatan način balansiranja učešća bogatijih individualaca i siromašnijih slojeva stanovništva koje High line takođe tangira. Zaključuje se da uspostavljeni visoko kvalitetni dizajn High

line-a, postavlja standard i za okolne građevine, privlačeći bogate investitore, stanovnike i turiste u cilju ostvarivanja prihoda.

Sa svim svojim povoljnostima, uživanju u pogledu na grad, i samom boravku u prijatnom ambijentu, posjetilac je podstaknut da troši svoj novac, u hrani, kulturnim aktivnostima i drugim djelovima, kako na High line-u tako i u njegovom bliskom okruženju. I sa svim ovim odlikama, uočava se da ovakav prostor iako javni, lako može doći do situacije da isljuči građane u kreiranju ovakvog prostora, da se zaboravi da je namjenjen ključno njima već elitnom sloju koji se polako skuplja oko ovoga djela, dobijajući višestranu korist. Ovaj prostor potpada u kategoriju “suburbanih” prostora koji Shepard I Smithsimon definišu kao “dobro održavani prostori (najčešće) vješto dizajnirani od strane arhitekata, pejzažnih arhitekata, i dizajnera enterijera koji mogu napraviti najbolje od ovih urbanih prostora tako da izgledaju zapanjujuće šik, bogato, čisto i elegantno“. Iako ne postoji direktno ograničavanje, ovakav ambijent jasno će isključiti određeni dio društva, ili će posjete biti izuzetno rijetke. Tako da High line predstavlja donekle odraz uticaja elitnog drustva u javnom prostoru i moć djelovanja finansija u stvaranju visoko kvalitetnog dizajna.

91

Landscape - kreativna spojnica stvari i doživljaja Napisala: Cerović Bojana

Esej “Landscape - kreativna spojnica stvari i doživljaja” je moj stav o industrijsko-urbanom artefaktu Njujorka, High Line-e. Projekat u kome okruženje grada postaje pejzaž. Zatim prostor dobija svoj duh, postaje mjesto-duh mjesta, koji jednim dijelom ima svoju istoriju a drugim dijelom ima jedinstvene karakteristike urbanog konteksta.

The High Line je napuštena željeznička pruga koja prolazi kroz grad duž 22 bloka. Ono što je čini specifičnom je to da se nalazi na 30 stopa visine u odnosu na teren (ulicu) grada. To je čini horizontalnom zonom koja omogućava: lakšu orijentaciju u velikom gradu, vizuelnu interakciju na grad, sigurnost od saobraćaja…

Landscape treba doživjeti na smislen i trajan način, prostor se ne može sagledati niti doživjeti u jednom trenutku već više-skupljanje doživljaja, trenutaka, memorisanje…svaki put korisnik doživi prostor drugačije.

Landscape-u nijesu potrebne forme, dizajn koji nešto simboliše ili znači, već dizajn koji koristi smisleno materijale, detalje, teksture, boje, efekte, sijenke… koji podstiču različite asocijacije i čitanje što je slučaj sa High Lineo-om.

Nastanak High Line-a High Line je jedan od najvažnijih projekata javnih površina u Njujorku u poslednjih nekoliko decenija. Takođe je i primjer kako se saradnja i ukrštanje više disclipina može ostvariti.

Ova industrijska struktura ima fascinantnu istoriju. Prva pruga u nivou ulice izgrađena je 1847.godine na istočnoj strani Menhetna. Veliki broj saobraćajnih nesreća se dogodilo tom prilikom između teretnih vozova i kolskih vozila, pa je postala poznata i kao Avenija smrti. Nekoliko godina vodila se rasprava o toj opasnosti, stoga je High Line kao rešenje problema izgrađen 1930. godine kao dio javnoprivatnog infrastrukturnog projekta koji se zvao “The West Side Improvement”.

Uklanjanje teretnih vozova sa ulice u najvećoj industrijskoj zoni Menhetna

92

PROSTOR BR 38

2002. godine grad je dobio sredstva za projekat. 720 arhitektonskih timova iz 36 zemalja predložile su dizajnerske ideje za novi park. Izabrani tim je James Corner Field Operations, zatim Diller Scofidio+Rentro i Piet Oudolf plus razni stručnjaci iz oblasti hortikulture, građevine, održavanja, bezbjednosti, javne umjetnosti…

riješilo se podizanjem željezničke infrastrukture na 30 stopa iznad nivoa ulice.

Do 1950. godine željeznički saobraćaj se znatno smanjio širom zemlje.

Južni dio High Line-a je porušen 1960. godine. 1980. godine High Line-om je prešao poslednji voz. Sredinom 80tih vođeno je pitanje o rušenju željezničke infrastrukture odnosno High Line od strane vlasnika posjeda ispod pruge.

Međutim, od toga se odustalo i pruga je ostala. Pošto se nije koristila, ostala je prepuštena rubu vremena i ljudskom djelovanju - žbunje i drveće se pojavilo iz šljunka duž napuštene pruge. 1999.

godine je na sastanku odbora zajednice razmotreno o sudbini High Line-a.

High Line su prepoznali kao priliku za stvaranje novog javnog prostora na Menhetnu. 2002. godine grad je dobio sredstva za projekat. 720 arhitektonskih timova iz 36 zemalja predložile su dizajnerske ideje za novi park. Izabrani tim je James Corner Field Operations, zatim Diller Scofidio+Rentro i Piet Oudolf plus razni stručnjaci iz oblasti hortikulture, građevine, održavanja, bezbjednosti, javne umjetnosti…

Najjužniji dio otvoren je kao gradski park 8. juna 2009. godine. Središnji dio je otvoren u junu 2011. godine. Poslednji, treći dio sa amfiteatrom je otvoren u septembru 2014. godine.

Kreativna spojnica stvari i doživljaja Ambiciozni urbanistički sanacioni projekat, High Line stvoren je iz želje za očuvanje i revitalizaciju. To je značajan i smislen projekat koji je politički, ekološki, istorijski, socijalno i ekonomski održiv. Politički kao dokaz aktivnosti

zajednice; ekološki kao 6 ha zelenog krova u gradu; istorijski kao projekat revitalizacije, transformacija napuštene željezničke pruge u novi javni prostor; društveno kao prostor u kojem se ljudi okupljaju, provode vrijeme, upoznaju…; ekonomski kao preduzetnički trud koji je pokazao sposobnost javnih prostora za generisanje prihoda, privlačenje biznisa i stimulisanje lokalnog ekonomskog razvoja. Sve to zajedno je integrisano u projektu High Line koji daje karakter gradskoj četvrti ili čak cijelom gradu i na taj način predstavlja jednu novu egzistencijalnu dimenziju.

Ono čemu teže svi urbanisti, pa i radni tim High Line-a jeste da svojim projektom ožive sliku grada i stanare ovih nagomilanih zgrada izbave iz neprirodne tmurne monotonije. Pretvaranje infrastrukture u park nije samo od estetske vrijednosti već je i za zdravlje neophodno, smanjuje efekat toplote i stvara zadivljujuće stanište. Preko 300 vrsta je pažljivo odabrano za stvaranje pejzaža u specifičnim ustanovama životne sredine. Tehnologija zelenog krova zajedno sa popločanjem omogu-

ćava sistem zadržavanja, odvodnjavanja, kanalizacije i aeracije kišnice.

Odnos High Line-a prema gradu je ono što je čini jedinstvenim i snažnim. Njegov uticaj na gradski pejzaž je značajan, mješavina izgradnje velikih masivnih ili modernih objekata i nebodera se susreće sa High Line-om, usmjerenog pogleda ka rijeci Hadson, gradskim ulicama, spomenicima koji čine Njujork privlačnim i autentičnim.

30 stopa iznad nivoa ulice, High Line je jedinstveni urbani potez i dio grada a 93

Razbijena je tvrda betonska staza. Ljudima je omogućena šetnja po tim stazama a istovremeno uživaju u efektima koje pruža zelenilo. Staza je vijugava i dinamična. Omogućava kretanje kroz grad i uživanje u zadivljujućim panoramama grada.

istovremeno predstavlja i bjekstvo od gradske gužve i vreve. Za Njujorčane predstavlja i prostor gdje se upoznaju sa svojim gradom, uživajući u zadivljujućoj slici i panorami grada.

Projekat nije samo o dizajnu, stilu, izgledu, to je i o jedinstvu, i visokom prilagođavanju zadatim uslovima.

Namjera nije predimenzionisati park sa velikim intervencijama, već intezivirati šetnju i putovanje kroz grad. Sa pejzažnom arhitekturom stvara se specifično, jedinstveno okruženje.

Sa High Line-om dobijen je nesvakidašnji artefakt koji je na neki način bio ružno pače sa nekim potencijalom.

Tim je prvi put posjetio High Line u martu 2001. Na početku vijeka, bio je napušten; beton, čelik i staze bile su u lošem stanju, šine zarđale, drvo oštećeno. Mnogo ljudi je smatralo da ga treba srušiti. Ali mnogi su vidjeli zanemarivanje a neki inspiraciju.

Sve je bilo u pejzažu duž ove staze i izuzetnom dijalogu između prirode i industrije. Na taj način obezbjeđuju se dva konceptualna pitanja, zastarjelost jednog programa stimuliše pronalaženje drugog, i raspušta granicu između arhitekture i urbanizma.

Integracija istorijskih artefakata podra94

PROSTOR BR 38

zumijeva ponovnu instalaciju željezničkog kolosjeka i skretnica. Prilikom razvoja jedinstvene putanje od 1,5 milje, postalo je jasno da će veza između tvrde podloge i biljnih area biti ključna. Želja da se zadrži “razbarušeni”, obrasli kvalitet napuštenog High Line-a značilo bi projektovanje i dizajniranje staza sa različitim tretmanom i sadržajem koji je različit od onih u konvencionalne parkove. Na taj način ostvarena je agri-tektura. Dio agrikulture i dio arhitekture ulaze u sistem kao dijalog između tvrdih neorganskih površina i organskih, mekih i živih. Tehnologija popločavanja je inovativna - hodajuća površina je izgrađena od betonskih ploča sa otvorenim spojevima, i oblikuje ivice tako da se integriše zasađeni zeleni prostor sa prugom. Dizajn klupa koje se izdižu iz sistema popločanja daje elegantan efekat linernih poteza i usmjerava kretanje. Takođe, High Line nudi brojne besplatne edukativne programe zajednici.

Kevin Lynch uzima današnje američke

gradove za svoj istraživački materijal, pa tu dolazi do zaključka da je čovjeku potrebna jedna urbana sredina koja mu olakšava stvaranje određene predstave, potreban mu je distrikt sa svojim osobenim karakterom, putevi koji ga vode nekuda, kao i čvorovi koji su “ posebna i nezaboravna mjesta”. Na urbanom nivou pojedinac obično ima svoj “privatni” egzistencijalni prostor, ali je pritom bitno da je on dio neke veće cjeline. Takvo podrazumijevanje raste zajedno sa čovjekovim postupnim urastanjem u društveni kontekst, kada on postaje dio svog “sociusa”.

Na urbanom nivou nailazimo na strukture koje su većim dijelom određene čovječijom djelatnošću, odnosno njegovim uzajamnim dejstvom na okolinu, koju je načinio sam čovjek.

Prema tome, osnovna forma je ono što nazivamo “svojim mjestom”. High Line prepoznajem kao jednim takvim mjestom zatim i kao genius loci. Jer je jedan od ciljeva projekta privući korisnike da provode vrijeme i istražuju prostor parka. Scenario duž cijele linije su mjesta za pauze i okupljanja. Prema tome prepoznajem ga kao jedan određen i izraziti karakter koji je zavisan od konkretne arhitektonske strukture okoline i koja ga kao takvog definiše.

Mozaik velikog broja ljudi različitih generacija i zanimanja koristi ovaj prostor. Doživljavaju ga na različite načine i opažaju u zavisnosti od interesovanja. Stoga urbanistički privatno - javni prostor High Line-a konkretizuje čovjekovo postojanje i smatram da će kao takav ostati.

diplomski rad

Multifunkcionalni centar U poslednjih nekoliko godina Podgorica je, kao glavni grad Crne Gore, napredovala na svom putu ka jednoj od evropskih metropola. Međutim, istražujući i baveći se životom mladih ljudi glavnog grada uočeno je dosta nedostataka u sadržajima koji su im na raspolaganju. Rezultati istraživanja naveli su na ideju da se formira objekat koji glavnom gradu svakako nedostaje, a koji podržava koncept povećanja sadržaja glavnog grada, sve u cilju poboljšanja kvaliteta života u istom – multifunkcionalni objekat u centralnom dijelu Podgorice.

96

PROSTOR BR 38

Objekat je smješten u samom centru Podgorice, okružen objektima koji zajedno čine skup repernih tačaka i prepoznatljivih elemenata arhitekture glavnog grada kao što je zgrada ‘Beko’, ali i prepoznatljivi podgorički soliteri u neposrednoj blizini. Sama lokacija planiranog objekta trenutno ima namjenu gradskog parkinga, što svakako ne čini jezgro glavnog grada atraktivnijim. Iz poštovanja prema prepoznatljivim objektima moderne crnogorske arhitekture 70-ih godina, potrebno je bilo naći pravu mjeru, kako u gabaritima objekta, tako i u njegovoj spratnosti.

Koncept iz kog proizilazi finalno rješenje projekta, zasniva se na prilagođavanju postojećem urbanom kontekstu blokovske gradnje. Takodje,

Koncept iz kog proizilazi finalno rješenje projekta, zasniva se na prilagodjavanju postojećem urbanom kontekstu blokovske gradnje. Takodje, akcenat nije na atraktivnom eksterijeru, već na objektu koji će ispoštovati postojeće strukture i skrenuti pažnju tek u svom enterijeru. akcenat nije na atraktivnom eksterijeru, već na objektu koji će ispoštovati postojeće strukture i skrenuti pažnju tek u svom enterijeru. Planirano je da upravo enterijer bude vidljiv kroz

opnu objekta koja će uglavnom biti transparentna. Kroz takve fasade lako se naslućuje unutrašnji sadržaj i koncept enterijera, u kom se kroz kolorit i formu unutrasnjih elemenata jasno razlikuju funkcije. Na taj način omogućeno je da se prolaznik zainteresuje za mnogobrojne sadržaje koji se unutra odvijaju, čime se ispunjava glavni povod za stvaranje ovakvog centra.

Upravo je za sadržaje vezano istraživanje koje se sprovodilo u vidu ankete. Naime, ispitani su stanovnici kako Podgorice, tako i okolnih gradova, a vezano za sadržaje koji nedostaju glavnom gradu i koji bi bilo poželjno da se nađu i planiraju u novoprojektovanom objektu. Iz odgovora ispitanika, kao najčešći, izdvojili su se sledeći 97

sadržaji: bioskop kao i bioskop na otvorenom, kafe i restoran, multimedijalna biblioteka kao i prostor za umjetničke radionice i izložbe.

Dakle u prizemlju je smješten restoran i kafe sa jedne, kao i prostor za izradu i izlaganje umjetničkih djela sa druge strane centralnog atrijuma. Osnovni motiv za postavljanje atrijuma cijelom visinom objekta je mogućnost sagledavanja čuvenih podgoričkih solitera, kako spolja tako i iz unutrašnjosti same zgrade, u svakom trenutku.

Kroz poslednja dva sprata se sa jedne strane proteže bioskop, kao i bioskop na krovu, dok se sa druge strane nalazi multimedijalna biblioteka i kancelarije administracije Centra. Uz sve to, postoji i suterenski parking na dva sprata, koji bi zamijenio postojeći i omogućio parkiranje posjetiocima novoprojektovanog objekta.

Dakle, na ukupnoj površini od oko 2500m2 na prizemlju, i još toliko na svakom od spratova, moguće je orga98

PROSTOR BR 38

nizovati slobodno vrijeme mladih ljudi Podgorice i okruženja, a da je pritom kvalitetno provedeno. Ovaj projekat je mali doprinos i ideja koja bi trebala da posluži kao inicijativa za stvaranje objekata slične namjene i istovremeno kao motiv za unapređivanje centralnog jezgra glavnog grada u odnosu na njegovo postojeće stanje.

99

uređenje malih prostora

tri boje u jednom Arhitektonski biro “Smart modern renovation” rekonstruisao je ovaj stan i napravio divan urbani apartman.

100 PROSTOR BR 38

Mjesto događanja je jugozapadni dio Tela Aviva, Neve Tzedek, oblast koja od kraja osamdesetih postaje jedno od najuređenijih djelova grada sa puno lijepih kuća. Dio grada koji je poznat po lijepim uskim uličicama sa puno restorana i zanatskih radnji, slično starim gradovima na našem primorju.

Ljepota kvarta dala je dodatnu inspiraciju arhitektama u njihovoj namjeri. Svaki pedalj prostora ovog malog stana od 46m2 ovdje je dragocjen i racionalno iskorišten. Suštinsku promjenu stan je doživio uklanjanjem zida između spavaće i dnevne sobe. Arhitekta Julia Staroselsky je genijalno umjesto zida “upakovala” sklopiva vrata koja daju potpuno novu dimenziju stanu. Laka za rukovanje, ta lijepa pregrada je dala enterijeru trendi veselu notu.

Ona kaže da se u Izraelu u poslednje vrijeme može naći dobrih i interesantnih stanova, tako da ovaj mali stan nije izuzetak. Istančani osjećaj za boje daje mu nepretenciozan i elegantan stil.

Parket je od hrastovine, prefarban u crno i daje neočekivan kontru kojom se postiže lijep vizuelni kontrast i sofisticiran osjećaj prostora.

Arhitekta se opredjeljuje i za treću boju, žutu kojom se estetika stana izdiže na potpuno novi nivo. U svakoj prostoriji nalazi se po neki žuti element ili detalj, jastuk, sto, vazna, frižider, cvijeće, plakar, okvir za ogledalo…

Zidovi stana su uglavnom prazni, zamisao arhitekte je da se sa što manje detalja “optereti” prostor. Dnevna soba i kuhinja su spojene, kao i u većini malih stanova. Kuhinjski dio je jednostavan a njime dominira zid od opeke. U ovom stanu zaista ni u jednom dijelu nemate osjećaj ograničenosti prostora. Malo kupatilo i lijepi balkončić samo pojačavaju ukupan utisak.

101

minimalizam inspirisan istokom Stan se nalazi u Kijevu, predstavlja simbiozu modernih stilova koji spretnom kombinatorikom vjerno donose stil Tajlanda.

102 PROSTOR BR 38

Za razliku od većine modernih apartmana koji se odluče za više opuštajuća rješenja sa svijetlim ovaj stan forsira tamne boje. Obzirom da se stan nalazi na uglu zgrade i da je sa dvije strane bukvalno u staklu to se nameće kao logično rješenje. Pun je svjetlosti, a za momente kad se stanari odluče da navuku zavjese tu su vrlo precizno osmišljeni izvori svjetlosti. Stan daje utisak komfora, slobode i udobnosti, inspirisan je tajlandskom kulturom i predstavlja fantastičnu fuziju između zapada i istoka.

Sastoji se od skupa nekolike estetske grupe koje kombinuju razne nijanse crne boje i drvenih površina praveći tako kontrast tekstura. Radni sto i trpezarijski sto su izrađeni od 250 godina starog hrasta izrezanog u pontove debele 8 cm bez dodatne obrade, jednostavno položene na metalnu konstrukciju.

Preko puta udobnog i dugačkog kauča je zid koji služi kao platno na kom se po potrebi puštaju projekcije. Prostor ispred zida posluži i kao savremeni kamin čiji plamenovi iako vještački donose duh istoka.

Logičan nastavak je dizajn kuhinje i kupatila, tamnosivi granit u kuhinji i sivi u kupatilu, vješto su uklopljeni. Tu je i garderoba koja u jednostavnim plakarima omogućava veliki prostor za ostavu.

Klasična reinterpretacija klasičnih elemenata u spavaćoj sobi sa velikim krevetom i rasvjetom u podu daju osjećaj pravog Zen stila koji nas prati u čitavom stanu.

Sve u svemu jako interesantno rješenje ovog ipak malo većeg od stanova koje smo do sada predstavljali.

103

Uradi sam

Drvena saksija na ulazu Ako niste obraćali pažnju na prvo mjesto koje gosti vide kada dolaze u posjetu, prepuručujemo da to uradite što prije...

Možete imati trijem isti kao i svi ostali ili možete imati trijem tako šarmantan da će vam gosti dolaziti ćešće samo zbog užitka koji će imati kada vam ulaze u kuću... dobro, vjeorovatno i još zbog nečega ali ovo će sigurno biti jedan od razloga.

Materijali: • 30 x 18 cm parčeta drveta 2x • 2,5 x 28 cm parče drveta 1x • 2,5 x 25 cm parče drveta 1x • 2,5 x 9 cm parčeta drveta 2x • uglovnik od 2,5 cm 5x • šarafa 10x • broj za kuću 1x • ljepilo za drvo • biljke • bušilica Alati:

104 PROSTOR BR 38

uputstvo:

Prvo probušite tri rupe na dasci 2,5x28cm. Ove rupe će vam služiti kao drenaža kada budete zalivali biljke.

Zatim zalijepite jednu dasku od 2,5x9cm za stranicu od daske 2,5x28cm koju ste prethodno izbušili. Stavite uglovnik u desni ugao koji je formiran. Zašarafite šarafe u obje rupe. Ponovite sa druge strane sa drugom daskom od 2,5x9cm.

Daske koje ste satavili zalijepite za dasku 30x18cm.

Uzmite preostala tri uglovnika i sastavljene daske zašarafite za dasku od 30x18cm.

Za već sastavljeni dio zalijepite dasku od 2,5x25cm i tako oformite kutiju.

Na drugoj dasci od 30x18cm, obilježite olovkom mjesto za brojeve i zalijepite.

Dasku za koju ste zalijepili brojeve zalijepite za drugu dasku od 30x18cm.

Zasadite biljke i postavite saksiju pored ulaznih vrata.

105

Uradi sam

Tabure od gume i konopca Dobar način da oplemenite prostoriju a uz to doprinosite očuvanju prirode

Materijali: daska (medijapan, univer) 6mm debljine, prečnika 55cm 2x 6 šarafa kanap po izboru krpa lak Alati: bušilica šrafciger pištolj za lijepak makaze četka za farbanje Prije nego što počnete sa projektom krpom očistite gumu, ako je mnogo prljava, dobro je operite i ostavite da se skroz osuši.

106 PROSTOR BR 38

uputstvo:

Stavite jednu dasku na gumu, probušite ivice na tri udaljena mjesta, dovoljno duboko da probušite gumu.

Zašarafite čvrsto šarafima dasku za gumu i istu stvar ponovite i sa druge strane gume.

Počnite da lijepite od sredine. Prvo stavite ljepilo, pričvrstite kanap i krenite da lijepite u krug.

Stavite dovoljno lijepka na svaki krug da bi se što bolje zalijepilo

Nakon što ste završili prekrivanje daske, polako pređite na gumu i pazite da dobro pokrijete prelaz između daske i gume.

Okrenite tabure naopačke i nastavite sa lijepljenjem kanapa dok ne stignete do kraja gume.

Kada prekrijete gumu, otkinite kanap.

Okrenite tabure i prelakirajte.

107

SERVISI ZA SATOVE BLIKE G REPU

TR

067 415

BR 22

888

CITY DELTA 83 067 243

3

SVI DJEL OVI ZA VAÅ S AT

IKONE XX-og vijeka

Ništa nije nemoguće Napisala: Sandra Vahtel

Adidas brend ima misiju da postane najbolji svjetski sportski brend. Danas Adidas važi za jedan od najpoznatijih i najuspješnijih sportskih brendova, koji teži stalnom razvoju i napretku, što pokazuje čestim inovacijama i novim modelima, ali i vrlo originalnim reklamnim kampanjama. Kada bi smo dali ovom brendu ljudske osobine on bi bio: spretan, lijep, kul, urban, pažljiv… Adidas od početka postojanja održava svoje obećanje i dan danas nije iznevjerio svoje potrošače. Suština ovog brenda jeste ta što on pruža udobnost i dobar, prepoznatljiv dizajn.

110 PROSTOR BR 38

Adidas je osnovao Adolf Adi Dassler, koji je započeo proizvodnju obuće 1920. godine, uz pomoć svog brata Rudolfa Dassler-a. Adi Dassler-u je cilj bio da pruži najbolju moguću opremu svakom sportisti. Za ovo je pratio tri vodeća principa: dizajnirati najbolju obuću za potrebu sporta, zaštititi sportistu od povrede i učiniti proizvod izdržljivim.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, jedan od braće – Rudolf, proveo je neko vrijeme u zarobljeništvu, dok je fabrika bila prinuđena da besplatno proizvodi obuću za američku vojsku. Po povratku Rudolfa iz logora trebalo je obnoviti biznis počinjući praktično od nule, ali pređašnje sloge među braćom više nije bilo.

Adi je svoju firmu nazvao Addas, da bi je kasnije preimenovao u Adidas,

prema svojim inicijalima, dok je Rudi osnovao firmu Ruda, čiji će naziv kasnije biti promijenjen u Puma. Braća i nekadašnji poslovni saradnici postali su ljuti protivnici. Adi je čak i prekršio dogovor o nekorišćenju zajedničkog amblema, tako što je već postojećim dvijema prugama dodao treću i patentirao simbol novog brenda, a obnavlja se i saradnja sa Olimpijskim komitetom.

Adolf “Adi” Dassler smatra se za osnivača moderne industrije sportske opreme. Kada je bio tinejdžer, rastući u Njemačkoj koja je bila razorena poslije Prvog svjetskog rata, pomogao je svojoj porodici da pravi kućne papuče od ostataka vojnih torbi. Dasler je zaista volio sport, naročito fudbal, tako da je 1920. počeo da pravi sportsku obuću. Kontaktirao je nekoliko ljekara, trenera i ljudi iz sporta kako bi čuo njihovo mišljenje o tome kako bi trebalo da izgleda sportska obuća. Od samog početka, akcenat je stavljao na „performansama“, tako da je napravio različite vrste obuće za različite vrste

aktivnosti: kao npr. patike za trčanje ili za fudbal. Istinski istraživački pristup mu je ubrzo donio priznanja širom svijeta. Još kada je imao 20 godina smatran je “najboljim menadžerom za sportsku opremu u svijetu”.

Ustanovio je da su karakteristike patika za fudbal na kojima se zadrži blato slabije, pa je odlučio da sa donje strane postavi krampone, što je davalo bolju kontrolu i preciznost igračima. Igrajući u ovakvim kopačkama njemački tim je bio prvi na Svjetskom kupu (Prvenstvu svijeta u fudbalu) 1954. godine. Slično kopačkama, Dasler je i na atletske patike stavio neku vrstu eksera (modifikovani kramponi) koji su omogućavali bolje prijanjanje i povećavali trenje. Želio je da bude siguran da je obuća koju je pravio napravljena od najboljih materijala za određenu vrstu sporta.

Vršio je na hiljade ispitivanja raznih materijala, uključujući kožu ajkula i kengura. Kao rezultat su nastale najlonske patike (od vještačkih materijala). Dasler nije bio samo dobar inovator.

Imao je i smisla za marketing. Znao je da ako pravi različite patike za različite sportove mora postojati neki zajednički elemenat prepoznavanja koji bi ih

Adidas patike su nošene na Olimpijadi 1928. Atletičari su ih voljeli. Štaviše, činilo se da su ove patike značajno poboljšavale postignuća atletičara koji su ih nosili.

Kada je Džesi Ovens osvojio zlatnu medalju na Olimpijadi u Berlinu 1936. i oduševio publiku (a razljutio Hitlera) nosio je Adidas patike.

111

Logo dizajn kompanije obuće i odjeće, obično imaju tri paralelne pruge, a taj isti motiv je inkorporiran u zvanični Adidas logo. Već godinama jedini simbol povezan sa Adidasom je djetelina(cvjetni)logo dizajn. Tri lista simbolizuju olimpijski duh, povezanu sa tri kontinenta, kao nasleđe i istoriju brenda. “Djetelina” je usvojen kao korporativni logo dizajn 1972. godine, dok je 1996. odlučeno da će djetelina biti korišćena samo u naslednim

proizvodima. Primjeri proizvoda koji prikazuju djetelina logo dizajn uključuju Stan Smith, Rod Laver, A 15 Warm-Up i Classic T-Shirt. U januaru 1996, trotraka oznaka brenda je postala svjetski korporativni Adidas logo.

Ovaj logo predstavlja performanse i budućnost Adidas-ovog identiteta. On je postao sinonim za Adidas i njegovu posvećenost visoko-kvalitetnim sportskim proizivodima u službi poboljšanja sportskih rezultata.

sve povezivao i jasno ukazivao da se radi baš o Adidas marki. Tako je 1949. došao na ideju da stavi tri linije na stranama patika. Tako je bilo do 1996., kada su tri linije i zvanično registrovane kao Adidas logo. I danas zaostavština Adidasa živi. I dalje se vodi računa o performansama njihove obuće, s tim što je sada spektar proširen na (skoro) sve sportove. Ali, Adidas je izašao iz okvira sporta i takođe postao i modna marka. Izazov koji se postavlja pred Adidas danas je da ravnopravno nastupa na oba polja: kao proizvođač sportske obuće za sportiste, ali i za široku populaciju, tj. za “uličnu modu”.

Postoje različiti sektori u Adidasu, i to su • Sport Performance • Sport Heritage (nasleđe) • Sport Style.

Sport performance sektor se fokusira na funkcionalnost i inovacije, kao što je to Adidas oduvijek i radio. Ovaj sektor je najzastupljeniji i najmasovniji, čineći preko 70% ukupne prodaje. Sport Heritage se orijentiše na očuvanje bogate

tradicije koju Adidas ima iza sebe, i on je odgovoran za “old-school” liniju njihovih proizvoda, koji su naročito dobro prihvaćeni u hip-hop zajednici. Sport style radi na modnim elementima njihovih proizvoda, i tu se oslanjaju na modnog dizajnera Yohji Yamamota.

112 PROSTOR BR 38

Što se marketinga tiče, Adidas se i dalje koncentriše na najveća svjetska takmičenja, pa je tako on glavni sponzor Svjetskog prvenstva u fudbalu, kao i pojedinih sportista, kao što su Dejvid Bekam (koji je Adidasov “maneken” sa doživotnim ugovorom vrijednim 161

miliona $) i košarkaš Tim Duncan iz NBA. Takođe, Adidas investira i u buduće nade, organizujući tako Adidas America ABCD kamp, namijenjen mladim košarkašima sa američkih koledža. U ovim kampovima su svojevremeno bili i Šejkil O’Nil i Patrik Juing, koji su kasnije postali sportske ikone. Ovo najbolje ilustruje poslovnu politiku Adidasa, tj. njihov multifunkcionalni pristup biznisu. Kao prvo, tu leži ogroman PR potencijal. Takođe, tu je prisutan i taj sponzorski momenat. Kampovi poput ovog su način da Adidas regrutuje vrhunske sportiste da nose njihov brend i da potpišu ugovore sa njima. To je i idealna prilika da se testira njihova nova oprema i da se čuju reakcije budućih NBA zvezda.

Dakle, to je Adidas: brend koji je okrenut budućnosti, ali i prošlosti.

On je u stalnom kontaktu sa mladim talentima i budućim zvijezdama, ali ne zaboravlja svoju bogatu istoriju.

To je brend koji zadržava svoj kredibilitet, u svijetu sporta i ulične mode, koji je istovremeno ponosan na svoju

Jedna od zanimljivih kampanja ove kompanije bila je kampanja „Jedan euro za par“ koja je podrazumijevala pomoć siromašnim stanovnicima trećeg sveta. Roba se prodavala po proizvodnoj cijeni, koja pokriva samo vrijednost materijala i izrade. Inicijator projekta bio je ekonomista iz Bangladeša dr Muhamed Junus, koji je 2006. godine dobio Nobelovu nagradu za mir kao osnivač “Seoske banke” (“Gramen”), specijalizovane da mikro-kreditima pomogne najsiromašnijima da počnu prvi posao.

zaostavštinu, ali i okrenut budućnosti sa svojim stalnim 57 inovacijama.

Ostajući vjeran prvobitnim idejama Adolfa Dasslera, performanse proizvoda ostaju jednako važne kao i

performanse samog brenda.

Danas, asortiman brenda Adidas se proteže od obuće, odjeće, pribora za košarku, fudbal, fitnes, avanturističke treninge i golf.

113

U sklopu Adidasovog poslovnog prostora „World of Sports” izgrađenog u stilu kampusa već se nalazi nekoliko karakterističnih zgrada. 2011. ova je lokacija obogaćena novom zgradom za istraživanje i razvoj „Laces” koja osigurava nova radna mjesta za oko 1 700 dizajnera, programera, istraživača i marketinških stratega. Zgrada „Laces” uklapa se u postojeći sklop kampusa kao lebdeći kontrast crnoj, ležećoj strukturi koju čini Adidas Brand Center. Cilj ovog dizajna bio je kreirati zgradu koja odgovara brendu. Ovaj je princip primijenjen i na arhitektonski dizajn i, naročito, na radnu okolinu i svakodnevne kreativne aktivnosti. To je na kraju rezultiralo konceptom zgrade u obliku kruga sa stazama iznad atrijuma nalik vezicama, po čemu je zgrada i dobila ime.

114 PROSTOR BR 38

Kompanija, specijalizovana za sport, potrudila se da i svoje poslovne prostorije uredi u istom duhu. To je savršen primjer kako se sportski izgled može kombinovati sa visokom tehnologijom. Dizajn objekta je djelo čuvenog KINZO tima, koji je već stekao slavu sa brojnim objektima širom Njemačke.

Kao dodatak spoljnom izgledu, enterijer zgrade će vas naprosto oduševiti.

Sportski motivi su prisutni gdje god da pogledate, a sam dizajn je savršeno ukomponovan u sredinu u kojoj se nalazi.

Svako odjeljenje, unutar objekta, ima jedinstveno ime, sa sportskim naznakama, a namještaj je spoj udobnosti i funkcionalnosti. Kako je riječ o kompaniji koja već godinama dominira u poslovnom svijetu, tako je i svaki detalj morao biti na najvišem nivou.

Vaš potpis u dvorištu

Raskošne puzavice Piše: Krstinja Zečević Bez očuvanja prirode, bez zdrave životne sredine nema pravog zdravlja i sreće. Zato smo dužni svi pojedinačno da učinimo mnogo za svoj životni prostor kako bi u njemu uživali, našli zadovoljstvo i lijek protiv mnogih nedaća. Svaki i najmanji vrt, prozorska daska ili balkon mogu zamijeniti časove kad nam nije stalo ni do čega i pretvoriti ih u stvaralački život.

Puzavice su najbolje saveznice baštovana. Tu su da prikriju neki neugledan ugao baštenske šupe, da pretvore vašu kapiju u kraljevski ulaz, da oplemene goli zid, da donesu dah divljine čak i u najformalniji vrt.

PROSTOR BR 38

Svaka bašta ili drugi prostor nude velike mogućnosti za gajenje puzavica. To su biljke sa puzavim, poludrvenastim ili drvenastim stablom.

Pojedina stabla mogu dostići visinu od preko 15m. One se najčešće koriste za maskiranje zidova, ograda, stubova, ozelenjavanje pergola, terasa, kapija.

Mogu biti jednogodišnje i višegodišnje.

Jednogodišnje se obično gaje zimi, gdje još u potpunosti nije riješeno pitanje sadnje višegodišnjih puzavica.

Dekorativni elementi puzavica su lišće, plod, a sve to može biti u raznim bojama. Naravno puzavice treba njegovati kao i druge biljne vrste. Razmnožavaju se sjemenom, izdancima, pelcerima, reznicama, kalemljenjem. Ukoliko ne prekrivaju stare zidove, međe ili neke oronule fasade treba im odgovarajuća potpora, metalni ili drveni oslonci koji mogu biti različitih dimenzija i oblika zavisno od mjesta, potrebe, želje i mogućnosti.

Jednogodišnje puzavice su dosta slične ljetnjem cvijeću, sa tim što one imaju duge, tanke grane koje ne mogu stajati uspravno nego im je potreban oslonac.

Vrlo brzo pokriju cijele zidove i zato su uvijek dobrodošle posebno na balkonu ili na terasi. Svojim rastom prekriju rešetke i ograde. Kao prirodni zeleni zid one su dobar kontrast rascvjetalom balkanskom i ljetnjem cvijeću. One,

za razliku od višegodišnjih puzavica, narastaju za jednu godinu po nekoliko metara. Najpoznatije su sorte mirisne grahorice, zatim ukrasnog graška, dragoljub - više sorti, dobro jutro i druge.

Za višegodišnje puzavice moramo dobro isplanirati mjesto sadnje. Svaka bašta nudi bezbroj mogućnosti za puzavice. Bilo da je potrebno pokriti zid, sakriti staru šupu ili se zaštititi od radoznalih pogleda. Sve one imaju sposobnost kačenja za razne elemente koji su im ponuđeni. Razlikuju se po

Tekoma je vrlo rasprostranjena i vrlo omiljena biljka ove vrste. Uglavnom je pričvršćena pločicama za penjanje i može biti visoka 10-20m. Cvjeta od jula do septembra narandžasto - crvenim cvjetovima sličnim trubi, ali sad već postoje sorte crvene boje.

Ljeti se pretvori u pravo more cvjetova te je vrlo dekorativna. načinu penjanja, ali osnovna razlika je da li su listopadne ili zimzelene.

Zimzelene ukrašavaju naš prostor u toku cijele godine svojim zelenim ili u određenim periodima crvenim, žutim, šarenim lišćem. Slišan je efekat i nekih listopadnih puzavica što se tiče boje lista, ploda, cvijeta. Najpoznatije biljke puzavice su: tekoma ili trubasti jasmin, glicinija (visterija), bršljan, hortenzija, penjačica, orlovi nokti, lažna loza, klematis i drugi.

Tekoma je rasprostranjena i vrlo omiljena biljka ove vrste. Uglavnom je pričvršćena pločicama za penjanje i može biti visoka 10-20m. Cvjeta od jula do septembra narandžasto - crvenim cvjetovima sličnim trubi, ali sad već postoje sorte crvene boje. Ljeti se pretvori u pravo more cvjetova te je vrlo dekorativna. Iz cvjetova izrasta plod u obliku cigarete maslinasto zelene boje. Listovi su tamno zeleni.

Voli sunčano mjesto, zaštićeno od vjetrova i nešto topliju klimu, mada dobro uspijeva u kontinentalnom dijelu zemlje. Voli propustljivo zemljište, pjeskovito - glinovito, srednje vlažno.

Orezuje se u martu i to duge grane na dužinu od 10cm. Sadi se na pergolama u špalire, a kad odraste treba joj dobra potpora. To je biljka uglavnom laka za održavanje, a vrlo je zahvalna za gajenje.

Glicinija - visterija. Ovo je listopadna PROSTOR BR 38

puzavica dužine i do 20 m. Porijeklom je iz Kine. Listovi se sastoje iz 7-13 jajasto izduženih listića. Cvjetovi su blijedo ljubičasti , ljubičasti, svjetlo plavi, a u najnovije vrijeme se sreću sorte i sa bijelim i žutim cvjetovima.

Grozdasti cvjetovi su dužine od 15-30 cm. Obilno cvjeta u aprilu i maju uporedo sa listanjem. Ponekad cvjeta po drugi put najčešće u avgustu, ali oskudnije. Plod glicinije je dlakava mahuna duga 10-15cm. Razmnožava se sjemenom, reznicama, položenicama,

kalemljenjem. Voli sunčana i od vjetra zaštićena mjesta. Dosta brzo raste.

Dok je mlada traži mnogo vode. Dobro podnosi mraz i gradsku klimu. Koristi se za dekoraciju vertikalnih podloga.

Voli kisjelu i neutralnu zemlju, svježe i vlažno zemljište, propustljivo, pjeskovito - glinovito. Laka je za održavanje, izuzetno je lijepa, posebno u doba cvjetanja. Treba napomenuti da je čitava biljka otrovna.

Bršljan je zimzelena, drvenasta biljka

visterija. je listopadna puzavica dužine i do 20 m. Porijeklom je iz Kine. Listovi se sastoje iz 7-13 jajasto izduženih listića. Cvjetovi su blijedo ljubičasti , ljubičasti, svjetlo plavi, a u najnovije vrijeme se sreću sorte i sa bijelim i žutim cvjetovima. Grozdasti cvjetovi su dužine od 15-30 cm. koja se penje uz podlogu ili puzi po zemlji. Dostiže visinu i do 30 cm. Nalazi se po šumama srednje i južne Evrope.

Listovi su kožasti sjajno i jajasto režnjeviti. Lice lista je tamnozeleno i golo, a najčešće žućkasto zeleno, sivo i maljavo. Cvjetovi su sitni, zelenkasti i skupljeni u štitaste cvasti. Cvjeta u martu i aprilu. Plodovi su okrugle, plavičasto crne bobice. Razmnožava se reznicama. Bršljan je dugovječna biljka koja vrlo brzo raste. Otporan je na mraz, na zagađen vazduh, na razne bolesti i štetočine. Ne bira ni zemljište, može uspijevati i na sunčanim terenima i u hladovini. Koristi se za ozelenjavanje raznih podloga i pokrivanje zemljišta u sjenci.

Može se gajiti u posudama, pogotovo pojedine vrste. Postoje razne sorte, šarenih listova sa žutim, crvenim ili bijelim obodom lista. Lak je za gajenje.

Klematis - pavit je ukrasna penjačica ili može se reći polu žbun koji može narasti i do 10m. Ima vrlo lijepe cvjetove različitih veličina i boja. Cvjetanje traje od aprila do kasne jeseni. Gaje se mnoge vrste i mnogi hibridi i često kombinuju sa ružama puzavicama.

Listovi su najčešće perasti na dugim

Bršljan je zimzelena, drvenasta biljka koja se penje uz podlogu ili puzi po zemlji. Dostiže visinu i do 30 cm. Nalazi se po šumama srednje i južne Evrope. Listovi su kožasti sjajno i jajasto režnjeviti. Lice lista je tamnozeleno i golo, a najčešće žućkasto zeleno, sivo i maljavo.

drškama a cvjetovi mogu biti u svim bojama. Obično brzo raste uz oslanac, zid, ili stubove, pergole, stablo. Voli sunčana mjesta ali uspijeva i u polusjenci. Ima nježan i osjetljiv korijen koji voli plodno, humusno i vlažno zemljište. Razmnožava se reznicama, položenicama, kalemljenjem i sjemenom.

Ukrasna lozica je listopadna lijana koja može da izraste i preko 20m.

Porijeklom je iz Kine, Koreje i Japana.

Na ograncima ima razgranate vitice kojima se hvata za fasade i razne druge podloge. Litovi su srcasti, režnjeviti, kožasti, sjajni i na dugim drškama. U jesen se na njima mijenja boja od žute, narandžaste do crvene što je zaista fenomenalno kao dekoracija. Cvjetovi su sitno žuto zeleni skupljeni u štitaste cvasti. Nije teška za gajenje iako voli svježe i propustljivo zemljište. Dobro podnosi sušu i zagađen vazduh i mraz.

Ovo je bio mali izbor velikog broja 120 PROSTOR BR 38

122 PROSTOR BR 38

123